Sionska Stražarska Kulaistrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/2015/02/Watchtower-3.pdfsvoj doprinos zajedništivu vjernika a to i je na koncu jedna od svrha ovog

15. VELJAČE 2015

2015

Sionska Stražarska Kula

Glasnik Kristove prisutnosti

Istraživači Biblije

I S T R A Ž I V A Č I B I B L I J E U H R V A T S K O J

2 Sionska Stražarska Kula| 15. veljače 2015

Sadržaj:

Usporedbe našeg Gospodina...............................................................................3,4

Ponovno ću doći...................................................................................................5,6

Kutak za mlade........................................................................................................7

Razotkrivanje Antikrista.....................................................................................8,9

Moja životna priča..................................................................................................10

Pitanja čitatelja..................................................................................................11-13

Božanski plan vjekova......................................................................................14,15

Naša izjava vjere.....................................................................................................16

Sionska Stražarska Kula

Uredništvo:

Miroslav Đurak

Istraživači Biblije u Hrvatskoj


Usporedbe našeg Gospodina Poučavanje samo uz pomoć Usporedbi

ve je to Isus govorio narodu u usporedbama. Uvijek im je govorio u usporedbama, da bi se ispunilo što je bilo rečeno preko proroka: „U usporedbama ću otvarati usta svoja, objavljivat ću ono što je sakriveno od postanka svijeta.“ (Mat. 13:34,35; Ps. 78:2)

Istraživači Biblije i Bibličari općenito su izrazili iznenađenje da je Veliki Učitelj, u skladu s gornjim riječima, uvijek govorio narodu simboličnim jezikom, „tamnim izrekama,“ značenje kojih se rijetko razumjelo. Drugi biblijski tekstovi nas obavještavaju da je razloga bio taj što pravi poziv nije bio namjenjen za obična mnoštva, nego samo za posvećene.

Onima koji su prihvatili Gospodina kao Spasitelja, i koji su se obavezali zahtijevanim zavjetom vjernosti u sljeđenju njegovih stopa sve do u smrt, njima je dano posebno prosvjetljenje, kao što je pisano, „Vama je dano da razumijete svete tajne kraljevstva nebeskog, Zato im govorim u usporedbama, jer gledaju a ne vide, i slušaju, a ne čuju i ne razumiju.“

Jednostavno je objašnjenje stvari to da bi razumijevanje duhovnih stvari više naškodilo nego koristilo onima koji nemaju duhovno začeće – onima koji nisu u potpunosti posvećeni božanskoj volji. Međutim, s gledištima koje smo nekada imali, a koja su odjek svih kreda iz Mračnog Srednjeg vijeka, nijedno od objašnjenja ne bi bilo održivo, zato što prema tim kredima, samo izabrani imaju biti spašeni, svi koji nisu izabrani oni su izgubljeni, i izabrani su jedini kojima je dopušteno razumjeti stvari koje se odnose na nebeski poziv.

Cijela je stvar razjašnjena kad shvaćamo razliku između spasenja svijeta u ljudsku prirodu tijekom Mesijanske vladavine od tisuću godina, i spasenja omogućenog izabranima, pozvanima tijekom ovog doba i posebno poučenima i vođenima u vidu da učine svoj poziv i izbor sigurnim.

Apostoli – Isusovi Glasnogovornici

Tvrdilo se da se učenja Kršćanstva mogu bolje vidjeti iz Apostolskih zapisa nego iz onog što je Isus govorio, kao što je zabilježeno u Evanđelju. Postoji izvjesna mjera istine u toj tvrdnji, a razlog je očit; naime Isusove su riječi uglavnom bile upućene mnoštvima, a kada se je obraćao učenicima on nije mogao s njima diskutirati o dubljim, duhovnim istinama, zato što još nisu bili začeti Svetim Duhom, pa stoga nisu mogli razumjeti duhovne stvari. Sam je Isus izjavio, „Još vam imam mnogo toga reći, ali sada ne možete nositi.“

Jednom prilikom su riječi našeg Gospodina bile toliko duboke, toliko visoko simbolične, da ga je većina sljedbenika napustila, govoreći, „Ovo su sablažnjive riječi! Tko ga može slušati?“ (Ivan 6:60) Naime on je bio rekao, „Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete krv njegovu, nemate život u sebi.“ Božji posvećeni i duhom prosvjetljeni narod može razumjeti tu izjavu, međutim svi drugi je ni do sada ne mogu razumjeti. Sv. Pavao objašnjava razlog zašto, govoreći, „A tjelesni čovjek ne prihvaća ono što je od Božjega duha, jer je to za njega ludost, i ne može to spoznati, jer se to treba prosuđivati na duhovan način.“ (1.Kor. 2:14)

„S


Nakon prosvjetljenja

Sv. Pavao daje ključ za situaciju u jednoj od svojih poslanica, govoreći, „Nakon prosvjetljenja ste izdržali veliku borbu i patnje.“ (Hebr. 10:32) Primljeno prosvjetljenje bilo je začinjanje Svetim Duhom. Slično tome su apostoli na Pedesetnicu primili prosvjetljenje uma koje im je omogućilo da razumiju stvari Božje, da, dubine Božje; jer On nam je dao Svog Duha, „da spoznamo ono što nam je Bog podario.“ (1.Kor. 2:12)

Isus je imao istu tu misao na umu kad je objavio da su postojale određene stvari koje njegovi učenici nisu mogli razumjeti u to vrijeme, ali su to trebali poslije, zato što će im on poslati Svetog Duha, koji ih bude podsjetio na sve što god im je on govorio; i bude im pokazao stvari koje dolaze. (Ivan 14:26; 16:13) Ovo nije bilo istina samo u vezi Apostola, nego je bilo istinom i za sve članove Kristovog tijela tokom cijelog ovog doba. Svaki koji je predstavio svoje tijelo kao živu žrtvu bio je prihvaćen od Velikog Zastupnika, i predstavljen kao dio njegovog vlastitog prinosa; i zatim je ponuditelj bio začet Svetim Duhom da bude novo stvorenje u Kristu.

