SIGNIFIKACIJA Konkretnost proizlazi iz konteksta koji ili spaja upotrijebljenu rije sa konkretnom stvari na koju upuuje ili uklanja svaki drugi mogui smisao rijei osim onoga koji je primjenjen ili obavlja obje operacije U filozofiji jezika tijek oznaivanja ili davanja znaenja nekoj rijei. Pri tom se razlikuju subjekt davanja znaenja, znak i oznaeno. in davanja znaenja zbog toga je razliit od samoga znaenja : dok je in davanja znaenja uvijek nadindividualno i idealno (E. Husserl). Ta idealna znaenja ne ovise zato o individualnoj signifikaciji, budui da u njoj nikad ne dolaze do potpunog izraza, ve samo do pojedinalno subjektivne aktuaizacije. Nasuprot toj konceprici, Wittgenstain i Quine smatraju da se signifikacija provodi samo kroz uporabu rijei, budui da znaenje ne moe postojati izvan te uporabe, tj po sebi. Zbog toga pravila signifikacije nisu nita drugo nego navoenje uvjeta pod kojima rijei neto znae.

Divergencije tekstualne signifikacije od znaenja odreene leksike jedinice (kao dijela sistema) mogu se klasificirati na razliite naine Kad se rijei koriste na apsolutno nemogu nain, npr. kad netko ne poznaje jezik i ne zna to ta rije konkretno znai. Stalna takva iskrivljena uporaba moe promijeniti prvobtnu pogreku u normalno znaenje Leksikograf uglavnom kad radi na polju jo nestabiliziranih jezika mora uzeti u obzir mogunost slinih pogreaka i nestabiliziranih promjena neke leksike jedinice Uporaba rijei u figurativnom smislu- okazionalan, neuobiajen, nesistematski. Leksika jedinica uporabljena u ovakvom smislu nema kao dio sistema takvo izvorno znaenje. Nain na koji se lekika jedinica koristi, ponekad je toliko udaljena od uobiajenog, da se jedva moe razumjeti. Takve primjene divergiranja od uobiajenog, normalnog znaenja, tj. ne odgovaraju znaenju odreene leksike jedinice ksko je uspostavljeno u jeziom sistemuHAPAKS Nastaje iz elje da se neto trenutno imenuje, da se prizove rije koje se govornik ne moe sjetiti ili pak kao posljedica drugih okolnosti koje zahtijevaju stvaranje novog oblika U starom hrvatskom pjesnitu hapaks su, meu ostalikm rije nebavac i posilje. Prvu rabi Dore Dri u znaenju jadnik, nesretnik, siromah, a drugu iko Meneti u znaenju nasilje Ima primjera u kojima je teko odrediti radi li se o figurativnoj primjeni, sve ovisi o tome kako se shvaa degignat

