1. RAZVOJ NASTAVNIH UMIJEĆA

Razlika između znati što i znati kako najbolje se može pokazati usporedbom s tenisom.Neki igrač može znati da bi u određenom trenutku trebao odigrati visoku loptu i prebacito je preko suparnikove glave,ali hoće li on takav udarac uspješno odigrati je nešto drugo.Igračevo umijeće se sastoji od dva elementa.Prvi je sposobnost da zaključi da je visoka lopta najprimjereniji udarac;drugi je praktična sposobnost da se izvede takav udarac.

PRIRODA NASTAVNIH UMIJEĆA

Poučavanje je misaona ali i praktična djelatnost.Poboljšanje vašeg umijeća kao nastavnika obuhvaća razvitak i povećanje tipova odluka koje donosite o vašem poučavanju i uspješnu provedbu tih odluka.Korisno je vidjeti kako poučava drugi nastavnik može vas potaknuti da razmislite o svom radu.Tuđa nastava može poslužiti kao model-dobar ili loš.Promatranje je poticajno zbog stvaralačke napetosti koja nastaje kad pokušavate usporediti vlastita rješenja u poučavanju s rješenjima vašeg kolege.

Obilježja nastavnih umijeća

Uključuje svrhovito i na cilj usmjereno ponašanje. Razina stručnosti odražava se kroz njihovu preciznost,ležernost i

osjetljivost na kontekst. Može ih se poboljšati školovanjem i praksom.

STUDIJE O NASTAVNIM UMIJEĆIMA

Dvije najvažnije su Teacher Education Project (Wragg,1989),koja je obuhvatila srednje škole,te Leverhulme Primary Project (Wragg,1993),koja se bavila osnovnim školama.Wragg smatra nastavna umijeća strategijama kojima se nastavnici služe da bi olakšali učenicima naučiti nešto vrijedno i koje (strategije) kompetentne osobe smatraju umijećima.Umijeće se mora znati ponoviti. “Projekt izobrazbe nastavnika“ obuhvaća četiri područja:upravljanje razredom,poučavanje učenika neujednačenih sposobnosti,postavljanje pitanja i tumačenje.Wragg je uvjeren da je bolje raščlaniti i određena umijeća u odnosu na široka područja aktivnosti.

Mišljenje nastavnika o umijećima kojima se služe u nastavi

Razlika između nastavnika-početnika i iskusnih nastavnika je u tome da iskusni nastavnici raspolažu nizom dobro organiziranih radnji koje mogu fleksibilno primjeniti i uz malo mentalnog napora prilagoditi situaciji.Za nastavnika početnika svaki novi zahtjev iziskuje koncentraciju i razmišljanje.

Znanje nastavnika o poučavanju

-je drugo važno obilježje nadsstavničkog umijeća

Schulman tvrdi da to stručno znanje uključuje: znanje o gradivu,o širokim načelima i strategijama organizacije nastave,znanje o nastavnim materijalima i programima vezanim za kurikulum, znanje o poučavanju pojedinih tema, znanje o učenicima, o

pedagoškim kontekstima od razreda do šire društvene zajednice i znanje o pedagoškim ciljevima i vrijednostima.

Za Schulmana, nastavna umijeća su povezana s nastavničkim mišljenjem koje polazi od njihova stručnog znanja kao temelja njihove prosudbe i djelovanja.

Mentorstvo

Sve je važnija uloga mentora u početnom školovanju nastavnika. Neki nastavnik može znati kako dobro poučavati,ali nije nužno da će se snaći u ulozi kako najbolje voditi i pomagati pripravnicima u razvoju njihove stručnosti. Tekstovi i studije koje se bave temom djelotvornog mentorstva pokušavaju izlučiti najvažnija umijeća potrbna za poučavanje i ispitati kako mentori mogu najbolje njegovati takva umijeća kod nastavnika-početnika.

ODREĐENJE TEMELJNIH NASTAVNIH UMIJEĆA3 važna elementa nastavnih umijeća su: Znanje- nastavnikovo znanje o predmetu,učenicima. Kurikulumu, nastavnim metodama, utjecaju drugih čimbenika na poučavanje i u čenje te znanje o vlastitim nastavnim umijećima.Odlučivanje- razmišljanje i odlučivanje prije,za vrijeme i poslije nastave o tome kako najlakše postići predviđene pedagoške rezultateRadnje- ponašanje nastavnika sa svrhom poticanja učenja učenikaTemeljna nastavna umije ć a Dunne i Wragg sažeto govore o tome koje se nastavničke aktivnosti može promatrati. Oni govore o 9 dimenzija poučavanja: Etos, izravno poučavanje, upravljanje materijalima,vođena praksa, strukturirani razgovor, praćenje,upravljanje redom, planiranje i priprema,pismena evaluacija.U svom istraživanju Dunne i Wragg tvrde da nastavnici koji se služe s ovih 9 dimenzija smatraju te dimenzije korisnim, formalnim načinom razmišljanja o svom radu u nastavi. Djelotvorni nastavnik -iskazuje sljedeće kvalitete:

Kreiraju sređeno i privlačno okružje za učenje Usredotočuju se na poučavanje i učenje tako da maksimalno povećaju vrijeme učenja Poučavaju dobro organizirane i ustrojene nastavne jedinice s jasno naznačenom

svrhom Imaju visoka očekivanja i postavljaju pred učenike intelektualne izazove Prate napredak i daju brze korektivne povratne informacije Uspostavljaju jasnu i pravednuoštenu disciplinu

Ocjenjivanje nastavnika-npr.izvješće ACAS-a o ocjenjivanju nastavnika obuhvaća:

Planiranje i priprema ( npr. Odabire kratkoročne ciljeve u skladu sa školskim kurikulumom; poznaje i služi se,kad je potrebno s raznim tipovima opreme i izvora_sredstava)

Razredna organizacija i rukovođenje ( npr. Maksimalno koristi vrijeme i prostor; vješto prelazi s jedne aktivnosti na drugu

Nastavna umijeća ( npr. Služi se mnoštvom načina ispitivanja; ima realna očekivanja od djece

Odnosi ( npr. Pokazuje iskreno zanimanje i poštovanje za dječje riječi i mišljenja; usmjeren je na ponašanje djece a ne na njihovu osobnost

Kvalitete koje tra ž i Ofsed (ured za standarde u obrazovanju): -nastavni sat treba biti svrhovit i postaviti visoka očekivanja-učenicima valja pružiti priliku da sami org. Svoj rad-nastava treba pobuditi i odrežavati učeničko zanimanje, a učenici je moraju doživjeti relevantnom i izazovnom-rad mora biti primjeren učeničkim mogućnostima i potrebama-učenički vokabular treba razvijati i proširivati-valja se služiti raznim aktivnostima-red i nadzor uglavnom treba osigurati održavanjem učeničkog sudjelovanja u radu i razredu i uzajamnim poštovanjem

Kompetencije koje valja razviti u po č etnom školovanju Ministarstvo prosvjete i zapošljavanja objavilo je popis standarda koji se očekuju od završenih osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika u Engleskoj i Walesu. To su:

Znanje i razumijevanje Planiranje, poučavanje i upravljanje nastavom Praćenje. Ocjenjivanje, bilježenje, izvještavanje i odgovornost Drugi profesionalni standardi

Popis temeljnih nastavnih umije ć a Planiranje i priprema: umijeća potrebna za odabir predviđenih pedagoških ciljeva i

rezultata i načina kako ih najlakše postići Izvedba nastavnog sata: umijeća potrebna za uspješno uključivanje učenika u učenje Vođenje i tijek nastavnog sata: umijeća potrebna za organizaciju aktivnosti za vrijeme

nastave kojima se održava učenička pozornost, zanimanje i sudjelovanje Razredni ugođaj: umijeća potrebna da bi se razvili i održali motivacija i pozitivni

učenički odnos prema nastavi Disciplina: umijeća potrebna da se održi red te da se riješe problemi učeničkog

neposluha Ocjenjivanje učeničkog napretka: umijeća potrebna da se ocijeni učenički napredak, a

koja uključuju formativno ( pomaže učenikovom razvitku) i sumativno (evidentira postignuća) ocjenjivanje

Osvrt i prosudba vlastitog rada: umijeća potrebna da se prosuđuje o vlastitoj nastavi kako bi se poboljšalaIzmeđu tih sedam kategorija postoji interakcija, tako da umijeća iz jednog područja istodobno pridonose drugom. Sva umijeća uključena u organizaciju nastavne jedinice, ustroj nastavnog sata,razredni ugođaj i disciplina, interaktivna su. To znači da nastavnik promatra što učenici rade, da se tome prilagođava i da na to reagira.RAZVITAK NASTAVNIH UMIJEĆAPri određenju nastavnih umijeća,istaknuta su tri elementa: znanje, odlučivanje i radnje. Skoro svi budući nastavnici imaju iskustva kao učenici. Sve one godine koje su sadašnji nastavnici proveli u školi kao učenici omogućuju im da razmisle o tome kako bi valalo poučavati, ali kad netko postaje nastavnik potrebno je razviti cijeli niz nastavnih umijeća. Vonk, je zamolio 21 nastavnika-početnika da vode dnevnik svojih iskustava, a zamolio je i njihove učenike da ispune upitnik o nastavnim umijećima tih nastavnika-početnika.

Najčešće spominjani problemi bili su das početnici ne znaju što učiniti kad učenik ne shvati nešto što je nastavnik rastumačio, a da ne ponavlja to što je već protumačio istim riječima, da ne znaju što s učenicima koji su brži ili sporiji od drugih, da ne znaju koji dijelovi kurikuluma zahtijevaju više pozornosti u nastavi te da ne znaju što učiniti s učenicima koje ne mogu kontrolirati.Wragg i Wood su npr. Opazili da studenti budući nastavnici se često zadube u razgovor s pojedinim učenicima i izgube pregled onoga što se događa u razredu. Iskusni nastavnici uspješnije dijele svoju pozornost između pojedinaca i ostatka razreda,pa prema potrebi prekidaju razgovor u četiri oka i prokomentiraju nešto što se dogodilo u drugom dijelu razreda. Pra ć enje vlastitog pou č avanja Valja neprestano usavršavati nastavna umijeća i poboljšavati svoju nastavu kako bi se odgovorilo novim zahtjevima.Razvojne fazePerrott spominje 3 faze kako se stječu i poboljšavaju nastavna umijeća:

1) Prva faza je kognitivna, u kojoj se mora shvatiti promatranjem i proučavanjem što je umijeće, uočiti sastavnice umijeća i njihov slijed, spoznati svrhu umijeća i znati kako će ona poboljšati vašu nastavu

2) Druga faza se naziva praksom,najčešće razrednom, ali ponekad u kontroliranim uvjetima dijelom izobrazbe kojom se uvježbava određeno umijeće

3) Treća faza je faza povratnih informacija koja omogućuje nastavniku da poboljša određeno umijeće tako da prosodi o njegovoj razmjernoj uspješnostiPerrott smatra taj trofazni proces ciklusom u kojem se treća faza spaja s prvom fazom kao dio trajnog usavršavanja umijeća. Sposobnosti za razvitak umije ć a Umijeće ovisi o sposobnosti i motivaciji. Nastavnik mora biti sposoban izvući korist iz prakse i osvrta na vlastiti rad,a mora biti motiviran za to. Nastavno umijeće obuhvaća znanje odlučivanje i radnje. Sva tri elementa podliježu različitim razinama sposobnosti nastavnika.Motiviranost za razvitak umije ć a Nastavnici se razlikuju po tome koliko su spremni uložiti vremena, energije i truda da razmisle, ocijene i poboljšaju sboja nastavna umijeća. Poučavanje često prerasta u rutinu, najčešće kad nastavnik osmisli materijale, primjere i postupke. To pto golema većina nastavnika troši puno vremena i truda na usavršavanje svojih nastavnih umijeća i novih pristupa nastavi u interesu svojih učenika govori puno o profesionalnom entuzijazmu i osjećaju odgovornosti nastavnika. Vaš profesionalni razvojWaterhouse (1983) smatra da neka obilježja pozitivnog školskog ozračja utječu na razvoj nastavnih umijeća. Pritom:

Nastavnici smatraju pedagoške ciljeve koje valja postići zajedničkim vlasništvom Neprestano se rađaju nove zamisli Problemi se zajednički rješavaju Nastavnici se uzajmno pomažu Tuđa se mišljenja poštuju Sukobi i krizna stanja se otvoreno i suradnički rješavaju Dopušta se da stilovi variraju ovisno o situacijama i potrebama Svatko ( a ne samo čelnici) predlažu poboljšanje

Rukovodi se „ organski“ a ne „ birokratski“ (prvi je način neformalniji i prilagodljiviji.odluke se donose zajednočki,a ne prosljeđuju se od vrha hijerarhije prema dolje,pismena izvješća i evidencija su manje važni.)Poučavanje uključuje puno važnih zahtjeva, u i izvan učionice. Stvarnost nastavničkog života traži da se određuju prioriteti i prate umijeća potrebna za uspješno obavljanje posla.

