BIBLIOTEKA JUTARNJEG LISTA Najveća djela2William Shakespeare TRAGEDIJEHamlet Romeo i Julija Otelo Kralj LearNaslov izvornika: The tragedy of Hamlet, prince of Denmark Romeo and Juliet Othello King LearPrijevod: Milan BogdanovićIzdavač: Globus media d.o.o. Odranska 11, ZagrebTiskara: Vjesnik d.d.Uvez: Grafički zavod Hrvatske

Dizajn knjige: Halid MallaWilliam Shakespeare

TRAGEDIJEHamlet Romeo i Julija Otelo Kralj LearS engleskog preveo Milan Bogdanović

KAZALO.HAMLET.......................................5.ROMEO I JULIJA........................177.OTELO.........................................305.KRALJ LEAR.................................435.

HAMLET Danski kraljević

Likovi:KLAUDIJE, danski kraljHAMLET, sin pokojnoga, a sinovac sadašnjega kralja POLONIJE, kraljev komornik i glavni državni tajnik HORACIJE, Hamletov prijateljLAERT, Polonijev sinVOLTIMAND ans poslanjci norveškom kraljuROSENCRANTZ dvorani, nekadašnji Hamletovi GUILDENSTERN f drugovi na sveučilištu OSRIC, budalast dvorski kicoš JEDAN PLEMIĆ SVEĆENIKFRANCISKO, vojnikREYNALDO, Polonijev slugaČETIRI ILI PET GLUMACADVA GROBARAFORTINBRAS, norveški kraljevićNORVEŠKI KAPETANENGLESKI POSLANICIGERTRUDA, danska kraljica i Hamletova matiOFELIJA, Polonijeva kćiPLEMIĆI, PLEMKINJE, VOJNICI, MORNARI GLASNICI I PRATNJA DUH HAMLETOVA OCAMJESTO RADNJE: DanskaMARCEL BERNARD

časnici na stražiPivi čin

PRVI CINPrvi prizorDvorac u Helsingoru. Uska terasa na zidinama; vrata lijevo i desno vode u tornjeve. Ponoć, zima i dubok mrak. Francisko na straži, oboružan kopljem, hoda gore-dolje. Iz dvorca dolazi Bernard također s kopljem u ruci; on se trgne kad čuje Franciskove korake u tamiBERNARD:FRANCISKO:BERNARD:FRANCISKO:BERNARD:FRANCISKO:BERNARD:FRANCISKO:BERNARD:FRANCISKO: BERNARD:Tko ide?Meni ti odgovaraj! Stoji Kazuj, tko si! Živio nam kralj! Bernard? Ja sam.Dolazite baš u određeno vrijeme.Dvanaest je već izbilo, Francisko. Pođite u postelju.Baš od srca vam hvalaNa izmjeni, jer ljuta studen je,A ja sam slab.A je 1“ vam straža prošlaU miru?Nije šušnuo ni miš. Sad laku noć, pa ako s Horacijem I s Marcelom se sretnete, što sa mnom Imadu stražit, nek se požure.Ulaze Horacije i Marcel FRANCISKO sluša: Već mislim da ih čujem. -Stanite! Hej! Tko ste? HORACIJE: Ovoj zemlji prijatelji!MARCEL: I podanici Dancu! FRANCISKO: Laku noć!MARCEL: O, zbogom, vrli ratnice! A tko jeIzmijenio vas ovdje? FRANCISKO: Bernard jeNa mome mjestu. Zbogom!OdlaziMARCEL: Bernarde!BERNARD: Hej, čujte, je li Horacije ovdje? HORACIJE: Dio njega!BERNARD: Zdravo, Horacije! Zdravo,Moj Marcele! HORACIJE: A je li noćas opetPojavilo se ono? BERNARD: Ništa nisamJa opazio.MARCEL: Horacije veli,Da to se nama samo privida, I ne da da ga vjera prevlada U strašnu onu pojavu, što dvaput Već vidjesmo je mi. I zato sam Zamolio ga, neka s nama pođe, Da straži u te noćne časove, Pa ako opet dođe prikaza, Da potvrdi, što mi smo vidjeli, I s njom da zbori!HORACIJE: Sve koješta! NećePojaviti se!BERNARD: Sjednimo na časak,Da učinimo jošte jedan juriš Na vaše uši, što su tako jako Utvrdile se protiv pričanja O onome, što dvije smo noći mi Već vidjeli.HORACIJE: Pa sjednimo i čujmo,Sto o tome će Bernard pričati.BERNARD: I prošle noći, kad je ona zvijezdaNa zapadu od pola u svom tijeku Na onom dijelu neba zasjala, Gdje i sad plamti, tada Marcel i ja, Baš kad je zvono udarilo jedan -Pojavi se duh, od glave do pete u ratnoj opremi; u ruci drži maršalski štapMARCEL: Mir! Stani! Gle, i opet dolazi! BERNARD: U liku našeg pokojnoga kralja! MARCEL: Govori s njime, Horacije. Ti si Latinac.BERNARD: Horacije, gle, zar nijeNa kralja nalik? HORACIJE: Posve nalik. TrnemOd straha i od čuda! BERNARD: Htio bi,

Da govorimo s njime. MARCEL: Horacije,Ded zapitaj ga nešto! HORACIJE: Tko si ti,Što ovo noćno doba prisvajašS tim ratničkim i lijepim obličjem,U kojem je nekad stupaloUpokojeno veličanstvo Danske?Nebesa ti, govori! Zaklinjem te! MARCEL: Uvrijedismo ga! BERNARD: Eno odlazi!HORACIJE: Stoj! Zbori, zbori! Zaklinjem te, zbori!Duh iščezneMARCEL: Gle, ode; neće da odgovara.BERNARD:HORACIJE:Ej, Horacije, i vi dršćeteI blijedi ste!Da 1“ i sad mislite,Da to se nama samo privida?Ne, boga mi, ja ne bih mogaoDa vjerujem, kad ne bi tako jasnoI pouzdano rođene mi oči Svjedočile.MARCEL: Zar nije kao kralj?HORACIJE: Da, ko što ti si ti. Baš takva je Na njemu onda bila odora, Kad borio se s častoljubivim Norvežaninom. Tako mrštio se I onda, kad je kralja poljskoga Sto vozio se na saonicama, U ljutoj borbi na led bacio. Baš čudno!MARCEL: Tako dostojanstvenimVeć dvaput on je proso korakom U gluho doba pokraj naše straže.HORACIJE: Ja ne znam, koju misao da slijedim Al ako sve ih priberem u jednu, Neobičan se neki potres to Navješćuje za našu državu.MARCEL: Sad posjedajmo pa nek meni kaže, Tko znade, zašto svaku Božju noć Te tako oštre, tako budne straže, Sto podanike ove zemlje muče, I zašto svaki dan se topovi Od mjedi liju, zašto ratne sprave U stranom svijetu nabavljaju, zašto Toliko gone graditelje lađa Na posao, da njihov mučni rad Ni nedjelju razlučit ne može Od radnog dana? Sto se priprema, Da znojna ova žurba čini noć U radu danu družicom? Tko može Poučiti me?HORACIJE: Ja. Bar tako čujemSaputat. Našeg bivšeg kralja, čiji Baš sada nam se lik pojavio, Norvežanin je negda Fortinbras Na borbu, kako znate, izazvao, Jer na to ga je zavist ohola Potakla; al naš Hamlet, koji je U ovoj strani poznatog nam svijetatoNa glasu bio sa svog junaštva, U borbi onoj ubi Fortinbrasa. Po njihovome onda ugovoru, Sto utvrđen je bio pečatima I svim, što ište viteštvo i zakon, Sa svojim je životom Fortinbras Izgubio i svoje zemlje sve Te dobitniku one pripadoše. A jednaki je dio i naš kralj Založio i da je Fortinbras Nadvladao ga, zapao bi bio Taj dio njemu, ko što njegov je U Hamletovu pripao svojinu Po istom ugovoru i po smislu Već spomenutog članka. Ali mladi Sad Fortinbras, što vatren je i pun Žestine divlje, zgrnuo je negdje Na granicama Norvegije četu Vratolomnih i raspuštenih ljudi - Za koru hljeba - spremajući nešto, U čemu je đavolska smionost, Jer našoj vladi čini se da on Tek zatim ide, kako bi nam silom I oružanom rukom oteo Sve zemlje, koje otac mu je, rekoh, Izgubio. I to je, držim ja, Baš glavni razlog našem spremanju I ovim našim stražama i tome Komešanju i žurbi toj u zemlji. BERNARD: Ja mislim da je to i ništa drugo.I s tim se slaže, što se na straži Pojavljuje nam onaj kobni lik, Toliko sličan kralju, koji bješe I jeste uzrok tome ratu. HORACIJE: To jeTek prašak, da nam duši pogled smuti. Za veličine rimske najveće I slave, kad je moćni Julije Pred padom bio, grobovi su bili Bez stanovnika, a mrtvaci suPo ulicama rimskim skvičali I jecali, u platno umotani. Baš takve znake burnih događaja, Sto ko glasnici uvijek stupaju Pred udesom i što su uvod kobnoj Budućnosti, pokazalo je nebo I zemlja našem narodu i kraju. Pojavile se zvijezde ognjenih Repova, rosa krvava i sunce Potamnjelo, a ona vlažna zvijezda, Sto moćna je u kraljevstvu Neptuna, Od pomrčine stradaše toliko Te rekao bi da je sudnji dan.Duh se opet pojaviAl tiho! Gle, i opet dolazi! Zadržat ću ga, pa da me i šatre!Raširi ruke0, stani, varko! Ako imaš glasa I ako možeš govorom se služit, Govori!I ako mogu kakvim dobrim djelom Umirit tebe, sebi milost steći, Govori!IP ako znadeš tajnu kob na zemlji, Da spriječimo je, kad je doznamo, O, zbori!IP ako li si ugrabljeno blagoZa svog života nagomilaoU krilu zemlje - jer zbog toga vele,Obilazite često u smrtiVi duhovi -

Pijetao zakukuriječeGovori o tom! Stani!Govori! - Marcele! Zadrži ga.MARCEL: Da udarim ga kopljem? HORACIJE: Ako nećeDa ustane, udri! BERNARD: Tu je!HORACIJE: Tu je!Duh iščezneMARCEL: Ode!Mi vrijeđamo ga, prijeteći mu silom, Gdje on je tako veličanstven! Jer Neranjiv on je ko i zrak, a pusti Ti udarci su naši zloban rug.BERNARD: Govorit htjede baš, kad pijetao je Zakukurijekao.HORACIJE: A onda seSav trgao ko neki teški krivacNa strašan poziv.Čuo sam da pijetao,Sto jutarnja je trublja, svojim jasnimI oštrim grlom boga dana budi,Te onda dusi, što tumarajuI lutaju, pa bili u vatriIP na moru, na zemlji iP u zraku,Na njegovu se opomenu žureSvak u svoj stan. Da to je istina,Dokazuje i ovaj događaj.MARCEL: Izgubio se, kad je pijetaoZakukurijeko. Neki pričaju,Da prije onog doba godine,Kad slavi se rođenje našegaOtkupitelja, ptica jutarnjaDugovetnu svu pjeva noć, i ondaNi dusi, vele, ne obilazeI noći zdrave su i ne možeDa naškodi nam zvijezda nijedna,A vještice i vile gube moćZa čaranje; jer tako milosnoI blago to je doba.HORACIJE: Čuo samA i sam u to nešto vjerujem. Al“ pogledajte kako stupa jutro, U ružičasti ogrnuto plašt, Po rosi onog brijega visokog Na istoku. Sad ostavimo stražu I ako ste me voljni poslušati, Dojavit ćemo mladom Hamletu, Sto noćas vidjesmo. Života mi, Taj duh, što nijem je nama, njemu će Govorit. Da mu dojavimo to? Jer to nam naša ljubav nalaže I dolikuje našoj dužnosti. MARCEL: Da, hajdmo k njemu, molim vas. Ja znam, Gdje jutros ćemo najlakše ga naći.Odlaze

Drugi prizorVijećnica u dvoru Trublje. Ulaze danski kralj Klaudije, kraljica Gertruda, dvorani, Polonije i njegov sin Laert, Voltimand i Kornelije, svi u svečanom ruhu kao da se vraćaju s krunisanja; posljednji ulazi kraljević Hamlet u crnini, spuštena pogleda. Kralj i kraljica uzlaze stepenicama na prijestoljaKRALJ: Iako još je spomen posve mladNa Hamleta nam, dragog brata, smrtI premda bi nam dolikovalo,Da hodamo s jadom u srcu,A kraljevstvo nam cijelo da se skupiU jedan nabor tuge, ipak jeToliko razbor svladao nam narav,Da mislimo s bolom razumnimNa njega, al se sjećamo i sebe.Pa zato mi smo svoju nekad snahu,A sada kraljicu i kraljevskuUdovicu te zemlje ratničkeSa zatomljenom nekom radošćuS jednim jasnim, drugim suznim okom, S veseljem pogrebnim, s tugom svadbenom I istom mjerom mjereć slast i jad - Za ženu uzeli; i nismo u tom Odbacili ni mudri savjet vaš, Već nesmetano on je pratio Taj posao. Na svemu tome hvala. Sto slijedi, znate: mladi Fortinbras, Jer ili slabo cijeni našu vrijednost U“ misli da je naša država Od smrti dragog pokojnog nam brata Sva u rasulu i u neredu, Te

sanjajući, kako bi se tim Okoristio, sve bez prestanka Dodijava nam poslanicima, Zahtijevajući da mu vratimo Sve one zemlje, koje mu je otac Izgubio po zakonu i pravu Na korist našem bratu junačkom. Toliko o njemu. - Sad o nama I ovom našem skupu. Evo, što je: Za norveškog je kralja pismo tu, Za strica mladog Fortinbrasa. Slab I nemoćan je on u postelji, Te jedva čuje za tu namjeru Sinovca svoga. Mi ga molimo, Da ne da njemu napredovati, Jer vojska sva i čete pomoćne Iz njegovih su podanika sve Posastavljene. Kornelije dragi I Voltimande, vas mi šaljemo Ko nosioce ovog poslanstva Za staroga vladara norveškog, A veću vama ne dajemo vlast, Da više s njime raspravljate nego Sto opseg ovog pisma dopušta, Gdje potanko je sve protumačeno. Sad pođite i neka vaša hitnja Posvjedoči da vjerni ste. KORNELIJE i VOLTIMAND: U svemuI u tome dokazat ćemo vjernost.Kornelije i Voltimand naklone se i oduKRALJ: A što je u vas novo, Laerte?O nekoj molbi ste govorili.0 čemu se to radi, Laerte?Vi ne možete kralju danskomu Spomenut ništa, što je razumno,1 potratiti riječi. Sto bi ti Zamolit htio, a da ne bih ja Još prije dao nego zaišteš? Jer glava nije srcu srodnija Nit ruka većma služi ustimaNo tvome ocu dansko prijestolje. Sto želiš, sinko?LAERT: Ištem dopuštenjeI vašu milost, gospodaru moj,Da mogu se u Francusku povratit,Odakle sam u Dansku došaoOd svoje volje, želeć svoju dužnostIzvršiti na vašoj krunidbi,A sad, gdje ta je dužnost ispunjena,U Francusku, to moram priznati,I misli me i želje opet vukuI čeznu da im dadete sloboduI milostivo svoje dopuštenje.KRALJ: A je li vam dopustio i otac?Sto veli na to Polonije naš?POLONIJE: Moljakao me i moljakaoI moje tromo dopuštenje silom Izmamio iz mene, gospodaru, Te napokon mu želju ispunih I na tu svoju škrtu privolu Utvrdih pečat. Zato, molim vas, Dopustite, nek ide.KRALJ: Laerte,Posluži tim se časom povoljnim I upotrijebi vrijeme. Neka ga Vrline tvoje lijepe troše tebiNa radost. - Sada, dragi Hamlete, Naš rođače i sine -HAM LET za se: Više noSinovac, manje nego sin.KRALJ: Sto znači,Da oblaci te uvijek zastiru?HAMLET: Ne, gospodaru; odveć sam na suncu.KRALJICA: O, zbaci noćnu boju, Hamlete, I nek ti oko gleda prijatelja U danskome kralju. Nemoj vazda vjeđe Obarati i tražiti u prahu Svog plemenitog oca. Svatko zna, Da sve što živi mora umrijeti I proći preko prirode u vječnost.HAMLET: Da, gospo. Svatko zna.KRALJICA: Pa zašto ondaNeobično se tako tebi čini?HAMLET: Ne čini, gospo, nego jest. Ja ne znam Za "čini se". Jer nikad ne može Prikazati me vjerno, draga majko, Ni mrki ovaj plašt, ni obično Odijelo crne boje svečane, Ni uzdisanje stegnutoga daha, Ni obilna mi rijeka u oku, Ni pokunjeno držanje u licu, Ni drugo ništa, što je sjen i vid I slika bola. To je, što se čini, Jer čovjek može svu tu napravu I glumiti. Al u meni je nešto, Od naprave što više znači te, Jer samo slika tuge to je sve.KRALJ: Za tvoju ćud je dično, Hamlete,I nježno je, što tim tugovanjem Toliko častiš oca svojega; Al treba znati da je i tvoj otac Izgubio svog oca, a i njegov Izgubio je svog; a onaj, što je Nadživio ga, treba neko vrijeme U odanom tugovanju da vrši Sinovlju dužnost. Ali upornoU žalovanju vijek provoditiTvrdoglavosti grešne to je znakI nemuževno to je jadovanjeI dokaz volje nebu prkosne,Neodgojene, lude pameti

I srca slabo građenog i duše,U kojoj nema ništa strpljivosti.Jer zašto da u jetkom otporuToliko onim srcem patimo,Sto znademo da mora bit i što jeOd sviju stvari običnih na svijetuZa ljudski razum najshvatljivije?Pi! To je grijeh spram neba, grijeh spram mrtvihI grijeh je protiv prirode i ludostSpram razuma, što zbori sveđ o smrtiOtaca i od prvoga mrtvacaPa sve do onog, što je danas umro,Dovikuje nam: "Tako mora biti!"Odbaci tugu tu beskorisnuI pomišljaj na mene, molim te,Ko na svog oca. Neka znade svijet,Da najbliži si našem prijestolju,I onu istu plemenitu ljubav,Sto rođeni je otac osjećaZa sina svoga, ćutim i ja za te.A što se tiče tvoje namjere,U Wittenberg da odeš iznovaNa nauke, to nipošto nam nijePo ćudi, pa se zato promisliI ostani nam ovdje, molim te,Gdje naše će te oko hrabritiI tješiti - naš prvi dvoranin,Sinovac naš i sin.HAMLET:KRALJICA:O, nemoj, Hamlete, Da tvoja majka moli uzalud, Već ostaj kod nas, molim te, ne idi U Wittenberg.Da, slušat ću vas, gospo,KRALJ:Koliko samo budem mogao. Eh, to je lijep i mio odgovor!U Danskoj i ti sa mnom ostani. -Sad hajdmo, gospo. Nježni HamletovNeprisiljeni pristanak je tajSa smiješkom sjeo meni na srce.U slavu tome veliki će topObjavit nebu svaku zdravicu,Sto danski kralj je danas napije,I kad god punu čašu ispije,Nebesa neka glasno odjeknuOd te zemaljske tutnjave. - Sad hajdmo.Trublje. Odlaze svi osim Hamleta.HAMLET: O, raspani se, okaljano meso, Rasplini se, rastopi se u rosul O, zašto Vječni zapovijed je dao: Ne ubijaj se sam? Ah, Bože, Bože! Koliko mi je bljutav, nesnosan I ništav život sav na ovom svijetu! Pi! Gadi mi se! Vrt je to neplijevljen, Gdje sve u sjeme ide - nakaznim I bujnim dračem zarastao sav! Zar dotle dođe? Dva tek mjeseca, Sto umro je - ne, ne toliko, ne dva - On, tako divan kralj, spram ovoga, Ko Hiperijon prema satiru. Toliko nježan majci mi, da vjetru Dopustit nije htio nebeskom, Da preoštro joj takne obraze! O, zemljo i nebesa! Zar se moram Da sjećam toga? Tako bi se k njemu Privijala, ko da joj požuda Sve većma raste, što se više hrani - Pa ipak, mjesec dana! Ne smijem Ni pomisliti na to. Slabosti, Ta ime ti je žena! Kratki mjesec! Još prije nego što je cipele Iznosila, u kojima je išla Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca, U suzama ko Nioba! Da, ona,Baš ona - Bože! Zvijer bez razuma biŽalostila se duže - pošla jeZa moga strica, brata oca mog,Sto nije više nalik na nj no jaNa Herkula! Za mjesec dana! PrijeNo sol je suza lažnih prestalaCrvenit oči njene otekle,Već udala se. Hitnjo prokleta,

S tolikom spretnošću i žurbom juritiU rodoskvrnu postelju! To nijeNit može biti dobro. Pukni, srce,Jer moja usta šutjet moraju!Ulaze Horacije, Marcel i BernardHOPvACIJE: Da živi vaša milost! HAMLET: Radujem seSto vidim da ste zdravi. Horacije -II samog sebe ne prepoznajem. HORACIJE: Da, kraljeviću, vazda ubogiVaš službenik. HAMLET: Moj dobri prijatelj;Taj naziv s vama ću izmijeniti.Rukuju seA što vas je dovelo amo čakIz Wittenberga, Horacije? - Marcel -Pruža mu rukuMARCEL: Da, gospodaru. HAMLET: Vrlo mi je drago,Sto opet vidim vas.Nakloni se Bernardu.Dobar večer, Gospodine. - Al zbilja, što vas čak Iz Wittenberga amo vodi?Vodi Horacija u stranuHORACIJE: TežnjaZa dokolicom, dragi kraljeviću.HAMLET: To ne bih htio ni od dušmanina Da čujem vašeg, niti smijete Toliko moje uho zlijediti I htjeti da bi po vjerovalo, Gdje sami protiv sebe zborite. Ja znam da niste dokoni. Al koji U Helsingor vas vodi posao? Naučit ćemo vas na piće prije No odete.HORACIJE: Ja dođoh, kraljeviću,Na pogreb vašem ocu.HAMLET: Molim te,Da ne šališ se sa mnom, druže. Ti si Na svadbu mojoj majci došao.HORACIJE: Da, kraljeviću, brzo zaistaUslijedilo je jedno za drugim.HAMLET: Tek štednja, štednja, dragi Horacije, Jer hladni su kolači pogrebni Za svadbene još bili stolove. O, volio bih da sam najljućeg Svog dušmanina sreo u nebu No taj što dan doživjeh, prijatelju! Moj otac - ko da vidim oca svog -HORACIJE: Gdje, kraljeviću?HAMLET: U oku svog duha,Moj Horacije.HORACIJE: Ja ga jednoć vidjeh;To bješe divan kralj.HAMLET: On bješe čovjekI ako ga sve u svem uzmete, Ja neću više takvog vidjeti.HORACIJE: Ja mislim da sam vidio ga sinoć, Moj kraljeviću.HAMLET: Vidio ga? Koga?HORACIJE: Pa kralja, vašeg oca, kraljeviću.HAMLET: Što? Kralja, oca mog?HORACIJE: ZatomiteNa časak samo svoje udivljenje I slušajte me uhom pomnjivim, Da to vam čudo ispripovjedim, A ova su gospoda mi svjedoci.Obraća se Marcelu i BernarduHAMLET: Za ljubav Božju, zborite! Ja slušam!HORACIJE: Gospoda ova, Marcel naš i Bernard, Već dvaput su na straži uzastopce, U gluho doba mrtve noći, ovo Doživjeli: Ko vašeg oca lik Pojavio se njima, potpuno Od glave pa do pete oružan, I svečanim je triput korakom Polagano i dostojanstveno Pokraj njih proso, tik pred ukočenim I prestravljenim očima im, te je I štapom svojim dohvatit ih mogo. U drhtalice gotovo se oni Rastopiše od straha, stojeć nijemi, I nisu s njime progovorili. U tjeskobonoj su to tajnovitosti Ispričali mi sve, a ja sam onda Stražarit pošo s njima treću noć I svaka im se riječ potvrdila - U isti čas je došla prikaza, U istom liku, kako pričahu. Poznavao sam oca vašega - I ove ruke nisu sličnije.HAMLET: A gdje se, gdje se to zbilo?MARCEL: Na terasi,Gdje, gospodaru, mi smo stražalili.HAMLET: Zar niste s njim govorili?HORACIJE: Ja jesam,

Al on mi nije odgovorio, Već jednom ko da digao je glavu I bio spreman da progovori, Al jutarnji je uto pijetaoHAMLET: HORACIJEAMLET:Glasovito zakukurijekao, I na taj glas je naglo ustuknuo Te nesta nam ga ispred očiju. Baš vrlo čudno!Dični kraljeviću, Životom vam se kunem, istina je - I držali smo da je zapisano U knjizi naše dužnosti da vama Sve javimo.Zacijelo, gospodo, Al to me vrlo uznemiruje. A idete li noćas na stražu? MARCEL i BERNARD: Da, gospodaru. HAMLET: Oružan, velite?MARCEL i BERNARD: Da, gospodaru, oružan. HAMLET: Od glaveDo pete?ARCEL i BERNARD: Da, od tjemena do nogu. HAMLET: Al onda niste vidjeli mu lice. HORACIJE: O, jasno, jer mu dignut bješe vizir. A je li mrko gledao?Ne, više U licu bješe bola mu no gnjeva. Blijed ili rumen?Ne, ne, vrlo blijed. Je P upro oči u vas?Vrlo oštro. O, da sam bio tamo!Bilo bi vas Prestravilo.Zacijelo - da, zacijelo. A je li dugo ostao? TolikoDa mogao bih posve udobnoDo sto nabrojit. MARCEL i BERNARD: Duže, duže još. HORACIJE: Ne onda, kad sam ja ga vidio. HAMLET: A je P mu brada bila prosijeda? HORACIJE: Onakva, kakva živa sam ga znao -Tek progrušana.HAMLET: HORACIJE:1LET: HORACIJE: HAMLET: HORACIJE: HAMLET: HORACIJE:HAMLET:HORACIJE:HAMLET: Ja ću stražit noćasPa možda će se opet javiti.HORACIJE: Zacijelo hoće.HAMLET: Ako uzme likMog vrlog oca, s njime ću govorit,Pa neka zine i sam pakaoI naloži da šutim. Ako steDo sada krili, što ste vidjeli,Nek ostane i odsad zavitoU vašu šutnju - to vas molim sve -I drugo što se noćas desi, nek vamNa umu bude, ne na jeziku.Naplatit ću vam ljubav. ZbogomlPohodit ću vas između jedan“estI dvan“est na terasi.SVI: Naša službaZa vašu milost!HAMLET: Vaša ljubav, ko štoI moja za vas! Zbogom!OFELIJA: LAERT:OFELIJA: LAERT:Svi osim Hamleta naklone se i odu.Duh mog oca U oružju? To nije sve u redu. Ja slutim neku gadnu spletku. O, Da već je noć! Al dotle miruj, dušo - Na vidjelo će nedjelo izaći, Pod zemljom ću ga, ako treba, naći!Odlazi

Treći prizorSoba u Polonijevoj kući Ulaze Laert i OfelijaLAERT: Moj prtljag je na brodu. Zbogom, sestro.Pa kada vjetar bude povoljanI zgodna ti se desi prilika,Ti nemoj spavat, nego mi se javi.Zar sumnjaš o tom?Što se Hamleta I ljubavnog ševrdanja mu tiče, Ti drži da je sve to samo hir I igra krvi; da je ljubica U proljetnoj mladosti prirode, Što rana je al nestalna, i ljupka Al netrajna; tek za trenutak miris I ugodnost - i ništa više.Ništa, Već samo to?Ne, ništa više, znaj. Ne napreduje ljudsko tijelo samo U mišicama i u rastu svom, Već kao što se hram taj razvija, I unutrašnja služba uma se I duše tako širi zajedno. Da, sad te možda ljubi on i sad je Bez ljage i bez varke

ikakve Čistoća volje njegove. Al treba Da čuvaš se, jer ako odvagneš Svu veličinu njegovu, to nije Gospodar svoje volje on, već rob je Rođenja svog te ne može ko čovjek Bez ugleda da bira po volji, Jer od tog izbora mu zavisi I spas i sreća cijele države Te stoga njegov izbor mora biti Ograničen i pristankom i glasom Od onoga tijela, kojem on je glava. Pa ako dakle rekne da te ljubi, To dolikuje tvome razumu, Da tek toliko njemu vjeruješ, Koliko njegov dopušta mu ugled I položaj da može svoju riječ U djelo on pretvoriti - a to je U granicama glasa skupnoga Sve Danske. Zato razmisli, kolikiGubitak tvoju čast bi mogao Da snađe, ako pjesmu njegovu S odveć vjere sasluša ti uho II ako srce izgubiš il blago Čistoće svoje otkriješ na silno, Neobuzdano to salijetanje. O, čuvaj mi se toga, Ofelija; O, čuvaj, sestro; ostaj ljubavi U zaleđu, i izvan dosega Opasnosti što požuda ih stvara. Najskromnija je djeva rasipna, Kad mjesečini čar svoj otkriva, A udarcima klevete ni sama Vrlina se uklonit ne može. Crv grize često djecu proljeća, Dok pupoljci su zatvoreni još, A kužni dah je najopasniji U rosno jutro nježne mladosti. Pa zato strah nek bude čuvar tebi, Jer mladost pohotna je već po sebi. OFELIJA: Taj dobri nauk tvoj ću čuvat kaoStražara srca svog. Al nemoj, brate, Da budeš kao grešni propovjednik, Sto u nebo nam put pokazuje Trnoviti i vrletni, a sam Ko bezobziran, nadut razuzdanik, Po cvjetnoj stazi naslade koraca, Ne mareć za svoj nauk rođeni.Uđe PolonijeLAERT: Ne strahuj za me. - Odveć se zadržah.Al evo ide otac. - Dvaput blažen, Tko dvaput je blagoslovljen. Za novi, Gle, oproštaj nam zgode radosne!KleknePOLONIJE: Još ovdje, Laerte? Sramota! Na brod!Već sjedi vjetar jedru na ramenuLAERT: POLONIJEI čekaju te. Blagoslovljen budi.Položi ruku na Laertovu glavuI gledaj ovo malo uputa Zapisati u svoje pamćenje: Na jezik svoje misli ne stavljaj, A ni u djelo miso opaku. Ljubežljiv budi, ali nikad prost. Kad prijatelja vrsna iskušaš, Tad čeličnim ga sapni obručem Za svoju dušu, al ne tupi dlana Rukovanjem ljuborodnim sa svakim Goluždravim žutokljuncem. I pazi, Da kavgu ne zapodijevaš, al kad se Upleteš u nju, gledaj protivnika Naučiti da on se tebe čuva. Daj svakom uho, malo kome glas I primaj mnijenje svačije, al čuvaj Svoj sud. Koliko dopušta ti kesa, Skupocjeno odijelo nabavljaj, Al ne šarovito; i bogato, Al ne napirlitano; jer se često Po svom odijelu čovjek poznaje, A odlični i ugledni Francuzi Baš u tome imaju plemenit I biran ukus. Nemoj davati Ni uzimat u zajam, jer sa zajmom I prijatelja često izgubiš A zaimanje tupi štedljivosti Oštrinu. Ali ovo iznad svega - Sam prema sebi budi istinit, Jer zatim slijedi kao noć za danom, Da nikom lažan biti ne možeš. Sad zbogom i nek uz moj blagoslov U tebi sve to sazri.Oče moj, U poniznosti opraštam se s vama. Već zove čas i sluge čekaju - Otiđi.LAERT: OFELIJA:LAERT:POLONIJE: OFELIJA:POLONIJE:OFELIJA:POLONIJE:OFELIJA: POLONIJE:Zbogom, Ofelija; pamti, Što ja ti rekoh.Zaključano mi je U duši, a u tebe ključ je.Zbogom!Zagrle seOdlaziA što je on ti reko, Ofelija?Da prostite mi, nešto s HamletomU vezi.Dobro sam se sjetio! Ja čujem da odskoro vrlo često Kod tebe svoje vrijeme slobodno On provodi, a ti da milostivo I podašno ga slušaš. Ako je To istina - a tako su mi rekli S opomenom - treba da ti kažem, Da sama nisi jasno shvatila, Što dolikuje mome djetetu I tvojoj časti. Što je - kazuj mi Po istini - među vama?Ah, oče - Odskora on je dao meni mnogo Znakova svoje ljubavi.Ph! Ljubav! Baš govoriš ko ludo djevojče Neiskusno u tako velikim Opasnostima. Zar ti vjeruješ U te mu "znake" - kako ti to zoveš? Ja ne znam, oče, što da mislim.Ja ćuDa naučim te. Ti si djetešce,Kad pažnju tu za čisto zlato primaš,Gdje varav joj je sjaj. Ti čuvaj seS više pažnje ili će te još- Da prestanem tu riječ natezati -Prikazat ludom pažnja njegova. OFELIJA: Ah, oče, on je tek na pošten načinSalijetao me svojom ljubavi. pOLONIJE: Da, načinom to zbilja možeš zvati!Koješta!

OFELIJA: Svoju riječ utvrdio jeSvim svetim zakletvama neba.pOLONIJE: Ha zamka, da se šljuke hvataju!Kad krv uzavri, znam da onda dušaI preobilno jezik zakletvamaNadjeljuje. Taj plamen, draga kćeri,Sto više daje svjetlosti no žara- A jedno se i drugo gasi većU času, kad se obećanje čini -Ti ne smiješ za oganj držati.I zato odsad budi škrtijaU djevičanskom svom drugovanjuI više cijeni svoju dokolicu,No da na sastanak na zahtjev ideš.A što se tiče kneza Hamleta,Toliko samo znaj, da on je mladI s više se slobode kretat može,No što je tebi dopušteno. Riječju -Kad on se kune, ne vjeruj mu, kćeri,Jer njegove su kletve svodiljeI nisu čiste, kako ih odijeloPokazuje, već posrednice suZa grešne želje - a da uzmognuZaludit lakše, slatko govoreKo pobožni i sveti zavjeti.Al prije svega - da ti jasno kažem -Ja neću da od ovoga trenutkaSramotiš ma i jedan prosti časU razgovoru s knezom Hamletom.Zapovijedam ti - pazi na to! IdiSad svojim poslom.OFELIJA: Slušat ću vas, oče.

OdlazeČetvrti prizorTerasa na zidinama Hamlet, Horacije i Marcel dolaze iz jednog od tornjevaHAMLET: Baš ljudski štipa zrak - studeno je. HORACIJE: Da, ljut je zrak i oštro ujeda. HAMLET: A koliko je sati? HORACIJE: Reko bih,Da nije dvanaest. MARCEL: Već odbilo je.HORACIJE: Zar zaista? Ja nisam ništa čuo.To onda već se vrijeme primiče,Kad obično je duh obilazio.Trublje. Top grune vaniŠto znači to, moj kraljeviću? HAMLET: KraljTo noćas budan pijanci i banči,Teturajuć u divljoj igranci,A kad god čašu rajnskog iskapi,Talambasi i trublje odjeknu,Da zdravice mu bučne razglase. HORACIJE: Je 1“ takav ovdje običaj? HAMLET: Dakako,A ja bih reko - premda tu sam rođenI odrastao u toj navici -Da časnije je takav običajPrekršit nego držati. SramotaI zazor nam je od svih narodaNa istoku i zapadu to glupoPijančovanje. IspičuturamaNazivaju nas te nam blate imeTim gadnim nadimkom, a junačkimI prejunačkim našim djelimaOduzimaju srž i jezgru slave.Baš tako vam se često dešavaI pojedincu čovjeku, da ima

U sebi neku manu prirodnuOd svog rođenja - kojoj nije kriv, Jer narav ne može podrijetlo birat - II prerastao ćudi neki dijel, Sto razuma mu ruši ogradeI utvrde, il ima navaduJoš neku, što mu oblik vladanja Dopadljivoga odveć nadima - Da, takav čovjek, velim, noseći Na sebi pečat nekog nedostatka, Sto priroda il usud mu ga dade - Nek bude pun vrlina inače, Ko sunce čistih, a i nebrojenih, Koliko može čovjek da ih ima, Zbog jedne one mane jedine Izvrnut će ih svijet; i mrva zla će Svu plemenitost bića njegova U kal i blato sa sobom povući.Pojavi se duhGle, kraljeviću - eno dolazi1. Svi anđeli i službenici Božji, Zaštitite nas! - Bio blažen duh il Vukodlak ti, donosio nam miris S nebesa ili kužan dah iz pakla, A namjere ti bile pakosneII milostive - dolaziš u tako Zagonetnome liku mi da moram Govorit s tobom. Čuj me, Hamlete, O, kralju, oče, uzvišeni Dance, Odgovaraj i ne daj mi da ginemS neznanja, nego reci, zašto tvoje Blagoslovljene kosti, za vite U smrtnoj raci, platno razdriješe I zašto tvoja grobnica, u kojoj Sahranismo te spokojno, iz teških I mramornih je svojih čeljusti Izbacila te opet? Sto to znači, Da ti sad mrtav, sav u čeliku, Na mjesečinu izlaziš i stravomSvu puniš noć, a mi ludovi živi Da razbijamo glavu mislima, Sto duši su nam izvan dohvata? Govori, zašto? Čemu? Sto da radim?Duh daje mig HamletuHORACIJE: Gle, zove vas da s njim pođete.Baš ko da želi nešto kazatiTek vama samom. MARCEL: Pogledajte, kakoLjubežljivom vas kretnjom pozivljeNa osamljeno mjesto; ali gaNe poslušajte. HORACIJE: Ne, ne - nipošto!HAMLET: Kad neće zborit, ja ću za njim poći. HORACIJE: Ne, kraljeviću. HAMLET: Čega da se bojim?Ni igle nije vrijedan život moj,A što mi može duši nauditi,Kad besmrtna je kao i on sam?I opet zove; hoću s njim da idem. HORACIJE: A što će biti, kraljeviću, akoDo obale vas morske odmamiII na vrh one hridi strahotne, Sto nagnula se stršeć u more, Pa onda uzme drugi strašan likI, otevši vam vlast nad razumom,U ludilo vas nagna? Razmislite -Jer samo ono mjesto kadro je,Bez ikojega drugog razloga,U svaki mozak bacit očaj lud,Kad s onolike pogleda visineI čuje more, kako pod njim huči! HAMLET: Još sveđ me zove. - Naprijed, idem s tobom! MARCEL: Ne, gospodaru, ne! HAMLET: O, k sebi ruke!HORACIJE: Ne - slušajte nas, ne smijete ići! HAMLET: Sudbina zove, svaku žilicuU ovom tijelu čini snažnijomHORACIJE:MARCEL:HORACIJE:MARCEL:HORACIJE:MARCEL:Od mišićja u nemejskoga lava.Duh domahuje Gle, još me zove! - Natrag! Otme im se iz ruku i trgne mač Boga mi,Učinit ću ga duhom, tko me smeta! Otale, velim! - Naprijed, idem s tobom!Hamlet i duh odlazeOd pustog maštanja u očaj pada.Ne valja da ga poslušamo. Za njim!Da, hajdmo za njim. - Sto će od tog biti?U državi je Danskoj nešto trulo.Al nebo će je vodit.Za njim, za njim!Odlaze

Peti prizorOtvoren prostor podno zidina dvorca Vrata se u zidinama otvaraju; duh izlazi, a za njim Hamlet, koji drži balčak trgnuta mača pred sobom poput križaHAMLET: DUH: HAMLET: DUH:

HAMLET: DUH:Kud vodiš me? Govori! - Ne idem dalje. O, čuj me!Hoću.Već je blizu čas, Gdje u muke se ognja sumpornog Po vratit moram.Jao, bijedni duše! O, ne žali me, nego ozbiljnim Sad slušaj uhom, što ću da ti kažem.HAMLET: DUH: HAMLET: DUH:HAMLET: DUH:HAMLET: DUH:HAMLET:DUH:Govori, ja sam spreman da te slušam. Kad čuješ, bit ćeš i da osvetiš! Što?Ja sam duh tvog oca, osuđen Obilaziti noću neko vrijeme, A danju postit, zatvoren u ognju, Dok plamen taj me sveg ne očisti Od gadnih grijeha, koje za života Počinih. Da mi nije zabranjeno Kazivat tajne moga zatvora, Ispričati bih štošta mogao, Od čega bi i ponajblaža riječ Strahotom tebi dušu prožela I mladu tvoju krv zaledila I oči ti, ko zvijezde iz putanja, Izbacila iz duplja njihovih, A kudrave i guste uvojke Razmrsila, te svaka bi se vlas Za sebe sama nakostriješila Ko bodljike u ljutog dikobraza. Al otkrivenje takvih vječnih stvari Ne dolikuje ušima od mesa I krvi. Slušaj me, o, slušaj Pa ako ikad ljubio si oca - O, Bože moj!Osveti gadno mu I bezdušno umorstvo!Ha! Umorstvo! Umorstvo već je samo sobom gadno, Al ovo ti je ponajgadnije I najgrđe i najbezdušnije! O, kazuj mi ga bez odlaganja, Da uzmognem na brzim krilima, Ko miso ili mašta ljubavna, Pojurit i na svoju osvetu! Ja vidim da si spreman - al bi bio Mlohaviji od masnog korova, Na Letinu što tromo raste brijegu, Kad ne bi se na ovo prenuo. O, čuj me, Hamlete. Razglasiše,HAMLET: DUH:Da zmija me u vrtu ujela,Gdje spavao sam. Uho cijele DanskeZaludili su grdno lažnom pričom0 mojoj smrti. Ali dobro znaj, Ti plemeniti mladiću, da zmija Sto tvog je oca smrtno ujela, Sad nosi krunu njegovu.Moj stric? O, dušo moja proročka! Da, da,Taj pogani, živinski preljubnik, Sto čarom duha, darom izdajstva - O, kleti čar i dar, što ima moć Da tako mami! - predobio je Za svoje sramne želje kraljicu mi1 drugu, koja naoko je bila Vrlina sama. Kakav, Hamlete,To bješe otpad! Otpade od mene,Sto tako sam je sveto ljubio,Te ljubav mi se vjerno družilaSa zakletvama dana vjenčanog -I spade sada na tog ništavca,Sto prirodnim je darovima bijedanSpram mene bio. Ali ko što krepostNa stramputicu zaci ne može,Pa nek se blud u nebeskom joj likuUlaguje, baš tako bludnosti će,S čistim da je svežeš anđelom,Dogrdjeti i rajska postelja,Te hranit će se strvinom. Al tiho!Jer ko da mirišem zrak jutarnji,Pa zato bit ću kratak. Bezbrižno samU vrtu poslije podne spavaoKo obično, kad prikrao se stric tvojSa staklom kletog soka bunike,Od kojega nas guba napada,Te sasuo u otvor uha mogNapitak taj, a njegova je moćToliko našoj krvi protivna,Te kao živa projuri kroz vrataI prolaze nam prirodne u tijelu,A od sile mu nagle zgruša seI stisne sva nam žitka, zdrava krvKo kada ljuta kap u mlijeko kane.Baš tako se i meni desilo.Za tinji čas me guba popalaKo Lazara, s gadnom, gnusnom korom.