Tim novim stvorenjima bila je dana izjava, „Sve je vaše, jer vi ste Kristovi, a Krist je Božji.“ Njima je Biblija obećala, „Pokazat će vam stvari koje dolaze.“ Oni trebaju biti vođeni u svu istinu kada dođe vrijeme za to. Za njih je Božja riječ riznica, iz koje se treba iznositi, „stvari nove i stare“ pod vodstvom Duha, kada postanu „hrana u pravo vrijeme“ „kućanstvu vjere.“

Djeca u Kristu i Ljudima

Po istom principu zapažamo činjenicu da čak i duhom začeta nova stvorenja moraju napredovati u svom cijenjenju duhovnih stvari. Apostol potiče takve da „kao novorođena djeca razviju želju za čistim mlijekom riječi, da bi hraneći se njime uzrasli do spasenja.“ Rast je neophodan žele li postići sunasljedstvo u kraljevstvu; stoga apostol ponovno potiče da svaki treba nastojati da ne ostane dijete, nego da postane čovjekom, i da koristi „čvrstu hranu“ božanske istine. Postajući čovjekom on je posvećen, razvijen kao novo stvorenje i ispunjen sa Duhom, i „potpuno opremljen za svako dobro djelo,“ spoznajom Božje Riječi. (2.Tim. 3:17)

Mora da je bila složena stvar našem Gospodinu, u poučavanju, slijediti pravilo koje je dao svojim učenicima, naime, da „budu oprezni kao zmije, a bezazleni kao golubovi.“ Cijeneći potpuno, u cijelosti božanski plan, mora da je često imao čežnju da kaže svojim ljubljenim sljedbenicima više o tajnama i dubokim stvarima božanskog plana ngo su oni to bili u stanju cijeniti.

Riječi „duha i života“

U tekstu: „Riječi koje sam vam govorio duh su i život su,“ bilo je još jedno nastojanje da utisne u svoje drage učenike misao da njegove riječi ne bi trebali uzimati previše doslovno, nego da bi trebali tražiti dublje značenje. Osim toga, trebali su imati na umu da nisu mogli očekivati da dođu do tog dubljeg značenja sve dok njihov Učitelj ne uzađe; kao što je on rekao, „za vaše je dobro što ja odlazim. Jer ako ne odem, pomoćnik neće doći k vama, ali ako odem, poslat ću ga k vama,“ „Tada naime, duh još nije bio dan, jer Isus još nije bio proslavljen.“ (Ivan 16:7; 7:39)

Isus nije bio proslavljen zato što se njegovo proslavljenje nije moglo dogoditi sve do nakon njegovog uskrsnuća i u punom smislu sve do nakon njegovog uzašašća u Svetinju nad svetinjama na visinama, da se tamo pojavi u Božjoj prisutnosti za nas – da napravi primjenu vrijednosti svoje žrtve za one koji su se posvetili da hode njegovim stopama.

Prema tome, tek nakon što su bili prosvjetljeni Apostoli i drugi u Crkvi su mogli razumjeti značenje ovog teksta, da su Isusove riječi bile duhovne i da ih mogu razumjeti jedino oni koji posjeduju duhovni ključ, prosvjetljenje Svetim Duhom.


Ponovno ću Doći!

Ovdje iznosimo povijesnu Grčku upotrebu izraza parousia koji označava „prisutnost“

odaci su uzeti iz Grčko Hrvatskih leksikona Novog Zavjeta i druge rane Kršćanske literature. Do sada je pronađeno na stotine dokumenata koji datiraju unatrag do prvog i trećeg stoljeća naše ere, u kojima Grčka riječ parousia znači „prisutnost.“

Evanđeoski kršćani i Fundamentalisti

slažu se sa „prisutnosti“

The Emphasized Bible koju je preveo Rotherham izdao je Kregel, evanđeoska izdavačka kuća. Rotherham objašnjava svoju borbu sa riječi parousia u trećem izdanju svog prijevoda. Premda suprotno njegovoj teologiji, on je priznao da parousia znači „prisutnost“ pa ju je tako preveo na svakom mjestu gdje se pojavljuje. Ukoliko posjeduješ taj prijevod na engleskom (može se potražiti i na internetu) pogledaj dodatak tom prjevodu na str. 271.

Kršćanstvo danas (dobro poznati evanđeoski časopis) objavio je seriju eseja „Temelji vjere.“ Esej u obliku knjižice s nalovom „Drugi Kristov dolazak“ imao je ovo za reći o parousii: „Pogledajmo Grčke riječi koje su korištene u Novom Zavjetu za ideju o povratku. Prije svega, tu je riječ parousia, čije je temeljno značenje „prisutnost.“ Budući da parousia znači „prisutnost,“ tada ispunjenje znakova ovog proročanstva ne znači da Krist za kratkim dolazi kako je prikazano na gornjoj slici, nego znači da je on već tajno ovdje kao „lopov u noći.“ Sjeti se da Biblija pokazuje kako će Kristov početni dolazak biti poput dolaska lopova, tajna prisutnost prije nego ga bude „vidjelo svako oko.“ (1.Sol. 5:2; 2.Pet. 3:10; Otkr. 16:15)

P

1st pr. Kr. Diodorus

1st pr. Kr. Josip

2st pr. Kr. Auelie Aristid

2st pr. Kr. Jambikus

3st pr. Kr. Diogen

3st pr. Kr. Porfirije


„Ispravno se služi s riječju istine“

Povijesno gledano, nema niti jednog jedinog Protestantskog koncepta o Drugom Dolasku koji ima neprekinutu liniju sve do vremena Reformacije. Od tog vremena, Kršćani koji vjeruju u Bibliju su oscilirali između brojnih proturječnih koncepata.

Naš cilj u ovoj seriji članaka je utvrditi iz Biblije, i to samo iz Biblije, slavne ljepote tog značajnog događaja. Vjerni Kršćanin treba „dati sve od sebe da stekne Božje priznanje, da bude radnik koji se nema čega stidjeti, koji se ispravno služi riječju istine.“ (2.Tim. 2:15) Riječ istine je prvobitno bila napisana na Hebrejskom i Grčkom. Međutim prosječni Kršćanin sada više nije ovisan o prevoditeljima ili izučavateljima da oni utvrde značenje izvjesne Hebrejske i Grčke riječi u datom tekstu. Ustvari, mnogi od novih „prijevoda“ su samo parafrazirani prijašnji prijevodi, u kojima je malo ili nimalo poklonjena pažnja Hebrejskim i Grčkim manuskriptima. Osim toga, čak i najbolji prijevodi imaju nekih nedostataka s obzirom da su djelo ljudi.