2. PLANIRANJE I PRIPREMA

4 najva ž nija elementa u planiranju nastave su: 1) odluka o pedagoškim ciljevima koji se žele postići na nastavnom satu, 2) izbor i pismena priprema za nastavni sat – to uključuje izbor kakve će se aktivnosti izvađati, npr. izlaganje, rad u skupinama, čitanje; redoslijed i predviđeno vrijeme za svaku od tih aktivnosti te predviđeno gradivo i materijal, 3) piprema svih predviđenih nastavnih sredstava i pomagala (nastavni materijali), 4) odluka o tome kako pratiti i ocjenjivati u č eni č ki napredak .

Potrebe učenika trebaju biti zadovoljene – na način da učitelj prilagodi i planira nastavne sate u skladu s time kako će učenici doživjeti nastavni sat, u cilju da potakne njihovo učenje. Često se treba napraviti popis umijeća koja bi učenici trebali savladati.Ovo je popis standarda za nastavnike čime bi trebali omogućiti napredak učenika u učenju:

- Identifikacija jasnih nastavnih ciljeva i sadržaja primjerenih predmetnoj materiji i učenicima koje se poučava te točnim određivanjem kako će se poučavati i ocjenjivati

- Određivanje aktivnosti za cijeli razred , pojedinačni i grupni rad, domaću zadaću- Određivanje očekivanja za učeničko učenje, motivaciju i prezentaciju rada- Određivanje jasnih cilejva učeničkog učenja te provjera jesu li učenici svjesni sadržaja i

svrhe tog učenja- Idenifikacije učenika s posebnim potrebama, specifične poteškoće u učenju, uočavanje

jako sposobnih učenika-

Potrebno je odabrati PEDAGOŠKE CILJEVE. Pri njihovom odabiru, nastavnik mora odrediti željene rezultate s obzirom na znanje, razumijevanje, umijeća i stajališta. To zna biti jako složeno, a to je bitan dio planiranja. Ciljevi britanskog nacionalnog kurikuluma važan su okvir za određivanje nastavnih ciljeva. Oni predlažu da ŠKOLSKI KURIKULUM: - Promiče duhovni, moralni, kulturni, mentalni i tjelesni razvoj učenika, - Priprema učenike za posao, odgovornosti i životna iskustva odrasle osobe.

SVRHE I FUNKCIJE PLANIRANJA

1) Promisliti o vrsti učenja koju ste odredili za nastavni sat i povezati pedagoške ciljeve s onime što znate o učenicima i mjestu tog nastavnog sata

2) Planiranje vam omogućuje da razmislite o ustroju i sadržaju nast. sata → razmisliti o količini vremena koju ćete odvojiti za svaku aktivnost

3) Ako dobro isplanirate sat, tijekom izvođenaj ne ćete mroati razmišljati o mnogo stvari te će vam sat teći glatko (npr.ako vam usred sata zatreba zemljovid, imat

ćete mnogo više posla nego da ste to predvidjeli tijekom planiranja i pripremili ga)

4) Nakon planiranja slijedi priprema svih potrebnih materijala, pomagala i izvora5) Pismene bilješke će vam dobro doći kod budućeg planiranja ako želi odražti sličan

nastavni sat s drugom skupinom učenika- Nastavnici će se osjećati sigurnije i opuštenije ako je sat dobro isplaniran- Djelotvorno poučavanje ovisi o sposobnosti praćenja, prilagodbe i usmjeravanja

onoga što se događa u učionici u skladu s ponašanejm učenika → može se dogoditi da neke ideje koje ste planirali učenici shvate brže ili sporije nego što ste predvidjeli, u takvim okolnostima potrebna je promjena vašeg plana → prilagodljivost stanju na terenu

ODLUKA O PEDAGOŠKIM CILJEVIMA: najvažnije obilježje pedagoškog cilja je da opisuje jedan aspekt učenja učenika, npr. shvatiti neki pojam, naučiti nacrtati nešto, doživjeti suosjećanje za nešto, steći sposobnost suradnje s drugim učenicima i sl. Oni pridonose učeničkom intelektualnom i socijalnom razvoju. Pedagoški ciljevi moraju opisati sadržaj učenja. Pri odabiru ciljeva mora se promisliti kako se ti ciljevi odnose prema prošlom i budućem radu u koji su učenici uključeni i kako oni proširuju njihove sposobnosti, stajališta i interese. Važno je povezati novo znanje s prethodnim.

IZBOR SADRŽAJA: čak i kad se nastavnici pridržavaju kurikuluma, ostaje im velika sloboda izbora, koliko važnosti pridati pojedinim temama ovisi o nastavnikovom mišljenju što je koliko važno. Nastavnik mora podijeliti gradivo na sastavne elemente, odrediti redoslijed tako da dijelovi čine smislenu cjelinu.

ODABIR NASTAVNIH AKTIVNOSTI: sloboda nastavnika u odabiru (ako neki razred odlično reagira na rad u skupinama, vjerojatno će te češće primjenjivati takav rad u tom razredu). Na odabir aktivnosti utječe: motivacija određene skupine, vrijeme kad se nastavni sat održava (treba pronaći vrstu aktivnosti koja će biti učinkovita npr. u petak poslijepodne kada je koncentracija učenika na niskoj razini) i materijalno tehnička priprema, druge aktivnosti i vremenski rokovi.

RAZNOVRSNOST I PRIMJERENOST AKTIVNOSTI: aktivnosti moraju pobuditi motivaciju i pozornost učenika – potrebno je imati raznovrsne aktivnosti. Početak nastavnog sata može poslužiti kao uvod kako bi potaknuo zanimanje učenika za gradivo, glavnina nast. sata može se posvetiti obradi teme, a završetak može poslužiti za ponavljanje ili komentare učenika. Raznovrsnost aktivnosti omogućuje učenicima da uče na razne načine.

PRAĆENJE I OCJENJIVANJE UČENIČKOG NAPRETKA: trebate promatrati učenike, postavljati im pitanja kako bi provjerili napreduju li prema očekivanjima. I ovdjwe je potrebna priprema → kada postavljati pitanja? Koja pitanja postavljati? Npr. tijekom prijelaza iz jedne aktivnosti u drugu.

PRIPREMANJE NASTAVE

→ priprema svih resursa i materijala potrebnih na određenom nast. satu → uključuje pisanje i fotokopiranje radnih listova, narudžbu, primanje i provjera opreme, razmještanje klupa...

1) Pokažite da vam je stalo – briga i trud koji nastavnici ulože u pripremu može pozitivno utjecati na učenike – osjećaj da je gradivo koje uče VAŽNO za njihovo znanje

2) Proba, provjera i osiguranje – upotreba bilo kojih uređaja uvijek je izvor mogućih problema kod nastavnika, važno je materijale isprobati, provjeriti opremu, ispravnost uređaja

3) Nastavni materijali – najčešće se upotrebljabaju radni listovi, folije, kartice, kompjutorski paketi – potrebno je provjeriti kakvi su materijali u udžbenicima, raspitati se u pedagoškim centrima. U pripremi radih listića, kartica i sličnih materijala najvažnija je kvaliteta prezentacije → moraju biti dobro osmišljeni, ne sadržavati previše podataka, trebaju pobuditi učenikovo zanimanje

4) Materijali za praćenje i ocjenjivanje – dio toga su testovi, ali velik dio ocjenivanja temelji se na promatranju učeničkog rada na nastavi – neke aktivnosti su stvorene samo za ocjenjivanje, takve aktivnosti moraju omogućiti da se prati rad učenika. U to su uključene dvije važne planske odluke: koliko ćete učenika pokušati ocijeniti? Kojim ćete se postupcima služiti? (hoćete li im reći da ih ocjenjujete?)

5) Bilježenje ocjena – potrebno se služiti raznim materijalima za ocjenjivanje – opažanje učeničkog ponašanaj, ispitivanje u usmenom ili pismenom obliku, rad u razredu, domaća zadaća...

6) Kako pripremiti sebe i učenike – potreba za osobnom pripremom → trebate proučavati pojedine teme, služiti se priručnicima za nastavnike, prisustvovati seminarima ili tečajevima

3. IZVEDBA NASTAVNOG SATA

Organizacija nastavnog sata uključuje vrste učenja kojima želite postići željene pedagoške rezultate. Kao posljedica različitih vrsta nastavnih metoda, postoji zapanjujući raspon aktivnosti koje mogu dobro poslužiti u nastavi, uključujući npr. izlaganje, praktične aktivnosti, radne listiće, kompjutorske igre…

1. Nastavničke usmene aktivnostiU pregledu nastavnih aktivnosti kojima se nastavnik može poslužiti korisno je razlikovati između (1) onih koje uglavnom ovise o nastavniku i (2) onih koje se mogu provoditi uz malo ili nimalo sudjelovanja nastavnika u 1 spadaju a) nastavničko izlaganje, b) postavljanje pitanja i donekle c) razredna rasprava koju usmjerava nastavnik

2. Obrazovne zadaćeU 2 skupinu spadaju a) praktične aktivnosti, b) istraživačke aktivnosti vezane za rješavanje problema, c) radni listići, d) kompjutorske igre i e) dramatizacija i rasprave u malim skupinama

NASTAVNIKOVO PONAŠANJEKad je riječ o organizaciji nastavnog sata, način rada jednako je važan sadržaju rada. Npr. kružite li razredom i pratite rad učenika i pomažete li svakome tko ima problema, umjesto da sjedite za katedrom i ispravljate zadaće za sljedeći sat, učenicima to pokazuje koliko važnosti pridajete tom nastavnom satu. Svi ti signali zajedno stvaraju opći dojam o tome koliko truda smatrate da je vrijedno uložiti u nastavni sat kako bi učenici nešto naučili – iz vas mora izbijati optimizam glede napretka koji očekujete da će učenici postići tijekom sata.Pozitivni signali u vašem ponašanjuBrojnim se umijećima učenicima može pokazati da ste sigurni, opušteni, puni samopouzdanja i svrhoviti. Najbolje se temeljito pripremiti i isplanirati nastavni sat, pa ćete zbog toga, kao i sve bogatijeg iskustva, prirodno i nesvjesno odašiljati takve

pozitivne signale. Pozitivni signali se uglavnom primjećuju na vašem licu, u glasu, govoru, pogledu, pokretima i držanju tijela. Kad ste nervozni, svjesno se potrudite da vam govor bude tečan, razgovjetan i čujan, da učenike gledate u oči i da ih gledate sve redom. Velik broj nastavnika-početnika razvije ta umijeća prilično brzo, dok je drugima potrebno malo više vremena.Drugi važni aspekti vašeg ponašanjaZa jednog nastavnika ključ uspjeha može biti u njegovoj čvrstoći; za drugog, u njegovom prisnom i brižnom odnosu. No općenito se čini da je važno pokazati entuzijazam i zanimanje za predmetno gradivo. Manje potkrijepljeni rezultatima istraživanja, iako prilično razglašeni, su strpljivost i smisao za humor.