I tako u snu bratova me rukaŽivota liši, kraljice i kruneI umori me baš u cvijetu grijeha,Nepripravljena i nepričešćena,Nepomazana i nepomirenaS nebesima, te otpravi me vječniNa obračun s krivinom svom na glavi.Strahovito! Stahovito! O, grozno!Ne trpi toga, ako srca imaš,Ne dopuštaj da krevet kraljevskiU Danskoj bude rodoskvrnilačkiI bludni ležaj. Ali kako godPostupat misliš, nemoj griješit dušeI neka um ti protiv majke ništaNe zamišlja, već ostavi je nebuI trnju, što joj raste u srcu,Da žaca je i bode. Zbogom sad -Jer krijesnice mi već pokazuju,Da primiče se jutro. Njihov plamVeć gubi moć i počinje da blijedi.Sad zbogom, zbogom, zbogom! Sjećaj me se!Duh iščezne; Hamlet izvan sebe od uzbuđenja pada na koljenaHAMLET: O, sve vi čete nebeske! O, zemljo!I što da još zazovem? Pakao? O, gada! Ali miruj, miruj, srce, I ne starite još, vi mišice, Već uspravno me nosite i čvrsto!UstajeDa sjećam te se! Dokle pamćenjeU smućenoj mi glavi stoluje,Moj bijedni duše, sjećat ću se tebe!Da, s ploče svoga pamćenja ću zbrisatSve tričave i lude zapise,Rečenice iz knjiga, slike sveI dojmove iz prošlosti, što na njojZapažanje i mladost zapisa,I samo tvoj će nalog živjetiU knjizi mozga mog, nepomiješanS nižim stvarima - da, neba mi!O, podla ženo! Huljo, nasmijanaI kleta huljo! Bilježnicu amo,Jer potrebno je da se zapiše,PišeDa netko može smiješit se i smiješitI biti hulja. Znam da bar u DanskojTo može biti. - Tako, striče; tu ste! -A sada mome geslu, koje veli:"O, zbogom, zbogom, zbogom! Sjećaj me se!"Klekne i položi ruku na balčak mačaSad prisegao sam na to!Udube se u misli Horacije i Marcel dolaze iz dvorca i viču u tminiHORACIJE: Kraljeviću!MARCEL: O, kraljeviću Hamlete! HORACIJE: Nebesa,Zaštitite ga! "AMLET: Tako neka bude!UstajeHORACIJE: O, kraljeviću - hoj, hoj, hoj! HAMLET: Hoj, hoj!Hej; momče, amo - amo, sokole!MARCEL:Horacije i Marcel spaze Hamleta O, kako ste nam, dični gospodaru?HORACIJE: Što ima novo?HAMLET: Čudo neviđeno!HORACIJE: O, kažite ga, dragi kraljeviću!HAMLET: Ne, vi biste ga odali.HORACIJE: O, ne bih,

Moj kraljeviću, neba mi.MARCEL: A ni ja,Moj gospodaru.HAMLET: Ej, što velite?Bi 1“ ikad živ to čovjek mislio? Al vi ćete mi tajnu čuvati?HORACIJE i MARCEL: Da, kraljeviću, tako nam nebesa!HAMLET: U cijeloj Danskoj nema lupeža - Da ne bi bio nitkov prepreden.HORACIJE: O, kraljeviću, ne treba da duh Iz groba dođe da nam kaže to.HAMLET: Da, istina je - pravo velite.A sada, držim - bez obilaženja - Rukovati se valja nam i rastat - Vi, kud vas puti posao i želja, Jer svatko ima neki posao I želju makar kakvu - a ja eto Siromah idem sad na molitvu.HORACIJE: To mahnite i smetene su riječi, Moj kraljeviću.HAMLET: Žalim od srca,Što primate ih za zlo - vjere mi, Baš od srca.HORACIJE: O, nema u tom zla,Moj kraljeviću.HAMLET Horaciju: Ima, Horacije -Da, tako meni svetog PatricijaJoš i te kakvog zla. Ali reću ću vam,Da pošten duh je ona pojava -No savladajte, kako možete,Tu želju, da obaznate što imaMedu nama. Obojici - A sada, prijatelji- Jer prijatelji, ljudi učeniI ratnici ste - uslišite miJoš jednu skromnu molbu.DLHORACIJE: Hoćemo -A što je to? HAMLET: Da nikad nećeteRazglasit, što ste noćas vidjeli. HORACIJE I MARCEL: Ne, kraljeviću, ne. HAMLET: Zakunite se!HORACIJE: Ne, kraljeviću, nikad - kunem se. MARCEL: I ja se kunem, nikad. HAMLET: Na moj mač!Trgne mačMARCEL: Pa zaklesmo se, gospodaru, već. HAMLET: Al svečano, na mač moj, svečano! DUH pod zemljom: Zakunite se! HAMLET: A; a - momče moj!Zar tako? Tu si, poštenjačino? Na posao! Da 1“ čuste toga svata U podrumu? Zakunite se, dakle! HORACIJE: Al recite nam, na što, kraljeviću? HAMLET: Da nikada govorit nećeteO onom, što ste vidjeli. Na mač Zakunite se moj!Oni polože ruke na balčak

DUH pod zemljom: Zakunite se! HAMLET: Hic et ubique! Zatim ćemo sadPromijenit mjesto. Amo, gospodo! Na mač moj opet ruke stavite. Da, nikada govorit nećete O onom, što ste čuli, na moj mač Zakunite se sad! DUH pod zemljom: Zakunite se!HAMLET: Valjano zboriš, stara krtino!Zar tako žustro zemlju riješ? Vrstan Lagumar si! -Oni se opet šutke zakunuJoš malo dalje, druži. HORACIJE: O, dana mi i noći, to je strano! HAMLET: Stog primite sad to ko dragog stranca.Moj Horacije, ima više stvariNa zemlji i na nebesima no što seI sanja u vašoj filozofiji.Al hajdemo - ko i prije, sad ovdjeZakunite mi se, o, tako vamBog pomogo, ma kako čudesno,Neobično mi bilo vladanje -Jer možda bude kadgod potrebno,Da uzmem na se mahnitosti vid -Pa ako me u takvim časimaVi spazite, da nećete ovako

Prekrstit ruke, niti glavom kimat,Ni sumnjive izricat riječi, kao:"Da, da mi znamo", ili "mogli bismo,Da hoćemo", il "kad bi nam se htjeloGovoriti", il "neki bi da mogu",Te nejasnim rečenicama takvimPokazati da znate što o meni.Zakunite se da to nećeteUradit - tako Bog vam pomogaoU ponajvećoj vašoj nevolji!DUH pod zemljom: Zakunite se!HAMLET: Miruj, miruj, dušeUznemireni. -Zakunu se po treći putTako, gospodo.Svim srcem vam se preporučujem I što siromah kao Hamlet može Učiniti da dokaže vam ljubav I prijateljstvo, ništa neće on Propustiti, s Božjom pomoći. Sad skupa uđimo i uvijek prst Na usta, molim. - Raskliman je svijet; Prokletstvo, što se ikad rodih mlad, Da u taj nered opet vratim sklad. Al sad hajdmo zajedno.Ulaze u dvorac Prođe nekoliko sedmicaDrugi čin

DRUGI CINPrvi prizorSoba u Polonijevoj kući Polonije i ReynaldoPOLONIJE: Taj novac mu i pismo predajte, Revnaldo.REYNALDO: Hoću, gospodaru moj.POLONIJE: Al prije nego pohodite ga,Reynaldo dragi, vrlo pametno Učinit ćete, ako raspitate Za vladanje mu. REYNALDO: To sam, gospodaru,I mislio učinit. POLONIJE: Vrlo dobro,Da, vrlo dobro. Čujte, prijatelju. Ispitujte mi ponajprije kakvi Iz Danske ljudi žive u Parizu, Od čega, kako, kakvo im je društvo, Gdje stanuju i da li mnogo troše - Pa kada tako okolišeći Na stranputici doznate da oni Mog sina poznaju, vi cilju bliže Primaknite se no da samo za nj Raspitujete. Vladajte se onda, Ko da ga i vi iz daleka znate, I recite im: "Poznajem mu oca I prijatelje, a i njega malko" - Razumijete li me, Reynaldo moj?REYNALDO: POLONIJE:REYNALDO: POLONIJE:REYNALDO: Da, gospodaru, vrlo dobro.POLONIJE: "MalkoI njega, ali" - recite -"ne dobro, No ako to je onaj, kojeg mislim, To razuzdan je vrlo, a i takve I takve su u njega sklonosti" - I onda još natovarite na nj Izmišljotine, kakve hoćete - E, al nijednu tako ružnu da ga Osramotite - čuvajte se toga - Već običajne grijehe, nesmotrene I nerazumne, što su poznati I dobro znani druži mladosti I obijesti.Na primjer kockanje. Da - ili piće, dvoboj, kletve, kavge I skitanje s lakim ženskima. Sve dotle vam je dopušteno ići. Al to će ga pogrdit.Vjere mi, Ne, ako bude optužba vam blaga.I ne morate drugi prijekor bacatNa njega ko da sklon je bludništvu - To nije meni svrha - ali tako Ublažiti mu mane gledajte, Ko da su samo ljage obijestiII provala tek ćudi vatrene I divljanje neukroćene krvi, Sto može snaći svakog čovjeka.REYNALDO: Al, gospodaru dragi -POLONIJE: HoćeteDa znate, zašto to?REYNALDO: Da, gospodaru,Da, to bih htio znati.POLONIJE: E, pa čujte,Gospodine, što namjera je moja. Ja mislim da to lukava je varka - Pa ako na mog sina bacite Te sitne ljage, kao da se radi O nekoj stvari, što se porabomUprljala, to znajte da će onaj Sto budete ga tako pipali U razgovoru - ako ikad je Mladića našeg vidio, gdje koji Od spomenutih čini grijehova - Na kraju s vama složit se i reći: "Da, druže", ili tako, "prijatelju" "Gospodine", il kako vole ljudi U onom kraju zvati i nazivat.REYNALDO: Da, vrlo dobro, gospodaru.POLONIJE: AkoTo učini, gospodine - a hoće - Što htjedoh reći? Mise mi, ja htjedoh Da kažem nešto Gdje sam ono stao?

REYNALDO: Kod "s vama će se složiti i reći" - Kod "Prijatelju" il "gospodine" -POLONIJE: Kod "s vama će se složit i reći" - Da, da - ovako složit će se s vama: "Da, znadem ga, gospodine - i jučer" Il "neki dan" il "tada ga i tada, S tim i tim vidjeh - kako rekoste - Gdje kocka se" - "u piću ga zatekoh" Il "gdje je kavgu on zapodjenuo U loptanju" ili možda "vidjeh, gdje je U javnu kuću ušao, to jest U bludilište" i - i tako dalje. Na meku laži tako, vidite, Ulovit će se šaran istine I tako mudri, spretni ljudi često Obilazeć i okolišeći Na stranputici pravu stazu nadu. Po mojoj ćete tako uputi I pouci i vi mog sina naći. Razumijete li me?REYNALDO: Da, gospodaru.POLONIJE: A sada zbogom, pratio vas BogREYNALDO: Gospodine!POLONIJE: U samom sebiVi promatrajte njegovo nagnuće.REYNALDO: Da, gospod aru: hoću.POLONIJE:REYNALDO:Neka on Po svojoj volji gudi slobodno. Da, gospodaru.OdlaziPOLONIJE:Zbogom!Ulazi Ofelija, uzbuđenaOfelijo,Ta što je tebi?OFELIJA: Prepadoh se strašno! Ah, oče, očePOLONIJE: Čega, zaboga?OFELIJA: U svojoj sobi dok sam šila, oče,Odjednom stade preda me knez Hamlet, U raskopčanom prsluku, gologlav, A prljave su čarape mu bile Nepodvezane, srozane do gležnja, I blijed ko krpa bješe, noge mu Sve klecahu, a pogled mu je bio Pun takvog bola, ko da pušten je Iz pakla i da hoće pričati0 njegovim strahotama. POLONIJE: To lud jeOd ljubavi spram tebe. OFELIJA: Ne znam, oče,Al zaista se bojim. POLONIJE: Što je reko?OFELIJA: Za ručni zglob me samo uhvatio1 čvrsto me za njega držao, A onda se toliko odmakao, Koliko mu je ruka dugačka, A drugu ruku digo nad oči, Ovako - te mi tako pomno stao Promatrat lice, kao da ga citat On želi. Dugo stajao je tako,A onda malo potreso mi ruku I do tri puta gore-dolje glavom Ovako samo kimnuo, a zatimPOLONIJE:OFELIJA:POLONIJE:Ispustio iz grudi tako bolanI dubok uzdah, kao da mu hoćeSve tijelo razdrijet i razorit život.A nakon toga pustio je meneI glavu preko ramena zabaciv,Ko da je našo put bez očijuI bez pomoći njihove izašoSve upiruć u mene njihov žar.O, hajde sa mnom. Kralja ću potražit.To ljubavna je prava mahnitost,Sto vlastita je vatra proždireI goni volju očajna na djelaKo strast nijedna druga pod nebom,Sto narav našu muči. Vrlo žalim -Da nisi možda riječju nemilomUvrijedila ga skoro?Nisam, oče, Al ne htjedoh po vašem nalogu - Da primam pisma njegova i nisam Dopuštala mu da mi prilazi. I to je njemu oduzelo pamet! Da, žalim što ga nisam motrio S više pažnje, s više shvaćanja - Jer tek se bojah da se samo igra I da te misli upropastiti. Nek prokleta je sumnja! Neba mi, U našoj dobi prirodna je stvar, Da varamo se u svom mišljenju, Baš ko što mladi ljudi obično Bez razuma postupaju. Al“ hajdmo Do kralja sad - on mora sve da dozna, Jer ako mu se bude krilo to, Još veće može roditi se zlo Od mržnje, koja za to će me snaći, Sto ljubav ta na javu će izaći.

OdlazeDrugi prizorDvorana za audijencije u dvorcu; u pozadini trijem, zavjese s lijeve i s desne strane ulaza; vrata u pozadini trijema Trublje. Ulaze kralj i kraljica, a za njima Rosencrantz, Guildenstern i pratnja

KRALJ: O, dobro došli, dragi RosencrantzI Guildenstern! Mi nismo samo zato S tolikom hitnjom po vas poslali, Sto željeli smo da vas vidimo, Već služba nam je vaša potrebna. O Hamletovoj promjeni ste valjda Već nešto čuli - promjeni, da, da - Jer nije već ni unutrašnjošću Ni spoljašnošću sam na sebe nalik, A ja ne mogu ni da naslutim, Da 1“ osim smrti očeve imade Još nešto teže, te je njemu svijest0 samom sebi tako ugrabilo.1 zato molim vas obojicu,Sto s njime ste od djetinjstva odrasli I blizu ste mu mladošću i ćudi, Da boravite neko vrijeme ovdje Na dvoru našem da ga svojim društvom U zabave povučete i onda Da doznate, kad zgoda vam se pruži Za pabirčenje, da li ga što muči, Što nama nije poznato, a čemu Imade lijeka, ako otkrije se. KRALJICA: Da, o vama je često, gospodo, Govorio i pouzdano znam, Da nigdje dva ne žive čovjeka, Što s njim bi bili jače svezani. Pa ako li ste voljni nam pokazat Ljubežljivost i prijazan toliku, Da ostanete u nas neko vrijeme I naše nade snagom okrijepite, Vaš pohod će vam takvu donijet plaću,Da bude na čast vašoj kraljevskoj Zahvalnosti. RO S ENCRANTZ: O, vaša veličanstvaImadu vlast i moć svu nad nama Te mogu svoju uzvišenu volju Zaodjeti u ruho naloga, A ne u molbu. GUILDENSTERN: Ali mi se obaPokoravamo, predajuć se evo I pripravni s cijelom svojom snagom Sve službe svoje vama pred noge Položiti i slušat naloge. KRALJ: O, hvala vama, mili RosencrantzI Guildenstern! KRALJICA: O, hvala, GuildensternI mili Rosencrantz I ja vas molim, Da pohodite smjesta sina mog, Što sav je drugi sad. - Nek pođe netko I Hamletu gospodu tu odvede. GUILDENSTERN: Daj, Bože da mu prisutnost i rad našNa korist i veselje budu. KRALJICA: Amen!Rosencrantz i Guildenstern naklone se i odlaze s pratnjom. Ulazi Polonije i govori nasamo s kraljemPOLONIJE: Iz Norveške se, kralju, poslanici Povratiše i radosni su vrlo.KRALI: O, ti si uvijek otac dobrih vijesti.POLONIJE: Zar zbilja, gospodaru? Vjerujte,Da dužnost ko i dušu dajem Bogu I milostivom kralju svom. Ja mislim - II mozak mi već ne može onako Valjano tragom lukavstva da lovi Kao nekad - mislim da sam našao, Gdje Hamletovoj ludosti je uzrok.KRALJ: Govori o tom, to sam željan čuti!POLONIJE: Al poslanike prije primite.Nek moja vijest ko poslastica bude Na završetku velike te gozbe.KRALJ: Učini čast im i uvedi ih. -Polonije izlaziOn veli da pronašao je vrelo Pometenosti vašeg sina, draga Gertruda.KRALJICA: Ipak bojim se da nećeBit ništa drugo nego ono glavno: Smrt očeva i prenagla nam svadba.KRALJ: Ispitat ćemo starca.Vrati se Polonije s Voltimandom i KornelijemDobro došli, O, prijatelji dragi! Recite, Moj Voltimande, što nam nosite Od našeg brata, kralja norveškog? VOLTIMAND: Za želje želje najljepše vam vraća I pozdrave za pozdrave. I tek što Izrekosmo, što hoćemo, već on je Zabranio sinovcu skupljat vojsku - Jer držao je da se diže protiv Poljaka, al kad zagledo je bolje, Razumio je da je doista Na visost vašu on se spremao - I gnjevan, što ga zavarao lažju U nemoći, bolesti i starosti, Odaslao je Fortinbrasu nalog, A on je smjesta poslušao njega Te ukor je od kralja primio I napokon se zakleo pred stricem, Da nikad više neće oružje Na veličanstvo vaše dizati. Sav radostan je na to stari kralj Šezdeset tisuć“ kruna na godinu Odredio mu i ovlastio ga, Da vojsku svu, onako sakupljenu, Povede na Poljake. Vas pak moli - Što potanko je ovdje razloženo -POLONIJE:KRALJICA: POLONIJE:Da slobodan mu prolaz dadete Kroz svoje zemlje za taj njegov pohod - A jamstva za vaš mir i bezbrižnost I njemu za slobodu kretanja U ovom pismu sva su zapisana. Predaje mu pismo, a kralj ga uzima KRALJ: Sve to je nama vrlo ugodno.U zgodno ćemo vrijeme to pročitat I odgovorit i o stvari toj Razmišljati - a dotle hvala vam Na uspješnome trudu vašemu. Odmorite se, a večeras ćete Na gozbu s nama. Dobro ste nam došli U zavičaju.Voltimand i Kornelije naklone se i oduTaj je posao Baš dobro svršen. Gospodaru moj, I gospo draga, da vam razlazem0 veličanstvu, o pokornosti,1 zašto dan je noć i noć je noć, A vrijeme vrijeme - to bi značilo Tek tratit noć i dan i vrijeme. Zato - Kratkoća jer je duša mudrosti, A tijelo joj i nakit spoljašnji Opširnost - bit ću kratak. Plemeniti Vaš sin je lud. Ja zovem njega ludim, Jer pravu ludost opisivati, Što znači drugo nego biti lud? Al dosta o tom -Više sadržine A manje vještine.Kunem vam se, Da ne služim se umještinom, gospo. Da on je lud, to istina je, da. - Da; istina, to šteta je - i šteta, Što istina je. To je glupa slika, Al neka ide zbogom, jer ja nećuDa umještinom ikakvom se služim. Al, uzmimo

da lud je - onda treba Još naći uzrok tome efektu II bolje uzrok tome defektu, Jer defektivni taj će efekat I neki uzrok imati - i to je Ta potreba, što tu nam jošte treba. Rasudite: ja imam, znate, kćer - A imam je, dok god je ona moja I ona mi je, jer je pokorna I poslušna mi, evo ovo dala. Prosuđujte sad i naslućujte.Vadi pismo iz prsluka i čita"Idolu moje duše, najdivotnijoj Ofeliji" - to je loša riječ, prosta riječ -"najdivotnijoj", to je prosta riječ. Ali da čujete. Evo:čita"Ovo u njezina divna bijela njedra" itd. KRALJICA: Od Hamleta zar to je dobila? POLONIJE: Po istini ću sve vam kazati.čita"Ti sumnjaj da zvijezda treperi, Ti sumnjaj da sunašce sja, Ti sumnjaj o istini, vjeri, Ali ne da ljubim te ja.O mila Ofelija, ja sam slab u građenju takvih stihova. U mene nema vještine da mjerim svoje uzdahe, ali vjeruj mi, dušo moja, da te svom dušom ljubim. Zbogom.Tvoj na vijeke, draga gospo,dok je njegov ovaj stroj - HAMLET" To kćerka mi je poslušna Pokazala i povrh toga jošKRALJ:POLONIJE: KRALJ:POLONIJE:KRALJ:KRALJICA:POLONIJE:KRALJ:Ispričala mi sve o njegovu Salijetanju i kada, gdje i kako Dešavalo se to.Al kako je Tu njeg“vu ljubav ona primala? Sto mislite o meni?Da ste čestitI pošten čovjek.Htio bih vam to Dokazati. Al što bi mislili, Da vidjeh ljubav tu u poletu - Jer moram reći da sam spazio je Još prije nego rekla mi je kći - Da, što biste o meni misliliII moja mila svijetla kraljica, Da sve sam znao i tajnovit bioII u svom srcu slijep i nijem i gluhII neozbiljnim da sam pogledomTu ljubav gledo - što bi mislili?Ne - pravcem pođoh ja na posaoI ovo rekoh gospođici mladoj:"Knez Hamlet sin je kraljev, izvan tvojePutanje zvjezdane - to ne sm“je biti!"I onda sam joj dao upute,Pred pohodima da se njegovimZaključava da ne prima glasnikeNi darove mu. Tim se naukomOkoristila ona, na što je,Odbijen, on - da svršim pričanje -U sjetu pao, pa u pošćenje,U besanicu, onda u slaboćuI smučenost i, tako padajući,U ludilo, u kojem sada bjesniI koje nas je sve rastužilo.Zar mislite da doista je tako?Vjerojatno; to može lako biti.Je 1“ desilo se ikad - htio bihDa znadem - da sam stalno rekao:"Jest, tako je" - a nije bilo tako?Ne spominjem se toga.POLONIJE pokazuje glavu i rame: Ovo mi Odavle skin“te, ako nije tako. Al ja ću, ako pravi put me vodi, Iznaći, gdje se krije istina, Ma krila se i zemlji u srcu.Kroz vrata u pozadini trijema ulazi Hamlet neuredno odjeven čitajući knjigu; kad začuje glasove u dvorani, stane začas uz jednu od zavjesa, neprimijećen od ostalih glumacaKRALJ: Al kako ćemo nastaviti kušnju?POLONIJE: Vi znate da kadikad hoda onBez prestanka po cijela dva-tri sata U ovom trijemu.KRALJICA: Da, da, zaista.

POLONIJE: U takav čas ću k njemu pustit kćer, A mi ćemo se sakrit iza saga, Pa pripazite, kako će se vladat, I ako li je ne ljubi i ako Zbog toga nije s uma sišao, Oduzmite mi službu državnu, Da zemlju težim il da vozar budem.KRALI: Pa pokušajmo.Hamlet stupa naprijed; oči su mu uprte u knjiguKRALJICA: Ali gledajte,Gdje jadnik tužan dolazi i čita. POLONIJE: Uklonite se, molim, oboje,A ja ću odmah s njim govoriti.Za dopuštenje molim.Žurno izlaze kralj i kraljicaKako knez Moj dragi Hamlet? HAMLET: Dobro, hvala Bogu. POLONIJE: Poznajete li me, kraljeviću? HAMLET: Vrlo dobro; vi ste prodavač riba. POLONIJE: Nisam, kraljeviću.pjAMLET: Onda bih htio da ste tako pošten čovjek.pOLONIJE: Pošten, kraljeviću?HAMLET: Da, gospodine; pošten biti, kakav je sadasvijet, znači biti izabranik između deset tisuća. OLONIJE: Živa istina, kraljeviću! JAMLET: Jer ako sunce leže crve u mrtvom psetu -a to je meso vrijedno cjelivanja ... Imate li vi kćer? OLONIJE: Imam, kraljeviću.ILET: Ne dajte joj da izlazi na sunce. Plodnostje blagoslov, ali ne bi bila da se vaša kći oplodi. Pazite, prijatelju!Opet čitaOLONIJE za se: Sto kažete na to? Stalno se vraćana moju kćer, a ipak me nije isprva prepoznao. Rekao je da sam prodavač riba. Daleko je zabrazdio, daleko. Doista, i ja sam u mladosti teško patio od ljubavi - gotovo kao i on. Opet ću govoriti s njim.- Sto čitate, kraljeviću? JAMLET: Riječi, riječi, riječi! 5OLONIJE: O čemu se radi, kraljeviću?ILET: Gdje se radi? ■"OLONIJE: Mislim, o čemu radi ono, što čitate?LET nastupaprema Poloniju, koji odmiče: Klevete, gospodine; jer taj satirički lupež veli da je u starih ljudi sijeda brada, da su im obrazi narozani, da im iz očiju teče sam gusti jantar i šljivina smola i da vrlo obiluju ne-dostatkom pameti, a pored toga da imaju veoma slaba bedra. Sve ja to, gospodine, doduše tvrdo i čvrsto vjerujem, ali držim da nije pošteno tako to napisati- jer vi biste, gospodine, sami bili tako stari kao ja,- kad biste mogli ići nastraške poput raka.Opet čitaOLONIJE za se: Premda je to ludilo, ipak ima unjemu metode. - Nećete li se ukloniti iz ovoga zraka, kneže? ILET: U svoj grob.POLONIJE: To je zaista iz zraka! za se Kako su mu odgovorikatkad puni smisla! Tako ludost često sretno pogađa, što razum i zdrava pamet ne bi mogli tako uspješno da rode. Ostavit ću ga i onda ću odmah gledati, kako bi došlo do sastanka između njega i moje kćeri. - Poštovani gospodaru, sad ću vas u najvećoj poniznosti lišiti svoga društva.HAMLET: Vi me, gospodine, ne možete ničega lišiti, od čega bih se radije rastao - osim mog života!POLONIJE: Da ste mi zdravo, gospodaru!Duboko se nakloniHAMLET: Te dosadne stare budale!Hamlet se vraća svojoj knjizi; ulaze Rosencrantz i GuildensternPOLONIJE: Vi tražite kraljevića Hamleta - eno ga tamo. ROSENCRANTZ Poloniju: Bog vas čuvao, gospodine!Polonije izlaziGUILDENSTERN: Poštovani gospodaru!ROSENCRANTZ: Predragi gospodaru!HAMLET digne pogled: Vrli moji dobri prijatelji!Kako, Guildenstern? - odloži knjigu - Ah, Rosencrantz? Kako ste mi, momci dragi?ROSENCRANTZ: Kao obična djeca zemlje.GUILDENSTERN: Da, sretni smo, što nismo presretni, Mi nismo dugme na Fortune kapi.HAMLET: Ni potplati na njenim cipelama?ROSENCRANTZ: Ni to, kraljeviću.HAMLET: Onda joj boravite negdje blizu pasa, ili u središtu njene milosti.GUILDENSTERN: Mi smo joj, vjere mi, prisni prijatelji. HAMLET: Vi boravite u tajnim predjelima Fortune?Ah da, pravo velite; ona je bludnica! - A što jenovo?

ROSENCRANTZ: Ništa, kraljeviću, nego da je svijet postao pošten. HAMLET: Onda je blizu sudnji dan. Ali ta vaša novost nije istinita. Nego, da vas malo potanje zapitam. Što ste vi, mili moji prijatelji, skrivili Fortuni, da vas šalje ovamo u tamnicu?GUILDENSTERN: U tamnicu, kneže?plAMLET: Danska je tamnica.ROSENCRANTZ: Onda je i svijet tamnica.HAMLET: I te kakva! U njoj ima mnogo zatvora, ćelija i kula; aDanska je jedna od najgorih. ROSENCRANTZ: Mi ne mislimo tako, kraljeviću. HAMLET: Onda za vas nije tamnica. Jer ništa nije ni dobro nizlo, a da ga mišljenje ne čini takvim; za mene je onatamnica.ROSENCRANTZ: E, onda je vaše častoljublje čini tamnicom,pretijesna je za vaš duh. HAMLET: O, Bože, mogao bih biti zatvoren u orahovoj ljuski idržati da sam kralj beskrajnog prostora; kad samo nebih imao ružnih snova. GUILDENSTERN: A ti snovi upravo i jesu častoljublje, jer samasuština častoljubivih i nije ništa drugo nego sjena sna. HAMLET: I sam je san samo sjena.ROSENCRANTZ: Zaista; - i ja držim da je častoljublje tako lake i tako zračne grade, da je samo sjena sjene.HAMLET: Onda su naši prosjaci tijela, a naši monarsi i ponosnijunaci sjene prosjaka. Hoćemo li u dvor? Jer ja, vjere mi, ne umijem mudrovati.ROSENCRANTZ i GUILDENSTERN: Mi ćemo biti vaše sluge.HAMLET: Ne tako, ne bih vas htio pomiješati sa svojim ostalim slugama, jer da vam pravo kažem, moja je posluga upravo strašna. Ali da ostanemo na utrtom putu prijateljstva - što radite u Helsingoru?ROSENCRANTZ: Došli smo da vas pohodimo, kraljeviću; nikakvim drugim poslom.HAMLET: Kako sam prosjak, ubog sam i hvalom, ali vam zahvaljujem, a moje su hvale, mili prijatelji, jamačno za groš preskupe. Zar nisu po vas poslali? Zar ste došli od svoje namisli? Zar mi dragovoljno dolazite u pohode? Dete, budite pošteni prema meni, dete, dete, govorite.GUILDENSTERN: Što da kažemo, kraljeviću?HAMLET: Što bilo, samo da je pravo. Poslali su po vas, i nekoje priznanje u vašim pogledima, jer vaša čednost nije dosta lukava da bi ga mogla zatomiti. Znam da su dobri kralj i dobra kraljica po vas poslali. ROSENCRANTZ: Zašto, kraljeviću?HAM LET: To treba vi meni da kažete. Ali ja vas zaklinjem, tako vam naših drugarskih veza, tako vam naše zajedničke mladosti, tako vam svih svetinja naše nikad nepomućene ljubavi, tako vam svega onoga, što vam je još milije i čim bi vas bolji govornik mogao zakleti - budite čestiti i iskreni prema meni pa recite, jesu li po vas poslali ili nisu?ROSENCRANTZ tiho Guildensternu: Što velite vi?HAMLET za se: A, prozreo sam vas! - glasno - Ako me ljubite, ne ustručavajte se.GUILDENSTERN: Poslali su po nas, kraljeviću.HAMLET: Ja ću vam reći, zašto - pa ću tako preteći vaše priznanje, i vaša šutnja obećana kralju i kraljici neće biti povrijeđena, ni koliko je pod noktom crna. Ja sam odskora - ne znam ni sam zašto - izgubio svu svoju veselu ćud i okanio se svih svojih običajnih zabava, a dušu mi je, vjerujte, napala tako teška sjeta, te mi se zemlja, ta lijepa građa, čini kao besplodan morski greben, a zrak, taj prekrasni baldakin, gledajte, taj divni svod, što se diže nad nama, taj veličanstveni krov, urešen zlatnim vatrama - ah, to je za mene samo gomila gadnih kužnih para. Kakvo je remek-djelo čovjek! Kako plemenit umom! Kako neograničen u sposobnostima, u liku i kretnjama! U djelovanju kako izrazit i divan! Kako nalik na anđela u shvaćanju! Kako sličan Bogu! Ures zemlje! Uzor svemu živome! Pa ipak - što je meni ta kvintesenca prašine? Za mene nema naslade u čovjeku - ne, ni u ženi, premda to kanda hoćete reći svojim smiješkom.ROSENCRANTZ: To mi nije bilo ni na kraj pameti, kraljeviću.HAMLET: Pa zašto ste se onda nasmijali, kad sam rekao "za me nema naslade u čovjeku"?ROSENCRANTZ: Pomislio sam, ako za vas nema naslade u čovjeku, kako će onda glumci u vas mršav doček naći. Prestigli smo ih usput - oni dolaze da vam ponude svoju službu.Drugi čin

HAMLET:

HDobro mi došao onaj, koji glumi kralja! Platit ću danak njegovu veličanstvu. Vitez-pustolov će se služiti svojim mačem i štitom, ljubavnik neće uzdisati badava, šaljivac će u miru svršiti svoju ulogu, lakrdijaš će nasmijati one, u kojih su škakljiva pluća, a dama će slobodno otkriti svoje srce, jer će inače stihovi hramati. Kakvi su to glumci? ROSENCRANTZ: Oni isti, kojima ste se više puta divili - tragedi iz grada.HAMLET: Pa što ih je nagnalo da putuju? Bolje im je bilo - i za ugled i za korist - da ostanu na istom mjestu.ROSENCRANTZ: Mislim da ih je u tom smeo skorašnji preokret.HAMLET: Uživaju li još isti ugled kao onda, kad sam ja bio u gradu? Gledaju li ih još toliko?ROSENCRANTZ: Ne, nipošto.HAMLET: Kako to? Zar već hrđaju?ROSENCRANTZ: Ne, nimalo nisu šuštali u svom nastojanju, ali, gospodaru, pojavio se nakot djece, malih go-luždravaca, što u raspri resko nadvisuju sve ostale, a svijet im za to žestoko pljeska. Oni su sada u modi i tako grde pučke pozornice - kako ih oni zovu - da su se mnogi ljudi, što nose mačeve, prepali guščjih pera, te se jedva usuđuju i zaviriti onamo. Sto, zar su to djeca? Tko ih uzdržava? Kakvu plaću imaju? Zar će samo dotle ostati u tom zvanju, dok mogu sitnim glasom pjevati? Zar neće poslije, ako jednom postanu obični glumci - a to će zacijelo i biti, ako nemaju boljih sredstava - zar neće reći da im pisci krivo čine, kad ih gone, da viču protiv svoje rođene budućnosti? OSENCRANTZ: Zaista, mnogo je bilo buke na obje strane, anarod drži da nije grijeh, ako ih draži na kavgu. Bilo je vrijeme kad nitko nije htio da dade novaca za komad, ako se u njemu pjesnik i glumac nisu počupali. HAMLET: Može li to da bude?UILDENSTERN: O, mnogo se na to mozga prosulo. HAMLET: Odnose li ti dječaci pobjedu? ROSENCRANTZ: Dakako, kralj eviću - i Herkula i njegov teret. HAMLET: Ne čudim se tome mnogo; jer moj je stric danskikralj, a oni, koji su se na nj kreveljili, dok je živio mojHAMLET:otac, daju sada po dvadeset, četrdeset, pedeset, a i po stotinu dukata za jednu njegovu sliku u minijaturi. Boga mi, ima u tom nešto, što je više nego prirodno - samo kad bi filozofija to mogla da iznađe.Trublje vaniGUILDENSTERN: Eto glumaca!HAMLET: Dobro mi došli, gospodo, u Helsingoru. Nakloni se Amo ruke - za lijep doček treba finoće i ugla-đenosti. Pozdravimo se dakle na taj način Prima ih za ruke, jer biste inače mislili da ljepše dočekujem glumce nego vas; a njih, znate, moram naoko lijepo primiti. Dobro mi došli; ali moj stric otac i moja strina majka varaju se ...GUILDENSTERN: U čemu, dragi kraljeviću?HAMLET: Ja sam samo onda lud, kad puše sjevero-sjevero-zapadnjak, ali kad okrene južnjak, umijem raz-likovati čaplju od čakije!Ulazi PolonijePOLONIJE: Da ste mi zdravo, gospodo!HAMLET tiho: Čujte, Guildenstern, a i vi - na svako uho pojedan slušač - ovo veliko dijete, što ga ovdje vidite,nije još izašlo iz pelena. ROSENCRANTZ tiho: Možda je već po drugi put u njih ušao, jerkažu da je star čovjek dvaput dijete. HAMLET: Proričem da mi dolazi govoriti o glumcima. Pazite!- glasno - Pravo velite, gospodine, - doista,bilo je to u ponedjeljak ujutro. POLONIJE: Gospodaru, imam nešto novo da vam kažem. HAMLET: Gospodaru, imam nešto novo da vam kažem ... Kadje Roscije bio glumac u Rimu - POLONIJE: Glumci su došli ovamo, kraljeviću. HAMLET: T a nemojte! POLONIJE: Na moju čast... HAMLET: "Tad svaki glumac na oslu je došo" - POLONIJE: Najbolji glumci na svijetu, bilo u tragediji ili komediji, historiji, pastirskoj igri, pastirskoj komediji,historijsko-pastirskoj igri, tragičnoj historiji, tragi-čno-komično-historijskoj pastirskoj igri, bilo s jedinstvom mjesta ili bez ikakvog ograničenja. Seneka ne može biti odveć težak ni Plaut odveć lagan za drame pisane po svim pravilima ili za one slobodno sastavljene. - Oni su jedinstveni. AMLET: O, Jiftaše, suče Izraelov, kakvo li je blago bilo u tebe?POLONIJE: Kakvo blago, kraljeviću? AMLET: Ej -"Lijepa kći jedinica I nadasve ljubljena". POLONIJE za se: Sve samo o mojoj kćeri. HAMLET: Nemam li pravo, stari Jiftaše?

LONIJE: Ako me zovete Jiftahom, kraljeviću - ja imam kćer i nadasve je ljubim. HAMLET: Ne, to ne slijedi. POLONIJE: Nego što slijedi, kraljeviću? AMLET: Ej -"Kocka pade, Bog to znade" - pa onda znate - "Kako se slutilo, tako se slučilo". Prvi stih te pobožne pjesme naučit će vas više, jer evo gdje dolaze oni, koji će mi skratiti riječ i vrijeme.POUlaze četiri ili pet glumacaZdravo, gospodo, dobro mi došli svi! - Radujem se što te vidim zdrava. - Dobro došli, dragi prijatelji! - O, stari znance, ako su ti rese popale lice, otkad te nisam vidio! Zar dolaziš u Dansku da mi bradom prkosiš? - Ej, mlada moja gospo, i gospodarice! Gospe mi, više se gospodstvo približilo nebu za visinu ženske pete, otkad sam vas posljednji put vidio. Dao Bog da vam se glas nije izmijenio kao zlatnik napuknut i izvan opticaja. - Gospodo, svi da ste zdravo! A sad ćemo ravno na posao kao francuski sokolari, koji puštaju sokole na sve, što ugledaju. Da čujemo odmah kakav govor. Prvom glumcu Dajteda iskušamo vašu vrsnoću - dajte, kakav govor koji potresa dušu.PRVI GLUMAC: Koji govor, dragi kraljeviću?HAMLET: Čuo sam te jednoć, kad si govorio neki govor, ali to se nije nikad glumilo, ili ako jest, bilo je to samo jedanput, jer komad, koliko se sjećam, nije bio svjetini po volji - bio je to kavijar za prost svijet, ali - kako sam držao ja i drugi, koji u tim stvarima mnogo bolje sude od mene - bio je to izvrstan komad, dobro razređen u prizore, napisan s mnogo trijeznosti i vještine. Spominjem se, kako je netko rekao, da u stihovima nema začina, koji bi sadržaj činio sočnim, a ni sadržaja u riječima, koji bi pisca optuživao s afektacije, ali je to ipak nazvao čestitim načinom pisanja, i zdravim i ugodnim, ali mnogo, mnogo više lijepim nego istančanim. Najviše mi se svidio jedan govor u njemu; bilo je to Enejino pričanje Didoni a osobito ono mjesto, gdje govori o Prijamovu ubojstvu. Ako je taj govor jošte živ u vašem pamćenju, počnite s ovog stiha - čekajte, čekajte - "A divlji Pir ko zvijere hirkansko" - Ne, nije tako - ali se počinje s Pirom. "A divlji Pir - u mrkom oklopu, Sto crn mu bješe ko i namjera I nalik baš na onu noć, kad on je U kobnom konju sakrit ležao - Užasnijom je sada biljegom Omastio svoj strašni, crni lik, Te crven je od glave sav do pete I stravično je krvlju išaran Otaca, majki, kćeri i sinova, Sav oprljan od kuća plamenih, Sto bezdušnom i kletom svjetlošću Umorstvu svijetle gospodarevu, Sav ispržen od bijesa i od vatre I ugrušanom krvlju omazan - Te očima ko dvjema žeravama Tek starog djeda traži Prijama Đavolski Pir" Tako - nastavite vi.pOLONIJE: Boga mi, kraljeviću, dobro ste govorili, s valjanimnaglaskom i s dobrim shvaćanjem. pRVI GLUMAC: "I zamalo ga nađe,Gdje nemoćno na Grke udara, Jer stari mač mu ruku ne sluša, Već kud god pane, tu i ostane, Odupiruć se volji njegovoj. U nejednakom tako sukobu Nasrnuo je Pir na Prijama I u dalekom luku mahnuo - Al zvižduk sam i fijuk ljutog mača Oborio je starca nejakog. I bešćutni je kanda Ilion Oćutio taj Pirov udarac I plamenu je glavu sagnuo Do podnožja i strašnom lomnjavom Zarobio je uho Pirovo, Te mač mu, gle, što već se spuštao Na mliječnu glavu časnog Prijama, U zraku stade kao prikovan. I tako Pir ko silnik naslikan Tu stajaše - i ne mogavši volju U čin pretvorit, ne učini ništa. Al ko što često vidiš prije bure Tišinu na nebesima i mir U oblacima, drski vjetrovi Bez glasa stoje, a zemaljska kugla Sva tiha dolje kao smrt - al tada Odjednom razdre nebo strašni grom, Baš tako je i Pira poslije tog Oklijevanja i opet osveta Probudila i nagnala na djelo - I nikad nije čekić Ciklopa Oborio se s manje milosti Na Martov oklop, sakovan za vječnost, No Pirov krvav mač na Prijama. O, ne bilo te, bludnice Fortunol Vi, bozi, svi u vijeću skupnome, Oduzmite joj moć, polomite Sve žbice joj i naplatke na kolu,A okruglu joj onda glavinu Skotrljajte sa nebeskoga visa Do paklenih dubina". POLONIJE: To je predugačko.HAMLET: Pa će s vašom bradom brijaču. - Molim te, nastavi- on bi volio kakvu lakrdijašku ili prostačku pjesmu, jer će inače zaspati. Nastavi, ono o Hekubi. PRVI GLUMAC: "Ali tko je -O, tko je kraljicu zakukuljenuTad vidio -" HAMLET: "Zakukuljenu kraljicu"?POLONIJE: To je dobro; "zakukuljenu krajicu" je dobro! PRVI GLUMAC: "Gdje trči amo-tamoBosonoga - i slijepa gotovoOd plača prijeti ognju suzama,A glava joj je krpom zavita,Gdje malo prije kruna stajaše,A bokovi joj suhi, izmučeniOd porođaja, mjesto haljinePokrivalom, što zgrabila ga negdjeU divljem strahu - tko je gledo to,Zacijelo bi u otrov jezik svojUmočio te izdajničkom kletvomPogrdio bi vlast Fortuninu.I bozi sami da je vidješe,Ko ona što je Pira gledala,

Gdje bezbrižno se zabavlja i mačemGdje mužu njenom kida udove,Već prvi njezin ljuti vrisak - akoZa ljudske jade srca imaju -Orosio bi bio žarke očiNebesima i bogove bi bioUcvilio".POLONIJE: Pogledajte, nije li se sav promijenio u licu i nisu li mu se oči suzama zalile? - Molim vas, stanite!HAMLET: Dobro je, ostatak ćeš mi poslije reći. - Dragi gospodine, gledajte da glumci budu dobro podvoreni. Čujte, nastojte da se s njima lijepo postupa, jer oni su izvadak i kratka kronika vremena. Bolje bi vam bilo da poslije smrti dobijete loš grobni natpis, nego610�2da oni o vama loše govore, dok živite. Postupat ću s njima, kako zaslužuju, kraljeviću. Trista mu, mnogo bolje, čovječe! Ako sa svakim čovjekom postupite kako zaslužuje, tko će izbjeći batinama? Postupajte s njima po svojoj časti i dostojanstvu. Sto manje zaslužuju, to će veća biti zasluga u vašoj darežljivosti. Odvedite ih. Hajdemo, gospodo.Ide prema vratimaPođite za njim, prijatelji. Sutra ćete nam glumiti.Zadrži prvog glumcaČuj me, stari prijatelju, možete li vi glumiti Gon-zagovo umorstvo? PRVI GLUMAC: Možemo, gospodaru.HAMLET: Onda ćete nam ga glumiti sutra uvečer. A možete li za nevolju naučiti govor od kojih desetak ili dvanaest stihova, koji bih ja napisao i umetnuo?PRVI GLUMAC: Da, gospodaru.Izlaze Polonije i glumciHAMLET: Vrlo dobro. Pođite za onim gospodinom i nemojte s njim šalu zbijati.Izlazi prvi glumac; Hamlet se obraća Rosencrantzu i GuildensternuDragi prijatelji, sad ću se s vama rastati do večeri. Dobro ste mi došli u Helsingoru. ROSENCRANTZ: Dobri kraljeviću.Opraštaju seHAMLET: Onda zbogom!Izlaze Rosencrantz i Guildenstern

pOLONIJE: HAMLET:POLONIJE:HAMLET:Sad sam sam.O, hrđa sam i nitkov kukavan!Zar nije strašno, što je glumcu tomTek priča pusta, tašta slika bolaToliko mogla dušu zanijeti,Te od ganuća njenog mu je licePoblijedilo, orosile se očiI sav je smućen bio, glas mu jeMalaksao, a držanje mu cijeloSa zanosom se tim podudaralo!A sve to ni za što - za Hekubu!Jer što je njemu Hekuba il što jeOn Hekubi, da tako za njom plače!A što bi tek uradio da imaZa bol toliko razloga ko ja?Svu pozornicu on bi suzamaPotopio i uho svačijeStrahovitom bi razdro besjedom,U ludilo bi krivca nagnao,A nevinoga u strah, zbunioNeupućenog i pobrko sve,Što oko vidi i što uho čuje.A ja - budalast, gadan mlitavac,Ja kunjam tu ko neki drijemaloI ne haj em za svoju stvar i ne znamDa kažem ništa; ni za kralja, komeOpačina je kleta zatrla

Sve blago i dragocjeni mu život.Ta zar sam ja kukavelj? Tko me zoveNitkovom? Tko mi glavu razbija?I tko mi čupa bradu pa mi jeU lice baca? Tko me za nos štipa?I tko me u laž ugoni i tjera?Ej, tko mi čini to? Ha, bora mi,I to bih podnijet morao, jer valjdaGolubinje sam jetre, nemam žuči,Da njome svoju patnju zagrčim,Jer inače bih bio nebeskeSve jastrebove lešem toga gadaNahranio! O, huljo krvavaI pogana! O, bezdušna i bludnaI opaka i izdajnička huljo!O, osveto! Zar nisam magarac?Divota! - ja, što sin sam oca svogUbijenog, a nebo me i pakoPotakoše na osvetu, ja moramDa skidam riječ“ma teret sa srcaKo bludnica i upadam u psovkeKo prava drolja, ko sudopera!Pi na to! Pi! Na djelo, mozgu moj!Hm - slušao sam o zločincima,Da, gledajući glumu, bjehu takoPotreseni u duši glumačkomVještinom, te su smjesta priznaliZločinstva svoja teška. Jer umorstvoI ako u njeg nema jezika,To ipak zbori glasom čudesnim.I zato neka glumci nešto glumePred stricem ko umorstvo oca mog,A ja ću njemu motrit poglede -Do živog ću ga mesa kušati,Pa ako tek se trgne - znadem, što ću.Jer duh, što ja sam vidio ga, možeI đavo bit, a đavo ima moć,Da uzme na se lik zamamljivi,I možda on se mojom slabošćuI sjetom služi -jer je vrlo moćanU takvih ljudi - pa me vara da meUpropasti. Ja hoću stvarnijeDa imam razloge - i zato valjaU glumi ščepat savjest grešnog kralja.

