POJAM DRUTVA

1

Sociologija doslovno znai znanost o drutvu. Njen predmet prouavanja je drutvo.

Dakle da bi uope poeli govoriti o Sociologiji moramo postaviti pitanje; to je drutvo?

Rije drutvo rabimo na razliite naine. Netko se kree u loem drutvu, itamo u

novinama o ljudima iz viskog drutva. Imamo razna drutva poput drutva za zaititu ivotinja

ili za promicanje ljudskih prava. Govorimo i o hrvatskom drutvu i amerikom drutvu kao o

cjelinama s razliitim svojstvima.

Dakle kako smo vidjeli, rije drutvo ima mnogo znaenja. Rekli smo da je sociologija

znanost o drutvu te stoga moramo prvo odrediti na koje znaenje tono mislimo.

Sociologija se bavi razliitim drutvenim pojavama i procesima;

- Od promatranja kako se ljudi ponaaju u obitelji

- Zato su neki ljudi skloniji kriminalu

- Zato neka djeca uspijevaju u koli a druga ne

- Po emu se razlikuje suvremeno ameriko drutvo od japanskog i sl.

Sociologiju moemo definirati kao sustavno prouavanje drutvenog ivota, drutvenih

skupina i drutva s posebnim naglaskom na modernim, industrijaliziranim drutvima.

Sociologija nam omoguava da na novi nain sagledamo svijet u kojem ivimo, a za koji

vjerujemo da nam je blizak i poznat, kako smo mogli vidjeti na onim tvrdnjama s poetka

sata.

Vidjeti emo da su socioloke spoznaje ponekad sline a ponekad potpuno suprotne

zdravorazumskom razmiljanju tzv. obinog ovjeka o tome to se dogaa u drutvu.

Samo znanstvenom analizom moemo doi do objektivnih uvida u bit pojedenih fenomena

drutva, to je i osnovna zadaa socioloke znanosti.

Neto to je meni i vama zdravorazumski, odnosno samorazumljivo zapravo se odnosi na

odreeno drutvo u odreenom razdoblju. Jednom lanu drutva neto moe biti samo po

sebi razumljivo dok je pripadniku druge kulture potpuno besmisleno ili glupo

(ANTROPOCENTRINOST).

Ima primjer jednog poznatog francuskog antropologa koji je u jednom plemenu primijetio

obiaj da kad netko umre na grob stavljaju posudu rie. Upitao ih je, a vi dakle vjerujete da

ljudi i nakon smrti jedu? Odgovorili su mu; A vi vjerujete da ljudi i nakon smrti uivaju u

mirisu cvijea?

2

SOCIOLOGIJA I DRUGE ZNANOSTI

Sociologija nije iskljuivo jedina znanost koja se bavi drutvom;

Povijest prouava prola drutva, njihovu organizaciju i promjene,

Politika analizira mo i vlast,

Ekonomija proizvodnju i raspodjelu

Psihologija psihike procese i ponaanje pojedinca

Antropologija nain ivota u razliitim kulturama

Sociologiju zanimanju sva ta podruja. Socioloko prouavanje nije potpuno bez

razumijevanja odnosa izmeu pojedinca i drutva koristei se podrujima bavljenja ovih

grana znanosti.

SPECIFINOST SOCIOLOKOG MOTRITA

to to razlikuje sociologiju od ostalih drutvenih znanosti?

Glavna razlika nije u predmetu odnosno u onome TO se prouava ve u tome KAKO se

prouava.

to je to perspektiva?

To znai stajalite, gledite, motrite, odreeni nain promatranja i organiziranja stvari kako

bi nam one postale smislene i shvatljive.

Socioloka perspektiva prouavanja drutva zasniva se na ideji da je nemogue odvojiti

pojedinca od drutva u kojem se ivi.

Svi ljudi ovise jedni o drugima: od osjeaja i potpore to je dobivamo od blinjih do stvari i

usluga koje razmjenjujemo na tritu. Drutvo dakle moemo usporediti sa strojem, gdje svaki

mali dio, djelujui sam za sebe pokree jednu veliku cjelinu.

Za lake razumijevanje tih pojmova u sociologiji koriste se pojmovi drutveno djelovanje

(socijalna akcija) i drutveno ustroj (socijalna struktura).

Kad bismo to prenijeli na svijet raunala socijalna struktura bi bila hardwere (dijelovi

raunala, procesor, memorija i sl) a socijalna akcija operativni sustav (windows, mac, linux)

3

Prema njemakom sociologu Max Weberu, djelovanje je svako ono ponaanje s kojim oni

koji djeluju povezuju neko subjektivno znaenje. Drutveno djelovanje, na osnovi znaenja

koje mu pojedinac pridaje, uzima u obzir i djelovanje drugih i prema tome se orijentira.

Imamo dvije osnovne ideje u ovoj definiciji: Svaki lan drutva je jedinstven, ima svoje

porive i motive i pridaje vlastito znaenje zbivanjima oko sebe. S druge strane unato toj

posebnosti pojedinca, postoje neke pravilnosti u ponaanju ljudi, obziri i obveze spram drugih

to onda nam govori kako su ljudi drutvena bia koja u svojem ponaanju primjenjuju

mnotvo pravila. Upravo su ta pravila i njihovo potivanje pravi predmet sociologije

Pojam strukture odnosi se na pravilnosti u ponaanju ljudi (potujemo radno vrijeme, vozimo

desnom stranom kolnika, pokapamo svoje mrtve na odreen nain). Struktura se sastoji od

elemenata i njihovih meusobnih odnosa. Drutvenu strukturu ne moemo vidjeti jer se ona

sastoji od djelovanja ljudi i njihovih meusobnih odnosa ali samo ako se ponavljaju kroz

vrijeme i na razliitim mjestima.

Naa vlastita djelovanja su u velikoj mjeri pod utjecajem strukturalnih znaajki drutva u koje

odrastamo i ivimo; istodobno, mi svojim djelovanjima reproduciramo i mijenjamo te

strukturalne karakteristike. Dakle moemo rei da izmeu pojedinca i drutva postoji odnos

meuzavisnosti.

Procesom socijalizacije pojedinci usvajaju kulturu (jezik, vrijednosti, norme itd.) postajui

lanovi nekog drutva.

Posebnost sociolokog motrita je dakle;

- Ona je usmjerena na izuavanje cjelokupnosti drutvenog ivota a ne samo ne

ekonomske, politike i ostale imbenike.

- Ona naglaava kontekst ili smjetaj ljudskih djelovanja, to jest vanjske sile koje

oblikuju i usmjeravaju pojedinane odluke.

- Znaenje (ili smisao) koje ljudi pridaju svojim djelovanjima drutveni su proizvodi.

- arite socioloko motrita su kolektivi, odnosno skupne znaajke drutvenog ivota,

te interakcije, a ne izolirani pojedinci.

Makrosociologija i mikrosociologija

4

Makrosociologija prouava velike grupe, institucije i drutvene sustave na primjer dravu,

klasu, ekonomiju, obitelj i kulturu. Pozornost je usmjerena na meuodnose izmeu primjerice

ekonomskih i politikih procesa, demografske promjene, itd.

Mikrosociologija je prouavanje neposredne, (licem u lice) interakcije izmeu ljudi.

Primjerice kako momak prilazi djevojci, o emu razmiljaju i razgovaraju lanovi koarkake

momadi itd.

Iako su naizgled razliite makro i mikro sociologija su usko povezane i meusobno se

nadopunjavaju.

SOCIOLOKA PITANJA

injenina odnose se na injenice od drutvenim pojavama i procesima. Na primjer brak i

obitelj. Moemo se pitati koliko je prosjeni broj djece po obitelji u hrvatskoj, Kakav je omjer

sklopljenih brakova i razvoda i sl.

Komparativna injenine informacije ne mogu na mnogo kazati o tome da li je neka pojava

opa ili je samo iznimka od pravila. Da bismo to saznali moramo usporediti podatke.

Razvojna - Da bismo usporedili suvremene drutvene pojave trebamo ih usporediti i s

njihovim prolim stanjima.

Teorijska -

1

Sociologija kao posebna znanstvena disciplina oblikuje se u prvoj polovici 19 stoljea. Dakle

ona je relativno mlada znanost. Do tada drutvo su posredno prouavale ostale znanstvene

discipline koje smo spomenuli na prolom satu Nije se ba sluajno sociologija razvila u prvoj

polovici 19 stoljea. Naime taj period od kraja 18. stoljea do poetka 19. stoljea obiljeili su

neki bitni drutveni procesi.

Drutveni procesi koji su formativno utjecali na razvoj sociologije jesu:

Politike revolucije.

Francuska revolucija 1789. je uvod u seriju politikih revolucija tijekom 19. Stoljea to je

bilo neposredan faktor nastanka sociologije. Mada je neosporan pozitivan utjecaj tih

revolucija na drutva, rani sociolozi bili su mnogo zabrinutiji za negativne aspekte tih procesa

i upozoravali su na kaos i nered kao rezultat tih profesija i traili su nove osnove drutvenog

poretka umjesto onih koji su revolucije sruile. Upravo pitanje drutvenog poretka i stabilnosti

ostaje i do danas jedna od najvanijih tema razliitih sociolokih teorija.

Industrijska revolucija i nastanak kapitalizma

Za razliku od politike revolucije industralizacija nije bila jedan izdvojeni dogaaj ve niz

mnogih povezanih procesa koji su se odvijali tijekom 18. st. i poetkom 19. st. a kulminirale

su u preobrazbi preteito poljoprivrednih drutava u industrijski sustav proizvodnji.

Velike mase ljudi polako naputaju zemlju i zapoljavaju se u tvornicama. Trite polako

postaje glavni mehanizam razmjene i raspodjele. U tome pojedinci vide priliku te se izuzetno

bogate dok veina radnika ivi na granici siromatva. (Tko je itao Dickensa?)

Novonastala situacija uzrokuje reakciju radnikog kapitalizma. Najvei mislioci u povijesti

sociologije Marx, Weber i Durkheim posebno su se bavili promjenama u drutvu izazvana

industrijskom revolucijom i kapitalizmom.

2

Nastanak socijalizma

Razvojem industrijskih sustava i kapitalizma dolazi i do razvoja socijalistikih ideja kao

pokuaj osporavanja novonastalih promjena. Karl Marx je smatrao da se kapitalizam mora

sruiti i zamijeniti socijalizmom te se i politiki angairao u tom pravcu. Drugi su sociolozi

pak smatrali da se problemi kapitalizma mogu rijeiti reformama a ne revolucijom te su bili

protiv socijalizma.

Urbanizacija

Kako smo ve spomenuli, industalizacija je dovela do velikog porasta broja ljudi koji su

naputali zemlju i selo i krenuli u grad, raditi u tvornice. Pridolicama je to stvorilo problem

prilagodbe ivota u novoj sredini a samim gradovima problem prenapuenosti, zagaivanja,

buke prometa i sl. Sociolozi Weber i Simmel rano su uoili te teme, a prva znaajna

socioloka kola u Americi ikaka kola bavila se iskljuivo urbanim problemima

Chicaga.

Religijske promjene

Velike drutvene promjene izazvane politikim revolucijama, industralizacijom i

urbanizacijom imale su veliki utjecaj na religioznost, jer je religija izgubila onu vanost koju

je imala u ranijim razdobljima. Neki sociolozi su htjeli zamijeniti religiju sociologijom kao

znanstveno zasnovanim nainom poboljanja drutvenog ivota.

Drugi su religiju smatrali izvorom drutvenog morala (Durkheim i Parsons) dok su drugi

poput Marxa bili iznimno kritini prema religiji.

Razvoj znanosti

U 19 st. poseban napredak biljee prirodne znanosti i njihova se otkria sve vie koriste u

proizvodnji. Mnogi sociolozi misle da bi sociologija trebala sliiti prirodnim znanostima dok

drugi smatraju da je teko primijeniti metode prirodnih znanosti na specifine znaajke

drutvenog ivota.

3

OSNIVAI SOCIOLOGIJE

Auguste Comte (1798-1857)

Zabrinut posljedcima Francuske revolucije Comte razvija socijalnu fiziku koju kasnije

naziva sociologijom, da bi se suprotstavio negativnim tijekovima i anarhiji koje su prema

njegovom miljenju vladali u Francuskoj.

