OpisSoja Glycine max (L.) Merrill jedna je od najstarijih kulturnih biljaka, koja se uzgaja više od četiri tisuće godina. Kroz duga stoljeća glavni je izravni izvor hrane narodima Dalekog istoka (Kina, Japan, Indija i drugi). U Europi soja je poznata u sedamnaestom stoljeću, a u SAD-u 1804. dobila je veći ekonomski značaj.

MORFOLOGIJAKulturna soja, Glycine max L. jednogodišnja je ljetna leguminoza, uspravna i razgranata biljka s velikim variranjem u morfologiji ovisno o sorti i čimbenicima vanjske sredine.Korijen - je visoke apsorcijske sposobnosti. Korijenov sustav sastoji se od jakog vretenastog korijena i velikog broja sekundarnog korijenja rasprostranjenog u različitim dubinama tla. Na korijenu soje razvijaju se kvržice u kojima žive kvržične bakterije (Rhisobium japonicum). Glavni korijen dopire do 60 cm dubine, a postrano korijenje i do 150 cm. Ulaženje vode olakšavaju tanke stijenke dlačica, koje su zbog tankoće savitljive, pa se lako mogu prisloniti uz čestice tla.

Korijen soje s kvržicama: 1. dobro razvijenim te 2. Slabo razvijenim.

Kvržice (nodule) - soja je kao i ostale leguminoze, sposobna koristiti dušik iz zraka putem bakterija, koje žive na korijenu biljke u kvržicama ili nodulama, a koje se nazivaju kvržične bakterije. Svaka leguminoza ima svoj soj iz roda Rhisobium, pa tako soja ima vrstu Rhisobium japonicum unutar koje se nalazi više sojeva. U kvržicama korijena bakterije žive u simbiozi s biljkom od koje uzimaju ugljikohidrate (šećere), a za uzvrat biljku opskrbljuju dušikom. Kvržice su prave "tvornice" dušika i u njima bakterije pretvaraju anorganski dušik (N2) iz atmosfere, u kojoj ga ima u izobilju (skoro 80%) u za biljku pristupačni oblik (nitratni dušik, NH3). Kvržice se počinju stvarati na korijenu soje od trenutka infekcije korijena bakterijama kroz korijenove dlačice. Nakon 2-3 tjedna poslije infekcije korijena bakterijama one počnu fiksaciju i sposobne su biljku hraniti dušikom. Rast bakterija intenzivno se nastavlja. Aktivnost kvržica traje 6-7 tjedana odnosno oko 50-60 dana i nakon toga one odumiru. Kvržice se inače razvijaju postupno kako se razvija i korijen biljke, tako da se na razvijenoj biljci mogu naći kvržice svih veličina i starosti. Broj kvržica na jednoj biljci može biti i do 100. Na aktivnost sojinih kvržičnih bakterija utječe više čimbenika, primjerice fizikalna svojstva tla (posebno prozračnost), kemijska svojstva tla (posebno pH, jer se bakterije slabo razvijaju u kiselim tlima), klima (temperature i oborine), te agrotehnika (posebno gnojidba);Stabljika - uspravna, ali postoje i forme sa polegnutom i polupolegnutom stabljikom, no one nisu zanimljive za proizvodnju. U početku svog rasta i razvoja stabljika je zelena, a kasnije odrveni i postaje vrlo gruba. Većina sorti u merkantilnoj proizvodnji ima relativno uspravnu i čvrstu stabljiku visine 80-120 cm i visine do prve mahune 4-16 cm, ovisno o sorti i načinu uzgoja. Sorte tanke stabljike u gustom usjevu lako poliježu. Soja je sklona grananju, a intenzitet ovisi o sorti, uvjetima uspijevanja te gustoći usjeva. Sorte koje uspijevaju u uvjetima velikog vegetacijskog prostora u cjelini se jače grananju, tako da imaju manje-više grmolik izgled. U gustom usjevu grananje često sasvim izostaje. Česta je pojava da prve bočne grane izbijaju već iz pazuha kotiledona, što je vrlo nepovoljno, jer su prenisko za kombajniranje, a najbolje je da su 10-15 cm iznad tla. Cvijet - karakterističan za sve mahunarke (leguminoze), a izgledom podsjeća na leptira. Cvjetovi su bijeli, ljubičasti ili kombinirani. Boja je uvjetovana antocijanom. Soja formira puno više cvjetova nego što ih može razviti u mahune.

Soja u cvatnji.

Plod - je mahuna, duga 3-5 cm, najčešće prava ili blago srpasto povijena, na poprečnom presjeku ovalna, jače ili slabije ugnuta između sjemena (segmentirana), najčešće maljava, mrkožuta, a ponekad skoro crna, vrlo gruba, tvrda i kožasta. Sastoji se od jednog oplodnog listića, koji je srastao šavom, po kojem u nekim uvjetima mahune pucaju. Broj mahuna na biljci jako varira (10-300) u ovisnosti o sorti, uvjetima uzgoja i agrotehnici. Prve mahune mogu se formirati vrlo nisko (3-4 cm iznad tla), što je vrlo nepovoljno za žetvu. Pucanje mahuna i osipanje sjemena različito je izraženo u ovisnosti o sorti. Kod suvremenih sorti pojava pucanja mahuna vrlo je slabo izražena. Nastupa samo u prezrelosti, a naročito ako se češće smjenjuju vlažno i suho vrijeme te u slučaju tuče u zriobi. U mahuni se nalazi 1-5 (najčešće 2-3) sjemenke.Sjeme - je kao i kod ostalih krupnosjemenih mahunarki, sastavljeno od klice (embrija), dva kotiledona i sjemene opne (teste). Klica se nalazi u donjem dijelu sjemena, između kotiledona, a sastoji se od klicina korijenčića i klicina pupoljka. Sjemena opna završava se sjemenim pupkom (hillum), a to je mjesto na sjemenki kojim je ona pričvršćena na mahunu. Veličina, oblik i boja sjemenog pupka različiti su kod različitih sorti. Sjeme prima vodu cijelom površinom opne. Boja sjemena varira ovisno o sorti, a može biti žuta, zelena, smeđa i crna, kao i kombinacija ovih boja. Apsolutna masa varira od 100-300 g, a hektolitarska od 70-85 kg.

Sjeme soje.

Formiranje mahuna i sjemenaPrve mahune pojavljuju se za oko 14 dana poslije pojave prvih cvjetova. Kad započne mahunanje na biljci, obično napreduje istom brzinom kao i cvjetanje. U normalnim uvjetima razvoj mahuna traje oko tri tjedna. Rast mahuna i povećanje sjemena u mahuni relativno je sporo u početku odnosno za vrijeme preklapanja cvatnje i mahunanja, ali kad cvatnja prestane taj rast puno je brži. Sjeme je fiziološki zrelo za oko 65-75 dana od oplodnje i sadrži oko 55% vlage u fiziološkoj zriobi. Poslije ovog vremena, kada se završi nagomilavanje suhe tvari u sjemenu, sadržaj vlage u sjemenu smanjuje se na 10-15%. U roku 7-14 dana, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima, sjeme je zrelo za žetvu.

Faze rasta u razvoja soje

A) OPIS VEGETATIVNOG STADIJA ZA DETERMINIRANI TIP RASTA

Vegetativni stadij razvoja (determinirani tip rasta).

Prilikom određivanja stadija ili faza razvoja u usjevu soje treba uzeti reprezentativan uzorak biljaka, a poželjno je da bude na više lokacija. Prednost ovakvog jedinstvenog opisa pojedinih faza je u boljem razumjevanju prilikom komuniciranja stručnjaka, predstavnika agroindustrije, širokog kruga proizvođača i istraživača.

B) OPIS REPRODUKTIVNOG STADIJA ZA NEDETERMINIRANI TIP RASTA

Reproduktivni stadij (nedeterminiranog tip rasta).

 

 Soja u zrelosti.

