GLOBALIZACIJA (ANTHONY GIDDENS) - Anthony Giddens nazivan je „ najvaznijim engleskim socijalnim filozofom danasnjice“. Globalizacija je naslov prvog od ukupno 5 predavanja koja je Giddens odrzao 1999 godine pod zajednickim naslovom Runway World. To prvo predavanje odrzano je u Londonu. Predavanje zapocinje : Jedna moja prijateljica proučava seoski život u centralnoj Africi. Prije nekoliko godina posjetila je udaljeno područje s namjerom da provede terensko istraživanje. Uvečer, čim je stigla, bila je pozvana na večernju zabavu kod jedne mjesne obitelji. Očekivala je da će saznati nešto o tradicionalnoj povijesti ove izolirane zajednice. Umjesto toga večer su proveli gledajući Basic instinct na videu. Globalizacija je glavna tema mojeg večerašnjeg, i svih ostalih, predavanja. Za termin bi se moglo reći da nije posebno privlačan ili elegantan. Ali apsolutno nitko ga ne može ignorirati, želi li razumjeti naše perspektive i mogućnosti na kraju stoljeća. Držeći predavanja, mnogo putujem po svijetu. U svim zemljama koje sam u posljednje vrijeme posjetio vodi se intenzivna rasprava o globalizaciji. U Francuskoj je nazivaju mondijalizacijom. U Španjolskoj i Latinskoj Americi globalizacion. Nijemci kažu Globalisierung. Različiti su mislioci, u debatama koje su se pojavile nekoliko godina unatrag, zauzeli suprotna stajališta o globalizaciji. Neki dovode u pitnje cijelu stvar. Zvat ću ih skepticima. Prema skepticima, cijela priča o globalizaciji samo je priča. Kakvi god bili njezini doprinosi, njezine dvojbe i problemi, globalna se ekonomija nije mnogo promijenila u usporedbi s prijašnjim periodima. Svijet se i dalje kreće više-manje istim putevima kao i do sada. Većini zemalja, tvrde skeptici, vanjska trgovina donosi samo manji dio ukupnih prihoda. Štoviše, dobar dio ekonomske razmjene ne odvija se širom svijeta, nego među regijama.Drugi su pak zauzeli potpuno različito stajalište. Zvat ću ih radikalima. Radikali ne tvrde samo da je globalizacija veoma stvarna, nego i da se njezine posljedice mogu osjetiti svugdje. Globalna razmjena, tvrde, mnogo je razvijenija nego što je bila prije samo dva ili tri desetljeća i ravnodušna je spram nacionalnih granica. Nacije su izgubile veći dio svojega nekadašnjeg suvereniteta, a političari su izgubili veći dio svojih nekadašnjih mogućnosti da utječu na događaje. Nije začuđujuće da više nitko ne poštuje političke lidere i da više nitko nije zainteresiran čuti što oni imaju reći. Era nacionalne države je završena. Dakle, tko u ovoj debati ima pravo? Mislim da su to radikali. Razina svjetske trgovine danas je mnogo viša nego ikada prije i uključuje mnogo širi spektar dobara i usluga. Ali najveća je razlika na razini tokova financija i kapitala. Ipak, ne vjerujem ni da su skeptici ni da su radikali ispravno shvatili što globalizacija jest i što su njezine posljedice po nas. Obje grupe vide fenomen gotovo isključivo u ekonomskim pojmovima. To je pogrešno. Globalizacija je i politička i tehnološka i kulturna isto koliko je ekonomska. Više od svega ona je pod utjecajem razvoja sistema

