23
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Odjel za Kulturologiju UMJETNOST U KNJIŽEVNOSTI Seminarski rad: Simbolika šume kroz tematske i intermedijalne veze

Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Odjel za Kulturologiju

UMJETNOST U KNJIŽEVNOSTI

Seminarski rad:

Simbolika šume kroz tematske i intermedijalne veze

Page 2: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

SADRŽAJ

1. Uvod..........................................................................................

2. Ukratko o autorima..................................................................................

3. Josip Kozarac i Slavonska Šuma........................................................................

4. Šuma Striborova.....................................................................................................

5. Siniša Reberski i ciklus Slika šume na srcu..................................................................

6. Film Last house in the wood...........................................................................

7. Tipologija intermedijalnosti.................................................................................

8. Zaključak........................................................................................................

9. Literatura...............................................................................

Page 3: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

1. Uvod

Šume su nam oduvijek znane kao mjesto radnje i motiv različitih bajki, dječjih

pripovijesti s kojima se susrećemo odmalena tako sabirući pojmove kako je samo djeci

svojstveno. Tu i šuma pronalazi svoje mjesto kao simbol nečega opasnog, tajanstvenog i

nepojmljivog.

U ovom seminarskom radu ću kroz tri različita medija, odnosno četiri različita djela prikazati

intermedijalne i intertekstualne poveznice kojima se oslikava šuma kao pojam promatran sa

različitih gledišta, a time i tumačenja; sva ta tumačenja se nadopunjuju tako čineći

prepoznatljivu simboliku šume kao nečega što iznova intrigira ljudsku podsvijest. Djelo

Slavonska šuma Josipa Kozarca sam koristila kao temelj za intertekstualnu analizu bajke

Šuma Striborova Ivane Brlić Mažuranić, te za intermedijalne veze s filmom Last House in the

wood i slikarskim opusom Siniše Reberskog, komu je šuma čest i drag motiv, što osobito

dokazuje kroz svoju izložbu Slike šuma na srcu iz 2007. godine.

Page 4: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

2. Ukratko o autorima

Josip Kozarac (1858.- 1906.) je bio novelist i romanopisac. Podrijetlom je iz siromašne

obitelji. Gimnaziju je završio u Vinkovcima, a Visoku školu za kulturu tla u Beču. Bio je

šumarski pripravnik u Slavoniji i upravitelj šumarije u Lipovljanima pokraj Novske. Kao

nadšumar radio je u Vinkovcima. Bolovao je od sušice, od koje je i umro. U književnosti se

pojavio pjesmama. Afirmirao se pripovjedačkim radom, novelistikom i romanima.

Nadahnjivao se ljepotom prirode, zemlje i odnosom svojih likova prema njoj. U književnosti

je pripadao razdoblju hrvatskog realizma.1

Ivana Brlić Mažuranić (1874.- 1938.) rođena je u Ogulinu, a potječe iz intelektualne

građanske obitelji, gdje je otac Vladimir bio pisac, odvjetnik i povjesničar, dok je djed bio

poznat kao slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra, sestra

jezikoslovca Dimitrija Demetra. Prva je žena spisateljica koja je u Hrvatskoj postala član

Akademije (današnje HAZU). Kada razmatramo njezino stvaralaštvo treba spomenuti kako je

na početku pisala poeziju, eseje i dnevnike. Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu pod

nazivom Valjani i nevaljani izdana je 1902. godine u vlastitoj nakladi.

