SLIKA O JANKU/projekt /

Janko Polić Kamov/100.godišnjica smrti/

/roĎen 1886. na Sušaku , umro 1910. u Barceloni)/

2. Prema avangardi

U godini u kojoj se obiljeţava stota obljetnica smrti riječkog i hrvatskog knjiţevnika, ţivot Janka Polića Kamova već sam po sebi je inspirativan za istraţivanje…

1. TEZA: Čudan je odnos Rijeke prema Kamovu.

ogromna figura, ali i dalje nepravedno zaobiĎena

ima ulicu i spomenik / ali kao da ga nema… Kao da je proklet...

Zašto…

3. /Dekadent, egocentrik, začudna i

kontroverzna ličnost, apokaliptički pjesnik/

dekadent /dekadencija : pasivan, umoran, bezvoljan čovjek koji bjeţi od stvarnosti….

egocentrik: usmjeren na sebe, svoje ja

egzotik/egzotičan: neobičan, stran, intrigantan.. zanimljiv (konstatacija učenika:drugačiji ?!..)

kontroverzan/kontroverznost: spor, suprotnost, proturječnost, suprostavljeno stajalište javnosti)…

apokalipsa/apokaliptičan: koji govori o završnom vremenu, sudnjem danu, uništenju, zlokoban, zloslutan, mračan, alegoričan…

4. U potrazi za značenjem

PronaĎosmo u Rijeci:

ulicu

spomenik

kuću

5. Modernistička i avangardna koncepcija

Avangarda: razotkrivanje nesklada i apsurda otvorenim antiesteticizmom.

Posebno mjesto J. P. Kamova:

Iz pozicija estetičkog modernizma nije prihvaćeno.

TEZA: Što danas nama znači Kamov?

Rezime : Jedinstvena pojava u hrv. knjiž. prvoga desetljeća 20 st.

( S obzirom na kratkoću ţivotnog vijeka i pisanja , ostavio veliko djelo iza sebe –koje je otkriveno tek u drugoj pol. 20 st. , prepoznato i priznato)

/Opus : antologijske pjesme, feljtoni, ogledi i putopisi, 3 vrhunske pripovijetke, tragediju, roman…/

On je ekspresionist prije ekspresionizma, egzistencijalist prije egzistencijalizma.

Da je imao sreću ţivjeti u nekom velikom jeziku moţda bi bio puno poznatiji i ''bitniji'' pisac. .

6. Janko Polić Kamov

Avangarda koja izlazi iz talijanskog anarhizma.

Nadimak‘’KAMOV’’ dao si sam prema starozavjetnoj priči (Noa i

sinovi – Kam, Sem i Jafet).

RoĎen je na Sušaku 1886. u trgovačkoj obitelji.

Imao je veći broj braće i sestara

PohaĎao riječku i senjsku gimnaziju, istjeran iz obje.

Kad je očeva trgovina propala, obitelj 1902. seli u Zagreb.

1903. bio tri mjeseca u zatvoru zbog sudjelovanja u

demonstracijama protiv bana Khuena Hedervaryja.

Putuje s glumačkom druţinom po Dalmaciji i Crnoj Gori.

7. Ljeta na Punatu

Od 1905. do 1906. u Zagrebu. 1906. prebolio tešku upalu

pluća i otad bio slaba zdravlja.

Od 1907. počinju putovanja po Italiji.

Ljetne mjesece 1908-09. provodi kod brata na Punatu i tu

piše velik dio drama i novela.

U proljeće 1910 preko Italije kreće u Španjolsku gdje

umire u Barceloni 19. kolovoza.

Svi su ţalili za njim, pa je čak i Matoš ,unatoč svojim

kritikama, bio svjestan da je umro veliki talent.

Čerina objavljuje 1913. knjigu o njemu.

8. Osuđenost na marginalnost

Nije zaboravljen, ali je bio izvan umjetničkih zbivanja, njegovo djelo tiskano tek nakon pedeset godina

Pojedinci su ga cijenili, ali društvo ga nije bilo spremno prihvatiti.

Ostavio je veliko djelo iza sebe – koje je otkriveno tek u drugoj pol. 20 st. , prepoznato i priznato)

Polićevi najbolji radovi ostali su u starim časopisima ili rukopisu.

9. Kaos i red

Novela Sloboda objavljena 1930. u Književniku.

Žalost 1952., četiri drame 1957., kad i roman Isušena

kaljuža.