Izlazi Prođe jedan danTREC1 C1NPrvi prizorPredvorje dvorane za audijencije; po zidovima draperije; stol u sredini; s jedne strane klecalo s raspelom. Ulaze kralj i kraljica u pratnji Polonija, Rosencrantza i Guildensterna; Ofelija dolazi nešto iza njihKRAU: Zar nikakvom se doskočicom ne daNamamiti da kaže, zašto sadOn glumi ovu smućenost i zaštoToliko kini svoje mirne daneTim opasnim i divljim ludilom? ROSENCRANTZ: Da smeten je, to i sam priznaje,Al nikako da kaže nam, od čega. GUILDENSTERN: I ne da da ga mi ispitujemoVeć mahnitošću nekom lukavomSve izmiče, kad htjeli bismo gaNavesti da nam prizna istinu. KRALJICA: A je 1“ vas lijepo primio? ROSENCRANTZ: Ko plemić. GUILDENSTERN: Al na silu je bio dobre volje. ROSENCRANTZ: Škrt pitanjima, al je podašnoNa pitanja nam odgovarao. KRALJICA: A jeste li ga nagovaraliNa zabave?

ROSENCRANTZ: Da. Desilo se, gospo, Te usput neke glumce stigosmo, I o tom smo mu pripovijedali,A njemu kanda bješe vrlo drago, Kad to je čuo. Oni su u dvoru I, mislim, nalog imaju da još Večeras pred njim glume.pOLONIJE: Tako je;I mene je zamolio da ja Pozovem još i vaša veličanstva, Da gledaju i slušaju tu stvar.KRALJ: O, od sveg srca. Baš se radujem,Gdje čujem da je tako dobre volje. A vi ga, draga gospodo, još više Sokolite, podbodite mu duh Na takve razonode.ROSENCRANTZ: Hoćemo, Naš gospodaru.Izlaze Rosencrantz i GuildensternKRALJ: Ostavi nas i ti,Gertrudo mila, jer smo poslaliPo Hamleta - što on i ne sluti -Da Ofeliju kao slučajnoTu sretne. Ja i otac ćemo njenKo uhode poštene tamo statiI neviđeni njih promatrati,Da uzmognemo posve slobodnoPo njihovu prosudit sastankuI po tom, kako vladat će se on,Da P to su jadi ljubavni ili nisu,Od čega tako pati.KRALJICA: Poslušat ću.A vama želim, Ofelija, neka Ljepota vaša bude sretan razlog Toj mahnitosti našeg Hamleta, Jer onda ću se moći nadati, Da vaša će vrlina njega opet Na običnu dovesti stazu - vama I njemu na čast i na diku.OFELIJA: To jeI moja želja, gospo.Kraljica odePOLONIJE: Ofelija,Ovuda hodaj. - Molim, svijetli kralju, Uklonimo se. - Ofeliji Čitaj ovu knjigu,Uzima knjigu s klecalaDa dadeš takvom vježbom tobožnjom Samoći svojoj neki ljepši vid; Jer prečesto se tako dešava - I zato bi nas grdit valjalo - Da pobožnim i svetim obličjem I vladanjem i samog đavola Uljepšavamo.KRALJ za se: Živa istina1.O, kako ljut je bič ta besjeda Za moju savjest. Lice bludnice, Kad mazanjem se vješto ukrasi, Pod svojom bojom nije ružnije Od čina mog pod riječju himbenom. O, teški terete!POLONIJE: Uklonimo se,Jer čujem ga, gdje ide, gospodaru.Kralj i Polonije sakriju se iza draperije; Ofelija klekne na klecalo; ulazi Hamlet duboko potištenHAMLET: Bit ili ne bit - to je pitanje!Je 1“ dičnije sve strelice i metke Silovite sudbine u srcu Podnositi il zgrabit oružje, Oduprijet se i moru jada kraj Učinit? Umrijet - usnut, ništa više! I usnuvši dokončat srca bol I prirodnih još tisuć“ potresa, Sto baština su tijelu. To je kraj, Da živo ga poželiš: umrijeti I usnut! Usnut, pa i snivat možda! Da, to je smetnja sva. Jer snovi, štoU smrtnom tome snu nas mogu snaći,Zemaljske kada muke stresemo,Da - to je, što nam ruku ustavlja,I to je razlog, što je nevoljaDugovječna. Jer tko bi inačePodnosit htio svijeta bičeveI poruge i silu tlačiteljaI rug i podsmijeh ljudi oholihI bol, što kini ljubav prezrenuI tromost pravde, naprasitost vlastiI prezir, što ga vrijednost strpljivaOd nevrijednika trpi - kada možeDa samim bodežom svoj račun smiri?I tko bi tovar nosio u znojuI stenjao pod teretom života,Kad ne bi volju mutio nam strahOd nečeg poslije smrti, neka zemljaNeotkrivena, kojoj nijedanS granica se putnik ne vraća,

Te volimo podnosit sva ta zlaNo pobjeći u nepoznata? TakoRazmišljanje nas čini kukavcima,Te srčanosti boja prirodnaIzblijedi sva od tužnog mozganja,A važne i goleme zamisliIz tijeka svoga zato izlazeI gube ime djela. - Tiho sad!Gle Ofelije lijepe. - Draga nimfo,Spomeni se u svojoj molitviSvih mojih grijeha. OFELIJA ustaje: Kako, kraljeviću,Sve ovo dugo vrijeme vaša milost? HAMLET: O, hvalim smjerno, dobro, dobro, dobro. OFELIJA: Ja imam od vas nekih poklonaI dugo već ih želim, kraljeviću,Povratiti vam. Uzmite ih, molim. HAMLET: Ne, ja vam nisam nikad ništa dao. OFELIJA: Da jeste, vi to dobro znate, knežeMoj poštovani, pa i s riječimaMiloduhim, što te su daroveUčinile još dragocjenijima.Al sad ih natrag uzmite, gdje mirisIzgubiše - jer plemenitoj dušiI bogat poklon biva ubog, kadaDarovatelju srce otvrdne.Evo, kraljeviću.Iz njedara vadi dragulje i postavi ih preda nj na stolHAMLET sjeti se spletke: Ha, ha! Jeste li kreposni?OFELIJA: Kraljeviću?HAMLET: Jeste li lijepi?OFELIJA: Sto misli vaše gospodstvo?HAMLET: Mislim - ako ste kreposni i lijepi, da vaša krepost ne bi smjela dopustiti nikakvo općenje s vašom lje-potom.OFELIJA: Pa zar bi ljepota, kraljeviću, mogla imati bolje društvo od kreposti?HAMLET: Dakako, jer će moć ljepote prije pretvoriti krepost u svodilju, nego što snaga kreposti može ljepotu učiniti sebi sličnom. To je nekada bio paradoks, ali u naše je doba zaista tako. Ja sam vas jednoć ljubio.OFELIJA: Zaista, kraljeviću, tako ste se vladali da sam u to vjerovala.HAMLET: Niste mi smjeli vjerovati, jer staro se naše deblo ne može tako nakalemiti vrlinom da nam od njega ne bi ostao trag. Nisam vas ljubio.OFELIJA: To sam većma bila prevarena.HAMLET pokazuje klecalo: Idi u samostan! Zašto da rađaš grešnike?Ja sam sam prilično pošten, ali bih ipak mogao sebe optužiti za koješta, te bi bilo bolje da me mati nije rodila. Vrlo sam ohol, osvetljiv, častoljubiv, i više je grijeha spremno na moj mig, nego što imam misli da ih zamislim, mašte da im dadem oblik, i vremena da ih izvršim. Zašto da takvi ljudi, kakav sam ja, plaze između neba i zemlje? Svi smo mi prepredene hulje - ne vjeruj nijednomu od nas. Idi svojim putem u samostan. Naglo Gdje vam je otac?OFELIJA: Kod kuće, gospodaru.HAMLET: Zaključavajte za njim vrata, da ne uzmogne nigdje glumiti ludu doli u svojoj kući. Zbogom!OdlaziOFELIJA klekne pred raspelo: Pomozite mu, o nebesa blaga! pjAMLET vrati se kao bezuman: Ako se budeš udavala, dat ću ti ovu kletvu u miraz. Bila ti čista kao led i bijela kao snijeg, kleveti nećeš uteći. Idi u samostan - Idi, zbogom. Hoda gore-dolje Ili ako hoćeš svakako da se udaš, pođi za budalu, jer pametni ljudi znaju predobro, kakve vi nakaze od njih pravite. U samostan - idi, i to brzo. Zbogom!Jurne van.OFELIJA: Izliječite ga, moći nebeske! HAMLET opet se vrati: Znam i to, kako se mažete, predobro znam. Bog vam je dao jedno lice, a vi pravite sebi drugo - gegate se, skakućete i šuškate i izvraćate imena Božjim stvorovima, a u požudi se gradite nevjeste. Idi, dosta je - od toga sam poludio. Nećemo, velim, više da znamo za ženidbu. Oni, koji su već oženjeni, neka žive - svi osim jednoga - a drugi neka ostanu, kako jesu. - U samostan - idi!OdlaziOFELIJA: O, kako divan um je slomljen tu!Vojnika mač i oko dvoranina I jezik umnika i pravi cvijet I nada ove lijepe države, Ogledalo i uzor vladanja I ugled svakom pogledu - sav satrt! A ja od žena ponajbjednija I najprezrenija, što sisah med Sa zakletava slatkih njegovih, Ja vidim sada uzvišeni taj I divni um ko razgođeno zvono Sav opor, tvrd - a neusporedivi Taj lik i

oblik cvjetne mladosti Od mahnitosti skršen. Jao meni, Sto vidjeh ono, što je bilo tadaI moram gledat ovo, što je sada!Ofelija se moli; kralj i Polonije izlaze polako iz skrovišta iza draperijeKRALJ: Ne, - nije ljubav, što mu dušu svuObuzimlje, a to, što govori, Doduše jeste nekud neskladno, Al nije ludost. Nešta mu se leže U duši, jer mu sjeta na njoj sjedi, I ne sumnjam da neka će opasnost Odatle se izleći i prokljuvat. A to da spriječim hitro nešto smislih, I evo što je moja namjera: U Englesku će smjesta poći on, Da ište danak naš zaostali, Pa možda će mu more, druge zemlje I promjena u svemu iz srca Izagnati, što u nj se zasjeklo I što mu tako mozak ubija, Te posve ga je biću rođenom Otuđilo. Sto o tom mislite?Ofelija se primičePOLONIJE: Da, to je dobro, ali ipak mislim, U prezrenoj je ljubavi početak I vrelo svega jada njegova. - Ej, Ofelijo! Ne morate reći, Što kraljević je Hamlet kazao, Jer sve smo čuli. - Gospodaru moj, Po svojoj volji radite, al ako Držite da je zgodno, poslije glume Nek zamoli ga mati kraljica, Da otkrije joj svoje nevolje. Nek otvoreno s njime govori, A ja ću onda, ako vam je pravo, Da slušam čitav njihov razgovor Iz prikrajka. Pa ako li ga ona Ne iskuša, pošaljite ga tadaU Englesku il stavite u zatvor, Gdje vaša mudrost misli da bi bilo Najzgodnije. KRALJ: Da, tako neka budeJer mahnitost u velikoga svijeta Bez paske sama ne smije da šeta.Odlaze

Drugi prizorDvorana u dvorcu; sjedala poredana desno i lijevo kao za predstavu; u pozadini podij sa zavjesama, koje zatvaraju unutrašnju pozornicu Kroz zavjese izlaze Hamlet i tri glumcaLET prvom glumcu: Govorite, molim vas, taj govor onako,kako sam ga ja vama izrekao. Treba da vam lako teče s jezika, jer ako budete vikali s punim ustima, kako to čine mnogi od vas glumaca, mogao sam isto tako uzeti gradskog bubnjara da govori moje stihove. I nemojte odviše rukama piliti zrak - ovako, nego budite u svemu čedni jer i u samoj bujici, oluji i- kako da kažem - u vihoru svoje strasti morate gledati da steknete i pokažete neku umjerenost, koja će je ugladiti. O, vrijeđa me do dna duše, kad čujem nekog nezgrapnog klipana s vlasuljom na tikvi, kako razdire strast u krpe, u prave dronjke da rascijepi uši gledaocima u parteru, jer većina od njih ne shvaća ništa do nerazjašnjivih pantomima i galame. Takvog bih čovjeka mogao išibati, što hoće da nadbije i Termaganta. To nadmašuje i samog Heroda- klonite se toga. PRVI GLUMAC: Neka bude vaša milost bez brige.

IHAMLET: Ali ne budite ni odveć pitomi, već neka vam razum bude učiteljem. Kretnje neka vam

odgovaraju riječima, a riječi kretnjama, no ponajviše morate paziti da ne prekoračite granice prirodne I

umjerenosti, jer sve, što se pretjeruje, protivi se svrsi glume. Njezin je cilj bio uvijek, a jest i sada, da u neku ruku drži prirodi ogledalo, tako da pokaže vrlini njene prave crte, ludosti njenu vlastitu sliku, a samom vijeku i ljudskom društvu njegov lik i otisak. Ako se dakle u tom pretjeruje ili mlitavo glumi, možete doduše nasmijati nerazumni svijet, ali pametni se ljudi mogu samo ozlovoljiti - a njihov sud treba da vam kud i kamo više vrijedi nego puno gledalište onih prvih. O, ima glumaca, koje sam vidio, gdje glume - a čuo sam kako ih drugi hvale, i to visoko - dok oni, blago rečeno, nisu govorili kao kršćani i nisu se držali ni kao kršćani ni pogani ni uopće kao ljudi, nego su se tako kočoperili i tako su rikali, te sam mislio da su ih načinili neki nadničari prirode i to vrlo loše - toliko su nečovječno imitirali čovječanstvo.PRVI GLUMAC: Ja držim da smo mi to kod sebe prilično popravili.HAMLET: O, popravite to sasvim! A oni, koji kod vas glume lude, neka ne govore više nego je za njih napisano, jer ima i takvih, koji se sami smiju kako bi natjerali na smijeh i gomilu jalovih gledalaca, premda bi u isto vrijeme trebalo obratiti pažnju na koji važan dio glume. To je neukusno i pokazuje vrlo žalosnu težnju za slavom u takvih lakrdijaša. Idite, spremite se! -Glumci se povuku iza zavjese; ulazi Polonije s Rosencrantzom i Gu-

ildensternomDakle, gospodine, hoće li kralj da čuje to remek-djelo?Da, i kraljica, i to odmah. Recite glumcima, neka se požure.Polonije se nakloni i izađeHoćete li i vas dvojica pomoći, da ih malo potjerate? ROSENCRANTZ i GUILDENSTERN: Hoćemo, kraljeviću.Rosencrantz i Guildenstern izlaze za PolonijemPOLONIJE: HAMLET:oHAMLET: Ej, Horacije!Ulazi HoracijeORACIJE: Na službu vašu, dragi kraljeviću. HAMLET: Najvrliji si čovjek, Horacije,Sto ikad sam ga sreo za života HORACIJE: O, kraljeviću dragi - ILET: Ne misli,Da laskam ti; jer kakvoj koristi Od tebe bih se mogao nadati, Gdje dobra ćud je jedino ti blago, Od kojega se odijevaš i hraniš? I čemu ja siromahu da laskam? Nek slatki jezik liže glupi sjaj I nek se svija ropsko koljeno, Gdje puzanje dobitak donosi. O, čuješ li me? Otkada mi duša Gospodari nad svojim izborom I razlikovat ljude umije, Zapečatila ona te je za se; Jer ti si čovjek koji trpeć sve Ne trpi ništa, koji s jednakom Zahvalnošću i udarce sudbine I nagrade joj prima. Blago onim“ U kojih krv se tako s razumom Pomiješala te nisu svirala Fortunina da daju glasove Na tipke, koje njeni prsti taknu. Pokaži meni čovjeka, što nije Rob strasti, pa ću nasred srca ga, Baš u srcu svog srca nositi Ko tebe. Ali dosta o tome. - Večeras će se glumit neki komad Pred kraljem, a u njemu ima prizor, Što nalik je na zgodu, koju sam O očevoj ti smrti pričao. Kad prizor taj u igri ugledaš, Svom snagom duha motri, molim te,Mog strica. Ako grijeh mu skroviti Ne izađe iz jazbine u jednom Govoru, onda paklen duh se nama Ukazao i moja priviđenja Sva garava su kao kovačnica Vulkanova. Al pazi oštro na nj, Jer ja ću svoje oči zakvačiti Za lice njemu, a na kraju ćemo Nas dvojica sjedinit svoje misli I držanje prosudit njegovo. HORACIJE: Da, kraljeviću, ako išta nam Ukrade, dok se bude glumilo, Te ostane skriveno, ja ću sam Svu krađu platit.Čuju se trublje i bubnjeviHAMLET: Evo dolazeNa glumu. Sada moram biti lud. Potraži sebi mjesto.Ulaze kralj i kraljica, za njima Polonije, Ofelija, Rosencrantz, Gu-ildenstern i drugi dvorani; kralj i kraljica i Polonije sjednu na jednu stranu, Ofelija s Horacijem na druguKRALJ: Kako živi naš sinovac Hamlet?HAMLET: Sjajno, vjere mi - od hrane kameleonske. Jedemzrak, nakljukan obećanjima. Kopune ne možete takopitati.KRALJ: Taj odgovor nema veze sa mnom, Hamlete. Te riječinisu moje.HAMLET: Ni moje više. - Poloniju Gospodine, vi ste jednom glumili na sveučilištu, zar ne? POLONIJE: Jesam, kraljeviću, i smatrali su me za dobra glumca. HAMLET: A što ste glumili?POLONIJE: Glumio sam Julija Cezara. Bio sam ubijen na Kapi-tolu - Brut me je ubio. HAMLET: To je bilo brutalno, što je tamo ubio tako kapitalnotele. Jesu li glumci spremni? ROSENCRANTZ: Da, kraljeviću; čekaju da ih pozovete.jCRALJICA: HAMLET:Dođi amo, dragi Hamlete, sjedni do mene.Ne, draga majko, ovdje je magnet, koji više privlači.Krene prema OfelijipOLONIJE tiho kralju: Oho! Čujete li? Oni šapuću i motre Ha-mletaplAMLET: Gospođice, smijem li leći u vaše krilo? OFELIJA: Ne, kraljeviću - HAMLET: Mislim da položim glavu u vaše krilo. OFELIJA: Da, kraljeviću.HAMLET: OFELIJA: HAMLET:OFELIJA: HAMLET: OFELIJA: HAMLET: OFELIJA: HAMLET:Hamlet legne do Ofelijinih noguZar mislite da sam htio reći nešto ružno?Ja ne mislim ništa, kraljeviću.Ništa? To je lijepa misao, ležati između djevojačkihnogu.Sto je lijepa misao, kraljeviću? Ništa.Vi ste veseli, kraljeviću.Tko, ja?Da, kraljeviću.O, Bože, ta ja sam vaš jedini lakrdijaš. Pa što da radimo nego da budemo veseli? Ta pogledajte, kako je u moje majke radosno lice, a nisu još ni dvije ure, što mi je umro otac.

Kraljica se okreće i šapuće s kraljem i s PolonijemOFELIJA: HAMLET:

9Ne - dvaput po dva mjeseca, kraljeviću. Zar toliko? - E, onda neka đavo nosi crninu, jer ja ću obući odijelo od samurovine. O, nebesa! Umro prije dva mjeseca i još nije zaboravljen! Onda ima nade da uspomena velika čovjeka može za pola godine da nadživi njegov život - ali, Gospe mi, treba onda da gradi crkve ili neće nitko na nj misliti i bit će mu kao drvenom konju, koji ima ovaj grobni natpis:"Jer oj! Jer oj!77Zaboravljen je drven konj".Odjeknu trublje, zavjese se razmaknu u stranu i otkriju unutrašnjupozornicu na kojoj se prikazuje Pantomina. Ulaze kralj i kraljica, vrlo se nježno grle. Ona klekne i kao da mu sezaklinje na ljubav. On je pridigne i nasloni joj glavu na rame, a onda sjedne na cvjetni busen. Ona videći, da je usnuo, ode od njega. Odmah zatim dođe neki čovjek, skine kralju krunu s glave, poljubi je, ulije mu otrov u uho i ode. Kraljica se vrati, nađe kralja mrtva i pravi se vrlo žalosna. Otrovnik se vrati s dva-tri nijema lica i kao da nariče s njom. Mrtvo tijelo odnesu. Otrovnik prosi kraljicu darovima, ona se isprva nećka i ustručava, ali napokon prihvati njegovu ljubav. Zavjese se zatvaraju. Za vrijeme cijele pantomime Hamlet je uzbuđen i pogledava kralja i kraljicu, koji stalno razgovaraju s Polonijem.OFELIJA: Sto to znači, kraljeviću?HAMLET: E, to je podmuklo djelo - znači nesreću.OFELIJA: Možda je u toj igri glavni sadržaj glume.Pred zavjesama se pojavi glumac, kralj i kraljica okrenu se da slušajuHAMLET: Doznat ćemo od ovog momka. Glumci ne umiju čuvati tajnu, nego će sve izbrbljati.OFELIJA: Hoće li nam reći, što je značila ona igra?HAMLET: Da - ili bilo koja igra, koju ćete mu vi pokazati. Ne stidite se da mu je pokažete, pa se neće ni on stidjeti da vam kaže što ona znači.OFELIJA: Vi ste zločesti, vi ste zločesti -ja hoću da čujem komad.GLUMAC: Za se i za glumu tu Molimo gospodu svu, Strpljivo sad čujte nju.HAMLET: OFELIJA:odeJe li to prolog ili spomen na nekom prstenu? Kratko je, kraljeviću.1LET: Kao ženska ljubav.

Pojave se na podiju dvoje glumaca: kralj i kraljicaGLUMAC-KRALJ: Već triest put“ su kola žarkog Feba Obašla krug zemaljski preko neba I dvanaest je mjeseci blijedim sjajem Već triest put nad ovim sjalo krajem, Sto ljubav srca, Himen ruke naše U bračnu vezu svetu povezaše. GLUMICA-KRALIICA: I mjesecu i suncu doć će kraj Al ljubavi nam nestat neće sjaj. Al tvoje srce neku tugu krije I nisi vedar, ko što bješe prije. Sva strepim za te, al sa strepnje moje Nek ne jaduje, mužu, srce tvoje, Jer strah u žene s ljubavlju korača I to je veći, što je ona jača. Kolika mi je ljubav, dobro znaš, A i moj strah je, mužu, tolik baš. Tko silno ljubi, silan strah ga mori, A strah kad raste, jače ljubav gori. GLUMAC-KRALJ: O, naskoro ću ostavit te, draga, Jer sva mi gine tjelesna već snaga, A ti na svijetu sama ćeš živovat - Al svatko će te ljubiti i štovat I drugi muž - GLUMICA-KRALJICA: O, nemoj, dušo mila - Ta to bi gadna izdaja mi bila. Jer drugog muža može tek da ljubi Prokletnica, što prvog muža ubi. AMLET: To je pelin, pelin! GLUMICA-KRALJICA: Na drugi brak nas tjera samo težnja Za bogatstvom, a ne iz srca čežnja. Svog mrtvog muža ja bih ubila, Kad s drugim bih se mužem ljubila. °LUMAC -KRALJ: Ja vjerujem da sada misliš tako, Al svaki naum prekrši se lako, Jer nakana je pamćenju nam rob I čim se rodi, kopa sebi grob.

i GLU HAA79

wKo plod je, što se zelen drži grane, A kada dozri, sam sa stabla pane. Sto sami sebi dužni smo mi ljudi,

Zaboravljamo, jer smo takve ćudi. Što zamislimo u žestini strasti, Kad mine strast, u zaborav će pasti. Žestina burna radosti i jada Od sebe same gubi se i pada Gdje radosti su obijesne i bučne, I patnje jada teške su i mučne. Zbog malih stvari jad se raduje, A radost opet brzo jaduje. I ko što sve na svijetu prestaje, I ljubavi sa srećom

nestaje. I ovo još ispitat mnogo vrijedi, Da P sreću ljubav vodi ili slijedi. Kad moćan čovjek izgubi svoj sjaj, I prijateljstvu brzo bude kraj, A kada sreća male snađe ljude, Od dušmanina prijatelj im bude. U obilju ćeš imat prijatelja, Gdje za njima i ne mori te želja, A tko u bijedi kuša druga svoga, Taj dušmanina steče velikoga. Al sad ću svršit, kako počeh prije: Što volja nam je, to nam udes nije, I namjere su naše slabe sve, Jer naum naš je, ali uspjeh ne. Sad misliš ti da drugog nećeš htjeti, Al ta će miso s prvim mužem mrijeti. GLUMICA-KRALJICA: Ni zemlja nek mi hrane ne daje, Ni sunce Božje nek mi ne sjaje, Bez radosti mi svaki bio danak I ne znala za blagi noćni sanak I svaka nada me iznevjerila I tamnica mi tijesna domom bila, Sva zla, od kojih gine ljudska radost, Nek unište mi svaku slast i sladost I kroz sve muke vječne neka prođem, Za drugog muža ako ikad pođem.HAMLET: A što će biti, ako prekrši riječ? GLUMAC-KRALJ: Ta zakletva je teška.Pođi sad, Jer umoran je duh mi, te bih radZaludit sankom ovaj mučni dan.UsneGLUMICA-KRALJICA: Razblažio ti dušu slatki san I nikada, za cijeloga nas vijeka Nek ne stigne sudbina zla i prijeka.OdeHAMLET: Gospo, kako vam se sviđa taj komad? KRALJICA: Rekla bih da kraljičina zakletva odveć obećaje. HAMLET: O, ali ona će održati riječ.KRALJ: Jeste li čuli sadržaj? Da ne bi bilo kakve uvrede unjemu?HAMLET: Ne, ne, oni se samo šale i truju u šali, ni trunka uvrede.KRALJ: Kako se zove taj komad?HAMLET: Mišolovka. Kako to? U slici. Taj komad prikazuje neko umorstvo, koje se dogodilo u Beču. Vojvodi je ime Gonzago, a njegovoj ženi Baptista. Vidjet ćete odmah - to vam je pravi nitkovluk - ali što zato? Vašeg ve-ličanstva i nas, koji smo čista srca, ne tiče se to. Koga svrbi, neka se i češe - naša su leđa zdrava. -Ulazi prvi glumac kao Lucijan, odjeven u crn pršnjak s malom staklenkom u ruci; on prilazi usnulom glumcu-kralju, krevelji se i prijeti muTo je Lucijan, kraljev sinovac. OFELIJA: Vi ste dobar tumač, kraljeviću, kao kor u tragediji. HAMLET: Mogao bih biti tumač između vas i vašeg ljubavnika,kad bih mogao vidjeti kako lutke igraju. OFELIJA: Oštri ste, kraljeviću, oštri. HAMLET: Stalo bi vas stenjanja da otupite brid moje želje. OFELIJA: Sve bolje i sve gore.HAMLET: Tako vi varate svoje muževe. Pogleda na podij- Počni, krvnice! Do bijesa, prestani se tako gadnokreveljiti i počni! Naprijed -"grakćući riče gavran za osvetom!" LUCIJAN: Sad otrov ljuti vješta ruka spremaU zgodan čas, jer nigdje nikog nema. O, gorko piće, svareno od trava, U gluho doba branih, kad sve spava, I Hekatinom kugom okuženih I triput njenom kletvom udarenih, Na stravično se sad pripremi djelo, Da provališ u ovo zdravo tijelo.Ulije otrov u uho kralju, koji spavaHAMLET: Truje ga u vrtu, da mu otme krunu. Ime mu je Gon-zago - priča je sačuvana i napisana je sjajnim tali-janskim jezikom. Odmah ćete vidjeti kako ubojica zadobiva ljubav Gonzagove žene.Kralj, veoma blijed, nesigurno ustajeOFELIJA: Kralj ustaje.HAMLET: Sto? Zar se prepao od lažnog požara?KRALJICA: Što je, mužu moj?POLONIJE: Prekinite igru.KRALJ: O, svjetlosti mi dajte! - Otale! Jurne iz dvoranePOLONIJE: Svjetlosti, svjetlosti, svjetlosti!Odu svi osim Hamleta i HoracijaHAMLET: Jelen ranjen suze lije,Ali igra, dok je zdrav - Netko spava, netko bdije, Takav nam je život sav.Ne bi li to, gospodine, s čitavom šumom perjanica - da me inače u svemu sreća na cjedilu ostavi - ne bi li mi to s dvije provenske ruže na izreskanim cipelama, pribavilo mjesto u kakvoj glumačkoj družini, gospodine moj?HORACIJE: Da, i polovicu dijela u dobitku.HAMLET: Čitav dio, jer, dragi Damone, ti znaš -HORACIJE HAMLET:HORACIJE:HAMLET:HORACIJE:EOtkako u zemlji toj Presta vlada Jupitrova, Postavile kraljem njoj Pravog, pravog baš - pauna. Mogli ste svršiti sa srokom.

O, moj Horacije, okladio bih se o tisuću funti na duhove riječi. Jesi li vidio? Vrlo dobro, kraljeviću. Kad je bio govor o trovanju? Vrlo sam ga pomno motrio.Vrate se Rosencrantz i GuildensternAMLET: Ha, ha! okrene im leđa Amo, glazbo! Amo, svirale!Jer ako kralju ne sviđa se gluma E - onda njemu ne sviđa se gluma. Amo, glazbo!GUILDENSTERN: Dragi kraljeviću, dopustite mi nekoliko riječi. HAMLET: Čitavu pripovijest, gospodine. GUILDENSTERN: Kralj, gospodaru - HAMLET: Ej, gospodine, što je s njim? GUILDENSTERN: - povukao se u svoju sobu i vrlo mu je zlo. HAMLET: Zar od pića, gospodine? GUILDENSTERN: Ne, kraljeviću, nego od žuči. HAMLET: Onda bi trebalo da pokažete više pameti, pa da to javite njegovu liječniku, jer -jer ako ga ja stanem čistiti, mogao bih ga još jače žučju zaliti. GUILDENSTERN: Dragi kraljeviću, zaodijevajte svoje riječi u neko skladnije ruho i ne zastranjujte tako divlje od onoga, što vam imam reći. HAMLET: Ja sam pitom, gospodine - govorite. GUILDENSTERN: Kraljica, vaša majka, poslala me k vama u velikom uzbuđenju duše. HAMLET: Dobro mi došli!GUILDENSTERN: Ne, dragi kraljeviću, to nije iskrena ljubežljivost.Ako ste mi voljni dati pametan odgovor, izvršit ću nalog vaše majke - ako pak nećete, zamolit ću vas za oproštenje, pa ću se vratiti - i moj će posao biti svršen.On se nakloni i odvrati se od HamletaHAMLET: Ne mogu, gospodine. ROSENCRANTZ: Što, kraljeviću?HAMLET: Dati vam pametan odgovor. Moja je pamet bolesna, ali kakav odgovor mogu da vam dadem, takvim ću vam poslužiti, ili bolje svojoj majci, kako kažete. Zato dosta o tom i prijeđimo na stvar. Moja majka, velite -ROSENCRANTZ: Poručuje vam dakle da se od vašeg vladanja zapanjila i zaprepastila.HAMLET: O, čudesni sine, što tako možeš zapanjiti svoju majku! Ali zar se nije tome majčinom zaprepaštenju ništa za pete uhvatilo? Kazujte!ROSENCRANTZ: Želi govoriti s vama u svojoj sobi, prije nego pođete spavati.HAMLET: Pokorit ćemo se, pa da nam je i deset puta mati.Imate li nam još štogod da kažete? ROSENCRANTZ: Kraljeviću, vi ste me jednoć voljeli. HAMLET: I sad vas jednako volim, tako mi ovog tatskog oruđa.Pokazuje svoje ruke.ROSENCRANTZ: Dragi kraljeviću, što je razlog vašoj smućenosti?Ta vi zatvarate sami vrata svojoj slobodi, ako prijatelju tajite svoje jade.HAMLET: Gospodine, htio bih da budem veći i moćniji, a ne mogu.ROSENCRANTZ: Kako bi to moglo biti, kad vam je sam kralj dao riječ da ćete ga naslijediti na danskom prijestolju?HAMLET: E, gospodine, ali - "dok trava raste" poslovica je nešto otrcana.Ulazi nekoliko glumaca sa sviralamaA - svirale! Pokažite mi jednu. Uzima jednu svira-lu i vodi Guildensterna u stranu Da malo nasamo porazgovorimo. - Zašto nastojite da mi stanete sa strane vjetra, kao da me želite natjerati u mrežu? GUILDENSTERN: O, kraljeviću, ako sam odveć smion u pokorno-sti, odveć sam neuljudan u ljubavi. j-lAMLET: To mi nije posve jasno. Ne biste li zasvirali u ovu frulu?GUILDENSTERN: Ne mogu, kraljeviću. J-IAMLET: Molim vas! GUILDENSTERN: Vjerujte mi, ne mogu. HAMLET: Ali kad vas lijepo molim! GUILDENSTERN: Ne poznajem ni jednog zahvata, kraljeviću. HAMLET: Pa to je lako kao i lagati. Pokrivajte ove rupice prstima i palcem, pušite u frulu ustima, pa će vam progovoriti najrječitijom glazbom. Evo gledajte, ovo su tipke.GUILDENSTERN: Ali ja ih ne mogu nikako natjerati da daju skladne glasove; nemam za to vještine. HAMLET: Ah, vidite li sada, kako ništavu stvar od mene pravite? Htjeli biste na meni svirati, htjeli biste tobože poznavati moje tipke, htjeli biste iščupati srce moje tajne, htjeli biste me iskušati od najnižega glasa do vrha moje skale, a ovdje u ovoj maloj spravi ima obilje glazbe i divnoga glasa, pa ipak je ne možete nagnati da progovori. Do bijesa, zar vi mislite da se na meni može lakše svirati, nego na fruli? Nazovite me kakvim god glazbalom - rasrditi me možete, ali ne možete na meni svirati.Ulazi PolonijePOLONIJE:HAMLET:POLONIJE:HAMLET:POLONIJE:HAMLET:POLONIJE:HAMLET:POLONIJE:Bog vas blagoslovio, gospodine!Kraljeviću, kraljica bi htjela s vama govoriti, i to

odmah.Vidite li onaj oblak, što ima gotovo oblik deve?Mise mi, zaista je nalik na devu.Rekao bih da je nalik na lasicu.Leđa su mu kao u lasice.Ili kao u kita?Baš kao u kita!Onda ću doći svojoj majci, začas. - za se Tjeraju me u ludilo - tako su mi već napeli luk strpljivosti. Glasno - Doći ću za čas. Javit ću joj.Odlaze Polonije, Rosencrantz i GuildensternHAMLET: Za čas je lako rečeno. Ostavite me, prijatelji!Odlaze ostaliU ovo noćno doba sablasno, Kad groblje zja i pakao kad sam Svoj kužni dah na ovaj riga svijet, I vrelu krv bih mogo piti sad I tako mrska djela činiti, Od njihova da pogleda bi dan Zastrepio. Al tiho! Sada k majci. O, nemoj, srce, gubit čovječnost I ne daj da se ikad nastani Neronov duh u ovim prsima. Nek budem krut, al ne neprirodan Govorit ću o bodežima njoj, Al ne mislim se njima služiti. Nek bude himben jezik mi i duša I ma koliko grdio je riječju, Nek nikada mi ne da srce moje, Da potvrdim i činom riječi svoje!Odlazi

Treći prizorPredvorje s klecalom, kao prije; kroz otvor vidi se dvorana zaaudijencije. Kralj, Rosencrantz i GuildensternKRALJ: Ne trpim ga i nismo bez brige,Dok puštamo da ludost njegova Tumara. Zato spremajte se na put, A ja ću smjesta sastavit vam nalog. U Englesku on mora s vama poći, Jer protivno je dobru države,Da bude blizu i da s njegovaMahnitanja nam svaki dan sve većaOpasnost prijeti. GUILDENSTERN: Mi ćemo se spremit;A strah je taj i svet i duševanDa zaštite se mnoge, mnoge duše,Sto život svoj i hranu primajuOd vašeg veličanstva. ROSENCRANTZ: Svatko je -I pojedinac čovjek dužan da seSvom snagom svoje oružane dušeOd štete čuva - kudikamo višeJoš onaj duh, u čijoj sreći jeI oslon sav i potpora i temeljŽivota mnogih ljudi. VeličanstvoNe umire vam samo, već ko vrtlogSve, što je blizu, sa sobom povuče.I ono vam je ko golemo koloNa najvišem vrhuncu utvrđeno,A njemu je za žbice prikovanoI prikvačeno deset tisućaMalenih stvari, pa kad ono pane,Dodatke sve i sitne pripatkeStrahovit ponor čeka. NikadaJoš nije vladar uzdisao sam -Sav narod jeca s njime. KRALJ: Molim vas,Požurite se na svoj hitri put,Da sapnemo u verige taj strah,Sto sada odveć slobodno se kreće. ROSENCRANTZ: Pohitjet ćemo, kralju.Rosencrantz i Guildenstern izlaze; ulazi PolonijePOLONIJE: Ide većU sobu svoje majke, gospodaru -A ja ću stati iza zastora,Da čujem, što će biti. Jamčim vam,Da ona će iskarati ga svojskiI kako rekoste - a mudro jeRečeno bilo - zgodno je da više Svjedoka sluša riječi njegove Iz prikrajka, jer srce majčino Od prirode je slijepo. Zbogom, kralju Još prije nego spavat pođete, Očekujte me, da vam ispričam Sto budem znao. KRALJ: Hvala, prijatelju.Polonije ode; kralj seta gore-dolje