Ta nova znanost, koja je po njemu trebala postati najvanijom znanosti trebala se baviti i

socijalnom statikom (postojeim drutvenim poretkom i strukturom) i socijalnom dinamikom

(drutvenim promjenama i razvitkom).

Ve samim time to je sociologiju prvotno nazvao socijalnom fizikom vidimo kako je on

smatrao da se drutvo moe prouavati na isti nain kao i priroda., budui da njime vladaju

isti zakoni.

Smatrao je da drutveno djelovanje koje e donijeti dobrobit ovjeanstvu biti mogue tek

onda kada se spoznaju zakonitosti kretanja ljudske evolucije i odredi osnova drutvenog

poretka i suglasnosti.

Sociologija bi trebala posluiti kao osnova za stvaranje boljeg drutva a njen osnovni moto

jest: Znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo

Za Comtea su interesi drutvene cjeline mnogo vaniji od sebinih i neogranienih interesa

pojedinaca. Osnovna elija drutva nije pojedinac nego obitelj (obitelji postaju pleme, a pleme

nacija) u kojoj se discipliniraju interesi pojedinca za drutvene svrhe.

Najpoznatiji dio Comteovog uenja jest zakon o tri stadija razvitk drutva, u kojem se povijest

promatra kroz tri faze duhovnog razvitka koji utjeu na razvoj drutvenih struktura.

1. Teolokim stadijem (do 1300.g.)

Dominira religija, tj. Vjera da su natprirodne sile osnova svega. Drutvom vladaju ratnici a

vode ga proroci.

2. Metafiziki stadij (otprilike izmeu 1300. i 1800.)

vjeruje se da apstraktne sile (kao priroda) mogu objasniti sve, a u drutvu dominiraju

sveenici i pravnici.

3. Pozitivni stadij (nakon 1800.)

Naputa se potraga za krajnjim uzrokom stvari (bogom ili prirodom) i nastupa vjera u znanost,

tj. Spoznavanje zakona koji vladaju prirodom i drutvom. Drutvom upravljaju industrijalci i

znanstvenici kao moralne voe.

4

Herbert Spencer (1820. 1903.)

Za razliku od Comtea, Spencer kao sredinju temu uzima evolucionarne promjene u

drutvenoj strukturi i drutvenim institucijama.

Evolucija promjena iz stanja relativno neodreene, nepovezane homogenosti prema stanju

relativno odreene, povezane heterogenosti za njega je univerzalni prirodni zakon,

primjenjiv i na ljudsko drutvo.

Na drutvo gleda kao na bioloki organizam. Tako da drutvo moemo shvatiti kao sustav

odnosno cjelinu sastavljenu od meupovezanih dijelova. Dok je tijelo sastavljeno od organa

drutvo je sastavljeno od institucija kao to su obitelj, religija, obrazovanje, drava i

ekonomija.

Struktura drutva evolucijom postaje sve sloenija, sve je tee povezati razliite meuovisne

dijelove tako da se pojavljuje potreba za unutarnjom regulacijom i socijalnom kontrolom.

Na osnovi tipa unutarnje regulacije Spencer razlikuje dva tipa drutva;

1. Militaristiko drutvo zasnovano na prisili, centraliziranoj dravi, podinjavanju

pojedinca dravi i zatvorenosti i neprijateljstvu prema drugim drutvima.

2. Industrijsko drutvo zasnovano na dobrovoljnoj suradnji, decentralizaciji vlasti,

dravi koja postoji radi dobrobiti slobodnih pojedinaca te ekonomske meuovisnosti i

otvorenosti prema drugim drutvima.

Primjenjivajui Drawinovo naelo preivljavanja najsposobnijih. Smatrao je da drava ne

smije intervenirati u prirodne procese u drutvu.

Karl Marx (1818. 1883.)

Sebe nije smatrao sociologom i veina njegovih dijela je zapravo vie ekonomske prirode.

Ipak, Marxove ideje su snano utjecale na razvoj sociologije. Osnovu njegove teorije ini

materijalistiko shvaanje povijesti (historijski materijalizam). Prema toj teoriji osnovna

pokretaka snaga u povijesti nisu ideje ili vrijednosti, nego nain na koji se ljudi odnose

meusobno u proizvodnji svog materijalnog ivota. Kako bi zadovoljili svoje osnove

egzistencijalne potrebe ljudi se moraju udruiti i organizirati. Tako nastaje podjela rada koja

vodi nastanku suprotstavljenih drutvenih klasa. Za Marxa je cijela dosadanja povijest u

stvari povijest sukoba meu klasama.

5

Marx razvija pojam otuenja ili alijenacije. Otuenje je situacija u kojoj ljudima vladaju sile

to su ih oni sami stvorili i suprotstavljaju im se kao tue. Otuenje karakterizira sve, od

obitelji, religije, politike, drave. Izvor tog otuenja je po Marxu otueni ljudski rad, jer je

ovjek u svojoj prirodi stvaralako, proizvodno bie.

Marx smatra da odnosi koje ljudi meusobno razvijaju u proizvodnji predstavljaju osnovicu

na koju se onda izgrauje itava drutvena superstruktura. (ODNOSI U PROIZVODNJI

TEMELJ KUE, sve ostalo je superstruktura). Prema tome ekonomska struktura drutva

bitno utjee na oblik drutvenih institucija u odreenom razdoblju.

Velik dio svoje pozornosti Marx usmjerava na promjene koje donosi kapitalizam. Za njega je

prouavanje kapitalizma trebalo posluiti kao sredstvo za politiku akciju.

Emile Durkheim (1858 1917)

Smatrao je da se drutvene pojave ne mogu objasniti svoenjem na bioloke ili psiholoke

imbenike, jer je drutvo stvarnost posebne vrste. Predmet izuavanja sociologije su drutvene

injenice to postoje neovisno o ovjekovoj svijesti ili volji, kao izvanjske i prinudne.

Prema njemu, iako su drutvene pojave nastale interakcijom pojedinaca, karakteristike tih

pojava ne mogu se objasniti osobinama ili motivima tih pojedinaca. Tako primjerice u svojoj

studiji samoubojstava njega ne zanimaju osobine linosti ili pojedinani razlozi ljudi koji su

poinili samoubojstvo ve karakteristike razliitih grupa kojima ti ljudi pripadaju i naini na

koje grupe stvaraju koheziju i solidarnost meu lanovima.

Durkheim komparativnom analizom dolazi do zakljuka da se grupe razlikuju po stupnju

kohezije i integracije (neke grupe vrsto nadziru i obuhvaaju lanove) a istodobno te

skupine imaju manje stope samoubojstava. (Katolici imaju manju od protestanta jer su

snanije vezani za zajednicu i crkvu)

Posebnu pozornost posveuje odnosu podjele rada u drutvu i moralnih vrijednosti. Te

moralne vrijednosti naziva Drutvena solidarnost.

Razlikuje dva tipa:

Mehanika solidarnost karakteristina za drutva s manjim stupnjem funkcionalne

diferencijacije (slabo razvijena podjela rada). Ljudi obavljaju razliite poslove, imaju snana

iskustva i slino misle.

6

Organska solidarnost poiva na razvijenoj podjeli rada. Budui da svaki pojedinac obavlja

specifine poslove on je ovisan i drugim ljudima u zadovoljenju svojih potreba. Moralna

kontrola drutva nad pojedincima ne mora vie biti tako stroga jer integracija poiva na

meuovisnosti.

Posebnu pozornost Durkheim posveuje uspostavljanju drutvenog poretka, integraciji

drutva i regulacija drutvenog ivota. On smatra da su ljudske elje neograniene i da

drutvo mora uspostaviti kontrolu nad njima kako se ne bi pretvorilo u skup sebinih i

suprotstavljenih pojedinaca.

Kad prestanu vrijediti drutvena pravila, drutvo vie nema utjecaja na pojedince i preputeni

su sebi. Tako stanje Durkheim zove anomija. Anomija nije stanje svijesti ve osobina

socijalne strukture.

Max Weber (1864. 1920.)

Za Webera je sociologija sveobuhvatna znanost o drutvenom djelovanju (akciji). Pri tome u

sredite njegova zanimanja su subjektivna znaenja koji ljudi pridaju svojim djelovanjima u

specifinim drutveno povijesnim kontekstima. Upravo zbog toga, za razliku od Comtea,

Weber smatra da se drutvene znanosti bitno razlikuju od prirodnih.

U sociologiju Weber uvodi koncept idealni tip. Idealni tip je misaona konstrukcija u kojoj

se objedinjuju bitne karakteristike promatranih pojava naglaavajui njihovu meusobnu

slinost a zanemarujui meusobnu slinost i nevane razlike. Idealni tip ne postoji u

stvarnosti ali svaka konkretna pojava ima karakteristike koje idealni tip naglaava.

Tipian primjer idealno-tipskog pristupa jest Weberovo shvaanje tri tipa legitimne vlasti.

Tradicionalan, Racionalna i Karizmatina. Mada niti jedan od tri tipa ne postoji u istom

obliku, konkretna vlast se u nekom drutvu ili razdoblju moe vie ili manje pribliavati

jednom od tipova ili njihovoj kombinaciji. Pojam birokracije je takoer primjer ideal-tipske

konstrukcije jer naglaava samo bitne osobine te pojave bez obzir kako se i da li one zaista

pojavljuju u stvarnosti.

Za razliku od Marxa, koji je povijesne promjene drutva vidi razvoj proizvodnih snaga i borbe

klasa dok su ideoloke promjene u drutvu samo odrz tih procesa, Weber smatra da promjene

u intelektualnoj, psiholokoj, znanstvenoj, politikoj i religijskoj sferi imaju odreenu

samostalnost i bitno utjeu na drutvene procese.

7

U svojoj najpoznatijoj knjizi; Protestantska etika i duh kapitalizma, Weber dokazuje kako

su motivacijski i etiki elementi protestantizma utjecali na razvoj naina ponaanja koji

pogoduje kapitalistikom nainu privreivanja: marljivost, tedljivost, skromnost i disciplina.

Racionalizacija je za Webera najznaajniji proces karakteristian za moderna drutva. To je

proces u kojem sve vie i vie podruja drutvenog ivota bivaju podvrgnuti kalkulaciji i

predvianju.

Npr, u religiji ima sve manje i manje elemenata magije, u glazbi primjerice je naveo kontrast

zapadnjake glazbe gdje je sve odreeno notama, precizne skale tonova i rigorozna

organizacija simfonijskog orkestra naspram spontanosti i razigranosti glazbenih sustava

afrikih plemena.

Weberovi pogledi na racionalizaciju i birokratizaciju u modernim drutvima uvelike su slini

s pojmom otuenja. Obojica su uoila da su modrene metode organizacije strahovito poveale

uinkovitost i produktivnost i poveale ovjekovu mo nad prirodom.

Razlika je samo u tome to za razliku od Marxa koji smatra da je to stanje privremeno i samo

stepenica prema osloboenju, Weber smatra da emo u budunosti vijeti u elinom kavezu.

Teko da je ijedan sociolog toliko utjecao na sociologiju kao Max Weber. Moemo slobodno

rei i podijeliti sociologiju na onu prije i poslije Webera.

Vidjeli smo kad smo spominjali osnivae sociologije da je svaki od osnivaa u svom

prouavanju drutvu postavljao odreene teorije. Zapravo u svakoj znanosti teorije predstavljaju

kljuan element. to bi to bila teorija?

Teorija je skup stavova kojim se pojmovi putem objanjavanja njihovih meusobnih odnosa

organiziraju na smislen nain.

Ako je teorija valjana, ona e uz pretpostavku identinih okolnosti tono predvidjeti

budue dogaaje.

Uz pomo teorije naizgled besmislene dogaaje stavljamo u neki opi okvir i odreujemo

uzroke i posljedice, objanjavamo i predviamo.

U sociologiji imao pregrt razliitih teorija. No premda se meusobno razlikuju mogu se

prepoznati razliite teorijske perspektive. Najznaajnije teorijske perspektive u sociologiji su:

Funkcionalistika, konfliktna i interakcionistika.