 

Važnost i upotrebaZnačaj i važnost soje proizlazi iz kakvoće njenoga zrna (visok sadržaj bjelančevina i ulja), pa je jedna od značajnih bjelančevinastih i uljnih kultura u svijetu. Zrno soje sadrži 35-50% bjelančevina te 18-24% ulja,

ovisno o sorti i uvjetima uzgoja. Komercijalne sorte u zrnu prosječno imaju 40% bjelančevina, 20-22% ulja, 34% ugljikohidrata i oko 5% pepela (minerala kalija, fosfora, sumpora, kalcija, željeza, magnezija i natrija), a također je bogato i vitaminima A, B-kompleksa, D, E i K. Bjelančevina iz zrna soje bogate su

esencijalnim aminokiselinama, posebno lizinom i metioninom. Najsličnije su bjelančevinama životinjskog porjekla što im daje visoku biološku vrijednost. Zbog ovakvog sastava sojino zrno je glavna komponenta ishrane milijuna ljudi širom Svijeta. Kvalitetom bjelančevina i visokim sadržajem ulja, nadomjestak je za

meso, više od drugih kultura. Važna je hrana narastajućoj svjetskoj populaciji. Godišnja proizvodnja soje u Svijetu, kad bi se upotrijebila za ishranu ljudi, zadovoljila bi oko 30% potreba

za bjelančevinama, što je znatno više od bilo koje kulture. Vrijednost soje u ishrani stoke i ljudi, te u industriji još nisu sasvim iskorištene. U svijetu se stalno nastoji poboljšati način i metode prerade u

industriji stočne hrane. U ishrani se uporabljuje u obliku sojina zrna, brašna, ulja, mlijeka i ostalo. Hranjiva vrijednost joj je velika odnosno izjednačava se s hranjivom vrijednošću mesa, mlijeka i jaja. U industriji od sojina ulja proizvode se svijeće, sapun, linoleum i drugo, a od sojina mlijeka papir, umjetna vuna, tekstil i

slično. Za ishranu stoke koriste se stabljika (svježa ili silirana krma i osušena) te zrno i pogače.Prema FAO podacima iz zadnjih dvanaest godina, soja se sijala u prosijeku na 62.948.538 ha godišnje, a

postignuti su prosječni urodi zrna od 2.060 kg/ha. Tako je ukupna proizvodnja sojinog zrna bila 130.375.011 (Mt). Amerika kao najveći proizvođač soje u zadnjih dvanaest godina u prosjeku je sijala na

površini od 25.625.401 ha s postignutim prosječnim urodom zrna od 2.453 kg/ha (gotovo polovina od ukupne proizvodnje sojinog zrna u Svijetu). Europa u zadnjih dvanaest godina (1989.-2000.) sijala u

prosjeku na površini od 1.143.792 ha, a postignuti su prosječni urodi zrna od 1.779 kg/ha, te je ukupna proizvodnja sojinog zrna iznosila 2.009.720 Mt. Hrvatska u godinama od (1989.-2000.) sijala je prosječno

na površini od 24.545 ha, a postignuti su prosječno urodi zrna od 2.215 kg/ha.Proizvodnnja soje u Hrvatskoj se prvi puta pojavljuje između 1876. i 1878. godine kada je u vrijeme Austrougarske, pokuse provodio u najsjevernijem dijelu Češke do Dubrovnika austrijski biokemičar

Friedrich Haberlant. Obimniji rad na širenju soje na području Hrvatske proveo je Stjepan Čmelk koji je izravno iz Kine i Mandžurije nabavio novu kolekciju sorata soje i počeo ih uzgajati na imanju Korija kraj

Virovitice. Čmelkovu soju proširio je Friedrich Reiner na imanju u Ernestinovu kraj Osijeka, gdje je između 1931.-1934. imao urod zrna između 1.600-2.200 kg/ha. Dalje se soja, zvana Osječka ili Čmelkova

proširila po cijelom Podunavlju i Posavlju, a izvezena je u Bugarsku i Rumunjsku. Tamo je korištena u programu križanja za dobivanje novih sorata. Kod nas su veći pokušaji proširenja soje poduzeti nakon izgradnje Zagrebačke tvornice ulja 1934. godine. (današnja Zvijezda, a u sastavu koncerna Agrocor). Nakon Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj pokušalo se proizvesti soju na većim površinama. U 1949.

godini bilo je najviše zasijano 4.500 ha i postignut prosječni urod zrna od 730 kg/ha.Sljedeći značajniji pokušaj uvođenja soje u proizvodnju dogodio se početkom šezdesetih godina. Tako se

1960. godine u Republici Hrvatskoj soju zasijalo na 2.950 ha, a postignuti su prosječni urodi zrna od 1.190 kg/ha. Novi interes za soju ponovo se javlja početkom sedamdesetih, jer se promjenila cijena soje i

proizvoda od nje na svjetskom tržištu. I zbog skupog uvoza bjelančevinastih krmiva (sojina zrna i sojine sačme) zemlja se okreće domaćoj proizvodnji soje. Nešto značajniji skok proizvodnje bio je 1987. godine

na 22.082 ha, a prosječni urod zrna bio je 2.430 kg/ha. Ta godina može se smatrati početnom godinom

stabilnije proizvodnje soje u zemlji. Sljedećih godina povećanje površineiznosi i do 27.000 ha (1990., 1992.). Međutim za razdoblje sve do 1997., površine pod sojom u Republici Hrvatskoj bile su stabilizirane, uz manje ili veće oscilacije na oko 20.000 ha, a prosječni urod zrna varirao je između 2.000 i 2.800 kg/ha.Od 1998. godine može se govoriti o novim, pozitivnim skokovima proizvodnje soje u Hrvatskoj. Te godine

u Hrvatskoj povećane su površine pod sojom na 34.177 ha, a 1999. godine na 46.336 ha s tendencijom daljnjeg porasta. Ove gotovo udvostručene površine pod sojom u odnosu na površine u ranijem razdoblju,

rezultat su veće zainteresiranosti države za ovu proizvodnju u vidu kreditiranja i novčanih poticaja. Nadalje, ovaj rezultat je i posljedica manje profitabilnosti glavnih ratarskih kultura u zemlji, povezano s

jeftinim uvozom hrane. Posebno se bilježi povećanje površina pod sojom na obiteljskim gospodarstvima, kao i u zapadnom djelu zemlje, gdje se ranije puno manje sijala soja i gdje nema dovoljno iskustva s

ovom proizvodnjom. Mora se voditi računa da je soja specifična biljka, daleko složenija i zahtjevnija za proizvodnju od mnogih drugih ratarskih kultura. Ona traži obučene proizvođače i primjenu svih

suvremenih tehnoloških mjera, koje moraju biti prilagođene ovoj kulturi i specifičnim uvjetima uzgoja određenog područja.

SorteSoja pripada porodici Fabaceae ili Leguminosae (lepirnjače), podporodici Papillionatae, rodu Glycine L.

Vrsta Gliycine hispida obuhvaća veći broj podvrsta, koje predstavljaju goegrafske skupine. One su se formirale u različitim dijelovima dosta širokog areala rasprostranjenosti, što znači da su formirane u

različitim uvjetima klime i tla.Podvrste, subspeciesi: poludivlja soja, ssp. Gracilis, indijska soja, ssp. Indica, kineska soja, ssp.

Chinensis, korejska soja, ssp. Korejensis, mandžurska soja, ssp. Manchurica, slavenska soja, ssp. slavonica. Kod soje postoji veliki broj sorti, a njihova klasifikacija izvedena je na različite načine i to:

po boji i obliku sjemena, boji i obliku pupka, stupnju maljavosti biljaka, boji dlačica; po svrsi uzgoja: 1. Za proizvodnju zrna; 2. Za proizvodnju zelene mase; 3. Kombinirane sorte;

po dužini vegetacije (najvažnija klasifikacija): 000 – jako izrazito rane sorte - manje od 80 dana; 00 - izrazito rane sorte - 80 dana; 0 - vrlo rane sorte - 90 dana; I - rane sorte - 100 dana; II -

srednje rane sorte - 110 dana; III - rane srednje sorte - 120 dana; IV - kasne srednje sorte - 130 dana; V - srednje kasne sorte - 140 dana; VI - kasne sorte - 150 dana; VII - vrlo kasne sorte - 160

dana; VIII - izrazito kasne sorte - 170 dana; Primjećuje se da između skupina postoji interval od 10 dana. Za naše uvjete zanimljive su sorte od 0 – III skupine. Sorte 00-skupine zanimljive su za

jako kasnu sjetvu i eventualno postrnu sjetvu u našim uvjetima.