Moj grijeh je gnusan, smrdi do neba I kletva je na njemu prastara - Umorstvo brata! Molit se ne mogu, Ma da je živa želja mi i volja, Jer namjeru mi jaku jača krivnja Uništava - te stojim kao čovjek, Sto vezan je za dvostruk posao Kolebajuć se, gdje da prije počne, Te tako oba zanemaruje. Sto? Da je ova ruka prokleta Sva oblijepljena krvlju bratovom, Zar nebo blago nema dosta kiše, Da opere je, pa da bude bjelja Od snijega? Čemu milost Božja služi No da se bori s opačinom? I nisu 1“ moći dvije u molitve Da prije pada štit nam pribavi, A oproštenje, kada panemo? Pa dobro - ja ću gledat u visine I grijehu bit će kraj. Al kakva bi U mojoj zgodi mogla molitva Da pomogne? "Oprosti gadno mi Umorstvo"? Ne, to ne može da bude, Dok uživam sve one plodove, Za koje sam počinio umorstvo: I krunu, čast i kraljicu. Zar možeš Da zadobiješ oproštenje grijeha I da zadržiš grijeha plodove? U pokvarenom svijetu može grijehZatomit pravdu pozlaćenom rukom I često vidiš kako baš dobitkom Opačine se zakon kupuje. Al gore nije tako. Tamo himbe Ne poznaju i tamo svako djelo U pravoj svojoj stoji prilici, Te moramo svjedočiti u lice I u oči svim svojim grijesima. Pa što ću onda? Sto mi ostaje? Da pokušam, što može kajanje. Sto ono ne može? O, vaj - što može, Kad nisi kadar da se pokaješ? O, bijedo! Grudi crnje nego smrt! O, dušo, ti u mrežu zapletena, Sto, trzajuć se, da se izbaviš, Još većma zaplećeš se! Anđeli, Pomozite! Učini pokušaj, O, sagni mi se, tvrdo koljeno, A vi, mog srca žile čelične, Umekšajte se ko u djeteta, Sto tek se rodilo. - Još može sve Da bude dobro.Kralj klekne; Hamlet ulazi u dvoranu za audijencije i zastane, kad spazi kralja, zatim se polako primakne ulazu u predvorjeHAMLET: Gledaj, moli se! Ha, - sad je zgoda, sad bih mogao! I hoću, trgne mač pa nek ode u nebo! A ja ću biti osvećen. Al ne - Jer ako dobro razmislim, to znači, Da netko mi je oca ubio, A onda ja baš, sin mu jedini, Nitkova toga šaljem u nebo! To plaća je, a nije osveta! On smače oca mog u raskošju, U sitosti, u majskom cvijetu grijeha I samo nebo njegov račun zna, A kako mi na svijetu mislimo, To neće njemu tamo dobro biti - I da P bih onda bio osvećen,Da smaknem njega, kada dušu čisti I kad je spreman na svoj polazak? Nel Natrag, maču moj, u korice, Pa čekaj zgodu mnogo strasniju - Kad pijan zaspi, kad ga zgrabi bijes, U rodoskrvnoj slasti postelje, U kletvi, kockanju il takvom činu, Sto nema baš ni trunka svetosti - Da, onda ti mu nogu podmetni, Da prema nebu pete ispruži I da mu duša bude prokleta I crna kao pako, kud će poći. Al majka moja čeka. - Ovaj lijek Tek bolesni produžuje ti vijek.Prolazi daljeKRALJ ustane: O, riječ se diže, ali miso gmiže,A riječ bez misli teško k nebu stiže.Odlazi

Četvrti prizorKraljičina soba; naokolo draperije; na jednom zidu slike kralja Hamleta i Klaudija; sjedala i postelja. Kraljica i PolonijePOLONIJE: Već dolazi. Izgrdite ga svojskiI recite mu da su odveć drskeTe ludorije, a da bi se moglePodnositi, i da je vaša milostKo štit se izmeđ njega stavilaI ljutog bijesa. Tamo nijem ću stajat.Govorite mu otvoreno, molim! HAMLET vani: O, majko, majko, majko! KRALJICA: Ne bojte seI za me nek vas briga ne tare.Uklonite se, jer ga čujem već, Gdje dolazi. Polonije se sakrije iza draperije; ulazi HamletHAMLET: Ej, što je, majčice?KRALJICA: Uvrijedio si oca, Hamlete. HAMLET: Uvrijedili ste oca, majčice. KRALJICA: Odgovaraš mi ludim jezikom. HAMLET: Vi pitate me zlobnim jezikom. KRALJICA: Što znači to? HAMLET: Što hoćete od mene?KRALJICA: Pa zar si me zaboravio? HAMLET: NisamNe, krsta mi -jer vi ste kraljicaI bratu svoga muža žena steI - o, da niste! - vi ste moja majka. KRALJICA: E - onda ću ti nekog poslati,Tko znade, kako valja zboriti. Hoće da pode HAMLET pograbi je za ruku: Ej, amo, amo - nećete umaćiI nećete otići odavde,Ogledalo dok pred vas ne stavim,Da do dna svoje duše zagledate. KRALJICA: Što hoćeš? Valjda ne misliš me ubit? Hej, u pomoć! POLONIJE iza draperije: Hej, u pomoć! Hej! Hej! HAMLET trgne mač: Što? Parcov? Mrtav! Da, za dukat mrtav!Kine mač kroz zastorPOLONIJE padne: O - ubi me! KRALJICA: O, jao meni, što siUradio!HAMLET: Ja ne znam; zar je kralj?Podigne zastor i otkrije mrtva Polonija

KRALJICA: O, krvav to je čin i nesmotren. HAMLET: Da, krvav. Tako ružan gotovoKo ubit kralja pa se udatiZa brata njegova.KRALJICA: Ko ubit kralja?HAMLET: Da, gospo - baš sam tako rekao! -mrtvom PolonijuO, jadna ludo ti, nametljivaI nesmotrena, zbogom! Držah teZa nekog većeg. Primi svoju kob.Sad vidiš da je malo opasno,U službi kad smo odveć revnosni. -Spusti zastor i obraća se kraljiciTa prestanite lomit rukama,Već mirujte i sjednite, a ja ćuDa lomim srce vaše, ako jeOd takve građe, da se može probit,I ako nije tako otvrdnuloOd klete navike, te bedem jeI tvrđa protiv svakog osjećanja.KRALJICA: A što sam ja učinila da smiješ S tolikim bijesom na me vikati?HAMLET: Sto? Takvo djelo, koje kalja nježnost I rumen stida, koje nazivlje Vrlinu himbom, koje kida ružu S bezazlenoga čela ljubavi I stavlja tamo čir. Po djelu tom su Sve prisege u braku lažljive Ko kletve kockarske i djelo to Iz tijela bračne zajednice dušu Svu iskida, a sveti bračni obred U zbrku riječi pretvara. Nebesa Zaplamte sva, a ova čvrsta, čvrsta Zemaljska građa sva se rastuži, Te sumorna je ko na sudnji dan Od tog djela.KRALJICA: Jao - kakvo jeTo djelo, da već uvod sam u priču O njemu s takvom grmljavinom urla?HAMLET vodi je k slikama na zidu:0 pogledajte sliku tu - i ovu, Sto dva su lika braće rođene,1 pogledajte kakva je milina Odsijevala s ovog obličja. C To uvojci su ApolonoviI čelo samog Jupitra a očiKo Martove, što nalažu i prijete,A stas ko u glasnika MerkurijaBaš u trenutku, kad je sletioNa brdinu, što nebo cjeliva,I njegov lik je složen zaistaNa takav način, da je svaki bogNa njega biljeg udario svoj,Da dadu svijetu pravog čovjeka.To b j e š e muž vam - a sad gledajte,Što slijedi. Ovo jeste sad vaš mužKo snjetljiv klas, što zdravog brata svogUništava. O - imate li oči?I zar ste mogli ostaviti pašuNa ovom divnom brijegu pa se tovitU močvari! Ha - imate li oči?To ne možete nazvat ljubavlju,Jer u vašoj je dobi pitom bijesU krvi, sluša razum pokorno,Al gdje je razum, što bi mogaoOd ovog preći k ovom. OsjećanjaZacijelo imate, jer inačeU duši ne bi pokreta vam bilo,Al osjećanje bit će uzeto,Jer tako ludost ne može zabasatI nikad ne bi mogla mahnitostZarobit tako osjećaj da ne biPreostalo bar nešto razuma,Da toliku raspozna razliku.0 - koji vas je đavo zavarao U igri žmure? Tako nesvjesno Postupat ne bi mogle niti oči Bez osjećaja, niti osjećajBez vida, niti sluh bez opipa

1 vida, niti njuh bez svega togaNi bolestan ostatak prave ćuti. O, stide, stide, gdje je tvoja rumen? O, buntovnički pakle, ako možeš Pobunit se u udima matrone, Nek onda krepost vreloj mladosti Ko vosak bude, da se rastopi Od ognja rođenog. Ne zborite0 stidu, kada divlji plamen bukti, Dok sami led toliko živo plamti1 dok je pamet želji svodilja!KRALJICA: O, ne govori više, Hamlete,Jer u dušu mi oči okrećeš, A u njoj vidim tako crne ljage, Da ničim se ne dadu istrti Ni isprat.U gadnom znoju gnusne postelje I parit se u truležu i grlit I ljubit se u smradnom brlogu! KRALJICA: O stani, stani - tvoje riječi miI hulja, niti dvadesetina Od desetoga dijela vašega Upokojenog muža! Kralj za prostu Lakrdiju i kradikesa vlasti I kraljevine, koji s police Skupocjenu je krunu ukrao I u svoj džep je onda stavio.KRALJICA: O prestani!HAMLET:Ne - već treba ležatiHAMLET:Ko bodeži u uho prodiru! O stani, dragi Hamlete! UbojicaHAMLET:Kralj dronjaka i krpaPojavi se duhZaštitite me i zakrilite,Vi moćne straže nebeske! - Sto želiTvoj sveti lik?KRALJICA: HAMLET:O jao - on je lud! Zar nisi došo lijenog sina svogTreći čin

Da izgrdiš, gdje zatekao si ga U zgodnom času i u ljutom bijesu, A ipak neće on da izvrši Tvoj veliki i strašni nalog? Zbori!0 ne zaboravljaj me! Dođoh tek, Da naoštrim tvoj naum, što je mal“ne Otupio. Al gledaj, kako strava Obuzimlje ti majku! U pomoć joj Priteci u toj borbi duševnoj, Jer mašta ponajjače djeluje U slabu tijelu. Zato, Hamlete, Govori s njome.HAMLET: Što je vama, gospo?KRALJICA: O jao - što je tebi, Hamlete, Da oči u prazninu upireš, Bestjelesnom da zraku govoriš, A duh ti divlje zvjera iz oka1 kao što vojnici usnuliNa uzbunu svi skoče na noge, Baš tako tvoja kosa polegla Ko živa strši u vis. Mili sinko, Poškropi hladnom strpljivošću žar I plamen uzbuđenja svog. Kud gledaš? HAMLET: O - njega, njega! Kako blijedo bulji -0 pogledajte! Da se njegov lik Ujedini s jadom njegovim1 pripovijedat počne kamenju, I ono bi se ganut moralo!0 ne gledaj me tako - inače Još mogao bi lik tvoj turobni Ublažiti žestinu djela mog1 onome, što valja mi uradit, Oduzet boju, te bih mjesto krvi Prolijevo suze!KRALJICA: Kome ti to zboriš?HAMLET: Zar ništa tamo ne vidite? KRALJICA: Ništa -A ipak vidim sve, što jest. HAMLET: Zar nisteBaš ništa čuli?

1KRALJICA: Ništa - samo tebe

I sebe.HAMLET: Eno tamo gledajte!Ogledajte ga, gdje se krade već - Moj otac, kakav hodao je živ! Ogledajte - baš odlazi - na vrata!Duh iščezne......KRALJICA: O, to je samo tvoga mozga stvor, Jer ludost je u takvom stvaranju Bestjelesnome vrlo vješta.HAMLET: Ludost?O, moje bilo bije ko i vašeBaš isto tako umjerenim taktomI isto takvu zdravu glazbu čini.

Ne, što sam reko, nije ludilo.Ponovit ću vam - kušajte - riječ po riječ,A u tome zastranila bi ludost.0 ne mazite, majko - vječnog vam Života - dušu mašću laskavom, Da moja ludost govori, a neVaš grijeh, jer to će tankom kožom tek Prevući čir, a gadni trulež će1 neviđen sve iznutra razarat I trovat. Nebu se ispovjediteI kajte se za prošlost, čuvajte se Budućnosti i ne sipajte đubre Po korovu, jer još će jače bujat. Oprostite mi tu vrlinu moju - U sipljivo i tusto ovo doba Vrlina sama mora molit porok Za oproštenje - da, i puzati I dopuštenje iskati da smije Učiniti mu dobro.KRALJICA: Hamlete,Rascijepio si nadvoje mi srce!HAMLET: Odbacite mu onda gori dio, Da uzmognete živjet čistije S drugom polom. Sada laku noć -Al ne idite u krevet stricu mom I gradite se vrli, ako niste. - Jer običaj, ta grdna nakaza, Sto svaku svijest o navikama zlim Uništava, u tom je anđeo Sto jednako i lijepim činima I dobrim daje plašt il odoru Što lako se i prikladno navuče. Uzdržite se noćas - to će vam Za drugi put lakoću neku dati I lakše će vam bit unapredak, Jer navika je kadra gotovo Promijenit biljeg ljudskoj prirodi, Ukrotit đavla il ga čudnom snagom Izbaciti. Još jednom, laku noć, A onda, kad se sami blagoslova Zaželite, tad vas ću ja zamolit Za blagoslov. -KPKRALJICA: HAMLET:Pokazuje Polonijevo tijelo Ja žalim ovogaGospodina - al htjela su nebesa Da kazne mene njim, a njega mnome, Te moram biti njima bič i sluga. Sahranit ću ga sad i odgovarat Za prijeku smrt, što zadadoh je njemu Sad laku noć vam. - Moja duša mora Bit okrutna, da može biti meka. Početak loš je, al još gore čeka. -Krene da pođe, ali se vratiJoš, gospo, samo jednu riječ.Sto treba Da uradim?Ne ono - nikako - Sto velim ja. Nek nabuhli vas kralj U postelju i opet k sebi mami, Nek požudno vam štipa obrazeI nazivlje vas mišićem, a vi - Za nekoliko sramnih cjelova, Za milovanje prstiju mu kletih Po vašem vratu svu ćete mu stvar Razmrsiti i reći mu da nisam U zbilji lud, već tek iz lukavosti. Da, to bi bilo dobro njemu reći - Jer kako da bi lijepa, ozbiljna I mudra kraljica zatajit mogla Baburači i šišmišu i mačku Toliko vrijednu stvar? O tko bi to Učinit mogo? Protiv razuma I tajnosti vi skin“te košaru S vrha kuće pa ispustite Sve ptičice, nek lete slobodno, I kao slavni majmun pokušaj Učin“te pa se u tu košaru Uvucite i šiju slomite!KRALJICA: Znaj, ako li su naše riječi dah,A dah je život, nemam ja života, Da dahnem ono, što si sad mi reko.HAMLET: A znate li, u Englesku da idem?KRALJICA: O jao - to sam s uma smetnula! Da, smišljeno je tako.HAMLET: Pismo seVeć pečati, a dva mi školska druga, U koje se ko u dvije ljutice Pouzdajem, imadu odnijet nalog I krčiti mi put i vodit me U lupeštinu. Ali neka bude, Jer zabavno je, kad lagumar sam Odleti u zrak od svog baruta. I bit će teško, al ću kopati Još sežanj ispod njinog laguma I otpuhnut ih čak do mjeseca! Divota je, kad lukavštine dvije U jednome se pravcu sastanu. Taj čovjek će mi pospješiti put. U susjednu ću sobu trbušinu Odvući sada. Majko,

laku noć.

ČETVRTI ČINPrvi prizorPozornica ostaje ista Prizor se neposredno nadovezuje na prethodni; kraljica jeca na postelji; nakon kratke stanke ulazi kralj s Rosencrantzom i GuildensternomKRALI pridiže kraljicu: U jecanju i uzdisanju tom Skriveno nešto leži, što nam moraš Objasnit, jer je dobro da to znamo. Gdje sin je tvoj?

KRALJICA Rosencrantzu i Guildensternu: Vi ostavite nas Na kratak čas.Rosencrantz i Guildenstern odlazeO, dragi mužu moj,Da znaš, što noćas sam doživjela KRALI: A što, Gertruda? Kako Hamlet?KRALJICA: LudKo more i ko vjetar, kad se hrvuI nadmeću. U divljem ludiluI čuvši, gdje se iza zavjesePomaklo nešto, trgao je mačI viknuv "Parcov, parcov!" - starca jeUmorio u ludoj opsjeni,I ne znajući, tko je. KRALI: Strašan čin.Da bjesmo tamo, nas bi bilo toZadesilo. Sloboda njegovaOpasnost nam je teška - tebi, namaI svakome. O jao, kako ćemoDa opravdamo čin taj krvavi?Jer nama će ga bacati na leđa,Sto nismo bili dosta oprezniTe ludoga mladića obuzdaliI podalje uklonili od ljudi.Al naša ljubav bila je tolika,Te nismo htjeli shvatit, što bi biloNajzgodnije, već kao neki ružanBolesnik bolest svoju tajiliI puštali da ona izjedaBaš moždinu života našega.A kud je pošo? KRALJICA: Odvuko je tijeloUbijenog, a ludost njegovaSad blista kao tanka zlatna žilaU rudniku od proste kovineI plače nad njim sa svog nedjela. KRALJ: Gertruda, hajdmo. Sunce neće prijeDotaći goru, nego na brod gaJa otpremim. A ovo sramno djeloIspričat valja sad i opravdatiSvom spretnošću i čašću kraljevskom. -Hej, Guildenstern!vraćaju se Rosencrantz i GuildensternO, dragi prijatelji, Povedite još nekog sa sobom. U ludilu je Hamlet Polonija Umorio i onda odvukao Iz majčine ga sobe. Idite, Potražite ga, lijepo s njim govor“te I mrtvo tijelo tad u kapelicu Odnesite - al hitro, molim vas. -Rosencrantz i Guildenstern odlazeGertruda, hajdmo. Sazvat ćemo sad Sve najmudrije svoje prijatelje I reći im, što nažalost se zbilo I što uradit sada mislimo. Jer tako zao glas će, čiji šapat S jednog kraja svijeta na drugi U pravcu kao top ka cilju Svoj otrovani metak prenosi, Zacijelo naše ime minuti I zgodit samo zrak bestjelesni. O hajdmo sada - moja duša plaha Već sva je puna meteža i straha.Odlaze

Drugi prizorDruga soba u dvorcu Ulazi HamletHAMLET: Dobro je pohranjen.ROSENCRANTZ i GUILDENSTERN vani: Hamlete, kraljeviću Hamlete?HAMLET: Al tiho! Kakva je to buka? Tko To zove Hamleta A - evo ih!Ulaze žurno Rosencrantz i Guildenstern sa stražomROSENCRANTZ: Što ste od mrtvog tijela, kraljeviću, Uradili?HAMLET: Pomiješo sam ga s prahom,Jer s njim je srodan. ROSENCRANTZ: Recite nam, gdje je,Da možemo ga uzet odandeI odnijeti u kapelicu. HAMLET: Ne vjerujte toga. ROSENCRANTZ: Što da ne vjerujem?HAMLET: Da ja mogu slušati vaše savjete, a da ne mogu čuvati svoje tajne. Osim toga, kakav odgovor da dade kraljev sin, kad ga spužva pita? ROSENCRANTZ: Zar me držite za spužvu, kraljeviću? HAMLET: Da, gospodine, ona siše kraljevu naklonost, njegove nagrade i njegovu moć. Ali takvi službenici čine kralju najbolju službu tek na kraju. On ih drži kao jabuku u kutu svoje čeljusti - prve ih stavlja u usta da ih posljednje proguta. Kad mu treba ono, što

ste kojekuda pabirčili, samo vas izažme - i, spužvo, bit ćeš opet suha. ROSENCRANTZ: Ne razumijem vas, kraljeviću. HAMLET: To mi je drago. Lopovska riječ spava u budalastom uhu.ROSENCRANTZ: Kraljeviću, morate nam reći gdje je mrtvo tijelo,i poći s nama kralju. HAMLET: Mrtvo je tijelo kod kralja, ali kralj nije kod mrtvogtijela. Kralj je nešto - GUILDENSTERN: Nešto, kraljeviću?LET: Ili ništa. Odvedite me k njemu. - Sakrij se, lijo, i svi za njom!Jurne van, ostali za njim

Treći prizorPredvorje u dvorcu, kao prije. Kralj sjedi za stolom na podiju s dva ili tri državna savjetnikaPo njega ja sam poslao - i tijelo Da pronađu. O, kako opasno je, Sto taj se čovjek šeće slobodno! Al nipošto se ne smijemo na nj Oborit svom oštrinom zakona, Jer smušena ga voli svjetina, A ona ne zna ljubit razumom, Već samo očima - a gdje je tako,Tu kazna tek se važe krivčeva,A nikad krivnja. Sve da glatko prođe,To činiti se mora, da je onTek nakon trijeznog nam razmišljanjaOdavle tako hitro odaslan.Jer bolest, kad naraste očajno,I očajnim se lijekovima liječiII nikako.Ulaze Rosencrantz, Guildenstern i drugiEj, što se zbilo? ROSENCRANTZ: NismoOd njega mogli doznat, gospodaru,Kud spremio je tijelo. KRALJ: Ali gdje jeOn?ROSENCRANTZ: Vani pod paskom, gospodaru,I želi čuti, što je vaša želja. KRALJ: Dovedite ga pred nas.ROSENCRANTZ: Hej, dovedite kraljevića!Ulazi Hamlet pod stražomKRALI: Dakle, Hamlete! Gdje je Polonije?HAMLET: Na večeri. KRALI: Na večeri? Gdje?HAMLET: Ne gdje on jede, nego gdje njega jedu. Neka skupština državničkih crvi sakupila se upravo oko njega. Crv vam je pravi car, što se tiče hrane. Mi tovimo sva druga stvorenja da utovimo sebe, a sebe tovimo za crve. Debeo kralj i mršav prosjak samo su dvije razne podvorbe, dva jela, ali za jedan stol to je kraj.KRALI: Jao, jao!HAMLET: Čovjek može pecati ribu crvom, koji je jeo kralja, ijesti ribu, koja je pojela toga crva. KRALJ: Sto hoćeš time da kažeš?HAMLET: Hoću samo da vam pokažem, kako kralj može poćina svečano putovanje kroz prosjačka crijeva. KRALI: Gdje je Polonije?HAMLET: U nebu. Pošaljite onamo po njega. Ako ga vaš glasnik ondje ne nađe, potražite ga sami na onom drugom mjestu. Ali ako ga ne nađete ni za mjesec dana, onda ćete ga nanjušiti, kad budete uzlazili uza stepenice na trijem.KRALI nekima od pratnje: Potražite ga tamo.HAMLET:Čekat će, dok ne dođete.Odu neki od pratnjed_J: Čuj, Hamlete, zbog tvoje bezbjednosti- Za koju mi se brinemo, baš ko što I tvoje djelo ljuto žalimo - Taj čin tvoj tebe vatrenom brzinom Odavle goni. Zato sad se spremaj, Jer brod je gotov, povoljan je vjetar I druži čekaju i sve je spremno Za Englesku. HAMLET: Za Englesku?KRALJ: Da.HAMLET: Dobro.KRALI: I jeste, kad bi namjeru nam znao.HAMLET: Vidim kerubina, koji nju vidi. - Ali hajdmo u Englesku! nakloni se - Zbogom, draga majko. KRALI: Ja sam tvoj otac, koji te ljubi, Hamlete.HAMLET: Moja majka. Otac i majka su muž i žena, muž i žena jedno su tijelo - dakle, moja majko. - Obraća se svojim stražama Hajdmo u Englesku!Odlazi sa stražomKRALI Rosencrantzu i Guildensternu:Sve uzastopce za njim pođite, Namamite ga hitro na lađu, Ne odgađajte - Hoću, da još noćas Odavle ode! Sve je gotovo, Zapečaćeno, što se puta tiče. Požurite se!Odlaze svi osim kraljaKralju Engleske! O, ako išta cijeniš moju ljubav,

A o njoj može moja silna tePoučit moć - jer još crvena jeI još te peče brazgotina tvojaOd danskog mača, te u dobrovoljnojPokornosti i strahu čast nam daješ -Ti ne možeš s hladnim preziromDa dočekaš naš nalog vrhovni,Sto svečano u pismu zahtijevaOd tebe brzu Hamletovu smrt.Učini to nam, kralju Engleske,Jer on mi kao ljuta groznicaU krvi bjesni, a na tebi je,Da izliječiš me. Dok ne dočujem,Da svršeno je, radovat se neću,Ma kakvu jošte drugu našo sreću.Odlazi

Četvrti prizorRavnica blizu neke luke u Danskoj. Ulazi kraljević Fortinbras s vojskom u maršuFORTINBRAS: Do kralja danskog sada pođite I pozdrav“te ga lijepo, kapetane, I recite da tu je Fortinbras I da ga moli, neka dopusti Po obećanju prolaz slobodan Kroz svoju zemlju vojsci njegovoj. Al ako hoće veličanstvo štogod Govorit s nama, znate, gdje je mjesto Za sastanak i mi ćemo mu tamo U lice svoju čast iskazati - To recite mu.KAPETAN: Hoću, gospodaru.Kapetan krene u jednom pravcuFORTINBPvAS vojnicima: Vi lagano produžite svoj put.Fortinbras i vojnici nastavljaju svoj put u drugom pravcu; kapetan se sastane s Hamletom, Rosencrantzom, Guildensternom i stražom, koji dolaze na svom putu prema luciHAMLET: Gospodine, odakle te su čete? KAPETAN: Iz Norveške, gospodine. HAMLET: A kudaTo idu sada, molim vas? KAPETAN: Na Poljsku.HAMLET: A tko je vođa njihov? KAPETAN: Fortinbras,Sinovac starog kralja norveškog. HAMLET: A idete li protiv cijele PoljskeII protiv jednog mjesta graničnog? KAPETAN: Po istini i pravo da vam kažem,Mi idemo da osvojimo maliKomadić zemlje, koji sam po sebiNe vrijedi ništa - osim imena -I ja ga ne bih uzeo u zakupNi za pet ciglih dukata i ne biObilniji dobitak donioNi norveškom ni poljačkomu kraljuDa nekome se u svojinu proda. HAMLET: E, onda ga Poljaci neće braniti? KAPETAN: O, već su tamo čete njihove. HAMLET: Dv“je hiljade momaka ne moguS dvaest tisuć“ zlatnih dukataDokončat borbom tričavu tu stvar.To čir je prevelikog obiljaI mira, koji prepukne iznutra,A izvana ničim ne pokazuje,Od čega čovjek gine. - Smjerno hvalim,Gospodine. KAPETAN: A vas nek prati Bog.OdlaziROSENCRANTZ: A ne bismo li pošli, kraljeviću? HAMLET: Za časak. Malo naprijed pođite.Odlaze svi osim HamletaSve prilike me, gle, optužuju I potiču mi tromu osvetu!0 - što je čovjek, ako mu je glavni Života cilj i blago najveće Da spava i da jede? Samo stoka1 ništa drugo. Onaj, što nas je S toliko uma snagom stvorio Te unatrag i naprijed vidimo Zacijelo nije tu vrsnoću namI taj božanski um dodijelio, Da u nama bez svrhe pljesnivi. Je P sve to tek živinski zaboravII kukavičko neko obziranje Sto odveć podrobno na ishod misli? - A miso ako razglobimo tu, Tek jedan dio pameti je u njoj, A tri su dijela kukavičluka. Ja ne znam, zašto živim još da kažem: "To treba da se uradi - gdje imam I razloga i volje, sredstava i snage, Da to izvedem. Mene primjeri Opipljivi ko zemlja potiču. Svjedoči silna vojska ta i skupa, Sto kraljević je vodi blag i nježan Castoljubljem božanskim nadahnut I ishodu nevidljivom se ruga, Te izlaže sudbini jezivoj I smrti sve što smrtno je na njemu I ranjivo - za ljusku jajinju!

Uistinu bit velik ne znači Bez velikog se dizat razloga, Već držati da vrijedno se je borit Za slamku, ako čast je na kocki. Pa što sam onda ja, gdje otac mi je Ubijen, majka mi osramoćena,Četvrti čin

I gdje me krv i razum potiče, A ipak puštam sve u drijemežu I gledam tu na svoju porugu, Gdje tisućama ljudi prijeti smrt, Sto tek za hir i slavu tričavu Put groba idu ko u posteljuI bore se za sitan dijelak zemlje, Na kojemu ni stati ne može Toliki broj, što za njeg vojuje;Gdje nema mjesta dovoljno ni groba, Da svi se mrtvi pod njim sakriju. Nek misli su mi odsad krvi žedne,II inače da nisu ništa vrijedne!Odlazi Razmak od nekoliko sedmica

Peti prizorHelsingor. Soba u dvorcu. Kraljica s dvorskim gospođama, Horacije i jedan plemićKRALJICA: Ne, neću s njom govoriti. PLEMIĆ: Sva smućena je i nestrpljivaI treba žalit njezin jad. KRALJICA: Što hoće?PLEMIĆ: O ocu mnogo govori i veli,Da čuje kako svijet je himbe pun I uzdiše i u prsi se bije I u svaku slamku gnjevno udara, A riječi su joj vrlo nejasne I samo pola smisla imaju, Te njezin govor ništa ne znači - Al zamršenost njegova na razna Nagađanja slušače navodi, Te njene riječi po svom mišljenju Prekrajaju -jer takvim kretnjama I pokretima prati svoje riječi,Te zaista se može slutiti - Doduše ništa sasvim pouzdano, Al ipak neka teška nevolja. Govoriti bi dobro bilo s njom, Jer ona može ulit kobne misli U duše, koje snuju zlo. Nek uđe1.Plemić odlaziza se Mom bolnom srcu - prirodno je to - Sitnica svaka znači teško zlo, A grijeh je sumnjiv nespretno i lud, Da, krijući se, otkriva se svud!Vraca se plemić s Ofelijom; ona je bezumna; u ruci drži lutnju, a kosa joj pada na ramenaOFELIJA: A gdje je lijepo veličanstvo Danske? KRALJICA: Što je, Ofelija? OFELIJA pjeva: Kako svog ću dragog jaDa prepoznam sad?Štap i kostrijet nosi on,Pokornik je mlad. KRALJICA: Što znači vaša pjesma, gospođice? OFELIJA: Što velite? Ne - molim, slušajte.pjevaOn je, gospo, mrtav sad, On je mrtav, znam - Čelo glave zelen bus, A do nogu kam. O, ho!KRALJICA: Ali, Ofelija - OFELIJA: Molim, čujte.pjevaPokrov bijel mu kao snijeg - 110HORACIJE: KRALJICA:Ulazi kraljjRALJICA: O jao, gledaj, mužu! OFELIJA pjeva: Cvijećem obasut,Kiša suza prati njegNa taj vječni put. KRALI: Kako vam je, lijepa gospođice?OFELIJA: Dobro, Bog vam naplatio! Vele da je sova bila pe-kareva kći. Gospodaru, mi znamo, što jesmo, ali neznamo, što možemo biti. Bog vam blagoslovio jelo! KRALJ: Mašta o ocu.OFELIJA: Molim vas, ne govorimo o tom, ali ako vas tkogod zapita, što znači, recite:pjevaDa, sutra j“ Sveti Valentin - U rane zore sat, Na prozor tvoj ću doći ja I ljubav svu ti dat. A kad je djevu pustio Od sebe momak mlad, Njen djevičanski bješe cvijet Uvenuo već tad. KRALI: Mila Ofelijo!OFELIJA: Zaista, bez zakletve, završit ću.pjevaO, mladi momci, svakog vasNek bude stid i sram.Jer svak će to u zgodan časUčinit isto, znam.Ona mu reče:U zagrljaju reko si:"Ja muž ću biti tvoj!"On joj odgovara:I bio bih da nisi tiU krevet pala moj.KRALJ: Otkad je takva?OFELIJA: Nadam se da će sve biti dobro. Moramo biti strpljivi, ali ja mogu samo plakati, kad pomislim da su ga položili u hladnu zemlju. Moj brat mora to da dozna i ja vam hvalim na vašem dobrom nauku. - Moja kola amo! - Laku noć, gospode, laku noć. Drage gospođe, laku noć, laku noć.OdlaziKRALJ: Potecite i stražite je dobro!

Odlaze za njom Horacije i plemićO, to je otrov ljute nevoljeIz očeve što smrti izvire.Gertruda, o Gertruda,Kad jadi nadođu, ne dolazeKo usamljene predstraže, već grnuU četama. Njoj ubili su ocaA onda je i sin tvoj otišao,Sto začetnik je sam silovitiSvog pravednog progonstva. Narod jeSav smućen i tajnovit, opasanU svojoj misli i u šaptanju0 smrti našeg dobrog Polonija -1 nismo zrelo mi postupali,Sto potajno smo njega ukopali, - A Ofelija bijedna sebe je Izgubila i zdravi razum svoj, Bez kojega smo samo kipovi II puke zvijeri. Napokon, a to je Od svega jošte najgore - njen brat Iz Francuske se krišom vratio I mračnom sumnjom sav je obuzet, A imat će i dosta doušnika, Da okuže mu uši otrovnim Naklapanjem o smrti očevoj. A kako nema stvarnih dokaza, U nuždi neće plašiti se oni,Pa dizat će i na nas optužbe Od uha k uhu. O, Gertruda draga, Ko top pun sačme to me pogađa Na mnogo mjesta, zadajuć mi smrt Bez potrebe.Buka vaniKRALJICA: Ah, kakva buka? KRALJ zove: Straža!Ulazi glasnikGdje Svajcari su moji? Neka stanu Na vrata! Sto je? GLASNIK: Izbavite se,O, gospodaru! Kad se prelije Ocean silni preko obale Ne guta nizi bješnjom hitnjom nego Što mladi Laert četom buntovnom Poplavljuje sad vaše službenike. Vladarem već ga zove gomila I kao da je svijet tek nastao, Starina sva je ko zaboravljena, A običaji stari nepoznati, Što svaku riječ utvrđuju i brane - Te viču: "Izbor! Laert budi kralj!" A kape, ruke, jezici im lete Do oblaka u odobravanju - "Nek Laert bude kralj, da, Laert kralj!"Buka vani sve jačaKRALJICA: Na nepravome tragu oštro laju!Zastranili ste, gadni danski psi! KRALJ: Razvalili su vrata.Laert oružan provali u sobu, iza njega Danci LAERT: Gdje je kralj taj?Vi ostanite, molim, vani! DANCI: Ne - i mi ćemo s vama!LAERT: Molim vas,Dopustite mi, gospodo. DANCI: Pa dobro,Pa dobro!Povlače se kroz vrataLAERT: Hvala. Čuvajte mi vrata! -O, podli kralju, daj mi moga oca!KRALJICA: Polagano, moj dragi Laerte!LAERT: O, svaka kap polagane mi krviKopilanom proglasila bi mene I nazvala mi oca rogonjom, A vjernu mater mi baš između Neokaljanih, čistih obrva Obilježila žigom bludnice!Primiče im se; kraljica mu se ispriječi na putKRALI: A što je razlog, Laerte, da takoGorostasna je tvoja pobuna? - O pusti ga i ne plaši se za nas, Gertruda, jer božanstvo štiti kralja, Te izdaja tek škilji na svoj plijen Iz prikrajka i malo uradi Od onog, što je njena namjera. A što si tako bijesan, Laerte? O kazuj mi - Gertruda, ostavi ga - Govori, sinko.LAERT: Gdje je otac moj?KRALI: Pa - mrtav.KRALJICA: Ali ne po njemu.KRALI: NekaDo mile volje on ispituje.LAERT: Al kako umrije? Ja se ne dam varat.U pako vjernost i do crnog đavla Sve prisege, a savjest i vrlina U ponor najdublji! Ja prkosimKRALJ: LAERT:KRALI:LAERT: KRALI: LAERT:KRALJ:DANCI vani LAERT:

Prokletstvu vječnom. Dotle dotjerah, Da prezirem i ovaj svijet i onaj I ni za što već ne marim - tek želim Osvetit ljuto oca svojega. A tko je, što vas u tom ustavlja? Ni čitav svijet, već samo moja volja. A što se tiče mojih sredstava, Sa štednjom ću se njima služiti I s malim ću daleko doći. DragiMoj Laerte, kad pouzdano vi Želite doznat, kako umro je Vaš dragi otac - je li zapisano U knjizi vaše osvete da jednim Oborit ćete mahom prijatelja I dušmanina, nekriva i kriva? Ne, dušmanina samo njegova. A hoćete li onda znati, tko je? Ovako ja ću raširenih ruku Sve prijatelje primit njegove, Ko pelikan, što život žrtvuje, Napojit ću ih krvlju svojom. Ej-Sad govorite kao dobar sinI pravi plemić. Da sam nekriv jaUmorstvu vašeg oca, to će vamS jasnoćom takvom prodrijet u dušuKo zrake sunca u oko.Nek uđe!Nek uđe! Pustite je!Sto je to? I kakva je to buka vani?Vraća se Ofelija s cvijećem u rukamaO, žarka žego, mozak mi isuši, A suze, slane sedmerostruko, Ispalite mi vid u očima! - Naplatit ja ću tvoje ludilo, Nebesa mi, po takovoj težiniDa naša zdjela vagu prevrne.O, majska ružo, mila djevice,O, sestro blaga, nježna Ofelija!O, Bože! Zar je smrtan djevojačkiUm kao život stara čovjeka?Sinovlja ljubav nježna je tolikoDa pošalje za onim, koga ljubi,Dragocjen neki dio same sebe. OFELIJA pjeva: Na golom odru njega nose -Hej, nina, ninani, nena,A gorke suze grob mu rose.Zbogom, golube moj! LAERT: Da imaš pamet i da nastojišNa osvetu nas nagovoriti,Toliko ne bi ganuti nas mogla. OFELIJA: Morate pjevati: "Dolje, dolje", ako mislite da jepao. Ah, kako taj pripjev dobro pristaje! Nevjerni jeupravitelj ukrao kćer svome gospodaru. LAERT: To ništa jeste više nego nešto!OFELIJA: Evo ružmarin, to je za spomen - molim vas, ljubavimoja, spomenite se. A ovo su maćuhice - to je zamisli.LAERT: To nauk je u mahnitosti - misliI spomen - kako se to dobro slaže.OFELIJA kralju: Evo za vas kopra i kandilke. Kraljici Evo za vas rutvice, a i za mene malo; mogle bismo je nazvati travom nedjeljne milosti - O, vi morate iz drugih razloga nositi svoju rutvicu. Ovo je krasuljak - dala bih vam ljubica, ali su sve povenule, kad mi je umro otac. Vele da je dobro svršio.pjevaJer dragan moj je sva mi slast. LAERT: O, - jad i tugu, bol i pako sam -Sve u milinu ona pretvara. OFELIJA pjeva: Zar vratit se neće on?Zar vratit se neće on?Ne, mrtav je već,U grob pođi leć“,Ah, vratit se neće on.Gle brada mu kao snijeg, A kosa mu kao lan - Ne, mrtav je sad I zalud nam jad -0 blažen mu bio san.1 svim kršćanskim dušama, zato se molim Bogu. - Bog bio s vama!OdlaziLAERT: O vidiš li to, Bože?KRALJ: Ja moram s vašim jadom, Laerte,Govoriti i to mi ne smijeteOdreći pravo. Sada pođite,Izberite od svojih prijateljaPo svojoj volji ponajmudrije,A oni onda neka slušajuI neka sude nama dvojici.Pa ako nađu da smo ili glavomII izdaleka u to upleteni,

I svoje ćemo dati kraljevstvo I krunu svoju, život svoj i sve, Što nazivljemo svojim da se vi Zadovoljite. Ali ako nismo, Umirite se i pritrpite, A onda ćemo složno raditi, Da vašoj duši damo zadovoljstvo. LAERT: Pa dobro. Način smrti njegove,Tajnovit pogreb i što nema grba Ni mača iznad kosti njegovih Ni spomenika - što je ukopan Bez svečanog i sjajnog obreda, To viče da se kanda od neba Do zemlje čuje - i ja moram to Istražiti.KRALI: I hoćete - a onda,Kad saznate, gdje krivac jeste pravi, Tek njemu ćete raditi o glavi. A sada hajdmo, molim vas.

OdlazeŠesti prizorPozornica ista. Ulaze Horacije i pratnjaHORACIJE: Tko hoće to da sa mnom govori?PLEMIĆ: Mornari, gospodine; vele da imaju pisma za vas.HORACIJE: Neka uđu.Jedan od pratnje odlaziza se Ja ne znam, s kojeg kraja svijeta bi Taj pozdrav bio, van od Hamleta.Pratilac uvede mornarePRVI MORNAR: Pomoz Bog, gospodine. HORACIJE: I tebi pomogao.PRVI MORNAR: Hoće, gospodine, ako Mu se svidi. Evo pisma za vas, gospodine - šalje vam ga poslanik što je imao da ide u Englesku - ako vam je ime Horacije, kako mi rekoše.HORACIJE okrene se u stranu i čita: "Horacije, kad ovo pročitaš, gledaj da ovi ljudi dođu do kralja; oni imaju pisma za nj. - Još nismo bili ni dva dana na moru, kad se dade za nama u potjeru neki gusarski brod, koji je bio ratnički opremljen. Naša su jedra bila odveć polagana, pa nam nije bilo druge, nego da se junački borimo. U okršaju skočio sam ja na njihov brod, ali u isti se čas oni nekako otkinuše od naše lađe i tako sam ja jedini pao u njihovo sužanjstvo. Postupali su sa mnom kao milostivi lupeži, ali su znali, što rade - i tu im ljubav moram naplatiti. Gledaj da kralj dobije pismo, koje mu šaljem, i dođi k meni - tako brzo, kao što bi bježao od smrti. Imam da ti kažem na uho nešto, od čega ćeš onijemiti, a ipak su mi riječi odveć slabe za težinu same stvari. Ovi će te dobri ljudi k meni dovesti. Rosencrantz i Guildenstern jedre u Englesku. O njima ti imam mnogo da pričam.Onaj za koga znaš da je TvojHAMLET" Sad hajdmo, da vas onamo povedem, Gdje pismo ćete predati, i to Sto brže, da me možete odvesti Do onoga, što s njim vas amo šalje.Odlaze

Sedmi prizorPozornica ista Vrate se kralj i LaertKRALJ: Sad morate po duši s mene svuKrivicu skinut i ko prijateljaU svoje srce mene primiti -Jer vještim uhom čuli ste da onaj,Sto dičnog vam je oca ubio,I meni je o glavi radio. LAERT: Da, to je jasno - al mi recite,Zbog čega niste protiv djela tihPostupali, toliko opakihI takvih da zaslužila su smrt,A snažno vas je poticala mudrostI briga za vaš mir i drugo sve. KRALJ: Dva posebna su tome razloga,Sto vama će se možda slabi činit,Al za me su valjani. KraljiciI materi mu sav je život skoroU pogledima njegovim, a ja sam- Pa bila to vrlina il prokletstvo -Toliko za nju privezan životomI dušom svom, te ko što zvijezda seU svome samo krugu okreće,Baš tako ja tek po njoj živjet mogu.A drugi razlog, zašto nisam smioPostupati pred sudom javnosti,Jest prevelika ljubav svjetine, Sto osjeća je prema Hamletu, Te sve bi ona grijehe njegove Utopila u svojoj ljubavi I ko što voda drvo promeće U kamenje, u odličja bi tako I lisičine oni njegove Pretvorili - a moje strelice, Sto odviše su slabo građene Za tako ljuti vjetar, vratile bi U moj se luk i ne bi zgodile Svoj cilj.LAERT: I tako plemenitog ocaIzgubih ja, a sestra mi je pala U očaj ljuti. Ako hvalit je Unazad mogu, njena je vrlina Na vrhu našeg vijeka stajala, Da javlja svijetu njeno savršenstvo Al još će doći moja osveta!

