Sociologija_i_prostor_2008_3_4_05_Ilisin

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

311

Zagrebaki studenti o demokraciji i politikom aktivizmu mladih

V l a s t a I l i i nInstitut za drutvena istraivanja u Zagrebu, Zagreb, Hrvatskae-mail: [email protected]

SAETAK U ovom radu analizirano je nekoliko indikatora demokratskoga potencija-la studenata. Ustanovljeno je da ispitani studenti hrvatski politiki poredak percipi-raju vie nedemokratskim nego demokratskim, a da tome ponajvie pridonosi opa-anje nedemokratskih pojava i ponaanja, deficitarnih demokratskih pretpostavki i neuvaavanja interesa i miljenja graana, te nepovjerenje u politike aktere. Slini su i razlozi kojima se objanjava drutvena i politika neaktivnost mladih i stude-nata uz nepovjerenje u politiku i procjenu da se ne uvaavaju interesi i miljenja mladih, to su i nedostatak vjere u mogunost promjene, te nezainteresiranost mla-dih i njihova zaokupljenost drugim ivotnim sadrajima. Studenti su iskazali visok stupanj suglasnosti, premda znakovite razlike u njihovim stavovima proizlaze iz raz-liitih strunih usmjerenja, odnosno podruja znanosti koja studiraju. Ustanovljene tendencije tumae se kao indikator manjkavosti demokratskog potencijala ispitanih studenata u nekim elementima, a to ga kvalificira kao jedan od predmeta daljnjih istraivanja studentske populacije.

Kljune rijei: studenti, indikatori demokratskog potencijala, Hrvatska, (ne)demokratski poredak, politika (ne)aktivnost mladih, demokratski deficiti i disfunkcije.

Primljeno: studeni 2008.Prihvaeno: prosinac 2008.

1. Uvod: demokratski potencijal studenata

Demokratski potencijal mlade generacije, a unutar nje studenata kao segmenta mladih prema kojemu su usmjerena najvea drutvena oekivanja, osobito je va-an sa stajalita razvoja demokracije, kako u demokratski razvijenim, tako i u tzv. tranzicijskim drutvima. Integracija mladih u drutvene i politike procese tumai se, naime, kao jedan od preduvjeta formiranja demokratski orijentiranih i politiki aktivnih graana bez kojih nema zbiljske demokracije. Rije je zapravo o politikoj kulturi kao odnosu pojedinca prema politikim institucijama, procesima i simboli-ma, pri emu se naglasak stavlja na graansku ili participirajuu politiku kulturu, a koja podrazumijeva informiranoga, kompetentnoga, odgovornoga i aktivnoga

UDK 316.644-057.87: 321.7(497.5 Zagreb)Izvorni znanstveni rad

Copyright 2008 Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu Institute for Social Research in ZagrebSva prava pridrana All rights reserved

Broj 3-4.indb 311Broj 3-4.indb 311 1.2.2009 11:11:271.2.2009 11:11:27

312

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

Sociologija i prostor, 46 (2008) 181182 (34): 311340

graanina (Steenberger, 1994.; Almond i Verba, 2000.). Demokratska politika kul-tura i koncept aktivnoga graanina usko su povezani sa socijalnim kapitalom, koji je shvaen kao mrea socijalnih odnosa zasnovanih na povjerenju, reciprocite-tu, kooperativnosti i solidarnosti (Putnam, 2000.; alaj, 2007.) i koji bitno pridonosi demokratizaciji ukupnih drutvenih odnosa.

Kada je rije o odnosu mladih i politike, dosadanje su analize ukazale na neke specifinosti. Tako su brojna istraivanja pokazala da su mladi distancirani od poli-tike (posebice institucionalne), to se u usporedbi sa starijima manifestira njihovim manjim interesom za politiku i politika zbivanja i openito slabijom participaci-jom u politikim institucijama i procesima (Griffin, 1993.; Bynner i Ashford, 1994.; Hackett, 1997.; Jowell i Park, 1998.; Matthews, Limb i Taylor, 1998.; Iliin, 1999., 2005., 2006.; Kluegel i Mason, 1999.; Schizzerotto i Gasperoni, 2001.; Henn, Wein-stein i Wring, 2002.). Takoer je pokazano da su mladi neto skloniji socijalnom i izvaninstitucionalnom politikom angamanu, te ukljuivanju u civilne udruge, to se tumai kao efikasan poligon za politiku socijalizaciju mladih i njihovo pri-premanje za punopravno ukljuivanje u procese politikoga odluivanja (Neimi i Hepburn, 1995.; Ule, 1996.; Youniss i Yates, 1997.; Yates i Youniss, 1999.; Wats, 1999.; Youniss i drugi, 2002.; Frisco, Muller i Dodson, 2004.). Nedovoljna ukljue-nost mladih u politike institucije (izbori, stranke, tijela vlasti) i procese (prije svega u procese odluivanja na svim razinama) ini ih potencijalno podlonijim raznim oblicima politike manipulacije i instrumentalizacije, kao i sklonijima da zauzmu radikalnije politike pozicije (Inglehart, 1977.; Seagull, 1977.; Braungart i Braungart, 1984.; Iliin, 1999.).

Naznaeni obrasci politikoga (ne)djelovanja mladih istodobno se mogu promatrati i kao indikator njihova marginalnoga drutvenog statusa i kao faktor koji pridonosi njihovoj (daljnjoj) marginalizaciji. Marginaliziranost mladih u institucionalnoj poli-tici odavna je uoena i elaborirana, pri emu je pokazano da se u nekim specifi-nim sociopovijesnim okolnostima (kao to su ratovi, revolucije, radikalne drutve-ne reforme i slino) stjeu uvjeti za masovniji ulazak mladih tonije, odreenoga segmenta mladih. Mladi tada postaju tzv. politika generacija s jasno artikuliranim politikim opredjeljenjima i zahtjevima (Friedenberg, 1972.; Inglehart, 1977.; Seagull, 1977.; Braungart i Braungart, 1989.).

Takvo autonomno politiko angairanje mladih a u posljednjih dvjestotinjak godina najei njihovi predvodnici bili su studenti, i njihov jednokratni prodor u politiki zabran, zbiva se uglavnom zbog izvanrednih sociopolitikih okolnosti dok u stabilnim drutvima i vremenima funkcioniraju tradicionalno uspostavljeni generacijski odnosi moi, u kojima je mladima poglavito namijenjena uloga onih koji se tek osposobljavaju za donoenje odluka. U takvim okolnostima personalne se promjene na pozicijama drutvene i politike moi zbivaju ustaljenom dinami-kom i nainom (koji uvaava naelo senioriteta i zasluga), to narue tek radikalni drutveni potresi i neuspjesi postojeih elita moi.

Razdoblje demokratske transformacije, koje je u Hrvatskoj poelo prije gotovo dva desetljea, nedvojbeno je takav sociopovijesni okvir unutar kojega se naelno otva-


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

313

V. Iliin: Zagrebaki studenti o demokraciji i politikom aktivizmu mladih

ra prostor za pojaan drutveni i politiki angaman mladih. Meutim, mladi se u Hrvatskoj nisu uspjeli organizirati i legitimirati kao prepoznatljiv politiki subjekt. Dapae, pokazuje se da su viestruki gubitnici i prilikom promjene drutvenoga i politikoga poretka 1990. godine i prigodom velike smjene vlasti 2000. godine, kao i u nizu situacija u kojima javnost trai nove politiare za novo doba. Interesi i pro-blemi mladih vrlo su rijetko dospijevali u sredite zanimanja politike i ire javnosti, a njihovi su predstavnici u tijelima vlasti suvie malobrojni da bi u politiku sferu mogli odgovarajue posredovati problematiku mladih. Nedovoljno i neprimjereno bavljenje politikih aktera problemima mlade generacije i podzastupljenost mladih na mjestima odluivanja znakovito su povezani s naglaenom fragmentiranou, atomiziranou i nedostatnom profiliranou institucija i organizacija mladih koje bi trebale promovirati i zastupati njihove interese.

Takva situacija smjeta Hrvatsku u ve istraen i analiziran kontekst kolabirano-ga omladinskog politikog aktivizma u postsocijalistikim zemljama. Dio razloga omladinskoga neangamana zajedniki je i razvijenim i novim demokracijama uz nepovjerenje i paternalistiki odnos drutva spram mladih, tu je i injenica da interesi mladih nisu odgovarajue reprezentirani na politikoj sceni. No, tran-zicijsko okruenje donijelo je nove prepreke za politiki aktivizam mladih, kao to su: oteana politika socijalizacija jer stariji ne mogu prenijeti mladima svoje vrijednosti i iskustva steena u bivem poretku; optereenost mladih trkom za (in-dividualnim) postignuima u novom kompeticijskom okruenju, zbog ega se ne dospiju baviti poslovima od zajednikoga i opega interesa; reaktivna odbojnost i mladih i starijih prema politikoj organiziranosti mladih, koja je u socijalizmu u nekim elementima bila prekomjerna; pragmatinost mladih koji su nespremni na drutveni i politiki angaman sve dok postojee probleme mogu rijeiti individu-alnim strategijama (Tymowski, 1994.; Mitev i Riordan, 1996.; Ule, 1996.; Furlong i Guidikova, 2001.; Adnanes, 2004.; Iliin, 2005.).

Istraivanja provedena u Hrvatskoj (Iliin, 2002., 2005.) ukazuju istodobno i na kontinuitet i na promjene na relaciji mladi politika. Vrlo je vano istaknuti da mladi u velikoj veini prihvaaju ustavna naela, premda imaju stanovite dvoj-be o vanosti vladavine prava i demokratskoga i viestranakoga sustava. Vei-na mladih prihvaa osnovne demokratske vrijednosti, ali tendira harmoninom shvaanju politike i slabijem razumijevanju sukoba i demokratskih pravila, te nepovjerenju spram politikih institucija. Mladi su suglasni kako su nedovoljno zastupljeni u politikom ivotu zemlje, no istodobno slabi njihov socijalni aktivi-zam i politika participacija, a to tendencijski vodi njihovoj daljnjoj drutvenoj i politikoj (samo)marginalizaciji.

U tako ocrtane okvire uklapaju se i studenti kao sastavni dio populacije mladih. No, u nekim dimenzijama registrirane su i indikativne razlike izmeu studenata i ostalih podskupina mladih. Te diferencijacije, promatrane integralno, upuuju da su studenti politiki profiliranija i liberalnija podskupina mladih s izraeni-jim demokratskim potencijalom i kritikim odnosom spram stvarnosti uz manju distanciranost od politike i veu spremnost na politiku participaciju. O tome


314

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


govore rezultati razmjerno recentnoga istraivanja mladih u Hrvatskoj u kojemu je ustanovljeno (Iliin, 2005.) da studenti iskazuju vei interes za politiku od ostalih podskupina mladih, te veu spremnost za sudjelovanje u formalnim politikim ak-cijama, uz istovremeno izraeniju potporu civilnom sektoru, te bolju profiliranost politikih (stranakih) preferencija. Pokazalo se kako bolje od ostalih podskupina mladih razumiju demokratska pravila, iskazuju vei stupanj tolerancije i liberal-niji odnos prema onim pojavama u drutvu koje odudaraju od tradicionalistike matrice, ali i veu odbojnost prema fenomenu nasilja. Studenti iskazuju neto ve-e nepovjerenje u represivne institucije, vie opaaju korumpiranost u sudstvu, zdravstvu i upravnim strukturama drutva, a posebno su osjetljivi na kriminal i nemoral novih poduzetnika. Krivicu za aktualne hrvatske tekoe manje su skloni traiti u ratnim posljedicama, a vie u grijesima vladajue nomenklature u prvoj dekadi tranzicije, te dosljedno tome, kao drutvenu snagu koja najvie moe uiniti za izlazak Hrvatske iz krize prepoznaju strunjake i intelektualce. U navedenom kontekstu osobitim politikim prioritetom dre pokretanje socioekonomskoga ra-zvoja nautrb, primjerice, ouvanju nacionalno i tradicionalistiki utemeljenih vri-jednosti. Iako ovako saeta rekapitulacija rezultata upuuje na sliku studenata kao politiko osvjetenije i kompetentnije podskupine mladih, valja imati na umu da ukupni rezultati istraivanja upozoravaju na niz slabosti u demokratskoj svijesti i ponaanju mladih i studenata meu njima.