Svjetske i domaće kolekcije sorata sojeSvuda u Svijetu gdje se uzgaja soja postoje oplemenjivački programi za stvaranje novih boljih sorata za

određeno područje uzgoja. U najvećim svijetskim područjima uzgoja soje održavaju se velike banke gena koje se koriste u oplemenjivačkim programima ne samo toga područja nego i šire. Kod soje, više nego kod drugih ratarskih kultura, vrijedi pravilo da su vlastite sorte, odnosno sorte stvorene na određenom

području i najbolje sorte.Najviše sorata u banci gena ima u II. do V. grupi zriobe. Na ovim grupama je i najobimnije oplemenjivanje

i selekcija soje u svijetu, jer su to sorte koje se najviše siju u proizvodnji u SAD-u, na čijim zemljopisnim širinama su velika svjetska područja uzgoja soje. Naša zemljopisna širina 44-46° na granici je uzgoja

soje, tako da ne postoje velike mogućnosti za korištenje rezultata svjetske selekcije. Preostaje da se za visoku i rentabilnu proizvodnju prvenstveno osloni na domaće sorte. U Hrvatskoj se siju domaće i strane

sorte.

Neke priznate sorte soje u Hrvatskoj od 1976. - 1999. godine.

Obzirom da su ranije sorte daju solidne urode, a sorte Kuna i Anica imaju mogućnost širenja u zapadnom dijelu Hrvatske.

UNA - rana sorta (0 grupa zriobe), priznata 1988. godine. Visina biljaka 90-110 cm, ljubičastog cvijeta, svjetlosivih dlačica, žutog zrna sa sivo-crnim hilumom. Masa 1.000 zrna je 180 g. Sadržaj bjelančevina u

zrnu je 40%, a ulja 20-22%. Visokorodna sorta, stabilnog uroda zrna. Otporna na polijeganje i zadovojavajuće otpornosti na glavne bolesti. Pogodna je za sva područja uzgoja, a bolje rezultate daje na

zapadnom području Hrvatske. Sjetva je do kraja travnja. Sklop je oko 600.000 klijavih zrna/ha.KAJA - rana sorta (0 grupa zriobe) priznata 1993. godine. Visina biljaka 95 cm, ljubičastog cvijeta,

svjetlosivih dlačica, žutog zrna sa žutim hilumom. Masa 1.000 zrna je 170 g. Sadržaj bjelančevina u zrnu je 40%, a ulja 23%. Visokorodna sorta, stabilnog uroda zrna. Otporna na polijeganje i zadovojavajuće

otpornosti na glavne bolesti. Pogodna je za sva područja uzgoja a i za postrnu sjetvu, bolje rezultate daje na istočnom području Hrvatske. Optimalni rokovi sjetve su krajem travnja i početkom svibnja. Optimalni

sklop je 600.000 klijavih zrna/ha. IVA - rana sorta (0 grupa zriobe), priznata 1993. godine. Visina biljaka 100-115 cm, ljubičastog cvijeta,

žutosmeđih dlačica, žutog zrna sa izrazito smeđim hilumom. Masa 1.000 zrna je 180 g. Sadržaj bjelančevina u zrnu je 40-42%, a ulja 19-21%. Genetički potencijal rodnosti preko 4.5 t/ha zrna. Pogodna

je za sva područja uzgoja a i za postrnu sjetvu, bolje rezultate daje na zapadnom području Hrvatske. Optimalni rokovi sjetve do kraja travnja. Optimalni sklop je 600.000 klijavih zrna/ha.

NADA - rana sorta (0 grupa zriobe) priznata 1994. godine. Visina biljaka 95-115 cm, ljubičastog cvijeta, žutih dlačica, žutog zrna sa smeđim hilumom. Masa 1.000 zrna je 190 g. Sadržaj bjelančevina u zrnu je

oko 42%, a ulja 20%. Genetički potencijal rodnosti iznosi preko 4.5 t/ha zrna. Otporna na polijeganje i na glavne bolesti. Dobro podnosi uzgoj na težim tlima. Optimalni rokovi sjetve do kraja travnja, a podnosi

sklop do 600.000 klijavih zrna/ha.KUNA - rana sorta (0 grupa zriobe) priznata 1997. godine. Visina biljaka 90-100 cm, ljubičastog cvijeta,

svjetlosivih dlačica, žutog zrna sa crvenkastim hilumom. Masa 1.000 zrna je 100 g. Sadržaj bjelančevina u zrnu je 41%, a ulja 22%. Genetički potencijal uroda zrna je oko 5 t/ha. Pogodna je za sva područja uzgoja

te za postrnu sjetvu, a bolje rezultate daje na istočnom području Hrvatske. Optimalni rokovi sjetve su krajem travnja. Optimalni sklop je 600.000 klijavih zrna/ha.

Neke introducirane sorte soje upisane u sortnu listu Hrvatske od 1976. - 1998. godine.

Od stranih sorata bila je veoma raširena Aura, a u posljednje vrijeme šire se sorte Vera i Boly-44. Sorta Sabina priznata je samo za postrnu sjetvu, međutim u posljednje vrijeme sije se u zapadnom dijelu Hrvatske i u redovnoj sjetvi na međuredni razmak od 24 cm. Gledajući u cjelini, domaći i strani sortiment

nije problem u proizvodnji soje u nas, posebno zato što domaće sorte u potpunosti zadovoljavaju s obzirom na visinu i stabilnost uroda i kakvoće zrna. Sorte soje Poljoprivrednog instituta Osijek koje se

nalaze ili se tek uvode u proizvodnju, ukazuje da su novije sorte soje Ika, Podravka 95 i Anica visokog i stabilnog uroda te kakvoće zrna. Što se tiče preporuka za proizvodnju uvijek se može dati preporuka da svaki proizvođač izabere sam sortu ili sorte koje na njegovom posjedu najbolje odgovaraju s obzirom na urod zrna i ostala kvantitativna svojstva. Niti jedan proizvođač ne treba se osloniti na jednu sortu ili sorte

iste grupe zriobe, jer s obzirom na veliko variranje sorata po godinama uvijek će biti sigurniji urodi ukoliko je u proizvodnji zastupljeno više sorata podjednake razine rodnosti i kakvoće zrna, a različitih grupa

zriobe.

Prosječni, minimalni i maksimalni urodi zrna, prosječni sadržaji bjelančevina i uljau zrna za 27 sorata sorata soje u području istočne Hrvatske od 1986. - 1990.

 

Agroekološki uvjeti i gnojidbaAgroekološki i edafski uvjeti uspijevanja soje

Tlo, svjetlo, zrak, ugljični dioksid, vlaga i temperatura primarni su vanjski činitelji koji utječu na urod soje. Ekološki činitelji određuju u kojoj će mjeri genetski potencijal biti realiziran.

Tlo - proizvodnim područjima uzgoja soje u Svijetu prevladavaju duboka plodna tla. Soja najbolje uspjeva na dubokim, strukturnim, plodnim tlima bogatim humusom (pH 7), dobrih vodozračnih svojstava, a na

kojima se ne stvara pokorica. Uspjeva i na tlima slabije kvalitete ako ima dovoljno vode tjekom vegetacije. Za soju je osim plodnosti vrlo važna uređenost tla na kome se uzgaja. Tla je potrebno urediti pravilnim

postavljanjem cjevnih drenaža, reguliranjem pH tla, te drugih melioracijskih mjera. Nakon toga tla će biti pogodna za proizvodnju soje.

Klima - soja ima gotovo iste zahtjeve prema klimi kao i kukuruz. Može izdržati kratko razdoblje suše ako su biljke dobro razvijene. Soja uspjeva u uvjetima tropske, suptropske, umjerene i kontinentalne klime, što

omogućava veliki broj sorata različitih grupa zriobe. Nadmorska visina ima manji utjecaj ako su ostali agroekološki uvjeti zadovoljeni.

Svjetlo - soja je biljka kratkog dana, dakle samo kratki dani mogu inicirati cvatnju. Cvjetanje počinje oko 30 dana iza nicanja, ako je dužina dana kratka. Dužina razdoblja mraka kontrolira početak cvatnje. Večini

sorata soje potrebno je prema novijim istraživanima od 12 do13 sati mraka dnevno. Ukoliko su dani duži soja neće preći iz vegetativne u generativnu fazu. Svjetlo značajno utječe na morfološka svojstva soje

uzrokujući promjene u vremenu cvjetanja i zriobe. Ovo uzrokuje razlike u visini viljaka, visini do prve mahune, površini lista, polijeganju i drugim svojstvima.