NASTAVNIKOVE USMENE AKTIVNOSTINastavnici provode puno vremena govoreći; oni tumače gradivo, daju upute, postavljaju pitanja ili vode razredne rasprave – kvaliteta nastavnikovih usmenih aktivnosti jedan je od najvažnijih aspekata djelotvornog poučavanja.Usmeno izlaganjePuno je istraživanja pokazalo da jasnoća tumačenja (nastavnička jasnoća) najviše pridonosi boljim učeničkim rezultatima. Nastavnička jasnoća svakako pridonosi nastavnikovim usmenim aktivnostima, a pomaže u onom dijelu u kojem zadire u obrazovne zadaće, npr. one kakve se mogu pojaviti prije, tijekom ili poslije dramatizacije, ili u sadržaju i izgledu nastavnih listića. Mnogi se nastavnici ne služe usmenim izlaganjem nego pitanjima i učeničkim odgovorima da bi rekli što žele reći. To bolje uključuje učenike u nastavu, a i omogućuje vam da provjerite učeničko razumijevanje.Početak sataKvaliteta nastavničkog usmenog izlaganja na početku sata može biti osobito važna jer ima višestruku funkciju: 1. Mora pobuditi i održati učeničku pozornost i zanimanje za nastavu; 2. Korisno je reći koja je svrha ili tema nastavne jedinice i njezina važnost; 3. Funkcija uvoda može biti ukazati učenicima na veze s prethodnim nastavnim jedinicama kojih trebaju biti svjesni kako biste ih najbolje pripremili na ono što slijedi.Djelotvorno tumačenjeTumačenje je često usporedno s postavljanjem pitanja, jer nastavnik čas tumači čas postavlja pitanja. U tumačenju i postavljanju pitanja važno je pripaziti da su priroda i složenost jezika kojima se nastavnik služi na primjerenoj razini. Umijeće nastavnika da svoj izbor riječi prilagodi učeničkoj razini razumijevanja jedno je od najvažnijih umijeća kojima nastavnik-početnik mora ovladati.Sedam najvažnijih aspekata koji poboljšavaju djelotvornost objašnjavanja su:

JASNOĆA: jasno je i na primjerenoj razini STRUKTURA: najvažnije postavke razlomljene su u smislene segmente i

povezane logičkim slijedom DULJINA: prilično je kratko i prošarano pitanjima i drugim aktivnostima POZORNOST: u poučavanju se dobro koristi glas i govor tijela da bi se održalo

zanimanje i pozornost JEZIK: izbjegava se upotreba pretjerano složenog jezika i objašnjavaju se novi

nazivi EGZEMPLARI: koriste se primjeri, osobito oni vezani za učenička iskustva i

interese RAZUMIJEVANJE: nastavnik prati i provjerava učeničko razumijevanje

Vjerojatno najvažnije obilježje tumačenja je umijeće da se odredi duljina učeničkog koraka u prijelazu s onog što već znaju na početku nastavnog sata na znanje za koje se nadate da se savladati do svršetka sata. Usmena tumačenja moraju biti gramatički jednostavna, nedvosmislena, primjeri moraju biti dobro iskorišteni, tehničko nazivlje rastumačeno, a najvažnije je- moraju biti kratka.Postavljanje pitanja

Umijeća postavljanja pitanja silno su važna za repertoar uspješnog poučavanja. Studija Browna i Edmondsona grupirala je razloge koje su nastavnici naveli za postavljanje pitanja:

Potiču razmišljanje, razumijevanje pojmova, pojava, postupaka i vrijednosti Provjeravaju razumijevanje, znanje i sposobnosti Osiguravaju pozornost, omogućuju nastavniku da zaokruži neku misao, te mogu

poslužiti kao aktivnosti za zagrijavanje učenika Ponavljaju, podsjećaju i utvrđuju nedavno naučeno gradivo i prethodne postupke Pomažu u organizaciji nastavnog sata, smiruju situaciju, sprečavaju učenike da

se dovikuju u razredu, usmjeravaju pozornost na nastavnika ili tekst Poučavaju cijeli razred kroz učeničke odgovore Svima pružaju priliku da odgovore Bolji učenici potiču ostale Uključuju u rad stidljivije učenike Provjeravaju učeničko znanje nakon kritičnih odgovora, preusmjeravaju pitanja

na učenike koji su ih postavili ili na druge učenike Izražavaju osjećaje, stajališta i empatiju

Vrste pitanjaKorisno je razlikovati otvorena i zatvorena pitanja. Otvorena pitanja mogu imati nekoliko točnih odgovora, dok ona zatvorena imaju samo jedan ispravan odgovor. Zatim je dobro razlikovati pitanja višeg reda i pitanja nižeg reda. Pitanja višeg reda uključuju logičko razmišljanje, raščlambu i prosudbu, dok pitanja nižeg reda obuhvaćaju prisjećanje ili nabrajanje.Rezultati mnogih istraživanja pokazuju da nastavnici najčešće postavljaju zatvorena pitanja nižeg reda nego otvorena pitanja višeg reda i to je razlog za zabrinutost. Otvorena pitanja višeg reda su općenito intelektualno zahtjevnija i poticajnija.Kako djelotvorno postavljati pitanjaKerry navodi sedam umijeća postavljanja pitanja:

Prilagoditi izbor riječi i sadržaja pitanja učenicima Pitanjima obuhvatiti što više učenika Po potrebi postavljati potpitanja Iskoristiti učeničke odgovore (čak i netočne) Izabrati dobar trenutak za postavljanje pitanja i odrediti primjerenu stanku

između pitanja Progresivno povećavati spoznajne zahtjeve kroz nizanje pitanja višeg reda Djelotvorno se služiti pitanjima u pismenom obliku

U postavljanju pitanja mora se misliti na dvije silno važne stvari.1. Odgovarati na pitanje, osobito pred kolegama, za učenike emocionalno visoko

rizična aktivnost2. Ne smije se dopustiti da neki učenici ne odgovaraju na pitanja

PYE je opazio da neki učenici vješto izbjegavaju nastavnikova pitanja i da brže-bolje završe razgovor s nastavnikom.Brojna su obilježja uspješnog postavljanja pitanja. To je korisna tehnika kojom se izbjegava prozvati učenika za kojeg želite da odgovori na pitanje sve dok pitanje ne postavite. Treba postavljati razumljiva i nedvosmislena pitanja. Treba postaviti pitanje tako da pokažete zanimanje za odgovor, gledajte učenika u oči i pobrinite se da i drugi učenici budu dovoljno pažljivi i slušaju u tišini. Često je korisno provjeriti kako je neki učenik došao do nekog odgovora, jer vam to može omogućiti da shvatite njegov način razmišljanja.Vođenje razredne raspraveTreće područje nastavnikovih usmenih aktivnosti je razredna rasprava koju usmjerava nastavnik; to je mješavina nastavnikovih i učeničkih tumačenja, stajališta i pitanja. Razredna rasprava počinje kad učenici postavljaju pitanja i kad jedan učenik reagira na riječi drugog učenika.

Za vrijeme razrednih rasprava potrebno je odlučiti o dva najvažnija pitanja. Prvo je raspored klupa i drugo koliko ćete vi voditi raspravu i usmjeravati razgovor.Osobito je važno zapamtiti da je jedan od najvažnijih razloga za održavanje razredne rasprave pružiti učenicima priliku da razrade i izraze svoje ideje.

OBRAZOVNE ZADAĆEObrazovne zadaće su aktivnosti kojima nastavnici učenicima olakšavaju učenje, a koje se, kad započnu, mogu provesti uz malo ili nimalo nastavnikova sudjelovanja. To su npr. praktične vježbe, projekti i rješavanje problema, radni listići, kompjutorske igre… U skoro svim tim aktivnostima nastavnik kruži po razredu, prati učenički rad i pomaže učenicima prema potrebi.Osmišljavanje obrazovnih zadaćaDa bi se neka obrazovna zadaća uspješno iskoristila, nužno je učenicima točno rastumačiti što moraju učiniti i ukazati na odnos između zadaće i učenja. Za uspjeh je najvažnije pripremiti potrebne zadaće i materijale zajedno s prethodnim preciznim uputama o tome što se od učenika očekuje. Treba se pobrinuti da što više učenika razumije zadaću prije no što im se dopusti da počnu raditi.Drugi važan aspekt obrazovnih zadaća je provjeriti raspolažu li učenici sposobnostima potrebnim da uspješno izvrše pojedinu zadaću te ako nemaju, razviti te sposobnosti.Jedna od prednosti individualnih aktivnosti je da omogućuju učenicima da rade vlastitom brzinom, pomažu im organizirati svoj rad i preuzeti odgovornost za nj, omogućuju da se rad ustroji i skroji u skladu s njihovom razinom, omogućuje proširenje i obogaćenje materijala i zadaća za sposobnije učenike u razredu.Suradničke aktivnostiSuradničke aktivnosti, npr. rasprave u skupinama ili suradničko rješavanje problema, omogućuju učenicima da razmjenjuju ideje, razviju sposobnosti potrebne za suradničku interakciju, razumljivo komuniciraju i rade kao tim. Skupina od dva do šest članova najbolja je za suradničke aktivnosti. Neki nastavnici nevoljko se služe suradničkim aktivnostima jer se boje da će, odreknu li se strogog nadzora nad obrazovnim aktivnostima, teže održati red.Aktivno učenjeAktivno učenje su aktivnosti u kojima se učenicima osiguravaju visok stupanj samostalnosti i nadzora nad organizacijom, tijekom i smjerom aktivnosti. Takve aktivnosti najčešće obuhvaćaju rješavanje problema i istraživački rad, a mogu se individualizirati ili proširiti suradnju.Aktivno učenje suprotno je frontalnom poučavanju u kojem su učenici razmjerno pasivni primatelji obavijesti čvrsto pod nastavnikovim nadzorom. Aktivno učenje ima brojne pedagoške koristi:

1. Takve aktivnosti su intelektualno poticajnije a time i djelotvornije u poticanju i održavanju učeničke motivacije i zanimanja za aktivnost

2. Takve aktivnosti uspješno pomažu u razvoju velikog broja važnih sposobnosti učenja potrebnih za proces organizacije aktivnosti te interakcijskih i komunikacijskih sposobnosti u suradničkim aktivnostima

3. U takvim će aktivnostima učenici vjerojatno uživati jer omogućuju napredak, manje su prijeteće od nastavnikovih usmenih aktivnosti pa stoga potiču pozitivan odnos učenika spram sebi kao učenika i pozitivniji odnos prema predmetu

4. Suradničke aktivnosti omogućuju bolji uvid u tijek aktivnosti učenja jer učenici promatraju rad svojih kolega i zajednički slijede i raspravljaju o postupcima i strategijama

Kad je riječ o aktivnom učenju, potrebno je znati da se tim nazivom nastavnici ne služe dosljedno. U tu kategoriju se ubrajaju nastavne metode ili aktivnosti, ali i mentalne

radnje npr. učenje otkrivanjem. Aktivno učenje može kadšto osigurati bolji uvid u ono što će se učiti nego poučavanje usmenim izlaganjem.Akademske aktivnosti naspram frontalnih nastavničkih aktivnostiPuno se raspravljalo o relativnim prednostima nastavnih metoda kojima se obuhvaća cijeli razred u usporedbi s akademskim aktivnostima, osobito onima koje obilježavaju aktivno učenje. Usporedbe obrazovne uspješnosti u različitim zemljama ukazuju na to da je tzv. izravno poučavanje vjerojatno najdjelotvorniji pristup promicanju viših razina učeničke uspješnosti. Izravno poučavanje u biti se sastoji od nastavnih jedinica podijeljenih i 5 većih faza:

1. Nastavnik određuje jasne ciljeve nastavne jedinice2. Nastavnik poučava objašnjavanjem onoga što bi se trebalo naučiti3. Nastavnik postavlja pitanja da bi provjerio učeničko razumijevanje4. Postoji vrijeme za nadgledano uvježbavanje5. Nastavnik ocjenjuje učenički rad kako bi provjerio jesu li ciljevi ostvareni

Mišljenje da se nastavnici trebaju služiti raznim nastavnim metodama je općeprihvaćeno, jer to učenicima pomaže da razviju umijeća učenja na različite načine, a i osigurava veće šarenilo rezultata učenja.Stilovi poučavanjaU poučavanjima nastavne prakse pokušalo se kategorizirati nastavnike prema njihovim stilovima poučavanja; pritom se misli na njihovu sklonost čestom korištenju određenih vrsta aktivnosti učenja u poučavanju.Formalni stil poučavanja - neki nastavnici puno se češće služe na nastavnika usmjerenim aktivnostima u kojima dominira objašnjavanje, te aktivnostima koje učenici obavljaju na svom mjestu i slijedeći nastavnikove upute ovaj pristup se može kombinirati s razmještanjem klupa u redove i s puno vođenih aktivnostiNeformalni stil poučavanja – neki se nastavnici puno češće služe na učenike usmjerenim aktivnostima, uključujući rad u malim grupama i daju učenicima više kontrole nad njihovim radom može se kombinirati s rasporedom klupa tako da se oforme grupe učenika koji sjede zajedno te s aktivnostima otvorenijeg tipa u dogovoru s učenicimaStilovi učenjaTakođer je bilo pokušaja da se opiše učenika prema stilovima učenja. Ovaj termin se odnosi na vrste aktivnosti učenja i zadataka koje učenici vole i za koje smatraju da se djelotvornije za njihovo učenje. On uključuje u vrste strategija za učenje koje učenici najradije odaberu kad im se pruži prilika za izbor, te fizičke i socijalne karakteristike situacije u kojoj najradije uče.Ponekad se tvrdi da će se više toga naučiti bude li se učenike češće poučavalo na njima odgovarajuće načine. Stoga bi nastavnici trebali pokušati spojiti aktivnosti učenja s preferencijama učenika.Ideja povezivanja aktivnosti s učeničkim stilovima učenja je problematična:

1. Važno je pomoći učenicima razviti umijeća djelotvornog učenja na načine kojima nisu skloni, budući da učenici koje se pretežito poučava na način koji njima najviše odgovara možda neće uspjeti razviti puni raspon umijeća učenja

2. Učeničke stilove učenja nije lako odrediti, a oni usto i variraju od jedinice do jedinice i od predmeta do predmeta

3. Logistika razredničkog života onemogućuje diferencijalni odnos prema raznovrsnosti omiljenih načina učenja u istom razredu

Implikacije po razrednu praksuRasprava o relativnoj djelotvornosti različitih metoda poučavanja i aktivnosti učenja je složena: ono što je najdjelotvornije varira od situacije do situacije, ovisno o tipu razreda i tipu rezultata učenja koje se želi postići. No jedna od važnijih implikacija istraživanja o stilovima poučavanja i učenja je da se nastavnici u poučavanju zaista trebaju služiti raznovrsnim aktivnostima učenja.PRILAGODBA AKTIVNOSTI UČENICIMA