Dostupnost biblijskih konkordancija, Hebrejskih i Grčkih riječnika i leksikona u knjižnicama je jedan od blagoslova našeg vremena. S Biblijom u jednoj ruci i konkordancijom i leksikonom u drugoj, prosječni kršćanin može potvrditi značenje izvornih riječi u manuskriptima Hebrejskog Starog Zavjeta i Grčkog Novog Zavjeta. On može biti „radnik koji se nema čega stidjeti, koji se ispravno služi riječju istine.“ (2.Tim. 2:15)

Kroz mnoga stoljeća, crkva je bila na uzburkanom i olujnom moru, čeznući za blagoslovljenom lukom Kristovog povratka. Sada, sa kartom i kompasom Božje Riječi, Kršćanin može pratiti različite neovisne pravce proročanstva i vidjeti blagoslovljenu luku upravo pred sobom. Kao što postoji opasnost brodoloma na grebenima ispod vodene površine uz mnoge obale, tako i Kršćanin mora biti svoj mornarm izbjegavajući zaplitanja o nebiblijske ili djelom biblijske teorije o Drugom Dolasku. Kao „radnik koji se nema čega stidjeti,“ on će koristiti, gdje je to god nužno, oruđa koja mogu učiniti Hebrejske i Grčke tekstove biblijski razumljivima.

Ako ova serija članaka nadahne čitatelja na dublje istraživanje Biblije na temu Kristove prisutnosti, tada će dati svoj doprinos zajedništivu vjernika a to i je na koncu jedna od svrha ovog časopisa „Sionska Stražarska Kula.“

Tajna prisutnost prije nego ga „vidi svako oko“

Sada kad smo zapazili da riječ parousia znači „prisutnost“ a ne „dolazak,“ Matej 24:3 ispravno glasi: „Što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovog poretka?“ (NS) Luka 211:25 ukazuje na „znakove“ u množini.

Biblija pokazuje da će prva faza parousie, prisutnosti, našeg Gospodina, biti tajna. „No kao tat u noći doći će (biti će ovdje, Grčki, heko) Dan Gospodnji.“ Lopov ulazi tiho u kuću, tajno radeći svoj posao. Prema tome, prvi poslovi našeg Gospodina koji se vratio su tijekom njegove tajne prisutnosti. Svijet neće, isprva, biti svjestan da se Krist vratio. „Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas dan kao tat mogao zaskočiti.“ (1.Sol. 5:4) Kasnije će Kristova prisutnost biti očitovana svima.

Biblija koristi drugu Grčku riječ apokalupsis da opiše to otkrivanje svima. „Kad se Gospodin Isus objavi [apokalupsis] s neba...u ognju plamenom i uzvrati osvetom.“ (2.Sol. 1:7,8) Biblijski redak poput onog iz Otkr. 1:7 se primjenjuje na to otkrivanje svima. „Evo, dolazi s oblacima, i vidjet će ga svako oko.“ Kršćani koji nisu preopterećeni s brigama ovog života iskusit će radosti razabiranja znakova njegove tajne prisutnosti prije nego budu „uzeti zajedno“ s njim. (Luka 21:34-36)

Kasniji članci u ovoj seriji razmotrit će u biblijskim detaljima i lopovu sličnu prisutnost i kasnije otkrivanje Krista koji se vratio cijelom čovječanstvu.


KUTAK ZA MLADE

Drugi dan stvaranja

„Gospode, ti si moj Bog! Uzvisit ću te, ime ću tvoje hvaliti, jer si učinio čudesne stvari; naumi tvoji

skovani su odavna.“ (Iza. 25:1)

oliko je dug dan? Mi obično mislimo da je dan dug 24 sata. Međutim Ps. 95:8 govori o „danu iskušenja u pustinji“, i mi znamo da se tu govori o četrdeset godina koje je Izrael proveo u pustoši.

Apostol Petar je napisao da je „jedan dan kod Gospodina kao tisuću godina, i tisuću godina kao jedan dan.“ (2.Pet. 3:8) Jedna od definicija za riječ „dan“ data u riječniku glasi, „Bilo koja izvjesna količina vremena.“ Mi stoga vidimo da mnoge različite količine vremena mogu biti nazvane „dan.“ Tisuće godina bile su potrebne za djelo svakog stvaralačkog dana.

Tijekom drugog stvaralačkog dana Bog je stvorio svod – zrak koji okružuje zemlju. Zrak će biti potreban kada u budućnosti budu bile stvorene životinje i ljudi i oni će trebati biti u stanju disati. Zemlja je imala prstenove vode i minerala koji su kružili oko nje, od kojih će neki pasti na zemlju i postati oceani, jezera i rijeke. Preostale vode trebaju postati oblacima. Između je bio čist, sasušeni zrak (nazvan atmosfera ili svod).

Drugi dan je završio sa zemljom koja je bila pripremljena za biljni i životinjski svijet. Bog je korak po korak pripremao zemlju da bude dom stvorenjima koja još nisu bila stvorena i za brojne biljke i niže životinjske oblike. Njegovi planovi i naumi su inteligentni i uredni i pokazuju predivan dizajn.

Od svih devet planeta našeg sunčevog sistema jedino zemlja ima životodajni kisik. Odemo li 6 km peko atmosfere trebamo drugi način za snabdijevanje kisikom ili umiremo. Astronauti uvijek nose sa sobom svoju „atmosferu.“

Dajmo hvalu našem velikom Nebeskom Ocu i njegovom dragom sinu! Kako su mudro i pažljivo planirali svaki detalj stvarstva.

Samo Zemlja ima dovoljno kisika da podrži Život

K


Razotkrivanje Antikrista

prošlom broju bila je naglašena važnost dosljednosti kod interpretacije zvijeri i rogova i u Danijelu i Otkrivenju. Opravdanje za preokret u tumačenju je tvrdnja da se na zvijer sličnu leopardu iz Otkrivenja 13 ukazuje sa osobnom zamjenicom ; dok na vladalačke zvijeri iz Danijela ne. Međutim, takvo

razmišljanje nije valjano. Na četvrtu zvijer (Dan. 7:19,20), za koju se svi slažu da predstavlja Rimsko carstvo, se također ukazuje sa osobnom zamjenicom. Osim toga na zvijeri koje predstavljaju Medo-Perziju i Grčku u Danijelu 8:3-7 se stalno ukazuje sa osobnim zamjenicama. Prema tome, osobne zamjenice, ne ukazuje nužno na čovjeka.

U Danijelu i Otkrivenju zvijeri su vladavine dugog vremena trajanja – carstva. Rogovi su vladalačke sile unitar tih carstava. Ona mogu slijediti jedno drugo kao u Danijelu 7. Il mogu biti istovremene kao u Otkrivenju 13. U skladu s povijesti, Papinstvo je bilo sila koja je izrasla iz Rimskog carstva. Papinstvo kao „mali rog“ iz Danijela 7 bilo je vladavina koja je izbila kao rog unutar Poganskog Rimskog Carstva. Međutim u Otkrivenju 13 Papinstvo je predstavljeno kao zvijer, u stvarnosti nastavak Rimske zvijeri iz Danijela 7 od vremena kad se pojavio mali rog – Papinsko Sveto Rimsko Carstvo.