Nekad je uvjetovanost signifikacije uvjetovana injenicom da se odreena rije primjenjuje na nain koji nije dosljedan njenim normalnim dometom primjene Situacijska uporaba leksike jedinice i njena uporaba u figurativnom smislu su dvije kategorije koje se u mnogim sluajevima preklapaju ali se ipak razlikuju Za leksikografa je neophodno ne samo da razumije stbvarnu signifikaciju neke leksike jedininice kako se ona koristi u tekstu. Leksikograf mora nastojati da se oslui o leksikom statusu signifikacije. U tom pogledu, postoje 3 mogunosti: 1. Leksika jedinica javlja se kao isti hapaks, uvjetovano, kao osobni izraz z (figurativnoj) signifikaciji koja je uvjetovana prilikom i ona se ne ponavlja 2. Leksika jedinica upotrebaljava se tako esto u drugom znaenju da je razumljivo irokom krugu i normalno se koristi, sa novim smislom. Tako je, sa tim smislom, postala dio sistema 3. Prostor prijelaznih sluajeva- u tom se sluaju tei shvatiti designaciju to ire, sa malo specifinih kriterijskih obiljeja. Tu se javljaju dvije osnovne tekoe Jezik je interpersonalni komunikacijski sistem koji mora biti stabilan kako bi bio interpersonalno obektivan i djelotvoran, tj. razliiti govornici istog jezika ne mogu koristiti formalno identine leksike jedinice sa znaenjem koja variraju od jednog do drgog govornika Leksikograf je uglavnom zainteresiran za leksiku jedinicu kao dio sistema za normu njihove uporabe. Sistem se moe opaziti samo kad se ostvaruje u konkretnim iskazima Leksikograf mora promatrati sve aktualne signifikantne leksike jedinice koje su mu dostupne i izluiti iz njih ono to smatra konkretnim opisom leksikog znaenja za koje se ini da ga leksika jedinica ima kao dio jezinog sistema i kojoj tekstualne signifikacije odgovaraju (barem njihov vei dio)Osnovni je zadatak konkretan opis apstraktnoga, interpersonalnog sistema. Ovdje leksikograf nailazi na tekou- aktualno pojavljivanje uvijek pokazuje neki sistem kolebanja i u pogledu leksikog znaenja leksikih jedinica Leksikogrfa mora odluiti koje e signifikante biti smatrane sistematiziranim, a koje ne Postoji direktno znanje interpersonalnog jezinog sistema pa budui da je leksikograf primoran derivirati iz promatranja razliitih aktualnih signifikacija, on nikad ne moe biti apsulutno siguran je li povukao liniju izmeu onog to smatra sistemskim i onoga to smatra trenutanim, okazionalnim Preporuuje se leksikografu da odredi opreku Sistemsko: prigodno Kolebanje se javlja iz vie razloga 1. Designati nisu znanstveni pojmovi, oni su obvezno manje precizni i znatno iri. Designat mora biti openit, irok i mora dozvoliti znatno kolebanje u svojim konkretnim primjenama2. Razlog kolebanja je dinamizam jezika. Openito se o jeziku moe rei kako s jedne strane mora biti osobno razumljiv, ali s druge strane u njemu uvijek postoje inovacije, jer ga uvijek koristi mnotvo ljudi oji su skloni uporabi ekspresivne inovacije zbog snage, kolorita, aljivosti, emocionalnosti ili bilo kojih drugih vrijednosti novih izraza. Stoga se inovacije obvezno javljaju kako bi se naao novi izraz za nove designate Pri tome, leksikograf mora imati stalno u vidu kako leksike jedinice ili njihovi dijelovi mogu postati zastarjei a njihova uporaba prekinutaFIGURATIVNO ZNAENJE KATEGORIJA FIGURAtivnog zaenja odnosi se na uglavnom designaciju no, budui da su osnovne komponente leksikog znaenja (designacija, konotacija i domena primjene) veoma esto zamreno isprepletene i poto jedna drugu odreuju, ne mogu se lako i nedvosmisleno odvojiti Kad se neka prvobitna situacijska i figurativna signifikacija pone pojavljivati ee i time se stabilizira kao dio sistema, ona tei postajanju onog to se naziva prenesenim znaenjem Preneseno znaenje- povijesna kategorija koja je u vezi sa semantikim odnosima to su doveli do postojanja nekog novog znaenja leksike jedinice ali su oni nepoznati i neprimjetni opim govornicima Figuraivno znaenje- sinkronijska kategorija jer se uoava i shvaa kao takva kod dananjih govornika Nije nuno da neka figurativna signifikacija bude situacijska u strogom smislu rijei jer postoji iroko podruje izmeu situacijskih, izoliranih znaenja hapaksa i stabilnog znaenje- dijela sistema: ponovljena pojavljivanja situacijske, figurativne signifikacije, bilo recitiranjem obino poznatog i utjecajnog ovjeka kji je autor inovacije, bio nezavisnim stvaranjem od strane vie govornika. Stabilizirani figurativni smisao je u dobroj mjeri prelazna kategorija, jer se osreeni sluajevi naginju da prekriju u kategoriju prenesenog znaenja: semantiki most koji spaja dva znaenja gubi se ili postaje skriven estom uporabom

Rasprava o ovim kategorijama jezika zahtijeva i jo jednu primjedbu- o semantikoj primjeni koaja je primjetna u povijesti jezika. Leksikograf mora naznaiti povijest nekog jezika, s ciljem naznake povijesti rijei Mora naznaiti i semantiku primjenu to detaljnije ako sastavlja sinkronijski, opisni rjenik nekog jezika, a nastoji se baviti viestrukim znaenjima jedne rijei iskljuivo na isto povijesnim osnovama