Uskladiti vrstu učenja s raznim sposobnostima, interesa i potreba svakog učenika u razredu jedno je od najvećih umijeća poučavanja. Jedan od problema s kojim se nastavnici suočavaju jest sklonost da se nastavnu jedinicu usmjeri – to je posljedica sklonosti da se nastava podesi prema potrebama široke sredine spektra sposobnosti, a da se dodatnim materijalima, zadacima ili individualnom pomoći zbrinu oni na krajnjim točkama toga spektra.Uskladiti aktivnosti znači odrediti koliko učenici mogu napredovati na pojedinom nastavnom satu ili u nekoliko nastavnih sati, a tad osmisliti nastavu tako da se postigne optimalni napredak za koji su učenici sposobni.U pregledu školskih faktora koji utječu na učeničko napredovanje, Sammons i suradnici ističu da je najvažniji čimbenik koji pridonosi boljem napredovanju intelektualno poticajno poučavanje.Određivanje aktivnosti i podjela učenika prema sposobnostimaDrugi pristup kojim se može pomoći u nalaženju aktivnosti koje odgovaraju učenicima je grupiranje učenika prema sklonostima. Ovo se može postići podjelom učenika prema sposobnostima, pri čemu se učenike s određenim sposobnostima okuplja u posebne grupe za svaki predmet ili temu. Pregledi istraživanja o prednostima i manama grupiranja prema sposobnostima pokazuju da takvo grupiranje može pomoći da:

1. Učenici napreduju u skladu da dvojim sposobnostima2. Nastavnici lakše osmisle aktivnosti koji zadovoljavaju potrebe cijele grupe3. Sposobnije učenike u napretku sputavaju manje sposobni4. Nesposobnije učenike ne obeshrabre sposobniji

Grupe heterogenih sposobnosti i diferencijaU mnogim se školama služe grupama heterogenih sposobnosti, možda zato što mali broj učenika određene starosne skupine ili učenika koji su odabrali određeni predmet ili temu ne dopušta podjelu. Važno je napomenuti da u svim razredima – čak i onima u kojima je izvršena selekcija prema uspješnosti – svejedno postoji lepeza sposobnosti.Diferencijacija uključuje prilagodbu načina na koji se aktivnosti određuju i ocjenjuju kako bi se izašlo u susret raznim sposobnostima u sklopu istog razreda. Stradling i Saunders izlučili su 5 tipova diferencijacije:

1. DIFERENCIJACIJA KROZ AKTIVNOSTI, pri čemu učenici svladavaju iste sadržaje, ali na različitim razinama

2. DIFERENCIJACIJA KROZ REZULTATE, pri čemu se odredi ista opća aktivnost, ali dovoljno fleksibilno pa učenici mogu raditi na vlastitoj razini

3. DIFERENCIJACIJA KROZ AKTIVNOST UČENJA, pri čemu se pred učenike postavlja isti zadatak i na istoj razini, ali na drugačiji način

4. DIFERENCIJACIJA KROZ TEMPO, pri čemu učenici mogu savladati isti sadržaj na istoj razini, ali različitim tempom

5. DIFERENCIJACIJA KROZ DIJALOG, pri čemu nastavnik s pojedinim učenicima raspravlja o aktivnostima kako bi ih prilagodio njihovim potrebama

Vješto usklađivanjeJedan od korisnih načina na koji nastavnici mogu izvršiti usklađivanje jest da brižljivo prate učenički napredak i pitanjima provjere razumijevanje. Usklađivanje aktivnosti s učenicima znači potrebu da se uzmu u obzir učenički interesi i potrebe. To znači da će se iskoristiti primjeri i teme i njihova primjena koje će vjerojatno zanimati ili imati veze sa životnim iskustvom učenika u razredu.VođenjeDrugi način prilagodbe nastave učenicima je individualan rad s učenicima, koji se ponekad naziva vođenje – iznimno važan zbog ne samo stručne pomoći nego i zbog prisnog karaktera između nastavnika i učenika.Stručno mentorstvo – najvažniji aspekt metoda skela pojam skela znači da stručno mentorstvo može uključivati pomoć učenicima u nekoj aktivnosti tako da im se skrene

pozornost na najvažnije elemente nužne za primjenu i jačanje postojećeg razumijevanja i time omogući da uspješno privedu aktivnost kraju

UPOTREBA IZVORA I MATERIJALAGolem je raspon izvora i materijala koji se može upotrijebiti u nastavi – zvučne vrpce, radni listovi i kartice, kompjutorski paketi i simulacijski materijali

- Zlatno pravilo njihove upotrebe bilo bi uvijek provjeriti njihovu kvalitetu i primjerenost nastavnoj jedinici

Služenje školskom pločom i grafoskopomŠkolska ploča je najraširenije nastavno pomagalo i kvaliteta upotrebe ploče biti će najvažniji pokazatelj kakvoće nastave – školska ploča može se koristiti kao podsjetnik ili za zapis najvažnijih natuknica.

- Nastavnici početnici moraju paziti na to da ne govore dok su okrenuti licem prema ploči

- Slična uputa vrijedi i za grafoskop – treba paziti da se vidi iz svih dijelova učionice i da ne zaklanjate vidik svojim tijelom

Individualizirani radni zadaciDva područja upotrebe izvora i materijala za učenje koja se najbrže razvijaju su široka upotreba individualiziranih zadataka koji se temelje na kompjutorskim paketima i radnim karticama. Jedan od najvažnijih čimbenika u poboljšanju učeničkih rezultata je sposobnost nastavnika da maksimalno iskoristi vrijeme koje učenici provode učeći od neke nastavne aktivnosti.Brižljiv odnos prema izvorima i materijalimaKad se učenici služe izvorima i materijalima kojima će se nakon njih služiti drugi učenici, vrijedno je napomenuti da se izvorima mora pažljivo i oprezno rukovati zajedničko vlasništvo i upotreba nameću odgovornosti i obveze svakom korisniku odnosno učeniku

4. VOĐENJE I TIJEK NASTAVNOG SATA

- najvažnija zadaća nastavnika jest održati učeničko sudjelovnaje u radu kroz cijeli nastavni sat te time osigurati ostvarenje pedagoških ciljeva. Iz tih razloga potrebna su umijeća da se aktivnosti vode i organiziraju na najproduktivniji način. Jedno od najvažnijih područja ustroja nastavnog sata su počeci – u smislu kako započeti nastavni sat, prijelazi – kako prijeći s jedne aktivnosti na drugu te svršeci – kako uspješno nastavni sat privesti kraju.

- 2 najvažnija aspekta POČETKA nastavnog sata su TOČNOST i MENTALNI SKLOP

- točnost znači da nastavni sat počinje prilično brzo nakon vremena službeno predviđenog za njegov početak – dakle nema kašnjenja! Učenicima se mora dati do znaja da neopravdanjo kašnjenje nije prihvatljivo. Kada se svi smjeste potrebno je dati znak da će nastava početi za što autor ističe da je najvažniji trenutak sata jer označava trenutak od kojeg učenici moraju početi paziti i uključiti se u rad. Potreban je jasan i nedvosmislen znak početka kao npr – Pažnja molim!

- uspostava pozitivnog mentalnog sklopa – najbolji je način tonom glasa i ponašanjem pobuditi znatiželju i uzbuđenje te osjećaj svhovitosti onoga što slijedi. Uspješan uvod u nastavni sat kojim se uspostavlja pozitivni mentalni okvir olakšava i samo učenje tijekom nastave. Drugi aspekt uspostave mentalnog okvira jest provjera je li svaki učenik spreman i pripremljen za početak nastave u smislu ima li knjige i sve što je

potrebno. Bitna je profesorova pripremljenost koja učenicima daje do znanja da je profesoru stalo do predmeta i njihovg poučavanja.

PRIJELAZI Za prijelaze je bitno da nisu skokoviti – dakle ne da učenici započnu neku aktivnost pa da im tek nakon nekog vremena prekineš i kažeš da im treba udžbenik za određena pitanja već da su GLATKI – da im se prije početka rješavanja objasni što i kako trebaju raditi.

- 2 aspekta pridonose glatkom tijeku nastave:1. Nastavnik mora pratiti kako nastavni sat teče i odlučiti kada započeti prijelaz

– ovisno o tome kako učenicima neka aktivnost ide2. Odluka o tome kada upute dati cijelom razredu, a kada pojedinačno – kada

nekome učeniki nešto nije jasno nije potrebno zaustaviti rad cijelog razreda već popričati nasamo s njime i naravno istovremeno pratiti da ostali ne rade buku

SVRŠETAK SATA - 3 su važna elementa: završiti na vrijeme – ni prerano, a ni prekasno! Zatim pripremiti učenike za svršetak sata – zadati zadaću ili neki zadatak te posljednje da učenici moraju izlaziti disciplinirano.

ODRŽANJE UČENIČKOG SUDJELOVANJA - Uspješno vođenje nastavnog saa ponajprije je pitanje postigunuća ravnoteže između obrazovnog potencijala neke aktivnosti i stupnja u kojem održava učeničko sudjelovanje. Novopečeni nastavnici trebali bi se služiti nastavnim metodama koje održavaju učenički entuzijazam i zanimanje kao npr. poticati intelektualnu znatiželju, koristiti pristupe koji odgovaraju predmetnom gradivu i učenicima, pravilno strukturirati informacije, jasno prezentirati sadržaje, djelotvorno postavljati pitanja, davati jasne upute, postaviti visoka očekivanja za sve učenike...

- Praćenje učeničkog napretka je najvžanije umijeće potrebno da se osigura učeničko sudjelovanje. To se čini aktivno – kruženjem po učionici postavljanjem pitanja te pasivno – uobičajenim postupcima kojima se učenika potiče da potraže pomoć ( ovo pasivno nije ni meni jasno )

- „preklapanje“ – umijeće istodobnog vršenja dviju ili više radnji – npr. sposobnost da se istodobno prati sat i pomaže nekom učeniku

- „uživljenost“ – osjećaj za ono što se događa u učionici – praćenje stanja u razredu- Bitno je i upravljanje učeničkim vremenom us smilu da im se na početku neke

aktivnosti kaže koliko im vremena stoji na raspolaganju za određeni zadatak. Kada se to čini ne smije se dati ni premalo vremena, a ni previše i to se čini jer učenici znaju da nakon te aktivnosti slijedi i druga što održava njihovo zanimanje za sami nastavni sat.

- Poticajne povratne informacije učenicima valja davati kao podršku i poticaj za daljnji napredak – time pokazujemo da nam je stalo do njihovog napretka. Povratne informacije se moraju davati na neprijeteći način jer ako učenik strepi teže prati ono što mu se govori, stoga je potrebno govoriti s puno razumijevanja i krivca za problem naći u zadatku i aktivnosti, a ne u samome učeniku – ta sposobnost suosjećanja iznimno je bitna.

- Iako su planovi za nastavni sat važni svi nastavnici moraju prilagoditi tijek nastavnog sata potrebama trenutka, naravno da ako učenicima treba više ili manje vremena za zadatak da se mijenja i cijeli tok samog nastavnog sata

POTPORA NASTAVE- Od nastavnika su potrebne razumljive upute učenicima kako se ponašati tijekom sata dok se oni ne počnu i rutinski ponašati u skladu s očekivanjima

- Važno je naglasiti im da u raspravu učenici govore jedan po jedan – inzistiranje da se digne ruka kada se nešto želi reći

- Za rad u skupinama bitne su 4 stvari – veličina, priroda zadatka, nastavnikovo promatranja i objašnjenje uputa i vremena koje stoji na raspolaganju učenicima

KRETANJE UČENIKA I GALAMA - Neke prilike tijekom nastave zahtijevaju posebnu pozornost nastavnika a to su podjela knjiga, materijala na početku same nastave, zatim kretanje većih skupna učenika koje treba nadzirati te nastavnikova očekivanja o tome kada učenici mogu ustati s mjesta – odlazak na wc i slično...

- Što se tiče same galame tijekom nastave – svaki nastavnik određuje vlastiti standard prihvatljive galame. Ako su učenici preglasni preporuča se da se kaže nešto o radnom ugođaju koji se očekuje, a ne da se općenito žali na razinu galame npr. bolje je reći „možete razgovarati sa susjedom, ali i ne s drugim učenicima“ nego „prebučno je u razredu“ u prijevodu ne odmah živčanit i derat se na cijeli razred...

- Ono što je bitno – nastavnici početnici znaju izbjegavat aktivnosti u kojima ima galame da stariji nastavnici ne bi pomislili da se ništa ne radi. Bitno je osmisliti aktivnosti u kojima i kada se učenici i kreću i galame da to sve vodi nečemu tj. da uečnici nešto i nauče.