Progon Svetih

Nekoliko drugih faktora glede Malog Roga dokazuju da je Antikrist sistem a ne pojedinac. „Mali rog...zatirat će Svece Svevišnjega“ (Dan. 7:25). Ova činjenica predstavlja problem ako osobni Antikrist zatire svece tijekom buduće „sedmogodišnje nevolje.“ Ako je, kako neki tvrde, Crkva uzeta na nebo prije „nevolje,“ tko su „sveci Svevišnjega“ koje progoni Čovjek Bezakonja? Oni odgovaraju da su to „sveci iz nevolje“ (Otkr. 7:14) a ne sveci Kristove crkve koji su uzeti prije nevolje. Oni dodaju da će ti „sveci iz nevolje“ biti u Kraljevstvu kao podanici, međutim neće imati udjela u vladanju s Kristom u njegovom Kraljevstvu. Oni kažu da je to vladanje u Kraljevstvu, sačuvano isključivo za Kristovu crkvu koja je prije nevolje bila sakupljena ka Kristu.

Ova razlika ne može biti ispravna. Istim svecima koje je progonio Mali Rog, Čovjek Bezakonja, također je bilo dano Kraljevstvo. Slijed događaja u Danijelu 7 je značajan: Najprije je Krist bio doveden pred Nebeskog Oca i dano mu Kraljevstvo (reci 13,14). Svecima iz Danijela 7, je poput Krista, dano Kraljevstvo (reci 21,22) nakon što je Mali rog „vodio rat protiv svetaca [njih] i nadvladavao ih.“ Zapazi – sveci koje je progonio Mali Rog su isti sveci koji vladaju s Kristom. Sveci iz Danijela 7 nisu „sveci iz nevolje“ iz Otkrivenja 7. Jedino Krist i njegova Crkva vladaju u njegovom Kraljevstvu. Ovo dosljedno razumijevanje također nam pruža vremenski element za Čovjeka Bezakonja. Mali Rog progoni te svece. Shodno tome, Mali Rog, Čovjek Bezakonja, mora biti razotkriven prije Dana Kristovog kad su sveti uskrsnuti – i prije nego se dogodi nevolja. Tako se koncept budućeg doslovnog Čovjeka Bezakonja raspada. Čovjek Bezakonja ne može progoniti svece koji su već na nebu.

„ Sedam godina nevolje“

Ustvari cijeli koncept „sedmogodišnje nevolje“ raspada se pred knjigom Danijela. „Sveci Svevišnjega“ su zatirani od Malog Roga za razdoblje „vrijeme, vremena i polovicu vremena“ (Dan. 7:25), za koje se mnogi slažu da se odnosi na 3 i ½ godine ili 1260 dana. S obzirom da su sveci koje je progonio Čovjek Bezakonja Crkva koja vlada s Kristom a ne sveci iz nevolje, to progonstvo 1260 dana mora se dogoditi prije velike nevolje i ne biti dio te nevolje.

U


Popularno gledište o doslovnom Čovjeku Bezakonja, ne slaže se sa Danijelom 7 i Otkrivenjem 13, upravo recima koji su korišteni kao dokaz za to učenje. Moramo se vratiti temeljnim tekstovima Apostola koji jasno ocrtavaju karakteristike koje nam omogućuju da identificiramo Čovjeka Bezakonja – Antikrista.

Što Apostoli kažu?

Rasprava Apostola Pavla u njegovom pismu Solunjanima je neophodna za identificiranje Čovjeka Bezakonja. U 2.Sol. 2:3-9, Pavao spominje tri imena za Antikrista:

1. Čovjek Bezakonja 2. Tajna bezakonja 3. Bezakonik

Ako su Čovjek Bezakonja i Tajna bezakonja, zaista, imena istog entiteta, tada imamo važan ključ kako za identitet tako i za vrijeme djelovanja Čovjeka Bezakonja.

Većina prijevoda – uključujući PRIJEVOD NOVI SVIJET ne ostavljaju sumnju da se sva tri imena odnose na isti entitet.

2.Sol. 2:3-8 (NS)

3 Neka vas nitko ne zavede ni na koji način, jer taj dan neće doći dok najprije ne dođe otpad i ne otkrije se čovjek bezakonja, sin propasti.

4 On je protivnik i uzvisuje se iznad svakoga koga se naziva “bogom” ili ga se štuje, te sjedi u hramu Božjem prikazujući se bogom.

5 Ne sjećate li se da sam vam to govorio dok sam još bio s vama?

6 I tako sada znate što ga zadržava, kako bi se otkrio tek u svoje vrijeme.

7 Uistinu, tajna ovog bezakonja već djeluje, ali ostat će tajnom samo dok ne bude uklonjen onaj koji ga sada zadržava.

8 Tada će se otkriti bezakonik. Njega će Gospodin Isus ubiti dahom svojih usta i uništiti očitovanjem svoje prisutnosti.

Zapazi imena „Čovjek Bezakonja“ i „Tajna ovog bezakonja“ (reci 3 i 7). Ovaj prijevod se temelji na dva najstarija Grčka manuskripta Novog Zavjeta gdje je ista Grčka riječ anomia temelj za oba imena, „Čovjek Bezakonja“ (anomai) i „Tajna ovog bezakonja“ (anomai). * Ustvari, sva tri imena (reci 3,7 i 8) sadrže tu istu temeljnu Grčku riječ. Prijevod Novi Svijet prevodi tu temeljnu Grčku riječ anomia na Hrvatski, „čovjek bezakonja“ (redak 3), „“tajna ovog bezakonja“ (redak 7), i „bezakonik“ (redak 8).

------------------

Bilješka (*) Konstantin Tišendorf, THE NEW TESTAMENT WITH READINGS OF OLD MANUSCRIPTS (London: Sampson Low, Marston i Grupa, Ograničeno, 1869), 330

Očito je da je taj „bezakonik“ (redak 8) onaj koji je uništen tijekom drugog Gospodinovog dolaska „čovjek bezakonja“ (redak 3) koji je također nazvan „tajnom bezakonja“ (redak 7).