Smjetajui studente u naznaeni kontekst u ovoj je dionici istraivanja pozornost usmjerena na samo tri indikatora demokratskoga potencijala studenata: percepci-ju (ne)demokratinosti hrvatskoga politikog poretka, razloga postojeega vienja ostvarene demokracije, te razloga nedostatne drutvene i politike aktivnosti mla-dih i studenata. Ciljevi istraivanja bili su: 1) ustanoviti percipiraju li studenti hrvat-ski politiki poredak demokratskim ili nedemokratskim; 2) ustanoviti koji razlozi pridonose percepciji (ne)demokratinosti politikoga poretka; 3) ustanoviti koje razloge studenti prepoznaju kao prepreke za vei drutveni i politiki angaman mladih; 4) ustanoviti postoje li u promatranim pojavama razlike izmeu pojedinih podskupina ispitanih studenata. Pritom se polo od osnovne pretpostavke da je demokratski potencijal studenata na razmjerno niskoj razini, osobito u dimenziji participacije. Ujedno su postavljene i tri ue hipoteze da studenti uglavnom nisu zadovoljni ostvarenim stupnjem demokracije u Hrvatskoj, da glavne prepreke za vei omladinski aktivizam prepoznaju u demokratskim deficitima i disfunkcijama drutva i samih mladih, te da su iskazani stavovi povezani s promatranim socijal-nim obiljejima studenata. Za potonju analizu, obavljenu na 325 ispitanika, kori-teno je sedam obiljeja: spol, dob, rezidencijalni status, stupanj obrazovanja oca i majke, te godina studija i podruje znanosti koje studiraju. Pri tome su tumaene one razlike koje su statistiki znaajne na razini 0.05 i manje.

2. Percepcija (ne)demokratinosti hrvatskoga politikog poretka

Zadovoljstvo ostvarenom politikom demokracijom mogue je mjeriti izravnim upitom, ali i neizravno primjerice, ispitivanjem stavova spram politikih institu-


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

315


cija i aktera. Rezultati dosadanjih istraivanja nisu suglasni. S jedne strane, sre-dinom 1990-ih godina najvei je dio mladih, ukljuujui i studente, bio djelomice zadovoljan demokracijom u Hrvatskoj (56%), etvrtina ih je bila nezadovoljna, a po desetina ili zadovoljna ili bez stava (Iliin, 1999.:198). S druge strane, povjerenje u politike institucije izrazito je niska tek oko petine mladih iskazuje djelomino ili potpuno povjerenje u Hrvatski sabor i Vladu, a desetina u politike stranke (Iliin, 2005.:84)1.

Kako je Hrvatska nakon est izbornih ciklusa i tri mirne smjene vlasti zakoraila u fazu demokratske konsolidacije, bilo je vano provjeriti kako 325 studenata iz odabranog uzorka vide ostvarenost demokracije u Hrvatskoj danas, te koje de-mokratske deficite i disfunkcije prepoznaju u aktualnom drutvenom i politikom trenutku. Stoga im je postavljeno vrlo jednostavno pitanje: Smatrate li dananji hrvatski politiki poredak demokratskim ili nedemokratskim? Objasnite zato.

Prvi dio odgovora vrlo je kratak i jednostavan, a iskazi ispitanika svrstani su u etiri kategorije (grafikon 1.). Ocjene demokratski i nedemokratski su jedno-znane, i kao takve svrstane u suprotstavljene kategorije. U kategoriju polude-mokratski svrstani su odgovori: poludemokratski, neto izmeu, i demokratski i nedemokratski, zaetak demokracije, i slino. Oito, rije je o tome da ti studenti u hrvatskom politikom poretku prepoznaju paralelno postojanje demokratskih i nedemokratskih tendencija to bi omoguilo da tu kategoriju imenujemo kao npr. nedovoljno demokratski, djelomino demokratski i slino, no kako su sami studen-ti najee koristili termin poludemokratski odluili smo se za taj pojam. Kategorija onih koji ne znaju obuhvaa jo i odgovore: ne razmiljam o tome, ne zanima me politika, ne elim komentirati..., a njima je pridodano i 17 studenata koji su uskratili bilo kakav odgovor.

U ispitanom uzorku suvremene generacije studenata Zagrebakoga sveuilita oi-to nema suglasnosti oko procjene demokratinosti aktualnoga politikog poretka. Najbrojniji su oni koji su najkritiniji spram ostvarene demokracije, ali njih je ipak samo treina. etvrtina smatra da se politiki poredak razvija tendencijski prema demokratskom, ali da ima jo respektabilan broj elemenata koji ga ujedno ine i nedemokratskim. Tek neto vie od petine studenata oznaava poredak demokrat-skim, iako ni to nije u potpunosti bez zadrke, jer i oni nerijetko imaju stanovite zamjerke navodei neke nedemokratske pojave i procese (to e daljnja analiza pokazati). Petina se ispitanih uglavnom izrijekom odbija uputati u pokuaje takve procjene, tako da nam njihovi stavovi ostaju nepoznati, osim stanovite ope od-bojnosti, koja je ponekad i verbalizirana, a ponekad tolika da se ne eli ni izrei posvemanja nezainteresiranost, spram bilo ega to ima prizvuk politikoga. Kada potonji nalaz smjestimo u kontekst saznanja da su studenti openito neto zainte-resiraniji za politiku i politika zbivanja od ostale mladei, mogue je pretposta-

1 Od izrazitoga nepovjerenja u navedene politike institucije i aktere odskae stav spram predsjednika Republike, prema kojem odreenu razinu povjerenja navodi neto preko dvije petine mladih ispitanika.


316

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


viti da je u populaciji mladih nevoljkost da uope promisle o (ne)demokratskim obiljejima dananjega politikog poretka u Hrvatskoj jo rairenija nego meu samim studentima. Osim toga, recentne nalaze mogue je koristiti kao indiciju da se (ne)zadovoljstvo ostvarenom demokracijom u Hrvatskoj nije bitno promijeni-lo posebice ne u smjeru veega zadovoljstva tijekom posljednjega desetljea, u kojem je ipak dolo do znaajnih demokratskih pomaka.

Grafikon 1.

Percepcija (ne)demokratskoga karaktera hrvatskoga politikog poretka frekvencije i postoci

0

5

10

15

20

25

30

35

22,2% (72)

25,5% (83)

32% (104)

20,3% (66)

Demokratski Poludemokratski Nedemokratski Ne znaju

Ustanovljena percepcija (ne)demokratinosti hrvatskoga politikog sustava razmjer-no je ravnomjerno zastupljena u analiziranim podskupinama zagrebakih studena-ta. Bivarijatna analiza rezultirala je samo jednom statistiki znaajnom razlikom, i to s obzirom na podruje znanosti kojega studenti studiraju (tablica 1.).

Zanimljivo je da hrvatski politiki poredak demokratskim natprosjeno percipiraju studenti drutvenih znanosti koji prednjae i meu onima koji poredak dre polu-demokratskim. Istodobno, ti studenti izdvajaju se po izrazito malobrojnoj skupini onih koji nemaju miljenja o (ne)demokratinosti naega poretka. Takva distribuci-ja odgovora predstavlja studente drutvenih znanosti kao politiki najinformiranije i najkompetentnije, pa je intrigantno da su upravo oni istodobno relativno zado-voljniji postignutom demokracijom. Na suprotnom su polu studenti biotehnikih i prirodnih znanosti, koji hrvatski politiki poredak natprosjeno vide kao nede-mokratski, a raspolaemo s premalo informacija da bi se moglo utemeljeno pret-postaviti zato je tako. Naime, teko bi se moglo tvrditi da je to posljedica mogue nedostatne informiranosti jer se taj razlog, najvjerojatnije, krije u treoj skupini


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

317


studenata. Nju, pak, sainjavaju studenti biomedicinskih i tehnikih znanosti, koji vie od ostalih nemaju stava o tome koliko je hrvatski politiki poredak (ne)demo-kratian. Zacijelo, oni jesu manje informirani, i openito manje zainteresirani, za drutvena i politika zbivanja, pa otuda i nedostatak potrebe da uope pokuaju razmiljati o tipu politikoga poretka. Registrirane razlike u svakom sluaju upu-uju na mogui problem razliitog poznavanja i shvaanja pojmova demokratsko/nedemokratsko, odnosno pripisivanja razliitoga sadraja tim pojmovima i otuda njihova razliitog vrednovanja od strane studenata koji se obrazuju u razliitim podrujima znanosti.

Tablica 1.Percepcija (ne)demokratinosti hrvatskoga politikog poretka s obzirom na podruje znanosti kojega ispitanici studiraju (%)

Podruje znanostiDemokratski

poredakPoludemo-

kratski poredakNedemokra-tski poredak

Nemaju stava

Biotehnike znanosti 0,0 23,8 57,1 19,0

Humanistike znanosti 14,9 29,8 29,8 25,5

Drutvene znanosti 32,0 38,1 25,8 4,1

Tehnike znanosti 25,9 11,8 34,1 28,2

Prirodne znanosti 8,3 25,0 44,4 22,2

Biomedicinske znanosti 23,1 20,5 20,5 35,9

UKUPNO 22,2 25,5 32,0 20,3

2 = 56,12; df = 15; p = .000

Objanjenja percepcije poretka kao (ne)demokratskoga studenti su davali razmjer-no krto vie od treine ispitanih studenata (118 ili 36,3%) nije osjetilo poriv da objasni svoju prosudbu, 217 (66,8%) ponudilo je jedno objanjenje, 51 (15,7%) dva, 9 (2,8%) tri, a samo 2 studenta etiri razloga svoje percepcije. Odgovori su, uz one bez stava, kodirani u est kategorija, od kojih je jedna rezidualna i imenovana kao ostalo (4,6%). U grafikonu 2. prikazana je dobivena distribucija odgovora.

Prve etiri kategorije zapravo govore o razlozima percepcije hrvatskoga politikog poretka kao nedemokratskoga, a peta kategorija tie se objanjenja poretka kao demokratskoga. Kada je rije o ocjeni poretka kao poludemokratskoga, te su ka-tegorije pomijeane jer studenti navode argumente i za demokratinost i za nede-mokratinost poretka. Dakako, povremeno se dogaa da i oni ispitanici koji pore-dak oznaavaju demokratskim iznose i neke kritike primjedbe, kao to i dio onih koji poredak smatraju nedemokratskim priznaju i neka demokratska dostignua.

U sadrajnom prikazu analitikih kategorija koji slijedi, iskazi studenata navedeni su razmjerno ekstenzivno, kako zbog njihove karakteristinosti tako i da se de-mantira raireno miljenje ako ne o nezainteresiranosti, a onda bar o neinformira-


318

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


nosti studenata o drutvenim i politikim zbivanjima. U citiranim izjavama, inae, nije rijetkost da one u kojima su se ispitanici vie potrudili oko elaboracije svoga miljenja istodobno reprezentiraju vie kategorija.