5. RAZREDNI UGOĐAJ

Razredni ugođaj koji nastavnik uspostavi može snažano djelovati an učeničku motivaciju i stavove prema učenju te su umijeća koja su potrebna za kreiranje pozitivnog ozračja silno bitna. Učenika na rad najbolje potiče ugođaj koji se opisuje kao svrhovit, radni, opišten, srdačan, poticajan i sređen. Takav ugođaj olakšava učenika učenje zato što uspostavlja i održava pozitivan odnos i motiviranost učenika za nastavni sat i očito je da se taj ugođajj temelji na implicitnim vrijednostima koje prožimaju nastavu, a to je da su učenici i njihovo učenje važni.

SVRHOVIT I RADNI UGOĐAJ

Etos (ugođaj)svrhovitosti i radinosti temelji se na načinu na kojem nastavnik ističe potrebu za stalnim napretkom u učenju. Brz početak nastave, brižljivo praćanje učeničkog napretka i dobra organiziranost pomažu osigurati nesmetanost radnog sata i učeničko sudjelovanje. Nastavnici ne smije dopustiti da nepotrebni organizacijski problemi utječu na tijek nastavnog sata.

Dakle, to isticanje svrhovitosti i radinosti može se opisati kao poslovni način organizacije. Njegove karakteristike su učeničko prihvaćanje nastavničkog autoriteta kao organizatora i voditelja nastavnih aktivnosti te očekivanje

nastavnika i učenika da će se učenici potruditi što im se kaže i da će dobro napredovati. Svrha svega toga bila bi da učenici sebe kao učenike poštuju i uvažavaju, a to se može osigurat tako da se odrede realistična očekivana uspjeha i pruži pomož i podrška učenicima kad zapadnu u teškoće.

OPUŠTEN, SRDAČAN I POTICAJANOve tri osobine temelje se na vrsti odnosa koji uspostavite s učenicima. Ako ste opušteni i rješavate probleme smireno, opustit će se i učenici i razvit će znatiželju. Srdačnost znači da učenici imaju osjećaj da vam je stalo do njih i njihova učenja. Trebali bi im se obraćati suosjećajnim i brižnim tonom. Pye (1988.) se u svojoj analizi uspješnog poučavanja poslužio izrazom „brižna nježnost“.Biti poticajan znači pomagati i poticati učenike da izvrše zadatke koji se od njih traže i da rješavaju probleme na koje nailaze u situaciji u kojoj im je potrebno pomoći, a ne ih prekoravati. Isto tako morate paziti da se previše ne oslone na vašu pomoć jer onda neće biti samostalni pri učenju ili neće paziti na satu. Morate im dati neke povratne informacije u smislu kako će im praćenje nastave omogućiti da riješe postavljene zadatke/zahtjeve i takve informacije mogu biti koristan način pružanja podrške.REDRed se može uspostaviti na mnogo načina. Autor kaže da red mora biti temeljen i nadopunom drugih obilježja potrebni u uspostavit značenje svrhovitosti, opuštenosti, srdačnosti, radinosti i poticajnosti. Red se dakle temelji na umijeću organizacije nastave i na odnosu s učenicima koji se pak temelji na uzajamnom poštovanju i razumijevanju. STUDIJE O RAZREDNOM UGOĐAJUMnoge studije o djelotvornom poučavanju i uspješnim školama bavile su se pojmom ugođaja ili etosa (Tabber, 1994., Sammons i suradnici, 1995.). U niz studija izražava se mišljenje o važnosti prvih nekoliko nastavnih sati u novom razredu. Wragg i Wood su usporedili iskusune nastavnike s budućim nastavnicima i uočili da su iskusuni nastavnici:

a) Samouvjereniji, srdačniji i ljubaznijib) Profesionalnijic) Poticajnijid) Pokretljivijie) Više gledaju učenike u očif) Češće se služe humoromg) Imaju jasnije propisana pravilah) Znaju se bolje nametnuti i osobno i svojim autoritetom.

KOMPETENCIJE ZA USPOSTAVLJANJE POZITIVNOG RAZREDNOG OZRAČJAPostoji popu standarda za netom diplomirane nastavnike (DfEE, 1997a)) koji kaže da bi budući nastavnici trebali znati:

a) Pratiti poučavanje i intervenirati kako bi osigurali valjano učenje i disciplinub) Uspostaviti i održavati svrsishodnu radnu atmosferuc) Odrediti visoka očekivanja u vezi s učeničkim ponašanjem te postići i održati discplinu

pomoću čvrsto ustrojenog poučavanja i pozitivnih i produktivnih odnosad) Uspostaviti sigurno okruženje koje pomaže učenju i u kojem učenici osjećaju sigurnost i

povjerenje u vlastite sposobnosti.MOTIVIRANJE UČENIKAPostoje tri utjecaja na učeničku motivaciju:

Unutarnja motivacija, vanjska motivacija i očekivanje uspjeha.Unutarnja motivacija znači koliko će učenici sudjelovati u nekoj aktivnosti kako bi zadovoljili svoju znatiželju i zanimanje za nastavno gradivo koje se tumači ili kako bi razvili kompetenciju ili sposobnosti u odnosu na zahtjeve koji se ispred njih postave, zbog sebe. Ukratko, to je učenička znatiželja, uči radi sebe, zbog sebe.Izvanjska motivacija znači sudjelovanje u stanovitoj aktivnosti kako bi se postigao neki željeni cilj ili svrha izvan aktivnosti. Znači aktivnosti su sredstvo postizanja nekog cilja izvan same aktivnosti. Unutarnja i vanjska motivacija se često promatraju odvojeno, ali nisu nespojive. Primjerice, učenici se mogu truditi na satu matematike jer vole matematiku, ali i zato što žele postići dobar uspjeh i ostvariti svoje ambicije. Tu je bitno naglasiti učenikovo očekivanje uspjeha. Ako je neki zadatak težak, nitko se neće ni potruditi uspjeti. S druge strane, ako je neka zadaća ili zadatak prelagan, neki učenici će smatrati da nisu vrijedna truda, osim ako ne postoji neki poseban da ih se izvrši. Brophy je us svojem istraživanju došao do zaključka da učenike najviše motiviraju zadaci koji im pružaju izazov, koji su teški, ali rješivi. KAKO POBUDITI UČENIČKU MOTIVACIJUNajvažniji načini kojima nastavnici mogu pobuditi učeničku motivaciju su one koje koriste učeničku unutarnju i vanjsku motivaciju te očekivanja učenika. Ali bitno je napomenuti da se ljudi razliku prema tome što kod njih potiče vanjsku i unutarnju motivaciju i očekivanja uspjeha. O motivaciji ovisi i to koliko su roditelji poticali učenike, te kako učenici doživljajavaju nastavnička očekivanja i zahtjeve koje pred njih postavljaju. Očekivanja nastavnika trebaju biti realistična, ali izazovna, dakle, učenika treba uvjeriti da su aktivnosti korisne i zanimljive i da je njihov napredak jako važan.KAKO ISKORISTITI UNUTARNJU MOTIVACIJU?Korištenje unutarnje motivacije uključuje izbor tema koje će zanimati učenike, posebno ako su povezane sa životnim iskustvom učenika. Primjerice, dijagrami neka pokazuju kojim su pijevoznim sredstvima učenici tog jutra došli u školu.Mogućnost izbora također pobuđuje zanimanje učenika. Ako uzmemo primjer školskog lista, svatko može osmisliti izgleda područja koje ga najviše zanima (sport, kultura, zabava). Dobrodošle su i razne igre kao i novost i raznolikost. Unutarnju motivaciju može se poboljšati tako da se učenicima redovito pokazuje kako im se poboljšavaju sposobnosti i kompetencije i što sve mogu sad učiniti i razumjeti u usporedbi s onim što su mogli na početku školske godine.KAKO ISKORISITI VANJSKU MOTIVACIJUPri korištenju učeničke vanjske motivacije treba povezati trud i uspjeh s opipljivim nagradama i povlaticima, ali te nagrade ne smiju smanjiti učeničku unutarnju motivaciju niti obeshrabriti one koji ne dobivaju takve povlastice.Motivirajuće je i davanje nagrade koje pojačava osjećaj samosvijesti, primjerice visoke ocjene iz nekog predmeta, ali i tu treba paziti na moguć loš utjecaj na druge učenike.Vanjska motivacija može se pojačati tako da s eučenicim aukaže na korist, relevantnost i važnost teme ili aktivnosti za njihove potrebe. To mogu biti kratkoročne potrebe poput dobrog rezultata na teksu ili dugoročne potrebe kao što je rješavanje životnih problema ili pomoć u ostvarenju njihovih ambicija.KAKO ISKORISITI OČEKIVANJA USPJEHA?Poticaji koji se temelje na učeničkom očekivanju uspjeha osiguravaju to da su postavljeni zadci izazovni i da učenicima nude realističnu mogućnost uspjeha ako se u obzir uzmu njihove sposobnosti i predznanje. Nastavnikova pomoć i očekivanja

moraju u učenicinma izazivati samopouzdanje i oni moraju osjetiti da će uspjeti uz primjereni napor. Kad je riječ o učenicima s poteškoćama u učenju kojima nedostaje samopouzdanja, takva očekivanja su silno važna. VAŠ ODNOS S UČENICIMAUčenici najbolje uče kada se taj odnos temelji na uzajmnom poštovanju i razumijevanju. Stručnost u radu odaje brigu za učenika i njegovo poštovanje. Razumijevanje se temelji na tome što vašim učenicima pokazujete da razumijete i cijenite njihovo stajalište o mnogim pitanjima i iskustvima, školskim, društvenim i osobnim, primjerice suosjećanje kad mjesni nogometni klub izgubi, pohvala učeniku koji je dobro igrao u školskoj momčadi, zabrinutost ako je učenik bolestan itd. PRUŽANJE DOBROG PRIMJERATrebamo biti svjesni utjecaja koje naše ponašanje može imati na učenike kao primjer ili uzor njihova ponašanja. Učenici očekuju da im budete dobar primjer za ono što očekujete od njih. Ako tražite urednost i vaša ploča mora biti uredna. Ako želite da učenicima nastava bude zanimljiva, i sami trebate pokazati zanimanje za nstavne aktivnosti. U svojim izvješćima Ofsted ističe osobiti važnost primjera koji nastavnik pruža u uspostavi pozitivnih navika u razredu. Humor u nastavi- treba znati kada i u kojem stupnju koristiti humor u nastavi, on može pomoći u uspostavi razumijevanja i pozitivnog razrednog ugođajaPotrebno je poštovati učenike i njihova stajališta, kao što i oni moraju poštovati vas, to je temelj svakog prijateljstva, ali isto tako razred mora prihvaćati vas kao autoritet i organizatora kao i nadziratelja onog što se zbiva, kako bi učenje bilo uspješno. Ponašanje nastavnika mora biti kompetentno, poslovno i radno.Tako bi prečesta uporaba humora mogla smanjiti autoritet nastavnika.

Kako povećati učeničku samosvijest?Problem nastaje kada škola uništi učeničku samosvijest i pouzdanje, takvi učenici vezuju neuspjeh uz svoj rad, čak i kada se najviše trude. Hargreaves vezuje to uz učenički osjećaj dostojanstva koji se uništava, te se oni osjećaju nevrijednima i sl., to proizlazi iz njihovog susreta sa formalnim i skrivenim kurikulumomFORMALNI KURIKULUM- odnosi se na učenje o predmetu i temi koja se obrađujeSKIVENI KURIKULUM- odnosni se na poruke koje učenici dobivaju preko svojih školskih iskustavaHumanistički pristup proučavanju i učenju- povezan je sa samosvijesti učenika, a vidi se u radovima Maslowa i Rogersa, koji tvrde da obrazovanje mora isticati važnost cijele osobe, osobnog razova i učeničkog svjetonazora, te koncepciju osobnog djelovanja i mogućnosti izboraNajvažniji elementi takvog pristupa nastavi: 1. nastavnička funkcija kao pomagaća2. širok izbor i nadzor u organizaciji učenja od strane učenika3. iskazati poštovanje i empatiju za učenike

U SRCU PRISTUPA JE POTICANJE SAMOSVIJESTI UČENIKA

Prenošenje pozitivnih poruka

Pozitivni i ohrabrujući komentari svakako će poticati učeničku samosvijest. Kao i vaš govor tijela.Pozitivna pomoć1. Odnos prema učeničkim pogreškama i 2. stupanj osobnog zanimanja za napredak učenika su dva polja koja najviše utječu na komunikaciju s učenicima.Učenička pogreška- svaki njegov radi ili problem učenja koji ne zadovoljava zadane standarde postignuća, netočni odgovori, i sl.- tu treba razmisliti o uputi učeniku kako da to popravi ne o prijekoru, bolje je pomoći nego kritizirati-potrebno je obratiti pažnju da se nastavnički ton ne čuje kao poniženje ili porugaOsobno zanimanje za napredak učen.- primjerice može se ostvariti tako da brzo zapamtite imena učenika

Izgled i sastav razreda2 osnovna obilježja koja utječu na razredni ugođaj: 1. opći izgled razreda, raspored klupa čak i izgled nastavnika…2. sastav razreda; je li razredna grupa miješanog spola, dobi i sl.Izgled razreda- on pokazuje učenicima da se netko brine da im osigura ugođaj, a čista, prozračna i adekvatno pripremljena prostorija pomaže im da razviju pozitivna očekivanja od nastave- izloženi učenički radovi pokazuju da se škola ponosi njihovim signućima, što ih motiviraIsto tako svaki nastavnik može puno učiniti u proklamiranju svojeg predmeta, primjerice u kabinetu, koji bi trebao izgledati o reklama za j predmet.