Bezakonik = Čovjek Bezakonja= Tajna bezakonja

http://www.jw.org/hr/izdanja/biblija/nwt/biblija-online/2-solunjanima/2/







Moja životna priča

Conrad C. Binkele (rođ. 1867 umr.1942)

aša se priča odnosi na Brata Konrada Binkelea, rođenog 1867, Mansfield, Ohio. Svoj zemaljski put završio je vjerno u Kristu, 1942 u Los Anđelesu, Kalifornija.

Brat Binkele posjedovao je duboko poštovanje prema Gospodinu sa visokim standardom Kršćanskog karaktera. On je odrastao kao Luteran, i s vremenom, je postao Biskupom Apostolskih Luteranskih Crkava u Americi. Bio je sposoban govoriti, pisati i čitati na sedam jezika.

U Mansfieldu je bila Luteranska Crkva čiji je svećenik bio Karl Lorenz, djed brata Edwarda Lorenza. Gradski kovač je bio mladi brat u Istini imenom George Jahrous, koji je bio česti posjetitelj u domu Lorenzovih. Prilikom jedne od tih posjeta on je sreo br. Binkelea, koji je bio na govorničkoj turneji za svoju crkvu, i u to vrijeme je bio bolestan i umoran. Brat George je čuo primjedbu o njegovoj bolesti i potrebi za odmorom, pa mu je rekao da on ima sestru u Santa Monici, Kalifornija, koja je bila hostesa za ljude koji bi odlazili u planinu na odmor kao način liječenja. Tada je rekao bratu Binkeli da je tamo obično znalo biti praznih kabina i da on bude pisao svojoj sestri da očekuje brata Binkelea. Georgeova sestra bila je u Istini. Uskoro je brat Binkele bio poslužen u svojoj kabini i našao je malo počinka. Jedne je večeri naš brat koji je bio u svojoj kabini, poželio nešto za čitati. Na stalku pored njega bila je stavljena knjiga, Božanski Plan vjekova. On je uzeo knjigu i nakon trećeg pokušaja čitao ju je tokom noći. Zora je taman počela svitati kad ju je završio. Ustao se iz kreveta, i na svojim se koljenima molio Gospodinu s riječima, „cijeli svoj život služio sam ti u neznanju, što želiš da sada učinim?“ Odmah je napustio svoju Ckrvu i položaj, i sa Georgeovom sestrom je pohađao sastanke braće u Los Anđelesu. Tamo je sreo brata Russella. Ispričao je pastoru o svojoj pozadini i o svom znanju jezika, i pitao ga postoji li neki način na koji može poslužiti. Brat Russell mu je predložio da nastavi sa svojim proučavanjem Istine kroz Sveske Studija Svetog Pisma, i da ako ga ikada bude trebao da će mu pisati. Vrijeme je prošlo i stiglo je pismo od brata Russella u kojem ga je tražio da i on i sestra Binkele dođu u Biblijsku kuću (Kasnije Betel). Benkeleovi su stigli u Betel. Jedne večeri je brat Russell pozvao brata Binkelea da mu se pridruži u proučavanju. Tijekom proučavanja Brat Russell je raširio po tepihu veliku kartu Evrope. Pastor je sjeo na tepih i brat Binkele mu se pridružio. Zatim je Pastor počeo pokazivati na karti gdje su bili različiti biblijski razredi u Evropi i navoditi neke od problema u tim razredima. Zatim je postavio pitanje, „Kada bi ti bio poslan u Evropu, brate Binkele, što bi ti napravio u vezi tih razreda?“ Odgovor: „Ja ne bih ništa, nego bi prepustio Gospodinu da on učini.“ Pastor je odmah odgovorio: „Brate Binkele odmah se spremi, sutra ideš u Evropu.“ Nije bilo oklijevanja. Karte za parobrod već su bile kupljene. To otkriva Pastorov pozitivan um. Iz ureda i doma za rad u Evropi pružao se pogled na prekrasno jezero Luzern u Švicarskoj. Kasnije je razumio da božja providnost utjecala na izbor te lokacije. Tijekom prvog svjetskog rata, Švicarska je ostala neutralna među zemljama pa stoga nije bilo prekida u napretku Istine u Evropi. Prijevodi, tisak, putujuća služba, sve je napredovalo i razvijali su se veliki razredi. Brat Binkele je imao punovremenu poslugu od jedne vrlo sposobne sestre, mnogima poznate kao Sestra Emi Poe. Ona je radila tokom tih teških godina i posebno kratko vrijeme nakon smrti brata Russella. Neko vrijeme je brat Binkele primao Stražarske Kule za prijevod, i uočivši greške u tim Kulama, on ih je pripisivao tipografskim pogreškama i ispravljao bi ih. Uskoro se utvrdilo da su pogreške bile Urednikovo mjenjanje Istine i planirano odstupanje od Istine. Nakon mnogih bolnih iskustava među braćom, ured je bio zatvoren i on se sa sestrom Binkele vratio u Los Anđeles. Ova priča otkriva kako Gospodin radi kako bi ostvario svoje djelo za svoju braću. Brat Binkele nastavio je služiti Istini sve do svoje smrti.

N


Odgovori na vaša biblijska pitanja

Objasnite o čemu se govori u Rim. 11:25?

U tom retku stoji, „Jer ne želim, braćo, da budete u neznanju u pogledu svete tajne, kako ne biste sami sebe smatrali razboritima: nekima od Izraela otvrdnulo je srce dok ne uđe puni broj ljudi iz drugih naroda.“

Ova izjava je puna značenja za nas. Međutim prije nego što ju razmotrimo, želimo zapaziti jednu važnu razliku. Često se govori o tome da je ta nacija u Božjoj nemilosti. Pavao u ovom retku govori o OTVRDNUĆU SRCA. Veoma je važno imati na umu da su nemilost i otvrdnuće DVIJE RAZLIČITE STVARI. Nemilost je bila kazna za neposlušnost. Međutim otvrdnuće nije bila kazna za neposlušnost; ona je bila REZULTAT neposlušnosti. Pavao nam jasno kaže u ovom retku da to ovrdnuće završava u drugačije vrijeme nego nemilost. On kaže kada pažljivo čitamo ovaj redak da otvrdnuće traje SVE DOK CRKVA NE BUDE BILA POTPUNA! – dok u tijelo Kristovo ne uđe puni broj ljudi iz drugih naroda. To je sva svrha za njihovo otvrdnuće. Na što su otvrdnuli? Otvrdnuli su na nebeski poziv – ne na Božji plan. Židovi znaju mnogo više o Božjem planu o zemaljskom kraljevstvu kroz Izrael nego svi crkveni sistemi zajedno. Stoga, iako smo sada više od 100 godina prošli kraj nemilosti za Izrael, mi ih i dalje nalazimo otvrdnutima što se tiče Krista – dokaz za nas da Crkva još uvijek nije potpuna.