Grafikon 2.Razlozi percepcije hrvatskoga politikog poretka kao (ne)demokratinoga frekvencije i postoci

10,2% (33)

10,2% (33)

13,5% (44)

15,4% (50)

23,4% (76)

0 5 10 15 20 25

Razvijene demokratske institucije i procesi

Deficitarne demokratske pretpostavke

Neuvaavanje interesa i miljenja graana

Nepovjerenje u politike aktere

Nedemokratske pojave i ponaanja

Nedemokratske pojave i ponaanja obuhvaaju iru lepezu miljenja studenata, kao to su uoavanje autokratskoga voenja drave i koncentracije moi u rukama politike elite, pojave mita, korupcije, nepotizma i klijentelizma, donoenja loih zakona, loe provedbe postojeih zakona i bezakonje, te nepotivanja ljudskih i nekih posebnih prava uz ograniavanje slobode govora (cenzura). Izjave koje na-vodimo ilustriraju dio toga tipa razmiljanja ispitanih studenata:

Vie je nedemokratski, nego demokratski. Zato je tako, teko je odgovoriti, ima previe razloga. Nepostojanje pravednih zakona i pravoga provoenja zakona na prvom mjestu, navika drutva da je korupcija i nepotizam jednostavno nor-malna stvar, nedostatak obrazovanja ljudi i nekultura, zaostajanje u prolosti koja je stalni izgovor za nenapredovanje, nedostatak volje politiara na vlasti da konano neto naprave...

Nedemokratskim. Drava i vlada provode politiku po svojoj volji, ne brinu se za ivot i standard graana, vlada mito, korupcija i nepotizam, a saborski zastupnici samo brinu o povlatenoj saborskoj mirovini.

Mislim da je nedemokratski jer kaj dr. Ivo kae tako je! I nema pogovora ni pregovora. Raja je na izborima rekla svoje. HDZ si je kupio birae bra-nitelje i njihovu djecu, a samo se pitam hoe li ti ljudi ikada shvatiti da su kupljeni.

Dananji hrvatski politiki poredak je plemenski. Svatko je za ovjeka iz svoga plemena.

Korupcijski kome vie plati, tome si bolji prijatelj. Primjer: Todori i comp.


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

319


Mislim da je poredak relativno demokratski, ali svakodnevno se dogaaju stva-ri za koje se vidi da ih dirigira ili vlast ili neki vii interesi. Primjerice, na tele-viziji jo uvijek postoje novinari koji ministrov gaf ne pokau, ali zato naprave reportau u kojoj ga nerealno veliaju.

Slubeno je demokratski, ali u stvarnosti nije. Smatram da apsolutna demo-kracija ne postoji. Glasako tijelo bira na temelju emocija. Kod nas je pravilo da svatko gleda svoju korist. Zato nije rijetkost da morate biti lan neke stranke kako biste dobili posao. Zato u veini sluajeva glasai biraju onu stranku od koje e imati koristi, a ne za koju smatraju da donosi dobrobit za Hrvatsku.

Nedemokratskim. Vlada korupcija i divlji kapitalizam. Da bih mogao normal-no ivjeti, morao bih biti lan vladajue stranke. Zna se.

Nedemokratskim. Previe korupcije, pa i u banalnim svakodnevnim problemi-ima. Nije bitno to veina eli, ako manjina ima vie novaca.

Demokratski deklarativno, a zapravo autokratski. Kao objanjenje spomenut u samo gradonaelnika grada Zagreba. Daljnja eksplikacija vjerujem da nije potrebna.

Nedemokratskim jer i dalje nekolicina monih ljudi u Hrvatskoj dri sve pod kontrolom i narod jako malo toga moe promijeniti i nadzirati.

Nedemokratskim jer glavnu rije imaju odreeni lokalni erifi.

Sljedea kategorija, imenovana kao nepovjerenje u politike aktere, prije sve-ga tie se onih objanjenja koja govore o dominantnoj usmjerenosti politiara na vlastite interese, njihovoj sklonosti manipuliranju graanima, zatakavanju i skla-panju neprincipijelnih koalicija, nevjerodostojnosti i odsustvu politike volje da se uhvate ukotac s problemima, njihovoj povezanosti s kriminalnim miljeom, te nesposobnosti i nekompetenciji uz prizivanje potrebe da se obavi velika smjena generacija. Primjeri izjava u kojima se mogu prepoznati navedena razmiljanja su sljedei:

U teoriji demokratski, u praksi nedemokratski. Problem je to postoji vie stra-naka s razliitim programima, ali koja god da doe na vlast razmilja samo o osobnim interesima i probitcima, a ne o interesima drave. Tu graani pate, a profitiraju pojedinci. Vodei ljudi odreeni za neke resore potpuno su nekvali-ficirani i neupueni u stvarne probleme i zahtjeve podruja kojima se bave.

Normalno da nije demokratski mislim ti iz politike vozaju nas na sve strane, okreu oko maloga prsta, sve da bi sebi udovoljili. Misle da nitko nita ne vidi. Normalno da ljudi znaju koji su njihovi ciljevi (ne nae dobro, nego njihovo) pa su se toga zasitili i ne da im se vie zamarati time.

Mislim da razvoj demokracije ide u dobrom smjeru, ali, naalost, premali smo za toliki broj osoba na visokim pozicijama koji tjeraju sve u krivom smjeru. Mi smo dobar materijal, ali imamo loe voe.

Prividno demokratski jer politiari lau kako bi pridobili glasae, a jadan, neobrazovan narod sve to upije ko spuva. Kad dou na vlast, sve je druga pria.


320

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


Politiarima uope ne vjerujem, gade mi se zbog svoga budeta, ne misle na druge, studente, umirovljenike... Misle na svoj eludac.

Na osnovnoj razini poredak je demokratski, tj. ne bojim se da e me tajna po-licija odvui u gulag usred noi i mogu glasovati za razliite stranke, jednako nedemokratske po ustroju i jednako netransparentnih programa. injenica da nakon ulaska u Sabor nestaje svaka politika odgovornost i da sva pitanja od veega znaaja bilo za grad Zagreb ili RH, rjeavaju posjednici preplaenih sinekura, sama za sebe govori o demokraciji u Hrvatskoj.

Nedemokratski premijer je doktorirao knjievnost i nema pojma o gospodar-stvu i demokraciji i autokrat je.

Takva generalizacija na DA ili NE nije mogua. Smatram da se mora dogoditi generacijska smjena politiara i da na vlast moraju doi oni koji su istinski predani poslu, a ne da vladaju ljudi kojima je mjesto u kazalitu!

Mislim da u Hrvatskoj ne moemo priati o demokraciji jer su sve vee stranke povezane u kriminalu iako na izborima ima dosta malih stranaka koje nisu korumpirane, ali nemaju nikakvih mogunosti.

Nisam objektivan po tom pitanju, niti sam kompetentan dati pravi odgovor. Ne volim HDZ, nemam pozitivno miljenje o premijeru, pa tako i o demokraciji u RH...

Smatram da u Hrvatskoj nema mnogo demokracije. Razlog za to je injenica da od mora politikih stranaka u biti biramo hoemo li glasati za SDP ili HDZ jer ostatak e ionako koalirati s jednom od te dvije stranke. Takoer, nedemo-kratska je i odluka Vlade o neprovoenju referenduma o ulasku u NATO, kao i ostale odluke Vlade u kojima graani nemaju pravo iskazati miljenje.

Trea je kategorija verbalizirana kao neuvaavanje interesa i miljenja graa-na, a ona ukljuuje najmanji broj relativno razliitih odgovora. Naime, ine je izja-ve koje eksplicitno govore o neuvaavanju miljenja graana pri donoenju odluka, nebrizi vladajuih struktura za potrebe graana i nemoi graana da zbiljski utjeu na donoenje odluka.2 O tome svjedoe sljedee izjave:

Nedemokratski. Zato to gledajui sve ovo, mi obini ljudi nemamo nikakva prava te se na glas ne uvaava. Tko je vlast, taj sve odreuje a to nije demo-kracija.

Poredak nam je obina oligarhija, daleko od demokracije. To mislim i za ostale (ne samo) europske zemlje. Izbori su prevara. Volja naroda ne moe biti po-

2 Nai ispitanici izrijekom vie puta spominju odluku o ulasku Hrvatske u NATO u kojoj graani nisu sudjelovali i ini se da je to jedna od dvojbenijih odluka nositelja vlasti. Nai-me, medijske ankete pokazivale su vrlo kolebljivu i slabu potporu hrvatskih graana da se Hrvatska prikljui navedenom vojnom savezu, a ini se da su u tome osobito prednjaili studenti. U istraivanju stavova studenata Zagrebakoga sveuilita ustanovljeno je da je njih 43% podravalo taj potez, te da je potpora ulasku u NATO tijekom tri godine pala za 20% (Brnada i Jerin, 2003.:182).


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

321


sredovana jer tada nije vie ona ista, nego postaje volja tzv. zastupnika. Ako demokracija znai vladavina naroda, to znai da bi svaki ovjek trebao imati jednak udio u vlasti, a to znai da u RH nema demokracije.

Nedemokratskim vie nego demokratskim. Znaenje rijei ministar je sluiti narodu, a i sami znamo da se zahtjevi hrvatskoga naroda rijetko kada na sa-borskim sjednicama uzimaju kao tema rasprave.

Dananji hrvatski politiki poredak po definiciji je demokratski, ali ono to se provodi u stvarnim situacijama nije u skladu s tim. Kako se ulazak u NATO moe provesti bez miljenja graana? Takve odluke koje se tiu cijeloga naroda ne moe vlada donositi sama. Uostalom, Hrvatski sabor i Vlada postoje da bi sluili narodu, a ne da je narod marioneta!

Ma koja demokracija! To to nekoga izaberemo nije na izbor kad izbora ustva-ri ni nema. Svi su oni isti. Kad se to graane pita? Moemo rei svoje miljenje, ali ono e otii u vjetar jer ga nitko nee uvaiti.

Demokratski, formalno i na visokim razinama (Sabor, Vlada). Na lokalnom nivou nedemokratski, vladanje bez pitanja graana za miljenje. Vjerujem u potpunu demokratizaciju politike i transparentno gospodarstvo.

Nedemokratskim mnoge odluke koje se tiu graana upravo se donose, a njih se nita ne pita. Mislim da o svakom vanom pitanju (politikom), kao to je promjena nekih zakona, treba referendum za graane.

Nije demokratski. Ako je demokratski, onda se o velikim stvarima odluuje de-mokratski, tj. glasanjem. Tko je mene pitao elim li da Hrvatska ue u EU ili NATO? Ne ele da ja odluujem o tome. ivimo u anarhotiraniji. A onda su tu jo i glasovi iz dijaspore. Pa ako ve glasaju u Hrvatskoj, zato ne bi plaali hrvatski porez?

Smatram ga nedemokratskim iako politiari govore da je demokratski. Sma-tram ga takvim jer se elje naroda i glasaa stavljaju na kraj, a prvo se gleda korist samih politiara i ono to oni ele i kako.

Nedemokratski. Izjave: Birate nas jednom u 4 godine i nakon toga nemate pravo glasa su demokratske??? Ni na to pojedinac, a ni velika grupa, ne mogu utjecati. Frustrirajue!

Nedemokratski... Mali ljudi nikad se ne izbore za svoje stavove, samo formal-no, dok oni koji vladaju demokratski, uvelike iskoritavaju situaciju. Idemo dalje! neee!