Razmještaj klupa- treba biti u funkciji pojedinog predmeta, i da nastavnik i pr. ploča budu dobro vidljiviTako će tijekom rada u grupama klupe biti razmještene u grozdove dok u tradicionalnim načinima u redoveUrednost-važna je čistoča i urednost učione, a u osnovnoj školi se može omogućiti učenicima da samostalno paze na čistoću i red - važno je isto tako ostaviti urednu učioni i nakon završetka nastaveOdjeća-izgled nastavnika je važan jer govori koliko brinete i obračate pozornost na vanjštinu odjeća je simbol i znak nastavničke formalne funkcije-treba se prilagodit konvencijama i očekivanjima škole u kojoj raditeSastav razreda -dobro je sastaviti ga prema uspjehu učenika, jer će to imat učinak na njihova očekivanja o sebi, a i vaša, ali treba paziti da to ne obeshrabi skupine koje su prosječne ili ispod toga, poruka mješanih skupina je da su svi učenici jednako važni„Važan aspekt vašeg umijeća u uspostavi pozitivnog razrednog ugođja je vaša osjetljivost na kontekst vašeg ponašanja i kako ono djeluje na tip učenika od kojih je sastavljen određen razred.“

6. DISCIPLINA 127.- 156.str.

= red potreban u učionici da bi učenici djelotvorno učili- ako su nastavne aktivnosti dobro isplanirane i pripremljene te one dobro zaokupljuju učeničk pozornost, uspostavit će se red- pogrešno je odvajati disciplinu o poučavanja ili pokušati uspostaviti dominaciju PRIRODA UČENIČKOG NEPOSLUHA

- brbljanje/ upadice, galama, odsutnost duhom, neizvršavanje zadaća, bezrazložno odlaženje s mjesta, ometanje drugih učenika, kašnjenje na nastavu- ozbiljniji neposluh (agresivnost, psovke, neprihvaćanje autoriteta) pojavljuju se ako gore navedeni neposlusi postanu dio svakodnevice (ako ih se na vrijeme ne spriječi)Uzroci učeničkog neposluha- najvažniji:

- dosada, dugotrajni umni napor, nemogućnost da se izvrši aktivnost, druželjubivost, niska školska samosvijest, emocionalni problemi, negativan odnos, nedostatak negativnih posljedicaImplikacije za poučavanje- potrebno je razlikovati uzroke učeničkog neposluha- zbog toga što su učenici primorani biti na nastavi, može se javiti osjećaj frustriranosti- > ako osjete da ste nametljivo prisilni,uzeli nekoga na ''pik'' ili nepravedniUSPOSTAVA AUTORITETA- učenici moraju shvatiti da imate autoritet da biste dobro organizirali njihovo učenje, a ne kao izvor moći- uspostavlja se kroz 4 najvažnije obilježja vaše zadaće:1) Iskazivanje vašeg statusa- nije najvažnije da se ponašate kao da ga imate-pokazati da ga imate na način da se ponašate opušteno, sigurno, samopouzdano, radnjama (slobodno hodati po učionici, započinjati razgovor i usmjeravati aktivnosti bez pogovora te sprječavati da učenici to čine- izbjegavati tjelesni dodir2) Kompetentno pou č avanje - pokazati da puno znate o nekoj temi- potvrdit će pravo da upravljate njihovim ponašanjem-> dobro isplanirati satove- loš nastavni sat- uvreda učenicima-> nastavnik se nije dobro pripremio- kompetentno poučavanje- osjećaj ponosa i samopoštovanja, vrijednosti i važnosti kod učenika3) Organizacijski nadzor- nastava treba početi na vrijeme, učenici trebaju biti uključeni u aktivnosti, a prijelazi između aktivnosti glatkiSmith i Laslett - 4 najva ž nije zada ć e organizacije : ˝Nek uđu, nek izađu, ti počni, nikome se ne zamjeraj!˝- uspostaviti jasna pravila ponašanja i očekivanja te nametati vaše stajalište u slučaju sukobaWragg i Wood - u studiji o srednjoškolskim nastavnicima- 11 nastavnih pravila : -zabranjeno je brbljati dok nastavnik govori- zabranjeno je ometati nastavu galamom- moraju postojati pravila o ulasku i izlasku iz učionice i kretanja po njoj- zabranjeno je ometati rad drugih učenika- rad se mora izvršiti na propisan način- učenici moraju podići ruku kad žele odgovoriti a ne izvikivati odgovor- učenici se moraju truditi- učenici ne smiju osporavati nastavnikov autoritet- prema školskom vlasništvu i opremi mora se postupati obzirno- moraju postojati pravila vezana uz sigurnost- učenici moraju pitati ako nešto ne razumiju

4) Kako djelotvorno rješavati probleme u č eni č kog neposluha - bitno je uzeti u obzir kontekst u kojem radite i u kojem je došlo do nediscipline

KAKO PREDUHITRITI UČENIČKI NEPOSLUH''bolje spriječiti, nego liječiti''- podučavanjem ne dopustiti da mogući incidenti prijeđu u neposluh. Bit kako preduhitriti neposluh su oprez i akcija.Postupci kojima se može preduhitriti neposluh-pogledom preletjeti po razredu- kružite po prostoriji-gledajte učenike u oči- poimence ispitujte- iskoristite blizinu (stajati pored nekoga tko ometa nastavu)- pružite pomoć (savjeti i pomoć učenicima)- mijenjajte aktivnosti ili brzinu rada- uočite neposluh (važan je pogled na učenika)-uočite neuljudnost (iskorijeniti neuljudnost i nepoštovanje)- premještajte učenike (raspored sjedenja je povlastica, a ne učeničko pravo)UZROCI NEPOSLUHA I SAVJETI-potrebno je ispitati uzrok i dati savjet kako bi se doznala priroda problema. Pitati: ''U čemu je problem?'', te pokazati učeniku da nam je stalo, bez da budemo neugodni ili nasrtljivi.Djelotvorni savjetiKad učeniku dajete savjete važno je dopustiti da on govori, kako bi učenik shvatio da neposluh nije u njegovom interesu i da bi obećao daće se ubuduće ponašati pristojno. Takav razgovor je najdjelotvornije obaviti u četiri oka. Ukoliko je problem ozbiljan treba se obratiti kolegama ili pedagozima.Vaša pedagoška funkcijaRješavanje problema učeničkog neposluha nije samo pitanje discipline već je i povezano s vašim pedagoškim obvezama. Treba pripaziti i na čudne oblike ponašanja, ne samo one koji ometaju nastavu.Posljedične radnjeNakon što otkrijete slučaj neposluha, možda ćete morati poduzeti neke radnje, npr. surađivati s kolegama. Neki će učenici možda imati posebne odgojno- obrazovne potrebe.PRIJEKORIPrijekor- verbalno upozorenje ili komentar nastavnika učeniku koji pokazuje nastavnikovo nezadovoljstvo neposluhom učenika. Većina disciplinarnih problema koje se nije uspjelo riješiti savjetom, riješit će se prijekorom.Uspješna upotreba prijekora-služiti se rijetko i kao nadopuna umješnom podučavanjuObilježja umješnog i djelotvornog služenja prijekorima:-prekorite stvarnog krivca-čvrstoća- prijekor jasan i strog u tonu i u sadržaju-izrazite zabrinutost-izbjegavajte ljutnju-istaknite što je potrebno-pojačajte psihološki učinak- pojačati učinak prijekora neverbalnim, npr. gledanjem u oči-izbjegavajte sukobe-kritizirajte ponašanje, a ne učenika-prekorite učenike osobno, a ne pred cijelim razredom-sprječavanje-pravila i razlozi- obrazložiti prekršeno pravilo-izbjegavajte nepravedne usporedbe-

-budite dosljedni-izbjegavajte prazne prijetnje-izbjegavajte prekoravati cijeli razred-egzemplarni prijekor- alternativa prijekoru cijelog razreda je prijekor jednog učenika uz napomenu da se takvo ponašanje neće tolerirati ni kod drugih učenikaKAZNEUnatoč uspješnoj upotrebi prijekora i drugih metoda, neposluh može potrajati pri čemu su potrebne kazne.Priroda i svrha kazniKAZNA- formalni čin koju učenik treba doživjeti kao neugodu. Ona služi tomu da se učeniku pomogne da se ubuduće pristojno ponaša-mala granica između kazne i prijekora -važno da učenik zna kako je kazna u njegovom interesu3 svrhe:-odmazda- iza prijestupa slijedi kazna, kad se prekrši moralno pravilo- pravda-zastrašivanje- da ubuduće izbjegava neposluh zbog traha od posljedica-rehabilitacija- ukazati učeniku da je postupio lose i da to ne čini više,rehabilitacija najvažnija jer ima odgojni elementNedostaci kazne -najveći učinak kao formalna i teška sankcija ali često kratkotrajna i neučinkovitanajve ć i nedostaci: -neprimjeren su model ljudskog odnosa-potiču zabrinutost i zlovolju-kratkotrajan učinak-potiče učenike sa smišljaju način kako ih izbjeći-gušenje neposluha, a ne poboljšanje ponašanja- ne rješavaju uzrok-pozornost usmjeravaju na neposluhVrste kazni-pismene zada ć e -nešto dodatno-ostanak u "reštu"-zadržati -tijekom odmora ili poslije škole-gubitak povlastica-da sjedi sam ili mu se zabrani izlet-isklju č enje s nastave -verbalno zastrašivanje-obavještavanje ravnatelja ili roditelja-simboli č no ka ž njavanje -zabrana dolaska na nastavu-krajnja sankcijaDjelotvorna upotreba kazni- ipak najdjelotvorniji postupci temeljeni na razgovoru s učenicima-najveća zamka nastavnicima je pretpostavka da je kazna jača o djelotvornija-> neprimjereno korištenjeBITNO:-koristiti ih rijetko-pravodobno-način- s razlogom-primjerenost prekršaja-redoslijed- da ju učenici prihvate kao pravednu i opravdanu-povezanost s politikom škole-odbojnost- mora biti neugodnaSUKOBI-može biti žestok i nabijen osjećajima, izbiti naglo i nepredvidljivoIskrice sukoba- učenik osjetljiv zbog neuspjeha u učenju-uč. osjeća nepravednost primijenjene kazne

-uč. reagira protiv neprikrivenog tjelesnog/ verbalnog zastrašivanja-uč. pokušava izbjeći nelagodu ako se inzistira da odgovori, a ne želi se osramotiti pred razredomKako postupiti u slučaju sukoba-zadržite mir-smirujte situaciju- budite svjesni eksplozivnosti situacije-poslužite se svojim društvenim umijećima-pokušajte spasiti vaš i učenikov obraz-zatražite pomoć ako je potrebnoBITNO- zadržite mir, objektivnost, razboritost i umješno se poslužite primjerenim postupcima

DRUGI POSTUPCIFormalno praćenje ponašanja-pisati mišljenje o učenikovu ponašanju poslije svakog sata- kasnije se donosi sudUvjetovani dogovori-obećati dogovorenu nagradu, ako se tijekom određenog razdoblja bude dobro ponašaoRoditeljska pomoć- razgovarati s roditeljima, posebice ako se misli da uč. ima posebne odgojno- obrazovne potrebeProstorije za neposlušne učenike- može se postići i suprotan efektPozitivno poučavanje-temelji se na biheviorizmu: učeničko ponašanje koje se nagradi vjerojatno će se ponovit, ono koje se kazni će se prorijediti. Bitno odrediti pravila i program pohvala i nagrada požwljnog ponašanja te podsjećanja na školska pravila. Kazne su rijetke.