Funkcionalizam

Prvi su funkcionalisti promatrali drutvo usporeujui ga s ljudskim tijelom. Kao to se tijelo

sastoji od organa koji su meusobno povezani tako se i drutvo sastoji od dijelova i njihovih

meusobno povezanih funkcija. Kao to organizam ima odreene potrebe koje mora zadovoljiti da bi

preivio tako i drutvo ima potrebe koje se nazivaju funkcionalni preduvjeti drutva.

Funkcionalizam se pojavio u 19. st. u Europi. Razvio ga je francuski sociolog Emile Durkheim.

Usavrio ga je ameriki sociolog Talcott Parsons, a meu poznatim nastavljaima istie se Robert King

Merton.

Funkcionalistika perspektiva u sociologiji korisna je za objanjavanje postojanja i trajnosti

pojedinih elemenata drutva. Funkcionalizam promatra drutvo kao sustav, odnosno niz meusobno

povezanih dijelova koji tvore cjelinu. Razliiti dijelovi drutva promatraju se kroz njihove funkcije i

meusobnu zavisnost te u kakvom su oni odnosu naspram cjeline.

Npr. Institucije kao to su obitelj, religija, znanost itd. promatraju se kao dijelovi drutvenog

sistema, a ne pojedinano. I oni se objanjavaju kroz funkciju drutvu kao cjelini (tako je glavna

funkcija obitelji socijalizacija novih lanova drutva).

Osnovni pojmovi u funkcionalizmu su konsenzus, ravnotea, funkcija, solidarnost. esto ih se

optuuje da zbog naglaska na poretku I stabilnosti nisu u stanju objasniti drutvene promjene I

sukobe u drutvu.

Konfliktna perspektiva

Naglaavanje drutvenih procesa napetosti, kompeticije i promjene glavna je znaajka

konfliktne perspektive u sociologiji. Kao i funkcionalizam, konfliktna perspektiva pripada

makrosociolokom pristupu drutvu.

Konfliktini teoretiari vide sukobe u drutvu kao izvor drutvene promjene, za razliku od

funkcionalista za koje sukob unutar drutva predstavlja slom drutvenog sustava.

Konfliktni teoretiari smatraju da postoje fundamentalne razlike u interesima izmeu

drutvenih skupina - te razlike rezultiraju konfliktom koji je uobiajena i trajna odlika drutva.

Konfliktne teorije se mogu podijeliti u dvije skupine:

1. Klasine konfliktne teorije

2. Moderne konfliktne teorije

Zaetnik klasinih konfliktnih teorija je Karl Marx koji je smatrao da u drutvu postoje sukobi interesa

I to prvenstveno sukob klasnih interesa te je klasna borba pokreta povijesti. Moderne konfliktne

teorije naglaavaju sukobe drugaije vrste to su sukobi izmeu starih i mladih, proizvoaa i

potroaa, grada iI predgraa, vjerski sukobi itd.

U Konfliktnim teorijama rije je zapravo o sljedeem; poeljnih stvari u drutvu kao to su

mo, bogatstvo i presti- nema dovoljno - tako da uvijek postoji borba oko te raspodjele. Monije

grupe uspijevaju nametnuti svoje interese.

Tako konfliktne teorije zanima na koji nain te grupe osvajaju mo te dominiraju nad drugima.

Konflikt ne mora nuno biti razoran, on moe imati i pozitivne znaajke za odreenu grupu jer prema

amerikom sociologu Lewisu Coseru, jaa povezanost grupe, jaa lojalnost I poveava svijest o

interesima grupe.

Tako npr. Katolika crkva zahvaljuje dobar dio svoje doktrinarne snage borbama protiv raznih hereza I

posebno konfliktu sa protestantima. Slino tome rasni sukobi u SAD-u su poveali svijest I jedinstvo

amerikih crnaca.

Drutveni konflikti imaju I pozitivne efekte na drutvo tako to odreeni drutveni problem dolazi u

sredite pozornosti I tako dolazi do pozitivnih drutvenih promjena -pokreti za prava ena.

Prednost konfliktne perspektive u sociologiji je to to osvjetljava one aspekte drutva koje

funkcionalistika perspektiva, sa svojim naglaavanjem konsenzusa i stabilnosti zanemaruju.

Meutim obje perspektive valja uzeti kao komplementarne, jer su prednosti jedne nedostaci one

druge.

Interakcionistika perspektiva

Dok se funkcionalistika I konfliktna teorija bave makrosociolokim problemima, interakcionistika

teorija je oblik mikrosciologije. Interakcionisti se bave odnosima unutar malih drutvenih grupa na

koji nain ljudi stvaraju , odravaju i mijenjaju drutvo a istodobno ih to drutvo oblikuje. U centru

njihovih istraivanja su svakodnevni odnosi meu ljudima. Polazi se od pretpostavke da se ljudi ne

odnose neposredno prema stvarima ili osobama nego prema znaenjima koja tim stvarima i

osobama pripisuju.

Tako e odnos uenika prema nastavniku zavisiti od toga kako ga uenici definiraju a ne kakva je ta

osoba u stvarnosti. To je tzv. Simboliki interakcionizam. Dakle oni su usredotoeni na svakodnevni

ivot pojedinca.

Zaetnik interakcionistike perspektive je bio Max Weber. Kasniji razvoj vezan je ponajprije uz

amerikog sociologa Georga Herberta Meda.

Interakcionistika perspektiva u sebi sadri mnotvo labavo povezanih pristupa npr. Dramatruki

pristup. ali je najpoznatiji upravo gore spomenuti simboliki interkacionizam.

Interkacionisti se usredotouju na specifine, vrlo detaljne aspekte svakodnevnog ivota pojedinca.

Npr. Kojim procesom neka djevojka postaje prostitutka? Kako se i zato ljudi u dizalu ponaaju na

odreeni nain? Kako izgleda proces odluivanja u nekoj grupi? I sl.

Mane; zanemaruje ire drutvene procese I institucije koji imaju itekakav utjecaj na osobna iskustva

svakog pojedinca ( npr. Drutvena Stratifikacija- raspodjela moi, prestia I bogatstva oblikuje naa

osobna iskustva).

Usporedba teorijskih perspektiva u sociologiji.

FUNKCIONALIZAM - poredak I stabilnosti

KONFLIKTNE TEORIJE - drutvena napetost I promjenama

INTERAKCIONIZAM - obina iskustva svakodnevnog ivota

Primjer obrazovanja;

Funkcionalisti e naglasiti funkciju koju kole imaju u odravanju drutva kao cjeline. Kako

obrazovanje prua mladima odreena znanja koje e oni koristiti u kasnijem ivotu.

Konfliktni pristup e poi od toga da je pristup obrazovanju nejednak za razliite drutvene

grupe,tako e isticati povezanost drutvenog porijekla I kolskog uspjeha.

Interakcionistiki pristup e naglasiti dnevne aktivnosti u koli; oblike interakcija izmeu uenika i

nastavnika, utjecaj razreda kao grupe na svoje lanove itd.

Usporedba teorijskijh perspektiva u sociologiji

Funkcionalistika Konfliktna Interakcionistika

Razina analize Makrosocioloka Makrosocioloka Mikrosocioloks

Odreenje drutva Drutveni sustav

sastavljen od meuovisnih dijelova

Drutveni poredak koji karakteriziraju

suprotstavljene interesne grupe

Drutvo koje ljudi stalno iznova stvaraju

kroz interakcije

Osnova socijalne interakcije

Drutveni konsenzus koji proizlazi iz

zajednikih vjerovanja i vrijednosti

Sukob mo i prisila Pripisivanje znaenja

pomou simbola

Sredinji problem istraivanja

Drutveni poredak i odravanje drutvenog

sustava kroz zadovoljavanje

osnovnih funkcija

Interesi to dijele drutvo; drutvena

promjena

Razvoj linosti i dinamika igra izmeu

pojedinaca i drutva

Prednosti

Daje obuhvatnu sliku drutva, posebice

institucija i stabilnih obrazaca ponaanja

Mogunost objanjenja povijesti i istraivanje

drutvenih i institucionalnih

promjena

Prikaz ljudi kao aktivnih bia koja imaju

sposobnost da misle i oblikuju drutveni ivot

Nedostaci Tekoe u istraivanju

povijesti i procesa drutvene promjene

Tekoe u istraivanju drutvenog

konsenzusa, integracije i stabilnosti

Tekoe u istraivanju irokih organizacijskih

aspekata drutva i odnosa meu

drutvima

Kultura i drutvo - Tipovi drutva kroz povijest

U sociologiji se pojam kulture upotrebljava u irem znaenju nego li u svakodnevnom govoru.

Kultura se odnosi na cjelokupno drutveno nasljee neke grupe ljudi, tj na nauene obrasce miljenja,

ponaanja osjeanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili drutva kao i na izraze tih obrazaca u

materijalnim objektima.

Sastoji se od tri meusobno povezana skupa fenomena:

a) Proizvoda, orua i tehnika

b) Obrazaca ponaanja koje ljudi rabe kao lanovi drutva

c) Zajednikih vrijednosti, vjerovanja i pravila kao sredstava za odreivanje odnosa ljudi prema

prirodnoj okolini i jednih prema drugima.

Kultura ini osnovicu nae ljudskosti i drutvenosti. Ona se sastoji od nauenih i zajednikih obrazaca

drutvenog ivota. Neke od znaajki kulture u kojoj ivimo su rukovanje kao pozdrav, vjerovanje u

romantinu ljubav ili ideja da marljivim radom moemo uspjeti u ivotu.

Te neopipljive aspekte kulture nazivamo ne materijalnom kulturom a obuhvaa vrijednosti, norme,

simbole, vjerovanja, obiaje i slino.

U materijalnu kulturu ubrajamo fizike proizvode i objekte proizvedene ljudskom rukom. Ukratko pod

kulturom podrazumijevamo sve ono to nam je zajedniko s drugim ljudima i sve to proizvodimo.

Razlike izmeu pojmova DRUTVO i KULTURA Iako su najue povezane, njihovo znaenje je ipak razliito. Drutveni ivot nije samo ljudska

karateristika. I ivotinje ive u drutvenim skupinama. Lavovi su naprimjer ivotinje koje ive u oporu,

imaju vou, brinu se za mlade, dijele hranu. Pele i mravi takoer imaju izrazito razvijen drutveni

ivot s visokom podjelom rada i organizacijom.

Vidimo da postoji slinost ivotnjskih drutava s ljudskim drutvom. No ta slinost je samo prividna.

Kod ivotnija sve se odvija u sferi instikta, dok je ljudsko ponaanje naueno. No opet takoer i neke

vrste poput majmuna imaju neki oblik uenja ivota u drutvu.

Bitna razlika je to se uenje kod ljudi odvija kroz KULTURU. Ljudska drutva tako moemo odrediti

kao kulturno ureene odnosno kulturno regulirane sustave.

Drutvo bi bilo relativno neovisno, samoreproducirajua skupina ljudi koji ive na istom teritoriju i

sudjeluju u zajednikoj kulturi.

Kada govorimo o kulturi onda govorimo o obiajima nekog naroda, ili grupe, a kad govorimo o

drutvu mislimo na ljude koju primjenjuju te obiaje. Drutvo bi bilo tako hardver a kultura

softver

Tipovi drutva tijekom povijesti 1) Lovako i sakupljaka drutva

Zahvaljujui iznimnom znanju o okoliu, takve skupine mogu osigurati preivljavanje lovom,

ribolovom i sakupljanjem plodova. Vrlo su pokretljive, mala je nejednakost izmeu lanova grupe

(spol i dob) a srodstvo je osnovica drutvene strukture. Smatra se kako danas u takvim drutvima ivi

oko 250 000 ljudi, uglavnom u izoliranim dijelovima Brazila i Nove Gvineje.

2) Pastirska i ratarska drutva

Prije oko 20 000 godina neke su skupine prele na uzgoj domaih ivotinja ili obraivanje zemlje kao

nain proizvodnje sredstava za ivot.