Demokratski je do granice do koje politiari ele, a kada se pone drugaije razmiljati, kopati po stvarima koje se njih tiu, tada demokracija nestaje i mali ovjek nema pravo izraziti svoje miljenje.

Smatram ga nedemokratskim jer se sve manje pita narod, onemoguuje se od-luivanje referendumom o bitnim stvarima koje se tiu naroda. No, i dalje mi-slim da smo mi sami krivi za to jer sve preputamo u druge ruke. Pasivni smo, a i sami smo izabrali takvu vlast.

Deficitarne demokratske pretpostavke naziv je etvrte kategorije u kojoj je ponovo okupljen vei broj razmiljanja studenata. Rije je o primjedbama koje


322

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


ukazuju na nezainteresiranost i neobrazovanost graana, kao i njihov skepticizam, utjecaj ostataka socijalistikoga naina razmiljanja i ponaanja, ali i kadrova iz ra-nijega reima, te poetne probleme tranzicije i razvoja demokracije. Kako studenti identificiraju te probleme, pokazuju sljedei iskazi:

Dananji politiki poredak u Hrvatskoj naziva se demokratskim. Graanima su zajamena prava i slobode za koje smatram da se potuju u velikoj mjeri. S druge strane, prisutno je karizmatsko vodstvo i vladavina jedne stranke, to je slino politikoj kulturi nedemokratskih reima jer druge opcije imaju mali utjecaj na vlast.

Nedemokratskim. Nedavno je uveden zakon da RH ne uvozi niti izvozi vjea-la, giljotine... Politiari se bave glupostima, umjesto stvarnim problemima koji se tiu sviju nas. A kada su izbori, mi zapravo ne biramo najbolju stranku ili ljude, nego izmeu dva zla biramo manje.

Poredak je kakav zasluujemo. Kada budemo na viem razvojnom stupnju, imat emo bolju demokraciju, koja nikada ni nigdje ne postoji u najistijem obliku.

Teko mi je biti iskljuiva. Ali situacija u Hrvatskoj, kako politici tako i ope-nito, jedan je veliki cirkus. Oprostite mi na subjektivnosti, ali elna stranka (HDZ) primjer je svega to NE TREBA i KAKO NE TREBA..., a i sama situacija unutar stranke nije pretjerano demokratska. Znam da se pitanje odnosi na poredak, ali ne mogu da ne iskaem nezadovoljstvo s prethodno navedenom strankom.

Poludemokratskim tranzicija nije zavrena, konsolidacija demokracije u Hr-vatskoj trpi jo neke djeje bolesti.

Mislim da smo dosta napredovali, barem u institucionalnom smislu. Izbori su slobodni i demokratski, ima nepravilnosti, naravno, ima korupcije, mediji nisu posve slobodni. No, upitno je koliko su demokratske vrijednosti internalizirane kako kod politiara tako i kod graana.

Nedemokratskim. Pokazuju li demokratski izbori stvarnu elju graana? Za to je potrebna istinitost informacija na kojima se izbor zasniva i tonost provoe-nja. Naalost, u ovoj dravi nema nijednog. Hrvatska republika je iluzija.

NEDEMOKRATSKIM jer je drava zasnovana na nacistikoj tvorevini NDH i na etnikom ienju, ekonomska nezavisnost drave je nepostojea, dravu vodi birokracija iz CIA-e i EU-a, volja naroda je zadovoljena kad se izae na ulice, a socijalne norme su ksenofobija, nacionalizam i diskriminacija svih boja i oblika.

Nedemokratskim... Demokracija je neto to se jako teko stvara, a lako unita-va. Ovo nae drutvo je isto kapitalistiko drutvo gdje e te i najbolji prijatelj pregaziti ako iz toga moe izvui neku korist. Mi smo Balkanci i taj balkanski mentalitet jo e dugo ostati u nama.

Nedemokratski jer je vie od polovice graana neobrazovano, nema se politike kulture ni volje za politikim djelovanjem.


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

323


Dananji hrvatski politiki poredak je neozbiljan jer se zasniva na demagogiji. Nedemokratski je i zato to vladajua stranka zadrava zakon o izborima sebi u korist.

Dananji poredak je neki kvazidemokratski. Uzeto je iz demokracije ono to im odgovara i to im se svia, a budui da su u politici uglavnom isti ljudi koji su bili u starom sistemu, ima ostataka na koje su se navikli. Sve dok ne doe do velike reforme i promjene politikih kadrova, nita od demokracije.

Na koncu, peta kategorija, razvijene demokratske institucije i procesi, najve-im dijelom sadri odgovore onih ispitanika koji hrvatski politiki poredak percipi-raju kao demokratski, premda razmjerno zadovoljavajuu razvijenost demokratskih institucija spominje i dio studenata koji poredak oznaava poludemokratskim, pa ak i nedemokratskim. U svakom sluaju, ovu kategoriju konstituiraju prosudbe da postojanje viestranaja, slobodnih izbora i nenasilne smjene vlasti govore u prilog postojanja demokracije, a tome se pridruuju i uvjerenja o dostatnoj slobodi govora i potivanja prava graana. Ovaj tip razmiljanja ilustriraju sljedei stavovi:

Smatram da je demokratski. lan sam HDZ-a jer sam uvidjela da u naoj ze-mlji jedino politiari koji su trenutno na vlasti neto vrijede, a i orijentirani su desno, za razliku od gotovo svih ostalih stranaka koje su ljevica. Openito je potrebna kultura u naoj politici i ima jo dosta toga za ispraviti i poboljati, no prilino sam zadovoljna trenutnim stanjem i zahvaljujem Bogu to su na vlasti barem obrazovani ljudi (SDP neobrazovani i nekulturni).

Demokratskim samo iz razloga to smo vlast odabrali na izborima. Zastarjelim jer politiari ostvaruju vlastite ambicije koje guraju u prvi plan, a tek se onda bave poslom za koji su izabrani. Jako je prisutno i marginaliziranje mladih i nedoputanje mladima da napreduju u politici.

Demokratskim. Neke stvari promijenila bih na politikoj sceni, ali sve u svemu, dobro je. Ne svia mi se to u Hrvatskoj postoje dvije najjae stranke, a ove manje polako poinju nestajati. Kao prvo, u politici promijenila bih nain na koji se odreuje vladajua stranka, ba zbog toga to se dogodilo da je na pro-logodinjim parlamentarnim izborima vie ljudi glasalo za SDP, a pobijedio je HDZ zbog naina prebacivanja glasova u mandate.

Unato mnogim nedostacima, ipak smatram da je hrvatski politiki poredak demokratski i da smo od 1990-ih uinili veliki pomak. Redovito se odravaju izbori, postoji nenasilna smjena vlasti, osigurane su temeljne slobode i slino.

U Hrvatskoj se demokracija probija na mala vrata, ali ipak se to vidi. U ne-kim segmentima prevladava nedemokratski poredak, ali ipak demokracija ima veinu.

Demokratskim, ima ljudi u Hrvatskoj koji se stvarno trude zemlju dovesti u red i esto provode svoje odluke. Hrvatska je jo mlada drava i ne razumijem ovakav presing na mlade i, openito, graane. Mislim da jo nije vrijeme za tee odluke.

Poredak smatram demokratskim (najveim dijelom). Razlog tome je ono to svaki dan gledam oko sebe, u medijima, na ulici. Posebno tu mislim na medije


324

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


jer svi mogu laprdati bez granica. Sloboda govora i pravo izraavanja jesu kvalitete demokracije. Poredak nije savren, puno toga jo ima za popraviti i mijenjati. No smatram da smo, usprkos svim problemima, na dobrom putu.

Demokratski je po nazivu i po nekim osnovnim odrednicama (pravo glasa, sloboda miljenja i izraavanja, viestranaje itd.), ali postoje jo neke sitnice koje nisu dosljedne demokraciji, odnosno zbog kojih graani nisu u potpunosti ravnopravni.

Demokratski je jer imamo pravo birati koga elimo na vlasti. To to ljudi pria-ju da im ne valja, a biraju uvijek isto, druga je stvar.

Nije demokratski kao to bi trebao biti, ali je demokratskiji nego to je bio. Mi-slim da se svatko uz odreeni trud moe izboriti za ono to eli.

Uvjetno reeno, demokratski. Moe to hoe, ali ne dokle hoe. Opet ovisi tko si, to si, iji si...

Ve letimian pogled na prezentirana razmiljanja ukazuje na konvergenciju sta-vova studenata s dobro poznatim ocjenama prisutnima u javnosti i posebice u masovnim medijima, pri emu ne manjka negativnih stereotipa pa i predrasuda prema politici i politiarima. Takoer valja primijetiti da, unato prilino esto de-klariranoj nezainteresiranosti studenata za politika pitanja, najvei broj njih ipak ima formirana miljenja, a pokazuju da su relativno solidno informirani o bitnim politikim dogaajima i procesima.

Ispitani studenti visoko su suglasni u iskazanim miljenjima, premda ne i potpuno jedinstveni (osim u pogledu neuvaavanja interesa i miljenja graana kao ne-demokratske tendencije koju sve promatrane podskupine studenata podjednako opaaju). Preciznije reeno, najvie razlika meu njima javlja se pod utjecajem podruja znanosti kojega studiraju, a tek u jednom sluaju registriran je i utjecaj stupnja obrazovanja oca (tablica 2.).

Tablica 2.Objanjenja (ne)demokratinosti hrvatskoga politikog poretka s obzirom na obiljeja studenata (%)

Obiljeja studenata

Nedemokratske pojave i

ponaanja

Nepovjerenje u politike

aktere


Razvijene demokratske institucije i

procesi

Bez stava

Podruje znanosti

2 = 17,83;df = 5; p = .003

2 = 20,31;df = 5; p = .001

2 = 13,42;df = 5; p = .020

2 = 31,15;df = 5; p = .000

Biotehnike 47,6 28,6 0,0 14,3

Humanistike 19,1 6,4 14,9 34,0

Drutvene 28,9 17,5 17,5 15,5

Tehnike 15,3 4,7 5,9 40,0

Prirodne 33,3 2,8 2,8 30,6

Biomedicinske 10,3 5,1 7,7 59,0


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

325


Obiljeja studenata

Nedemokratske pojave i

ponaanja

Nepovjerenje u politike

aktere


Razvijene demokratske institucije i

procesi

Bez stava

Stupanj obrazovanja oca

2 = 10,06;df = 3; p = .018

Trogod. srednja kola i manje

27,1

etverogod. srednja kola

17,9

Via kola, fakultet i vie

10,4

UKUPNO 23,4 15,2 10,2 10,2 31,4

Kao to se iz tablice 2. vidi, podruje znanosti u kojem se studenti obrazuju proi-zvodi statistiki znaajne razlike u uestalosti prepoznavanja nedemokratskih po-java i ponaanja, deficitarnih demokratskih pretpostavki, razvijenih demokratskih institucija i procesa, kao i uestalosti (ne)iskazivanja vlastitoga miljenja. Ponovo se izdvajaju studenti biotehnikih i prirodnih znanosti po natprosjenom naglaa-vanju nedemokratskih pojava i ispodprosjenom prosuivanju da su demokratske institucije i procesi dostatno razvijeni. Njima nasuprot nalaze se studenti drutve-nih i humanistikih znanosti, koji ee od ostalih priznaju postojanje (nunih) demokratskih institucija i procesa, ali ujedno natprosjeno istiu i nedemokratske pojave i deficitarne demokratske pretpostavke, na osnovi ega se moe pretposta-viti da ti studenti imaju naprosto istananiji i nijansiraniji odnos spram drutvenoga i politikoga realiteta3. Prethodni uvidi ine loginim nalaz kako se upravo studen-ti biotehnikih, prirodnih i drutvenih znanosti istiu kao podskupine koje imaju najprofiliranije stavove o razlozima (ne)demokratinosti hrvatskoga politikog su-stava, a po emu se maksimalno razlikuju od studenata biomedicinskih i tehnikih znanosti, koji ostavljaju dojam poprilinih politikih ignoranata.