7. OCJENJIVANJE U Č ENI Č KOG NAPRETKA SVRHE OCJENJIVANJAOcjenjivanje je svaka aktivnost kojom se produđuje učenikov uspjeh; odnosi se na tehnike kojima se prati učenikov napredak prema određenim obrazovnim rezultatima.Najčešće svrhe osjvenjivanja su:

a) osigurati nastavnicima povratne informacije o učeničkom napretku- omogućuju provjeravanje uspješnosti vlastitog poučavanja

b) učenicima osigurati pedagoške povratne informacije- omogućuje učenicima da usporede vlastiti uspjeh sa standardima, da poboljšaju vlastiti rad, jasnije shvate zahtjeve određene aktivnosti

c) motivirati učenike- omogućuje poticanje učenika da dobro orgraniziraju svoj rad i nauče što je potrebno za upješno provođenje aktivnosti

d) osigurati evidenciju napretka- omogućuje pismeno praćenje učenikovog napretka kroz dulje razdoblje

e) poslužiti kao izraz sadašnjih postignuća- to postignuće može poslužiti kao temelj za dobivanje svjedodžbe ili formalnog izvješća namjenjenog drugim osobama (roditeljima)

f) ocijeniti učeničku spremnost za buduće učenje- znak jesu li učenici spremni za određeni tip učenja, jesu li svladali prethodno gradivo i sl.

g) dokaz o djelotvornosti nastavnika i škola3 opasnosti ocjenjivanja

1. Prva i najvažnija opasnost je da se učenici koji iz povratnih informacija o svojem napretku zaključe da zaostaju za drugima, mogu obeshrabriti ili uzrujati

2. Druga opasnost je da postupci za ocjenjivanje oduzimaju previše vremena i mogu biti prebirokratski za učenike i nastavnike

3. Treća opasnost je da nastavnici i učenici mogu previše pozornosti davati dobrim učenicimaVRSTE OCJENJIVANJAFormativno ocjenjivanje- cilj mu je poboljšati uspješno učenje. Usmjereno je na pronalaženje grešaka, poteškoća i manjkavosti u učeničkom radu i pruža savjete i podatke za poboljšanjeSumativno ocjenjivanje- određuje standard postignuća postignut u određenom trenutku, najčešće na kraju obrazovnog razdoblja (svjedodžba)Normativno ocjenjivanje- učenikov uspjeh se mjeri u usporedbi s uspjehom drugim učenikaOcjenjivanje na temelju mjerila- učenikov uspjeh se mjeri na temelju toga da li je zadovoljen određen opis postignuća, bez obzira na uspjeh drugih učenikaDijagnostičko ocjenjivanje- precizno određuje poteškoće ili probleme u učenju. Interno ocjenjivanje- ocjenjivačke aktivnosti koje je osmislio nastavnikEksterno ocjenjivanje- ocjenjivačke aktivnsoti koje su osmislili ispitivači izvan školeNeformalno ocjenjivanje- utemeljeno na praćenju rada u razreduFormalno ocjenjivanje- ono koje se unaprijed najavi; prilika za ponavaljanje i pripremanje gradivaTrajno ocjenjivanje- završna ocjena se temelji na standardu postignuća u ranim oblicima ocjenjivanja tijekom duljeg razdobljaJednokratno ocjenjivanje- završna se ocjena temelji na standardu postignuća postignutom isključivo na svršetku tečaja ili programaObjektivno ocjenjivanje- ocjenjivanje i srodne ocjenjivačke aktivnosti s visokim stupnjem podudarnosti ocjena različitih ocjenjivača (testovi višestrukog izbora)Ocjenjivanje postupka- ocjenjivanje aktivnosti u hodu, na temelju neposrednog promatranja rada učenikaOcjenjivanje na temelju završnog proizvoda- utemeljeno na opipljivom radu (projekt, crtež..)Tipovi ocjenjivanja najčešće dolaze u kontrastivim parovima:formativni- sumativni; utemeljni na normama- utemeljeni na mjerilima; unutarnji- vanjski; neslužbeni- službeni; trajni- jednokratni; ocjenjivanje postupka- ocjenjivanje završnog proizvoda.U osmišljavanju ocjenjivanja u skladu sa svrhom, najvažnije je da ocjenjivanje uspješno zadovoljava predviđene potrebe.Poboljšanje ocjenjivačkih postupkaUvođenje Nacionalnog kurikuluma 1989.bilo je povezano s osmišljavanjem postupaka za praćenje učeničkog napretka, a uključivalo je i korištenje centralistički osmišljenih testova. Ti testovi pokazivali su individualni napredak učenika, ali i opći napredak učenika u pojedinoj školi u usporedbi s drugim školama. Torrance (1997.) je uočio niz problema takvih testova, kao i svjedodžbi o završenom srednjoškolskom obrazovanju i rezultata na višoj razini predmeta za sastavljanje ligaških tablica kojima se pratilo standarde i procjenjivalo relativnu uspješnost neke škole. Dodana i startna vrijednost pri ocjenjivanju

Veliki problem u vezi s uporabom ligaških tablica je da one ne uzimaju u obzir dodanu vrijednost, odnosnu razliku između početne i završne razine uspješnosti nekog učenika. Jedan od načina da se odredi ta dodana vrijednost je provesti ocjenu učenikove početne razine uspješnosti što će služiti kao polazište za ocjenu daljnjeg napretka. Ta ocjena se naziva startna procjena. Kompetencije u ocjeni učeničkog napretkaPopis standarda za nove nastavnike Ministarstva prosvjete i zapošljavanja (1997), određuje da oni trebaju znati:

a) ocjeniti u kojoj su mjeri ciljevi učenja ostvareni i tom se ocjenom poslužiti za poboljšanje određenih aspekata učenja

b) ocjenjivati i pratiti učenički školski i domaći rad, osigurati konstruktivne usmene i pismene povratne informacije i odrediti ciljeve učeničkog napretka

c) sustavno ocjenjivati i bilježiti napredak učenikad) prepoznati razinu na kojoj učenik postiže dobre rezultate i dosljedno ocjenjivati

učenike u odnosu na ciljeve postignućae) služiti se različitim vrstama ocjenjivanja primjerenih raznim svrhama.

Bilježenje postignuća i profilaZbog kritika da se učenike često ocjenjivalo na temelju jedne ocjene, uvode se Zapisi o postignuću koji se daju učenicima po završetku škole, a cilj im je obuhvatiti što potpuniji raspon njihovih postignuća tijekom školovanja.Mape učeničkih radovaDruga važna promjena u ocjenjivačkoj praksi je inicijativa da nastavnici načine mapu učeničkih radova kao primjer određenih standarda, kako bi se pomoglo nastavnicima u praćenju učeničkog napredovanja i omogućilo im da pouzdano i valjano prosuđuju u postupku ocjenjivanja.OCJENJIVANJE AKTIVNOSTI U RAZREDUNajčešće ocjenjivačke aktivnosti u razredu su: praćenje rada na nastavi, posebne ocjenjivačke zadaće uključene u nastavu, domaće zadaće, testovi koje je sastavio nastavnik, standardizirani testovi, testovi Nacionalnog kurikuma, formalni ispiti. Praćenje razrednih aktivnostiTo je središnji aspekt poučavanja, a povezan je s odlukama o tijeku nastave i povratnim informacijama koje pružate učenicima kako bi potaknuli njihovo učenje. Najvažniji aspekti takvog ocjenjivanja su da se pobrinete da redovito ocjenjujete učenički rad, da aktivno ispitujete koliko učenik trenutno zna i kakve probleme ima. Ocjenjivačke zadaće uključene u nastavuNeke aktivnosti koje je potrebno ocijeniti se javljaju radovito u nastavi, dok je druge potrebno posebno osmisliti. To se događa ako je važno da se aktivnosti brižljivo standardizira i ocijeni prema posebnim, pažljivo određenim mjerilima. U oba slučaja treba razmisliti hoće li se učenike unaprijed upozoriti na skoru ocjenjivačku aktivnost i opisati njezinu svrhu i upotrebu. Domaće zadaćeVažne su kao povratne informacije o tome kako učenik radi bez tuđe pomoći, za razvitak njegovih organizacijskih sposobnosti i radnih navika, ali i kao podsjetnik na probleme i poteškoće koje učenik ima. Roditeljska pomoć korisna je kao dodatna pomoć, a štetna ako mu se omogući da odmah dobije pomoć, bez pokušaja samostalnog rješavanja. Važno je iskorititi zadaću i za učenje novog- kreativni projekti, primjena naučenog gradiva u životu.

Testovi koje je sastavio nastavnikTi kratki testovi mogu motivirati učenike kao pripremu za testiranje. Mora ih se upotrebljavati razborito i na način koji će poticati učenje, a ne otežavati ga.Standardizirani testoviUpotrebljavaju se za praćenje napretka i postignuća u najvažnijim područjima učenja. Standardizirani su jer ih se daje velikom broju učenika određene dobi, te se izlučuju rezultati učenika koji su prilično iznad prosjeka, prosječni ili ispod prosjeka (test inteligencije). To su normirani testovi. Najčešći standardizirani test je onaj za testiranje čitanja, gdje se učenikov rezultat određuje u odnosu na dob. Takvi testovi omogućuju nastavniku da usporedi rezultat s očekivanim rezultatom za učenike te dobi. Pri njihvoj upotrebi potrebno je paziti na primjerenost njihovoj namjeni.Testovi Nacionalnog kurikulumaTestiraju može li učenik usvajati znanje na razinama određenima ciljnim postignućima Nacionalnog kurikuluma. Takvi testovi su kriterijski. Formalni ispitiKorisno su mjerilo postignuća za školska izvješća, a pomažu i da učenici razviju ispitne sposobnosti i tehnike te da se pripreme za vanjske testove i ispite sastavljene izvan škole.OCJENJIVAČKE AKTIVNOSTI U PRAKSIOcjenjivačka aktivnost mora biti pravedna, u smislu da je povezana s obrađenim nastavnim gradivom.Trebala bi biti povezana s pedagoškim rezultatima koje si je odredila škola, ili u skladu s odgovarajućim aspektima Nacionalnog kurikuluma ili dijelom pojedinog nastavnog predmeta, a da se pritom jasno opišu nastavni sadržaju i ocjenjivačka mjerila za taj predmet.Program ocjenjivačkih aktivnosti treba varirati po vrsti i obliku kako bi se mogao ocijeniti čitav spektar željenih pedagoških rezultata i da ih se ocjenjuje na različite načine.Učenike se mora obavijestiti o prirodi i namjeni ocjenjivačkih aktivnosti, načinu upotrebe i mjerilima prema kojim se određuju dobri rezultati.Ocjenjivačke aktivnosti moraju se održavati u primjerenim okolnostima (bez ometanja i treba umanjiti učeničke strahove)Ocjenjivačke je aktivnosti potrebno pažljivo osmisliti kako bi zadaci bili nedvosmisleni, a vrsta i priroda očekivanih rezultata jasnaOcjenjivačka aktivnost mora valjano ocjenjivati upravo ono što se njome želi ocijeniti.Umijeća potrebna za ocjenjivanje: 3 primjeraPrvi je osmišljavanje testa s višestrukim izborom iz prirodnih predmeta. U osmišljavanju ovog pitanja, nastavnik mora provjeriti je li pitanje razumljivo i primjereno i hoće li 4 ponuđena odgovora uspješno pokazati razliku između učenika koji su naučili ono što se provjerava tim testom i onih koji nisu.Drugi primjer je iz dokumenta koji trebaju ispuniti srednjoškolci koji su sudjelovali u programu „Čitanje u paru“ (stariji učenik sluša kako mlađi učenik čita) u osnovnoj školi kao sastavnom dijelu jednog projekta.Treći primjer je da se učenike prvih razreda osnovne škole zamoli da napišu priču o ženi koja je pala u rijeku. Time se mogu ocijeniti razni aspekti učenikova napretka u

pisanju, tehnička obilježja rukopisa, gramatika, rečenični znakovi i velika slova te čitljivost. Važno je reći učenicima što se točno ocjenjuje, npr.maštovitost.

OCJENE, EVIDENCIJA I IZVJEŠĆAOcjenjivanje učeničkog rada u razreduOcjenjivanje učeničkog rada za vrijeme i nakon nastave mora biti temeljito i konstruktivno, a radovi se moraju učenicima vratiti u razumnom roku. Formativno obilježje ocjenjivanja je od temeljne važnosti za uspješno poučavanje i učenje. Povratne obavijesti koje omogućuju učenicima da napreduju mogu pojačati motivaciju i samopouzdanje.Najveći izazov u ocjenjivanju učeničkog rada je kako pomoći i ohrabiriti sve učenike iako su na različitim razinama postignuća. Najveći je problem što će normativno ocjenjivanje (uspoređivanje) obeshrabiti slabije učenike. Trebali bi se koristiti zadaci koji su primjereni učenikovih sposobnostima, kao i zadaci stupnjevani prema težini. Najvažnija zadaća ocjenjivanja koju se mora imati na umu je da ono mora osigurati korisne i poticajne povratne obavijesti učeniku o njegovu napretku.Ocjenjivanje formalnih zadaća za procjenjivanje uspjehaOcjenjivanje formalnih aktivnosti iziskuje stanovitu dozu opreza, ne toliko prema točnosti učeničkog rada nego i prema tome što pokazuje kvaliteta postignutog.Ocjenjivanje osobnih kvaliteta i stajalištaPovezano je s problemima pouzdanosti i valjanosti. I dok većina nastavnika stvara impresionističke sudove o tome, neki oblici ocjenjivanja, npr.pismeni zapisi postignuća, traže da se takve prosudbe temelje na rezultatima povezanima uz određene zadaće koje će pružiti priliku učenicima da iskažu određene kvalitete i stajališta. Pritom se učenike treba pripremiti za to, i jasno im reći što se od njih očekuje i kako se ocjene dobivaju.Evidencija učeničkog napretkaTreba udovoljiti trima najvažnijim zahtjevima:

1. Ona bi trebala predstavljati koristan temelj na kojem bi se mogla sastavljati izvješća za druge osobe (roditelje, druge nastavnike..)