GLOBALIZACIJA (JEREMY RIFKIN) - Profesor Jeremy Rifkin je osnivač i predsjednik Zaklade za praćenje ekonomskih trendova, organizacije koja razmatra ekonomske, ekološke, društvene i kulturološke utjecaje novih tehnologija koje se pojavljuju u globalnoj ekonomiji. „Nadolazeća globalna kriza, koja polako zahvaća cjelokupnu civilizaciju, prisiljava nas da se zapitamo jesmo li već došli do prekretnice u povijesti ljudske rase“, profesor Jeremy Rifkin. Jeremy Rifkin već je napisao veći broj knjiga (prije ove, četrnaest) o implikacijama primjene novih znanstvenih i tehnoloških dostignuća na društvo i okoliš. Izuzetno je angažiran u javnim debatama o problemima primjene najnovijih tehnoloških dostignuća u praksi. Osnivač je i predsjednik Foundation on Economic Trends u Washingtonu D.C. Na Wharton School of Finance and Commece Executive Education Program predaje o budućim trendovima u znanosti, tehnologiji i globalnoj ekonomiji. Rifkin strukturira svoju knjigu, posvećujući svakom od "strukova" matrice jedno poglavlje. Oni su: 1 rezerva gena postaje sirovinom za buduću gospodarsku djelatnost; 2. priznavanje patenata za gene čini primamljivim njihovo komercijalno iskorištavanje; 3. "globalizacija trgovine i prometa omogućava zasijavanje čitave Zemljine biosfere laboratorijski začetim drugim Stvaranjem" (str. 27); 4. mogućnost promjena ljudske vrste i "nastajanja komercijalno motivirane eugeničke civilizacije" (str. 28); 5. sve veći broj znanstvenih studija koje polaze od sociobiologije i žele potvrditi hipotezu da je ljudsko ponašanje genetski predodređeno; 6. spajanje računalne i genetske tehnologije u "moćnu novu tehnološku stvarnost" (str. 28), i 7. usvajanje predodžbe o prirodi kao kompatibilnoj s načelima biotehnologije, dapače, poimanje biotehnologije kao nečeg što proizlazi iz same prirode. Jedno od zanimljivijih mjesta u knjizi je razmatranje o ˝nadolazećoj eri globalizacije˝. Ta era temelji se na umreženom društvu. Rifkin se oslanja na Castelsovu interpretaciju umreženoga društva. Pokazuje kako funkcionira umreženo poslovanje u globaliziranom gospodarstvu i pod njegovim utjecajem transformacija nacionalnih država, te nastajanje novih ekonomsko-političkih, regionalno-umreženih prostora kao što je primjerice Europska unija. Kaže da su "sve države suočene pritiscima koje donosi sve povezaniji i međuovisniji svijet. Upravo europsko društvo predvodi te promjene, što ga u svjetskim okvirima čini poligonom za promišljanje budućnosti˝. Nakon rasprave o umreženom globaliziranom gospodarstvu i EU kao novoj nadi čovječanstva, Rifkin piše o ˝Sjedinjenim europskim državama˝, pitajući se zapravo što je Europa. EU se, kaže Rifkin, ne može prispodobiti niti s jednim prethodnim projektom u povijesti. Ona je novi projekt i zato predstavlja izazov. Pa ovako zbori: ˝Europska unija najnapredniji je primjer novoga, transnacionalnoga modela upravljanja i stoga oči cijeloga svijeta budno prate njezine uspjehe i neuspjehe, a vođe nacionalnih država iznova promišljaju umijeće upravljanja u