U ovom jednom retku, Rim. 11:25 Pavao nam je dao drugu definiciju EVANĐEOSKOG DOBA. On nam kaže da ono traje od vremena kad je Izrael otvrdnuo na njihovog Mesiju pa sve dok Crkva nije potpuna – datum koji je još uvijek tajna za sve nas.

To je upravo način na koji je brat C. T. Russell objasnio EVANĐEOSKO DOBA na Karti Vjekova. [Kartu vjekova možete vidjeti na zadnjoj stranici Prvog Sveska Studija Svetog Pisma ili na našoj web stranici www.istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com ] Zapazi pod nazivom EVANĐEOSKO DOBA piše „Od Isusovog krštenja pa dok Ckrva koja je njegovo tijelo nije potpuna.“ (Također zapazi Reprint 5697, odl.12, „Evanđeosko doba neće u potpunosti završiti, mi vjerujemo, sve dok ne završi Evanđeoska poruka; a to će biti kada se vrata zatvore, kada će posljednji pripadnik od klase izabranih otići s onu stranu zavjese.“ )

Po čemu se raspoznaje Kristova prisutnost?

Kada se način dolaska našeg Gospodina gleda u svjetlu onog što on jeste – duhovan, ne više ljudsko biće – tada vidimo da nam je naš Otac pružio VRIJEME u Bibliji, da bi smo tako mogli znati, ili vidjeti s očima našeg razumijevanja, što ne možemo vidjeti s našim tjelesnim očima—naime, Gospodinovu prisutnost. Pažljivo proučavanje vremena i razdoblja o kojima se naučava u Bibliji, uvjerilo nas je da je naš Gospodin prisutan od 1874. Taj je zaključak bio prilično zapanjujuć, i skroz nas je iznenadio. Čini se da bi bilo puno lakše vjerovati da su proročanstva dvadesetak godina unaprijed ukazala na to i pokazala nam da Isus treba doći—biti prisutan, i vršiti djelo razdvajanja u nominalnoj Crkvi, i tijekom vremena nevolje tako urediti istinu, da bi, kao njegova riječ, mogla razbiti zlo i pogrešku, uključujući „kraljevstva ovog svijeta,“ pod „vladarem ovog svijeta.“Mi smo nanovo preispitali svaku točku pažljivo i svaki dio uskladili sa svakim drugim sa potpunošću koja nosi pečat istine, i sa snagom koja svjedoči da su izračuni došli i da su bili svjedočanstvo Božjeg kronometra. Vrlo pažljivo smo provjerili svaki izričaj Isusa, Apostola i proroka, kako bi smo vidjeli da li će njihovo svjedočanstvo odgovarati. Postupno smo ih našli, jednog za drugim, da su u najvećem skladu; na primjer Isusove riječi (Mat. 24:37), „A kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.“ Razmatrajući ovaj redak utvrdili smo da riječ dolazak ne prenosi ispravno značenje. Grčka riječ PAROUSIA označava PRISUTNOST—da je osoba stigla, i da više nije u činu dolaska. Spomenut ćemo drugi tekst (1.Sol. 5:1-5): „A o vremenima i razdobljima, braćo, ne treba vam pisati. Jer i sami dobro znate da dan Gospodinov dolazi baš kao lopov u noći. Kad budu

http://www.istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/


govorili: “Mir i sigurnost!” tada će ih iznenada zadesiti uništenje kao trudovi trudnu ženu, i neće umaknuti. Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas taj dan zatekao kao što bi zatekao lopove, jer vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Mi ne pripadamo ni noći ni tami.“ Djeca svijetla hodaju po sjajnom putu osvjetljenom sa svijetiljkom—pozdanom proročanskom riječi, iz koje svijetli svjetlo, pokazujući im da se vrijeme navršilo, da je žetva i događaji s njom u vezi počela, i da je Žetelac prisutan u svom danu—Danu Gospodinovom.

Sudjelujući tako u potrazi i proučavanju vrijeme je brzo prošlo do 1878. Dok je naše prethodno uvođenje u istinu bilo blagoslovljeno i dražesno, ipak od 1878, došla je najbogatija gozba i najblagoslovljeniji rast u milosti i spoznaji—jer upravo od tada, Gospodin nam je dao da vidimo dubine Božje, od kojih ćemo neke sada ukratko navesti.

(1)Upravo tada nam je naša svjetiljka pokazala da je nominalna crkva odbačena, ispljuvana iz Gospodinovih usta kao njegov glasnogovornik, i od tog je vremena bila slobodno dana poruka, “Babilon je pao! Izađite iz nje moj narode.” I kada gledamo na sadašnje stanje Babilona, stanje raspadanja i pada, gledajući unatrag mi vidimo da je on počeo padati u vrijeme na koje je ukazao proročanski brojčanik.

(2)Kao sljedeće zrake božanskog prosvjetljenja pale su na Otkr. 12:1-17 i 13, otvarajući pred nama, sa izrazitom jasnoćom detalja, povijest Papinstva—Zvijeri, i Protestantizma njegovog lika—i velike kontrole koju će oni posjedovati u Crkvi, na koncu prouzročujući da se mase u Crkvi označe ili imenuju da tako pokažu podršku njihovim tvrdnjama i sistemima; i zabranjajući pravo kupovanja i prodavanja—slobodne razmjene istine—onima koji ne priznaju te sisteme. To ne ostavlja nikakavu sumnju glede razmišljanja Duha prema tim sistemima ovdje nazvanima „Zvijer nalik leopardu,“ „Zvijer koja imaše dva roga,“ i „lik Zvijeri,“ i njihovog konačnog uništenja kroz sjajno svjetljenje sadašnje istine. To nam je zauzvrat pomoglo da još jasnije cijenimo važan dio pobjeđivanja koje se očekuje od nas, a to je da se oslobodimo vezujućih i zasljepljujućih utjecaja tih sistema—kako je pokazano u Otkr. 20:4.

(3)Nakon toga došlo je svjetlo na prekratku postelju i preuzak pokrivač iz Izaije 28:20, koje smo vidjeli kao neugodna i nezadovoljavajuća učenja u kojima se male bebe u Kristu mogu, ali potpuno razvijeni čovjek ne raširiti ili pronaći počinak. Svi koji su „od sisa odbijeni“ i više nisu bebe u Kristu (redak 9) Bog će poučiti svojim učenjima i tada će oni brzo sići sa učenja koja su prekratka, i, umjesto ljutnje, naći će počinak u slobodi za koju nas je Krist oslobodio.