Od vaţnijih novela Bitanga izlazi 1911. u Savremeniku.

Za ţivota izlaze dvije zbirke pjesama (Psovka, 1907. i

Ištipana hartija, 1907.) i drama Tragedija mozgova (1907).

Jedan je od najkontraverznijih pisaca u novijoj hrvatskoj

knjiţevnosti. Njegov leksik i sintagme odraţavaju drukčije

tumačenje tema i motiva u odnosu na ono što je bilo uobičajeno

u hrvatskoj moderni.

Kamov stoji kao samosvojna, buntovna osobnost.

10. Poetika

Stihove nije koristio za krasno uzvišeno zaluĎeno poetiziranje ljepote

već za psovku i bezobzirni napad na ţivot, na crnu stvarnost svog

vlastitog bića u okviru koje je prisiljen ţivjeti.

Govorili su za njega da je prokletnik, propalica, pijanica i anarhist, a on

je to uspješno koristio protiv njih. Izraţavao se crnom bojom anarhije i

prikazivao stvari obrnuto od uvrijeţenih shvaćanja poţeljnog i lijepog.

Kamov je bio osoba koja utjelovljuje sve one karakterne i duševne crte

koje društvo deklarira kao negativne i nastoji ih suzbiti. Stoga je ţivio u

sukobu sa svima, kao vječni autsajder, melankolik i drzak razvratnik.

Pisao je puno, a rad mu je bio bijeg od nemirnog ţivota.

Pisao je SVOJ ŢIVOT.

11. Poezija

Poezija je ostavila najviše traga jer je objavljena za ţivota, ali je to najmanje vaţan dio njegova rada.

Dvije zbirke: Psovka i Ištipana hartija, objavljene 1907., ali je Psovkanapisana 1905. kad je Kamovu bilo 18 godina.

U Psovci nema nikakvih pravila – pobuna je pretvorena u nered i mahnitost, a zamisli s dobrim polazištem išle su do apsurda.

‘Ja nemam nikoga tko bi uz moju literaturu mogao i htio pristati onako kako ja pristajem SVOJIM ŢIVOTOM ili koji bi nju mogao prihvatiti u svim konzekvencama: nikoga, velim (...) ja jesam i ostajem ja ... A ja ću nastaviti pisati i dalje, pa se zamjerio svima i svakome: ionako je to sve što imam u ţivotu od ţivota za ţivot’.

Kamov ulazi u smirenost moderne kao vihor, često neodmjereno, ali je nagovještaj nečega novog/ avangarda/

12. Psovka nasuprot Ištipanoj hartiji

Prva zbirka je samo na prvi pogled negacija tradicije. Pisana je kao dijalog sa Starim zavjetom.

Stih je sličan modernim slobodnim formama, ali je obiljeţen biblijskim modelom kojem ţeli biti negacija.

Vuče korijen iz psalama Davidovih, a mnogi stih Psovke smatraju prozom.

Korijeni Polićeve pobune su vezani uz gorčinu upućeno na moral Biblije.

Pjesma nad pjesmama – upućuje na ljubav, odanost i vjernost.

Polićeva Pjesma nad pjesmama upućuje na preljub, nezakonitu ljubav, brutalnost i kaos.

OsuĎuje Joba, ruga se Mojsiju i njegovu narodu (Poboţan je narod i uvinuti su njegovi repovi/nema iskrenosti u očima i vucaranje je njegov hod/njuškanje je posao njegov i bogata mu je plaća)

Duboko u sebi svjestan da su njegovi krikovi uzaludni.

13. Ištipana hartija

Kamov se u svojoj pobuni nastavljao na Krančevića, ali nije imao staloţenost sreĎivanja osjećaja, nije znao pobuni dati odreĎeni cilj.

Mjera i staloţenost – strani su Kamovu; bio je nagao i neobuzdan a u teţini problema osjećao se bespomoćnim.

Smirenje u pjesmi Finale, gdje vizionarski vidi prošlost, sadašnjost i budućnost.

Ištipana hartija kao iznenaĎenje: sve je u vezanom stihu, u najteţim oblicima: sonetu i tercini.

Očiti utjecaji Kranjčevića, ali i ograničenja u izrazu: nezrelo pjesništvo.

Vezani stih bio je otvoreniji medij – načeti problemi suvremenog svijeta.