Vlaga - sojina biljka u svim fazama rasta i razvoja ima određene zahtjeve prema vodi. U fazi klijanja sjeme soje mora apsorbirati vode više od 50% od svoje mase da bi moglo klijati. U procesu klijanja

jednako je štetna suvišna voda kao i njen manjak usljed dulje suše. Suša nepovoljno djeluje na kvržične bakterije. Visina biljke, broj nodija, promjer stabljike, broj cvjetova, postotak oplodnje ili stvorenih mahuna

u odnosu na ukupni broj cvjetova, broj zrna u mahuni i masa zrna u pozitivnom su odnosu s vlagom tla. Ako je vlaga tla viša sva svojstva imaju veću vrijednost. Postoje razlike između sorata soje u izdržljivosti

na stres zbog pomanjkanja vode tijekom vegetacije. Suša u razdoblju nalijevanja zrna uzrokuje maksimalno sniženje uroda zrna. Urodi zrna su u pozitivnoj korelaciji s oborinama, relativnom vlagom

zraka i vlagom tla. Niži su ako nema dovoljno vode u razdoblju cvatnje i u ranoj fazi razvoja mahuna. Soja je najosjetljivija prema nedostatku vode u tlu u vrijeme stvaranja mahuna i nalijevanja zrna. Suša u toj fazi

može smanjiti urod zrna osjetljivih sorata 40-60%, a oborine u toj fazi vrlo povoljno djeluju na urod zrna.Osim vlage tla, koja je ovisna o oborinama i tipu tla, važna je za soju i relativna vlaga zraka koja se

također nemože odvojeno promatrati. Veliki utjecaj u fazi cvatnje i nalijevanja zrna kada bi morala iznositi 70-75%, a ispod 60% djeluje štetno i smanjuje proizvodnju. Soja bliže rijeka daje bolje rezultate, veći je %

oplodnje zbog veće relativne vlažnosti zraka.Za soju se smatra da dosta neekonomično postupa s vodom. Transpiracijski koeficijent soje je od 600-700

ili više, a značajno ovisi o vlazi zraka i tla, temeraturi zraka, intezitetu svjetla, mineralnoj ishrani te razini primjenjene agrotehnike. Prema ispitivanjima više autora bitno je da u lipnju, srpnju i kolovozu količina

oborina bude 150-170 mm. Smatra se da se soju može uspješno uzgajti u suhom ratarenju tamo gdje je godišnji prosjek oborina 600-700 mm, ako im je povoljan raspored tjekom vegetacije. Nedostatak oborina

može se djelomično nadoknaditi dobrom agrotehnikom i gnojidbom, te izborom odgovarajućeg tla. Ukupna godišnja količina oborina u zapadnim krajevima Hrvatske prosječno je 800-900 mm, a u istočnim

600-700 mm, što je ispod potreba soje za vodom. Raspored oborina je također bolji u zapadnim nego u istočnim područjima. 

Toplina - minimalne temperature za klijanje soje su 6-7 °C, dovoljne 12-14 °C, a optimalne 15-25 °C. Kritično razdoblje najvećih potreba za temperaturom su u vrijeme cvatnje i sazrijevanja. Optimalna

temperatura u tom razdoblju od 18-22 °C. Važna je otpornost klica na mrazeve. Soja podnosi proljetni mraz -1 do -2 °C, ali ako nisu dugotrajni, jer niske temperature dovode do trajnih šteta na usjevu.

Jesenski mrazevi ako nastupe ranije, unište list i uvjetuju prisilno dozrijevanje, pa utječu na masu i prinos. Utjecaj temperature značajan je u ranijoj sjetvi i smanjuje se prema kasnijoj sjetvi. Temperature iznad 25 °C utječu negativno na cvatnju i cvatnja traje kraće ako su temperature između 26 °C i 31 °C. Najbolje je formiranje cvjetnih pupova i cvjetova pri temperaturi od 21 °C do 27 °C. Utjecaj temperature važan je i za

rast korjenova sustava i apsorpciju pojedinih hraniva. Razvoj listova se povećava povećavanjem temperature u rasponu od 18-30 °C. U rano proljeće soja je osjetljiva na niske temperature. Urod zrna se

smanjuje ako su temperature u srpnju i kolovozu iznad prosjeka. Međutim, usporedbom nalijevanja sjemena kod temperatura 26 °C do 30 °C i uz 16 °C do 18° utvrđeno je bolje nalijevanja kod viših

temperatura. Temperature u razdoblju 20-30 dana prije zriobe utječu na konačni sadržaj ulja u zrnu soje više nego temperature u vrijeme ranog ili kasnog razdoblja. Općenito, prosječne temperature na

sadašnjim područjima uzgoja soje u Hrvatskoj su u granicama dovoljnih ili optimalnih za soju. Nisu limitirajući činitelji za proizvodnju soje.

Potreba za mineralima

N (dušik) - nositelj visine uroda, što je u skladu s zakonom o minimumu biljnih hraniva. Sastavni je dio bjelančevina i enzima mnogih intermedijarnih spojeva metabolizma. Soja je proteinska kultura i dušik ima

veliki značaj u ishrani soje. U našim uvjetima soja ovisno o prinosu iz tla iznosi 180 -240 kg/ha dušika. Soja do početka cvatnje usvaja malu količinu hraniva, a onda se potrebe za dušikom povećavaju i najveće

su u formiranju mahuna i nalijevanja zrna (oko 85%). Soja koristi tri izvora dušika: tlo, mineralna gnojiva i zrak (nitrofiksacija kvržičnim bakterijama). U prvim fazama razvoja dušik iz zraka je nemoguće koristiti, jer

je korijen nerazvijen. Zato u prvih pet tjedana soja koristi dušik iz gnojiva te dijelom iz tla, a tek kasnije iz zraka. Uz normalne uvjete soja koristi fiksacijom iz zraka 50-75% dušika. Na razvoj kvržičnih bakterija

utječu:- fizikalna svojstva tla (vodozračni odnosi u tlu);

- pH tla (optimalni slabo kiseli 6-6.9); padom pH ispod 6 znatno se smanjuje broj kvržičnih bakterija, a kod 4.2 prestaje njihov razvoj.

- dubina - opadanjem dubine opada i broj bakterija;- mikroelementi (molidben);

- mineralni dušik ima veliki utjecaj, jer njegova visoka količina spriječava razvoj kvržičnih bakterija.Na tlima gdje su povoljni uvjeti za nitrofiksaciju dovoljno je 30 - 50 kg/ha dušika, a ako su uvijeti nepovoljni 120 -150 kg N/ha. Dušik treba davati u što manjim obrocima kako ne bi imao negativan utjecaj na prinos i

kvalitet zrna soje.

P (fosfor) - ubraja se u esencijalne makrobiogene elemente, dakle elemente neophodne za rast i razvitak biljaka. U ishrani soje također ima posebno mjesto. Povezan je s brojnim životno važnim funkcijama biljke,

kao što su metabolizam ugljikohidrata, fotosinteza, formiranje nukleusa, dioba stanice, sinteza masti i bjelančevina, te prenošenje nasljednih svojstava. Fosfor utječe na povećanje masti i ulja u sjemenu,

ovisno o razini opskrbljenosti tla. On utječe i na razvoj kvržičnih bakterija. Potrebe za ovim elementom narastu od cvatnje, a najveće su od formiranja mahuna do sazrijevanja odnosno u nalijevanju zrna.

Prema nekim autorima gnojidbu na siromašnim tlima treba izvesti s 80-100 kg P/ha, a na plodnim tlima 50-60 kg/ha fosfora.

K (kalij) - element s velikom ulogom u svim aspektima rasta i balansiranja hraniva u biljci. Povećava sintezu bjelančevina, sudjeluje u translokaciji ugljikohidrata, povoljno djeluje na sintezu ulja u sjemenu, utječe na intezitet disanja, smanjuje aktivnost enzima disanja, te pospješuje izgradnju biljnog staničja.

Tijek apsorcije kalija sličan je dušikovom i fosforovom s tim da su nešto intenzivnija usvajanja nakon

formiranja mahuna. Kalij je značajan za rast i razvoj biljaka, jer pospješuje razvoj kvržičnih bakterija te povećava otpornost prema suši i bolestima. I ovdje je moguće na osnovu sadržaja kalija u biljnom

materijalu utvrditi potrebu opskrbe. U stadiju cvatnje optimalni sadržaj kalija u gornjim listovima iznosi 1-4%, a minimalna količina je 0,3% te maksimalnna 5,1%. U kasnijim fazama dolazi do translokacije, pa se

smanjuje sadržaj ovog elementa u lišću. Gnojidba na siromašnim tlima je oko 100 kg/ha kalija, a na plodnim oko 40-60 kg/ha.