Pastirska drutva se temelje na uzgoju goveda, ovaca, deva ili konja. Budui da se neke od tih

ivotinja mogu rabiti kao prijevozno sredstvo ove skupine su mnogo pokretljive pa ee dolaze u

doticaj s drugim skupinama radi trgovine ili rata. Dolazi do razlika u moi i bogatstvu. Primjeri takvih

drutava su Mogoli i Arapi.

Ratarska drutva se temelje na uzgoju itarica i drugih biljaka. Poveava se nejednakost izmeu

lanova. Kako zemljoradnja znai i izgradnju stalnih naselja dolazi do stalnih ekonomskih odnosa s

drugim skupinama izmeu vie naselja.

3) Drutva tradicionalnih drava

Povezani su s rastom gradova, izrazitom nejednakou u bogatstvu i moi i vladavinom kraljeva i

careva. Zbog uporabe pisanih dokumenta, razvoj znanosti i umjetnosti esto ih nazivaju civilizacijama,

odnosno historijskim drutvima. Najstarija carstva tog tipa nastaju u dolinama podnih rijeka na

Bliskom istoku, Kini, Rimsko Carstvo, Inka, Astetaka i Maya.

4) Industrijska drutva

Temelji se na primjeni znanstvenih spoznaja u proizvodnji i uporabi novih izvora energije. Na poetku

parni stroj, a kasnije stroj s unutarnjim izgaranjem, elektrina energija a zatim nuklearna. Tehnoloki

napredak je izuzetno brz. Ljudi rade u tvornicama i ureda a vrlo mali dio radne snage u poljoprivedi.

Dolazi do urbanizacije. Dolazi do ideja o jednakosti, opeg prava glasa, osobnih sloboda koje

mijenjaju politiki krajolik drutva.

5) Postindustrijsko drutvo

Novi tip drutva. Odlike su: sve vie zaposlenih u tercijarnom sektoru, raunalna tehnolgija doputa

automatsko upravljanje proizvodnim procesima pa se i mijenja i znaaj ljudskog rada. Govori se o

informatikom ili umreenom drutvu. Radna snaga je obrazovanija od onih u industrijskim.

Ope znaajke kulture Nau kulturu, kulturu drutva u kojem ivimo uzimamo esto zdravo za gotovo. Tek u dodiru s drugim

kulturama postajemo svjesni posebnosti vlastite kulture i obiaja. Koliko bile razliite sve kulture, ako

promatramo kao cjelinu s objektivnog stajalita, imaju i neke ope znaajke:

a) Kultura je temeljena na simbolima. Simboli su bitni mehanizam za spremanje i prenoenje

velikih koliina informacija koji ine kulturu.

b) Kultura je nauena. Njeno prenoenje ne ovisi o biolokom nasljeu.

c) Kultura je zajednika lanovima nekog drutva ili grupe. Ne usvajaju je svi pojedinci u

jednakoj mjeri.

d) Kultura je kumulativna. Kada to kaemo mislimo da je usmjerena prema neprestanom rastu,

irenju i dodavanju novih elemenata.

e) Kultura se neprestano mijenja. Nijedna kultura nije statina i fiksna.

Kulturna promjena Kulturna promjena dolazi i iznutra i izvana, najee u dodiru s drugom kulturom. Tri su procesa

povezna s kulturnom promjenom.

Inovacija

Rije kojom oznaavamo i otkria i izume. Otkria znae uspostavljanje novih dosada nepoznatih

injenica i odnosa meu njima. Einstanova teorija relativnosti ili utvrivanje postojanja dotada

nepoznatog nebeskog tijela su primjeri otkria. Izumi znae novu kombinaciju poznatih elemenata

npr automobil i raunalo.

Difuzija

Proces kojim se nove ideje, ponaanja i tehnologije i vjerovanja prenose s osobe na osobu, grupe na

grupu, ili s drutva na drutvo. Sve su kulture danas rezultat posuivanja od drugih (aj, proculan,

barut, kukurzu...)

Gubljenje kulturnih obrazaca

Iako je kultura kumulativna, neke se ideje i vjetine s vremenom znaju izgubiti. Npr. Balzamiranje u

Egpiana, gradnja violina poput Stradivardija ili Gunnerija. Cijeli svijet je pod utjecajem stila

odijevanja nametnutog kroz amerike serije i filmove te se gubi nonja bake i djedova.

KOMPONETNE KULTURE Jedan od uobiajenih nain razumijevanja kulture je promatranje kulture koju ine njene

komponente: simboli, jezik, vrijednosti, norme, i rituali.

Simboli Kultura je nastala zahvaljujui jedinstveno ljudskim nainim komunikacije simbolikoj komunikaciji.

Sve ivotnije komuniciraju odnosno prenose bitne informacije, no ljudi su jedine ivotnije koje to

ine rabei simbole.

Simbol moemo definirati kao bilo koji fenomen kojem je drutveno (tj. Kulturno) pripisano

odreeno znaenje. Simbol se uvijek pojavljuje umjesto neeg drugog. Simbol je rije ili izraz

proirenog znaenja, na primjer srce je ljudski organ, ali simboliki predstavlja i ljubav.

Simbol treba razlikovati od znaka. Znak i znaenje koje prenosi je fiksiran. Naprimjer, visoka

temperatura je znak bolesti, tamni oblaci su znak loeg vremena i skore kie. Komunikacija izmeu

ivotinja je temeljena uglavnom na znakovima i genetski je odreena. Ples pele kad nae hranu,

urlik vuka, sve su to znakovi koji su genetski programirani i njihvo znaenje je fiksno i strogo

ogranieno.

Simboli su otvoreni i produktivni, mogu poprimiti novo znaenje i neusporedivo su efikasniji od

znakova u prenoenju znaenja. Oni su osnovna komponenta kulture i omoguavaju ljudima da sebi

i drugima da predstave objekte, dogaaje i odnose u svojoj okolini.

Drutvena okolina u kojoj ivimo zapravo se sastoji od simbola ije je znaenje drutveno i kulturno

uvjetovano. Kroz socijalizaciju pojedinci ue prepoznati znaenja simbola kulture u kojoj odrastaju.

Istovremeno kulture se meusobno razlikuju s obzirom na znaenja koje pridaju pojedinim

simbolima.

Tjelesna debljina je primjerice u nekim kulturama znak privlanosti i prestia, svastika je kod nas

simbolizira nacizam dok u Indiji je to simbol sree i ivota.

Jezik Jezik je najbitnija komponenta ljudske kulture. Moemo ga definirati kao drutveno strukturiran

sistem zvunih obrazaca rijei i reenica sa specifinim znaenjima.

to znai kad kaemo da su znaenja rijei proizvoljna?

Znaenje bilo koje rijei uspostavlja se na osnovi razlike spram drugih rijei u jeziku a ne u odnosu

prema predmetu u prirodi koju rije oznaava. Npr. Drvo ne ovisi o drvetu kao predmetu u prirodi

nego drugim rijeima u jeziku (uma, ikara, grm ili kamen eljezo.). Da je zaista tako dokazuje nam

postojanje razliitih rijei u jeziku za iste predmete u prirodi.

Za razliku od znakova, jezik kao najvaniji skup simbola, je otvoren i produktivan. Moe se izrei

reenice koje nikad prije nisu izreene. Jezik nam omoguava da izrazimo stvar izvan neposrednog

osjetilnog doivljaja svijeta. Znakovi su ogranieni na smo one situacije u kojima je njihovo iskazivanje

relevantno.

Jezik se prenosi uenjem i on je osnova za drutvenu akumulaciju iskustava, vjetina i znanja te

prenoenja istih na budue generacije. Roditelji tako djeci mogu rei i upozoriti ih na opasnost

automobilskog prometa umjesto da dijete to doivi na vlastitoj koi.

Norme

Svako drutvo ima manje vie precizna pravila o ponaanju u drutvu. U naoj kulturi se smatram

prikladnim jesti za stolom, upotrebljavati jedei pribor, ne srkati i sl. Ako posluujemo meso onda je

to meso samo odreenih ivotinja kao piletina, svinjetina, teletina a ne imia, jastreba ili zmije.

Takva pravila zovemo Norme. Norme su drutvena pravila ili upute to odreuju prikladno ponaanje

u odreenim situacijama. Prekriti normu znai izazvati ne ispuniti oekivanja okoline i izloiti se

sankcijama. S obzirom na vanost koju drutvo pridaje pojedinoj normi i s time povezanom otrinom

sankcija razlikujemo nekoliko vrsti normi:

1) Folkwayes

U naem drutvo je normalno da se ljudi rukuju pri upoznavanju, pokriju usta kad zijevaju, odjenu se

prikladno za sveane prilike i sl. Ako se netko toga ne pridrava ocijeniti emo ga udnim, neobinim

ili neodgojenim ali u pravilu neemo tako ponaanje smatrati nemoralnim zlim ili kriminalnim.

2) Mores

To su pravila kojima se pridaje veliki znaaj, moralno su obvezujua a njihovo krenje uzrokuje otre

sankcije. Kraa, prijevara, izdaja, silovanje ili zlostavljanje djece uzrokuje snanu moralnu osudu,

smatraju se tekim grijehom i strogom kaznom. Mores su norme koje smatramo bitnim principima

drutvenog ivota a njihovo krenje izaziva snaene emocionalne sankcije. Meu ovim normama

posebno mjesto zauzimaju TABUI. Rije je polinezijskg podrijetla i oznaava zabranu ili iskljuivanje.

Danas ona oznaava norme ije je krenje apsolutno zabranjeno (ljudoderi i incest).

3) Zakoni

U malim jednostavnim drutvima ivot je reguliran obiajima i pravilima poznatima svim lanovima

zajednice. Svi se meusobno poznaju i potovanje normi se osigurava neformalnom drutvenom

kontrolom. U veim i kompleksnijim zajednicama treba regulirati ponaanje velikog broja pojedinaca i

grupa.

Zakoni su formalizirane drutvene norme ije potivanje i provoenje osiguravaju posebne drutvene

grupe i institucije (sudstvo, policija i sl.) Bitna osobina zakona je legitimna primjena sile za njihovo

provoenje.

Vrijednosti Dok su norme pravila i upute za ponaanje, vrijednosti su apstraktne vrijednosti o tome to je dobro,

ispravno i poeljno. One su ope i obuhvatne i ne pripisuju izravno prihvatljivo ili neprihvatljivo

ponaanje. Umjesto toga one slue kao mjerila za prosudbu ljudi, pojava i dogaaja s obzirom na

standarde dobroga, lijepoga, moralnog itd. Vrijednosti slue kao kriterij za izbor ciljeva i za njihovo

opravdanje. Oni su osnova za drutvene norme, jedna vrijednost moe biti izraena kroz vie normi.

Vrijednosti se razlikuju od kulture do kulture. Npr u zapadnoj kulturi iznimno cijenimo istou.

Poznata je pria o znanstveniku koji je u Maroko donio bocu flairane vode. Budui da Marokanci

smatraju kako je pijenje blatnjave vode znak mukosti znanstvenika nisu smatrali vrijednim osobitog

potovanja sve dok im jedan drugi Marokanac, pomonik znanstvenika nije rekao kako njegova vjera

nalae da pije istu vodu. Budui da je njima vjerska pobonost izuzetno bitna prihvatili su ga.

Rituali Rituali su naini izraavanja sredinjih vrijednosti i bitnih tema nekog kolektiva ili grupe. To su oblici

ponaanja koji se odvijaju po standardiziranim pravilima i u odreeno vrijeme, najee ukljuujui

simbole. U svim kulturama nalazimo na dvije vrste rituala.

Rituali solidarnosti

Slue povezivanju pojedinca s grupom ili s drutvom u cjelini. U suvremenim drutvima se drutvena

solidarnost, politiko jedinstvo i patriotizam izraavaju ritualima potovanja nacionalne zastave,

pjevanjem dravne himne ili obiljeavanjem povijesnih dogaaja s velikim simbolikim znaenjem.

Rituali prijelaza

Odreuju poloaj pojedinaca u grupi. Bitni dogaaji u ivotu pojedinca su roenje, pubertet,

vjenanje, smrt. Odvijaju se uvijek kao prijelaz od jednog prema drugom drutvenom poloaju.