GLOBALIZACIJA (MANUEL CASTELLS) - Castells ostaje vjeran svojoj metodi komuniciranja teorije kroz analizu prakse. S obzirom na to da izazov tehno-ekonomskoj globalizaciji dolazi iz mnogih izvora, Castells se istim analitičkim aparatom kroz šest poglavlja podrobno osvrće na prakse iz najrazličitijih kulturnih, historijskih i geografskih konteksta. Budući da takav pregled varira u svojem opsegu i kvaliteti, te se može naći bolje i slabije razrađenih teza, pojave koje analizira ova knjiga (reakcije na globalizaciju) puno je teže složiti u jedinstven konceptualni okvir nego promjene u visinama struktura i globalnih pokazatelja izložene u “The Rise of the Network Society“.Prvo poglavlje Communal Heavens bavi se konstrukcijom identiteta i značenja u mrežnome društvu. Pojam identiteta Castells definira slično Eriksonu i Giddensu – kao socijalno konstruirane, internalizirane izvore značenja i iskustva. Prvo poglavlje Communal Heavens bavi se konstrukcijom identiteta i značenja u mrežnome društvu. Pojam identiteta Castells definira slično Eriksonu i Giddensu – kao socijalno konstruirane, internalizirane izvore značenja i iskustva. Identitet otpora stvaraju obezvrijeđeni i stigmatizirani akteri. U projektnom identitetu subjekti od raspoloživog kulturnog materijala grade za sebe novi identitet uz pomoć kojega redefiniraju vlastiti položaj u društvu.U drugom poglavlju The Other Face of the Earth analiziraju se pokreti koji se u devedesetima izravno suprotstavljaju novom globalnom poretku. Tri izuzetno različita pokreta – Meksička cyber-gerila Zapatista, američke milicije i “patriotski” pokret, te japanski apokaliptični kult “Aum Shinrikyo.Proaktivni enivronmentalistički pokreti tema su trećeg poglavlja – The Greening of the Self. Začet prije stotinjak godina kao reaktivni pokret za očuvanje okoliša. Ove pokrete karakteriziraju četiri obilježja. Prvo – ambivalentna veza sa znanošću: oni su zasnovani na znanosti, ali se protive dominaciji znanosti nad životom. Drugo – kontrola nad prostorom: težnja kontroli uvjeta u vlastitom lokalitetu naspram “vanjskih utjecaja”. Treće – inzistiranje na značaju glacijalnog vremena.Četvrto poglavlje, The End of Patriarchalism, analizira krizu patrijarhalne obitelji, feminističke i homoseksualne pokrete, te transformaciju obitelji, spolnosti i ličnosti u novim društvenim okolnostima. Koristeći niz makropokazatelja, Castells prikazuje globalni trend dekonstrukcije patrijarhalne obitelji. Pozivajući se na rad feminističke psihoanalitičarke Nancy Chodorow, “Reprodukcija majčinstva” (Reproduction of Mothering), Castells prikazuje nefunkcionalnost tradicionalnih

TRANZICIJA - Tranzicija (prijelaz) je pojam kojim se označavaju tzv. tranzicijske zemlje, zemlje koje su u prijelazu iz komandnog gospodarstva u tržišno gospodarstvo, tj. iz socijalizma u parlamentarnu demokraciju. Tranzicija iz centralnoplanskoga socijalističkoga gospodarstva na tržišno te transformiranje totalitarističke nedemokracije u demokraciju, sastavljanje socijalističkih poduzeća na ravnopravni teren sa novim tržišnim konkurentima te na kraju, pokušaj da se uz pomoć znanja i modernizacije premosti vijekovni civilizacijski jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja u relativnom kratkom vremenskom roku od jednog do nekoliko desetljeća. Proces se smatra završenim te onda kada ne uživaju specifične beneficije u oblicima javnih subvencija ili financijskih olakšica i kada se produktivnost ne može prepisivati povijesti poduzeća. Kao svjetski proces započeo je 90-ih godina 20. stoljeća, a u nekim je zemljama (kao npr. u Hrvatskoj) zastupljen sve do danas. Sami uzrok tranzicije su gospodarske krize koje su u tim socijalističkim zemljama nastupile zbog pada komunizma. U tim zemljama su tada po prvi puta provedeni demokratski izbori. Najznačajnije karakteristike same tranzicije su: sporost, skupoća, teškoće pri djelovanju samoga procesa i dramatične promjene u dva smjera:a) što prije i što bezbolnije društvenu imovinu učiniti privatnom sa prepoznatljivim i odgovornim vlasnikomb) uklopiti se u svjetske tokove prijelaza u postindustrijsko dobaNažalost, u nekim zemljama te se silne krize nisu riješile, već su se samo produbile. Bivše zemlje SSSR-a zadnjih 6. godina pokazuju najizrazitije zaostavljanje u razvoju od gotovo svih zemalja Svijeta. Nasljeđe vrlo nepovoljne gospodarske i društvene strukture, ekološka zapuštenost je uzrokovalo taj zastoj u razvitku. U tim državama se najsporije privatizira i mijenja krupna industrijska proizvodnja, a bez toga nema uspješne tranzicije. Nasuprot tome, najbrže se preobražava u trgovini, ugostiteljstvu i intelektualnim uslugama.