Pravu pozornost književne publike privlači 1913. godine romanom za djecu Čudnovate zgode

i nezgode šegrta Hlapića. Osim toga napisala je pjesničku zbirku Slike, Knjigu o omladini te

povijesno-pustolovni omladinski roman Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata

Njezinim najvećim djelom smatra se zbirka pripovjedaka Priče iz davnine, djelo objavljeno

1916. godine koje sadrži motive mitološke mudrosti običnog svijeta, prije svega inspirirane

čudesnom slavenskom mitologijom, koja se očituje i u bajci Šuma Striborova. Umrla je 21.

rujna 1938. godine u Zagrebu.2

Siniša Reberski rođen je 29. studenog 1962. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i

srednju školu. Godine 1983. godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, -

odsjek grafike, gdje je diplomirao 1987. u klasi prof. Ante Kuduza, a nakon toga školovao se

u Beču. Siniša je slikar, grafičar, crtač, ilustrator, dizajner, tipograf, a iznad svega kaligraf

pismoznanac; u svom najnovijem ciklusu problematizira kaligrafiju i tipografiju njihovom

dekonstrukcijom.3

1Kozarac, J. : Slavonska šuma, ALFA d.d., Zagreb, 1997., str. 7-16.

2 http://www.usvijetubajki.org/ivana_brlic-mazuranic/autobiografija/default.aspx (28.5.2013.)3 http://www.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=3&idclana=248 (28.5.2013.)

Page 5: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

Režiser Gabriele Albanesi rođen je 1978. u Rimu. Počeo je snimati svoje prve filmse uratke

još kada mu je bilo šesnaest godina. Svoju karijeru započeo je kao asistent braći Manetti,

režiserima s kojima je snimio mnoštvo glazbenih spotova za eminentne talijanske pop

zvijezde. Također se bavio filmskom kritikom, a diplomirao je zahvaljujuć svojoj tezi o

razvoju talijanske horror kinematografije, koja ga je najviše inspirirala te kojoj se najviše

posvetio, a film Last house in the wood je jedan od ponajboljih filmova iz njegova opusa.4

3. Josip Kozarac i Slavonska šuma

4 http://www.imdb.com/name/nm1231306/ (28.5.2013.)

Page 6: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

Slavonska šuma je djelo u kojem se ponajprije razmatra uloga i veliki značaj šume u

ljudskom životu i samom preživljavanju, a nakon promišljanja i uočavanja njene važnosti,

kroz Kozarčeve opise i kontemplacije dosežemo spoznaju da šuma pored toga ima i puno

dublje značenje te da sadržava jedan sasvim skriven, ali naslutljiv poredak života, pa možda i

tajnu samog postojanja. U tom postojanju sve što je više održava ono niže, a ono niže je

preduvjet za postojanje onoga više; drugim riječima, svi oblici života se u prirodnom lancu

međusobno održavaju i podržavaju, a to je zapravo suština i šume i života. To je ono

imanentno šumi kao samosvojnom biokozmosu, a uz to šuma je dakako neophodna

slavonskom čovjeku, tj. seljaku, bez šuma je nezamislivo uopće zamisliti seljake i njihov

način života, kako u prošlosti tako i sada. No Slavonska šuma nije samo dubok, slikovit

dojmljiv opis šume, već i Kozarčevih najintimnijih stanja svijesti koja kroz nju proživljava

diveći joj se, što uvjerljivo oslikava sponu između šume kao takve i onoga nesvjesnog u

čovjeku. Prisutna je gotovo divinizacija šume; promatranje šume kao nečeg uzvišenog,

božanskog. U šumi prevladava osjećaj ushita i zanosa prirodom i njezinim nužnim

zakonitostima. Divi se skladu prirode, savršenom i nadasve preciznom mehanizmu njezinih

zakonitosti, što je nevidljiva, ali neosporiva poluga životnih ciklusa. Hrast smatra vladarom

šume, svrstavajući ostala stabla u posebne klase, navodeći da među njima ima i takovih koji

moraju drugom drveću naprosto služiti. Kozarcu šuma predstavlja biološki kozmos „gdje kao

nigdje priroda uprav naočigled stvara i ništi,nagađa i popravlja“5. Smatra i da doživljaj

šume proizlazi iz osobnosti i odraz je postojanja ili ne postojanja umjetničke komponente

pojedinca:“ Za onoga koji prolazi njom bez srca i čuvstva,bez smisla za divnu mudrost

prirode,ostat će ona dakako mrtvom šumom,bolje reći prostorom ,drvljem obraslim…6“.