Mg (magnezij) - izravno utječe na fiksaciju dušika putem kvržičnih bakterija, a indirektno povećavanjem fotosinteze i rasta. Utječe na kvalitetu sjemena i otpornost biljke na sve negativne vanjske činitelje. U biljci soje umjereno je pokretljiv i znatno više utječe na generativni nego na vegetativni razvoj. Potreban je više

u razdoblju cvatnje i mahunanja, te nalijevanja zrna. Obzirom da ulazi u sastav klorofila nezamjenjiv je u svim procesima u biljci. Na većini naših tala uglavnom ima dovoljno magnezija, a uz to kompleksna gnojiva sadrže dovoljan postotak magnezija, te za sada ne treba magnezij odvojeno dodavati u tlo

gnojidbom.

S (sumpor) - utječe na metabolizam ugljikohidrata, diobu stanice i održavanje ravnoteže oksido - redukcijskih procesa u stanici, te na sintezu i kakvoću bjelančevina i ulja. Sastavni je dio koenzima. Veće količine sumpora povećavaju sadržaj esencijalne aminokiseline metionin u bjelančevinama soje, a tim je

povećana i kakvoća zrna. Razina sumpora u našim tlima dovoljna je za normalan rast i razvoj biljaka soje, jer ga donose oblaci iz industrijskih razvijenih zemalja Zapadne Europe. Biljke soje mogu djelomično

nadoknaditi potrebe za sumporom i preko lista.

Fe (željezo) - biljke ga mogu primiti u fero, feri-obliku te obliku helata. Željezo izravno ili neizravno sudjeluje u mnogim životnim procesima, kao što su biosinteza klorofila, fotosinteza, disanje, fiksiranje

dušika iz zraka, redukcija nitrata u nitrite, metabolizam ugljikohidrata i drugi. Nedostatak željeza je uglavnom ograničen na tla s visokim pH, te na neutralna i alkalna tla. U njima se spajaju spojevi željeza

koja biljka ne može iskoristiti. Učinkovita metoda za otklanjanje kloroze je korištenje organskih izvora željeza vezanog u obliku helata, ali je u pitanju ekonomičnost primjene.

Mn (mangan) - može ga biti manje ili previše u tlu. Pomanjkanje mangana vezano je za pH tla i sadržaj organske tvari u njemu. Nedostaje ga u slabo kiselim do alkalnim tlima, zatim u prozračnim tlima, tlima

bogatim željezom i bakrom, u pjeskovitim tlima bogatim organskim tvarima a ponekad i u tresetnim tlima. Pomanjkanje mangana rješava se folijarnim tretiranjem u ranoj fazi. Osim toga može se tretirati i sjeme.

Tretiranje u kasnijim fazama daje slabije rezultate u pogledu povećanja uroda.Mo (molidben) - mnogi istraživači soje smatraju da je najvažniji mikroelement za soju i to prvenstveno

stoga što je molidben potreban za bolji rast i biološko fiksiranje dušika preko kvržičnih bakterija. Važan je i za druge metaboličke procese, kao što je redukcija nitrata u biljci i drugo. Molidbenu se pripisuje utjecaj

na otpornost biljaka prema vanjskim stresnim uvjetima, a može ublažiti nepovoljno djelovanje teških metala - cinka, bakra, kobalta i nikla, ako ih ima previše u tlu, posebno u kiselim tlima. U pravilu,

nedostatak molidbena javlja se na kiselim tlima i tlima bogatim manganom i željezom, zatim na suhim ispranim zemljištima i pješčanim tlima.

Zn (cink) - glavna uloga cinka je što ulazi u enzimatski sustav i izravno ili neizravno učestvuje u sintezi auksina, procesima disanja, metabolizmu bjelančevina, ugljikohidrata i drugog. Biljka ga treba u malim

količinama. Soja ima reputaciju kulture osjetljive na pomanjkanje cinka, iako je nešto manje osjetljiva nego strna žita. Do pomanjkanja cinka vrlo vjerojatno dolazi u tlu s visokim pH, s dosta fosfora, a malo

organske tvari. Toksičnost se otklanja povećanjem pH tla od 5.4 - 6.5.

 

Agrotehničke mjerePlodored i predusjev - soja se često uzgaja u skraćenom plodoredu s kukuruzom, pamukom ili

žitaricama. Kao biljka punog vegetacijskog razdoblja ona može zauzeti svako mjesto u plodoredu u kojem dolazi kukuruz. Utjecaj predusjeva na rezultat nije velik ako su agrotehničke mjere pravilno provedene.

Plodored nema velik utjecaj na prinos. Suncokret kao predusjev je vrlo loš, zbog bolesti sklerocinije treba ga izbjegavati (barem 2-3 godine ne treba uzgajati soju). Soja je u pravilu dobar predusjev za sve ratarske

kulture, jer ostavlja u tlu znatne količine dušika (200-300 kg/ha), ovisno o uvjetima. Loš je predusjev za pšenicu u sušnim godinama.

Obrada tla i oruđa za obradu tla - oranje na punu dubinu obavlja se krajem ljeta na dubinu od 30-35 cm. Ako je predusjev kukuruz, zbog velike količine biljnih ostataka obrada je dosta otežana. Najbolje je

prašenje i duboko oranje, no to je preskupo pa se obrada pojednostavljuje. Proljetno oranje kod soje treba izostaviti, jer dovodi do drastičnog pada prinosa. Štete su velike. Značaj povoljne strukture je i optimalna

volumna masa tla (0.9-1.2 g/cm3). Zbijenost veća od 1.27 g/cm3 dovodi do usporenog porasta korjenovog sustava. 

Proljetna ili predsjetvena priprema ima za cilj da se stvori ravan, rastresit površinski sloj tla koji će biti bez korova, dovoljno vlažan i koji će osigurati brzo klijanje i nicanje sjemena. Osobito je važna poravnatost tla,

jer neravno tlo otežava sjetvu, a u žetvi dovodi do povećanih gubitaka. Priprema u proljeće sastoji se od zatvaranja brazde (zimske) s drljačama i priprema sa sjetvospremačima. Ako je tlo zakorovljeno i zbijeno

onda se koriste tanjurače. U poslijednje vrijeme kod nas se uvodi reducirana obrada tla nekih ratarskih kultura, uključujući i soju, na

nekim područjima. Obzirom na veliku različitost u tipovima tla razultati s jednog područja nisu primjenjivi na drugo.Prema iskustvima i rezultatima navodi se da je sjetva soje bez obrade ili s reduciranom obradom opravdana na dreniranim tlima i tlima lakšeg mehaničkog sastava, visoke plodnosti i uz to da ima dovoljno

oborina tijekom vegetacije. Na težim tlima manje plodnosti reducirana je obrada davala slabije rezultate. Osim toga, potrebna je uspješna zaštita od korovnih biljaka i sjetva sorata s visokom otpornošću na

bolesti. Većina autora naglašava problematiku s bolestima u sustavu sjetve soje bez obrade te preporuka je da kod izbora sorte soje za sjetvu bez obrade treba izabrati sorte s visokom otpornošću na bolesti i

visokom kvalitetom zrna s obzirom na sjemenska svojstva klijavost i energiju klijanja.