7

Kultura i drutvo Kultura u suvremenom drutvu

Kulturne varijacije

Etnike grupe

Etnike grupe su drutvene grupe koje se meusobno razlikuju poglavito u kulturnim znaajkama

(jeziku, religiji, povijesti i podrijetlu, obiajima, stilu odjevanja ili kidenja.)

Za etnike grupe kaemo da imaju zajednike karakteristike po kojima se razlikuju od drugih grupa u

drutvu. Te grupe karakterizira osjedaj solidarnosti i doivljavaj zajednitva.

Sami pripadnici etnikih skupina gaje subjektivnu vjeru u zajedniko porijeklo, koja rezultira

stvaranjem duboko ukorijenjenog osjedaja pripadanja zajednici i njezinim snanim pozitivnim

vrednovanjem.

Etnicitet objedinjuje kulturne i psiholoke aspekte otkrivajudi narodu cjelokupnost njegove povijesti i

strukture, privrede i jezike te obiaje i vjeru. Za razliku od etniciteta koji je duboko ukorijenjen u

tradicionalnim mitovima i kolektivnoj svijesti, nacija je novija pojava, vezana uz nastanak

graanskih drutava.

Etnika grupa se razlikuje i od rase, jer ona obiljeava samo prepoznatljiva tjelesna obiljeja. Ona

se razlikuje i od pojma klase jer etnika pripadnost obuhvada ljude razliitih zanimanja, bogatstva i

ugleda. Moda najbolji primjer etnike zajednice je idovska zajednica u SAD-u. Ona ujedinjuje ljude

razliitih zanimanja, rasnog podrijetla, materinskog jezika, politike pripadnosti i religijske

ukljuenosti. Unato svim tim razlikama, ameriki idovi smatraju da imaju zajedniki, idovski

identitet koji ih razlikuje od ostalih skupina.

Etnicitet se esto povezuje i s negativnim pojavama kao to su predrasude i diskriminacije.

Razlike meu kulturama: etnocentrizam i kulturni relativizam

Pripadnici svake kulture su emocionalno vezani za svoje norme, obiaje i vrijednosti. Obrasci kulture

su nam postali tako duboko usaeni odrastanjem u zajednici da ih smatramo naom prirodom i teko

nam je zamisliti kako se moe ivjeti drugaije.

Prosudba tue kulture prema standardima vlastite naziva se etnocentrizam.

Kada za nekog pojedinca ili skupinu kaemo da je etnocentrian tada mislimo kako taj pojedinac ili

skupina vjeruje kako je nain ivota u njihovoj ili njegovoj zajednici jedini ispravni nain miljenja,

osjedanja i ponaanja. Vlastita grupa nam tako postaje sredite svega, pa se obzirom na to ostale

kulture sudimo i rangiramo prema svojoj kulturi.

Zato je tako? Miljenje da je naa grupa najbolja stvara osjedaj grupnog ponosa, pripadanja i

kolektivne samosvijesti no istodobno uzrokuje i sukobe s drugim skupinama. Vjerovanje nacista u

nadmod arijevske rase i kulture dovelo je do nezamislivih zloina.

Sociolozi i antorpolozi moraju promatrati kulturu s objektivnog stajalita, zanemarujudi one

subjektivne stavove koje mogu stedi promatrajudi druge kulture.

Ponaanje drugih ljudi ne moemo shvatiti interpretirajudi ga sa stajalita svojih vrijednosti,

vjerovanja i motiva. Moramo napraviti odmak od toga i promatrati i ispitivati ponaanje drugih

iznutra, sa stajalita njihovih vjerovanja i motiva. Sve se mora promatrati kao dio cjeline, a ne kao

izdvojeni in.

Kada promatramo dio kulture sa stajalita te kulture nazivamo kulturni relativizam.

Uzmimo primjer kanabilizma. Kanibalizam je, kako smo rekli tabu u gotovo svim drutvima.

Antropoloki izvjetaji govore kako u nekim drutvima on postoji, meutim ne kao dio prehrane ved

kao ceremonijalno konzumiranje mesa ratnih zarobljenika. Ritualizacijom se esto neto to se moe

smatrati neljudskim moe promatrati kao drutveni mehanizam uspostavljanja reda, komunikacije s

nadnaravnim, obnavljanjem drutva ili preuzimanja neprijateljeve snage.

Drutva koje koriste kanabilizam u svojim obredima i pridaju mu religiozno znaenje naglaavaju

tjelesni aspekt u svojim mitovima o postanku ovjeka. S druge strane drutva i kulture koji imaju

apstrktno, metafiziko objanjeno svoje postojanje uopde nisu sklone kanablizimu (Navajo indijanci

npr, vjeruju u ivot kao dar duha vjetra).

Razlike unutar kulture: subkultura i kontrakultura.

Malena , jednostavna drutva najede su kulturno jednoobrazna. Moderna drutva su kompleksna i

premda smo svi lanovi istog drutva ne ponaamo se svi isto. esto unutar jednog drutva imamo

skupinu koja sa svojim obiajama i normama se odvaja od opdih znaajki te kulture i drutva. Tada

govorimo o subkulturi.

Subkultura je skup normi, vrijednosti i obrazaca ponaanja to razlikuje grupu ljudi od ostalih

lanova drutva. Razni su primjeri u modernim kulturama : amii, rockeri, emo, geekovi, sportai i

sl.

Meutim kada se vrijednosti, norme i stil ivota neke grupe u potpunosti razilaze s kulturom ire

drutvene zajednice onda govorimo o kontrakulturi. lanovi kontrakulture kritiziraju i odbacuju

mnoge vrijednosti ire kulture. Npr tako imamo beatnici, hippies i punkeri.

Kultura u suvremenom drutvu

Vrste kulture

Dosada smo o kulturi govorili u jednini. Ako elimo govoriti o kulturi u suvremenom svijetu moramo

poeti kulturu gledati kao neemu pluralistikom i promjenjivom.

S obzirom na to razlikujemo nekoliko tipova kulture u suvremenim drutvima.

Visoka kultura - sastoji se od kulturnih tvorevina koje se smatraju posebno vrijednima. Dijela visoke

kulture smatraju se vrhuncem ljudskog duhovnog stvaralatva. Ona obuhvadaju djela tradicionalnih

umjetnikih oblika slikarstva, opere kazalita i lijepe knjievnosti. To je ozbiljna umjetnost o kojoj se

govori u koli, o kojoj se skrbi ministarstvo kulture i kojem se bave kvalificirani pojedinci.

Narodna (puka) kultura kultura obinih ljudi. Ona obuhvada puke napjeve i pripovijesti to se

prenose s narataja na narataja. Predstavnici visoke kulture esto ju smatraju manje vrijednom ali je

njena vrlina u izvornosti i demokratinosti. U njoj sudjeluju svi i ona neposredno odrava ivot i

iskustvo naroda.

Masovna kultura proizvod je industrijskog drutva, osobito masonovih medija. Filmovi, televizijske

serije, popularna glazba, turizam sve su to proizvodi masovne kulture. Neki smatraju da je ona

manje vrijedna od narodne jer su u masovnoj kulturi ljudi samo puki potroai.

Popularna kultura donekle je slina masovnoj. Naziv se odnosi na sve one kulturne proizvode koje

cijeni veliki broj obinih ljudi. Smatra se da ima umjetniku vrijednost.

8.

Socijalizacija i identitet Tipovi socijalizacije i drutvene uloge

to je socijalizacija? Iako se svi raamo kao bioloki pripadnici ljudske vrste, ljudima u pravom smislu postajemo tek

tijekom interakcije s drugima. Ono to nas ini ljudima, odnosno naa ljudskost je zapravo drutveni

proizvod, a nastaje tijekom procesa socijalizacije.

Socijalizacija je sloeni proces uenja kojim u interakciji sa svojom okolinom,

usvajamo znanja, stavove, vrijednosti i ponaanja prijeko potrebna za sudjelovanje

u ivotu drutva.

Kroz proces socijalizacije pojedinci postaju drutvena bia, a drutva osiguravaju kontinuitet i

prenoenje kulture iz narataja u narataja. Jedan od najvanijih uenika socijalizacije jest razvoj

linosti.

Linost je neponovljiv, relativno stabilan i kompleksan skup osobina koji oblikuju

nain razmiljanja, osjeanja i ponaanja pojedinca.

Osobine linosti spoj su jedinstvenog ivotnog iskustva svakog pojedinca i zajednikog iskustva

socijalizacije u odreenoj kulturi.

Uz razvoj linosti socijalizacijom izgraujemo i stjeemo i osobni identitet i razliite drutvene

identitete o emu emo neto vie u iduem poglavlju.

Kultura i biologija U kojoj mjeri na nae ponaanje utjeu bioloki imbenici? Filozofi i znanstvenici se ve stoljeima

trude odgovoriti na to pitanje. Za Johna Locka, engleskog filozofa iz 17 st. ljudski um je tabula rasa i

tek odgojem ljudi postaju ljudima. Meutim nakon izlaska Darwinove knjige Podrijetlo vrsta i pojave

pojma prirodnog odabira evolucije na to pitanje se poinje gledati drugaije. Umjesto odgoja kao

osnova za objanjenje ljudskog ponaanja, naglaava se znaaj prirodne osnove odnosno biolokog

nasljea.

Danas moemo uoiti dva meusobno suprotstavljena objanjenja ljudskog ponaanja a to su

bioloki determinizam i kulturni determinizam.

Bioloki determinizam smatra da se veina osobina i ponaanja pojedinca i grupa moe objasniti

univerzalnim prirodnim znaajkama odnosno genetskim nasljeem koje imamo kao pripadnici ljudske

vrste. Najistaknutiji primjer takve teorije jest sociobiologija.

Kulturni determinizam je dominanto prisutan u sociologiji i antropologiji. Prema njemu za objanjenje

ponaanja odluujui su kulturni imbenici koji se usvajaju socijalizacijom

Drutvene uloge Svaki je socijalni poloaj popraen nizom normi koje odreuju kakvo se ponaanje oekuje od

pojedinca koji zauzima taj poloaj. Taj niz normi, odnosno kulturno definiranih prava i obaveza naziva

se drutvena uloga.

Tako je poloaj lijenika popraen ulogom lijenika, poloaj uenika, ulogom uenika, poloaj

pacijenta ulogom pacijenta. Od lijenika se tako oekuje da dobro poznaje medicinsku struku, da se

odmjereno i staloeno ponaa, da pokae suosjeanje i panju prema pacijentima, da uva lijeniku

tajnu.

Drutvene uloge nam pomau da na prikladan nain oblikujemo svoje ponaanje i prilagodimo ga

oekivanjima svoje okoline. Kompliciran svijet drutvenih odnosa na taj se nain moe

pojednostavniti utvrivanjem tko radi to, kada i gdje.

Uloge nam omoguuju da tipiziramo ljude u kategorije, a bezbrojne varijacije u njihovom ponaanju

svedemo na manji broj prepoznatljivih obrazaca. Uloge su i glavna spona izmeu linosti i drutva,

odnosno izmeu mikro i makro sociologije.

Idealna i zbiljska uloga U ivotu postoji jaz izmeu onog to bi ljudi trebali initi i onog to uistinu ine. Pojedinci se

meusobno razlikuju u realizaciji prava i dunosti povezanih sa svojim ulogama. Odnosno postoji

razlika izmeu idealne uloge (skup normi) i zbiljskog izvoenja te uloge (aktualnog ponaanja).

Drutvo omoguava relativno fleksibilno izvoenje uloga. No te varijacije se moraju kretati unutar

odreenih granica.

Primjerice; Idealna uloga roditelja je da pazi i brine za dijete, ako ga ponekad u ljutni udari to je

drutveno prihvatljivo odstupanje od uloge. Ako to ini svaki dan, onda e uslijedit sankcija i

drutvena intervencija.

Skup uloga Jedan drutveni poloaj je najee povezan s vie uloga koje onda tvore skup ili set uloga. Na primjer

poloaj pacijenta u bolnici ukljuuje nekoliko uloga: ulogu osobe koja je bolesna, ulogu osobe koja je

u slinoj situaciji kao drugi bolesnici, ulogu roaka ili prijatelja kojeg se posjeuje, ulogu kupca u

bolnikim duanima i sl.