Prema Kozarčevu mišljenju ,šuma pojedincima omogućuje i mogućnost osobne spoznaje: „

Ali tko razumije sve one tajne glasove koji oživljuju šumski prostor gdje se nježna pjesma

miješa sa izumirućim vapajem,gdje je tisuća raznih glasova i odjeka,sad sitnih i tankih,sad

krupnih i dubokih,sad milih i ugodnih kao ikoja glazba,sad bolnih kao uzdah jadne matere –

taj će se smatrati nekako bližim sebi i svojim čuvstvima u tom polutamnom,velebnom

prostoru“7. Kozarčev temeljni doživljaj šume najbolje se očituje u posljednjoj rečenici

„Slavonske šume“ te se može iščitati da,prema njegovom mišljenju,ona posjeduje i

svojevrsne iscjeliteljske te prosvjetiteljske moći : „Kad god prođem tom šumom,i na moju

dušu pada onaj čarobni i tajni mir koji ipak govori u sto jezika,priča mi tisuću strahota i

ljepota,da srce prestaje u meni kucati,a u duši osjećam da sam za korak bliži onomu velikomu 5 Kozarac, Josip : " Slavonska šuma ", ALFA d.d., Zagreb, 1997., str. 126 Ibid, str. 167 Ibid

Page 7: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

biću komu uzalud ljudski duh čezne u trag ući…“.8 Kozarac nas podsjeća da smo u odnosu na

šumu tek neznatna bića sićušna pred njezinom veličanstvenošću i tajanstvenoću, tako nam

podiže svijest rasvjetljavajuć činjenicu da je priroda daleko moćnija i nepredvidljivija od nas,

koji tek ovisimo o njoj, bili mi toga svjesni manje ili više. Pored svega toga, u djelu se nazire i

etička komponenta, koja govori o tome koliko je važno zapravo ispravno gospodariti šumom,

te koliko dugo je slavonski seljak bio potlačen od strane onih moćnijih i beščutnijih, koji

gledaju samo vlastiti profit, a nije im važan niti onaj čovjek manji po hijerarhiji, pa niti

priroda sama: ''A pod njima i među njima utisnuli se grabovi i klenovi, granati, kvrgati i

nakazni– misliš, da vidiš zgrbljenog slugu, kako povezuje i omotava gospodaru svomu noge,

da ne ozebu; to su šumske parije, robovi, koji su samo zato tu, da hrane i poboljšavaju tlo

visokom hrastu, koji ohol nema kada, da se i za to pobrine..."9

4. Šuma Striborova

8 Kozarac, Josip : " Slavonska šuma ", ALFA d.d., Zagreb, 1997., str. 289Ibid, str. 18.

Page 8: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

Pročitavši Šumu Striborovu uviđam onu istu duhovnu komponentu šume i šumskog koja

je opisana u Kozarčevom djelu, samo je ovdja opisana na osoban način doživljajem druge

umjetnice – Ivane Brlić Mažuranić, koja je čaroliju šume obojila vlastitom adaptacijom

slavenske mitologije, koja je i sama usko vezana uz šumu i šumska bića. Ovdje različiti likovi

iz bajke dočaravaju bogatstvo šumskog života dočaravajuć upravo ono bajkovito i podsvjesno

što svaka šuma u mašti umjetnika krije, a pozivajući se na osnovne vrijednosti života i

stvarnosti. Po opisima, čini se da Šuma Striborova može biti vjerodostojna preslika Kozarčeve

šume noću i zimi, što je godišnje doba radnje.10 Ova priča govori o majci i sinu koji koji ževe

u selu pokraj šume Striborove. Mlad i naivan momak odlazi u šumu Stribrovu. Nije znao da je

šuma začarana. Kletva te šume bila je da će ostati začarana sve dok u nju ne dođe osoba kojoj

je draža njezina nevolja nego sva sreća ovoga svijeta. Dok je momak lutao šumom ugledala

ga je guja. Da bi se ona riješila svoje kletve morala se vjenčati s nekim. Stoga se uputila

mladiću. Pred njim se pretvorila u lijepu djevojku ali joj je ostao gujin jezik. Mladić je bio

plašljiv pa je rekao guji neka ide s njim kad se već zbog njega pretvorila u djevojku. Kada su

stigli mladićevoj kući sin je upoznao snahu s majkom. Majka je odmah posumnjala da je

djevojka guja i to je rekla sinu. Na to se sin naljutio i rekao majci da je vještica. Od tog trena

njih troje su živjeli u svađi i velikom zlu.