KRALJ: To ne smije razbijati vam sneI ne mislite da smo tako trome I teške građe pa da puštamo, Da za bradu nas poteže opasnost, I mislimo da to je zabava. Još više ćete čuti zamalo. Ja ljubljah vašeg oca, a i sebe Mi ljubimo - i to će, nadam se, Naučit vas da shvatite -Ulazi glasnik s pismimaGLASNIK:KRALI: GLASNIK:KRALI:Što nosiš? Od Hamleta dva pisma, gospodaru, Za kraljicu i za vas, veličanstvo! Od Hamleta? A tko je donio ih? Mornari, vele, gospodaru. Ja ih Sam ne vidjeh, jer primio sam pisma Od Klaudija, a on je dobio ih Od onog, koji ih je donio. I vi ih čujte, Laerte. - Otiđi!Glasnik ode; kralj čita"Veliki i moćni kraljul Treba da znate da sam gol izbačen na obalu vaše kraljevine. Sutra ću zamoliti za dopuštenje da smijem stupiti pred vaše kraljevsko lice, a onda ću vas najprije zamoliti da vam ispričam, kako se desilo, te sam se tako iznenada i - što je još više - tako čudno vratio.HAMLET" Sto ima to da znači? Zar su se Svi vratili? II to je neka varka, A nije zbilja? LAERT: Znate li tu ruku?KRALI: Da, Hamletovo je to pismo. "Gol!",A u dodatku ovdje veli: "sam!"recite mi, što da radimo? LAERT: Zabunilo me svega, gospodaru -Al neka dođe. To je melem blag Mom bolnom srcu, da ću u brk mu Doviknut: To si ti uradio! KRALI: E, ako li je tako, Laerte -Al kako bi to moglo biti tako? A opet, što bi drugo moglo biti? - Da P hoćete da ja vam budem vodič? LAERT: Da, gospodaru, al me ne smijeteU krilo mira vodit. KRALI: U kriloTvog mira. Ako se sad vratio,1 ako mu je omrznuo put Te neće da se više dade na nj Navesti ću ga ja na takav čin, Od kojega on mora propasti, A neće niti vjetrić prikora Zadunuti zbog smrti njegove - I majka će mu sama našu spletku Ispričati i slučajem je nazvat.LAERT: Da, gospodaru, hoću - vodite me!I najvolim da udesite tako,Da ja budem vaše oruđe. KRAU: I bit će tako. Otkad odoste,Govorilo se mnogo o vama - Pred Hamletom - o nekoj vam vrsnoći, U kojoj, kako kažu, sjajete. Sve druge vam vrline zajedno Ne mogoše toliko zavisti Probudit u njem“ ko ta jedina, A najniža po mome mišljenju U vrijednosti. LAERT: A kakva to je, kralju,Vrlina?KRALJ: Trak na kapi mladosti,Al potreban je on, jer mladosti Ne dolikuje manje lagano I nemarno odijelo, što ga nosi, No staroj dobi samur, tamno ruho, Ozbiljnost što ga zahtijeva i briga Za zdravlje. Dva su mjeseca što bješe Tu neki plemić iz Normandije - To sam sam vidio i poznajem Francuze, jer sam vojevao s njima, I svi su oni vješti konjanici, Al taj je junak bio baš čarovit Jer upravo se srastao sa sedlom I konja svoga takva na čudesa Navodio, ko jedno da su tijelo I ko da gotovo je iste ćudi S tom ponosnom životinjom. I on je Toliko moje očekivanje Nadmašio, te ja - izmišljajuć Majstorije i kretnje - mnogo sam Zaostao za onim, što je on Uradio.LAERT: Normandijac je bio?KRALJ: Normandijac.LAERT: Života mi - Lamord!KRALI: Baš on.LAERT: Da, znam ga, on je pravi biserI alem-kamen cijelog naroda.KRALJ: Vrsnoću vašu on je priznaoI tako je opisao vještinuLAERT: KRALJ:LAERT: KRALJ:I spretnost vašu svu u oružju,A ponajviše u rapirima,Te kliknuo je: "Kakav divan prizor,Da ogleda se s borcem njemu ravnimI kleo se da borci njihoviNi napadnuti nisu umjeliNi branit se, već bili su ko slijepi,Kad s vama su se gdje sukobili.I taj je opis takvom zavišćuSvu Hamletovu dušu otrovao,

Te nije ništa drugo želio,No da se vi što brže vratiteI da se s njime pobijete. Eto, Odatle -Što odatle, gospodaru? Je 1“ otac bio drag vam, Laerte?II tek ste kao neka slika bola - Lik bez srca?Što pitate me to? Ja ne mislim da niste ljubili Svog oca, nego znam da ljubav je Za vrijeme vezana, a život mi Dokazuje da vrijeme gasi žarI vatru njenu. Ima neki garII fitilj u plamenu ljubavi, Što hoće da ga oslabi, i ništaNa svijetu nema uvijek istu snaguJer kad se snaga odviše razbuja,Od rođenoga gine obilja.Što hoćemo uradit, valjalo biUradit smjesta, čim i hoćemo,Jer naše htijenje mijenja se i slabiI odgađa toliko, koliko jeI prilika i jezika i ruku,I onda riječi "valjalo bi" jesuKo dubok uzdah, koji blažeć zlijedi,Al sad u živac čira. Hamlet jeNa povratku - što mislite uradit,Valjanim da se sinom pokažeteSvog oca - više djelom nego riječju?LAERT: U crkvi ću mu grkljan prerezati!KRALJ: Da - nigdje ne smije biti granicaZa osvetu! Al ako, Laerte, To hoćete učinit, ostajte U svojoj sobi. Kad se Hamlet vrati, Nek dozna da ste tu, a mi ćemo Podbosti one, što imadu vašu Vrsnoću slavit, neka dvostruku Na onu hvalu stave pozlatu, Sto Francuz ju je vama priznao. A onda ćemo skupa svesti vas I na vaše se glave okladiti. Toliko on je plemenit, bezazlen I slobodan od sviju spletaka, Te neće niti ogledat rapire I lako ćete ili s nešto varke Odabrat mač nezatupljen i vješto Ubosti ga te za svog oca mu Naplatiti.LAERT: I zato svoj ću mačOmastiti. Od nekoga vračara Toliko smrtnu mast sam kupio, Da treba samo nož zamočit u nju, I gdje god on zasiječe do krvi Na svijetu nema melema od sviju Na mjesečini trava nabranih, Da izbavi od prijeke smrti onog, Tko samo se ogrebe nožem tim. Svoj rt ću tim dotaći otrovom, Pa neka ga tek malko okrzne, Već može umrijet.KRALJ: Razmišljajmo još,Odvagnimo i zgodan čas i sredstva, Da uzmognemo dobro svoju igru Dovršiti. Jer ako promašimo I ako li bi naša namjera Provirila kroz glumu lošu, To bolje je, da i ne počinjemo. I zato treba naša osnova Da ima neku potporu i pomoć,Pa ako nam se ovo izjalovi,Da u nje traži zaklon. Stanite -Da vidim! - Znam već. Na vještinu vašuUčinit ćemo okladu, pa kadaOžednite u borbi ugrijani- A zato treba žestok boj da bude -I kada on zaželi piti, ja ćuVeć imat pehar, za tu svrhu spremljen,Pa ako iz njeg samo srkne on,Izvršit će se naša osnova,I ako vaš ga mine udaracSmrtonosni. - Al kakva to je buka?Ulazi kraljica u suzamaAh, što je, mila ženo? KRALJICA: Jad za jadomSve uzastopce stupa sad i slijedi. Ah, vaša sestra se, moj Laerte, Utopila.LAERT: Utopila? A gdje?KRALJICA: Nad potokom se vrba nadvila,U bistroj vodi. Ona tu je splelaOd žabljaka s tim lišćem čudne vijence,Od tratinčica, kopriva, kačuna,Sto ružnijim ih zovu imenomOvčari prosti, ali hladne našeDjevojčice ih zovu prstimaMrtvaca. Tamo penjati se stade,

Da vješa svoje vijence dračaveNa preklonjene grane, kadno sePod njome neka zlobna grančicaPrelomila, te ona zajednoSa svojim grobnim nakitom od dračjaU plačni potok pade. Haljina seNa vodi njena sva raširilaI časak je ko nimfu nosila,A za to vrijeme ona pjevašeJoš ulomke starinskih pjesama,Baš ko da svoju kob i ne shvaćaII kao stvor, što rodio se u tom Elementu i naviko se na nj. Al to je samo dotle trajalo, Dok odjeća se nije napila I otežala, te je bijednicu Povukla u njen grob gliboviti I njezin slatki poj ugušila.LAERT: Ah, dakle se utopila?KRALJICA: Da, da -Utopila se.LAERT: Bijedna Ofelija!Ti imaš vode sad i odvišeI zato ne dam teći suzama -Al uzalud, jer takva nam je ćudI priroda se drži navikeTe ne mari, što stid prigovara.Al kada mine to, izaći ćeIz mene žena. - Zbogom, gospodaru,Ja imam riječi vatrenih, što hoćeDa planu, al ih ova ludost gasi.OdlaziKRALI: Gertruda, hajdmo. Mnogo ja se mučim,Da njegov bijes utišam. Bojim se, Da to će ga podjarit iznova - Pa zato hajdmo za njim!

OdlazePETI C1NPrvi prizorGroblje s novoiskopanim grobom; čempresi i vrata u ogradi Ulaze dva grobara s lopatama i motikama; spremaju se da počnu kopatiGROBAR: Reci mi, pripada li kršćanski pogreb ženi, koja sama od svoje volje potraži vječno blaženstvo? IUGI GROBAR: Vjere mi, pripada; zato joj brzo iskopaj grob.Mrtvozornik ju je pretražio pa je pronašao da se ima kršćanski pokopati. GROBAR: Kako bi to moglo biti - osim ako se utopila u obrani?RUGI GROBAR: E, tako je pronađeno.PRVI GROBAR: Mora da je bilo "se offendendo" - inače ne može da bude. Jer evo u čemu je stvar. Ako se ja utopim hotimice, to dokazuje neku radnju, a svaka radnja ima tri člana, naime: da radiš, da činiš i da djeluješ - ergo, ona se utopila hotimice. ttJGI GROBAR: E, ali čuj, kume kopaču -GROBAR: Dopusti. Tamo leži voda, dobro - a ovdje stoji čovjek, dobro. Ako čovjek pođe do one vode pa se utopi, onda on - hoćeš, nećeš ide. Pazi! Ali ako voda dođe k njemu da ga utopi, onda se on ne utapa sam - ergo, onaj, koji nije sam kriv svojoj smrti, ne uskraćuje sam sebi život. UJGI GROBAR: A je li to zakon?GROBAR: Bora mi, jest - mrtvozornički zakon. UJGI GROBAR: Hoćeš li da čuješ pravu istinu? Da nije bilaplemkinja, bila bi ukopana bez kršćanskog pogreba. PRVI GROBAR: Pravo veliš - i vrlo je žalosno, što velika gospoda imaju na ovom svijetu više prava da se utope ili objese, nego njihovi bližnji. - Dohvati mi lopatu. Nema starijih plemića od vrtlara, kopača i grobara - oni nastavljaju Adamov zanat, silazi u otvoren grobDRUGI GROBAR: Zar je on bio plemić? PRVI GROBAR: Pa da - i prvi je nosio oružje. DRUGI GROBAR: Pa nije ga ni imao.PRVI GROBAR: Sto? Zar si ti neznabožac? Kako to tumačiš Sveto pismo? Sveto pismo veli: "Adam je kopao" - a zar je mogao kopati bez oruđa? Nešto ću te drugo zapitati. Ako mi ne odgovoriš, kako treba priznaj, da si -DRUGI GROBAR: Pitaj!PRVI GROBAR: Tko gradi tvrđe od zidara, graditelja brodova i tesara?DRUGI GROBAR: Onaj, što gradi vješala, jer ta gradnja nadživi i tisuće stanovnika.PRVI GROBAR: Vjere mi, tvoja mi se domišljatost vrlo sviđa. Vješala - to je dobro, ali kako je dobro? Dobro je za one, koji čine zlo - a ti eto činiš zlo, kad veliš da su vješala tvrđe sagrađena od crkve - ergo, vješala bi mogla biti dobra za tebe. Još jednom, hajde!DRUGI GROBAR: Tko gradi tvrđe od zidara, graditelja brodova i tesara?

PRVI GROBAR: Da, reci mi to, pa ću te za danas otpustiti.DRUGI GROBAR: Bome, sad znam.PRVI GROBAR: Dakle?DRUGI GROBAR: Mise mi, ne znam.PRVI GROBAR: Ne muči time više glavu, jer glupo magare neće ubrzati korak, ako ga i tučeš, a kad te opet netko to isto zapita, reci: "grobar" - jer kuće, koje on sagradi traju do sudnjega dana. Idi, pođi Yaughanu i donesi mi nešto da okvasim grlo.Odlazi drugi grobar Hamlet u mornarskom odijelu i Horacije pojave se na ulazu u gr°“ bije. Prvi grobar kopa i

pjeva.Peti čin

Dok bijah mladić, ljubljah ja - To sva mi bila slast I razbibriga moja sva, Užitak sav i last.Zar taj čovjek zaboravlja, kakav posao radi - kad pjeva kopajući grob?Od navike je sav nekako otupio i otvrdnuo u tom poslu.Da, tako je - ruka, koja malo radi, ima nježniji osjećaj.

PRVI GROBAR pjeva:Al brzo minu mladi vijek I minu slast i raj, Te starosti me udes prijek U pusti baci kraj.

Izbaci jednu lubanjuHAMLET:Ta je lubanja nekad imala jezik i mogla pjevati. Kako ju je taj nitkov tresnuo o zemlju, kao da je čeljust Kainova, kojom je počinio prvo umorstvo! Možda je to bila glava nekog lukavog političara, nekog čovjeka, koji je htio i samog Boga nadmudriti, - a sada je pao u šake tome magarcu - zar ne? HORACIJE: Moglo bi biti, kraljeviću.HAMLET: Ili nekog dvoranina, koji je umio reći: "Dobro jutro, mili gospodaru! Kako si, dragi gospodaru?" Bio je to možda gospodin taj i taj, koji je hvalio konja gospodina toga i toga, ne bi li ga kako dobio na dar - zar ne?Da, kraljeviću.Da, da - tako je, a sada služi gospodi crvima. Nema više labrda, a grobarova lopata lupa ga po tikvi. To ti je sjajna pretvorba - kad bismo bili tako mudri da je vidimo! Zar su se te kosti samo zato s tolikim troškom othranile da se sada njima loptaju? Moje me kosti bole kad na to pomislim. KVI GROBAR pjeva:Tek malo treba troškova, Da naš se spremi gost -HORACIJE: HAMLETKomadić zemlje, lopata, I pokrov bijel je dost“.Izbaci još jednu lubanjuHAMLET: Evo još jedne. Zašto to ne bi mogla biti lubanjanekog pravnika? Gdje je sada njegovo mudrovanje, njegovo cjepidlačenje, gdje su njegovi pravni zamrša-ji, njegove doskočice i podvale? Zašto trpi da ga taj neotesani klipan odadire po tikvi svojom prljavom lopatom i neće da mu zaprijeti tužbom zbog zlosta-ve? Uzima u ruku lubanju Hm - taj se čovjek u svoje vrijeme možda uvelike bavio kupovanjem zemljišta, te je bilo zadužnica, založnica, dvostrukih svjedočanstava, zakupa i pazakupa. Zar je taj mudrac samo zato mnogo zemalja nakupovao da mu se na kraju mjesto mozga tolika zemlja u glavi nakupi? Zar mu njegovi svjedoci, pa ni dvostruki, neće da posvjedoče više zemlje nego što mogu da pokriju dva primjerka jednoga od njegovih ugovora? Same isprave o prijenosu njegovih zemalja stale bi jedva u tu kutiju kuca po lubanji - pa zar sam vlasnik ne može imati više prostora - a?HORACIJE: Ni mrve više, kraljeviću.HAMLET: Ne pravi li se pergamenat od ovčje kože?HORACIJE: Da, kraljeviću - i od teleće.HAMLET: Ovce su i telad, koji u tom traže neko jamstvo.Govorit ću s tim čovjekom. Hamlet i Horacije se primiču - Ej, kome ti to kopaš grob?PRVI GROBAR: Sebi, gospodine - pjeva Komadić zemlje, lopata, I pokrov bijel je dost“.HAMLET: Mislim da ga doista sebi kopaš, jer u njemu ležiš i lažeš.PRVI GROBAR: Vi ležite izvan njega, gospodine, i zato nije vaš; što se mene tiče, ja u njemu ne ležim, a ipak je moj.HAMLET: Ti u njemu lažeš, jer si u njemu, a kažeš da je tvoj.Grob je za mrtve, a ne za žive - dakle ti lažeš.PRVI GROBAR: To je živa laž, gospodine, opet će od mene prijeći Kvama.-AMLET: Za kakva ga čovjeka kopaš?ppVI GROBAR: Ni za kakva čovjeka, gospodine.J-JMLET: Za kakvu ženu, dakle?ppvVI GROBAR: Ni za kakvu, gospodine.plAMLET: Pa koga će onda u njemu pokopati?pRVI GROBAR: Bivšu ženu, gospodine. Ali pokoj njenoj duši

- umrla je.HAMLET: Kako je siguran i točan taj nitkov! Treba da paziš na svako slovo, jer ćeš inače poginuti od nesuglasice. Boga mi, Horacije, već tri godine opažam da se svijet tako pogospodio, te seljak udara dvoranina nožnim palcem u petu i zlijedi mu žulj. - Otkad si ti grobar?PRVI GROBAR: Od svih dana u godini dao sam se na taj posao onog dana, kad je naš bivši kralj Hamlet svladao Fortin-brasa.HAMLET: Koliko je otad vremena?PRVI GROBAR: Zar vi to ne znate? Ta to znade svaka luda. Bilo je to baš onog dana, kad se rodio mladi Hamlet- onaj, što je sada lud, pa su ga poslali u Englesku. HAMLET: Ah, gle! - a zašto su ga poslali u Englesku?PRVI GROBAR: Pa zato što je bio lud. Tamo će se opet opametiti- ali ako se i ne opameti, tamo to nije važno. HAMLET: Zašto?PRVI GROBAR: Neće se to na njemu ni primijetiti; tamo su ljudi ludi kao i on.HAMLET: A kako je poludio?PRVI GROBAR: Vrlo čudno, kažu.HAMLET: Kako "čudno"?PRVI GROBAR: Pa tako da je izgubio pamet.HAMLET: Idi, molim te - gdje bi to bilo?PRVI GROBAR: Gdje? Pa ovdje u Danskoj. Ja sam ovdje grobar još od mladih dana - već trideset godina.HAMLET: Kako dugo leži čovjek u zemlji dok ne istrune?PRVI GROBAR: Bome, ako nije još za života truo - a u današnje vrijeme imamo mnogo mrtvih tjelesa, koja su tako bludom okužena da se još prije raspadaju, nego legnu u zemlju - držat će neko osam do devet godina. Kožar će držati devet godina.HAMLET Zašto baš on duže nego drugi?PRVI GROBAR: E, gospodine, njegov mu zanat tako ustroji kožu da dugo odbija vodu - a voda vam vraški uništava mrcine. Evo vam lubanje. Ova je lubanja ležala u zemlji dvadeset i tri godine.HAMLET: Čija je?PRVI GROBAR: Nekog ludog vragolana - što mislite, čija? HAMLET: Ne znam.PRVI GROBAR: Izjela ga kuga, toga ludog ugursuza. Jednoć mi je izlio staklenku rajnskog vina na glavu. To je lubanja Yorickova, koji je bio kraljev lakrdijaš.HAMLET: To?PRVI GROBAR: Baš to.HAMLET: Da vidim! Uzme lubanju - Ah, ubogi Joriče!- Poznavao sam ga, Horacije - bio je to beskrajno šaljiv čovjek i prebujna je u njega bila mašta. Nosio me je tisuću puta na leđima, a sada - kako mi se gadi, kad se toga sjetim! Stužuje mi se! Ovdje su vi-sjele usnice, koje sam poljubio, ne znam koliko puta.- Gdje su sada tvoje rugalice, gdje je tvoje skakuta-nje, gdje su tvoje pjesme - pa tvoje blistave šale, od kojih se često čitav stol grohotom smijao? Zar nema sada nijedne da se naruga tvom vlastitom cerenju? Zar se sve srozalo? Pođi sad u sobu otmjenoj gospi pa joj reci, neka namaze lice i prst debelo, ipak će i ona postati ovakva. Natjeraj je time na smijeh. Molim te, Horacije, reci mi nešto.HORACIJE: Što, kraljeviću?HAMLET: Misliš li ti da je i Aleksandar bio ovakav u zemlji?HORACIJE: Upravo takav.HAMLET: I da je ovako zaudarao? - Pu!Odbaci lubanjuHORACIJE: HAMLET:HORACIJE: HAMLET:Upravo tako, kraljeviću.Kakvu nam je možda još prostu službu vršiti, Horacije! Zašto ne bismo mogli u misli slijediti Aleksandrov plemeniti prah, dok ga ne nađemo, gdje je zatisnuo rupu na nekom buretu? To bi značilo tražiti dlaku u jajetu. O ne, nipošto - jer nije pretjerano i lako je vjero-vati da ćemo ga tamo naći, ako ga budemo pratili na njegovu putu. Evo kako je: Aleksandar je umro, Aleksandar je bio pokopan, Aleksandar se vratio u prah, prah je zemlja, od zemlje nastaje ilovača - pa zašto ne bi ona ilovača, u koju se on pretvorio, mogla začepiti bure piva? I Cezar se pretvorio u glinu, Da zamaže u zidu pukotinu, I zato svijet je strepio pred njime, Da bude štit od vjetra i od zime. Al tiho, tiho! U kraj! Evo kralja I kraljice i dvorana.Pogrebna povorka ulazi u groblje; tijelo Ofelije u otvorenom lijesu, za njim Laert, kralj, kraljica i svećenik u sutani i talaruAl za kimTo idu da je obred tako krnj? To znači da je tijelo, što ga prate, U očajanju rukom vlastitom Životu svome kraj učinilo. Uklonimo se sad i motrimo.

Ukloni se s Horacijem u sjenu čempresaiRT: A kakvi će još biti obredi?ILET: Gle, to je Laert, valjan mladić. Pazi! iRT: A kakvi još će biti obredi?iĆENIK: Toliko svečan dali smo joj pogreb, Koliko nam je bilo dopušteno, Jer njena smrt je bila sumnjiva I da nam nije viša zapovijed Poremetila običajni red, U zemlji bi neposvećenoj ona Do trublje sudnjeg dana boravila I mjesto blagih molitava svetih Tek crepove bi bili, kamenje I šljunak na nju bacili - a sad je I djevičanski vijenac dobila I djevojke je cvijećem posipljuI pogrebna je prati zvonjava. LAERT: Zar ne smije više biti učinjeno?SVEĆENIK: Ne, više ne smije biti učinjeno. Obeščastili bismoslužbu mrtvih,Da rekvijem joj pjevamo i da je Upokojimo kao one duše Sto smirene sa svijeta odoše. LAERT: Položite je u zemlju. Iz njenogNeokaljanog tijela divotnog Nek niknu ljubice!Polažu lijes u grobAl čuj me,O, svećenice kruti - anđeoU Božjoj službi bit će moja sestraKad ti u paklu budeš urlao. HAMLET: Što - Ofelija lijepa? KRALJICA sipljući cvijeće: Cvijeće cvijetu!O zbogom! Nadah se da poći ćešZa Hamleta - da bračni ću ti krevetUresiti, a ne obasut grob. LAERT: O, trostruk jad nek pane deset putaUtrostručen na onu kletu glavu,Što opako je tebe lišilaTvog prebistroga uma! - Samo čas!Ne bacajte još zemlju, dokle jošJedanput nju ne zagrlim.Skoči u grobA sadNa žive i na mrtve zemlju tu Gomilajte, dok od nizine ove Ne načinite goru, koja će Nadvisit stari Pelion i glavu Božansku mudrog Olimpa! HAMLET primakne se: O - tko jeTo, čiji bol je tako gromotan, A jad mu diže takav urnebesI lutalice zvijezde zazivlje, Da stanu i da strepeć slušaju? To ja sam - Hamlet danski! LAERT izađe iz groba i nasrne na Hamleta: ĐavoliNek pograbe ti dušu!Hrve se s njimHAMLET: Ne moliš seValjano! Skini prste, molim te,S moga grla! Premda nisam žestokI nesmotren, imade ipak neštoU meni, što je opasno, i ti ćešUradit mudro, čuvajuć se toga! Ej - k sebi ruke! KRALJ: Rastavite ih.KRALJICA: O, Hamlete, o, sinko! SVI: Gospodo!HORACIJE: Umirite se, dragi kraljeviću!Pratnja ih rastaviHAMLET: Ne - borit ću se s njime za tu stvar,Dok mogu micat vjeđama. KRALJICA: Za kakvuTo, sinko, stvar? HAMLET: Ja ljubljah OfelijuI četrdeset tisuća joj braćeS cijelom snagom svoje ljubaviNadmašit moju ne mogu. - Sto hoćešUradit za nju? KRALI: Lud je, Laerte!KRALJICA: Za Božju volju, ostavi ga! HAMLET: Reci -Što hoćeš za nju, do bijesa, učinit?Da 1“ hoćeš plakat? Hoćeš li se borit?II hoćeš postit? Hoćeš li se razdrijet? II piti ocat? Jesti krokodile?To sve ću ja učinit! Zar si došo, Da cviliš, da mi skačeš prkosnoU njezin grob? Zakopaj s njom se živ - To hoću i ja! Ako blebećeš0 bregovima, neka navale1 milijune na nas lanaca, Dok naše brdo glavu ne sprži Na plamenoj sunčanoj putanji, A Osa bude kao bradavica!

Ne - ako hoćeš da se razmećeš, I ja se mogu razbacivati! KRALJICA: To sve je ludost, ali kratak čas Tek traje takav njegov napadaj, A onda sjedi nijem i pokunjen tako strpljiv ko golubica Kad zlatna joj se dva golupčeta Izlegu.HAMLET: Slušajte, gospodine -A što je razlog da se tako vi Spram mene vladate? Ta uvijek bjeste Mom srcu dragi. - Ali ništa zato Nek radi Herkul, što mu snaga daje, Jer mačka mauče, a pseto laje!OdlaziKRALJ: O, Horacije, pripazite na nj.Horacije odlazi za njimLaertu Nek strpljivost se vaša okrijepi Od sinoćnjega našeg razgovora - U brzi čin pretvorit ćemo naum. Gertruda, stavi stražu sinu svom. - Živ spomenik će dobit ovaj grob I onda čeka mir nas blagi, lijepi, A dotle neka strpljivost nas krijepi.OdlazePeti čin

Drugi prizorTrijem u dvoru; prijestolja, klupe, stolovi itd. Ulaze Hamlet i Horacije u razgovoruJ-JAMLET: Toliko o tom - sada ono drugo.Zacijelo još se sjećaš sviju zgoda?HORACIJE: O, kraljeviću, da li ih se sjećam!HAMLET: Ko neka borba bješe u mom srcu, Te nisam spavat mogo. Bilo mi je Još gore no u gvožđu buntovniku - Te onda hitro, ne misleći mnogo- I slava toj nepromišljenosti, Jer katkada nam naša nerazumnost I dobro služi, kada promašimoU osnovi, i to bi trebalo Poučit nas da ima neki Bog, Sto daje oblik našim težnjama, Pa makar kako mi ih zamislili.HORACIJE: Zacijelo.HAMLET: Ja izadoh iz kabine,Prebaciv samo pomorski svoj plašt. U tami pipah, te ih srećom nađoh I njihov svežanj ukradoh, a onda U svoju sobu kradom se povratih. Moj strah je svaki obzir prezreo I svečani sam njihov nalog drsko Raspečatio pa sam našao - O, Horacije, kraljevska je to Baš lupeština! - točnu zapovijed, I začinjenu mnogim razlozima U prilog danskog i engleskog kralja, A s baucima i vukodlacima, Sto prijete, ako živ ja ostanem, Da u tren oka, bez odgađanja- I ne naoštriv prije sjekiru - Imadu meni glavu skinuti.HORACIJE: Da 1“ može to da bude? HAMLET: Tu je nalog.Pročitaj ga, kad budeš dokolan.A hoćeš li da čuješ, kako sam Postupao?HORACIJE: Da, molim vas.HAMLET: ZapletenU mrežu tog nitkovluka, još prijeNo mogoh mozgu svom da dadem smjer,Već počeo je on da djeluje.Ja sjedoh te izmudrih nalog novI lijepo ga napisah. Jednoć sam- Ko državnici naši - mislio,Da sramotno je lijepo pisati,I trudio se mnogo, kako bihZaboravio tu vještinu svoju,Al sad mi je poslužila baš svojski.A hoćeš li da doznaš sadržajMog pisma?HORACIJE: Hoću, dragi kraljeviću.HAMLET: Sve kao kraljev zahtjev ozbiljni - Jer Engleska je vjerna podanica, Jer vazda mora ljubav njihova Da cvate kao palma, jer treba Da vlada mir i svagda nosi vijenac Od pšenice i da ih spaja sveđ U prijateljstvu - i još mnogo takvih I vrlo važnih "jerova" - da smjesta, Čim ugledaju i razaberu Sto pismo veli, bez i najmanjeg Razmišljanja donosioce treba U nenadanu smrt uvaliti I ne dat im se ni ispovjediti.HORACIJE: A kako ste zapečatili pismo?HAMLET: Baš u tome je vodilo me nebo - Jer pečatni sam prsten oca svog U kesi imao, po kojem je I danski pečat bio načinjen, Te stavio sam pismo, ko i ono, Potpisao ga, udario žig I spremio ga tako oprezno, Da nisu mogli spazit podvalu. A sutradan je bila morska bitka -I što je onda bilo, to već znaš. ORACIJE: I tako idu u smrt Rosencrantz i Guildenstern. AMLET: Da, al oni su seBaš od srca tog posla primili I njihov udes nije mi na duši. Ta skrivili su sami svoju propast, Sto u tu su se stvar umiješali, Jer opasno je, kad se niske duše Međ protivnike moćne utisnu I među bijesne hrte njihove. ORACIJE: O, kakav je to kralj!

ILET: Zar nisam dužan,Da onog, što je ubio mi oca I majku moju osramotio, Ugurao se među moje nade I izbor moj, a onda udicu Na rođeni mi život bacio, Pa jošte tako himbeno - što misliš Zar ja bih dušu tim ogriješio, Da ovom rukom njemu naplatim, I ne bi li prokletstvo bilo puštat Tu gnojnu ranu naše prirode Da dalje širi prokleti svoj otrov? ORACIJE: Al zamalo će on iz Engleske0 onoj stvari doznat posljedak. LET: Da, brzo bit će to, al dotle samGospodar ja, a život ljudski traje Toliko samo, dok nabrojiš "jedan". Al vrlo žalim, druže moj, što bijah Spram Laerta toliko nesmotren. Ja vidim u ogledalu svog jada1 njegov jad. Pomirit ću se s njim - Al što se svojim bolom razmetao, Raspalilo me ljuto!ORACIJE: Tko to ide?Ulazi Osric, sitan i smiješan dvoranin, u pršnjaku s izdignutim amenima, što podsjećaju na krila; na glavi mu je kićen šešir po najnovijoj modiOSRIC skine šešir i duboko se nakloni: Neka je vaša milost opet od srca pozdravljena u Danskoj!HAMLET: Smjerno vam hvalim, gospodine. Tiho Horaciju Poznaješ li toga vodenog komarca?HORACIJE tiho Hamletu: Ne, dragi kraljeviću.HAMLET tiho Horaciju: Onda blago tebi, jer grijeh je njega poznavati. On ima mnogo zemlje i to plodne. Ako je vol gospodar volu, njegove će jasle stajati pored kraljeva stola. To ti je neka čavka, ali, kako rekoh, veliko je u njega obilje đubreta.OSRIC opet se nakloni: Predragi kraljeviću, ako bi vaša milost imala kada, imao bih vam predati neki glas od njegova veličanstva.HAMLET: Primit ću ga, gospodine, svim žarom svog srca. Osric se i dalje klanja i maše šeširom omotamo Stavite kapu onamo, gdje joj je mjesto - ona je načinjena da stoji na glavi.OSRIC: Hvala, vaša milosti, vrlo je vruće.HAMLET: Nije, vjerujte mi, vrlo je hladno - puše sjevernjak.OSRIC: Zaista, kraljeviću - prilično je hladno.HAMLET: Pa ipak mi se čini da je vrlo sparno i vruće za moju tjelesnu građu.OSRIC: Neobično, kraljeviću - vrlo je sparno, kao da je- ne znam što. Ali, kraljeviću, njegovo me je veličanstvo poslalo, neka doglasim da je stavilo veliku okladu na vašu glavu. Evo, o čemu se radi, gospodaru -HAMLET opet ga primorava, da stavi kapu na glavu: Molim vas, što sam vam rekao?OSRIC: Ne, vjere mi, to je samo zbog moje udobnosti, dušemi. Gospodaru, nedavno je stigao amo na dvor La-ert - vjerujte mi, gospodin od glave do pete, krcat najsjajnijih vrlina, preugodan u društvu, a i izvana je pravi plemić. Zaista, da ga ocrtam po zasluzi, on je kompas i kažiput uglađenosti, jer u njemu ćete naći ujedinjene sve vrline, što ih plemić može da poželi-HAMLET: Gospodine, vi ga tako opisujete da ga vidim pred sobom neokrnjena i neosakaćena. Premda znam da bi nam pomelo aritmetiku pamćenja, kad bismo ga htjeli raščlaniti kao u inventaru, ipak se ono nećeuskolebati, ako bude hitro jedrilo. Ali - da ga istinski pohvalim, ja držim da je on duh od velike važnosti i da je njegova suština tako dragocjena i rijetka te- da kažem o njemu živu istinu - njegova se prava slika može vidjeti samo u ogledalu, a tko bi ga inače htio da naslika, naslikao bi samo njegovu sjenu, ništa više.OSRIC: Vaša milost govori o njemu upravo nepogrešivo.HAMLET: A što je smisao svega toga, gospodine? Zašto mi obavijamo toga plemića plaštem svojih grubljih riječi? OSRIC: Gospodaru?ORACIJE: Ne biste li nam to mogli razložiti nekim drugim jezikom? Vama će to zacijelo uspjeti, gospodine? HAMLET: Kakav je smisao u spominjanju toga plemića? OSRIC: Laerta?HORACIJE tiho Hamletu: Već mu je kesa prazna - potrošio jesve zlato svojih riječi. HAMLET: Da - njega, gospodine. OSRIC: Ja znam da niste neupućeni -IAMLET: Htio bih da znate, gospodine - ali vjere mi, da i znate, ne bi to bila preporuka za mene. Dakle, gospodine -- da niste neupućeni, koliko je u Laerta vrsnoća - Ne smijem to priznati, jer bih inače morao u vrsnoći sebe s njim uspoređivati - a poznavati dobro nekog čovjeka značilo bi poznavati samoga sebe. Ja mislim, gospodaru, što se tiče oružja; ali po glasu koji u toj stvari o njemu raznose ljudi iz njegove pratnje, nema mu ravna. Koje je njegovo oružje? Rapir i bodež.To su dvije vrste oružja ali dalje! Kralj se, gospodaru, okladio s njim o šest berberskih pastuha, a on je na to, kako čujem, založio šest francuskih rapira i bodeža, sa svim pripacima, kao poja-sevima, remenjem i tako dalje. Tri su nosača, vjere mi, upravo dragocjena u izradi i posve odgovaraju balčacima. Ti su nosači prava umjetnina i veoma su bogato zamišljeni. HAMLET: Sto vi to zovete nosačima?OSRIC:AMLET: OSRIC: HAMLET: OSRIC:HORACIJE tiho Hamletu: Znao sam da će vam biti potreban komentar, prije nego završite.

OSRIC: Nosači, gospodaru - to je remenje.HAMLET: Ta bi riječ bila srodnija samoj stvari, kad bismo obedrici nosili topove - a dotle mi je remenje milije. Ali naprijed - šest berberskih pastuha protiv šest francuskih mačeva s pripacima i tri bogato zamišljena nosača. To je francuska oklada protiv Danske. Na što je to založeno, kako vi velite?OSRIC: Kralj se okladio, gospodaru, da vas on nakon dva-naest sukoba između vas i njega neće prestići za tri udara. Stavio je na to dvanaest prema devet - i dvoboj bi se mogao odmah početi ako vaše gospodstvo hoće milostivo da odgovori.HAMLET: A što će biti, ako odgovorim "ne"?OSRIC: Mislim, kraljeviću, ako se hoćete odazvati pozivu nadvoboj.HAMLET: Gospodine, ja ću šetati ovdje u dvorani - ako je po volji njegovu veličanstvu, jer se u ovo doba dana uvijek odmaram. Neka donesu rapire, pa ako je plemić voljan i ako je kraljeva namjera tvrda, gledat ću da dobijem za nj, ako budem mogao. Ako pak ne uzmognem, ostat će mi jedino sramota i neobranjeni udarci.OSRIC: Da li da tako prenesem vaše riječi?HAMLET: U tom smislu a ukrasiti ih možete, kako vam srce želi.OSRIC klanja se: Preporučujem se u pokornosti vašoj milosti! HAMLET: Vaš sam sluga, vaš sluga!Osric se još jednom duboko nakloni; natakne šešir na glavu i odePravo čini, što se sam preporučuje, jer nema jezika, koji bi mu u tom poslužio.HORACIJE: Taj vivak leti s jajinjom ljuskom na glavi.HAMLET: Naklonio se prsima svoje matere prije nego ih je sisao. Tako je on, poput mnogih ljudi njegova soja, koje poznajem i koji su u volji ovom ništavom vremenu, prisvojio samo ton današnjega vijeka i putem ophođenja sakupio pjenušasto more fraza, s kojimon i njemu slični zavaravaju iskusne i umne ljude ali pokušaj samo dunuti da ih staviš na kušnju i mjehur će prsnuti.Ulazi jedan dvoraniriDVORANIN: Kraljeviću, njegovo vam je veličanstvo poslalo pozdrav po mladom Osricu, a on mu je od vas javio da ga čekate u dvorani. Šalje me, da dozna je li vaša želja da se pobijete s Laertom ili mislite neko vrijeme počekati.HAMLET: Moja je namjera tvrda i povodi se za kraljevom željom. Ako on drži da je zgodan čas, i ja sam spreman - sada ili kad god bilo, samo ako budem tako raspoložen kao sada. DVORANIN: Kralj i kraljica i svi drugi dolaze ovamo.ILET: U dobri čas. DVORANIN: Kraljica želi da se prijazno porazgovorite s Laertom, prije nego se pobijete. LET: Dobro me napućuje. Dvoranin odlazi HORACIJE: Izgubit ćete okladu, kraljeviću. HAMLET: Ne bih rekao. Otkad je on otišao u Francusku, neprestano sam se vježbao. Dobit ću uz postavljene uvjete. Ti ne bi vjerovao, kako me sve nešto steže oko srca - ali ništa za to. HORACIJE: Ali, dragi kraljeviću -HAMLET: To je tek ludost - ali je kao neka kobna slutnja, kojabi možda zbunila ženu. HORACIJE: Ako vam se srce odupire, poslušajte ga. Ja ću ih zaustaviti da ne dođu ovamo, i reći ću im da niste raspoloženi.AMLET: Nipošto. Ja prkosim slutnjama. I u vrapčevu je padu osobiti promisao. Ako bude sada, neće biti poslije; ako nema da bude poslije, bit će sada; ako ne bude sada, ipak će jednom doći. Glavno je da smo spremni. Budući da ni o čemu, što ostavlja, čovjek ne zna, kad je pravi čas da to ostavi, neka bude, što ima biti.Ulaze sluge, postavljaju klupe i donose jastuke za gledaoce; zatimulaze trubači i bubnjari, kralj, kraljica i cijeli dvor; Osric i još jedan plemić, kao suci, nose rapire i bodeže te ih polažu na stol uza zid; posljednji ulazi Laert odjeven za dvobojKRALJ: Hej, dođi amo, Hamlete, i uzmiOd mene ruku tu.Kralj stavi Laertovu ruku u Hamletovu; a zatim vodi kraljicu kprijestoljuHAMLET: Ne zamjerite,Gospodine - uvrijedih vas, al to ćeOprostiti mi vaša plemenitost.Svi ovdje znaju, a i vi ste čuliZacijelo da me teška sjeta muči,I ono, što sam ja uradioDa ranilo je vašu čast i ljubavSinovlju i vaš gnjev probudilo,Proglašujem sad ludošću. Zar HamletUvrijedio je Laerta? O, nikad -Jer ako Hamlet nije svoj i nijePri sebi kada vrijeđa Laerta,

Tad nije Hamlet kriv - i on to niječe.Pa tko je dakle? Ludost njegova!A onda je i Hamlet uvrijeđen,Jer ta je ludost ljuti neprijateljI bijednom Hamletu. U ovom kruguJa poričem sve zlobne namjereI to me neka tako opravdaU plemenitoj vašoj misli, kaoDa preko krova strelicu odapehI brata zgodih. LAERT: Ljubav mi sinovljaZadovoljena je - iako bi meJoš najviše nagonit moralaNa osvetu. Al što se tiče časti,To hladan sam i neću pomirenja,Dok stariji i časni učiteljiNe upute me i ne umire,

Da moje ime svijetlo ostane.LAERT:A dotle primam ponuđenu ljubav Ko ljubav pa je neću vrijeđati. Od svega srca ja je pozdravljam I hoću ovu bratsku okladu Da igram vedra čela. Dajte nam Rapire! - Naprijed.Meni jedan!Ja ćuDa podloga vam budem, Laerte. Od nevještine moje vaša će Vještina kao zvijezda zasjati U mrkloj noći i ko živa vatra Odsijevati.O, vi se rugate, Gospodine.Ne, desnice mi ove! Rapire njima dajte, Osriče. -Osric prinese četiri ili pet rapira, Laert uzima jedan i njime čini nekoliko pokusnih bodova A znadeš li za našu opkladu, O, sinko Hamlete? LET: Da, vrlo dobro,Moj gospodaru dragi. Vaša milost Odredila je prednost slabijemu. : Ne bojim se, jer oba sam vas gledo -I on se u tom više dotjerao, Pa zato smo odredili tu prednost. RT: Ne, pretežak je taj - da ogledamJoš jedan.Ide k stolu i uzima otrovani, nezatupljeni rapirHAMLET uzima od Osrica rapir: Ovaj mi se vrlo sviđa - A jesu li rapiri jednake Dužine?SRIC: Jesu, dragi kraljeviću.uri i ljudi iz pratnje pripremaju prostor za mačevanje; Hamlet se sprema; druge sluge donose vrčeve vina s čašamaKRALJ: Na ovaj stol mi vino stavite -Pa ako Hamlet zgodi prvi put II drugi put il ako udari U trećem sukobu, nek opale Sva kruništa iz svojih topova, Jer kralj će piti njemu u zdravlje I biser će u pehar baciti, Dragocjen, kakav nisu nosila Ni četir“ danska kralja naizred U svojoj kruni. Podajte mi čaše. Talambasi nek trublji govore, A trublja neka javlja tobdžiji, A topi nebu, a nebesa zemlji: "Sad pije kralj u zdravlje Hamletu!" Započnite - a vama, sudije, Da pozorno je oko!Sluge postavljaju čaše blizu kralja; trublje; Hamlet i Laert zauzimaju stav za borbuHAMLET: Počnimo,Gospodine.LAERT: Na službu, kraljeviću.Biju seHAMLET: Ha-jedan! LAERT: Nije.HAMLET: Sudije?