SjetvaIzbor sorte - među svim kulturnim biljkama kod soje postoje najviše sorti, čak oko 10.000. Sorte se razlikuju po dužini vegetacije. Neke sorte sazrijevaju za 70-90 dana, a druge trebaju preko 200 dana. U Svijetu je prihvaćena američka klasifikacija sorti: 000 sorte- (najkraća vegetacija), te 00., 0., I., II., III., IV., V., VI., VII., VIII. (najduža vegetacija). Razlika između pojedinih grupa najčešće je 10-20 dana. Od naših sorti postoje selekcije instituta OS - Vuka, Drava, Tisa, te ZG - Ljubica, Sivka, Zvijezda, Uskolisna (otporna na sušu).Kvaliteta sjemena - kvalitetno sjeme preduvjet je visokog uroda. Treba upotrijebiti prvenstveno priznatu sortu adaptiranu i provjerenu na užem području. Potrebno je uzeti kvalitetnije i krupnije sjeme (veća masa), čija klijavost prelazi 85% (I. Klasa) i 75% (II. Klasa). Bakterizacija sjemena soje - obavlja se prije sjetve sojinim bakterijama (Rhisobium japonicum). Smatra se obaveznom i efikasnom mjerom u tehnologiji soje, posebno na tlima gdje se ranije nije uzgajala soja nikako ili u dužem intervalu. Unošenjem bakterija fiksatora dušika u tlo popravlja se struktura tla povećava se sadržaj bjelančevina u sjemenu soje te štede dušična gnojiva za slijedeću kulturu. Sojine bakterije koje žive u tlu isto tako su sposobne prodrijeti do korijena soje kroz korijenove dlačice kao i bakterije koje su došle u tlo preko cijepljenog sjemena. Prema tomu, važno je da ih ima u tlu i da obavljaju svoju funkciju fiksacije dušika. Bakterizacija sjemena obavlja se neposredno prije sjetve odnosno isti dan. Inokulirano sjeme mora se unijeti u tlo u roku od 12 sati, inače bakterije ugibaju. Preparati koji sadrže bakterije trebaju se isporučiti sa sjemenom uz priložene upute o primjeni, kojih se treba točno pridržavati. Cjepiva mogu biti vlažna i suha. Bolja su suha cjepiva, posebno u obliku granulata, jer se mogu deponirati u tlo prilikom sjetve odvojenim depozitorima na sijačici, a sjeme može biti tretirano fungicidima.Kod nas na tržištu poznat je pripravak "Biofixin - S" Agronomskog fakulteta Zagreb u pakiranju za 50 i 100 kg sjemena soje. Na omotu je otisnuta uputa za primjenu. Bitno je koristiti pripravke koji nisu stariji od 6 mjeseci, jer je to životni vijek bakterija. To znači da se svake godine mora kupovati pripravak za bakterizaciju sjemena. Pripravak nije otrovan i može ga se primjenjivati bez zaštitne opreme. Svi fungicidni pripravci koji se koriste na sjemenu negativno djeluju na kvržične bakterije (osim Vitavax-a) o čemu postoji potvrđeno iskustvo iz istraživanja i proizvodnje.Rokovi sjetve soje - moraju se tretirati u sklopu ostalih činitelja kao što su: sorta, cilj uzgoja, zemljopisna širina, agropedološki i klimatski činitelji. Kasniji rok sjetve djeluje negativno i može završiti prinudnom zriobom ili prekidom vegetacije uslijed mraza. Sjetva se vrši sredinom travnja kada se temperatura tla ustali na 10 °C. U istočnoj Slavoniji i Baranji sjetva II. i I. grupe započinje oko 10.04. i treba je završiti do 15. odnosno 20.04. Iza toga se sije 0. i 00. grupa i sjetvu treba završiti do kraja travnja. Zapadna Hrvatska sjetvu I. grupe (II. se ne sije) započinje oko 15.04. , a završava do 25.04. Iza toga se siju 0., 00. i sa sjetvom treba završiti do 05.05. Grupe duže vegetacije siju se ranije da bi bilo dovoljno vremena za sazrijevanje. Način sjetve i sklop - može se sijati na uske i široke redove, u trake, kučice, a i širom kao postrni usjev. U nas prevladava sjetva u redove na razmak 45 ili 50 cm. Izvodi se pneumatskim sijačicama. Prema većini podataka iz literature gušća sjetva i uži redovi daju veći urod zrna. Kod nas se danas govori o sjetvi u trakama. (dva paralelna reda).Obično u praksi, ovisno o uvjetima pripremljenosti tla, treba povisiti količinu sjemena (oko 100 kg/ha) i treba voditi računa da se na sijačici podesi prijenos.Dubina sjetve - U ranim rokovima sije se pliće (3-6 cm), a u kasnim dublje. Sjeme treba unijeti i položiti u tlo na željenu unaprijed podešenu dubinu, koja će mu osigurati najpovoljnije uvjete za klijanje i nicanje, te ga zaštiti od herbicida i drugih nepovoljnih utjecaja u tlu. Na koju će dubinu sjetva biti obavljena ovisi o svojstvima sjemena i sorte; obrađenosti i vlažnosti tla; klimatskim uvjetima; vremenu sjetve. Na vlažnim tlima sije se pliće, a na suhljim dublje. Važna je veličina i ujednačenost sjemena. Na težim tlima manji je problem u nicanju s sitnijim i srednje krupnim nego s krupnim sjemenom, iako proizvođači vole srednje i krupno zrno. Osim toga pojedine sorte imaju različitu dužinu hipokotila, a sorte s kraćim treba sijati pliće.

Soja zasijana u sustavu bez obrade na razmak redova 54 cm.

Gnojidba i postrna sjetvaGnojidba - zauzima bitno mjesto među agrotehničkim mjerama kojima se utječe na rezultat u proizvodnji. Pored NPK značajno mjesto ima i Ca. Niska pH vrijednost utječe na prestanak rasta, razvoja i nicanja. Pored mineralnog gnojiva veliki značaj treba dati i organskoj gnojidbi (stajski gnoj od 20 - 40 t/ha). Stajski gnoj povoljno utječe na fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla, a pored toga predstavlja izvor biljnih hraniva. Posebno je poznato njegovo pozitivno djelovanje na razvoj i rad kvržičnih bakterija. Na osnovu ovog podatka vidi se koliko je potrebno određenog gnojiva za 100 kg zrna soje. Prinosom 2 - 2.5 t/ha soja iznosi iz tla znatne zalihe hraniva, veće u odnosu na pšenicu i kukuruz, a približno kao šećerna repa.Gnojidba organskim gnojivom - kultura koja po mnogim istraživačima povoljno reagira na gnojidbu stajskim gnojem zaoranim u jesen, pod zimsku brazdu. Stajski gnoj povoljno utječe na fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla, a pored toga predstavlja izvor biljnih hraniva. Posebno je poznato njegovo pozitivno djelovanje na razvoj i rad kvržičnih bakterija. Međutim, soju ne treba izravno gnojiti krutim organskim gnojivima ili stajnjakom, zato što ga znatno bolje iskorištavaju druge kulture, dok kod sojine biljke može proizvesti i neke negativne pojave kao što su produženje internodija, veću visinu biljaka, jače polijeganje, neujednačenu zriobu i slično, tako da je najbolje ako je predkultura gnojena stajnjakom.

Mogućnost postrnog uzgoja sojeSoja se može uspješno uzgajati osim u redovnoj, naknadnoj i postrnoj sjetvi, a u tome je velika perspektiva proširenja njenih površina u cijeloj zemlji. Naime, radi zadovoljavanja vlastitih potreba za bjelančevinastim komponentama stočne hrane i oslobađanja od skupog uvoza, pojavila se potreba za sjetvom soje na većim površinama. To uključuje i sjetvu soje u postrnoj i naknadnoj sjetvi, jer naši agroekološki uvjeti u mnogim poljoprivrednim područjima to omogućuju, posebno ukoliko postoje mogućnosti za natapanje. Smisao naknadne i postrne sjetve:- inteziviranje ratarske proizvodnje, odnosno bolje iskorištenje postojećih proizvodnih površina sjetvom soje iza drugih kultura koje se rano skida, kao što je industrijski grašak, ječam i slično.- veća proizvodnja osnovnih sirovina za stočnu hranu (zrna, silaže ili kvalitetne zelene mase za dehidraciju, koja sadrži od 15-20% sirovih bjelančevina u suhoj tvari),- proširenje plodoreda, te poboljšavanje strukture i plodnosti tla.Osnovne postavke tehnologije soje u drugoj sjetvi su izbor tla - za naknadnu i postrnu sjetvu soje treba odabrati tlo lakšeg mehaničkog sastava i dobre strukture. Teška tla s malim sadržajem pristupačne vode za biljke treba izbjegavati. Dobra priprema tla za sjetvu i pravovremena sjetva - važni su činitelji za proizvodnju naknadne i postrne soje. Osnovno pravilo za buduću praksu je da soju treba posijati istog dana iza žetve prethodnog usjeva, bilo kao naknadnu ili postrnu soju, posebno u suhom ratarenju.Dopunsko natapanje - sigurnija je sjetva tamo gdje ima mogućnosti za dopunsko natapanje. Upravo se kroz uvođenje natapanja može ići na proširenje sjetve soje kao druge kulture. Izbor odgovarajućih sorata uz predhodno provjeravanje putem pokusa. Ako se želi dobiti zrno u obzir dolaze sorte 0 i 00 grupe zriobe, a za silažu treba sijati sorte kasnijih grupa zriobe (I. i II.). Količina sjemena - treba biti 20-30% povećana u odnosu na redovnu sjetvu ili gušće. Međuredni razmaci mogu biti uži nego u redovnoj sjetvi, jer sve rane sorte podnose sklopove između 700.000-850.000 biljaka/ha, a vrlo rane 000. grupe zriobe i više, jer time se osigurava ekonomski urod.Gnojidba je smanjena i planira se prema urodima koji se prosječno mogu postići 1.000-2.000 kg/ha zrna i više, ovisno o području uzgoja, plodnosti tla, klimi i rodnosti sorte. Kod žetve su u pravilu veliki gubici jer su biljke soje u pravilu niže u postrnoj i naknadnoj sjetvi i u pravilu imaju nisko formiranu prvu mahunu. Povoljno zemljište i klimatski uvjeti za proizvodnju soje u naknadnoj i postrnoj sjetvi postoje u većini područja Hrvatske gdje se uzgaja soja u redovitoj sjetvi, iako sva područja nisu dovoljno ispitana. Postrna proizvodnja soje jednako je prikladna na velikim, kao i na manjim obiteljskim gospodarstvima.