2. Trebala bi ukazati na moguće probleme ako učenikovi rezultati pokazaju veći pad u usporedbi s prethodnim

3. Trebala bi omogućiti da se na temelju prethodnog isplanira budući rad sa svakim učenikom, te da se osigura zahvaćenost napretka učenika po širini i dubini i obraćanje pozornosti područjima koja zahtjevaju dodatno učenje.Pismene bilješke mogu pomoći školi osmisliti predmetne programe.Izvještavanje o učeničkom napretkuPotiču motivaciju i napredak; potrebno je redovito izvještavati roditelje o učeničkom napretku ili pismeno ili na roditeljskom sastanku.Potrebno je puno umijeća za pisanje pravednih i valjanih izvješća koja osobi koja ih čita imaju smisla i pozitivno djeluju na buduće učeničke rezultate. Morate iskoristiti vaše znanje o svakom učeniku i bilješke o njihovom napretku, a istodobno vaši komentari moraju biti poticajni i konstruktivni. Ako morate biti kritični, neka kritika ukaže na to što je potrebno u budućnosti učniti da bi se stanje poboljšalo.

8. OSVRT I PROSUDBA VLASTITOG RADA

Osvrt i prosudba vlastitog rada dio su nastavničkog posla. Posljednjih godina je široko prisutno tzv. kritičko razmišljanje o vlastitom radu u nastavi, a koje se često naziva „ reflektivno poučavanje“. Većina nastavnika to čini intuitivno i ad hoc. Ocjena vlastitog rada u razreduDva najvažnija aspekta ocjenjivanja:

1. ustanoviti obilježja nastave koje je potrebno usavršiti ( odnosi se na sastavljanje plana u par točaka o praktičnoj nastavi o kojem treba promisliti te zatim prikupiti podatke koji će omogućiti nastavniku da utvrdi koje bi područje trebalo usavršiti)

2. kako poboljšati svoj rad na području koje se može usavršiti ( odnosi se na program usavršavanja)

Početni plan se sastavlja na mnogo načina. Većina nastavnika kreće od nekog problema koji ih muči, a ne pokušava se osvrnuti na rad u cjelini. Nastavnici koji se osvrću na rad u cjelini obično se uključuju u neku formalnu shemu koja sadrži niz pitanja o sadašnjem radu ili pak ocjenskom ljestvicom. Nastavnici na pitanja odgovaraju sa „ zadovoljan sam tim aspektom poučavanja“ ili pak „ smatram da bih mogao razmisliti o tom aspektu“. Koriste se sljedeća pitanja:

1. Dobro planiram svoju nastavu, imam jasne ciljeve, sadržaj i strukturu nastavnog sata2. Na vrijeme pripremim materijale potrebne za nastavu3. Moja tumačenja i upute su razumljive i na razini učenika4. Služim se raznovrsnim nastavnim aktivnostima5. Moji su nastavni satovi primjereni učeničkim sposobnostima6. Održavam razinu nadzora i reda potrebnog za učenje7. Ocjenjujem rad, uključujući zadaće, konstruktivno i na vrijeme8. Moj odnos s učenicima je dobar i temelji se na uzajamnom poštovanju i razumijevanju

Osim ovakvih upitnika, mnogi nastavnici se služe i ocjenskim ljestvicama. Ljestvica može biti: normativna ( npr. iznad prosjeka, prosječno, ispod prosjeka) ili mjerna ( opisuje postupke iz pojedinih kategorija ocjenskom ljestvicom) . Budući da nema jedinstvenog opisa uspješne nastave, osmišljen je cijeli niz instrumenata promatranja kako bi se ispitala nastava.Godinama su vladine agencije nastojale jasno definirati najvažnije kvalitete, umijeća i kompetencije koje bi trebalo steći tijekom početnog školovanja te dodatno razviti tijekom nastavničke karijere uz pomoć stručnog usavršavanja i sl. Potreba nastavnika da napreduju u svom radu jest da se zadovolje novi zahtjevi koje postavljaju promjene u kurikulumu i obrascima u nastavi, učenju i ocjenjivanju.

Kako postati ekspertni nastavnik

Razvoj kompetencija i ekspertize u nastavi je bitno za djelotvornost čitavog školskog sustava. S obzirom na činjenicu da nastavnici kako postaju stručniji, vjerojatnije je da će biti promaknuti na mjesta koja iziskuju više administrativnog rada a manje rada u nastavi; tako najbolji nastavnici-praktičari sve manje rade u nastavi. Jedan od načina ublažavanja ovog jest radno mjesto ekspertnog nastavnika, što nastavnicima omogućuje da ih se promakne ( s odgovarajućom plaćom) , a da i dalje rade puno radno vrijeme u nastavi.Ekspertni nastavnici imaju druge kvalitete koje drugi nastavnici nemaju:

- predanost poslu koj nadilazi osjećaj dužnosti- određena količina karizme koja proistječe iz prirode njihova interesa za posao i za učenike koji poučavaju- razumijevanje toga što je bitno za naučiti i koji je najbolji način da se učenike podigne s razine na kojoj se nalaze sad

na razinu na kojoj želimo da budu- sposobnost predviđanja problema i djelotvorne intervencije kad nastupe problemi kako bi učenje glatko teklo

Kada nema znatnijih promjena u kurikulumu, ispitivanje svoga rada ima višestruku važnost.

Metode prikupljanja podataka mogu biti različite:- vođenje dnevnika- snimanje nastave audio i video vrpcama- prikupljanje povratnih informacija od kolega koji su nazočili satovima nekog nastavnika- prikupljanje povratnih informacija od učenika

Jedan od zanimljivijih trendova u školama je sve češća razmjena ideja i podataka o vlastitom radu s kolegama, kao dio suradničkog obrasca prema kojem nastavnici preispituju obilježja svog rada.

NASTAVNIKOVO OCJENJIVANJE

Ovaj dio ima nekoliko ključnih faza:1.) Predocjenjivačka faza – u ovoj fazi će se vjerojatno upotrijebiti upitnik. Ovo je faza u kojoj sam nastavnik

treba razmisliti o svom radu i području te kako ga poboljšati. 2.) Promatranje u razredu uz prethodni dogovor ko tome koje bi razrede ili satove bilo dobro promatrati.3.) Razgovor o nastavnikovu radu u razredu i području u kojem djeluje.4.) Faza promjene u kojoj se pitanja i problemi izneseni u dosadašnjim fazama podižu na novu razinu u cilju

poboljšanja.

Uloga ocjenjivača (jedan nastavnik ocjenjuje drugog) – odnosi se na ocjenjivanje kolega u radu koje se temelji na više aspekata. Prvo, bitno je da kolege uspostave odnos poštovanja i povjerenja te na taj način jedan drugome pomažu u radu. Drugo, mora se pažljivo reći ono što mislimo kolegi. Dakle, mora postojati ravnopravan odnos. Treće, bitno je da nastavnici koje se ocjenjuje osjećaju da oni nadziru proces.

Zapisivanje rezultata ocjenjivanjaU ovom kontekstu se spominje ACAS-ovo izvješće. To je izvješće o ocjenjivanju nastavnika koje sadrži (vrednuje) nekoliko elemenata:1.) Priprema2.) Nastavna umijeća3.) Aktivnosti koje se nadovezuju.

Također, kolegama treba pomoći prenošenjem iskustava i savjeta. Najviše će naučiti tako da promatra kolege u svojoj školi ili nastavnike u drugim školama ili da sudjeluje u radionicama i tečajevima za iskusne nastavnike.

Raspoređivanje vremenaSvaki nastavnik mora steći umijeća koja će mu omogućiti kako najbolje iskoristiti vrijeme, a koja će morati često propitkivati. Ovaj dio obuhvaća nekoliko elemenata:

- Svijest o vremenu. Potrebno je razmisliti koliko vremena trošimo na pojedinu aktivnost i možemo li to vrijeme bolje iskorititi.

- Odrediti prioritete. Potrebno je odrediti prioritete – što je neka zadaća važnija, potrebno je unaprijed odrediti koliko će vremena biti potrebno da bi se ona obavila kvalitetno.

- Planiranje vremena. Potrebno je razmisliti na koji će se način planirati vrijeme: kratkoročno (nastavni dan), srednjoročno (tjedan dana), dugoročno (obrazovno razdoblje ili školska godina).

- Usklađivanje vremena sa zadaćama. Potrebno je organizirati vrijeme tako da se može obavljati određene zadaću u najdjelotvornije vrijeme jer će se tako uspostaviti rutina koja nastavniku najbolje odgovara.

- Brzo se rješavajte manje važnih zadaća. Zadaće koje se mogu u krato vrijeme (brzo) obaviti treba riješiti odmah kako bi daljnji rad bio olakšan.

- Ne odugovlačite. Započetu zadaću ne treba odugovlačiti već odmah srediti.- Budite realni. Potrebno je postavljati si realne zahtjeve u radu.- Morate znati reći: „Ne“. Neki nastavnici uvijek kažu da kad ih se zamoli za neke zadatke. Međutim, na taj se

način često može preuzeti previše obveza pa to treba izbjegavati. - Delegirajte posao. Puno je zadaća koje se mogu prebaciti na leđa učenika ili kolega. Potrebno je to i učiniti

kako bi se rasteretili kada imamo previše obaveza.

STRES

„Nastavnički stres“ naziv je za ljutnju, potištenost, zabrinutost, napetost, frustraciju koja se javlja kod nastavnika kao posljedica njihovog zanimanja. Izvori nastavničkog stresa su:

- učenici koji imaju loš odnos prema školi i kojima nedostaje motivacije,- neposlušni učenici i razredna nedisciplina,- brze promjene u kurikulumu i organizaciji,- loši radni uvjeti, uključujući promaknuća, opremu i sredstva- pritisci vremenskih rokova,- sukobi s kolegama nastavnicima,- osjećaj potcijenjenosti u društvu.

Kada je riječ o stresu, treba istakuti dva uvjeta:1.) Nastavnk smatra da je ispunjavanje zahtjeva važno (tj. neispunjavanje zahtjeva može imati neželjene

posljedice)2.) Nastavnik smatra da će biti teško ili nemoguće uspješno udovoljiti tim zahtjevima u određenim okolnostima.

Upravo zbog tih razloga nastaje stres (uzroci stresa). Ipak, stres se može i spriječiti. Primjerice, potrebno je pravilno odrediti situaciju. Primjerice, na satu nam učenik kaže nešto neprimjereno. Mogli bismo postati nervozni i to bi moglo izazvati stres. Ipak, ukoliko shvatimo to kao nešto nevažno – nećemo doživjeti stres. Drugo, stres se može i doživjeti ako nas izostave staviti u neki važni školski odbor. Ako se to doživi kao ugrožavanje dostojanstva, doživjet ćemo stres.

Utjecaj stresa na poučavanje1.) Smanjuje se zadovoljstvo poslom što će utjecati na zalaganje. 2.) Smanjenje kvalitete komunikacije s učenicima.

Borba protiv srresaTehnike neposredne akcije – potrebno je odrediti što nam izaziva stres i zašto, a tada se odlučiti što poduzeti kako bi se borili protiv stresa.Palijativne tehnike – sve ono što možemo učiniti da ublažimo osjećaj stresa, čak i kad je izvor stresa nestao. Osobito su korisne mentalne tehnike (primjeirce, pokušaj da se događaj vidi s njegove vedrije strane). Također, ovdje pomažu i razgovori s kolegama za vrijeme odmora.

Osim toga, potrebno je razviti vlastiti mehanizam borbe protiv stresa (primjerice, nekom će to biti bolja priprema za posao, a drugom odmaranje kod kuće).

Korisni savjeti:- Uočite i rješavajte probleme čim prije.- Razvijajte umijeća i postupke koji će vam pomoći u obvezama koje imate, osobito organizacijska umijeća i

ono za raspoređivanje vremena- Razmislite jeste li sami odgovorni za neke izvore stresa, primjer: nepotrebni sukob s profesorima ili

učenicima- Uvijek o svemu razmišljajte u kontekstu i pokušajte oblikovati realistična očekivanja o vašim i tuđim

mogućnostima- Popričajte o svojim brigama i problemima s drugima- Održavajte ravnotežu između posla kao nastavnika i osobnog života izvan škole (zdrav i radostan život

izvan škole pozitivno će se odraziti u radu u školi).