OSRIC: O da,Nesumnjiv to je bio udarac!Prekidaju dvoboj; bubanj i trublje; vani grune topLAERT: Pa dobro, još jedanput.KRALI: Stanite! -Hej, vina amo!Sluga mu natoči čašu; kralj pokazuje biserTvoj je ovaj biser. U tvoje zdravlje pijem, Hamlete!Pije, a zatim prividno baca biser u čašuPonesite mu čašu. J-IAMLET: Hoću prijeDa pobijem se. U kraj stavite Na časak. -Sluga postavi čašu na stol iza njega Naprijed! -Opet se bijuOpet pogođen!Sto velite? LAERT: Ne, - samo okrznut,To priznajem. KRALJ: Naš sin će dobiti.KRALJICA: Oznojio se i zasopio. -Na, uzmi ovaj rubac, Hamlete,I otri čelo.Daje mu rubac, ide stolu i uzima njegovu čašuKraljica sad pijeZa tvoju sreću, Hamlete. HAMLET: O, gospo!KRALJ: Gertruda, ne pij!KRALJICA: Hoću, mužu moj -Oprosti, molim.Ispija i nudi čašu HamletuKRALJ za se: Već je prekasno!To otrovan je pehar! HAMLET Ne smijemJoš piti, gospo - za čas. KRAUICA: Dođi amo,Da otarem ti lice.Tare mu liceLAERT kralju: Gospodaru,Pogodit ću ga sada! KRALJ: Ne bih reko.LAERT za se: A ipak mi je duši protivno! HAMLET: Po treći put sad hajdmo, Laerte -Al vi se kanda samo igrate.Svom snagom na me sad navalite,Jer bojim se da postupate sa mnomKo s djetetom! LAERT: A - mislite li? Naprijed!Biju se po treći putOSRIC: Baš ništa nema ni na jednoj strani.Prekinu borbuLAERT naglo: Al sad se čuvajte!Laert zateče Hamleta nepripravna i lagano ga rani; Hamlet ga srdito napadne i u žestini borbe oni izmijene rapireKRALJ: Razdijelite ih! Upališe se!HAMLET napadajući: Ne -još jednom hajdmo.Kraljica padneOSRIC: O pogledajte tamo kraljicu! -Ta stanite!Hamlet duboko rani LaertaHORACIJE: Obojici je krvPotekla. Kako, kraljeviću?Laert padne 148QSRIC prilazi mu: Kako,Moj Laerte? J_JERT: U rođenu se zamkuUlovih kao šljuka - pravednoOd vlastite sad ginem izdaje! f-lAMLET: A što je kraljici?KRALJ: U nesvijest pada,Jer vidi krv. KRALJICA: Ne, ne, - već piće, piće. -O, Hamlete moj dragi - piće - piće!Ah, otrovana sam!UmreHAMLET: O lupeštine! -

Hej! Zaključajte vrata! Izdaja! Istražite je!LAERT: Tu je, Hamlete!O, Hamlete, i ti si umorenI nema lijeka da ti pomogne -Ni pola sata nećeš živjetiA izdajničko oruđe je tuU tvojoj ruci, gle - nezatupljenoI otrovano. Gadna spletka taPokrenula se protiv mene. Gle,Tu ležim da se više ne dignem -A majka ti je otrov popila -Ne mogu više - kralj - da, kralj je kriv.HAMLET: I rt je otrovan? - Ej, otrove Dovrši svoje djelo!Probode kraljaSVI: Izdaja!KRALJ: Ah, prijatelji, ja sam samo ranjenObranite me! HAMLET: Evo, krvničkiI bludni, kleti Dance, popij tajNapitak!Sili ga da pijeTo li je tvoj biser? Pođi Za mojom majkom.Kralj umreLAERT: Pravda ga je stigla,Jer on je sam taj otrov smiješao. - Oprostimo sad jedan drugome. Pa niti moja ni mog oca smrt Nek ne padne na tebe, Hamlete, Ni tvoja na me!UmreHAMLET: Nek te nebo od togOslobodi! Ja idem za tobom. -PadneMoj Horacije, ja ti umirem. -0 zbogom, jadna kraljice. - A vi Sto blijedi od te strave dršćete1 nijema tek ste lica u tom činu,Da imam kad - jer smrt je kruti dželat, Sto svoje žrtve ne čeka - o ja bih Ispričao vam štošta. Al nek bude. - Ja umirem, o, Horacije moj, A ti ćeš živjet, pa opisi mene I moju stvar neupućenima Po istini.HORACIJE: O ne mislite toga,Jer ja sam više stari Rimljanin No Danac. - Još je nešto pića tu?Pograbi čašu s otrovomHAMLET ustane: Okani se! O jesi Y čovjek ti?Hej, čašu daj! Ja hoću tako.Tresne čašom o pod i opet padneBože!O, Horacije, kakva rana bi Zaostala na mome imenu, Da nikad se ne dozna istina! O, ako ikad srcu bjeh ti drag, Od blaženstva se časak još ustegniI na tom grubom svijetu bolno živi, Dok povijest moju svu ne ispričaš!U daljini se čuje stupanje vojnika, a zatim hitac; Osric izlaziA kakva je to buka ratnička? SRIC vraća se: Ko dobitnik se mlađi Fortinbras Iz Poljske vraća te glasnicima Iz Engleske svoj ratni pozdrav šalje. LET: O, Horacije, ja ti umirem,Već jaki otrov duh mi svladava - Ne mogu dočut glas iz Engleske, Al proričem da izbor će vam pasti Na Fortinbrasa. Ja mu dajem glas Na samrti - a ti mu reci to, Razloži mu i velike i male Sve zgode one, što potakoše - A drugo sve nek šutnja prekrije.UmreORACIJE: Sad puca dično srce! - Laku noć, Moj kraljeviću! Jata anđela Uspavala te svojim pjesmama. Al zašto idu amo bubnjevi?Ulazi Fortinbras i engleski poslanici s pratnjomORTINBRAS: A gdje je prizor taj? "ORACIJE: Što hoćeteDa vidite? O, ako neki jad jeII čudo, onda prestanite tražit! ORTINBRAS: Ta gomila mrtvaca vapije:"Umorstvo!" - Jao, smrti ohola,0 - kakvu li si gozbu spremila U svojoj ćeliji vjekovitoj,Te krvavim si jednim udarcem Oborila tolike knezove? PRVI POSLANIK: Jezovit to je pogledi Prekasno Iz Engleske smo glase donijeli, Jer uho, koje bi nas moralo Da sluša, gluho je i ne može Da čuje, kako svršen mu je nalog1 kako već su mrtvi Rosencrantz

I Guildenstern. Sad gdje da primimo Zahvalnost? HORACIJE: Ne iz usta njegovih,Pokazuje na kraljevo tijeloSve kad bi bio živ i mogao Da zahvali, jer nikad nije on Naložio da budu smaknuti. Al kad ste došli baš na krvavi Taj čin - iz rata protiv Poljske vi, A vi iz Engleske - naložite, Da mrtva se tjelesa ta visoko Na odar stave i na pogled svima. A ja ću svakom, koji ne zna još, Ispričat, kako se to desilo, Te slušat ćete o nečovječnim I krvavim i bludnim djelima,0 nehotičnoj pravdi, nesmišljenom Ubojstvu i o smrti, što je sila1 himbenost potakoše, a napokon O promašenim nekim osnovama, Što padoše na glave začetnika. Sve mogu to po istini da kažem.FORTINBRAS: Požurimo se da vas čujemo.Sazovite sve plemenite ljude, Da slušaju - a ja sad pozdravljam U teškoj tuzi svoju sretnu kob, Jer od starine imam neka prava Na ovo kraljevstvo, a sada meTa zgoda zove, da ih ostvarim. J-IORACIJE: I o tom zborit imam razloga.Pokazuje na Hamletovo tijeloIz ovih usta, čiji glas će mnoge Privući. Al nek smjesta bude to, Dok još su ljudska srca zbunjena, Da ne rodi se iz tih spletaka I zabluda još više nevolje. FORTINBRAS: Nek četiri ponesu kapetanaNa odar ko vojnika - Hamleta,Jer da se on na prijestol popeo,Zacijelo bi se bio kraljevskiProdičio. A glazba vojničkaI običaji neka ratničkiU počast njemu glasno govoreNa njegovome putu posljednjem. -Sad dignite tjelesa. - Takav pogledNa bojištu se vidi vrlo čestoAl ovdje njemu nije zgodno mjesto. -Naložite vojnicima, nek pale!

Posmrtna koračnica; odlaze, odnoseći tjelesa, nakon čega se čuje gruvanje topovaBILJEŠKE 1.1.Str. 8. Mrvičak!Doslovno "dio njega" a piece of him to jest Horacija. W Warbur-ton tumači da je "do Horacija" njegova ruka koju pruža u mraku. J. Dover Wilson misli da Horacije u šali kaže kako je izjeden od zime, tako da ga je ostalo samo jedan dio. - Horacije ne vjeruje u duhove; njegova veselost služi kao kontrast nervozi ostalih.Str. 9. Ti si latinac.Latinac scholar je ovdje istoznačnica za učena čovjeka. Osim toga su se u starije doba "zli dusi" izgonili latinskim rečenicama M. Bo-gdanović.Str. 9. Tko si ti,Sto ovo noćno doba prisvajaš...Horacije pretpostavlja da je to varalica ili zao duh, koji je "uzurpirao" lik pokojnoga kralja. Nije čudo da nakon toga duh uvrijeđen odlazi. J. Dover WilsonStr. 11. kad je moćni Julije..."To je slavni Julije Cezar" M. Bogdanović.Str. 12. Baš takve znake burnih događaja... Pasus od ovog stiha do povratka duha na pozornicu zadao je mnogo muka komentatorima i prevoditeljima. Svi su se slagali u tome da je vjerojatno u tiskanom tekstu izostao jedan stih. Tako je i Bogdanović u svojemu prijevodu dodao jednu cijelu rečenicu "I na nebu su bili znakovi - Od kobi zle..." da bi učinio ovo mjesto razumljivim. Me-tiímpy Bilješke

I. 2.đutim je Dover Wilson uočio da je riječ o poremećenom rasporedu stihova, koji je on izmijenio i tako, bez ikakva dodatka, dao cijelom pasusu jasan smisao. U ovom izdanju prihvaćena je njegova emenda-cija-;tr. 12. ona vlažna zvijezda Što moćna je u kraljevstvu Neptuna..."Ta vlažna zvijezda je mjesec, a kraljevstvo Neptuna je more" M. Bogdanović. Vidi se da je Shakespeareu bilo poznato djelovanje mjeseca na plimu i oseku.Str. 17. Više no Sinovac, manje nego sin.Značajno je za Hamleta da su prve njegove riječi na pozornici zagonetka. U izvorniku su još zagonetnije "A little more than kin, and less than kind", ali se svaki prevoditelj mora odlučiti za jednu od nekoliko mogućih interpretacija, i tako postaje jasniji. Hamlet očito opredjeljuje svoj rodbinski odnos prema kralju koji ga je neodređeno nazvao "rođakom" cousin i sinom. On vjerojatno misli: "Više sam nego tvoj sinovac kin - rođak, jer sam nakon udaje svoje majke za tebe postao i tvoj pastorak, ali ne želim se zvati tvojim sinom ili pastorkom jer te mrzim "less than kind" i smatram incestom bračnu vezu svoje majke s bratom njezina pokojnog muža i mojeg oca". Ova posljednja misao postaje očita nakon prvog Hamletova monologa.

Str. 17. - odveć sam na suncu.U prijevodu se gubi igra riječima "sun" sunce i"son" sin, koje su Po zvuku identične. Hamlet je previše u sjaju suncu dvora i više nego što bi želio u svojstvu sina: on je sin mrtva oca, sin rodoskvrne majke, sin strica-oca. Osim toga, u engleskoj poslovici biti na suncu znači biti bez kuće i kućišta, što odgovara Hamletovu položaju, koji je lišen prijestolja.Aa

18. A što se tiče tvoje namjere, Wittenberg da odeš iznova a nauke...emačko sveučilište Wittenberg, osnovano 1502., najpoznatije je tome što je tamo učio Martin Luther. U Wittenbergu se odigrava i Marloweova tragedija "Dr. Faustus", koja je bila poznata Shakespeareovim suvremenicima. Brandes primjećuje da su danski studenti rado odlazili na nauke u Wittenberg. Kao stranac Hamlet je mogao biti i stariji nego domaći studenti, tako da ne mora biti ništa čudnovato u tome što je njemu 30 godina.Str. 19. O, rasparli se, okaljano meso...Mnogi komentatori dopuštaju mogućnost da je u izvornom Shake-speareovu rukopisu stajalo "sullied" okaljano, gnusno, kao što je u prvom i drugom quarto-izdanju, a ne "solid" čvrsto, kao što je u folio-izdanju i u većini modernih izdanja. J. Dover Wilson odlučno zastupa ovo mišljenje i ovako ga brani: "Okaljano meso" je ključ monologa i kaže nam da Hamlet misli o neprirodnoj rodoskvrnoj ženidbi između svoje majke i svojega strica kao o svojoj osobnoj pr-ljavštini... Shakespeare uvijek koristi riječ "okaljati", "okaljan" sully, sullied i na drugim mjestima uz sliku prljavštine na površini čiste bjeline... A površina o kojoj Hamlet ovdje očito misli, to je snijeg, koji simbolički predočava narav što je on dijeli sa svojom majkom koja je nekad bila čista, ali sad je okaljana.Bogdanović je bio preveo "o, raspani se, čvrsto, čvrsto meso". M. R. Ridley također prihvaća "okaljano" meso i kaže da Hamletu u njegovu raspoloženju više smeta prljavština nego čvrstoća mesa. S. de Madariaga, koji zastupa mišljenje da je Hamlet bio u intimnim odnosima s Ofelijom, nalazi potvrdu za "okaljano" sullied meso u francuskom izvorniku Belleforestove fabule o Hamletu, kojom se Shakespeare služio, gdje je uporabljena ista riječ souiller. Belieferest priča kako su dvorani doveli Hamletu neku ženu prototip Ofelije "l“incitans a se souiller en ses baysers et embrassemens" potičući ga da se okalja u njezinim cjelovima i milovanju. Madariaga ide dalje i zaključuje da Hamlet u ovom monologu osjeća prljavštinu zbog majčina incesta, ali i zbog svoje ljubavne veze s Ofelijom "On Hamlet", London, 1948., str. 53-55.Str. 19. Ko Hiperijon prema satiru.U grčkoj mitologiji Hiperion je jedan od Titana, otac Sunca Helios ili samo Sunce. U kasnijim razdobljima Helios je u poeziji često identificiran s Apolonom. Naši prevoditelji bez potrebe, a uz gubitak muzikalne vrijednosti imena Hiperion, pretvaraju Shakespeareova Hiperiona u Apolona; Bogdanović ga je bio pretvorio u Feba. - Satiri su u grčkoj mitologiji bili groteskni stvorovi, kozonogi i rogati.Str. 19- U suzama ko Nioba...U grčkoj mitologiji Nioba je imala sedam sinova i sedam kćeri. Da je jcazne zbog oholosti, Apolon i Artemida ubili su joj svu djecu. Nioba je za njima plakala dok je Zeus nije pretvorio u kamen iz kojega su suze i dalje tekle.Str. 20. U rodoskvrnu postelju1.I Katolička i Protestantska crkva smatrale su ženinu udaju za brata njezina preminulog muža incestom. Užas od toga "rodoskvrnuća" progoni Hamleta kroz cijelu tragediju J. Dover Wilson.Str. 20. Horacije - samog sebe ne prepoznajem1.J. Dover Wilson i H. Grenville-Barker Prefaces to Shakespeare, Hamlet, London, 1936., str. 46 tumače da Hamlet u prvi mah ne prepoznaje Horacija, jer se na kraju monologa tako uzbudio da su mu suze navrle na oči.Str. 20. Taj naziv s vama ću izmijeniti.Tj. "ne želim da sebe zoveš mojim službenikom. Zvat ćemo jedan drugoga prijateljem".Str. 22. I ove ruke nisu sličnije.Tj. "jedna moja ruka nije sličnija drugoj nego što je duh bio sličan vašem ocu".

I 1.3.Str. 29. ili će te jošPrikazat ludom pažnja njegova.Osim ove općeprihvaćene interpretacije, englesko "you“ll tender me a fool" može značiti "prikazat ćeš mene pred svijetom kao ludu". Zaovu se interpretaciju bio odlučio Bogdanović ... ili će me još... Učinit ludom pažnja njegova. Budući da "fool" kod Shakespearea cesto znači "nevino dijete", Dowden nabacuje i treću interpretaciju: Poklonit ćeš mi dijete od Hamleta". Ofelijin uvrijeđeni odgovor da ju je Hamlet salijetao svojom ljubavi "na pošten način", govorio bi u

Prilog ovoj trećoj interpretaciji.I. 4.Str. 30. Je V takav ovdje običaj?

Čudnovato je da Horacije kao Danac postavlja to pitanje. Horacije je ovdje, kao i još u nekim prizorima, puki dramatski instrument, Harn-letov "pouzdanik" confident koji prima obavještenja namijenjena gledateljima, a ne njemu samome.Str. 31. U prerastao ćudi neki dijel...Ovaj stih i četiri stiha što za njim slijede, zadali su više muke prevoditeljima nego komentatorima. Bogdanović ih je u svojemu prijevodu toliko pojednostavnio da nije ništa ostalo od Shakespeareove misli. - Prema starim pojmovima o fiziologiji, ćud temperament zavisila je o kombinaciji četiriju "humora" u tijelu sangvinični, melankolični, kolerični i flegmatični. Ako bi jedan od tih sastavnih dijelova "prerastao", nastao bi poremećaj u ravnoteži. Hamlet očito misli na hipertrofiju melankolije, koja često dovodi do ludila "ruši ograde - I utvrde razuma".Str. 31. il ima navaduJoš neku, što mu oblik vladanjaDopadljivoga odveć nadima -Neka navada ili običaj, koji je uzrok da se dopadljivo vladanje pričinja pretjeranim ili neprirodnim, tako da ljudi zlobno tumače nešto što nije ništa drugo nego osobna privlačnost. J. Dover WilsonStr. 31. i mrva zla ćeSvu plemenitost bića njegovaU kal i blato sa sobom povući.Tekstualno, jedno od najspornijih mjesta u Shakespeareu. Izdanje "Cambridge Shakespeare" navodi za nj oko 80 raznih rješenja. Ali opći je smisao jasan i Bogdanović je odlično riješio ovaj problem.Str. 33. snažnijomOd mišićja u nemejskoga lava.Nemejski lav Nemeja - mjesto u Argolidi bio je neranjiva neman. Ubio ga je Heraklo, a to je bio prvi od njegovih dvanaest mučnih radova koje je obavio kralju Euristeju.Str. 34. A danju postit, zatvoren u ognju...svezi s tim J. Dover Wilson citira Dantea Purgatorio XXIII., 4-9, koji opisuje kako su neumjereni u jelu i piću osuđeni trpjeti lad i žeđ u vatri Cistilišta. To su vjerojatno "gadni grijesi" o kojima uh govori.tr. 34. al bio bi lohaviji od masnog korova a Letinu što tromo raste brijegu...-ta je bila rijeka u grčkom Podzemlju. Tko bi se napio iz nje, zabo-vio bi sve. Shakespeare zamišlja da ona prouzročuje mlohavost i omost u bilju što raste na njezinim obalama.tr. 35. Sa staklom kletog soka bunike...hakespeareov "hebenon" ili "hebona" većina komentatora identifi-ra s bunikom henbane, Hyoscyamus niger, čiji je otrovni sok orišten u medicini. Neki, za kojima se poveo Bogdanović, misle da e riječ o tisi.tr. 37. Bilježnicu amo... Shakespeareovo doba mladići su nosili uza se bilježnice u koje su pisivali svoje misli i dojmove.tr. 37. Hej, momče, amo - amo, sokole!.ugajući se, Hamlet odvraća sokolarovim povikom na Horacijevo zbudeno "hoj, hojl"tr. 38. Da, tako meni svetog Patricija...vo je vjerojatno aluzija na legendu o tome kako je irski apostol sv. atricije St. Patrick otkrio u nekoj špilji ulaz u Cistilište. Postoji i ari hrvatski prijevod te legende vidi Stjepan Ivšić: "Cistilište sv. atricija" u hrvatskom glagoljskom tekstu XV stoljeća. "Starine" V knjiga 41, Zagreb, 1948.. Hamlet sugerira protestantskom "filo-fu" Horaciju, koji ne vjeruje u Cistilište da je duh "pošten" i da lazi iz Cistilišta, a ne iz Pakla J. Dover Wilson. Dowden misli da sv. Patricije prikladno spomenut nakon pričanja Hamletova oca o me kako ga je u vrtu "zmija" tobože ujela i kako ta zmija sada nosi nsku krunu, jer je sv. Patricije, prema drugoj legendi, prognao zmi-iz Irske, a tu legendu Shakespeare spominje i u "Rikardu II."tr. 39. Duh pod zemljom. Zakunite seiHamlet se sada obraća svojem ocu kao čarobnjak koji zaziva zle duhove. Naziva ga "momče", "poštenjačino", "stara krtino", "lagumar". Sve je to u skladu s ondašnjim praznovjerjem da vragovi ruju pod zemljom kao rudari.Str. 40. Zakunu se po treći putPrvi put da neće govoriti o onom što su vidjeli; drugi da neće govoriti što su čuli; treći da neće izdati istinu o Hamletu ako on "uzme na se mahnitosti vid".

II. 1.Str. 41. vi cilju bliže Primaknite se no da samo za nj Raspitujete.Tj. prestanite jednostavno postavljati pitanja i pokažite "da ga i vi izdaleka znate".Str. 42. ko da sklon je bludništvu -Polonije razlikuje "skitanje s lakim ženskima" drabbing i to da mu je sin "sklon bludništvu" open to incontinency, tj. da je okorjeli razvratnik. Ono prvo, po njegovu mišljenju, ne bi pogrdilo Laerta, dok drugo bi.Str. 42. II gdje je kavgu on zapodjenuo U loptanju...U izvorniku stoji "at tennis". Iako bi u hrvatskom prijevodu neobično zvučalo da se u "Hamletu" spominje tenis, ta igra je vrlo stara. Naziv "tennis-play" za neku vrstu tenisa zabilježen je u Engleskoj prvi put 1440. godine.

Str. 43. U samom sebiVi promatrajte njegovo nagnuće.To je doslovan prijevod engleskog "Observe his inclination in yourself", a znači: "Ako ti, kao Laertov vršnjak, i prema tome podložan istim iskušenjima, budeš gledao u sebe, lakše ćeš moći promatrati njegova nagnuća i zapaziti njegove pogreške". Svi su komentatori i prevoditelji ovdje zabrazdili, jer su htjeli pripisati Shakespeareu više nego što je on napisao. Prvi je dr. Johnson u XVIII. stoljeću komentirao: "Možda ovo znači: sam, u svojoj vlastitoj osobi, a ne prekouhoda". To tumačenje prihvaća većina engleskih komentatora, pa i J. Dover Wilson. Urednici "Clarendon Press Shakespearea" tumače: "moguće je da to znači: uskladi svoje vladanje prema njegovu nagnuću". To je tumačenje prihvatio Bogdanović i preveo: "Svoje želje - Udešavajte prema njegovim".

E n-2-

Str. 50. dok je njegov ovaj stroj -Stroj ovdje znači tijelo. Dowden navodi jedno suvremeno djelo o melankoliji, gdje se narav tijela opisuje kao "stroj" machine povezan s "dušom" posredstvom "duha".Str. 52. Kroz vrata u pozadini... ulazi Hamlet J. Dover Wilson prvi je u ovom prizoru pomaknuo Hamletov dola-zak na pozornicu za 12 stihova unatrag, tako da on pričuje Polonijeve riječi. "U takav čas ću k njemu pustit kćer" i dozna za zamku u kojoj je Ofelija, svjesno ili nesvjesno, sudionica. To objašnjava Hamletovo kasnije ponašanje prema njoj i prema Poloniju.Str. 52. vi ste prodavač riba"Prodavač riba" fishmonger bio je eufemizam za svodnika. Str. 53. - a to je meso vrijedno cjelivanja...To je doslovan prijevod engleskoga "a good kissing carrion". W War-buton je bez potrebe to "emengirao" u "good kissing carrion", što su stariji izdavači i prevoditelji prihvatili. Tako je i Bogdanović bio preveo "božanstvo koje cjeliva strvinu".Str. 53. ... jer taj satirički lupež ...Misli se vjerojatno na rimskog satirika Juvenala, koji u svojoj X. satiri opisuje, među ostalim, starost, a taj opis podsjeća na Shakespeareov.Str. 53. Nećete li se ukloniti iz ovoga zraka? Smatralo se da svježi zrak ne prija bolesnicima. Stoga Polonije su-gerira da je Hamlet bolestan i da bi bilo dobro da se čuva propuha.Str. 54. Mi nismo dugme na Fortune kapi.Fortuna je božica sreće, usuda, slučaja. Zbog njezine nestalnostiHamlet je zove bludnicom.Str. 55. Onda su naši prosjaci tijela, a naši monarsi sjene prosjaka. Ako je častoljublje ambicija sjena sjene, onda su kraljevi i junaci, kao prototipovi častoljublja, također sjene, dok su prosjaci, kao njihova suprotnost, jedini stvarni ljudi C. H. Herford, J. Dover Wilson.Str. 56. Kakvo je remek-djelo čovjek1.Ova renesansna himna čovjeku razlikuje se ovdje u nekim pojedinostima od većine starih izdanja i prijevoda, jer je ovdje, prema J. Doveru Wilsonu, prihvaćena kao bolja interpunkcija drugoga quarto-izdanja.Str. 57. Vitez-pustolov... ljubavnik... šaljivac... lakrdijaš... dama... To su sve bili popularni karakteri u ondašnjoj drami.Str. 57. - tragedi iz grada.Ako je to, kao što se pretpostavlja, aluzija na suvremene kazališne prilike, onda nije riječ o Shakespeareovoj družini koja se dotad proslavila prikazivanjem komedija, već je riječ o družini "Lorda Admirala", u kojoj je bio poznati tragični glumac Edward Aneyn, a na repertoaru je imao tragedije Christophera Marlowea.Str. 57. Mislim da ih je u tom smeo skorašnji preokret. Vrlo sporno mjesto. Vjerojatno je riječ o zavjeri grofa od Essexa u veljači 1601. godine. "Innovation" kod Shakespearea uvijek znači "politički preokret, prevrat, nered", a ne "novotarija", kako je Bogda-nović preveo.Str. 57. Pojavio se nakot djece...Ovaj cijeli pasus, do "Herkula i njegov teret", odnosi se na suvremene kazališne prilike. U jesen 1600. osnovano je dječje kazalište koje je davalo predstave u teatru. Te predstave su uskoro postale tako popularne da su počele ugrožavati predstave "odraslih" glumaca. Istodobno je došlo do tzv. "kazališnog rata" između Bena Jonsona s jedne strane i J. Marstona i T. Dekkera s druge. Odrasli su se glumci složili s neprijateljima Bena Jonsona, a on je za djecu napisao satiričnu dramu "Cyntia“s Revels", u kojoj se narugao Dekkeru, Mar-stonu i njihovim prijateljima glumcima. Tako je počeo "rat" koji je dugo trajao i "mnogo je bilo buke na obje strane".Str. 57. da su se mnogi ljudi, što nose mačeve, prepali guščjih pera... To znači da se otmjeni ljudi ne usuđuju zaviriti u "pučka" kazališta, jer su ih tako ozloglasila "guščja pera" pisaca za dječju družinu.Str. 57. i Herkula i njegov teret.Aluzija na kazalište "Globe", koje je imalo kao "cimer" Herkula s globusom na ramenima. Shakespeare je bio usko povezan s tim kazalištem od dana kad je podignuto 1559. do svojega povlačenja u Stratford.

Str. 58. umijem razlikovati čaplju od čakije1. U originalu "I know a hawk from a handsav", tj. doslovce "razliku-jem lopaticu od pile", odnosno "sokola od čaplje". Hamlet kaže da je on lud samo u jednom smjeru, ali da je progledao svoje tobožnje prijatelje koji su, zapravo, dvije ptice grabljivice poslane od kralja.Str. 58. Kad je Roscije bio glumac u Rimu - Quintus Roscius Gallus umro 62. prije naše ere bio je slavan komični glumac. U literaturi je poznat po Ciceronovu govoru "Pro Roscio Comoedo".Str. 58. . "Tad svaki glumac na oslu je došo"Ovo je vjerojatno stih iz neke izgubljene balade. Ujedno neuljudnaaluzija na Polonijeve prethodne riječi "Na moju čast...".Str. 59. Seneka ne može biti odveć težak ni Plaut odveć lagan...Nijedan klasični pisac nije toliko utjecao na englesku dramu u Sha-kespeareovo doba koliko rimski pjesnik Seneka. - Pišući svoju "Komediju zabluda", Shakespeare se ugledao u Plautovu komediju "Menaechmi", koja je i našemu Držiću poslužila kao uzor za njegova "Pjerina".Str. 59. O, Jiftaše, suce Izraelov...Biblijska aluzija. "I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce, tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amonocima, bit će Jahvin, i njega ću prinijeti kao paljenicu... Kada se Jiftah vratio kući u Mispu, gle, iziđe mu u susret kći plešući uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kćeri". Knjiga o sucima, 11,Str. 71. izvraćate imena Božjim stvorovima.30-34 Povijest Jiftahove kćeri obrađena je u engleskoj baladi iz koje Hamlet citira četiri stiha.Str. 59. O, stari znance... Ej, mlada gospo... Hamlet posebice pozdravlja prvoga glumca i dječaka, koji je, po ondašnjem običaju, igrao glavne ženske uloge. Hamlet se boji da se dječaku "glas nije izmijenio", tj. da nije prešao mutaciju.Str. 60. bilo je to Enejino pričanje Didoni. Tu je povijest o padu Troje, ispričana u drugoj knjizi Vergilijeve "Eneide". Premda su u to doba postojale dvije drame o Didoni i Eneji jedna C. Marlowea, navedeni stihovi nisu citat, nego izvorni Shakespeareovi stihovi.Str. 60. "A divlji Pir ko zvijere hirkansko" -Hirkanija je bilo drevno ime za divlje predjele južno od Kavkaza;"zvijere hirkansko" je tigar.Str. 61. 7. bešćutni je kanda Ilion...Ilion je drugo ime za Troju. Ovdje vjerojatno znači Prijamovu palaču u Troji.Str. 61. O, ne bilo te, bludnice Fortuno!Aluzija na Fortunu, božicu sreće i slučaja, koja se obično prikazuje kako zavezanih očiju okreće kolo, simbol nestalnosti i prevrtljivosti.Str. 64. Golubinje sam jetre, nemam žuči.Vjerovalo se da golubinja jetra ne izlučuju žuč, stoga biti "golubinje jetre" znači biti blag.

III. 1.Str. 70. Idi u samostani"Samostan" nunnery bio je eufemizam za javnu kuću. Čini se da Hamlet ima na umu i to značenje.Str. 71. Kakve vi nakaze od njih pravite. Tj. rogonje.Gradite se nevjeste, a nazivate stvari nečednim imenima. Str. 72. - Svi osim jednoga -Tj. svi osim kralja, za koga Hamlet zna da u tom trenutku prisluškuje.Str. 72. Vojnika mač i oko dvoranina I jezik umnika...To je uzor savršena čovjeka renesanse, koji je morao biti dobar vojnik, dvoranin i učenjak.

I III. 2.Str. 73. da rascijepi uši gledaocima u parteru. Parter je u Shakespeareovu kazalištu, po publici, odgovarao našoj galeriji. U njemu je stajala ne sjedila najmanje kritična publika. Ulaznica za parter stajala je samo jedan peni.Str. 73. hoće da nadbije i Termaganta. To nadmašuje i samog Heroda.Aluzija na pretjeranu glumu srednjovjekovnih prikazanja. Termagant je imaginarno božanstvo za koje se u srednjem vijeku držalo da ga obožavaju muslimani. U crkvenim prikazanjima bio je žestok i silovit. To isto vrijedi i za judejskoga kralja Heroda.Str. 75. U kojih krv se tako i razumom Pomiješala...Ovdje "krv" znači "strast".Str. 76. - od hrane kameleonske.Kameleon može dugo biti bez hrane, stoga se mislilo da živi od zraka. I Bokčilo u Držićevu "Dundu Maroju" I. 1. zna za "kamilionte, koji se jajerom hrane".Str. 76. vi ste jednom glumili na sveučilištu, zar ne? Sveučilišne predstave na engleskom i na latinskom igrale su važnu ulogu u razvoju engleske drame. Na naslovnoj strani drugog quarto-izdanja "Hamleta" navodi se da je igran "u oba sveučilišta, u Cam-bridgeu i u Oxfordu".Str. 77. ja ću obući odijelo od samurovine.

Tj. toplo odijelo, prikladno za starce. Hamlet u šali kaže da je prošlo toliko vremena od smrti njegova oca, da on osjeća kako je ostario.Str. 77. Treba onda da gradi crkve ili neće nitko na nj misliti i bit će mu kao drvenom konju...Tj. tko želi da mu ostane svježa uspomena nakon smrti, mora graditi crkve, jer pobožni puritanci postaju jedina vlast u zemlji i zabranjuju nedužne stare zabave, kao što su svibanjske igre i moreške mor-ris-dance, čiji je simbol bio "drveni konj". To je bio lik konja, pričvršćen o pas plesača kojemu su noge bile skrivene suknjom.Str. 78. spomen na nekom prstenu.U drugoj polovici XVI. i u XVII. stoljeću bila je moda da se kakav moto ureze na unutrašnju stranu prstena. Taj moto je bio nužno kratak.Str. 81. Jeste li čuli sadržaj?Ovo kraljevo pitanje dokazuje da on nije gledao Pantomimu i zato nije reagirao na "uvredu" u njoj.Str. 81. kao kor u tragediji.U šekspirovskoj tragediji kor nije bio zbor, kao u grčkoj, nego pojedinac koji je tumačio radnju drame primjerice u "Henriku V" i "Zimskoj priči".Str. 81. kad bih mogao vidjeti kako lutke igraju.Tumač je na pozornici pratio kretnje lutaka prikladnim dijalogom iobjašnjavao radnju.Str. 82. "grakćući riče gavran za osvetom!"Citat iz jedne krvave drame o"Rikardu III." Hamlet ironično bodri glumca da počne bombastično deklamirati u stilu apsurdnih drama o osveti "revenge drama".Str. 82. Jelen ranjen suze lije... Ovo je strofa neke izgubljene balade.Str. 82. Ne bi li to... s čitavom šumom perjanica... s dvije provenske ruže...Tragični glumci nosili su perjanice. "Provenske ruže" bili su ukrasi u obliku ruža na cipelama. Ime potječe od grada Provins na sjeveroistoku Francuske. Grad je bio glasovit po svojim ružama.Str. 82. Da, i polovicu dijela u dobitku.Zakupnici kazališta teško su eksploatirali glumce. Da bi se od njih zaštitili, glumci su postajali dioničari u družinama.Str. 83. Mogli ste svršiti sa srokom.Bogdanović je predvidio srok "nitkova", što dobro odgovara izvorniku.Str. 84. "dok trava raste" -Kraj poslovice glasi: "često ugine konj". Hamlet misli: dok ja čekam da naslijedim kralja na danskom prijestolju, mogu i umrijeti.Str. 84. kao da me želite natjerati u mrežu.Metafora je uzeta iz lova. Ako se tko primakne jelenu "sa strane vjetra", vjetar će ponijeti miris, a jelen će krenuti u protivnom smjeru, u mrežu.

1 III. 4.Str. 91. Ko ubit kralja?Kraljičino začuđeno pitanje dokazuje da ona nije znala da je kralj Hamlet umoren.Str. 92. Hamlet vodi je k slikama na zidu.Tradicija je u kazalištu da Hamlet uspoređuje minijaturnu sliku svojeg oca, koja mu visi o vratu, s isto takvom slikom kralja Klaudija, koja visi o vratu njegove majke. Čini se da je J. Dover Wilson u pravu kad misli da je tu riječ o slikama na zidu. To se izričito kaže u suvremenoj njemačkoj verziji Hamleta "Der bestrafte Brudermord", a opis lika Hamletova oca "A stas ko u glasnika Merkurija" uvjetuje portret u naravnoj veličini, a ne u minijaturi.Str. 94. Pojavi se duh.Prema scenskoj uputi u prvom quatro-izdanju, duh se ovdje ne pojavljuje u ratnoj opremi, nego u"kućnoj haljini" night-gown.Str. 98. I kao slavni majmun...Priča o tom slavnom majmunu nije sačuvana, ali može se rekonstruirati iz Hamletovih riječi: majmun odnese kavez "košaru" s pticama na krov kuće i slučajno ih pusti da odlete. Zamišlja da će i on moći poletjeti ako ude u kavez, a zatim opet iziđe. Posljedica je da sebi slomi vrat.

IV. I.Str. 100. U jecanju i uzdisanju tom...Iz izvornika je jasno da je riječ o kraljičinom jecanju i uzdisanju i da se, prema tome, "prizor neposredno nadovezuje na prethodni". Da bi naglasio prekid između III. i IV čina, kojega kod Shakespearea uopće nema, Bogdanović je bio prisiljen pripisati "to jecanje" these sights Hamletu "u uzdasima teškim njegovim".

IV. 2.Str. 103. On ih drži kao jabuku u kutu svoje čeljusti - Shakespeare očito misli na obične gledatelje u stajaćem parteru, koji su tijekom predstave grickali i glodali jabuku. Na taj običaj on jasnije aludira u "Henriku Vili." V

4.63-4. To je jedina moguća interpretacija teksta drugoga quatro-izdanja "like an apple". U foliju stoji samo "like an ape" kao majmun, bez objekta. Većina urednika i prevoditelja, među njima i Bogdanović, slijede tekst prvoga quarto-izdanja: "as an ape doth nuts" kao što majmun drži orahe.Str. 103. Lopovska riječ spava u budalastom uhu.Hamlet zapravo želi reći da su njegove riječi budalaste, a da je Ro-sencrantz lopov.Str. 103. Mrtvo je tijelo kod kralja, ali kralj nije kod mrtvog tijela."Mrtvo je tijelo, tj. Polonije, na drugom svijetu s kraljem, mojim ocem, ali onaj drugi kralj, moj stric, još mu se nije tamo pridružio" J. Dower Wilson.Str. 103. Sakrij se, lijo...

Povik iz dječje igre, poput naših "skrivača". "Lija" je ovdje Polonijevo tijelo.IV. 3.Str. 105. potražite ga sami na onom drugom mjestu.Ti. u paklu; drugim riječima: "nek vas vrag nosi!" Taj smisao nije biojasan u Bogdanovićevu prijevodu "potražite ga sami gdjegod drug-dje".

I IV 4.Str. 107. To čir je prevelikog obilja...Misao je sasvim jasna: od prevelikog obilja i mira dolazi do stagnacije i nezdravih "unutrašnjih lučenja" koja dovode do rata. Bogdanoviću ovo mjesto "nije posve razumljivo, jer je jamačno sačuvano u okrnje-lom ili iskvarenom obliku"; ali to ne stoji.

IV. 5.Str. 111. Vele da je sova bila pekareva kći.Aluzija na narodnu pripovijetku iz grofovije Gloucester: Isus moli kruha kod nekog pekara; pekareva kći Mu škrto udijeli, a Isus je nato pretvori u sovu F. Douce, 1887.. Ofelija želi reći: Ja sam se preobrazila, ali ne u sovu kao pekareva kći.Str. 111. Da, sutra j“ sveti Valentin -Aluzija na običaj da se prva djevojka koju momak ugleda u zoru toga dana 14. veljače, smatra njegovom dragom Halliwell. Vidi i bilješku uz str. 104 u "Snu ivanjske noći".Str. 113. Gdje Svajcari su moji?Tj. gdje je moja tjelesna straža. Švicarci su od davnine bili poznati ao vojnici plaćenici. Još su i danas Papina tjelesna straža.Str. 116. Sinovlja ljubav nježna je toliko...ovom slučaju Ofelija je za mrtvim Polonijem poslala najdragocje-liji dio sebe: svoj um.Str. 116. Ah, kako taj pripjev dobro pristaje1.Pripjev je "Dolje, dolje", a dobro pristaje Polonijevu stanju.Str. 116. Nevjerni je upravitelj ukrao kćer svome gospodaru. Očito aluzija na neku priču ili baladu, ali nitko joj nije našao izvor.Str. 116. Evo ružmarin, to je za spomen -Svaki cvijet ima svoje značenje, i Ofelija ga daje onomu kome najbolje pristaje. Ružmarin koji se nosi na vjenčanjima i sprovodima, daje Laertu; za sebe drži maćuhice koje znače misli pansy, pensee, osobito ljubavne misli.Kopar laskanje i kandilku pakujac, simbol rogonje daje kralju. Rutvicu, simbol tuge, čuva za sebe, a kraljici, koja je mora nositi "iz drugih razloga", daje je kao simbol pokajanja. Krasuljak pretvaranje čuva za sebe kao opomenu. Ljubica vjernost ne može dati nikome, jer ih više nema.Str. 117.... što nema grba Ni mača iznad kosti njegovih.Kad bi kakav odličnik bio pokopan u crkvi, iznad njegova groba objesili bi njegov šljem, mač i grb.

IV. 7.Str. 120.1 ko što voda drvo promeće U kamenje...Shakespeare misli na neke izvore u Engleskoj primjerice Knares-borough u Yorkshireu s visokim sadržajem vapnenih soli. Tamo ljudi postavljaju pod vodu, koja prokapljuje, razne drvene predmete koji se razmjerno brzo oblože kamenom naslagom.Str. 120. u odličja bi tako I lisičine oni njegove Pretvorili -Tj. svjetina bi smatrala njegove lisičine da smo ga dali zatvoriti čašću za njega. J. Dover Wilson.Str. 120. Ako hvalit je Unazad mogu...Ako mogu hvaliti nju kakva je nekad bila.Str. 120. jer primio sam pisma Od Klaudija...Čudnovato da je Shakespeare izabrao ime gotovo identično kralje-vom Claudius i Claudio. U prijevodu su oba imena nužno posve identična.Str. 121. £, ako li je tako, Laerte -

Al kako bi to moglo biti tako?A opet, što bi drugo moglo biti? -Ako se zbilja vratio... Ali kako se mogao vratiti kad smo ga tako sigurno otpremili... A ipak, tu je njegovo pismo, dakle mora da se vratio.Str. 122. LamordlVjerojatno aluzija na neki određeni lik. U svezi s tim C. E. Browne spominje ime Pietra Montea, instruktora jahanja na dvoru francuskog kralja Luja VII.Str. 123. Sto hoćemo uradit, valjalo bi U radit smjesta, čim i hoćemo...Ova dva stiha i sljedećih pet tumače zapravo Hamletov karakter.Str. 124. Al ako, Laerte, To hoćete učinit, ostajte U svojoj sobi.Kralj nikako ne želi da se Laert sada sastane s Hamletom, jer se boji da bi među njima moglo doći do izmirenja.Str. 125. Ona tu je splelaOd žabljaka s tim lišćem čudne vijence...S J. Doverom Wilsonom slijedimo tekst drugoga quarto-izdanja Therewith fantastic garlands did she make, koje ističe da je Ofelija splela vijence od vrbina lišća, a vrba je simbol nautješne ljubavi, kao i u"Otelu" IV 3.51.. Većina urednika i prevoditelja pretpostavlja folio-tekst There with fantastic garlands did she come, pa tako i Bogdanović: Onamo je došla - S čudnim vijencima od drijemine...Str. 126. Al kad mine to, izaći će Iz mene žena.