Oito je dakle da uloga ne funkcionira u socijalnom vakumu ve da je to snop aktivnosti koje se

isprepliu s aktivnostima drugih ljudi. Igranje ili izvoenje uloga uvijek ukljuuje drutvene odnose,

jer svaka uloga pretpostavlja jo jednu recipronu ulogu.

Skupom recipronih uloga ljudi se povezuju u razliite drutvene grupe, koje se zapravo sastoje od

meusobno isprepletenih uloga to ih ljudi odravaju kroz interakciju. Te stabilne odnose

doivljavamo kao socijalnu strukturu bolnicu, obitelj, kvadru, kolu itd.

Napetosti i problemi u izvoenju uloga. Ako je uloga nejasno ili nedovoljno definirana osoba e, prirodno, biti nesigurna kako se treba

ponaati i nee moi zadovoljiti obveze to proizlaze iz uloge.

Nae drutvo, na primjer, prilino nejasno definira ulogu adolescenta (tinejdera): osoba te dobi nije

vie dijete, ali jo nije odrasla.

Situacija u kojoj se pojedinac suoava s istovremenim ispunjavanjem proturjenih zahtjeva uloge(ili

uloga) naziva se konflikt uloga. Na primjer vojni kapelan koji propovijeda ljubav i milosre a

istovremeno mora blagosljivati rane operacije.

Ti se problemi razrjeavaju razliitim drutvenim mehanizmima: preciznim odreivanjem uloga i

njihovim pojedinanim izvoenjem u odvojenim situacijama, odreivanjem prioriteta uloga itd.

Tipovi socijalizacije Socijalizacija je proces koji traje itav ivot, jer se stalno susreemo s novim okolnostima kojima se

moramo prilagoavati i ulogama koje moramo preuzimati. Moemo razlikovati nekoliko tipova

socijalizacije povezanih s razliitim ivotnim razdobljima i ulogama.

a) Primarna socijalizacija

Ostvaruje se u prvim godinama ivota i izuzetno je vana za dalji razvoj pojedinca. Sastoji se u uenju

govora i razvoju misaonih sposobnosti, internalizaciji kulturnih vrijednosti i normi, emocionalnoj

stabilizaciji te vrednovanju uloga i stajalita drugih ljudi.

b) Sekundarna socijalizacija

U interakciji s drugom djecom i uiteljima u koli djeca ue iri spektar socijalnih vjetina i usvajaju

podrobnija znanja o ulogama izvan obitelji.

c) Anticipativna socijalizacija

Ovaj tip usmjeren je ponajprije na budue uloge neke osobe.

d) Razvojna socijalizacija

U trenutku kada preuzme novu ulogu pojedinac je mora stalno prilagoavati novim okolnostima.

Tijekom ivota mi ne samo da usvajamo nove uloge, ve naputamo stare.

e) Obrnuta socijalizacija

U veini tradicionalnih drutava socijalizacija se odvija od starijih prema mlaim naratajima. U

modernim drutvima promjene su izuzetno brze te se takav pravac moe obrnuti. Zastarjelost

mnogih znanja starijih generacija u uvjetima brzog razvoja raunalne tehnologije ili promjena u

popularnoj kulturi takoer moe biti osnovom obrnute socijalizacije, gdje mladi znaju vie, bre i

bolje od njihovih roditelja o vanim aspektima ivota u modernom drutvu.

f) Resocijalizacija

Neke promjene uloga zahtijevaju uenje potpuno novih obrazaca ponaanja, ponekad posve

suprotnih od ranije nauenih. Organizacije u kojima su tienici podvrgnuti intenzivnim postupcima

resocijalizacije kojima se eli promijeniti dotadanji identitet i stvoriti novi nazivaju se totalnim

institucijama.

imbenici socijalizacije imbenici (agensi) socijalizacije su one grupe i institucije koje bitno utjeu ili u kojima se odvijaju

najznaajniji procesi socijalizacije.

a) Obitelj

U svim drutvima obitelj je najznaajniji imbenik socijalizacije, jer izravno utjee na ivot pojedinca

od roenja pa do zrelosti. Uz ulogu majke kao najvanije osobe na samom poetku ivota, dijete u

obitelji izgrauje glavne crte svoje osobnosti. Svaka obitelj zauzima odreeno mjesto u drutvu i

dijete od roenja pripada nekoj rasnoj, etnikoj, religijskoj skupini, obitelj ima odreeni socio-

ekonomski poloaj, te sve to snano utjee na daljnje procese interakcije i socijalizacije.

b) kola

Agens socijalizacije koji u drutvu i formalno ima ulogu poduavanja mladih u odreenim znanjima i

vjetinama. No, uz to, kola je agens socijalizacije i na mnogo suptilnijoj razini, jer osim nastavnog

programa iz pojedinih predmeta socijalizira mlade na osnovi skrivenog nastavnog programa, to ini

pripravu za budue preuzimanje uloga u radnom procesu.

c) Grupa vrnjaka

Kako rastu, djeca sve vie vremena provode s vrnjacima. Grupa vrnjaka zadovoljava razliite

funkcije. Te su grupe vane jer daju djeci iskustvo jednakosti s drugima. Grupe vrnjaka su

nezaobilazne u prenoenju razliitih aspekata specifine djeje ili mladenake subkulture.

d) Masovni mediji

Teko je tono odrediti socijalizacijski uinak masovnih medija. Masovni mediji utjeu na socijalizaciju

nuenjem informacija i modela koje ljudi ne bi mogli neposredno iskusiti. Promjene u mjerilima

vrednovanja velikom se brzinom ire do velikog broja primatelja i tako jo ubrzavaju ionako brz

tempo promjena.

e) Ostali imbenici socijalizacije

Socijalizacija je proces koji traje itav ivot, tako da sve grupe u kojima sudjelujemo prenose norme,

vrijednosti, stavove, miljenja i rad.

09. Identitet, Socijalna kontrola i devijantnost

Identitet Osim prenoenja kulturnih vrijednosti i normi socijalizacijom se takoer stjeu pojmovi o sebi i

drugima, odnosno skup ideja o tome tko smo i kakvi smo te tko su i kakvi su drugi.

Taj se proces moe objasniti pomou povezanih pojmova vlastitog ja (self), osobnog identiteta i

socijalnog identiteta. Vano je napomenuti da su ti pojmovi meusobno povezani i da oznaavaju

drutvene procese.

Vlastito ja i osobni identitet su pojave koje mogu nastati samo u interakciji s drugima u drutvu.

Znai svaki identitet je ujedno i socijalni (drutveni) identitet, zato to moe postojati samo u

drutvu i kroz drutvo.

Socijalni identitet definiramo kao nain na koji pojedinci i kolektivi uspostavljaju razliku u svojim

odnosima prema drugim pojedincima i kolektivima.

To je sistemsko uspostavljanje i oznaavanje odnosa slinosti i razlike. Openito pojam socijalnog

identiteta obuhvaa ujedno i individualno i kolektivno zato jer je oboje socijalno.

Primarni i sekundarni identiteti Od trenutka roenja pojedincu se odmah pripisuju identiteti. Novoroene se odmah identificira kao

djeak ili djevojica i ubrzo nakon toga mu se daje ime. Djetetov spol i ime, zajedno s imenima

roditelja slubeno se registriraju a esto i potvruju i u religijskim ceremonijama.

U procesu primarne socijalizacije dijetetu se pridodaju najvaniji identiteti primarni identiteti kao

to su osobnost i rod, spol te ponekad i srodstvo i etnicitet.

Osobnost

Osobnost obuhvaa osjeaj vlastitog ja i znaajku koju moemo nazvati ljudskost pripadanje

ljudskoj vrsti. Iako bi se ljudskost trebala podrazumijevati sama po sebi nije uvijek tako. Dijete

roeno s tekim tjelesnim deformacijama izaziva dvojbe da li da bude priznato kao ljudsko.

Odreivanje nekog kao neljudsko ili podljusko bie ima dramatine posljedice.

Definiranje ljudskosti razlikuje se od kulture do kulture. Biti ovjek je drutveno pripisan atribut.

Drastian primjer imamo u nacistikoj Njemakoj, u kojoj su ubijali novoroenad koja nije

zadovoljavala stroga mjerila savrenosti arijevske rase.

Za razliku od ljudskosti koja proizlazi iz pogleda promatraa osjeaj vlastitog ja dolazi iznutra i

izgrauje se u interakciji s drugima. Dijete postepeno razvija osjeaj vlastitog ja i osjeaj ljudskosti te

postaje linost. To se dogaa jo prije nego li dijete progovori, ali se razvojem govora taj proces

veoma ubrzava.

Rod

Kako dijete postaje svjesno svoje osobnosti, roditelji mu poinju uvrivati identitete koje smatraju

vanima. Najvaniji meu njima je rod muki ili enski. Postoji bitna razlika izmeu pojma rod i

pojma spol. Spol oznaava anatomske, bioloke i fizioloke, dakle tjelesne znaajke mukaraca i ena.

Spol je povezan s biolokom reprodukcijom i spolnim ponaanjem.

Rod je kulturno odreen, simboliki izraz te bioloke razlike, socio-kulturno kodiranje spolne

razlike. Rod se odnosi na razlike u identitetu, stavovima i djelovanjima povezanim sa drutveno

definiranim shvaanjima mukosti i enskosti.

Djetetov spolni identitet razvija se time to se roditelji i okolina odnose prema djetetu na odreen

nain. Odjea, igrake, govor sve se to razlikuje s obzirom na spol djeteta. Okolina e se razliito

odnositi prema osobi s obzirom na rodnu identifikaciju a to e takoer pospjeivati samoindefikaciju

kao pripadnika roda.

Srodstvo i etnicitet

Srodnika grupa je trajan izvor primarnog individualnog identiteta jer smjeta pojedinca u mreu

drutvenih odnosa. Srodniki idnetiet uspostavlja odnose slinosti s roacima u pogledu podrijetla.

On razlikuje srodnika od ne srodnika a takoer i srodnike meusobno. Ime i prezime je jedna od prvih

stvari koje dijete naui, da bi nakon toga nauilo imena roditelja, vanijih roaka i tako dalje.

Etnicitet je identitet esto vrlo ran oblik samoidentifikacije. Ve u djetinjstvu pojedinci naue naela

svrstavanja sebe i drugih prema etnikoj ili rasnoj pripadnosti.

Sekundarni identiteti Usvajaju se tokom sekundarne socijalizacije i izgrauju se na temeljima primarnih identiteta.

Najvaniji sekundarni identitet je zanimanje. U dananje vrijeme sve vaniji postaju identiteti

povezani s dokolicom i potroakim drutvom, to jest sa stilom ivota i potronje.

Socijalna kontrola i devijantnost Socijalna kontrola je skup sredstava kojima se nastoji osigurati da veina lanova drutva potuje

norme. Internalizacija znai da se norme ne doivljavaju kao izvanjska prinuda, nego postaju dio

strukture linosti.

Sankcija je svaka reakcija drugih na ponaanje pojedinca ili grupe koja za cilj ima osiguravanje

potivanja normi. Sankcije mogu biti pozitivne i negativne, formalne i neformalne.

Tablinim prikazom su prikazani odnosi sankcija u odnosu na norme

Sankcije / Norme Pozitivne Negativne

Formalne

Poveanje plae

oprotajna veera

odlikovanje

diploma

Novana kazna

zatvorska kazna

iskljuenje

pogubljenje

Neformalne

Osmijeh

kompliment

pozdrav

Uvreda

ponienje

ostracizam (iskljuenje iz zajednice)

Devijantnost Devijantnim zovemo ono ponaanje koje je drukije od uobiajenog, od onog koje se oekuje u

drutvu prema drutvenim normama i situacijama. Devijantnost je odreena kulturom, a kulture se

mijenjaju i razlikuju se od drutva do drutva. Prema tome, in koji se danas smatra devijantnim u

nekom drutvu moda e u budunosti biti definiran kao normalan. Devijantni ljudi su drukiji u

oima svoje okoline. Radi toga to je netko drukiji skloni smo ih proglasiti udnim, bolesnim i

potencijalno opasnim.