Takoer je zanimljivo da nepovjerenje u politike aktere opada linearno s rastom stupnja obrazovanja oeva ispitanih studenata. Taj trend sugerira stanovite razlike u obrascima obiteljske politike socijalizacije, pri emu via razina obrazovanja

3 Takvu tvrdnju mogue je osnaiti, primjerice, podatkom da meu zastupnicima Hrvat-skog sabora od poetka 1990-ih godina, kojih je oko 90% akademski obrazovano, otprilike dvije treine ine oni koji su zavrili fakultete drutvenih i humanistikih znanosti (Iliin, 2007.:75). Otuda se ini da je za profesionalno bavljenje politikim poslovima primjereniji odreeni tip obrazovanja, te da takvo obrazovanje proizvodi intelektualce kojima nije ima-nentno stvaranje crno-bijele slike svijeta. Dakako, to ne znai da se studenti drutvenih i humanistikih znanosti primarno osposobljavaju za ulazak u politiku elitu, ali njihovo poimanje drutva i politike nedvojbeno je blie tipu kritiki (a ne kritizerski) osvijetenoga graanina. No, odreeni utjecaj na nae rezultate zasigurno ima i to da su u podskupini studenata drutvenih znanosti zastupljeni i studenti politologije koji na fakultetu ue koje su politike institucije i procesi standardni pokazatelji demokratinosti politikoga sustava.


326

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


oca generira viu razinu povjerenja u, inae, neomiljene politike aktere. Je li to odraz veega razumijevanja obrazovanih oeva spram kompleksnosti problema s kojima se moraju nositi politiki akteri, ili je stvar u openito neto povoljnijem drutvenom statusu i kvaliteti ivota najobrazovanijega segmenta stanovnitva, to donekle otupljuje kritiku otricu spram onih koji su im po nekim elementima slini (stupnju obrazovanja i upravljakoj odgovornosti, primjerice), ostaje otvoreno pitanje.

3. Percipirani razlozi politike neaktivnosti mladih

Uvodno je ve reeno da je, sa stajalita demokratske politike kulture koja pretpo-stavlja aktivnoga graanina, nedostatna politika aktivnost mladih dobro poznata i tvrdokorna tendencija i u svijetu i u Hrvatskoj. To se moe ilustrirati i s nekoliko podataka o politikoj participaciji mladih. Primjerice, to se tie izlazaka na izbo-re, mladi uglavnom dva puta ee od starijih izjavljuju da to nee uiniti (Iliin, 1999.:186). Takoer, mladi su u pravilu rjee od starijih ulanjeni u politike stran-ke, pri emu se njihova stranaka participacija ustalila na razini od oko 5% (Iliin, 1999.:204; 2005.:119). Sudjelovanje mladih u lokalnim tijelima vlasti je ispodpro-sjeno i kree se oko 6% dok se njihova zastupljenost u Hrvatskom saboru kree u rasponu od 0 do 2% (Iliin, 2006.:31). Pritom treba napomenuti da je veina mladih saborskih zastupnika prvi put u to tijelo izabrana tijekom studija, te da meu svim mladim lokalnim politiarima (lanovima gradskih i upanijskih poglavarstava i vijea, odnosno skuptina) studenti ine cca 23%. Tome se mogu dodati rezultati istraivanja studenata na Sveuilitu u Zagrebu u kojem je samo etvrtina izjavila da uope nisu zainteresirani za politiku, a samo 14% ih je procijenilo da uope nisu informirani o politikim zbivanjima (Brnada, Jerin, 2003.:180). Na temelju navedenih podataka mogue je pretpostaviti da su studenti neto spremniji na politiki angaman od drugih segmenata mladih. Valja dodati da je ta spremnost meu studentima Zagrebakog sveuilita koncem 1980-ih godina zacijelo bila neto via nego danas tonije, desetina se nije eljela angairati, dvije petine su pokazivale pragmatinu spremnost (radi rjeavanja konkretnih problema koji ih se osobno tiu), etvrtina potpunu spremnost, a etvrtina uope nije razmiljala o tome (Magdaleni, 1991.:67).

Imajui u vidu dosadanje nalaze formulirali smo tezu da su mladi drutveno i politiki nedovoljno aktivni i pretoili je u sljedee pitanje: Koji su osnovni razlozi zato mladi, a meu njima i studenti, nisu drutveno i politiki aktivniji? eljeli smo da ispitivani studenti ponude objanjenja te tendencije, iako su mogui razlozi politike neaktivnosti mladih bili predmetom istraivanja koncem 1990-ih godina. Tada je ustanovljeno (Iliin, 2002.:194) da veina mladih (od 79 do 68%), a meu njima i studenti, smatraju da su mladi zaokupljeni egzistencijalnim problemima, zbog ega nemaju vremena za politiku, da ne ele sudjelovati u njoj jer je nepote-na, da im je politika dosadna, da stariji mladima ne poklanjaju dovoljno povjerenja i da se politiki akteri ne bave problemima koje mladi smatraju vanima, te da aktivnost mladih ne bi to promijenila. Istodobno, manjina je smatrala da se mladi


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

327


ne osjeaju dovoljno iskusnima i osposobljenima baviti se politikom (48%) i da mladi openito misle kako je potpuno prirodno da se samo stariji bave politikom (36%). Iz ovakvoga naina razmiljanja oito je da su mladi uputili implicitnu kriti-ku postojeoj politikoj praksi, te da su razloge vlastite politike neaktivnosti vie prepoznavali u nepovoljnim drutvenim i politikim okolnostima nego, u stavovi-ma i ponaanju generacije kojoj pripadaju.

Studenti su u odgovoru na pitanje o razlozima neaktivnosti mladih bili primjet-no motiviraniji, nego prilikom razgovora o (ne)demokratinosti poretka. Od 325 ispitanika samo je njih 10 (3,1%) uskratilo bilo kakav odgovor dok je 304 (93,5%) navelo jedan, 121 (37,2%) dva, a 26 (8%) tri razloga. Kodiranjem su odgovori dalj-njih 11 (3,4%) ispitanika svrstani u rezidualnu kategoriju ostalo, te se u grafikonu 3. prikazuju sistematizirani odgovori studenata.

Grafikon 3.Objanjenja razloga drutvene i politike neaktivnosti mladih i studenata frekvencije i postoci

2,8% (9)

18,8% (61)

23,4% (76)

29,2% (95)

29,2% (95)

29,5% (96)

0 5 10 15 20 25 30 35

Mladi su aktivni

Zaokupljenost mladih drugim sadrajima

Neuvaavanje interesa i miljenja mladih

Nepovjerenje u politiku

Nezainteresiranost i politika neosvijetenost mladih

Nedostatak vjere u mogunost promjene

Nedostatak vjere u mogunost promjene, nepovjerenje u politiku i neuvaavanje interesa i miljenja mladih mogue je svrstati u izvanjske (objektivne) oteavajue okolnosti dok su nezainteresiranost i politika neosvijetenost mladih, te njihova zaokupljenost drugim sadrajima, razlozi vie subjektivne naravi. Distribucija od-govora pokazuje da su ispitani studenti nezadovoljni destimulativnom drutvenom situacijom, ali da su ipak i samokritini spram vlastite generacije jer krivce ne trae samo u drutvenoj okolini, politikom sustavu i starijima. Pri tome je logino pret-postaviti da dobar dio studenata razloge osobne neaktivnosti projicira na mlade i studente openito. Zanimljivo je da je samo 2,8% studenata iskazalo neslaganje s tezom iz pitanja i ustvrdilo da su mladi zapravo dovoljno aktivni.

Mnoge od izjava studenata iji citati slijede ponovo su takve da ne reprezentiraju samo jednu kategoriju, no, promatrane integralno, daju plastian prikaz tipova razmiljanja studenata.


328

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


Nedostatak vjere u mogunost promjene uestalo je i jasno artikuliran razlog, to pokazuju sljedei iskazi:

Mladi su neaktivni zato jer smatraju da se nita ne moe promijeniti nabolje. Smatraju da njihov glas nije bitan i imaju pravo jer je to doista tako. To doka-zuju ljudi koji vode ovu dravu, a pogotovo Ministarstvo obrazovanja kojega nije briga za studente i njihove potrebe. To dokazuju upisi na fakultete, pri emu se prednost daje djeci branitelja, nedovoljno stipendija i dr. Premalo no-vaca se ulae u obrazovanje.

Zato to imamo osjeaj da nita ne moemo promijeniti, to je i injenica... Pa na kraju ni naa Vlada ne moe sama donositi odluke, nego se mora pokora-vati i prilagoavati standardima Europe.

Zato to se, bez obzira na nae zalaganje, nita nee promijeniti. Naalost, graani, a pogotovo studenti, nikada nisu bili bitni u politikim igrama. Zbog takvih stvari najvei umovi im zavre faks odlaze u inozemstvo. I nije im za zamjeriti.

Apatija, nemo dok ne doe do smjene generacija. Trenutno su na vlasti ljudi iz priblino istoga kruga. Svi se znaju i formiraju krug u koji se ne moe (lako) ui. Neto tipa razred u kojem se svi poznaju i ne putaju/ne prihvaaju nove uenike.

Zato to ih boli briga za sve. Studenti nisu ono to su nekad bili imam osjeaj da i ako se idemo buniti ili boriti za neto, od svega toga nee biti nita. Zato se uope truditi kad ve znamo krajnji rezultat?

Mladi ne vjeruju da mogu neto promijeniti dok se doivotni politiari ne maknu iz Sabora i stranaka. Mladi su usredotoeni samo na sebe jer ne mogu drugaije uspjeti.

Koja korist od toga zato to se time nee nita promijeniti. Mladi ljudi da bi neto postigli moraju biti na jako dobrim pozicijama, a to ne ide s mladou.

Mladi i studenti frustrirani su zbog osjeaja nemoi jer se ini da skoro svaka inicijativa bude kratke slave i kao da se nita ne mijenja, to rezultira ravno-dunou i nemotiviranou za pokretanje promjena.

Mislim da je glavni razlog taj to znaju da nita drastino nee promijeniti jer su svi u politici radije iz svoga interesa. Nikoga nije briga za studente i mlade.

Ljudi su skeptini. Ne vjeruju da mogu ita promijeniti. Glavni problem je strah od posljedica ako se suprotstave monicima.

Druga kategorija, nepovjerenje u politiku, sadri stavove koji se tiu razoarano-sti, i osobito odbojnosti prema politici i politiarima, kao i one koji govore o strahu od moguih negativnih posljedica zbog politikoga angamana mladih i studenata. Odabrani iskazi su:

Mislim da mladi nisu previe zainteresirani za politiku. Stalne spletke, mito i korupcija koji vladaju naom politikom scenom ulijevaju nepovjerenje tako da nas to ba previe i ne zanima.


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

329


Velik je problem strah da se ne padne godina, da se ne upadne u probleme s profesorima ako se pobunimo oko neke nerealne odluke. Problem je i stav i svijest da i ako postanemo aktivniji, to nee puno pomoi. Moda dobijemo neka obe-anja da e se stvari promijeniti, ali nakon zatija, sve se opet vraa na staro.