Kad te suze prestanu teći, riješit ću se slabih ženskih osobina.V. 1.Str. 127. Mora da je bilo "se offendendo" -"Se offendendo" značilo bi "ozljeđujući sebe", ali grobar dakako misli "se defendendo", tj. "u samoobrani", što bi opravdalo ubojstvo, ali ne i samoubojstvo.Str. 127. ergo...Latinski: dakle. U izvorniku iskvareno u"argal“. Str. 128. Idi, podi Yaughanu...Yaughan, Yohan ili Johan je danski oblik engleskog imena John, a neki "gluhi John" je držao krčmu blizu kazališta "Globe".Str. 129. Dok bijah mladić, Ijubljahja -Grobar u iskvarenom obliku pjeva tri kitice pjesme iz suvremenog "Kanconijera", koji se spominje u "Veselim ženama windsorskim" vidi tamo bilješku uz str. 27..Str. 129. čeljust Kainova, kojom je počinio prvo umorstvo!Skeat je upozorio da je Kain, prema legendi koja se spominje u srednjovjekovnom spjevu "Cursor Mundi", ubio Abela magarećom čeljusnom kosti.Str. 130. jer u njemu ležiš i lažeš.Ova i sljedeća Hamletova replika te dva grobarova odgovora njemu, vrte se oko igre riječima. Na engleskom "lie" znači i ležati i lagati. Pokušali smo reproducirati tu igru riječima. Bogdanović je ovaj pasus slobodno parafrazirao.Str. 131. seljak udara dvoraninu nožnim palcem u petu... E. Dowden i J. Dover Wilson vide ovdje aluziju na zakon o siromasima iz 1597. godine, kad je utvrđeno načelo oporezivanja bogatih u prilog olakšanju bijede siromaha. Datum se podudara "već tri godine", Dowden kaže: "Tada je procjena nadglednika ozlijedila kese, ako ne i žuljeve potrebitijih dvorana".Str. 131. Ja sam ovdje grobar... već 30 godina.Time je točno utvrđena Hamletova dob na 30 godina.Str. 132. To je lubanja Yorickova...Yorick je vjerojatno iskrivljeni oblik danskog imena Jorg Georg. Ne zna se na koga ovdje Shakespeare aludira.Str. 132. Misliš li ti da je i Aleksandar bio ovakav u zemlji? Shakespeare ne misli ovdje toliko na slavu Aleksandra Velikog, koliko na njegovu tjelesnu ljepotu, o kojoj mnogo govori Plutarh. Shakespeare je poznavao Plutarhove "Živote" u engleskom prijevodu T. Northa 1579..Str. 133. Tek crepove bi bili, kamenje I šljunak na nju bacili -Do 1823. godine u Engleskoj su pokapali samoubojice na raskrižjima pod hrpom kamenja J. Dover Wilson.Str. 135. Sto hoćeš za nju, do bijesa, učinit?Tj. da bi pokazao svoj bol. U Hamletovim riječima Laertu J. Dover Wilson vidi "crescendo" sarkazma: Hoćeš li plakati? Boriti se kao što si upravo činio? Postiti a to je ceremonijalni znak boli? Razdri-jeti svoju odjeću od tuge? Piti ocat što stvara melankoliju? Jesti krokodile da naučiš roniti licemjerne suze?Str. 136.. A Osa bude kao bradavica!Spominjući brdo Osu, Hamlet dopunjuje Laertovu aluziju na priču iz grčke mitologije o tome kako su divovi Otus i Efijalt navalili brdo Pelion na Osu, a Osu na Olimp u pokušaju da svrgnu bogove.Str. 136. Nek radi Herkul, što mu snaga daje.Nije sasvim jasno što se time misli, ali otprilike znači: Samo se ti ra-zmeći; doći će i moje vrijeme A. W Verity.Str. 136. Živ spomenik će dobit ovaj grob.Kralj misli na skoru smrt Hamletovu, koju željno očekuje.

V. 2.Str. 137. te ih srećom nadoh...Tj. Rosencrantza i Guildensterna. Hamlet priča kako ih je nadmudrio na lađi koja je njega trebala odvesti u Englesku i u smrt.

Str. 138. Jednoć sam- Ko državnici naši - mislio,Da sramotno je lijepo pisati...Hamlet misli na kićenu talijansku kaligrafiju, koja je tada bila uobičajena u dopisivanju između knezova i dvorova.Str. 140. Ako je vol gospodar volu...Dovoljno je da vol poput Osrica posjeduje određen broj volova stoke, pa da dobije pristup na dvor.Str. 142. Taj vivak leti s jajinjom ljuskom na glavi. Osric je "novopečeni" plemić, jedan od onih "goluždravih žutoklju-naca" o kojima Polonije govori u savjetima svojemu sinu I. 3., a za vivka Vanellus vulgaris se vjeruje da trči s ljuskom na glavi kad se izleže iz jajeta. Horacije aludira na Osricov smiješni šešir.Str. 143. Budući da ni o čemu, što ostavlja, čovjek ne zna kad je pravi čas da to ostavi...Vrlo sporno mjesto. Tekst folio-izdanja, koji većina izdanja i prijevoda slijedi, očito je iskvaren. Bogdanović je bio preveo: "Kako nitko ne zna, što ostavlja na ovom svijetu, zašto ga ne bi ostavio prije reda? Neka bude1." J. Dover Wilson je prvi prihvatio bolji tekst drugoga quarto-izdanja i ovako parafrazirao: "Budući da, po onom što ostavlja na zemlji, nitko ne zna, koji je pravi čas da se umre..." Ne mogu se složiti s njim da "of augh he leaves" znači "od onog što ostavlja na zemlji". Ovo na zemlji je njegov dodatak, njegova interpretacija. Hamlet govori općenito: čovjek nikad ne zna kad je pravi čas da nešto ostavi pozornicu, primjerice, a umiranje, ostavljanje života, samo je jedan, iako možda najvažniji od takvih slučajeva.Str. 144.1 ono što sam ja uradio... Proglašujem sad ludošću. Mnogi su komentatori, od dr. Johnsona nadalje, smatrali ovu Ha-mletovu izjavu lažnom. Istina, njegova je isprika Laertu nespretna. U danim okolnostima drukčija i ne može biti. Ali Hamlet ne kaže da je lud, već samo da je podložan napadajima ludila. To, uostalom,

kaže i njegova mati u prethodnom prizoru: To sve je ludost, ali kratak čas Tek traje takav njegov napadaj...

Likovi:ESCALO, veronski knezPARIŠ, mlad plemić, knežev rođakMONTECCHI l iavg ■-M porodca koje žive u omraziCAPULETTI JROMEO, Montecchijev sinMERCUZIO, knežev rođak i Romeov prijatelj

BENVOGLIO, Montecchijev sinovac i Romeov prijateljTIBALDO, Capulettijev sinovacCAPULETTIJEV ROĐAKLORENZO fmnjevd

GIOVANNI J J 1

BALTAZAR Uontecchijeve sluge ABRAHAM JGRGURN Capulettijeve slugePETARPARISOV PAŽ MERCUZIJEV PAŽ LJEKARNIK PRVI

DRUGI f svirač

TREĆI PRVIDRUGI stražarTREĆI GOSPOĐA MONTECCHI GOSPOĐA CAPULETTI JULIJA Giulietta, Capulettijeva kći JULIJINA DOJILJAVeronski građani, rođaci obiju kuća, maske, straže, sluge i druga pratnja.

MJESTO RADNJE: Verona i Mantova.Prolog

PROLOG:

COR:Uđe KorDvije kuće, obje čašćene i slavne U svoj Veroni, gdje se radnja zbiva, Zapodjenuše borbu s mržnje davne, Sto mnogoj krvi strašnoj bješe kriva.Iz krila, mržnjom zadojenih ružnom, Dva zaljubljena srca iznikoše, Sto smrću svojom nevoljnom i tužnom Otaca ljutu kavgu razvrgoše.Strahovitu, smrtonosnu im kob I roditeljsku bijesnu mržnju svu, Sto tek u dječoj smrti nađe grob, U dva-tri sata vidjet ćete tu.Sad slušajte, a naš će biti trud, Da ne bude vam pažnja uzalud.Ode1- Slične prologe, koji imadu gledaocu olakšati razumijevanje glavne radnje, nalazimo i u nekim drugim Shakespeareovim dramama. Ime "kor" choruszeto je iz starijih engleskih komada, koji su ga preuzeli iz grčke drame, ali suau namijenili samo ulogu prologa.

Jeki drže da ovaj prolog nije Shakespeareov. Heminge i Condell, izdavači vog skupnog izdanja Shakespearovih djela od god. 1623., izostavili su taj prolog, premda ga starija izdanja ove tragedije imadu.

PRVI CINPrvi prizorVerona. Javni trg Uđu Samson i Grgur s mačevima i štitovimaSAMSON: Boga mi, Grgure, pokazat ćemo im da nismo kukavice!

GRGUR: Dakle nećeš kukati, ako te koji opali? SAMSON: Dići ćemo na njih kuku i motiku! GRGUR: Samo da ne bude tebi kuku lele! 1 SAMSON: Ako me koji raspali, bit će mu trista muka! GRGUR: Samo što treba trista muka, da se ti raspališ. SAMSON: Raspaljuje me neko pseto iz Montecchijeve kuće- ono me na to tjera. GRGUR: Ako te tjera, moraš bježati, a junak treba da stoji nabilježi.SAMSON: Neko me pseto iz one kuće tjera, da stanem nabiljegu i ja ću stajati kao zidina, od koje će se odbiti svi Montecchijevi momci i djevojke.GRGUR: Glup si kao zidina, ako budeš i djevojke od zida odbijao.SAMSON: Pravo veliš, djevojke treba tiskati o zid - zato ću momke od zida odbijati, a djevojke k zidu tiskati. GRGUR: Ali kavga je samo između naših gospodara i između Igra riječima na ovom mjestu kukavica, kukati, kuka i kuku prevedena je Posve slobodno. U originalu su riječi drukčijeg značenja.SAMSON:GRGUR: SAMSON:GRGUR: SAMSON:GRGUR:nas, njihovih slugu.Ništa zato - ja hoću da budem kao tiranin. Kad svršim s momcima, bit ću okrutan i prema djevojkama - sve ću im cvijeće zgaziti. Sto - djevojačko cvijeće?Da, djevojačko cvijeće ili cvijeće djevičanstva. Shvati to kako hoćeš.Shvatit će te one, kad te osjete.I osjetit će me, dok mogu stajati - a poznato je dasam tvrd komad mesa.Dobro je što nisi riba, jer bio onda bio bakalar. Izvuci svoj alat jer evo gdje dolaze dvojica iz Montecchijeve kuće.Udu Abraham i BaltazarSAMSON: Moj je goli mač vani. Zametni ti kavgu, a ja ću ti s leđa pomagati.GRGUR: S leđa? Valjda ne misliš okrenuti leđa i pobjeći? SAMSON: Nemaj straha od mene. GRGUR: Od tebe? Nimalo, Boga mi.SAMSON: Gledajmo da bude pravo na našoj strani. Oni neka počnu.GRGUR: Namrštit ću se i proći pokraj njih, pa neka to shvate kako hoće.SAMSON: Ne, već kako smiju. Ja ću im griskati palac1, pa ako to mirno podnesu, bit će im sramota.Griska palacABRAHAM: Griskate li vi to nama palac, gospodine?SAMSON: Da, ja griskam palac, gospodine.ABRAHAM: Griskate li nama palac, gospodine?SAMSON: Je li pravo na našoj strani, ako reknem: da?GRGUR: Nije.SAMSON: Ne, gospodine, ja ne griskam vama palac, gospodine, ali griskam palac, gospodine.1. Griskanje palca bilo je u Shakespeareovo doba poznat izazov na borbu.GRGUR: Hoćete li da zametnete kavgu, gospodine?ABRAHAM: Kavgu, gospodine? Ne, gospodine.SAMSON: Ako hoćete gospodine, ja sam spreman. Ja služimisto tako dobra gospodara kao i vi. ABRAHAM: Ali ne boljega. SAMSON: Da, gospodine.Uđu Benvoglio i Tibaldo s raznih stranaGRGUR tiho Samsonu: Reci "boljega" -jer evo gdjedolazi gospodarev rođak.1 SAMSON: Da, boljega, gospodine! ABRAHAM: Lažete!SAMSON: Povucite, ako ste ljudi! Grgure, ne zaboravi svoj majstorski udarac!Biju seBENVOGLIO izbijajući im oružje iz ruku: Raziđite se lude! Mačeve u korice! Ni sami ne znate, Sto činite! TIBALDO: Benvoglio, zar se tiS tom jadnom bagrom bijes? Amo se Okreni, gledaj smrti u oči! BENVOGLIO: Ja čuvam samo mir. Povrati mač U korice il“ njime se posluži, Da skupa ove ljude razdvojimo. TIBALDO: U ruci mač a govoriš o miru?Ja mrzim riječ tu, ko što mrzim pako, Montekovce i tebe! Brani se, Ništarijo!Tuku seUđe po nekoliko pristaša jedne i druge kuće te građani s toljagama GRAĐANI: Ej, amo koplja! Amo toljage!Pa udrimo i pobijmo ih! Dolje1. Grgur je naime okrenut prema onoj strani, s koje dolazi Tibaldo:Montecchi1. Dolje! Dolje Capuletti! Uđe Capuletti u noćnoj haljini i gospođa CapulettiCAPULETTI: Što? Kakva to je buka? Dajte miMoj dugi mač! Hej! GOSPOĐA CAPULETTI: Štaku, štaku! Gdje je

Za tebe mač ! CAPULETTI: Hej, amo mač moj, velim,Jer stari je Montecchi došaoI vitla mačem da me razdraži.Uđu Montecchi i gospođa MontecchiMONTECCHI: Ti podli Capuletti! - Pusti me,1

Ne ustavljaj me! GOSPOĐA MONTECCHI: Ni koračit nećeš,Da sukobiš se s dušmaninom svojim!Uđe knez Escalo s pratnjomESCALO: Vi buntovnici, rušitelji mira, Vi skrvnitelji toga čelika, Što građanskom je krvlju okaljan - Zar ne čuju me? - Hej, vi ljudi! Zvijeri, Što vatru svoga bijesa smrtnoga Zagašujete vrelom grimiznim, Što izvire iz vaših prsiju, Odbacite iz ruku krvavih To oružje, u zli čas kaljeno2 - Jer inače vas muke čekaju - I čujte sud ovog ljutitoga kneza. Montecchi i vi, stari Capuletti. Već treći put je razdor građanski Iz vaših zračnih riječi3 nastao1. To veli Montecchi svojoj ženi.2. Kaliti hladiti.3. Riječi su zrak.I smeo mir u našim ulicama, A veronski su drevni građani Odbacili svoj ures dostojanstva, Te stare ruke mašu kopljem starim, Od rđe mira izjedenim, pa se Upletoše u vašu mržnju, koja Sve izjeda. Al ako jošte jednom Uznemirite naše ulice, Za narušenje mira platit ćete Životom svojim. A za ovaj put - Svi drugi neka sad se raziđu - Vi Capuletti poći ćete sa mnom, A vi Montecchi sutra poslije podne U Villafrancu1 k nama dođite, U naše javno sudište, da tamo U svemu svoje naloge vam damo Još jednom u kraj, kom“ je glava mila!Odu svi osim Montecchija, gospode Montecchi i BenvogliaMONTECCHI: Pa tko je opet zavrgao kavgu?Govori, rode -jesi 1“ od početkaVeć ovdje bio? BENVOGLIO: Kad sam pristigao,Zatekoh sluge vašeg protivnika,Gdje s vašima se ljuto pobiše.Ja trgoh, da ih rastavim - al utoTibaldo bijesni s golim stiže mačemI puneći mi uši izazivomNad glavom svojom vitlao je njimeI sjeko zrak, al on je neranjenZa porugu mu samo cičao.I dok smo tako bili se i boli,Sve veći broj boraca prilažašeNa obje strane, dok se nije knezPojavio i sve ih rastavio.1- Villafranca u originalu Free-town je gradić blizu Verone, poznat iz ratova zrneđu Italije i Austrije.1. Tu je Shakespeare jamačno imao pred očima neki gaj blizu svog rodnog mjesta ili drugdje u Engleskoj.2. U ovoj i u drugim Shakespeareovim dramama nalazimo češće misao da se iz čovječjih uzdaha izvijaju pare, od kojih kao da nastaju oblaci ili magle tako i u 3. prizoru II. čina.GOSPOĐA MONTECCHI: A naš Romeo? Uprav mi je milo, Što njega u tom boju nije bilo.BENVOGLIO: Sat prije nego sunce se božansko Pomolilo kroz prozor zlaćani Na istoku, izadoh nešto sjetan U šetnju - i u gaju javorovu,1 Što od grada se stere k zapadu, U rani čas taj nađoh vašeg sina, Gdje šeće te koračih prema njemu, Al on me spazi pa se ukrade U guštaru. Razumio sam dobro, Da jednake smo ćudi. I ja htjedoh Da nađem kraj, gdje nema mnogo svijeta, Jer sam sam sebi bio previše, Te tako pođoh putem svojih želja I nisam htio slijedit njegove, Već rado se uklonih onome, Što rado je od mene pobjegao.MONTECCHI: Već mnogo put ga zorom vidješe, Gdje hlađana se rosa jutarnja Umnožava od suza njegovih, A uzdisaji teški njegovi Gomilaju sve gušće oblake2 - Al tek što sunce, glasnik radosti, Na dalekome istoku povuče Sjenovit zastor s kreveta Aurore, Moj mračni sin se domu svom ukrade Od svjetlosti te sam se u sobu Zaključa i zatvoriv prozore Odagna lijepu svjetlost bijelog dankaI umjetnu si neku pravi noć. Tek dobar nauk može njega voditII crna kob će odatle se rodit. BENVOGLIO: A znate 1“ razlog, plemeniti striče?MONTECCHI: Ne - i ne mogu od njeg da ga doznam. BENVOGLIO: A jeste li salijetali ga živo? MONTECCHI: Da, a i mnogi prijatelji moji,Al on je sam svom srcu pouzdanik, Te sam je sebi - ne ću reći iskren, Već nekako tajnovit, zatvoren I tako skrovit istraživanju Ko pupoljak, što zli ga crv izgrize Još prije nego razvit može zraku Milinu svojih listića i prije No suncu svoje čari posveti. Izliječio bih rado bol mu tu, Baš ko što rado doznao bih nju. BENVOGLIO: Al evo njega. Sklonite se sadA ja ću gledat, da mu doznam jad. MONTECCHI: Da, ostani i namjera ti tvojaZa rukom pošla. - Hajdmo, ženo moja.Montecchi i gospođa Montecchi odu Uđe Romeo

BENVOGLIO: Dobro jutro! ROMEO: Zar dan je tako mlad? BENVOGLIO: Da, devet sati. ROMEO: Dug je čas uz jad!Je 1“ ono bio otac moj, što s takvomBrzinom ode? BENVOGLIO: Jest. A kakav bolProdužuje Romeu časove? ROMEO: Jer nema, što bi kratit mu ih moglo. BENVOGLIO: Zar zaljubljen si? ROMEO: Nemam - BENVOGLIO: Ljubavi?ROMEO: Ne - prijazni u one, koju ljubim. BENVOGLIO: O zašto ljubav, likom tako mila,U kušnji tako kruta je i tvrda? ROMEO: O zašto ljubav, što je, kažu, slijepa, Bez očiju se plijena svog dočepa? Gdje ćemo ručat? - Jao, kakav bješe Tu okršaj? Al nemoj mi kazivat,Jer sve već znam. O mržnji tu se radi,Al više još o ljubavi - da, da!O ljupka mržnjo, mrka ljubavi!O sve na svijetu, stvoreno iz ništa!Lakoćo teška, zbiljska utvaro!O ružna zbrko stvari divotnih!O svijetli dime, perje olovno!0 hladna vatro, zdravlje bolesno! Sveđ budni sanče - sve to jest i nije,1 A takva i moja ljubav ti je.Ne smiješ li se? BENVOGLIO: Ne, jer volim plakat. ROMEO: A zašto, dušo? BENVOGLIO: Jer ti duša strada. ROMEO: I prijatelj kadikad bol nama zada.1 samo teško pati srce moje,A ti još tiskaš na nj i jade svoje, Te ljubav tvoja, što se tako trudi, Još veći jad u mojoj duši budi. Tek dim je ljubav, što isparuje se Iz uzdisaja, a kad raziđe se, Zaljubljeniku vatrom oči gore. Kad ljubav pati, ona je ko more, Sto ljubavničkim suzama se hrani,2 I što je jošte? Pitoma divljina, Gorčina ljuta, preslatka milina. Sad zbogom, rode.BENVOGLIO: Ja te želim slijedit,Jer teško ćeš me inače uvrijedit.ROMEO: Pa pred tobom ne stoji tu Romeo - Ja ne znam ni sam, kuda on se djeo.BENVOGLIO: Al ozbiljno mi reci, koju ljubiš?ROMEO: Zar namrgođen da ti kažem to?BENVOGLIO: Što? Namrgođen? Ne, već ozbiljno Da kažeš, tko je.ROMEO: Reci bolesniku.1. Takvih antiteza ima više u ovoj drami vidi odmah niže: "Pitoma divljina..." itd..2. I u originalu stoji ovako jedan stih bez rime. Bit će da je jedan stih ispao.Nek ozbiljno se lati oporuke - Još teže ćeš mu time zadat muke. Al ozbiljno ti velim - ljubim ženu. BENVOGLIO: Pogodio sam držeći, da ljubiš. ROMEO: Baš valjan strijelac.1 Ali je i krasna! BENVOGLIO: I nije teško krasan cilj pogodit. ROMEO: Ej, promašit ćeš. Nju Kupido nije Pogodit kadar. Ko Diana ti je Čistoćom divnom oružana cijela, Te ne plaši se slabih dječjih strijela2 Odolijeva i buri slatkih riječi I žarkoj vatri oka plamenog I zlatu, koje sveca zavodi. Ljepotom ti je bogata, a ipak Siromašna, jer sve će blago njeno, Kad umre, s njome biti sahranjeno. BENVOGLIO: Na vječitu se zaklela čistoću? ROMEO: Al rasipna je uza svu tvrdoću,Jer kad ljepotu svoju tako kvari, Budućnost svu će lišit njenih čari.3 I prelijepa i premudra je, znaj, Te moreć mene teče Božji raj - I kune se da nikad ljubit neće, A taj me zavjet živa u grob meće. BENVOGLIO: Čuj savjet moj i ne misli već na nju. ROMEO: Nauči me, da više ne mislim. BENVOGLIO: Slobodu daj svom oku - promatrajI ostale krasote. ROMEO: Tako ćuJoš više mislit o divoti njenoj. I sretne krinke, što cjelivaju Ljepotičino čelo, kazuju nam Crninom svojom, da ljepotu kriju. I čovjek, što oslijepi, ne može Dragocjeno zaboraviti blago Svog izgubljenog vida očinjeg.1 Valjan je strijelac zato jer je pogodio. Ta se igra riječima dalje nastavlja.2. To su strijele malog Kupida boga ljubavi, Amora.3. Umrijet će naime bez potomstva, kad je tako kreposna.Da pokažeš mi ženu bezmjerne Ljepote - što je meni ta ljepota No papir, gdjeno čitat mogu, što Nadvisuje tu bezmjernu krasotu. Sad zbogom - slaba nauka je ta. BENVOGLIO: Dok ne primiš je, tvoj sam dužnik ja.Odu

Drugi prizorUlicaUđu Capuletti, Pariš i slugaMontecchi vam je istom kaznom vezanKo i ja, a za starce, kakvi mi smo,Ja držim, nije teško čuvat mir.Obojica ste časni i pošteniI šteta, što ste tako dugo većU omrazi. Al sad, gospodine,

Sto velite o mojoj prosidbi?Ponovit moram, što već prije rekoh,Da kći mi je u svijetu tuđinka -Četrnaestu navršila još nijeI do dva ćemo ljeta pričekati,Da uzmognemo nevjestom je zvati.I mlađe već su sretne majke bile.Al same sebi time su naudile.Sve druge nade proguta mi zemlja1

I jedina je ona nade puna,Da sve imanje moje će naslijedit.Salijećite je, mili Parise,I pokušajte njeno srce steći,A ja vam neću pristanak odreći,Jer moja volja sudara se s njenom1. To će značiti da je Capuletti imao više djece, ali su mu pomrla.CAPULETTI: PARIS:CAPULETTI:PARIS: CAPULETTI:I koga htjedne, tome bit će ženom. Večeras je u mojoj kuću slava I mnogo dičnih pozvao sam glava, A u tom kolu dragom vi ste jedan, Sto više mi je nego brojem vrijedan. U mome ćete domu ubogome Zemaljskih zvijezda gledat jato bajno, Da tamno nebo od njih biva sjajno - I posred svježih ženskih pupoljaka Veselja ćete naći svakojaka, Sto mladosti su iza zime sjetne Uživanje u majske dane cvjetne - Pa gledajte ih sve i promatrajte I ponajljepšoj svoje srce dajte. I kćerku tamo naći ćete moju, Sto vrijednošću je jedna tek na broju. Sad hajdmo. - Momče, evo, popis to je, Gdje mnoga lica napisana stoje. Po lijepoj mi Veroni sad poteci, Iznađi mi ih pa im onda reci, Nek dođu svi večeras u moj dom, Gdje čekam ih sa srdačnošću svom.Capuletti i Pariš oduSLUGA:1 Iznađi one, čija imena stoje ovdje napisana! Stoji pisano, neka se postolar drži svoga rifa, a krojač svoga kalupa, ribar svoga kista, a slikar svoje mreže - ali ja sam poslan, da iznađem lica, kojih su imena ovdje napisana, a ne mogu da iznađem, koja je to imena ovdje napisalo ono lice, koje je ovo napisalo. Treba da potražim učena čovjeka. Gle, u dobri čas!Uđu Benvoglio i RomeoBENVOGLIO: Od jedne vatre drugi plam se gasi, Od jedne patnje druge gube moć -1. Uloge Capulettijevih slugu, koji nisu imenima označeni, mogu glumiti Samson, Grgur i Petar.Romeo i Julija

Vrtoglav budi, to će da te spasi, Od novog jada stari bol će proć“. U svoje oči novi otrov saspi I starom jedu snaga će da zaspi. Pa za to bit će sjajan bokvin list.1 Za koju svrhu? Kad se slomi gnjat. Pa ti si lud, Romeo! Nisam lud.Al jače sapet nego mahnitac, Utamničen i glađu izmoren I šiban, mučen i - dobar dan, momče! Bog vam dao dobar dan. Molim vas, gospodine, umijete li vi čitati? Da, svoju kob u svojoj nevolji. To ste možda naučili bez knjiga - ali molim vas, umijete li čitati sve što vidite? Da, ako slova poznajem i jezik. Vi govorite čestito. Ostajte zdravo!2 Stani momče - umijem čitati.Čita"Sinjor Martino s kćerima i ženom I grof Anselmo s krasnom svojom sestrom, Udovica Vitruvijeva mlada, Sinjor Placenzio s lijepim nećakama, Mercuzio3 i brat mu Valentino, Stric Capuletti s kćerima i ženom, Sinovica mi lijepa Rosalina, Sinjor Valenzio, rođak mi Tibaldo I Lučio i živahna Elena."1. Bokvino lišće bokva bokvica Plantago stavljalo se na rane. Što Romeo veli, da će bokvin list biti dobar, kad se slomi gnjat, mišljeno je jamačno ironički.2. Sluga drži Romea za šaljivca, od kojega ne može da dobije pametan odgovor, pa hoće da ga ostavi.3. Kako se vidi, Mercuzio je pozvan na zabavu u Capulettijev dom, premda prijateljuje i s Romeom. On je knežev rođak te je prijatelj jednoj i drugoj porodici, ali mu je Montecchijeva milija.ROMEO:BENVOGLIO:ROMEO:BENVOGLIO:ROMEO:SLUGA:ROMEO: SLUGA:ROMEO:SLUGA:ROMEO:Prvi čin

Vrati papir sluzi

Baš lijepo društvo! Kuda ima doći? SLUGA: Gore.ROMEO: Kuda? SLUGA: Na večeru - u našu kuću.ROMEO: U čiju kuću? SLUGA: U kuću moga gospodara.ROMEO: Da, to sam prije mogo već da pitam. SLUGA: A sad ću vam reći i bez pitanja. Moj je gospodarveliki i bogati Capuletti, pa ako niste iz Montecchijeve kuće, molim vas, da dođete i ispraznite koju čašu vina. Ostajte zbogom!OdeBENVOGLIO: Na slavi, što je sprema Capuletti, I Rosalina večeras će lijepa, Što ti je tako ljubiš, s drugim svim Ljepoticama sjajnim veronskim - Al hajdmo i mi pa ćeš zdravim okom Isporediti njeno lice s drugim, Što ja ga znam - i vjerovat ćeš tada, Da vrana je golubica ti mlada.1 ROMEO: O ako ikad pobožne mi ove I vjerne oči takvu laž izreku, Nek mjesto suza ronim plamenove, Da svijetle te krivovjerce2 ispeku. Ni sunce Božje, koje vidi sve, Od iskona joj ravne ne vidje. BENVOGLIO: Ph! Ona ti se zato lijepa čini, Jer druge nije bilo u blizini. Na oba oka vagao si nju - Al postavi na lijepu vagu tu Uz ljubav svoju jošte jednu samo, Što ja ću ti pokazati je tamo,1 Kontrast između golubice i vrane nalazimo često u Shakespearea. Vidi i u 5. prizoru ovog čina.2. Krivovjerci su oči, koje bi mogle povjerovati da je golubica vrana.I jedva ćeš obazreti se tada Na onu, što je najljepša ti sada. ROMEO: Pa hajdmo - ali ne, da to doživim, Već jedino da svom se zlatu divim!

Odu Treći prizorSoba u Capulettijevoj kući Uđu gospođa Capuletti i dojiljaGOSPOĐA CAPULETTI: Čuj, gdje je kći mi, dojko? Zovni je.DOJILJA: Ej tako meni djevičanstva mogaOd dvanaest ljeta, već sam pozvala je. - Hej, janje moje! Hej, golubice! - Moj Bože! Gdje je čedo? - Julija!Uđe JulijaJULIJA: Tko zove? Što je?DOJILJA: Vaša majka. JULIJA: Tu sam.Sto zahtijevate, majko? GOSPOĐA CAPULETTI: Evo što je -Otiđi na čas, dojko - moramoGovorit same - ne, povrati se,Jer sad se sjetih, i ti moraš čutiNaš razgovor. Ta moja kćerka jeOdrasla već. DOJILJA: Ni ciglog časa nemaU njezinu životu, vjere mi,Da ja ga ne bih znala. GOSPOĐA CAPULETTI: Bit će jojČetrnaest ljeta. DOJILJA: Tako meni mojihČetrnaest zuba - ali nažalostImadem samo četiri - još nije Navršila četrnaest. Koliko je Do Petrovdana1 još? GOSPOĐA CAPULETTI: Četrnaest danaII nešto više. DOJILJA: Nešto ili ništa -Pred Petrov dan će bit joj upravo Četrnaest ljeta. Ona i Suzana - Počivala u miru Božjemu! - U isto su se vrijeme rodile. Suzana bješe za me predobra, Te Bog je uze - ali, kako rekoh, Četrnaest bit će baš pred Petrov dan, Da, hoće, duše mi - ja pamtim dobro. Od potresa je sad jedanaest ljeta, A na taj dan sam baš je - nikad neću Zaboravit - od prsi odbila. Natrljala sam dojke pelinom I sjedila sam na suncu pod zidom Golubinjaka - vi ste onda bili S gospodinom u Mantovi - da, da, U mene vam je bistro pamćenje - Al, kako rekoh, kad je ludica Na bradavici pelin okusila I osjetila gorko, planula je I napala dojku. Treskac! Jeknu Golubinjak, a meni ne trebaše Ni reći, mislim, da se pokupim. Otada je jedanaest godina - I onda je već sama stajala, Da, Krsta mi, i trčala je već I gambala - razbila je čelo Dan prije toga, a moj muž je bio Veseljak - Bog mu dao duši lako - I podigo je malu pa joj reko: "Da, sad na lice padaš, al kad budeš Pametnija, na leđa padat ćeš -L U originalu Lammas-tide, što znači 1. kolovoza Petar u okovima.Je 1“ Julkice?" A na to, Gospe mi,Nevaljalica slatka presta plakatI reče: "Dal" E, takve su vam šale!Da živim tisuć“ ljeta, nikad ne bih Zaboravila,mi. On reče:"Je 1“ Julkice?", a mala ludica jeUmučala i rekla njemu: "Da!" GOSPOĐA CAPULETTI: Već dosta je - zašuti, molim te. DOJILJA: Da, gospo, al se moram smijati,Kad pomislim, da prestala je plakatI rekla: "Da!" a imala je, znate,Na čelu kvrgu - bome, velikuKo pjetlićevo jaje. Ljuto sePovrijedila i plakala je gorko."Da" - reče muž moj -"sad na lice padaš,

A kad odrasteš, padat ćeš na leđa -Je P Julkice?" a ona umuknuI reče: "Da!" JULIJA: Ušuti i ti, molim te.DOJILJA: Dovršila sam. Najljepše si bilaDjetence, što sam igda dojila ga,I htjela bih ti udaju doživjet -Da, ta još samo želim. GOSPOĐA CAPULETTI: Udaju!Baš o tome sam htjela ja govorit.A kako misliš ti o udaji?Govori, kćerko Julija. JULIJA: Još nisamNi snivala o takvoj časti. DOJILJA: Časti!Da nisam bila jedina ti dojka,Ej, rekla bih, da sisala si mudrostIz prsiju.GOSPOĐA CAPULETTI: Al sada razmisli0 udaji. I mlađe su od tebe1 poštovane gospe u Veroni Već bile majke. Po računu mom I ja sam tebi majkom postalaU dobi, gdje si ti još djevojka. Da budem kratka - vrli Pariš te1 To znači: lijep kao kip od voska.2. Iza ovih riječi stoji u originalu: Thefish lives in the sea riba živi u moru. Te su riječi kojekako tumačene. Neki misle da je o ribi zato ovdje govor, što se i riblja koža upotrebljavala za vezanje knjiga, i da te riječi znače: Riba, koja ima dati kožu, da se njome uveze knjiga, nije još uhvaćena, tj. Pariš još nije osvojio Juliju. U ovom su prevodu te riječi izostavljene.Za ženu prosi. DOJILJA: Junak, gospođice!Da, gospođice, takav junak, da mu Na cijelom svijetu - junak ko od voska.1 GOSPOĐA CAPULETTI: Verona nema ljeti takva cvijeta. DOJILJA: Da, cvijet je on - dabome, pravi cvijet. GOSPOĐA CAPULETTI: Što veliš? Bi 1“ ga mogla ljubiti? Na zabavi ćeš vidjet ga večeras, Pa čitaj knjigu Parisova lica I nađi slast, što pero je ljepote Napisa u njoj. Nagledaj se sklada, U crtama što njegovima vlada, A čega nema lijepa knjiga ta, U očima mu napisano sja. A da se knjizi toj skupocjenoj Uljepša vid, i vez još treba njoj,2 Jer ponos je za lijepu sadržinu, Kad ima još i spoljašnju milinu, I svatko knjizi veću cijenu daje, Kad zlatna riječ pod zlatnom kopčom sjaje, I ti ćeš uza nj sretna bit u svemu I nećeš manja postati po njemu. OJILJA: Ne manja, nego veća! Žena raste Od svoga muža. GOSPOĐA CAPULETTI: Reci ukratko,Da 1“ mogla bi zavoljeti ga tako? JULIJA: Pa gledat ću da zavolim ga, akoOd gledanja se ljubav može rodit - Al u tome će tvoj me nauk vodit, I ne ću dalje puštat oči svoje, No privoljenje dopušta im tvoje.

Uđe slugaČetvrti prizorUlicaUđu Romeo, Mercuzio i Benvoglio s nekoliko krabulja, bakljonoše i drugiROMEO: Zar govorom da tim se ispričamo2

II ući ćemo i bez isprike? BENVOGLIO: Opširnosti su takve zastarjele.Mi nećemo Kupida slijepog s trakomI šarenijem lukom tatarskim,3

Sto plaši gospe kao strašilo,I ne treba za ulazak nam prolog,Izrečen slabim glasom po šaptaču,1. Psuju je zato što ne dolazi da pomogne.2. Oni, koji nisu bili pozvani na zabavu dakako u Engleskoj jer Shakespeare ima uvijek pred očima engleske običaje pokrili bi lica krinkama i onda, ušavši u kuću, ili sami ili po posebnom glasniku ispričali svoj smioni dolazak posebnim često i opširnim govorom, u kojem bi slavili ljepotu gospoda ili ljubežljivost domaćina.3. Tatarski lukovi bili su oblikom nalik na rimske lukove. Uzima se da je Kupido imao rimski luk i taj se onda podrugljivo nazivlje tatarskim za razliku od engleskoga, koji je imao oblik kružnog isječka.SLUGA: Gospo, gosti su došli, večera je na stolu, vas zovu,za gospođicu pitaju, dojilju psuju u komori1 - sve to vrlo živo i oštro. Ja moram onamo, da dvorim - molim vas, požurite se.GOSPOĐA CAPULETTI: Da, doći ćemo.Sluga ode Hajdmo, Julija,Jer grofu si već teško željkovana. DOJILJA: Za sretne noći iza sretnih dana.OduVeć nek nas mjere kakvom hoće mjerom, A mi ćemo po mjeri jedan ples Proplesati pa onda otići. ROMEO: Ja nisam za ples. Podajte mi baklju,Jer mračan sam te svjetlosti mi treba. MERCUZIO: Ne, moraš plesat, mili moj Romeo. ROMEO: Ne, vjeruj mi, ne mogu. Vama su I srca laka ko i cipele, A moje vam je kao olovo Te sve me k zemlji tlači - jedva se I mičem.

MERCUZIO: Ti si zaljubljen pa nek ti Kupido svoja krila posudi, Da na njima se vineš u visine. ROMEO: Ne - odveć teško njegova me strijela Pogodila - ne mogu da se vinem Na njegovijem lakim krilima - I odviše sam bolom okovan - Ne mogu da se od njeg otkinem, A ljubav mi je težak teret - pod njim Sav propadam. MERCUZIO: Da u nju propadneš,Opteretiti moraš i ti nju, Za nježnu stvar to pretežak je tlak. ROMEO: Sto - ljubav nježna? Kruta je i tvrdaI nemila i bode kao trn. MERCUZIO: Pa budi i ti krut spram ljubavi, I ako bode, bodi i ti nju, Da oboriš je. - Amo kutiju,1 Da u nju svoje lice sakrijem! Za krinku krinku.Stavi krinkuAko pomno oko Rugobu ipak spazi, ovo lice Rumenit će se za me.1 Kutija je ovdje krinka.BENVOGLIO:ROMEO:MERCUZIO:ROMEO: MERCUZIO:ROMEO:MERCUZIO: ROMEO: MERCUZIO: ROMEO:MERCUZIO:ROMEO:MERCUZIO:Hajdmo sadPa pokucajmo i uniđimoI svak nek svoje noge pripravi.A meni zublju! Obijestan veseljakNek petom škaklje rogoz1 bešćutni,Jer za me vrijedi pradjedovska riječ -Svjećonoša ću bit i gledati.2

Još nije bilo ljepše zabave,Al mene nešto guši.Guši te,Jer daviš se u glibu ljubavi- Da oprostiš - al mi ćemo te, znaj,Izvući iz tog gliba. Hajdmo sad,Jer danju svjelost palimo.Ma ne -Ja mislim, zato što smo tako spori,Jer to je ko da obdan svjetlost gori.Razumij me - jer mudra misaoU lošoj riječi gubi smisao.A mi smo amo došli misleć dobro,Al nije mudro bilo.Zašto, pobro?Jer sanjao sam -I ja.Kakav, kaži,Tvoj bješe san?Da sni su same laži.Kad ležeć sanjaš istinite stvari.Ha - sada vidim, da u svoje čariZaplela je i tebe vila Mab.3

U carstvu bila babica4 je ona1. Dok se još nisu upotrebljavali sagovi posipali bi podove rogozom ili sitom vidi Ukrocena goropadnica“, IV, I.2. Onome, tko je besposlen stajao, govorilo se obično, da drži svijeću to je ta "pradjedovska" riječ.3. Mab izgovara se u engleskom s kratkim akcentom vilinska je kraljica. Ime je valjda keltskog podrijetla, a nije deminutiv od Mabel Amabel, kako su neki mislili. Ovdje joj se daju atributi more nightmare.4. Babica je zato što noću krade novorođenu djecu.■ Ahat je kamen u prstenu možda ovdje imamo za misliti malu figuricu, oja je u kamenu izrezana. Da se mlade djevojke potaknu na rad, govorilo bi im se da se lijenim i esposlenim djevojkama ispod nokata na ruci legu crvići. Čudo je što se ovdje najprije spominju dijelovi kolica krović, žbice oprema uzde, hamovi, bičalje, bič pa konji i kočijaš, a onda tek samakolica.