Devijantne osobe obino oznaavamo u svakodnevnom govoru osuujuim rijeima: udaci,

marginalci, huligani. Rijei panker ili hipi, freak ili darker ne izazivaju prosjenom ovjeku pozitivne

primisli. Meutim ako je devijantnost odstupanje od normalnog, kako emo definirati to je to

normalno? Je li standard normalnog, ponaanje prosjenog ovjeka? Prosjean ovjek ne voli

matematiku, pa zar je devijantno uivati u ljepoti i eleganciji matematike? Je li devijantno biti

ahovski majstor? Je li devijantno nositi kupai kostim koji vie otkriva nego sakrije? Je li

devijantno prema stvarnim vrijednostima prosjenog ovjeka ne platiti kartu u autobusu - sudei

po reakcijama putnika nije, ali prema interesu drutva jest.

Socioloki pristup devijatnosti

TEORIJA STRUKTURALNOG PRITISKA

Sve zapoinje Emilom Durkheim, francuskim sociologom . On je obogatio sociologiju pojmom

anomija.

Anomija ili odsustvo normi pojavljuje se u industrijskom drutvu onda kada je oslabila drutvena

kontrola, a moralne norme nisu dovoljno jake za obuzdavanje prekritelja ponaanja. Tada dolazi do

trajkova, samoubojstava, rastave brakova i drugih negativnih trendova. Dakle, dinamine drutvene

pojave uvjetuju anomiju. U situaciji anomije moemo oekivati uestalo devijantno ponaanje.

Ameriki sociolog Robert K. Merton je, nadograujui Durkheimove ideje o socijalnoj koheziji i

anomiji, formulirao teoriju strukturalnog pritiska. Pri postavljanju svoje teorije Merton je poao od

stanja u amerikom drutvu.

On je zapazio da je materijalno bogatstvo mnogim amerikancima postalo kulturni cilj. Problem je

meutim u tome to su samo malobrojna kulturna sredstva ope prihvaena za postizanje tog cilja.

Prema Mertonu do devijantnosti dolazi zbog nemogunosti postizanja kulturno prihvaenih ciljeva

kulturno propisanim sredstvima. Merton razlikuje pet odgovora na dilemu u izboru ciljeva i sredstava.

KONFORMNOST imamo kada ljudi prihvaaju i kulturno definirane ciljeve i institucionalizirana

sredstva. To je najraireniji oblik ponaanja, u suprotnom se ne moe odrati stabilnost. To ne ulazi u

devijantno ponaanje.

Zatim imamo INOVACIJU, odnosno prihvaanje ciljeva ali naputanje dozvoljenih sredstava.

RITUALIZAM nazivamo kada pojedinac naputa ili zanemaruje ciljeve ali uporno ostaje pri postojeim

sredstvima. Fanuko vam je za ilustraciju ovog tipa ponudio ponaanje birokrata koji moda vie ni ne

zna cilj postojanja organizacije ali on svejedno njeguje sredstva radi njih samih (paljivo sprema

papire, vodi evidenciju, potuje proceduru).

POVLAENJE je karakteristino za ljude koji su ispali iz drutva, oni odbacuju i ciljeve i sredstva.

To su skitnice, prosjaci, narkomani, beskunici

I na kraju imamo POBUNU. U pobuni ljudi odbacuju kulturno definirane ciljeve i kulturno propisana

sredstva te ih zamjenjuju novima.

To su radikalni drutveni pokreti, npr. terorizam ili feminizam. Oni koji usvajaju tu alternativu ele

kreirati novo drutvo.

Ono to je bitno za naglasiti kod Mertonove tipologije devijantnosti je da se ona ne odnosi na

osobine linosti nego na izvoenje uloga. Ista osoba moe, ovisno o prilikama, izabrati bilo koji od

ovih pet odgovora.

TEORIJE KULTURNE TRANSMISIJE

Ove teorije naglaavaju slinosti izmeu naina na koji se ui devijantno ponaanje i naina

na koji se ui normalno ponaanje. Taj fenomen je Edwin H. Sutherland nazvao diferencijalna

asocijacija.

On tvrdi da se devijantnost ui u procesu komunikacije, znai u interakciji s drugima, u malim

povezanim grupama. Pretpostavka je da se devijantno ponaanje ui kao bilo koje drugo ponaanje.

U drutvu neka socijalna okolina moe ohrabrivati kriminalne aktivnosti, dok druga to nee initi.

Stabilna i mirna obitelj oslonac je pojedinca, a nestabilna i razorena upuuje ga na traenje podrke u

subkulturnim grupama. Jednako tako organizirana i podupirua zajednica smanjuje stopu

kriminaliteta, a suprotno, veliki gradovi, posebno dijelovi unutar njih, podruja su vieg kriminaliteta.

Na indirektan nain shvaanje o diferencijalnoj asocijaciji podupiru i podaci o tipovima kaznenih djela

i dobi poinitelja. Poinitelji mlae dobi ine ona kaznena djela koja su, moe se pretpostaviti,

rezultat grupne situacije.

Koja bi to djela bila?

Tu spadaju, primjerice: krae automobila, vandalizam, nasilje na stadionima, neplanirane provale,

silovanje. S druge strane prekritelji u toj dobi vrlo rijetko ine nedjela kao to su ubojstvo ili

prijevara.

Prema Sutherlandu, veina devijantnog ponaanja ui se u primarnim grupama, ponajprije grupama

vrnjaka. Tako se naprimjer mladi povlae u razne drutvene subkulture, maloljetnike bande i sl.

Uzmimo naprimjer dva mladia u Americi, jedan je bijelac nazovimo ga John i ivi u jednoj od etvrti

LA, drugi je Malcolm i ivi u getu (the projects). Oboje pripadaju srednjem staleu, John je iz stabilne i

mirne obitelji, dok je Malcolm iz disfunkcionalne obitelji.

KONFLIKTNA PERSPEKTIVA

Prema njima mone drutvene grupe kontroliraju izradu zakona i njihovo provoenje, nastojei

vlastite vrijednosti i norme nametnuti itavom drutvu. Oni smatraju da zakon nije uvijek neutralan,

nego promie interese i vrijednosti samo nekih drutvenih grupa. Konfliktna perspektiva najbolje

objanjava ekonomski i politiki kriminal.

ak i kazna za prvu vrstu kriminala je najee zatvor dok se druga uglavnom kanjava novano.

TEORIJA ETIKETIRANJA

Ova teorija pristupa devijantnosti sa stajalita socijalne interakcije. U sreditu pozornosti je proces

kojim ljudi bivaju oznaeni kao devijantnima, poinju sebe doivljavati kao devijantne te se konano

zaista ponu tako i ponaati

Howard Becker, Edwin Lemert i Kai Erikson su glavni predstavnici ovog pristupa. Prema njima nijedan

in nije po sebi devijantan. Ono loe u nekom inu ne proizlazi iz njegova sadraja, nego iz naina na

koji ga drugi ljudi definiraju i reagiraju na nj.

Takoer oni smatraju da se svi ljudi ponaaju manje ili vie devijantno te stoga podjela na devijantne i

normalne ne stoji.

Isto tako mnogi vozai npr. kre prometne propise, mnogi mladi eksperimentiraju s drogama To je

dakle ponaanje koje kri drutveni norme ali uglavnom nema nikakvih sankcija, tj. prolazi

nezapaeno djelovanju socijalne kontrole. Teoretiari etiketiranja takve pojave nazivaju primarnom

devijantnou.

Ako nekoga oznaimo devijantnim to nae etiketiranje stvara povoljne uvjete za sekundarnu

devijantnost, odnosno devijantnost koju pojedinci usvajaju kao odgovor na reakcije okoline.

Primjer: Ako je osoba npr. etiketirana kao narkoman drugi ga promatraju i reagiraju na njega u

kategorijama te etikete i pretpostavljaju da on stvarno posjeduje negativne osobine koje se obino

povezuju s narkomanima. Budui da se pojam pojedinca o samom sebi uglavnom stvara na temelju

reakcija okoline, on e sam sebe poeti promatrati u okviru te etikete i tako se ponaati.

Ljude koje smo etiketirali kao devijantnima obino bivaju odbaeni i izolirani od okoline to ih tjera da

potrae drutvo sebi slinih, tada govorimo o devijantnoj subkulturi.. Nae ukljuivanje u devijantnu

skupinu uvruje devijantnu sliku vlastite linosti

10. Socijalna interakcija

Socijalna interakcija Drutveni ivot se sastoji od ponaanja ljudi, odnosno preciznije, od drutvenih djelovanja (akcije).

Drutveno djelovanje (akcija) jest ponaanje usmjereno prema drugim ljudima ili se odvija pod

utjecajem drugih ljudi. Na ivot kao drutvenih bia sastoji se u tome da na neki nain uzimamo u

obzir druge ljude s kojima se susreemo. Slino kako mi uzimamo u obzir druge, i oni uzimaju u obzir

nas.

Socijalnu interakciju moemo definirati kao uzajamno i obostrano utjecanje dvije ili vie osoba na

meusobno ponaanje. Odnosno ona se sastoj od meuigre naih vlastitih i akcija drugih ljudi.

Drutveni ivot se sastoji od mnotvo interakcija i bez njih ne bi bilo mogue nauiti znanje i vjetine

nune za ivot u drutvu.

Drutvo je uistinu objektivna stvarnost, a istodobno je izgraena od djelovanja temeljena na

subjektivnim znaenjima. Makrosociologija e vie naglaavati prvo, a mikrosociologija drugo

shvaanje drutva. Temeljno socioloko pitanje jest sljedee: kako subjektivna znaenja postaju

objektivna stvarnost? Kako je mogue da ljudsko djelovanje proizvodi svijet objektivnih stvari? Da bi

se drutvo razumjelo kao objektivna stvarnost, nuno je istraiti nain na koji ta objektivna stvarnost,

nuno je istraiti nain na koji se ta stvarnost stvara odnosno konstruira.

Bitna pretpostavka socijalne interakcije je definicija situacije, tj. nain na koji shvaamo i

interpretiramo neposredne okolnosti u kojima se nalazimo. Gole injenice ne postoje nezavisno i

same po sebi, nego samo u znaenjima to im pridajemo. Mada se ljudi vrlo esto razlikuju u

definicijama iste situacije, socijalna interakcija nemogua je bez minimuma zajednike definicije za

sudionike interakcije.

Thomasov teorem kae: Ako ljudi definiraju situaciju kao realnu, ona je realna u svojim

posljedicama, upozoravajui nas da ljudi ne reagiraju samo na objektivne znaajke neke situacije,

nego i na znaenje koje situacija za njih ima.

Teorije socijalne interakcije Drutveni ivot je u svojoj mikro verziji vrlo bogat i raznolik te postoje razliiti teorijski pristupi u

sociologiji koji naglaavaju razliite aspekte te raznolikosti. Najvaniji su: simboliki interakcionizam,

dramaturki pristup, etnometodologija i teorija socijalne razmjene.

Simboliki interakcionizam Na se ivot odvija u fizikoj, ali i u simbolikoj okolini. Ne reagiramo izravno na slike, zvukove, i druge

osjete iz svoje fizike okoline, nego ih interpretiramo, pridajemo im znaenje i onda se ponaamo na

osnovi toga. Koulja, na primjer, nije samo fiziki predmet, skup vizualnih i taktilnih podraaja. Mi

tom predmetu dajemo znaenje odreujui ga odjevnim predmetom, a ne npr. krpom za pranje,

plahtom ili zastavom. tovie, na osnovi izgleda i kakvoe koulje moemo mnogo zakljuiti o

drutvenom poloaju njezina vlasnika.

Bez pridavanja znaenja nae bi akcije bile sluajne, dezorganizirane i bez smisla. Definicije koje

dajemo sastoje se od simbola. Simboliki interakcionisti smatraju da pomou tih definicija

konstruiramo drutvenu stvarnost te da je usklaeno djelovanje ljudi posljedica svjesnog napora

sudionika interakcije.

Dramaturki pristup Ako situacije nisu same po sebi definirane, nego se konstruiraju simbolikom komunikacijom,

drutveni ivot slii kazalitu, gdje se takoer konstruira stvarnost. Ameriki sociolog Erving Goffman

promatrao je drutveni svijet kao neku vrstu prirodnog kazalita u kojem smo svi istovremeno i

glumci i publika.