Jednu večer starica je sjedila ispod kuće tužna i ugledala je kako joj prilazi tužna mala

djevojka Djevojka je zamolila baku da kupi malo triješća. No, kako starica nije imala novaca,

u zamjenu za triješće djevojci je pokrpala rukav na košulji. Kada je snaha otišla sa sinom

kumovima u goste, zapalila je starica triješće. Na iznenađenje bake iz vatre su počeli skakati

mali Domaći. Oni su skakutali i plesali od veselja po cijeloj kući. Čak je i baka bila sretna, a

onda ih je zamolila za pomoć. Malik Tintilinić dosjetio se kako da pomogne baki. Rekao joj je

da podmetne svračja jaja pod kokoš i kad se izlegu svračići snaha će se prevariti, isplaziti

jezik i svi će vidjeti da ima gujin jezik. Tako je baka i učinila. U vrijeme Božića reče baka

snahi da su se izlegli pilići. Tako snaha pozove cijelo susjedstvo: kumove, kume, susjede,

malo i veliko. Kada je baka donijela svračiće, snaha je počela juriti za njima i isplazila je

jezik. Svi su tada vidjeli da ima gujin jezik. Tada se baka požalila sinu kakvu je to ženu našao.

Sin oje okrivio majku i istjerao je iz kuće. Tada joj je Stribor ponudio da se vrati u svoje

rodno selo i lijepu mladost bez sina, da za njega neće ni znati. Baka nije prihvatila Striborov

prijedlog zato što nije mogla zamisliti svoj život bez sina. „Hvala ti, dobri gospodaru, na

svemu dobru, što mi ga daješ. Ali ja volim ostati u svojoj nesreći, a znati da imam sina, negoli

10 Brlić – Mažuranić, Ivana.: " Šuma striborova ", Mozaik knjiga, Zagreb, 2002., str. 3

Page 9: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

da mi daš sve blago i sve dobro ovoga svijeta, a da moram zaboraviti na sina!"11 Nakon

bakinih riječi nestalo je šume Striborove, Stribora i Domaćih, a snaha se opet pretvorila u guju

i pobjegla je u rupu. Majka i sin ostali su sami preplavljeni osjećajima ljubavi koje su gajili

jedan prema drugome. Sin je molio Boga i majku za oprost. Majka mu je oprostila i njihova

kuća više nije bila puna zla već dobrote, ljubavi i sreće. Sin se oženio za onu milu djevojku

što je prodavala triješće. Čari šume Striborove nestale su jer je majci bila draža njezina

nevolja nego sva sreća ovoga svijeta. „Morala je pak ta šuma ostati začarana, dokle god u

nju ne stupi onaj kojemu je milija njegova nevolja nego sva sreća ovoga svijeta.''12

Prema ovom citatu vidimo da Šuma Striborova proširuje tematsko idejni prikaz sa same šume

na otkrivanje dubljih čovjekovih istina; šuma je ovdje metafora svih tih slojeva koji kriju

esenciju ljudske psihe i pripadnog doživljaja svijeta i života. Upravo ovdje je podvučena crta

za činjenicu da pojavni događaji i doživljaji nisu toliko važni kao ono što čovjek doživi unutar

sebe spoznavši svoje istinske doživljaje i osjećaje i njihovo značenje. Tako se nekome i

nesreća može prikazati kao korisna i poučna, tj. stepenica prema temeljnijoj samospoznaji.