komunikacija koji je započeo tek krajem 60-ih. Globalizacija se ne odnosi samo na nešto "tamo negdje", udaljeno i daleko od individue. Ona je fenomen koji isto tako nalazimo "ovdje unutra" i koji utječe na intimne i osobne aspekte naših života. Globalizacija je, dakle, kompleksni set procesa, a ne jedan jedini proces. A oni se odvijaju kontradiktornim i opozicijskim načinima. . Globalizacija objašnjava i zašto i kako je došlo do raspada sovjetskog komunizma. Sovjetski Savez i zemlje istočne Europe mogle su se po razvijenosti uspoređivati sa Zapadom negdje do ranih 70-ih. Od tada rapidno zaostaju. Sovjetski komunizam, svojim inzistiranjem na državnom planskom upravljanju i teškoj industriji, nije mogao biti konkurentan u globalnoj elektronskoj ekonomiji. Debate o globalizaciji koje sam spomenuo na početku koncentrirale su se pretežno na njezine implikacije po nacionalnu državu. Jesu li nacionalne države, dakle i nacionalni politički lideri, još uvijek moćni ili sve više postaju irelevantni za sile koje oblikuju svijet? Nacionalne države još uvijek su moćne, a politički lideri imaju pred sobom velike uloge u svijetu. Ali istovremeno nacionalne države očigledno bivaju preoblikovane. Nacionalna ekonomska politika ne može biti efektivna kao što je bila nekoć. Mi smo prva generacije koja živi u ovom društvu čije se konture još uvijek jedva naziru. Trebali bismo, i možemo se usmjeriti prema ostvarenju veće kontrole nad svijetom koji nam odmiče (runaway world). To nećemo biti u stanju ostvariti izbjegavajući izazove ili pretvarajući se da se sve može i dalje odvijati kao dosada. Jer globalizacija nije neka slučajna nezgoda. Ona je promjena upravo naših životnih okolnosti. Ona je način kojim danas živimo.

eri globalizacije˝. Ono što razlikuje Europljane od Amerikanaca, prema Rifkinu je potreba globalne povezanosti uz osjećaj očuvanja pojedinačnih identiteta. Oni ne žive da bi radili, već rade kako bi živjeli.

GLOBALIZACIJA (IMMANUEL WALLERSTEIN) - Immanuel Wallerstein u svojoj teoriji svjetskog sustava naglasuje da se globalizacija ne moze interpretirati odvojeno od povijesnog razvoja kapitalistickog svjestkog sustava.

obiteljskih identiteta u novim društvenim uvjetima. Moguća su tri scenarija: emocionalna separacija, homoseksualnost, ili obnova obiteljskog ugovora na osnovi punog dijeljenja roditeljstva.Rastuća nemoć države tema je petog poglavlja – A Powerless State. S jedne strane, moć (ali ne i utjecaj) države smanjuje se globalizacijom gospodarstava, kriminalnih mreža i medija, te povećanjem broja i ingerencija multilateralnih ugovora i nadnacionalnih organizacija (MMF, WB, WTO, NATO…). Uz regulativu fiskalne politike nametnute međunarodnim ugovorima i naslijeđene dugove, gotovo sve države rade rezove u budžetu, demontirajući državu blagostanja. Analizu Davida Helda, Castells konstatira da pluralitet izvora moći (od kojih je država samo jedan) oduzima suverenitet naciji-državi koja od suverenog subjekta postaje strateški akter.Šesto poglavlje – Informational Politics and the Chrisis of Democracy bavi se krizom demokracije kakvom je znamo. U zaključku ovoga toma Castells konstatira da moć više nije koncentrirana u institucijama (državi), organizacijama (korporacijama) ili simboličkim kontrolorima (medijima, crkvama). Nova moć obitava u informacijskim kodovima i reprezentacijama oko kojih društva organiziraju svoje institucije, a ljudi svoje živote i ponašanje. Mjesto ove moći su ljudski umovi, a bitke se vode oko kulturnog koda.