Predstavljanje sebe u svakodnevnom ivotu redovita je aktivnost svakog od nas. U elji da nas drugi

vide u povoljnijem svjetlu svi se trudimo dati definiciju toga to smo i tko smo. Nadajui se da emo

biti uvjerljiviji, isto tako, nastojimo prikriti ponaanje koje smatramo neusklaenim s tom definicijom.

Taj se proces naziva upravljanje dojmom o sebi. Sudionici interakcije nastoje kontrolirati svoj izgled i

ponaanje. To se osobito odnosi na izraz lica i odjeu.

Analogiju izmeu pozornice i socijalne interakcije, Goffman rabi i u razlikovanju prednjeg i stranjeg

plana. Prednji plan odgovara pozornici kakvu vidi publika, gdje su i glumci na pozornici i ljudi u

stvarnom ivotu zainteresirani za odreene znaajke svoje pojave, nose kostime i sl. U stranjem

planu, iza pozornice, glumci se pripremaju za izlazak pred publiku. Skriveni od oiju publike, esto se

ponaamo suprotno dojmovima to smo ih eljeli izazvati kod publike. Zajedniko sudjelovanje u

stranjem planu stvara osjeaj snaene veze meu sudionicima, jer moraju postojati meusobno

povjerenje i uvanje zajednikih tajni pred onima vani.

Etnometodologija Etnometodologija je prouavanje naina i postupaka koje obini ljudi u svakodnevnom ivotu rabe,

da bi dali smisao onom to drugi ine ili kau.

Etndometodolozi su u svojim istraivanjima zakljuili da se u svakodnevnom ivotu ponaamo kao da

je stvarnost neto vrsto, zadano, i jasno definirano. Stvarnost je, meutim, mnogo nesigurnija i

nejasnija, ali je mi uzimamo zdravo za gotovo i ne traimo da nam se objasni znaenje svake rijei ili

svakog postupka.

Kljuna pretpostavka u etnometodologiji je da u naim interakcijama polazimo od naih oekivanja

da e drugi sudionici potovati nepisana pravila koja se podrazumijevaju.

Teorija socijalne razmjene Opisuje nae sudjelovanje u interakciji kao neku vrstu socijalnog knjigovodstva, kojim unosimo red

u odnose s drugim ljudima odmjeravajui nagrade, trokove i profite. Nagrade su sve ono za to smo

se spremni izvrgnuti se troku. Trokovi su sve ono to nastojimo izbjei. Profiti su nagrade minus

trokovi.

U interakciji ne razmjenjujemo samo novac i materijalna dobra, nego i drutvena dobra osjeaje,

sigurnost, ugled i informacije, nastojei pritom dobiti to vie nagrada uz to manje trokove. Dokle

god sudionici smatraju da izvlae nekakav profit iz odnosa , taj e se odnos nastavljati, slino kao na

tritu.

Teoretiari socijalne razmjene tvrde da to pojedinci vie nude vea je potranja za njihovim

drutvom. Istovremeno, drugi ljudi moraju ponuditi vie, ele li uivati u prijateljstvu popularnih

pojedinaca.

Socijalna razmjena pretpostavlja normu recipronosti, tj. drutveno pravilo da trebamo pomoi

onima koji nam pomau. Ta norma nalazi svoj izraz u poslovicama poput one dobro se dobrim

vraa, ili oko za oko, zub za zub.

Perspektiva socijalne razmjene pokazuje nam da interakcija ima negativne i pozitivne aspekte: ona

znai suradnju, ali i elju da se potine drugi, prilagoavanje, ali i tvrdoglavost, egoizam i altruizam.

11. Drutvene grupe i Organizacija

Drutvene grupe Najjednostavnija definicija drutvene grupe bi bila ona koja kae da je to odreeni broj ljudi koji se

nalaze u relativno stalnoj i redovitoj interakciji. Ta stalnost i redovitost pridonose osjeaju lanova

grupe da imaju zajedniki identitet naspram nelanova (mi osjeaj).

Razlikujemo pojam drutvene grupe od dva povezana pojma:

1. AGREGAT- skup anonimnih i meusobno nepovezanih pojedinaca koji su u isto vrijeme na

istom mjestu

2. SOCIJALNA KATEGORIJA- statistiko grupiranje; odnosno grupiranje pojedinaca prema

odreenim drutvenim znaajkama ( prihod, zanimanje,...)

Primarne i sekundarne grupe Sve grupe kojima pripadamo nisu nam jednako vane neke utjeu na vei broj bitnih aspekata

naeg ivota od drugih. Ameriki sociolog Charles Horton Cooley razlikuje Primarne i sekundarne

grupe.

Primarne grupe su manje i dugotrajnije grupe u kojima postoji visok stupanj bliskosti i osjeajne

povezanosti, npr. obitelj, prijateljstvo.

Sekundarne grupe su brojnije, ciljno orijentirane, esto kratkotrajne, a odnosi ukljuuju malobrojne

aktivnosti , npr. politika stranka, radna organizacija.

REFERENTNE GRUPE Ukratko, one nam slue kao osnovica i mjerilo za procjenjivanje i oblikovanje naih stavova. Ne

moramo biti lanovi tih grupa.

Funkcije referentnih grupa mogu se oznaiti kao:

a) NORMATIVNE

Njihov utjecaj na naa mjerila vrednovanja. elei postati lanom pojedinac revno njeguje

norme i vrijednosti te poeljne grupe ( stil ivota, glazbeni ukus, nain prehrane,)

b) KOMPARATIVNE

Usporedba znaajki referentne grupe s grupom kojoj pripadamo.

Nezadovoljstvo zbog jaza izmeu onoga to imamo u grupi kojoj pripadamo i onoga to smatramo da

bismo trebali imati nazivamo RELATIVNA DEPRESIJA

GRUPNA DINAMIKA

VELIINA GRUPE Ako ste prvi stigli na kunu zabavu ili prijem moi ete promatrati zanimljiv proces u grupnoj

dinamici. estero ili manje ljudi obino zajedno sudjeluju u razgovoru. No s poveanjem broja ljudi

poetna se grupa dijeli na manje djelove.

Njemaki sociolog Georg Simel usredotoio se na istraivanje dinamike u najmanjoj ljudskoj grupi -

Dijada- drutvena grupa s dva lana ( veza, brak,). Dijada je krhkija i nestbilnija od grupa s vie

lanova jer je nuno da oba lana aktivno sudjeluju u interakciji. Sama interakcija je intezivna i zbog

toga nam sudjelovanje u dijadi moda znai najdublju drutvenu povezanost koju moemo iskusiti ali

takoer moe prouzroiti i najbolnije sukobe.

Dodavanjem treeg lana nastaje Trijada ime se grupna dinamika bitno mijenja. Umjesto jednog

odnosa sada imamo tri mogua odnosa, nastaju koalicije.

Drutvene grupe s vie lanova obino su stabilnije od manjih jer uspijevaju opstati

VODSTVO GRUPE Zamislite kolu bez ravnatelja, vojsku bez asnika, poduzee bez direktora. Bez usmjeravanja ljudi

obino imaju potekoe u usklaivanju svojih aktivnosti. Obino se pojave pojedinci koji u grupi imaju

vei utjecaj od drugih voe. Male grupe jo i mogu funkcionirati bez vodstva ali nepostojanje voe

u velikoj grupi vjerojatno e izazvati kaos.

Postoje dva tipa vodstva:

1. INSTRUMENTALNO- naglaava izvravanje zadatka

2. EKSPRESIVNO- naglaava kolektivnu dobrobit

A tri razliita stila odluivanja (donoenja odluka u grupi):

1. Autoritarno- usmjereno na instrumentalne probleme ( voe djeluje brzo i odluno)

2. Demokratsko- usredotouje se na ukljuivanje svih lanova u proces odluivanja

3. Laissez-faire- grupa djeluje samostalno, samo od sebe i uz minimalan utjecaj voe

ORGANIZACIJA U tradicionalnim drutvima veina drutvenih aktivnosti se odvijala u bliskom okruuju (obitelji

lokalnoj crkvi i koli). Danas u sloenijim drutvima u kojima ivimo sve se vie drutvenog odvija pod

utjecajem velikih i impersonalnih organizacija.

Organizaciju moemo definirati kao sekundarna socijalna grupa koja obavlja odreenu djelatnost

Znaajke organizacije su:

specifian cilj

definirano lanstvo

pravila ponaanja

odnosi autoriteta

Najvanija osobina organizacija je TRAJNOST. Ljudi dolaze i odlaze a organizacija ostaje.

Zbog vanosti formalnih pravila, organizacije nazivamo formalnim organizacijama.

Tipovi Formalnih organizacija Tri najuestalija tipa po Amitaliju Etzioniju (Amitaliju Ecioniju)

1. Prinudne organizacije zatvori, logori, mentalne bolnice Sila ili prijetnja silom su glavna sredstva

kojima vii lanovi nastoje postii glavni cilj zadravanje tienika unutra.

2. Utilitaristike organizacije- tvornice, banke, privredne organizacije Vii lanovi potiu nie

lanove raznim materijalnim nagradama da ostvare ciljeve organizacije.

3. Normativne organizacije- crkve, politike stranke, dobrotvorne organizacije - na osnovi uvjerenja,

upozorenja, drutvenog pritiska normativne organizacije ostvaruju svoju mo. esto ih se naziva

dobrovoljnim.

TOTALNE INSTITUCIJE Goffman je uoio slinosti mentalne bolnice s drugim organizacijama razliite namjere poput zatvora,

internata te ih je nazvao TOTALNIM INSTITUCIJAMA

Osnovne ZNAAJKE su:

nepostojanje privatnog ivota

zajedniki ivot

aktivnosti su planirane i nadzirane

podjela izmeu tienika i osoblja

nestanak osobnosti

KARCERALNO DRUTVO ( lat. carcer = zatvor)

- Michel Foucault [Fuko] opisao je razvoj disciplinarnog drutva koje se zasniva na tehnikama

nadzora koje je razvijeno u zatvorima

- stanovnitvo se sve vie kontrolira smjetanjem u odjeljke i stalnim nadziranjem

- sveopa upotreba tehnika nadziranja navela ga je da upotrijebi izraz KARCERLANO DRUTVO

BIROKRACIJA Birokraciju definiramo kao drutvenu strukturu sastavljenu od hijerarhije poloaja i uloga, koja djeluje

na osnovi preciznih pravila i procedura.

Max Webber konstruira idealni tip birokracije

Osnovne ZNAAJKE su:

1. precizna podjela rada- jasno odreene obaveze i odgovornosti

2. hijerarhija autoriteta- odreena linija zapovijedanja

3. precizan sustav pisanih pravila i propisa- obveze, dunosti, dokumenti

4. naobrazba slubenika- kvalifikacija slubenika ( svjedodbe i ispiti)

5. slubenici ne posjeduju sredstava na kojima rade primaju plau

6. zaposlenje se smatra karijerom osigurano e napredovanje prema zaslugama

7. impersonalnost i objektivnost- klijent= predmet, a ne osoba

FORMALNA i NEFORMALNA STRANA BIROKRACIJE Ono to je zapisana, to jest opis kakva bi organizacija trebala biti ini FORMALNU STRUKTURU

Mrea meuljudskih odnosa i veza koje nisu definirane niti propisane formalnim pravilima

NEFORMALNA STRUKTURA

DISFUNKCIJE BIROKRACIJE Webber je oslikao pozitivne vidove birokracije kao savreni stroj Nakon njega su sociolozi uoili

neke nedostatke koji smanjuju uinak toga stroja:

1. izokrenuta racionalnost

2. nesposobnost djelovanja u promijenjenim okolnostima

3. samodovoljnost birokracije sama sebi svrhom

4. Parkinsov zakon slubenici ele imati to vie podreenih

5. Oligarhija- vladavina nekolicine koji svoje poloaje rabe u vlastitu korist

skripta 1skripta 2skripta 3skripta 4skripta 5skripta 6skripta 7skripta 8skripta 9skripta 10