Zato to nam se politika zgadila. Opravdala je poslovicu da je politika k... Po-litika danas ima negativnu konotaciju, puno je stereotipa, a mladi to ne vole. Politika je danas veliki (show)business. Sve je iskorumpirano, a i nai mladi su razoarani rezultatima vladajuih. Postoji averzija prema politici.

Politika je danas samo prepucavanje i svaanje. Nitko ne radi ono to obeava. Nema nikakvih poticajnih programa za mlade, studente i sl., i to je glavni ra-zlog nezainteresiranosti.

Jer je politika prilino zatvoren krug ljudi koji u svojim redovima ne ele one koji razmiljaju sami svojom glavom, nego sljedbenike koji e ih pratiti zbog svoje male koristi.

Stariji nas gue. Jasnije reeno, prisutna je tvrdokorna struktura starih politi-ara koji su iz vremena Jugoslavije i koji se ne ele odrei svojih mjesta i pustiti mlade ljude da napreduju.

Zato to smatraju da je u politici samo olo. Politika ljude samo kvari, a i ono malo dobrih ljudi to hoe u politiku, ne moe nita promijeniti jer ih je prema-lo njima je ulaz zabranjen.

Zato to je u drutvu prevladao stav da politiar znai biti kriminalac. Narav-no, nije tako, ali politiari su u velikoj mjeri opravdali takvo miljenje o sebi.

Zato jer nam se politika i politiari gade. Puno je predrasuda prema njima.

Mislim da je problem u tome to politika klika ne dozvoljava da u politiku do-u oni koji se ne slau s vodeim facama glavnih stranaka.

ivim u manjem gradu i vidim da u politiku ulaze ljudi po rodbinskim vezama i zbog svojih osobnih interesa. Ja takvu ansu nemam pa se i ne bavim politi-kom. Smatram da se svatko treba pobrinuti za sebe.

Zbog apatinosti, nepovjerenja u politiku i politiare; zbog toga to su se neki razoarali u politiki sustav; ne znaju za koga bi glasovali jer im se nijedan kandidat posebno ne svia, pa ne glasaju ni za koga.

Zato jer im se zgadi kakve gluposti politiari melju. A i sami politiari ne ele mlade kao konkurenciju jer onda bi trebali raditi da zarade, a ne kao sad, spavaju i imaju tri puta vee plae od prosjeka.

Vjerojatno zato to mladi razumiju stvari pa kada vide na to slii sabornica i tko sve u njoj radi, ili bolje rei ne radi, dou do zakljuka da se ne ele spu-tati na njihovu razinu. Pogotovo kad se krene s niskim udarcima.

Promatranjem rada i djelovanja aktivnih politiara svakoj imalo normalnoj osobi pozli i uzrokuje alergijsku reakciju s moguim smrtonosnim posljedica-ma.

Moda zato jer im se sve to skupa gadi. Iz moje perspektive, zaista ne znam zato bi se neko htio baviti tako iskvarenim zanimanjem. OK, moda da neto


330

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


promijeni i da nam svima bude bolje, ali nekako ne vjerujem u takve stvari. Mislim da su politiari svugdje u svijetu pokvareni. Samo su kod nas ekstra.

Pa ne znam, ni mene kao ni veinu ne zanima to kad jedno govore, a drugo rade. Kad pogledam vijesti ili neto slino, bude me sram s kakvim ljudima ivim u istoj dravi. A svejedno je koga izabrali na izborima, kad su svi ma-fija.

Jer mladi nemaju zalee, tj. nekog od starijih i iskusnijih koji e podrati njihove elje, ambicije i razmiljanja, a da pritom to iznoenje vlastitih stavova ne teti njima samima.

Nezainteresiranost i politika neosvijetenost mladih, kao trea kategorija, ukljuuje miljenja o mladima kao nezainteresiranima, pasivnima, apatinima i nedovoljno iskusnima, te s manjkom drutvene svijesti, politike kulture i informi-ranosti. Takve se prosudbe mogu iitati iz sljedeih izjava studenata:

Preinertna smo generacija puno priamo, ali malo radimo i djelujemo. No, veina mladih i studenata nije ni zainteresirana za politiku. Ne ele si zada-vati probleme jer znaju da nee biti posluani. Uostalom, danas se miljenje mladih i ne cijeni previe.

Zato jer svatko misli samo na sebe. Mi smo, naalost, mlitava generacija.

Mladi ljudi nisu svjesni problema koji pogaaju itavo drutvo. Smatraju ka-ko su ti problemi neto daleko, neto to ih se ne tie ili su previe zaokupljeni individualnim obvezama i problemima da bi se bavili politikim pitanjima. Mladi ljudi, koji su zainteresirani za politika i drutvena pitanja, ne osjeaju da svojom aktivnou mogu neto promijeniti, stoga se i ne ukljuuju u takve aktivnosti.

Inertnost. Evo, na primjer, prosvjed studenata koji e se odrati sutra, 7. 5. 2008., nakon godine Bolonje i njezinih udnovatih promjena pravila na ko-jekakvim vijeima. Studenti FFZG-a su se pokrenuli tek kad su vidjeli da sred-njokolcima nisu uslijedile nikakve sankcije. Dakle, iskoristili smo srednjokolce kao pokusne kunie i sad mi mariramo na Mimaru. Veina studenata otrpi nanesenu im nepravdu, ali svejedno, nije istina da e samo lijeni i nesposobni na prosvjed. Bit e i takvih sutra, ali i vrlo dobrih studenata.

Zbog vlastite lijenosti. Svatko ima mozak i razum te svijest, i stoga je u stanju neto sam uvidjeti i mijenjati, a ne prepustiti svijet drugima. Svatko ivi sa svo-jim umom i stoga je duan i koristiti ga (na dobar nain).

Mladi nisu drutveno i politiki aktivniji zato to su postali neodgovorni misle da vladaju sobom i openito situacijom, a zapravo se manipulira njima i odlu-uje umjesto njih umjesto da ih se motivira da sami misle i odluuju.

Zato to su neiskusni, nisu dovoljno upueni u drutveni i politiki ivot. Ali, takoer mislim da nisu ni previe zainteresirani.

Odgoj, prije svega. Mnogi ljudi vole ii linijom manjeg otpora!!! Tako su odgoje-ni, a i ljudi nemaju vremena, zahvaljujui novom sustavu obrazovanja.


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

331


Zato to politika nije dovoljno pribliena mladima. Ali, smatram da ako je net-ko odgojen da prati politiku, da e biti i aktivan u politici. Mladi nisu svjesni da mogu promijeniti stvari u dravi ako se politiki aktiviraju. Mnogi slijede opre-djeljenje svojih roditelja jer nisu upoznati s politikom i mislim da je to najvea greka dananjih mladih.

Nedostatak vremena, nezainteresiranost za politiku, politiari su na loem gla-su vrlo opravdano zato to je drava u katastrofalnom stanju ak ispod razi-ne u kojoj je bila 1980-ih, mito i korupcija.

Mlade openito politika ne zanima, a drutveno nisu aktivni zato to im vje-rojatno odgovara stanje kakvo jest i nemaju potrebu za nekakvim buntom ili promjenom. P.S. Moj otac kae:Prije su mladi bili na adrenalinu, a sad su na kokainu. Stvari se mijenjaju s godinama, tako i drutvena osvijetenost... Ako bude vie prosvjeda kao nedavno, nadam se da e se vidjeti aktivnost mladih.

Razlozi su pasivnost, inercija, nezainteresiranost mladih. Zato je to tako, ne znam. Ipak, nedavni prosvjedi pokazuju da se studenti, a i srednjokolci, zna-ju izboriti za svoja prava.

Politika apatija ope je obiljeje suvremenoga ivota. Mladi ne vjeruju da mo-gu neto promijeniti, gubi se povjerenje u politike institucije, politiare, de-mokraciju. Graani, pa i mladi, ne shvaaju da imaju mo mijenjati. Ipak, srednjokolci su neto postigli.

Podanika politika kultura koja izvire iz davnije i blie prolosti. Ona kao da je ugraena u nau genetsku strukturu. Jo su desetljea potrebna da saznamo to je to demokracija (osim izbora).

Dugogodinja realsocijalistika, da ne kaem komunistika, diktatura izgradi-la je u naim roditeljima takvu oportunu svijest, a oni su je prenijeli na nas.

Ne razmiljaju o budunosti, sebini su ili ne ele da njihove odluke, razmi-ljanja itd. utjeu na vei broj ljudi... U skladu s tim, oni nisu ni odgovorni za mogue negativne posljedice ili nisu svjesni da politika i drutvo utjeu na njih, htjeli oni to ili ne...

Nezainteresiranost je glavni razlog. U politici se dugo nalaze isti ljudi koji se bave politikom radi politike, a ne radi unapreenja drutva. Kad se mladi o-vjek odlui baviti politikom, ne moe se probiti do pozicije na kojoj moe neto napraviti. Malo ljudi je zainteresirano za dobrobit drutva. U dananje vrijeme svi su zaokupljeni svojim sitnim problemima i nisu sposobni stati i sagledati krupnu sliku.

Nezainteresiranost, a pomalo i nevjerica da se moe neto promijeniti. Roditelji dananjih mladih navikli su da drava donosi promjene, a ne narod. Sljedei narataj mogao bi biti aktivniji.

Zato to vide da je bolje blatiti iz kaua, nego biti blaen! Ne znam, vide da nita ne valja i ekaju nekoga novog vou.

Mladi su esto nezadovoljni, ali i nespremni reagirati. Moda je razlog inercija lake je kukati nego neto poduzeti.


332

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


Jer ih ne zanima politika, a razlog tome je to nema ljudi koji e ih uvesti u takve vode i pokazati kako treba djelovati. Samo obeanja koja se ne ispunjava-ju. Studenti imaju elju za boljim i ele to ostvariti svojim radom, ali nemamo priliku kad je politiki vrh jai. Kau da ako dignemo glas, da e se neto pro-mijeniti. Vidi se po Bolonji kako se mijenja.

Zato to su lijeni i ljubomorni jedni na druge, vjerojatno nemaju razlog za prosvjede, a politika im se gadi.

Moda je to zato to je veini studenata dobro jer veina dolazi iz srednjega ili viega sloja.

etvrta je kategorija imenovana kao neuvaavanje interesa i miljenja mladih, to obuhvaa stavove o nepovjerenju drutva i politiara prema mladima, neoba-ziranja na miljenja mladih i dominaciju starijih u procesima odluivanja. O tome govore sljedee izjave:

Glavni razlog je to mlade nitko ne slua i zato to znaju da ni uz velike napore nee nita postii jer kad god doe do nekoga ozbiljnog problema svi nadleni prebacuju odgovornost na drugog.

A zato bi bili? Nisu slijepi pa da ne vide to se radi u ovoj dravi. Nitko ne eli protratiti mladost i naruiti si zdravlje. Radije idu linijom manjega otpora. U ovoj dravi se narod ne slua koliko god on vikao jer politiari u tomu ne vide profit. Stoga, tedite glasnice za bolje dane.

S jedne strane, proizvodnja pristanka jer nas sve uvjeravaju kako je ovo to imamo upravo najbolje i ne moe biti bolje inae, eka nas terorizam, nered itd. S druge strane, sustavno usaivanje mentaliteta da se ionako nita ne mo-e promijeniti i da je najbolje ne mijeati se. To se, i jedno i drugo, provodi kroz medije, kolu, sveuilite, na zabavama, u crkvama..., svugdje gdje se mladi nalaze.