Nadalje, Razlika u Kozarčevoj i Striborovoj šumi se očituje u samoj radnji, odsotno

odsutnosti iste u Slavonskoj šumi. U Kozarčevoj šumi nema neke radnje osim kuhanja

paprikaša koji na kraju pocrni, već je sve u slikovitoj deskripciji, dok Šuma Striborova ima

dijegetsku komponentu koja nas odvodi nešto dublje u promišljanje temeljnih ljudskih

vrijednosti.

5. Siniša Reberski i ciklus Slika šume na srcu

11 Brlić – Mažuranić, Ivana.: " Šuma striborova ", Mozaik knjiga, Zagreb, 2002., str. 1212 Ibid

Page 10: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

Reberski je autor ciklusa akvarela s tematikom šume, koja mu je osobito bliska, jer šuma

za njega, kako kaže, predstavlja osobito inspirativno mjesto; on tu kroz svoje kontemplativno

slikarstvo šalje i bitnu poruku o očuvanju šuma i prirode općenito, čije stalno uništavanje

uzrokuje bolni šum na srcu ljudima kojima su šume u srcu , otud igra riječi u nazivu izložbe.

Siniša Reberski ubraja se u one koji prirodu – šumu, osjećaju kao svoj okoliš. Osjeća je tako

kao da je on sam prirodna jedinka čije su vibracije stopljene sa zemljom i sa svemirom. Za

njega su šume beskrajno zanimljiva mjesta, gdje se diše punim plućima, u ritmu bila prirode,

gdje se dotiče iskon i gdje se zaboravlja na neuroze i srčane smetnje svakodnevnice. Svojim

izoštrenim čulima Reberski upija gibanja i energije prirode, a šuma je za njega lirska sinteza

boja i mirisa, čuvstava i sjećanja, ugođaja i senzacija. Ona mu je mjesto za odmor oka i za

okrjepu duha. Ali i mjesto kontemplacije i spoznaje. Šuma opušta i obuzima sva čula, te

aktivira senzore, zato je ovome umjetniku postala inspirativna i intrigantna slikarska

inspiracija, puna neobične vizualne i značenjske slojevitosti. U njegovu slikarstvu šuma se ne

pojavljuje u klasičnoj opisno-narativnoj varijanti već se pretvara u sasvim osobnu autorsku

interpretaciju. Interpretaciju koja samo naliči na opis šume, ali to nije, jer se motiv najposlije

iščitava kao znak i idiom; struktura i faktura; čisti ritam i čista energija; asocijacija, metafora i

simbol; personifikacija slobode i spontanosti; polje misaonosti i duhovnosti. Od trenutka

neposredne, prve impresije događa se tu i iščitava metamorfoza motiva i njegovo postupno

rastakanje i apstrahiranje, a zatim sintetiziranje i strukturiranje. Promatranje šuma Reberski u

svojim radovima pretvara u vizualna istraživanja, pa tako uspostavlja nove prostorne odnose

gledanjem iz blizine do mikro veličine i gledanjem iz daljine do makro veličine. Kao

fotoaparatom, on fokusira vidno polje: u prvom slučaju na jedno drvo, ili na travke u svojoj

pojedinačnoj pojavnosti, a u drugom slučaju na udaljenu općenitost šume i njezinu zgusnutu

oblikovnu blokovitost. Reberski se znalački koristi tehnikom akvarela, ističući njegovu

nježnost, poetičnost, transparentnost i magličastu titravost, ali istodobno otkrivajući i

tankoćutnost svoga senzibiliteta za boju, ovdje ponajviše plavu, koju donosi u širokoj paleti

tonova, od blijedo - prozračnih, do otežalo - modrih .Osim plave ima tu i zelenih i žutih, onih

karakterističnih boja šume u određenim godišnjim razdobljima i pod određenim dnevnim i

noćnim osvjetljenjima, što je u realnosti plod majstorske igre prirode. Uz to, tu je i njegovo

zanimljivo morfološko strukturiranje, kao odjek preciznosti i discipline kaligrafa u iscrtavanja

vertikala i horizontala, ali i rezultat profesionalna oka i sigurne ruke pri radu s akvarelom. Jer

ovaj autor do te mjere može kontrolirati postupak, da se sve doimlje kao puštanje slućajnosti

na volju. I može do te mjere profinjeno krotiti potez, da se sve tumači kao sloboda izričaja.