(4)Zatim se vidjelo da je krevet iz Luke 17:34 isti kao i onaj prekratki kojeg je spomenuo Izaija 28:20, i svjetljenje jednoga bava svjetlo na drugoga i njegovu okolinu. Tako smo vidjeli da se uzimanje jednog a ostavljanje drugog u prisutnosti Sina čovječjega, ne odnosi kako smo prije mislili na promjenu iz tjelesnih u duhovna tijela, nego na premještanje iz vlasti ili kraljevstva tame u svjetlo i slobodu kraljevstva svjetla: u kratko, sakupljanje nekih sa prekratkih kreveta učenja da slijede Gospodina, i ostavljanje drugih u njihovom neugodnom položaju.Ista zraka svjetla, svjetleći na povezane izjave, pokazala je da oni koji melju za mlinom predstavljaju učitelje koji nastoje pripremati hranu za kućanstvo vjere—neki od tih bit će uzeti, a drugi ostavljeni da melju nezadovoljavajuću ljusku i kukolj. Uzeti će otići—Gdje Gospodine? Isus je odgovorio, „Gdje bude tijela, [strvina, hrana] ondje će se skupljati orlovi.“ Tako vidimo da će klasa sakupljena u prisutnosti Sina čovječjega—u dan kad se on ima otkriti (redak 30)—biti sakupljena k pravoj hrani—k zadovoljavajućem dijelu. I svi sveci koje je istina pozvala sa kratkih kreveta i od mlinova gdje se melje ljuska ljudskih tradicija, ka nebeskoj hrani sada pripremljenoj za nas, mogu uistinu reći, da je to „gozba od najboljih jela.“

(5)Dok je na takvoj gozbi teško odlučiti koje je najbogatija hrana, ipak mi vjerujemo da je od svega što smo dosada spomenuli najbolje: cijenjenje žrtava iz Treće Mojsijeve—posebno Dan Pomirenja za grijehe, kako je prikazano u 3.Moj. 9:1-24 i 16. Ništa nam nije nikada tako jasno pokazalo potrebu i vrijednost žrtve za naše grijehe, i ne samo za naše jedino, nego također i za grijehe cijelog svijeta. Osjećamo se sigurnima da nitko tko ima jasno razumijevanje detalja tih žrtvi za grijeh, može ikada dovesti u pitanje otkupninu. Ovdje je Isusova žrtva jasno pokazana kao junac i „malo stado“ koje ga slijedi, predstavljeno je sa jarcem za Gospodina. Nigdje nije toliko jasno pokazan naš udio s našim Gospodinom u radu žrtve „dopunjajući što nedostaje mukama Kristovim“ (Kol. 1:24). Međutim ne trebamo se zadržavati na ovoj temi—detalje o njoj imate u knjizi Tabernakulske sjene (nije objavljeno na hrv.).


(6)Sjajem kroz ovo cijenjenje žrtava za grijehe, došlo je veće svjetlo na brojne teme povezane sa zajedništvom „malog stada“ u Isusovim patnjama. Mi sada vidimo veću dubinu Krštenja, i kako je svjetlo sa 3.Mojsijeve zasjalo na Rim. 6:3-5, vidjeli smo da Krštenje u Krista, krštenjem u njegovu smrt, znači mnogo više od urovanjavanja ili pokapanja u vodu, premda je to prekrasan simbol; prikladan kao vanjski znak ili simbol našeg posvećenja u smrt kao žrtvi s Kristom. I gledajući kroz ta otvorena vrata mi smo vidjeli što znači biti mrtav S KRISTOM da bi smo mogli živjeti S njim—trpljenje s njim da bi mogli biti zajedno proslavljeni—imajući zajedništvo (udio) u Njegovoj smrti da bi smo također mogli imati zajedništvo s Njim u njegovom uskrsnuću.

(7)Kao sljedeće po redu došlo je svjetlo za razabiranje razlika u prirodama—da su životinjska ili zemaljska bića, bila različita i odvojena na svaki način od duhovnih ili nebeskih bića; da premda su obje bile tjelesna stanja, ipak kao što je objasnio Pavao ona su različita i odvojena, jedna zemaljska, druga nebeska. „Ako postoji tjelesno tijelo, postoji i duhovno.“ (1.Kor. 15:44) Tako smo vidjeli da kao što postoje različiti stupnjevi ili redovi zemaljskih stvorenja—zvijeri, ptice, ribe i najglavniji od svih tih čovjek, ipak svi su drugačije prirode. Tako isto i na duhovnom nivou postojanja postoje različiti stupnjevi i redovi, glavni od kojih je Jehova; ipak oni koji su na duhovnom nivou ne stapaju se, stoga se anđeoska priroda nikada neće razviti u božansku, zato jer su različite i drugačije prirode, baš kao što su čovjek i riba odvojene prirode.

Ono što nam je pomoglo da to tako vidimo je svjetlo iz 3.Moj. 16:1-34; jer tamo vidimo da su oni koji su žrtvovali predavali svoju ljudsku prirodu (predstavljeno sa juncem i jarcem) da sudjeluju u novoj prirodi (predstavljeno u svećeniku); to je bilo u skladu s velikim dijelom Pavlovog svjedočanstva što se tiče iste klase žrtvi, jer kao što je ljudska priroda nestala ili bila žrtvovana, oni su se razvijali kao „nova stvorenja.“ Preobrazba koja je isprva bila samo mentalna—od prirodnog ili zemaljskog uma do nebeskog ili duhovnog uma—će biti dovršena kod uskrsnuća, jer tada će se novi ili duhovni um združiti sa novim ili duhovnim tijelom—tako dovršavajući promjenu koja je sada počela od životinjskih do duhovnih bića. Međutim kao što smo vidjeli ta promjena prirode nije bila osmišljena za čitavo čovječanstvo—ne, jedino za one koji su žrtvovali ljudsku prirodu s Isusom, kako bi dobili obećani udio s Njim, u životu kao duhovna ili nebeska bića—visoko uzvišena, ne samo iznad ljudske prirode, nego također iznad anđeoske prirode. Jer zar ne znate da kad budemo bili uzvišeni da ćemo sudili ili upravljati anđelima, i biti združeni u nasljedstvo s onim koji je bio učinjen toliko boljim od anđela?