Zato jer u saborskim foteljama sjede jedne te iste oronule, prgave, stare face. U politici ne moe biti mladih zato jer mlad ovjek nema iskustva koje je potreb-no za politiku. Politika e ostati uvijek sport za stare ljude koji se boje gubitka vlastite egzistencije.

Zato to nema smisla jer su nai politiari toliko kratkovidni i ne ele mlade ljude koji razmiljaju na drukiji nain, a njihovi svjetonazori i horizonti su toliko iri da je velika teta i zlo ne iskoristiti te ljude.

Zato to veina politiara mulja i prodaje maglu. Mnogi od njih nisu ni kompetentni govoriti o onome o emu govore. Mladi ljudi trude se uivati u i-votu i ivjeti bez brige pa takve stvari preputaju starijima dok i sami ne dou u tu dob. Onda nee imati pametnijega posla nego sjediti pred TV-om i pratiti stanja i zbivanja.

Studenti i mladi nisu drutveno i politiki aktivni upravo iz razloga to njihov trud nitko ne cijeni ba zato to su mladi. U Hrvatskoj vlada miljenje da jedino starija populacija moe sudjelovati u vlasti jer mladi nemaju dovoljno iskustva i kako bi oni mogli znati to je dobro za dravu. S tim razmiljanjem apsolutno se ne slaem.


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

333


Iz vrlo jednostavnoga razloga kod nas se u politici jedino stariji smatraju vrijednima panje i ozbiljnoga shvaanja (diskriminacija na temelju starosti). Poredak je takav kakav jest, jednostavno nepromjenjiv i determiniran, i stoga se ne isplati pokuavati glavom probiti zid. Preostaje nam jednostavno sjediti i pasivno trpjeti.

Jer nas se ne uje i ne doivljava kao ljude koji imaju puno toga pametnoga za rei koji bi mogli pomoi u tim promjenama koje su oni zamislili, a jako loe proveli. Tko bi pametan govorio neto uzalud, znajui da e se samo kimati glavom i ne poduzeti nita.

Zato to veliki politiari od politike rade bauk, a ona je u biti toliko jednostav-na... Uz 100 stranaka koje u Hrvatskoj djeluje, na TV-u i u novinama ne moe vidjeti ni uti niti jedan u potpunosti iskren odgovor, a kamoli osmijeh... Mladi su sve pametniji i u to se ne ele uputati.

Jer su politiari hrpetina fosila koji ne potuju mlade snage (kao i poslodavci). Zato da si mladi ovjek dozvoljava da ga netko omalovaava? Idemo tamo gdje nas potuju.

Jer nam to mjesto zauzimaju sportai, pjevai, glumci i svaki trei ovjek ko-jemu je palo na pamet da bude politiar. Takoer, na glas se ne uje, nego se samo svi dobro rukuju i svi su si dobri pred kamerama i pred ljudima. emu svrha uope neto rei kad nitko ne slua.

Zaokupljenost mladih drugim sadrajima kao peta kategorija sadri miljenja da su mladi previe ili prvenstveno orijentirani na privatni ivot i zabavu, te da su preoptereeni obvezama i da nemaju vremena za bavljenje politikom. Kako stu-denti artikuliraju takva razmiljanja, pokazuju sljedei odgovori:

Kad imaju vremena samo sjedit po birtijama i kafiima i izlaziti... Opet, veini je bitno da njima bude dobro. Imaju averziju prema politici openi-to i onda openito drutvenim aktivnostima koje su ipak malo blie mladi-ma...

Veina Hrvata je pasivna i miri se sa svime to im Vlada ponudi i to odlui. Samo neke skupine ljudi trajkaju, prosvjeduju (nedavno aci). Mislim da su mlade generacije sve buntovnije i ranije zrele i shvaaju to ih okruuje, te to je moralno/amoralno... A studenti su veinom zaokupljeni svojim ivotom, faksom i nemaju vremena, elje, volje uputati se u politiku, osim ako je netko borac u dui.

Nisu aktivni zato to su prezauzeti gledajui na koji e nain preivjeti. A isto tako nisu uvjereni da e se ita moi promijeniti njihovim djelovanjem.

Nezainteresiranost za sagledavanje ire drutvene slike, okrenutost samom sebi i svojim problemima, pomama za materijalnim i plitkim stvarima.

Politiku veina mladih smatra neim apstraktnim. Njome se bave samo pokva-renjaci, a i oni poteni brzo se iskvare. Takoer se smatra da je vrlo kompleksna djelatnost i da oduzima puno vremena, odreuje ivot. Mladi se teko odluuju rtvovati ivote.


334

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


Opi nemar i odbojnost prema politici, nenaviknutost na rad i izostanak rad-nih navika u opem smislu. Mladi su ili potpuno posveeni svojim ciljevima i karijerama, zaobilazei aktivnost u politikom smislu, ili izrazito drutveno i politiki inertni prema svemu to se tie njih.

Zbog svojih obveza i lova na karijeru mislim da su malo manje zainteresirani za okolna zbivanja. I misle da kao pojedinci ne mogu nita postii u vezi toga, da ih se ne uje.

Nema se vremena, previe je obveza na faksu, bar je takvo stanje na naem faksu. Nemamo vremena ni za umrijeti, a kamoli neto drugo raditi.

Stalno su isti ljudi u politici, pa je teko novim licima doi u politiku, rijetki to uspiju. Za bavljenje politikom treba imati vremena, a uz ozbiljan studij toga nema. Zato su u studentskom zboru veinom, ne svi, vjeni studenti.

NEMAMO VREMENA!!! Nitko si ne eli natovariti dodatne odgovornosti kad ivimo samo za faks. Ne znamo za pojam slobodnoga vremena. Iz osobnoga iskustva to znam jer, npr., kad smo birali predstavnike anglistike na 2. godini, nitko to nije elio biti. Ostali smo bez predstavnika. Zato? Zato jer nitko nije htio odlaziti na sastanke, vijea... Obino su nam u to vrijeme predavanja, a ne smijemo izostati s nastave da ne dobijemo minus. Karikiram, ali stvari nisu daleko od istine. Nitko nema vremena baviti se iim drugim osim faksom, a kamoli politikom.

esta kategorija, koja zapravo osporava tvrdnju sadranu u postavljenom pitanju, nazvana je mladi su aktivni. Studenti koji se ne slau s tezom sadranom u pita-nju toliko su rijetki da je za ilustraciju njihovih razmiljanja bilo mogue odabrati tek nekoliko iskaza:

Nisam dobila takav dojam. Radi stanja u zemlji veina je politiki osvijetena i veina ima neki svoj osoban nain kojim bi dananje stanje promijenila. Smatram da bi u sluaju razvijenosti drave, u kojoj bi graani bili zadovoljni ivotnim standardom i svim onim to podrazumijeva ivotnu blagodat, dale-ko manje svi imali potrebe politizirati.

Teko je rei jesu li dovoljno aktivni ili ne. Moda bi se trebali vie angairati, ali danas se to radi moda putem interneta i slinim nainima, a manje izla-skom na ulice. Smatram kako je mladim ljudima dosta ovih starih politiara koji se samo vrte u krug (ili ni to) i valjda nemaju volje ni nade vie da e po-litika popraviti stvari. Mene osobno politika dosta zanima i pokuavam biti u tijeku koliko mogu.

Mladi jesu aktivni. Ja sam i drutveno i politiki aktiviran maksimalno. lan sam HSP-a od svoje desete godine, podravam politiku Ante apia i prisutan sam na svim bitnim drutvenim dogaanjima.

Studenti nisu bili samo neto zainteresiraniji za razmiljanje o razlozima politike neaktivnosti mladih, nego su i neto diferenciraniji u svojim stavovima u usporedbi s iskazivanjem miljenja o pokazateljima (ne)demokratinosti hrvatskoga politikog poretka. U tablici 3. prezentirani su nalazi o statistiki znaajnim razlikama.


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

335


Tablica 3.Objanjenja drutvene i politike neaktivnosti mladih s obzirom na obiljeja studenata (%)

Obiljeja studenata

Nedostatak vjere u

mogunost promjene

Nezainteresira-nost i politika neosvijetenost

mladih

Nepovjerenje u politiku

Neuvaavanje interesa i miljenja mladih

Zaokupljenost mladih drugim

sadrajima

Podruje znanosti2 = 14,63; df = 5;

p = .0152 = 14,75;

df = 5; p = .0112 = 14,17;

df = 5; p = .015

Biotehnike 28,6 57,1 19,0

Humanistike 31,9 21,3 40,4

Drutvene 42,3 27,8 17,5

Tehnike 18,8 30,6 22,4

Prirodne 22,2 38,9 33,3

Biomedicinske 23,1 15,4 12,8

Godina studija2 = 10,82;

df = 1; p = .001

Druga 38,3

Trea 21,6

Rezidencijalni status

2 = 11,76;df = 3; p = .008

2 = 11,01;df = 3; p = .012

Selo 32,1 9,0

Mali grad 15,3 25,9

Veliki grad 36,0 32,0

Zagreb 36,0 38,3

UKUPNO 29,5 29,2 29,2 23,4 18,8

Premda dobivene razlike nisu snane, zanimljive su i indikativne. Podruja zna-nosti koja studenti studiraju pokazuju najvei utjecaj. Tako studenti biotehnikih i prirodnih znanosti natprosjeno navode nepovjerenje u politiku kao razlog poli-tike neaktivnosti mladih, a to su upravo one skupine studenata koje su i najvie nezadovoljne ostvarenom demokracijom u Hrvatskoj. Neuvaavanje interesa i mi-ljenja mladih osobito istiu studenti humanistikih i prirodnih znanosti (nasuprot studentima drutvenih i biomedicinskih znanosti). Kako studenti drutvenih zna-nosti vie od ostalih navode nezainteresiranost i politiku neosvijetenost mladih (suprotno od studenata tehnikih znanosti), to ih izdvaja i kao najsamokritiniju podskupinu studenata.

Zanimljivo je da navoenje nedostatka vjere u mogunost promjene varira s obzi-rom na godinu studija, i to tako da manje slaganja s tim razlogom neaktivnosti mla-dih demonstriraju studenti tree godine. Nema valjanih indicija za objanjenje toga trenda, i tek se moe spekulirati kako je moda prva generacija bolonjaca stekla vie (samo)pouzdanja prolazei kroz poetne tekoe implementacije novoga na-


336

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


ina studiranja. Njima se pridruuju i studenti koji ive u malim gradovima, to sugerira da ivljenje u manjim urbanim sredinama pojedincima olakava da utjeu na lokalna zbivanja i tako pridonesu promjenama. Domicil utjee i na uestalost iskaza da su mladi zaokupljeni drugim sadrajima slaganje s takvim miljenjem raste linearno s porastom urbaniziranosti stalnoga mjesta stanovanja studenata. ini se da je i u ovom sluaju na djelu poopavanje osobne situacije na cijelu mla-du populaciju, a logino je da urbaniziranije sredine nude mladima znatno vie sadraja koji izravno konkuriraju eventualnom drutvenom angamanu.

4. Umjesto zakljuka

Demokratski potencijal studenata ispitan je i analiziran pomou tri indikatora: percepcije (ne)demokratinosti hrvatskoga politikog poretka, razloga vienja po-retka kao demokratskoga ili nedemokratskog, te razloga drutvene i politike ne-aktivnosti mladih (i studenata kao njihova integralnog dijela). Dobivene tendencije uglavnom su potvrdile poetne pretpostavke.