Tako dojam koji na gledatelja ostavljaju Šume je s jedne strane onaj prozračnosti,

Page 11: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

bestjelesnosti, nježnosti i mekoće, a s druge strogosti, discipline i promišljenosti. Značenjski,

sve se tu, unatoč prividnoj realnosti, pretvara u imaginarno i neuhvatljivo, jer ono objektivno

se dokida u korist onoga subjektivnoga, a perceptivni doživljaj prirode pretvara se u vizualnu

zabilješku autorovih  psihičkih stanja i raspoloženja, zanosa i ushićenja. Svijet njegova

slikarstva tako na jedan produhovljeni način opredmećuje svijet njegove intime, a u toj intimi

čin slikanja ima smisao samopotvrđivanja i šire spoznaje stvarnosti.  

6. Film Last house in the wood

Page 12: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

U ovom filmu, za razliku od prethodno analiziranih djela, odnosno medija, šuma poprima

jednu jezovitu, strahovitu dimenziju kao simbol smrti, užasnih događaja, nasilja, zločina, pa u

nešto blažoj varijanti i borbe za egzistenciju. Riječ je o talijanskom filmu iz 2006. godine koji

također navodi na simbolično razmatranje šume, no ovaj puta u nešto strašnijoj, pa možda i

surovijoj varijanti. Radnja ukratko obuhvaća mladi ljubavni par koji biva pretučen od strane

nekakvih lopova i propalica u šumi koju potom pobjegnu. Kada lopovi pobjegnu, djevojku i

mladića pronalazi nekakav stari bračni par, oni ih potom ranjene odnose u svoju kuću u šumi

gdje se brinu za njih i njeguju ih nakon ozljeda. Nakon određenog vremena, kada mladić i

djevojka prizdrave, ona počme primjećivati niz vrlo bizarnih i jezovitih slučajnosti u toj kući,

koji su tek uvertira za stravične i brutalne događaje koji slijede. Ovaj film simbolično

prikazuje da je ta mračna šuma, zapravo, područje preispitivanja ljudske psihe i razmatranja

onoga što je poznato, a što nepoznato.13 Ulazak u šumu u biti predstavlja prag preko kojeg

duša čovjeka ulazi u ono nepoznato; u opasnost od tajni prirode, carstvo smrti i duhovni svijet

pun nepoznatih tajni i prepreka u koji čovjek mora prodrijeti da bi spoznao samog sebe. 14

Tako stari bračni par možemo tumačiti kao one doživljaje koji iako su nam isprva ugodni,

mogu kasnije biti opasni ako ih dovoljno neistražimo i prionemo im, baš kao što su naivni

mladić i djevojka pošli za starcima bez imalo sumnje.

7. Tipologija intermedijalnosti

13 http://symbolreader.wordpress.com/2013/04/14/the-symbolism-of-the-forest/ (30.5.2013.)

14 Ibid

Page 13: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

Intermedijalnost je uspostava odnosa s drugim djelima, tj. umjetničkim i neumjetničkim

medijima, putem načina uspostave veze, smjera i tematskih korelacija.15 Intertekstualnost je

uspostava veza između dva teksta, odnosno književna djela.16 Način uspostave veze može

konvencionalan i nekonvencionalan, kao što je ovdje slučaj. Smjer uspostave veze može biti

sinkronijski (približno vremensko razdoblje i poetika) ili dijakroniski (različita razdoblja i

stilovi). Mediji još mogu biti srodni i po žanru, tematici i stilu.17 Sva ovdje opisana djela

ponajprije veže upravo tematska okosnica.

Šuma Striborova i Slavonska Šuma, iako dijegetski i deskriptivno bitno različite sadržajem,

zapravo svaka na svoj način opisuju ne samo prirodnu, već i psihološku dimenziju šume.