(8)Zatim je došao—“Tijesan put u život,” i mi smo kao nikada prije vidjeli značenje Života—Besmrtnosti—i tijesnoću puta koji vodi do njega. On je tijesan; nema prostora za potezati za prema svjetskim nadama i ambicijama; on je strm i hrapav, i svaki je korak odricanje i žrtva prava i ugodnosti ljudske prirode. Koraci na tom tijesnom putu nisu samo sukobi sa grijehom. Ne, to može biti učinjeno bilo gdje samo od opravdanih, isto tako kao i posvećenih, i svi koji dolaze na taj “tijesan put,” već su bili opravdani od sveg grijeha u Božjim očima vrijednošću otkupnine koju je platio Isus. Baš naprotiv, to su koraci žrtve: žrtvovanje onih stvari na koje kao ljudi imamo pravo.Budući su koraci složeni, koje će nekolicina ikada pronaći, a još će ih se manje usuditi hodati njima ako ih i pronađu, stoga je razumno zaključiti da je nagrada na samom kraju to puta od veličanstvene vrijednosti. Nagrada je Život—ne samo postojanje, nego Život u najvišem stupnju—naime, neovisan od svih stanja, kao što Bog “ima život u sebi,” i ne ovisan o okolnostima i elementima koji nas okružuju. Život na tom stupnju ne pripada ni anđeoskoj ni ljudskoj prirodi, nego jedino Božanskoj. I činjenica da tijesan put kojeg nalazi samo nekolicina vodi do tog Života, dokazuje da je na njemu klasa koja traži “slavu i čast i neraspadljivost,” i kojima su dana “dragocjena i najveličanstvenija obećanja da bi ste po njima bili sudionici božanske prirode.”

(2.Pet. 1:4) S radošću smo također vidjeli, da premda nekolicina pronalazi taj “tijesan put,” i nekolicina dobiva tu nagradu Života—besmrtnost—ipak ta nekolicina će biti Božji instrumenti u obnavljanju ljudskog postojanja SVIJETU, koja ako ju se bude koristilo u skladu sa Božjom voljom, može biti vječno postojanje. NASTAVIT ĆEMO U SLJEDEĆEM BROJU…..


BOŽANSKI PLAN VJEKOVA

bog neznanja Božjeg plana za oslobađanje svijeta od grijeha i njegovih posljedica a pod lažnom idejom da je nominalna Crkva u svom sadašnjem stanju jedini instrument za njegovo ostvarenje, stanje u svijetu danas nakon što se Evanđelje propovijedalo gotovo devetnaest stoljeća, budi ozbiljne sumnje u umu

svakog tko razmišlja a tako je krivo infrormiran. Takve sumnje nisu pretjerane. Ustvari svakom misaonom promatraču jedna od dvije stvari mora biti vidljiva: ili je Crkva napravila veliku pogrešku pretpostavljajući da je u sadašnjem dobu i u njenom sadašnjem stanju njezina služba bila u tome da obrati svijet ili je inače Božji plan doživio bijedan neuspjeh. Koju ćemo dilemu radije prihvatiti? Mnogi su prihvatili a mnogo će ih više nedvojbeno prihvatiti ono drugo i popuniti redove nevjernika bilo prikriveno ili otvoreno. Jedan od ciljeva ovog sveska je pomoći takvima.

Na dijelu A16 prezentiramo dijagram kojeg je izdalo „Londonsko misionarsko društvo“ a kasnije u SAD-u „Odbor ženskih prezbiterijanskih misija“. Nazvan je „Nijemi apel u korist stranih misija“. Taj dijagram govori žalosnu priču o tami i neznanju o jedinom imenu pod nebom ili među ljudima danom po kojem možemo biti spašeni.

„Watchman“ Y.M.C.A. časopis koji izlazi u Čikagu objavio je taj isti dijagram i komentirao:

„Ideje o duhovnom stanju svijeta kod nekih su vrlo maglovite i neodređene. Slušamo o slavnom djelu oživljavanja kod kuće i u inozemstvu, o svježim misionarskim naporima u različitim pravcima, o tome kako se jedna zemlja za drugom otvara za evanđelje, o velikim svotama koje se ulaže u njegovo širenje: tako da smo naprosto dobili ideju da su učinjeni odgovarajući napori za evangeliziranje nacija svijeta. Danas se procjenjuje da svjetska populacija broji oko 1 424 000 000 i proučavajući dijagram vidjet ćemo da je znatno više od polovice – gotovo dvije trećine- još uvijek pogansko, a ostali su uglavnom ili sljedbenici Muhameda ili pripadnici velikih otpadničkih crkava čija je religija zapravo kristijanizirano idolopoklonstvo i za koje se jedva može reći da se drže ili naučavaju Kristovo Evanđelje. Kada je riječ o 116 000 000 nominalnih protestanata imajmo na umu kako je velik dio njih u Engleskoj, Njemačkoj i u ovoj zemlji pao u nevjeru- u tamu dublju od one u kojoj su pogani- isto tako veliki broj njih zaslijepljen je praznovjerjem ili je pokopan u ekstremno neznanje; tako da dok 8 000 000 židova još uvijek odbacuje Isusa iz Nazareta kao Mesiju, dok je više od 300 000 000 onih koji se zovu njegovim imenom otpalo od njegove vjere, 170 000 000 klanja se Muhamedu i veliki dio preostalog čovječanstva do današnjeg dana su štovatelji drveta i kamena što su naslijedili od svojih drevnih predaka ili mrtvih junaka ili čak samog Đavla, svi na ovaj ili onaj način štuju ili služe stvorenju umjesto Stvoritelju, koji je Bog nad svima blagoslovljen zauvijek. Zar sve ovo nije dovoljno da ražalosti srce misaonog kršćanina?“

Zaista ovo je žalosna slika. I iako dijagram prikazuje nijanse razlika između Pogana, Muslimana i Židova svi su podjednako u potpunom neznanju o Kristu. Neki bi onako iz prve mogli pretpostaviti da je ovo gledište u odnosu na udio kršćana previše tamno i kao takvo pretjerano , ali mi mislimo drugačije. Ono prikazuje nominalno kršćanstvo u što je moguće najsvijetlijim bojama.

Z


Uredništvo Sionske Stražarske Kule: Miroslav Đurak, Istraživači Biblije u Hrvatskoj, Kneza Branimira 18, 44010 Sisak, email: [email protected], mob. 098 199 4362

mailto:[email protected]


ZA NAS BIBLIJA JASNO UČI:

DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29 DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8 DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6 DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4 DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6 DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35

Documents

Sionska Stražarska Kulaistrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/2015/02/Watchtower-3.pdfsvoj doprinos zajedništivu vjernika a to i je na koncu jedna od svrha ovog