Tako se pokazalo da petina od 325 ispitanih studenata uope nema izgraen stav spram (ne)demokratinosti poretka dok su oni sa stavom vie skloni vienju poretka kao nedemokratskoga, nego demokratskoga. Otuda i veina razloga koje navode govore o demokratskim deficitima i disfunkcijama od manjkavih de-mokratskih pretpostavki do nedemokratskih pojava i ponaanja politikih aktera s naglaskom na njihovoj nevjerodostojnosti i sklonosti da zanemaruju interese i miljenja graana. Tek desetina studenata smatra da je postojanje odreenih de-mokratskih institucija i procesa kao to su kompeticijski izbori, viestranaje i mirne smjene vlasti, dostatno da se hrvatski politiki poredak kvalificira de-mokratskim. Na temelju ustanovljenoga moe se ustvrditi kako je nezadovoljstvo studenata funkcioniranjem politikih institucija i ponaanja politikih aktera jasno povezano s procjenom stupnja (ne)demokratinosti hrvatskoga politikog poretka. Gotovo svi ispitani studenti prihvatili su tezu o drutvenoj i politikoj neaktivnosti mladih, objanjavajui tu pojavu gotovo dvostruko ee drutveno uvjetovanim okolnostima (neuvaavanje mladih, nepovjerenje u politiku i/ili politiare i osjeaj nemoi) koje destimuliraju angaman mladih, nego njihovom potpunom politi-kom nezainteresiranou i pasivnou.

U iskazanoj lepezi stavova studenti su uglavnom suglasni, a meusobno se naj-vie razlikuju s obzirom na podruje znanosti koje studiraju. Ta je tendencija ve poznata i jo jednom potencira vanost razlika u vrijednostima i interesima uspo-stavljenima jo u ranoj mladosti. Registriran je i sporadian utjecaj rezidencijalnoga statusa, te stupnja obrazovanja oca i godine studiranja iji doseg i znaenje, tako-er, trebaju biti provjereni buduim istraivanjem.

Zanimljivo je da usporedba percepcije (ne)demokratinosti hrvatskoga politi-kog poretka s razlozima politike (ne)aktivnosti mladih nije proizvela nikakve statistiki znaajne razlike. Konkretnije reeno, razlozi kojima studenti objanja-


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

337


vaju politiku neaktivnost svoje generacije nisu povezani s time doivljavaju li politiki poredak kao demokratski ili nedemokratski. Na osnovi toga moe se pretpostaviti da korijeni politike neaktivnosti mladih seu izvan (ne)adekvatnih institucionalnih pretpostavki i svijesti o tome. Otuda se moe pretpostaviti da se radi o socijalnim i kulturnim pretpostavkama za ije mijenjanje su potrebne dublje i sveobuhvatnije modernizacijske promjene, a koje bi morale zahvatiti i same mlade.

Integralni pregled dobivenih rezultata sugerira zakljuak da je demokratski po-tencijal studenata primjetno manjkav u dimenziji politike participacije. Naime, s jedne strane oni razmjerno obavijeteno i argumentirano artikuliraju demokratske deficite u Hrvatskoj, kao to uvjerljivo detektiraju i razloge politike i drutvene neaktivnosti mladih. S druge strane, znatan broj studenata ili odbija razmiljati o tim pitanjima ili je pomiren s vlastitom, generacijski posredovanom, marginalizira-nou. Slika rezignirane studentske populacije koja se pomalja iz dobivenih nalaza provocira pitanje moe li se postojei kritiki naboj realizirati kroz drutvene akcije primjerene aktualnoj omladinskoj i buduoj drutvenoj eliti. Iskustvo posljednja dva-tri desetljea nudi odrean odgovor, no jo ranija iskustva poduavaju da su s mladim intelektualcima iznenaenja uvijek mogua. Osim toga, u ovom je istrai-vanju rije o malobrojnim indikatorima i razmjerno malom uzorku ispitanika zbog ega ostaje otvoreno pitanje to e pokazati budue empirijsko istraivanje u kojem e biti ispitano vie dimenzija demokratskog potencijala na znatno veem uzorku dananjih hrvatskih studenata.

Literatura

1. Adnanes, M. (2004). Exit and/or Voice? Youth and Post-Communist Citizenship in Bul-garia. Political Psychology, 25 (5):795815.

2. Almond, G. A.; Verba, S. (2000). Civilna kultura. Zagreb: Politika kultura.3. Alwin, D. F.; Korsnick, J. A. (1991). Aging, cohorts, and the stability of sociopolitical

orientations over the life span. American Journal of Sociology, 97 (1):169195.4. Braungart, R.; Braungart, M. (1984). Generational Politics. Micropolitics, 3 (3):349415.5. Braungart, R.; Braungart, M. (1989). Political Generations. In: Braungart/Braungart

(Ed.). Research in Political Sociology, (4). New York: JAI Press: 281319.6. Brnada, I.; Jerin, L. (2003). Doprinos politikih institucija i meunarodnih organizacija

sigurnosti Republike Hrvatske stav studenata. Polemos, 6 (12):179188.7. Bynner, J.; Ashford, S. (1994). Polities and participation: some antecedents of young

peoples attitudes to the political system and political activity. European Journal of Social Psychology, 24 (2):223236.

8. Friedenberg, E. Z. (1972): The Image of the Adolescent Minoriti. In: Manning, P.; Truzzi, M. (Ed.). Youth and Sociology. New Jersey: Prentice Hall, INC.: 145171.

9. Frisco, M. L.; Muller, C.; Dodson, K. (2004). Participation in Voluntary Youth-serving As-sociations and Early Adult Voting Behavior. Social Science Quarterly, 85 (3):660673.

10. Furlong, A.; Guidikova, I. (Ed.). (2001). Transitions of Youth Citizenship in Europe. Strasbourg: Council of Europe Publishing.


338

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


11. Griffin, C. (1993). Representations of Youth: the Study of Youth and Adolescence in Brit-ain and America. Cambridge: Polity Press.

12. Hackett, C. (1997). Young People and Political Participation. In: Roche, J.; Tucker, S. (Ed.). Youth in Society: contemporary Theory, Policy and Practice. London: Sage Pub-lications: 8188.

13. Henn, M.; Weinstein, M.; Wring, D. (2002). A generation apart? Youth and political participation in Britain. British Journal of Politics and International Relations, 42 (2):167183.

14. Iliin, V. (1999). Mladi na margini drutva i politike. Zagreb: Alinea.15. Iliin, V. (2002). Mladi i politika. U: Iliin, V.; Radin, F. (Ur.). Mladi uoi treeg milenija.

Zagreb: Institut za drutvena istraivanja: 155202.16. Iliin, V. (2005). Politike vrijednosti, stavovi i participacija mladih: kontinuitet i

promjene. U: Iliin, V. (Ur.). Mladi Hrvatske i europska integracija. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja: 65139.

17. Iliin, V. (2006). Mladi u lokalnoj vlasti u Hrvatskoj. Zagreb: DIM.18. Iliin, V. (2007). Hrvatski sabor 2003.: obrasci politike regrutacije parlamentarne elite.

Politika misao, 44 (4):5592.19. Inglehart, R. (1977). The Silent Revolution: Changing Values and Political Styles among

Western Publics. Princeton: Princeton University Press.20. Jowell, R.; Park, A. (1998). Young People, Politcs and Citizenship: A Disengaged Gen-

eration. London: Citizenship Foundation.21. Kluegel, J. R.; Mason, D. S. (1999). Political involvement in transition: Who participated

in Central and Eastern Europe? International Journal of Comparative Sociology, 40 (1):4160.

22. Magdaleni, I.; Baranovi, B.; Iliin, V.; Milak, Z.; Radin, F.; Rimac, I.; upani, M. (1991). Drutveni profil zagrebakih studenata krajem osamdesetih. Zagreb: IDIS.

23. Matthews, H.; Limb, M.; Taylor, M. (1998). Young peoples participation and representa-tion in society. Geoforum, 30 (2):135144.

24. Mitev, P.; Riordan, J. (Ed.). (1996). Europe. The Young. The Balkans. Sofia: International Centre for Minority Studies and Intercultural Relations.

25. Neimi, R. G.; Hepburn, M. A. (1995). The rebirth of political socialization. Perspectives on Political Science, 24 (1):714.

26. Putnam, R. D. (2000). Bowling Alone: the collapse and Revival of American Commu-nity. New York: Simon and Schuster.

27. Schizzerotto, A.; Gasperoni, G. (Eds.). (2001). Study on the State of Young People and Youth Policy in Europe. Milano: IARD.

28. Seagull, L. M. (1977). Youth and Change in American Politics. New York: New View-points.

29. Steenbergen van, B. (Ed.). (1994). The condition of citizenship. London: Sage.30. alaj, B. (2007). Socijalni kapital. Hrvatska u komparativnoj perspektivi. Zagreb:

Fakultet politikih znanosti.31. Tymowski, A. W. (1994). Youth activism in the East European transformation. Commu-

nist and Post-Communist Studies, 27: 115124.32. Ule, M. (Ur.). (1996). Predah za tudentsko mladino. Ljubljana: Urad Republike Slov-

enije za mladino.33. Watts, M. W. (1999). Are There Typical Age Curves in Political Behavior? The

Age Invariance Hypothesis and Political Socialization. Political Psychology, 20 (3):477499.

34. Yates, M.; Youniss, J. (Eds.). (1999). Roots of civic identity: International perspectives on community service and youth activism. New York: Cambridge University Press.


So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r

339


35. Youniss, J.; Bales, S.; Christmas-Best, V.; Diversi, M.; McLaughlin, M.; Silbereisen, R. (2002). Youth Civic Engagement in the Twenty-First Century. Journal of Research on Adolescence, 12 (1):121148.

36. Youniss, J.; Yates, M. (1997). Community service and social responsibility in Youth. Chicago: University of Chicago Press.


340

So

ci

ol

og

ij

a

i

pr

os

to

r


Original scientific paper

V l a s t a I l i i nInstitute for Social Research in Zagreb, Zagreb, Croatiae-mail: [email protected]

Students in Zagreb on Democracy and Activism of the Young People

Abstract

This paper analyses some indicators of students potential in democracy. It has been estab-lished that students perceive the Croatian political system as rather undemocratic because of some acts and behaviour, deficient democratic prerequisites, nonacceptance of citizens interests and opinions and general distrust of political actors. Similar reasons can explain the social and political inactivity of students: lack of confidence in politics and belief that interests and opinions of the young people are not acknowledged; lack of trust that things can be changed and general indifference of the young people and their involvement in dif-ferent life activities. There is little variation in students attitudes: significant differences are related to their different scientific studies. It is possible to conclude that in some elements students lack in democratic potential which justifies further reasearch into this subject.

Key words: students, democratic potential, (un)democratic system, political inactivity of the young people, deficiency and disfunction of democracy.

Received in November 2008Accepted in December 2008


/ColorImageDict > /JPEG2000ColorACSImageDict > /JPEG2000ColorImageDict > /AntiAliasGrayImages false /CropGrayImages true /GrayImageMinResolution 300 /GrayImageMinResolutionPolicy /OK /DownsampleGrayImages true /GrayImageDownsampleType /Bicubic /GrayImageResolution 300 /GrayImageDepth -1 /GrayImageMinDownsampleDepth 2 /GrayImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeGrayImages true /GrayImageFilter /DCTEncode /AutoFilterGrayImages true /GrayImageAutoFilterStrategy /JPEG /GrayACSImageDict > /GrayIma

Documents

Sociologija_i_prostor_2008_3_4_05_Ilisin