Pažljivim iščitavanjem možemo razumjeti da svaka od te dvije pripovijesti, iako različito,

zapravo govore da ako ne promislimo o simbolici šume, teže možemo i spoznati simboliku

samog života koji se oslanja na prirodne cikluse i njihov sinkronicitet. Koliko mi je poznato,

ta dva djela nisu utjecala jedno na drugo, odnosno autori se nisu međusobno referirali jedan

na drugog. Prema tome, ovdje je u pitanju nekonvencionalna intermedijalnost, tj.

intertekstualnost, obzirom na to da ovdje razmatramo književna djela .18 No s druge strane,

možemo reći da se radi o sinkronijskoj intermedijalnosti, odnosno intertekstualnosti, jer su

djela nastala u približnom vremenskom razdoblju, iako bitno različite poetike.19 S druge

strane, slikar i grafičar Siniša Reberski, kao i režiser Gabriele Albanesi, svaki shodno svom

mediju izražavanja prikazuju simboliku šume i njeno značenje u vlastitom životu, što osobito

možemo reći za Reberskog, koji je saživio sa šumom kao vrelom majke prirode, te mu ona na

taj način pruža inspiraciju, dok se Albanesi više poigrava s promatranjem šume kao nečeg

opasnog i mračnog. Veza između njegova filma i Sinišinog šumskog ciklusa je također

sinkronijska, jer potječu iz istog vremena: film je snimljen 2006., a Sinišin ciklus dovršen

2007. godine. Dva književna djela, kao i slike i film su među sobno u dijakronijskom odnosu,

jer potječu iz različitog vremena. Slike i film su također u nekonvencionalnom odnosu. Nema

izravnih intertekstualnih i intermedijalnih poveznica, već samo tematskih.

15 , Z. ; Medarić , M. ; Oraić , D. ; Pavličić , P. : "Intertekstualnost & intermedijalnost " , Zavod za znanost o književnosti , Zagreb , 1988. , str. 16516 Ibid17 Ibid18 Maković , Z. ; Medarić , M. ; Oraić , D. ; Pavličić , P. : "Intertekstualnost & intermedijalnost " , Zavod za znanost o književnosti , Zagreb , 1988. , str.16819 Ibid

Page 14: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

8. Zaključak

Kroz ovaj seminarski rad te razradu i tumačenja djela uvidjela sam simboliku šume o

kojoj nisam prije previše razmišljala. Fascinantno je to kako različiti umjetnički mediji mogu

na različite načine prenositi poruke o određenoj tematici i simbolici, kao što je u ovom slučaju

Page 15: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

šuma. Razmatrajući različita djela bilo mi je zanimljivo uvidjeti svu raznolikost umjetničkih i

autoskih izražaja koji opisuju šumu. Iako u mojim primjerima nije bilo izravnih i namjernih

korelata, svako tumačenje ovih autora se međusobno nadopunjuje onim drugim, što

upotpunjuje shvaćanje šume kao bogatog ishodišta za izrazitu simboliku i razmatranje

svarnosti, prirodnih ciklusa kao podloge životnim zakonima.

9. Literatura

1. Kozarac, J. : " Slavonska šuma ", Alfa d.d., Zagreb, 1997.

2. Brlić – Mažuranić, I.: " Šuma striborova ", Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.

Page 16: Simbolika Sume Kroz Tematske i Intermedijalne Veze

3. Maković, Z.; Medarić, M.; Oraić, D.; Pavličić , P.: "Intertekstualnost & intermedijalnost ",

Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1988.

4. Mrkonjić, A., Slika, riječ, kultura, Grafika d.o.o., Osijek, 2011.

5. Peić, M., Pristup likovnom djelu, Zagreb, Školska knjiga, 1978.

Izvori s interneta:

http://www.usvijetubajki.org/ivana_brlic-mazuranic/autobiografija/default.aspx

http://www.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=3&idclana=248

http://www.imdb.com/name/nm1231306/

http://symbolreader.wordpress.com/2013/04/14/the-symbolism-of-the-forest/

*Rad objvaljen na sajtu: www.BesplatniSeminarskiRadovi.com