 

ZaštitaNJEGA USJEVA TIJEKOM VEGETACIJEMjere njege usjeva soje koje se izvode tijekom vegetacije su:- mehaničke - međuredna kultivacija, ručno pljevljenje korova, prihrana dušikom;- kemijske - suzbijanje korova i zaštita usjeva od bolesti i štetnika;Međuredna kultivacija - izvodi se višekratno ovisno o stanju usjeva i tipu tla. Kvalitetno izvedena međuredna kultivacija povoljno djeluje na suzbijanje korova, prozračnost tla i čuvanje vlage, a s njom se može obaviti i prihrana gnojivima, prvenstveno dušičnim. Soja do pojave prvog troperastog lista vrlo sporo se razvija. Prvu kultivaciju treba vršiti rano, desetak dana nakon nicanja i treba koristiti zaštitne diskove, posebno kod zbijenih tala. Broj kultivacija ovisi o stanju usjeva, o zbijenosti površine, a ponekad i o zakorovljenosti. Druga kultivacija izvodi se nakon deset dana, a posljednja kultivacija bi se trebala obaviti prije zatvaranja redova (prije pojave prvih mahuna). Prvu kultivaciju treba izvršiti najdublje, a dalje pliće, jer se razvija korjenov sustav. Kultivacije se obavljaju s zaštitnim zonama i to: prva na 10-12 cm, druga na 7-9 cm, a treća na 5-6 cm;Kemijska zaštita tijekom vegetacija - prvenstveno se odnosi na suzbijanje korova odnosno primjenu herbicida poslije nicanja. Suzbijanje bolesti fungicidima vrlo je malo zastupljeno u merkantilnoj, a više u sjemenskoj proizvodnji soje. Glede štetnika, njihovo suzbijanje odgovarajućim insekticidima nije redovna mjera, jer se ne pojavljuje svake godine jednakim intezitetom. Od štetnika najredovniji pratitelji soje su polifagni štetnici - grinje.Natapanje soje - ima velike zahtjeve prema vodi, naročito za proizvodnju suhe tvari tijekom vegetacije. Kao ljetna kultura soja se često nalazi u uvjetima deficita vode koji variraju od područja do područja uzgoja, od godine do godine, tipa tla i primjenjenih agrotehničkih mjera. Otpornost na sušu vrlo je složen fenomen, koji obuhvaća brojne procese. Općenito se smatra da se soju može uspješno uzgajati u suhom ratarenju na područjima gdje godišnje padne 600 - 700 mm oborina ili više, uz dobar raspored tjekom vegetacije. Izbor načina i sustava natapanja treba treba odabrati na temelju postojećeg tla, klimatskih uvjeta, uzgajane kulture, veličine i oblika proizvodne površine, te ciljeva biljne proizvodnje. Svaki način natapanja primjerice kanalima (potapanje ili prelijevanje, podzemno natapanje) ili umjetnom kišom ima prednosti i nedostataka, ovisno o temperaturama zraka, svojstvima tla i drugo. Kritični momenti za natapanje soje su u vrijeme razvoja biljke i to u fazi cvatnje i fazi naljevanja zrna. Natapati je potrebno dva do tri puta tijekom vegetacije soje s normom zaljevanja od 120 mm vode (netto), ovisno o godini. Ukupno povećanje uroda zrna u odnosu na "suho ratarenje" iznosi i do 49% više.

Zaštita od štetnika U Hrvatskoj koja je tek posljednjih godina značajnije povećala površine pod sojom, ne može se govoriti o velikom problemu štetnika, jer oni za sada nisu limitirajući činitelj za proizvodnju ove kulture. Međutim, daljnjim širenjem i intenziviranjem ove proizvodnje treba očekivati da će i štetnici na soji biti veći problem, kako po intezitetu napada tako i po brojnosti. Neki štetnici (žičnjak, sovice, kukuruzna i repina pipa) čini izvjesne štete na soji no štete nisu jako velike. Ako je broj velik, zaštita od štetnika vrši se jedino za žičnjake. Granična vrijednost je jedan žičnjak /m2. Tada treba vršiti zaštitu insekticidima: Timet, Volaton, Furadan i drugima.

Važniji štetnici koji mogu napasti pojedine biljne organeSjeme - zasijano sjeme izloženo je napadu različitih ptica (divlji golub, vrana, grlica, gazan i druge), glodavaca (hrčak, krtica, poljska voluharica) i nekih insekata. Kad sjeme nabubri često ga napadaju razni štetnici, kao primjerice muha korjena. Korijen - najvažniji štetnici koji napadaju podzemne dijelove soje su žičnjaci, te ličinke drugih tvrdokrilaca kao što su razni hruštevi, žitni pivci, gusjenice podgrizajućih sovica, rovci i drugi.

 Elateridae.

Klijanci i mlađe biljake - razne su ptice, puževi, pipe (kukuruzna, repina, lucerkina), popci, crni hruštevi, podgrizajuće sovice i drugi. U ranoj fazi mladim biljčicama soje velike štete mogu nanijeti divlji zečevi i hrčkovi. List - kukci iz raznih redova dvokrilaca i jednokrilaca (skakavac, stepski popac, lisna uš, stjenica, razne pipe, lucernina buba mara, zatim razne vrste sovica i grinje).

Napad gusjenica na listovimas soje.

Stabljika - stabljike soje napadaju lisne uši, cikade, stjenice, grinje te divlji zečevi.Cvijet - najviše napadaju stjenice, tripsi i drugi štetnici. Mahune i sjeme - poznate štete na mahunama i zrnu su od raznih sisavaca, a u prvom redu od hrčka, poljske voluharice, divljeg zeca i drugih glodavaca te raznih kukaca (stjenice, gusjenice leptira, sojin plamenac, lucernina sovica, metlica, kukuruzni moljac i drugi).

Sušenje mahuna i stabljike te trulež sjemena (zdrava-bolesna zrna).

Suzbijanje korovaGustoća korovnih biljaka i rasprostranjenost korovnih vrsta u usjevu soje ovise o tipu tla, količini oborina tijekom vegetacije, temperaturama tla i zraka te o tehnologiji proizvodnje. Ovi činitelji uglavnom su različiti od područja do područja i određuju stupanj konkurentnih odnosa između soje i korova, koji se u promjenjivim klimatskim uvjetima najpotpunije održavaju u variranju uroda zrna soje. U našim uvjetima uzgoja nepostoje precizna mjerenja gubitaka uroda zrna soje uzrokovani izravno zbog zakorovljenosti. U soji korove se mogu zadovoljavajuće suzbiti kemijskim i mehaničkim putem ili kombinirano.Kemijsko suzbijanje korova u soji, odnosno primjena herbicida dolazi na prvo mjesto i bez sumnje je brži i ekonomičniji put kojim se može postići dulja i bolja suzbijenost korova. Mehaničko suzbijanje samo je dopuna kemijskom, a ako su s prvom potpuno suzbijeni korovi, mehaničke mjere mogu izostati. U redovitoj širokoj proizvodnji soje na velikim poljoprivrednim posjedima, kao i na manjim obiteljskim posjedima, primjenu herbicida smatra se obvezatnom tehnološkom mjerom kombiniranom s mehaničkim suzbijanjem, što uključuje i ručno okopavanje na manjim parcelama onih korova, na koje nisu bili zadovoljavajuće učinkoviti herbicidi.Za proizvodnu praksu najvažnija je podjela s gledišta vremena, odnosno načina primjene i to: Prije sjetve soje; Nakon sjetve soje; Nakon nicanja soje.