Jezovite pjesničke slike i motivi uz gorčinu i izravni psovački napad - raskrinkavaju društveni optimizam i blagostanje kao laţan svijet

14. Ocjena

Ni njemu samom nije bilo jasno iz kakvih stravičnih dubina duše

dolaze stihovi Ledenog bluda: otkuda toliko mraka, groze,

raspadanja i smrti (Nema duše u kosturu našem i raspadu mesa

našega/crvi su cjelovi naši i sagnjiše oličene daske.)

Osjećaj da ide predaleko:

Kratak je bio moj vijek i prerano je umrla duša/rana je bila smrt ko

prerane moje strasti.

I zaključno: prokunite misao moju i saţgnite joj krila.

Zbunila se majka priroda i pijana bijaše kod poroda/ tijesan mi

bijaše vijek, a velebna bijaše mi duša.

15. Značenje

Kamov pozdravlja 20. vijek kao doba slobode od dogme i

moralizma

Prognoza o čovječanstvu osloboĎenom tradicije i religijskog

pritiska

Prepoznaje se Kranjčevićev nazor socijalne demokracije.

Ipak: opća je atmosfera negativna, nervozna i rastrgana

svijest subjekta.

Konačnost i smrt prisutne su kao središnje teme, posebno u

sonetima.

Modernost: više u neknjiţevnom smislu, po temama.

Njegova je psovka više je pasivna i samorazorna

16. Novele

Uvijek je nastojao ljepotu poništiti, ironizirati i karikirati.

Likove je moguće dovesti u vezu s nečim jezovitim, mračnim i nepristupačnim.

Prisutno je ocrtavanje tamne i depresivne atmosfere,

introvertnih i konfuznih ličnosti.

Novele su više studije u kojima se raspravlja o pitanjima morala i odnosa prema ljudima, negoli pripovijetke u kojima se obraĎuje radnja.

Struktura svih novela problematična :‘Lakrdije’: Brada, Katastrofa, Ece Homo ...

17. Tri najuspješnije novele:

Žalost, Bitanga i Sloboda, sačuvane iz ‘punatskog’ ciklusa

1909-10.

Žalost – dvanaestogodišnji dječak iz svoje perspektive

priča o sestrinoj smrti.

Jednostavan stil: stvaranje vješte stilske i slikovne igre.

Bitanga (Slika iz zagrebačkog ţivota) – priča o propadanju

jedne labilne ličnosti. Tragični tok dogaĎaja, priča o sredini

koja ubija energiju. Nedostatak moralnih elemenata –

ludilo.

18. Obilježje

Sloboda – najbolja priča.

Najbolje prikazan osobni pogled na svijet.

U okvir strašne situacije očeva umiranja razraĎena

cjelokupna tematika Psovke i drama.

Razotkrivanje ruţne stvarnosti,nemoralnosti

Problem slobode ličnosti, apsolutne slobode koju

sputavaju obitelj, društvo, moral, obziri.

Ulazak do dna pakla koji je Kamov vidio u sebi.

19. Isušena kaljuža

Novele su fragmenti Kamovog ţivota, a roman je intimna kronika u svojoj širini i dubini.

U novelama je pokušao organizirati fragmente, u romanu je sve na gomili bez organizacije.

Tri dijela: Na dnu, Ušir, Uvis.

Nema fabule, Arsen Toplak zapisuje dogaĎaje, susrete, impresije onako kako se dogaĎaju, po logici puke slučajnosti; masa gradiva nije usmjerena cilju, i to je problem ove knjige pisane od 1907. do 1909.

Psihologija: za Kamova refleksivna djelatnost , dogaĎaji subjektivne svijesti , raščlanjivanjem svih iskustvenih podataka –postaju usputna pojava.

20. Ispraznost epohe

U sudbini Arsena Toplaka opisani elementi krize su raskol mentalnih preduvjeta govornog općenja, raspad konvencionalne jezične moći.

Glavni je lik postojan je jedino u svojoj nesklonosti prema svakoj identifikaciji – pa čak i sa samim sobom.

‘Jer ja nisam ja. Ja sam izgubio sve; i psovku. Ja sam izašao iz svega.’

Posljednja rečenica glasi ‘Jer ja – nisam ja’. Misao o ne-identitetu.

Arsen Toplak – prvi je predstavnik anarhijske kulture u hrvatskoj knjiţevnosti moderne. (odbijanje izgradnje graĎanske karijere ).

Slika o Janku - u prostoru knjižnice