Herbicidi za primjenu prije sjetve soje.

Oštećenja na soji prouzrokovana herbicidima.

Treflan i Surpass pripremaju se prije sjetve s inkorporacijom, jer su hlapivi i osjetljivi na svjetlost. Kako bi se spriječili gubici i sveli na najmanju mjeru, treba ih nakon prskanja u što kraćem vremenskom razdoblju najdalje za dva sata, unijeti u tlo. Unose se tanjuračom ili sjetvospremačem, a može i drugim oruđima koja imaju rotirajuća radna tijela na dubini 7-10 cm. Ovi herbicidi pogodni su i preporučljivi za sušnija područja. U hladnijim područjima ovi herbicidi, posebno ako su nepravilno unešeni u tlo (pliće nego što je preporuka) mogu izazvati oštećenja klice i klicina korjenčića, a i cijele biljčice.Herbicidi primjenjeni nakon sjetve, a prije nicanja soje provodi se u cilju suzbijanja jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova, a najviše se primjenjuje i ima najviše registriranih herbicida. Djelotvornost im u pravilu ovisi o klimatskim uvjetima prvih 10 dana nakon tretiranja. Korovne biljke ih upijaju preko korijena, pa je potrebno umjerena kiša da bi ih unijela u tlo i vezala u površinskom sloju tla, gdje kliju korovi. Ukoliko je sušno vrijeme duže od 10 dana nakon tretiranja, umanjuje se njihov učinak. Ne dospijevaju dublje u tlo od nekoliko cm i nisu učinkoviti na višegodišnje korove.

Herbicidi za primjenu nakon sjetve, a prije nicanja soje.

Herbicidi za primjenu nakon nicanja soje.

Kod primjene herbicida nakon nicanja soje selektivnost herbicida zasniva se u prvom redu na fazi razvoja biljke soje, zatim na dozaciji herbicida, te na osnovu morfoloških i fizioloških razlika između biljke soje i biljaka korova. Kod herbicida koji su vezani na fazu rasta biljaka soje, ako se primjenjuju prije ili nakon propisanog roka mogu djelovati depresivno na biljke soje, oštećuju ih i usporavaju im rast, odnosno djeluju fitotoksično. Fitotoksično djelovanje herbicida na soju javlja se kod tretiranja herbicida u kasnoj fazi razvoja biljke soje nego što je propisano, kao i za topla vremena. Ako stanje zakorovljenosti u polju omogućuje, najekonomičnije je odabrati kombinaciju koja će jednokratnom primjenom zadovoljavajuće suzbiti uskolisne i širokolisne korove. Idealno bi bilo da je svaki herbicidni pripravak odnosno kombinacija pripravaka na svakom području gdje se primjenjuju u širokoj proizvodnji, prethodno provjerena. U tom slučaju bilo bi manje lutanja i promašaja u primjeni i učinkovitosti. Važno je znati s kojim herbicidnim pripravkom je tretirana predkultura.

Bolesti soje i njihovo suzbijanje U Svijetu na područjima uzgoja soje problem bolesti vrlo je ozbiljan i pojedine od njih uzrokuju značajne gubitke. Glavni gubici bili su uzrokovani: Phytophtora megasperma var. soje, Diaporthe phaseolorum var. meridionalis (rak stabljike), Fusarium solani f.sp. glycines (iznenadno ugibanje biljaka), te neizravno oboljenje uzrokovano cistolikim nematodama - Heterodera glycines. Općenito, jedna ili više bolesti nalaze se redovito svake godine na poljima soje tijekom vegetacije. Specifični patogeni mogu u pojedinim godinama za vrijeme vegetacije biti vrlo destruktivni i uzrokovati više štete na biljkama soje, dok ih druge godine uzgoja nema.U Hrvatskoj bolesti do sada nisu bile limitirajući činitelj proizvodnje, iako su mnoge prisutne. Neke se javljaju svake godine u slabijim ili jačem intezitetu, a manji broj samo u nekim godinama i na nekim lokalitetima. Među njima najznačajnije bolesti uzrokovane su gljivama, a manje bakterijama i virusima. Od gljivičnih oboljenja na soji najznačajnije su plamenjača soje, bijela trulež soje, crna pjegavost stabljike, palež mahuna i stabljike, a od manjeg značaja oboljenja su mrka pjegavost, uvenulost, uvenulost korjena i stabljike, trulež korjena i stabljike, tamnosiva pjegavost lista, ugljasta trulež korijena i stabljike i ostalo.Zaštita od bolesti ne vrši se. Najčešće se javljaju Peronospora manshurika, Sklerotinia Sklerotiorum (bijela trulež); Bakterijska palež (Pseudomonas glicine) - plamenjača je raširena na čitavom području gdje se uzgaja soja, a štete ovise o vremenskim prilikama i same sorte. Visina štete ovisi od toga da li je bolest zahvatila samo list ili mahune. Prvi simptomi javljaju se početkom lipnja i to u obliku sitnih klorotičnih pjega. Mogu zahvatiti sve lišće. Potrebno je izabrati tolerantnije sorte, sijati zravo sjeme,

pravilan plodored, pravilno zaoravanje žetvenih ostataka, a ako je usjev jako zahvaćen, koriste se fungicidi.

Plamenjača soje.

Bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) - javlja se tijekom cijele godine, a može dovesti do propadanja klice, uvenuća biljke (zaraza korjena i na prizemnom dijelu biljke). Pojačan intezitet zaraze može se javiti u vlažnim i hladnim godinama. Od mjera borbe ističe se sjetva otpornih sorata, pravilan plodored, korištenje zdravog sjemena, te nadzor pri sjemenskoj proizvodnji.

Bijela trulež korijena i stabljike.

 

ŽetvaČim su usjevi zreli i vlaga dostigne zadovoljavajuću razinu treba se pristupiti žetvi. Žetva soje obavlja se univerzalnim žitnim kombajnima, koji zadovoljavaju tehnološke zahtjeve žetve. Kombajn prije žetve treba podesiti i preurediti kako bi se žetva obavila s najmanjim mogućim gubicima. Kapacitet žitnog kombajna definiran je propusnom moći vršidbenog aparata, a izražava se u (kg/s) žitne mase pri masenom odnosu zrno:slama =1:1, normalnoj vlažnosti zrna 14 -16%, te žetvi usjeva bez korova na ravnom terenu. Sojina slama najpovoljnija je za vršidbu, a zrno je za razliku od pšeničnog zatvoreno u mahuni. Žetvu treba započeti u trenutku kada vlažnost zrna bude manja od 18% (14-18%). Zbog gubitaka se ne može čekati, već se vrši dosušivanje. Vlažnost stabljike je oko 40% pri 14-18% zrna. Pravovremena i pravilna žetva ima velik značaj. Gubici mogu biti 15-18%. Važna je dobra poravnatost tla. Gubici zrna soje mogu nastati i prije žetve usljed pucanja mahuna. Sorte kojima pucaju mahune ne bi trebalo sijati. Danas su gubici svedeni i ispod 4%, ako se žetva obavlja kombajnom koji ima adaptirani heder za fleksibilno prilagođavanje kose prema tlu i to ako je usjev uspravan, nezakorovljen i tlo ravno. Glavni gubici prilikom žetve su na hederu. Ti gubici na hederu nastaju usljed loma stabljike i njihova ostajanja u tlu, slobodnog otresenog zrna u otkinutim mahunama, gubitka na stabljici (zrno u mahuni ostalo na stabljici ispod reza kose na više donjih nodija), zrna u mahuni neodrezanih stabljika (ostale ispod hedera), zrna u mahunama na poleglim biljkama i granama (koje ne zahvati kosa), gubici na bubnju i podbubnju (zaostala neizvršena zrna u mahunama), gubici slamotresa (ostaje u slami), te od oštećenja od udara ili gnječenja na bubnju ili na transportnim elementima.

Žetva soje.

 

© Poljoprivredni fakultet Osijek, www.pfos.hr, svibanj 2004.