I nije likom veća od ahata1

Na kažiprstu gradskog vijećnika,A sićušni je vuku konjićiPo nosovima ljudi zaspalih.Od paukovih nogu su joj žbice,A krović je od skakavčevih krila,Od mjesečevih vlažnih zraka uzde,A hamovi od paučine tanke,Bičalje od kosti cvrčkove,A bič je vlakno. Mali je komaracKočijaš njen u platnu sivome,Neznatniji od malog crvića,Sto djevojci ga lijenoj izvadeIz prstiju,2 a njena su kolica 3

Načinili od praznog lješnjakaStarina crv il stolar vjeverica,Od iskona vilinski kolari.U takvoj dići juri svaku noćPo mozgovima ljubavnika, koji0 milovanju onda snivaju,1 udvorici preko koljena,Te odmah sanja o udvornosti,I advokatu preko prstiju,Te u san mu honorar dolazi,Po usnicama lijepim gospama,Te sanjaju o cjelovima slatkim- Al Mab ih često muči prištićima,Jer dah su pokvarili slatkiši.Po nosu kadgod juri dovraninuI onda u snu molbe njuši on,Kadikad ona škaklje župnikaPo nosu u snu repom prasećim,Što negdje ga za lukno dobio, Te on o boljoj sanja prebendi. Vojniku kadšto pojuri po vratu, Te dušmanske on siječe vratove, O mačevima sanja španjolskim,0 prodorima, smrtnim zasjedama1 napija iz punih vrčeva,A onda mu u ušima zabubnja, Te on se od sna trgne uplašen Pa onda dvije-tri kletve izmoli I opet zaspi. To je ona Mab, Što noću mrsi grive konjima1 I vilinje što plete čvorove U nečistu i uprljanu kosu, Što razmršena sluti na zlu kob,2 - To vještica je, koja djevice Pritiskuje, na leđima kad leže, Te one uče teret nositi, Da budu poslije vrijedne ženice. Da, to je ona -ROMEO: Umukni Mercuzio!Sve to je ništa, o čem govoriš.MERCUZIO: Dakako, jer o snima govorim,Što djeca su baš besposlenog mozga I porod samo tašte utvare, A njena građa tanka je ko zrak, Nestalnija od vjetra, kojino Sad gladi leđna njedra Sjeveru, A onda ljutit odande zahuči I rosnom Jugu lice okrene.BENVOGLIO: Al vjetar taj, o kojem govoriš,Sad nas, gle, iz nas samih izgoni - Jer zakasnismo, večera je prošla.ROMEO: Ne - prerano smo stigli, bojim se,1. Vladalo je praznovjerje da neki zlobni dusi noću dolaze u konjušnice sa zapaljenim svijećama, iz kojih onda kaplje vosak u konjsku grivu i mrsi je na veliku muku konjima i njihovim gospodarima.2. Vjerovalo se da vile noću pletu čvorove u kosi.Jer moja duša sluti neku kob, Sto sad još stoji među zvijezdama, Al počet će svoj gorki, strašni tijek Večeras još na ovoj zabavi I jadnom kaznom smrti prerane Završit put života mrskoga, Sto zatvoren je tu u prsima. Al onaj, koji ima krmilo Života mog, nek vodi jedro moje. A sada hajdmo, braćo vesela! BENVOGLIO: Udri, bubnju!Odu

Peti prizorDvorana u Capulettijevoj kući Svirači čekaju. Uđu slugeRVI SLUGA: Gdje je Popara, da nam ne pomaže raspremati? Ta on je pravi zdjelonoša i tari-zdjela. DRUGI SLUGA: Ako dobro vladanje ima da bude u rukamajednoga ili dvojice ljudi, pa još u neopranim, zlo i naopako!

PRVI SLUGA: Maknimo rasklopne stolice, uklonimo ormar za suđe, pripazimo na srebrni pribor. - Spremi mi, brajko, komad marcipana i, ako sam ti drag, reci vrataru neka pusti unutra Katu Brusovu i Lenku.1 - Antune! Poparo!Uđu još neki slugeRECI SLUGA: Evo me, momče. PRVI SLUGA: U velikoj vas sobi ištu, traže, zovu i pitaju za vas. TREĆI SLUGA: Pa, ne možemo biti i ovdje i tamo. - Veselo, braćo, živo i žustro i blago onome tko najdulje pozivi!

I Kata i Lenka su valjda neke djevojke, s kojima se sluga misli zabavljati.Sluge oduUđu Capuletti, njegov rođak, Tibaldo, Romeo, Benvoglio, Mercuzio, gospoda Capuletti, Julija, dojilja i drugiCAPULETTI: A - dobro došli, draga gospodol Jer gospođice, koje ne pate Od žuljeva na nožnim prstima, Zaplesati su željne s vama. - Ej, Da vidim sada, drage gospođe, Da P koja će se nećkati da pleše, Jer koja god se bude ščinjala, Zacijelo ima žulj. Ha! Jesam li U živac? - Dobro došli, gospodo! I ja sam nekad krinku nosio I šaptao sam lijepim gospođama U uho riječi, njima ugodne, Al to je prošlo, prošlo, prošlo je! Da, dobro došli! - Svirajte, svirači! - Ej, u kraj, u kraj!- Mjesta! - Nožice, Zaplešite!Glazba i plesHej, više svjetlosti!SlugamaRasklop“te, momci, stolove i vatru Ugasite, jer pretopla je soba. - U dobri čas ta nenadana radost! - De sjedni, sjedni, dragi rođače, Uminuli su dani našeg plesa - Al koliko je, što smo ti i ja Na maskerati bili?CAPULETTIJEV ROĐAK: Gospe mi, Do triest ljeta.CAPULETTI: Nije, čovječe,Toliko. Od Lučencijeve svadbe- Pa bili kad mu drago Duhovi - Imade neko dvaest i pet ljeta, A onda smo još krinke nosili. CAPULETTIJEV ROĐAK: O- više, više! Stariji mu sinImade triest ljeta, dragi moj. CAPULETTI: Koješta! Dvije su istom godine,Sto bio mu je sin pod štitništvom. ROMEO sluzi iz pratnje: Čuj - koja li je ono gospođica, Sto krasi ruku onom vitezu? Ja ne znam, gospodaru. Zublja sama Nek od nje uči sjati. Djeva ta Na crnom plastu mrkle noći sja Ko alem kam na uhu crne žene - I nije vrijedan svijet krasote njene. Uz druge djeve kao snježna, čista Golubica u jatu vrana blista. Kad ples se svrši, ja ću je potražit I uz nju blagu divlju ćud razblažit. Sad vidim, da je to mi prva ljubav, Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav. TIBALDO: Po glasu bit će neki to Montecchi!SLUGA: ROMEO:SluziMoj rapir, momče! - Sto, zar smije huljaDa dolazi pod licem luđačkim1

I da se ruga našoj zabavi?Da ubijem ga, plemena mi mog,Zacijelo ne bi kaznio me Bog!CAPULETTI: Ej, zašto tako bjesniš, rode moj?TIBALDO: Montecchi tu je, striče, dušman tvoj!Tek zato dođe to čeljade mrsko, Da našoj slavi naruga se drsko.CAPULETTI: Romeo mladi?TIBALDO: Nitković Romeo!CAPULETTI: Umiri se i ne diraj ga, rode,■ Luđačko lice je krinka.Romeo i Julija

Jer vlada se ko uljudan kavalir.Verona njime upravo se diči,Da krepostan i uzoran je mladić,I ne bih htio ni za čitav gradUvrijediti ga tu u svojoj kući.Primiri se, ne osvrći se na nj -To želim ja, i ako moju voljuPoštivat misliš, skini mrštineI gledaj lijepo, jer na zabaviNe dolikuju mrki pogledi. TIBALDO: Al dolikuju, kad je rđa gost.Ne trpim ga - CAPULETTI: Al treba da ga trpiš!Da, treba, momče, velim.Gle ti njega! Da 1“ ja sam tu gospodar ili ti?Ne trpiš ga! Pomozi meni, Bože!Med gostima bi kavgu zametnuoI graju digo! Gle junačine! TIBALDO: Sramota nam je, striče! CAPULETTI: Idi, idi -Bezobrazan si! Zaista - sramota?Al tu bi glupost mogo požaliti!

Ja znadem, što ću. Ti se smiješ meniProtiviti? Da, da, i vrijeme je -Da, mili moji.1 - Baš si napržica!Umiri se il - .Više svjetlosti! -- Il ja ću te umirit. Stidi se! -Veselite se, braćo! TIBALDO: Idem, idem, aliSilovit mir i miran bijes me more,Žestoko se u mome srcu bore.I hinjena će sladost se pretvoritU gorku žuč i skoro na nj se sorit!OdeROMEO priđe Juliji: O - ako mi je ruka tako zla,1. Capuletti govori čas Tibaldu, čas gostima.Te skvrni tvojoj svetačku milinu, Nek moje usne, poklonika dva, Taj grešni dodir cjelovima skinu. JLJLIJA: Ne, poklonice, vaša ruka nijeNi zla ni grešna, nego pobožna je. Poklonik svecu ruku dirat smijeI takav dodir mjesto cjelova je. ROMEO: Al obadva i usnice imadu. JULIJA: Poklonik zato, da se mole smjerno. ROMEO: I mole tvoje, da im dodir daduII past u očaj srce će mi vjerno. JULIJA: E - sveca može molitva da dira,Al on iz svoga ne miče se mira. ROMEO: Nek ne miču se, dakle, ruke tvoje,Dok ne uzmem, što mole usne moje.poljubi je 1

S usana mi sada grijeha nesta.JULIJA: Na mojim ga, dakle, ostaviste.ROMEO: Ah, presladak je - vrati mi ga smjesta.poljubi je opetJULIJA: U poljupcima vrlo učeni ste.DOJILJA: E, gospođice, vaša majka želi Govorit s vama.ROMEO: Tko je njena majka?DOJILJA: Što? Njena majka, mladi viteže?U ovoj kući gospodarica je I dobra gospa, mudra, kreposna - A njenu kćerku, s kojom sada ste Govorili, baš ja sam dojila - I velim vam tko goder šćapi nju, Golemo blago s njom će dobiti.ROMEO: Ah - Capulettil Sav svoj život - jao! U Shakespeareovo doba nije bilo zazorno takvo javno cjelivanje djevojke.1. Capuletti to veli, pošto mu je valjda netko od gostiju prišaptao zašto moraju otići.BENVOGLIO:ROMEO:CAPULETTI:JULIJA:DOJILJA:JULIJA:DOJILJA:JULIJA:DOJILJA: JULIJA:U zalog svom sam dušmaninu dao! Na vršku već je radost. Hajdmo sad! Da - a još više, bojim se, moj jad! Ta nemojte se spremat gospodo, Na odlazak, jer još vas čekaju I poslastice neke uboge. - E, kad je tako,1 onda hvala svima I laku noć vam, dična gospodo. - Hej, zublje! - Naprijed, pa u postelju Jer bome već je kasno - poći ću Na počinak.Odlaze svi osim Julije i dojiljeČuj, dojko, koji je Gospodin ono? Sin i nasljednik Tiberija je staroga. A onaj,Sto sad na vrata izlazi? E, bit će Petruccio mladi. Ali onaj, štoZa njime ide, koji nije htio Da pleše? Ne znam. Idi, pitaj ga Za ime.za se Ako ženu ima već,Moj krevet bračni grob će biti mračni. DOJILJA vrati se: Romeo mu je ime i Montecchi,A sin je vašeg ljutog dušmanina. JULIJA: Iz ljute mržnje niče ljubav medna!Ah, prekasno te ja upoznah bijednaDOJILJA: JULIJA:DOJILJA:I nemila je srca mog sudbina,Da mora ljubit mrskog dušmanina!Što? Što je to?Pa pjesma - čula sam je

Od nekoga plesača.Vani zove netko: "Julijal "Smjesta, smjesta! -Hajdemo sad, jer gostiju već nesta.KOR:OduUde KorNa smrtni odar stara Čežnja pade, A nova Ljubav baštinu joj ote - Ljepota, koja gorke skrivi jade, Od Julijine gubi se ljepote. Romeo ljubi, a i ljubljen sad je, Al srce mu za dušmanku sad bije, A ona može - i to težak jad je - Napitak kobni kradom tek da pije -Jer dušmanin Romeo ne sm“je doći Ko prosac k njojzi, ravan drugim svim, A njena moćna ljubav nema moći, Da po volji se sastat može se njim.Al silna ljubav zgodu naći znade, Gdje gorki jadi blaženstvom se slade.

OdeDRUGI CINPrvi prizorUlica kraj Capulettijeva vrta Uđe Romeo samROMEO: Zar mogu otić“, kad je tu mi srce?Okreni se, o zemljo nesnosna, I nađi svoje središte.1

Popne se na zid i skoči preko njegaUđu Benvoglio i MercuzioBENVOGLIO: Romeo! Ej - rođače, Romeo! Ej Romeo!MERCUZIO: E pametan je on, života mi,Te kući se u krevet ukrao. BENVOGLIO: Ne, ovamo je otrčao onI preko vrtnog zida skočio.Zazovi ga, Mercuzio dragi. MERCUZIO: DaI zaklet ću ga. - Oj Romeo! Ludo!Ti mušičavi, strasni ljubavnice!Pojavi se u liku uzdaha!Tek jedan reci srok i dosta mi je -1. Zemlja je ovdje valjda Romeovo tijelo, a središte je sunce Julija, kojemu se zemlja ima okrenuti.Zavapi "jao!" - kaži "maj" i "raj", A brbljavici Veneri izreci Tek jednu lijepu riječ i nadimak Za slijepog sina joj i baštinika, Za Abrahama mladoga Kupida, Sto strijeljao je sjajno, kad je kralj Kofetua u prosjačku se curu Zaljubio!1 - Ne odzivlje se, nema Ni ćuha od njeg. Kukavac je mrtav, Te zakleti ga moram. - Zaklinjem te I sjajnim okom Rosalininim I vedrim čelom, rujnom usnicom I sitnom noškom, ravnom golijeni I mekim stegnom, a i predjelom, U njegovu što leži susjedstvu - U svome liku da se pojaviš! BENVOGLIO: Rasrdit će se, ako li te čuje. MERCUZIO: Zato? Ne - već moglo bi gaRasrditi, da čudnog duha dignem U bajnom krugu drage njegove I da ga tamo stojeć ostavim, Dok ne klone od čari njezinih. Da - to bi bila uvreda, al ja ga I čestito i lijepo zazivljem, A zaklinjem ga drage imenom Tek zato, da ga izvabim. BENVOGLIO: Al hajdmo -Izgubio se među drvećem I vlažna noć je njemu družica Jer slijepa ti je ljubav njegova, Te voli tamu. MERCUZIO: Ljubav da je slijepa?Pa kako onda cilj svoj pogađa?1 To je aluzija na staru baladu "King Cophetua and the Beggarmaid" Kralj Kofetua i prosjakinja, u kojoj se isto tako veli, da je slijepi dječak Kupido sjajno strijeljao. - Zašto se Kupido ovdje nazivlje Abrahamom, nije jasno. Neki drže da bi mjesto

Abrahama imalo stajati Adama i da bi se to ticalo Adama Bella, koji je u Shakespeareovo doba bio poznat kao osobito vrstan

strijelac vidi Mnogo vike ni za što“, I, I.

Drugi prizorCapulettijev vrt Uđe RomeoROMEO: Tko nije nikad osjetio rana,I brazgotini taj se podsmijeva - Al tiho! Kakva svjetlost prodire Kroz onaj prozor tamo? To je istok, A Julija je sunce. - Sunašce, Izađi sada i udavi mjecec, Sto zavidan je, smućen već i blijed Od bijesa, što si ljepše ti od njega, A služiš njemu. Zato nemoj njemu Da služiš više, kad je zavidan. Livreja mu je vestalska zelena I bijela, kakvu tek budale nose2 Odbaci je -Julija se pojavi na prozoru1. Ovo mjesto, koje je - kao i sve drugo što Mercuzio u ovom prizoru govori - vrlo lascivno, prevedeno je posve slobodno.2. Dvorske budale nosile su šareno odijelo, koje je u ono doba valjda bilo bijelo i zeleno.Pod mušmulovo sad će drvo sjesti I željet da mu draga bude plod I kao zrela mušmula da padne S drveta pa da mu se nabode Na nos1 - Romeo, laku noć! - Ja idem U perine, jer ova postelja Pod vedrim nebom prehladna je meni Za spavanje. Sad hajdmo - hoćemo li? BENVOGLIO: Hajd“emo - čemu da ga tražimo, Kad i ne želi da ga nađemo.

OduJULIJA: ROMEOJLIJA:ROMEO JULIJA:Ah, evo moje gospeI ljubavi! O, kad bi znala, da je!Gle, sada zbori, al ne veli ništa!Sto zato? Njeno oko govoriI njemu ja ću odgovoriti.O, drzak sam! Ne govori to meni -Dvije ponajljepše zvijezde na nebuU nekom poslu sad odilazeI mole oči njene, neka sjajNa njinoj stazi, dok se ne vrate.Ej, da su njene oči tamo gore,A zvijezde tu u glavi njezinoj,Od sjaja njenih obraza bi zvijezdePotamnjele ko svijeća od sunca,A njezine bi oči na nebuObasjale sav svemir takvim sjajem,Te ptice bi ko obdan zapjevale.Gle, na ruku sad lice naslanja -Ah, da sam joj rukavica na ruciI da joj diram lice!Ah!Sad zbori!Govori jošte, svijetli anđele, Jer tako sjaješ noći nada mnom Ko krilati nebeski glasnici Sto zadivljenom sjaju smrtniku, Te on izvrnuv oči prema gore I nauznak se baciv promatra, Po tromim kada jašu oblacima I kad na zračnim jedre grudima. Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo? O zataji oca svog, Odbaci ime to - il ako nećeš, Prisegni da me ljubiš, pa ću ja Poreći da se zovem Capuletti. za se: Da slušam još il da odgovorim? Tek tvoje ime moj je dušmanin, Jer ti si ti i bez tog imena. "Montecchi" nije ruka niti noga Ni lice niti trup ni drugo ništa,Što pripada muškarcu. Drugo ime Na sebe uzmi - ime nije ništal Što nazivljemo ružom, slatko bi Mirisalo i s drugim imenom. Baš tako bi Romeo, da i nije Romeo, svu milinu svoju divnu Sačuvao i bez tog imena. Romeo moj, odbaci svoje ime, Jer ono nije dio bića tvog, I mjesto njega uzmi mene svu!ROMEO primakne se: Za riječ te držim. Ljubavi me svojom Nazovi, pa sam kršten iznova I nikad više neću bit Romeo!JULIJA: A tko si ti, što tu pod plaštem noćiU tajne mojih misli prodireš?ROMEO: Po imenu ti ne znam reći, tko sam -I meni samom to je ime mrsko, Jer dušmansko je tebi, svetice, I da ga imam gdjegod napisano, Pocijepo bih ga.JULIJA: Moje uho nijeNi stotinu još riječi popilo, Što izviru iz tvoga jezika, Pa ipak te po glasu poznajem. Zar nisi ti Romeo i Montecchi?ROMEO: Ni jedno niti drugo ako ti je I jedno mrsko, krasna djevice.JULIJA: Al kako dođe ovamo i zašto?Jer vrtni zid je visok - teško ga je Preskočiti - a ovo mjesto smrt, Kad uzmeš na um, tko si - ako te Zateče tko od mojih rođaka.ROMEO: Na ljubavničkim lakim krilima Preletio sam zid -jer pregrade Od kamena ne ustavljaju ljubav. Sto ljubav može, to i kušat smije I zato rod tvoj zapreka mi nije.JULIJA: Al ubit će te, ako li te spaze!ROMEO: U tvome oku veća je opasnostJULIJA: ROMEO:JULIJA: ROMEO:JULIJA:No u pedeset mača njihovihJer ako ti me slatko pogledaš,Očeličen sam protiv njina bijesa.Ja ne bih htjela ni za čitav svijet,Da tu te nađu.Noć je meni plaštI krije me od oči njihovih -Al nek me nađu, ako ne ljubiš me,

Jer volim umrijet s mržnje njihoveNo ginuti bez tvoje ljubavi.A tko li je uputio te amo?Tko? Moja ljubav. Ona me potakla,Da tražim, ona savjet mi je dala,A ja njoj oči. Nisam pomorac,Al da si ti ko pusti žal daleko,Sto najdalje ga more plače, ja bihZa takvo blago sreću kušao.Na licu mi je krinka noći, znaš,Jer inače bi djevičanska rumenObojila mi obraze za ono,Sto čuo si večeras od mene.Po pravilima htjela bih se vladatI što sam rekla, htjela bih zanijekat -Da, htjela bih, al zbogom, pravila!Ah, ljubiš li me? Znadem, što ćeš reći,I vjerujem ti, al se nemoj kleti,Jer mogo bi iznevjerit, a vele -Kad ljubavnik se lažljivo zakune,Da Jupiter se smije.1

Mili moj Romeo, ako ljubiš iskreno,Izreci to - il ako misliš, da jePredobiti me lako, pa me stanešSalijetat, ja ću namrgoditi seI hladno reći: "Ne!" - al inačeMa ni za čitav svijet. Montecchi dragi,U istinu sam odveć djetinjastaI držat ćeš me za prevrtlj ivicu,! Ta je misao uzeta iz Ovidijeve Ars amatoria.Al vjeruj mi da vjernija ću biti Od onih, koje vješto hine stid.I ja bih bila, znaj, stidljivi“a,Da nisi čuo - prije no te spazih - Svu čežnju moga srca iskrenog. Oprosti zato i ne traži razlog Mom pristanku - što tamna ti je noć ga Prokazala - u lakoj ljubavi.ROMEO: Božanskim ti se kunem mjesecom, Sto srebri vrške ovih voćaka -JULIJA: Ne zaklinji se lunom nestalnom,Što svaki mjesec krug svoj promijeni, Van ako ima tvoja ljubav biti Promjenljiva ko ona.ROMEO: Čime da se Zakunem?JULIJA: Nemoj nikako se kletiII ako hoćeš, svojim dragim bićem Zakuni se, jer ono moj je idol -I vjerovat ću.ROMEO: Ako žarka ljubav U mome srcu -JULIJA: Ne, ne kuni se.Koliko god se tebi radujem, Večerašnjoj se vjeridbi ne mogu Veselit pravo, jer je prenagla, Nepromišljena, odveć nenadana Ko munja, koje prije nestane No rekneš: "Sijeva!" Laku noć, moj mili -A ljubavni će ovaj pupoljak Od ljetnoga se daška plodnoga Rascvjetati u cvijetak prekrasni Do prvog našeg sastanka. Sad laku Noć, laku noć - i blag ti sanak budi I spokojan, ko moje što su grudi.ROMEO: Zar moram tako nezadovoljen Da odem?JULIJA: Kakvo možeš zadovoljstvoVečeras dobit? ROMEO: Tvoju zakletvu,Dojilja zove izvanaIznutra čujem buku. Mili moj, Sad zbogom. - Odmah, draga dojko. - Mili Montecchi, vjeran budi. Počekaj, Za časak ću se vratit.OdeROMEO: Blažena,Blagoslovljena noći! Bojim se, Sto noć je, da je sve to samo san, Jer odviše je mileno i slatko, Da bude zbilja.Julija se vrati na prozorJULIJA: Još tri riječi, miliRomeo moj, a onda laku noć. Pošteno ako ljubiš me i časno I ako li je ženidba ti cilj, Pošalji meni glas po vjesnici, Sto sutra ću je k tebi otpraviti, U koje doba htio bi i gdje Da izvrši se obred, pa ću svu Sudbinu svoju tebi pred nogeDa ljubiš me ko i ja tebe vjerno. JULIJA: Pa dala sam je prije nego si je

Zahtijevao - a ipak, htjela bih, Da još je imam. ROMEO: Htjela bi je uzet?A zašto, draga? JULIJA: Podašna bih htjelaDa budem i da nanovo je dam. A ipak želim nešto, što već imam, Jer podašnost je moja beskrajna Ko more, a i ljubav mi je tako Duboka - i što više dajem, više Imadem - tako bezmjerne su obje.Položiti i kao gospodaraPo čitavom te svijetu slijediti.DOJILJA vani: Gospođice!JULIJA: Da, odmah! - Ali ako ne mislišPošteno, onda molim te -DOJILJA vani: Gospođice!JULIJA:ROMEO:JULIJA:ROMEO:JULIJA:ROMEO:JULIJA:ROMEO:JULIJA:Za časak!- da okaniš se svog salijetanjaI mome jadu da me ostaviš.Da, sutra ću ti poslat -Tako miPoštenja -Tisuć“ puta laku noć!OdeO - tisuć“ put je teža njena moć Bez tvoga sjaja. Dragi hrli k dragoj Ko đak od knjiga, ali od nje ide Ko đak u školu - sumoran i sjetan.Odilazi polaganoJulija se vrati na prozorPst, pst, Romeo! - O da imam grloSokolarsko, da natrag dovabimSokola svoga plemenitog - aliU sužanjstva je promukao glas,Te ne može govorit glasnije -A htjela bih razvalit pećinu,Gdje Jeka boravi i njezin glasUčiniti promuklijim od svoga,Romeovo ponavljajući ime.Ah - moje zlato zove moje ime!Ko srebro zveči ljubavničko grloU noći i ko glazba najslađa!Romeo!Draga?U koliko satiDrugi čin

Da sutra k tebi pošaljem?ROMEO: U devet.JULIJA: Ni časak kasnije - al dotle jeJoš dvaest ljeta! Gle, zaboravih, Zbog čega sam te natrag pozvala.ROMEO: Pa daj da čekam, dok se ne sjetiš.JULIJA: Zaboravljat ću, da te zanavijekZadržim tu, i sjećat ću se samo Tvog milog društva.ROMEO: Dovijeka ću ostat,Da zauvijek zaboraviš, a ja ću Zaboraviti svaki dom do ovog.JULIJA: Već sviće dan i htjela bih, da odeš,Al ništa dalje nego ptičica, Sto vesela je pušta djevojka, Da malo joj iz ruke otprhne Ko sužanj bijedni na spletenu lancu, A onda svilen konac natrag trgne, Slobodicu joj milo zavideći.ROMEO: O da sam takva ptičica!JULIJA: Da, dragi -

Al prevelikim bih te milovanjem Ugušila. Al sada laku noć! Bol rastanka imade slatku moć, Te zborila bih vječno "laku noć!"OdeROMEO: Nek na oči ti padne sanak blagi, A na srce ti legne pokoj dragi. O da sam ja taj san i pokoj taj, Da tamo ležeć nađem blažen raj! Svom duhovnom ću ocu sada poći - do prave sreće on će mi pomoći.

OdeTreći prizorĆelija redovnika Lorenza Uđe Lorenzo s košićemLORENZO: Na istoku se svijetle pruge vide,1 Za mrkom noći jasno jutro ide - Ko pjan tetura mrak sa staze dana Pred kolima ognjevitog Titana.2 Još prije no sunčano oko sine, Od kojeg vlažna noćna rosa gine, U ovaj košić moram nabrat bilja, Ljekovitog i otrovnoga žilja.3 Svoj prirodi je grobom zemlja ova I utrobom, iz koje niče snova - I ona doji mnogu djecu milu, Sto nikoše u njenom plodnom krilu, A svako neku moć u sebi krije I bez vrline niti jedno nije, Jer svaki kamen, biljka, cvijet i trava Imadu snagu, u njima što spava. Na svijetu nije ništa tako bijedno, Da ne bi bilo bar u čemu vrijedno, A svako dobro može zlo da rodi, Kad nije dobranika, što ga vodi. U lošoj ruci krepost biva zloćom, A zlo u dobroj nekom bar vrednoćom. U mnogom nježnom cvjetiću je dvoje: I otrov ljut i lijek od boli koje. Miriši ga - razblažit će te svega,1. Te svijetle pruge, koje se vide na istočnom nebu u praskozorje, spominju se često u Shakespeareovim djelima vidi i na početku 5. prizora III. čina.2. Uranos Nebo i Gaia Zemlja u grčkoj mitologiji imali su šest sinova i šest kćeri. Ta djeca i njihovo potomstvo, u kojem se nalazi i ognjeviti Helios Sunce, zovu se skupnim imeno Titkni.3. Lorenzo bere razno bilje te vari od njega lijekove i napitke. Gledalac se već ovdje pripravlja na to, da će Lorenzo i Juliji svariti napitak, koji će je uspavati.Al okusi ga - život gine s njega. I u nama se tako od davnina Dvije sile bore - zloća i vrlina - I gdje god zloća pobijedi i vlada, U krilo smrti cvijet vrline pada.Uđe RomeoROMEO: Dobro jutro, moj oče!LORENZO: Salve, Mi!A koji to je rani jezik mili?Ej - tebe, sinko, neki jadi more,Te ustao si prije rane zore.U starom oku briga ima stan,A gdje je briga, bježi blagi san,Al gdje god legne mladost bujna, živa,Tu bistra glava slatki sanak sniva.Pa zato taj mi rani pohod veli,Da neki su te jadi obuzeli,II ako nisu, onda mogu reći,Da noćas nisi niti pošo leći.ROMEO: Ne, nisam - ali slatka noć to bješelLORENZO: Kod Rosaline? Jao, teški griješe!ROMEO: Kod Rosaline, oče, da sam bio?Ne - to sam ime već zaboravio.LORENZO: O sinko vrli! Kazuj dakle, gdje?ROMEO: I da ne želiš, reko bih ti sve.Na dušmanskoj me slavi neka vila Odjednom sinoć ljuto izranila, Al i ja nju - a naše teške muke Izliječit mogu tvoje časne ruke - U mojoj duši, vidiš, mržnje nema, I dušmanki kad svojoj dobro sprema.LORENZO: Ta nemoj mi zagonetno govorit Ispovjedniku treba jasno zborit.ROMEO: Pa dobro dakle - jasno ja ti velimKćer Capuletta ljubim srcem cijelim, I ona mene, znaj, a vezi toj Tek blagoslov još treba sveti tvoj - A kada, gdje i kako smo se sreliI kao vezu srdaca smo spleli, Kazivat ću ti usput -jer, da znaš, Još danas moraš vez posvetit naš. LORENZO: Francesco sveti! Sto je mome sinu?Zar tak lako možeš Rosalinu Zaboraviti - i zar ljubav mlada U očima, a ne u duši vlada?0 Isuse, koliko slane vode Zbog Rosaline po tvom licu ode, Kolika voda potrati se slana,Da začini se ljubav nekušana!1 Još nije sunce maglu razbit stiglo, uzdisanje tvoje ju je diglo,1 jeka tvojih žalostivih riječi U starim jošte ušima mi ječi, A tu na licu još ti mrlja osta. Od stare suze, nesaprane dosta. Da, sav si ti sa cijelim svojim jadom Za Rosalinom ginuo tek mladom - A što si sad? O muške glave jadne, Ne vičite, kad slaba žena padne!ROMEO: Zbog Rosaline grdit si me znao.LORENZO: Ne, nego zato, što si ludovao.ROMEO: Govorio si: "Ljubav tu sahrani".LORENZO: Al ne da odmah druga tebe rani.ROMEO: Ne grdi me, jer koju ljubim sade,

Za ljubav moju svoju ljubav dade, A ona drugaLORENZO: Predobro je znala,Da ljubav tvoja igra je i šala, Vjetrogonjo - a sad ćemo poći, Al samo zato želim ti pomoći, Jer vaša veza može razdor ljuti Otaca vam u ljubav prometnuti.ROMEO: O hajdmo, hajdmo - strašno mi se žuri.LORENZO: Ne - pasti može, tko bez glave juri.Ode

1. Shakespeare govori često o slanoj vodi suzama, kojom se začinja ljubav. Tako i u komediji Na Tri Kralja“ I, I.Četvrti prizorUlicaUđu Benvoglio i Mercuzio1ERCUZIO: A gdje je taj Romeo do bijesa?Zar nije noćas vratio se kući? BENVOGLIO: Ne, nije svome ocu n kuću -Govorio sam s momkom njegovim. MERCUZIO: E - ta ga blijeda, kruta RosalinaToliko muči, da će s uma sići. 3ENVOGLIO: Tibaldo, rođak starog Capuletta,U njegov dom je pismo poslao. MERCUZIO: Života mi, izazov! BENVOGLIO: Romeo će mu odgovoriti, kako treba. MERCUZIO: Tko god umije pisati, može odgovarati na pisma. BENVOGLIO: Da, ali on će piscu pisma napisati oštar odaziv na oštar izaziv.MERCUZIO: Jao, ubogi Romeo - ta on je već mrtav! Probolo ga je crno oko bijele cure, ljubavna mu je pjesma prostrijelila uho, a strelica slijepog streljača1 rascijepila mu je srce upravo posred srijede - i on da je čovjek, koji bi mogao Tibaldu na mejdan izaći? BENVOGLIO: Pa kakav je taj Tibaldo?MERCUZIO: Bome sve drugo, samo nije šuša i kukavica. On ti je pravi majstor forme i etikete. Bori se, kao što ti pjevaš po kajdama, drži takt i tempo i ritam, njegove stanke traju samo po jednu šesnaestinu kajde - jedan, dva i tri tebi u prsi! Pogodit će svako svileno puce - da, mejdandžija je on, mejdandžija, đak najbolje škole i znade naizust sva pravila dvoboja. Da ti znaš, kakva je njegova besmrtna passata, pa1- Taj slijepi streljač je Kupido.njegova punta riversa, pa njegov haV.1 BENVOGLIO: Što je to?MERCUZIO: Izjela kuga sve te luckaste zvrkane, što šuškaju išto se pretvaraju i nove fraze izmišljaju! "Bože moj, posebno dobar mač! posebno velik čovjek! posebno lijepa cura!" Nije li prava nevolja, moj starino, što nam toliko dodijavaju ti strani komarči, ti fićfirići, ti pardon-nezmoi, koji toliko jašu na novim formama, da ne umiju ni u sedlu sjediti! O ti bonbonV.2

BENVOGLIO: Eno dolazi Romeo, eno dolazi Romeo!MERCUZIO: Ta riba bez krvi, taj sušeni sleđ! O meso, meso, kako si se poribilo! Sad mari samo za stihove, u kojima se kupao Petrarca.3 Laura je prema njegovoj dami samo sudopera - a ona je bome imala boljeg ljubavnika, koji ju je stavljao u srokove - Didona mu je drolja, Kreopatra ciganka, Helena i Hera namiguše i djevojčure a Tizba4 - možda ima plavo oko ili nešto drugo, ali mu ništa ne vrijedi.Ude Romeo1. U Shakespeareovo doba bio je u Engleskoj dvoboj vrlo razvijen. Mačevanje se učilo u posebnim školama, a i knjige se se pisale o toj "umjetnosti". Tako je god 1595. Vincenzo Saviolo izdao knjigu "Practise of the Duello." Najbolji učitelji mačevanja bili su Talijani, pa su se tako u ondašnji engleski jezik uvukle i neke talijanske riječi, koje naznačuju pojedine kretnje ili udarce u dvoboju. Tako i ovdje: passata u originalu: passado, punta riversa punto reverso i hail hay. Hai! znači: imaš! Tako se vikalo, kad bi jedan od boraca dobio udarac. Vidi još i a la stoccata u I. prizoru III. čina.2. Shakespeare se često ruga imitaciji francuskih običaja, francuskog kroja, načina govora itd.3. Petrarca je bio talijanski pjesnik u 14. stoljeću 1304. - 1374.. Laura je bila dama, u koju je Petrarca bio zajubljen, te joj je pjevao zanosne pjesme.4. Didona je kartaška kraljica, koja je bila zaljubljena u trojanskog junaka Eneju. Kleopatra je egipatska kraljica, koja je svojim čarima zanijela rimske vojskovođe Julija Cezara i Marka Antonija vidi Shakespeareovu tragediju "Antonije i Kleopatra". Helena je bila žena grčkog kralja Menelaja, poradi koje je nastao trojanski rat.jflerai je bila Afroditina svećenica, zbog koje je zaljubljeni Leandar vidi komediju "Mnogo vike ni za što" V 2. svake noći preplivao helespontski morski tjesnac. Tizba je ljubavnica u Ovidijevoj priči o Piramu i Tizbi.ROMEO:MERCUZIO: ROMEO:MERCUZIO:ROMEO:MERCUZIO:ROMEO:MERCUZIO:ROMEO:MERCUZIO:ROMEO:MERCUZIO:ROMEO:MERCUZIO:

ROMEO:MERCUZIO:ROMEO:MERCUZIO:ROMEO:MERCUZIO:ROMEO:MERCUZIO: ROMEO:MERCUZIO:Sinjor Romeo, bon jour To je francuski pozdrav za tvoje široke francuske hlače. Lijepo si nas noćas pokrao!Dobar večer, prijatelji! Kako "pokrao"?Sto sam vam ukrao?Samog sebe. Ukrao si se od nas.Oprosti, dragi Mercuzio, imao sam važan posao, au takvoj zgodi, kakva je moja, ne mislimo mnogo nadruštvena pravila.Jer mislimo na nešto posve drugo.1

Na svoj posao.Pa da, na svoj "posao".Ti nišaniš nekuda?Taj ćeš nišan ti pogoditi, a ne ja.Kako to?Jer se neću miješati u tude poslove.I dobro činiš, jer bi se mogao umiješati u rđav posao.Misliš - tko se među posije miješa -Kako tko posije, onako će i žeti.Pomozi mi, Benvoglio, moja je domišljatostmalaksala.Trebali joj šiba ili ostruga?Dobru konju treba ostruga, a šiba bi trebalo tebi. Ne tjeraj odviše toga konja, da ti ne lipše. U trci s tvojim nikada. Zašto?Jer je tvoj sasvim oronuo, otkad si pao u melanholiju.Ali ako se oporavio i ako opet iz sve snage potrči,ostavit će tvoga daleko iza sebe.Gle, gle - ti si se kanda zaista promijenio?Nisam se sam promijenio - nešto me drugopromijenilo.Bilo kako bilo - nije li to ljepše nego ono zaljubljeno cviljenje? Sad si opet druževan, sad si Romeo, sad si onaj, koji jesi - jer onakva je luckasta ljubav kao prava budala, što isplazi jezik i trčkara1. Odavde je dalje ovaj dijalog sasvim slobodno preveden.Romeo i Julija

amo tamo, da svoju palicu utakne u kakvu rupu - BENVOGLIO: Stani, stani! MERCUZIO: Zar zato, što sam došao do rupe? BENVOGLIO: Da ne bi predaleko zašao.MERCUZIO: Varaš se - ne treba da idem dalje, jer sam dopro donajljepšeg mjesta i sad ne treba više o tom govoriti. ROMEO: Kakva je to slika?Uđu dojilja i PetarLađa, lađa!MERCUZIO:DOJILJA:PETAR:DOJILJA:MERCUZIO:DOJILJA: MERCUZIO: DOJILJA: MERCUZIO:DOJILJA: ROMEO: DOJILJA:ROMEO:DOJILJA: MERCUZIO:DOJILJA:BENVOGLIO MERCUZIO: ROMEO: MERCUZIO:Dvije lađe - ili lađa i čamac.Petre!Molim?

Lepezu, Petre!Da, dragi Petre, da sakrije obraz, jer je lepeza ljepša od njega.Bog vam dao dobro jutro, gospodo! Bog vam dao dobru večer, lijepa gospo! Pa zar je sada večer?Dakako - kazaljka na satu vašeg lica primiče se ponoći.Phi! Kakav ste vi to čovjek!Čovjek, gospo, kojega je Bog sebi za nevolju stvorio. Boga mi, pravo ste rekli -"sebi za nevolju", je 1“ te? - Gospodo, može li mi koji od vas reći, gdje bih mogla naći mladog Romea?Ja ću vam reći - ali mladi će Romeo biti stariji, kad ga nađete, nego je bio, kad ste ga stali tražiti. Ja sam najmlađi toga imena, kad nema gorega. Vrlo dobro!Sto, zar je najgore dobro? Vrlo dobro shvaćeno, mudro i premudro.Ako ste vi, Romeo, gospodine, imala bih vam nešto natajno reći.Hoće valjda da ga pozove nekuda na večeru. Gle ti stare koke! Bit će negdje piletine! Opet na nešto ciljaš? Bome na pile, a ne na staru koku -pjevaJer pilence mlado Svatko jede rado - To je prava slast, Ali stara koka Bez soka i smoka Mršava je čast.1

Romeo, hoćeš li doći u kuću svog oca? Mi ćemo tamo večerati. ROMEO: Doći ću za vama.MERCUZIO: Zbogom, drevna gospo, zbogom, pjeva "gospo, gospo, gospo!"2

Mercuzio i Benvoglio oduZbogom, zbogom i ne vratili se više! - Molim vas, gospodine, kakav je to bezobraznik? To je pravi obješenjak!Gospodin, dojiljo, koji voli sam sebe slušati, gdje govori i koji u jednoj minuti toliko izgovori, da bi za to morao mjesec dana odgovarati. Samo neka rekne štogod protiv mene, odadrijet ću ga, pa da je još srčaniji nego što jest i da je deset puta toliki klipan. Ako ne budem sama mogla, naći će se drugi koji će to učiniti. Ništarija! Nisam ja njegova drolja! Nisam je njegova potrkuša! - A ti Petre, stojiš tu i mirno gledaš, gdje se kojekakvo smeće na me nabacuje!Nisam vidio, da bi tkogod bio na vas smeće bacao - jer da jesam, bio bi moj mač, vjere mi, brzo skočio iz korica. Ja smijem povući kao i ma tko drugi, ako mi se desi zgoda za častan boj i ako je pravo na mojoj strani.1.1 ovi su stihovi posve slobodno prevedeni.2. Veleći dojilji "gospo" lady, sjeti se Mercuzio balade o čistoj Suzani, koja je imala refren: "Lady, lady" vidi komediju "Na Tri Kralja" II, 3, pa zato Pjeva: "Gospo, gospo...".DOJILJA: ROMEO: DOJILJA:PETAR:Romeo i Julija DOJILJA:ROMEO: DOJILJA: ROMEO: DOJILJA: ROMEO:DOJILJA: ROMEO: DOJILJA:ROMEO:DOJILJA:ROMEO: DOJILJA:Boga mi, tako sam se raspalila, da se tresem kao šiba na vodi. Ništarija! - Molim vas, gospodine, za jednu riječ. Kako rekoh, moja mi je mlada gospođica naložila da vas potražim. Sto mi je rekla, da vam kažem, zadržat ću za se - ali najprije vam moram reći, ako je mislite, kako ono kažu, za nos vući, to bi bilo, kako kažu, zazor i sramota, jer gospođica je mlada, pa ako biste je htjeli zaluđivati, bilo bi to prema svakoj gospođici vrlo ružno, a i kukavno.Pozdravi mi, dojiljo, gospođicu, svoju gospodaricu.Reci joj, da je moja intencija -Kako ste dobri i mili! Da, da - baš ću joj tako reći.Gospode, Gospode, kako će to biti sretna žena!Sto ćeš joj reći, dojiljo? Pa nisi ni čula, što hoću da tikažem.Reći ću joj, gospodine, da je ona vaša intencija, a toje zacijelo nešto vrlo lijepo i fino.Nek ona neki način izmisli,Da dođe danas poslije podne jošNa ispovijed - i brat će je LorenzoIspovjedit u svojoj ćelijiI vjenčati. Na - ovo za tvoj trud.Ne gospodine, bome neću ni pare.Ta nemoj - uzmi samo, uzmi.Zar poslije podne? Dobro, doći će,Gospodine.Al stani, dojiljo.Za jedan sat će moj te sluga čekatZa samostanskim zidom pa će ti

Donesti konop, spleten kao ljestve,Da bude mi u nijemoj noći vodičDo vrška moje radosti. Sad zbogomI budi vjerna - platit ću ti trud -A gospođicu pozdravi mi lijepo.Ostajte zbogom! Ali čujte me,Gospodine.Sto želiš, draga dojko?Je 1“ pouzdan vaš momak? Valjda znate -Tek onda tajnu čuvat mogu dva,Drugi čin

ROMEO: DOJILJA:ROMEO: DOJILJA:ROMEO:Kad od njih za nju samo jedan zna.1 O ne boj se - ko čelik on je stalan. Dobro, gospodine. Moja je gospodarica najdivnija gospođica! Gospode Bože! Kad je još bila mala brbljavica - o, ima vam u gradu neki plemić po imenu Pariš, koji bi je htio upecati, ali ona, zlatna dušica, voljela bi gledati gubavicu - da, da, žabu gubavicu - nego njega. Kadikad2 je ljutim i velim joj da je Pariš pristaliji, ali, vjerujte mi, kad joj to kažem, problijedi kao krpa, ama baš kao krpa. Ne počinje li se "ružmarin" i"Romeo" istim slovom? Da, dojiljo. A zašto pitaš? Da, oba slovom "R". O vi šaljivčino! "R" je pasje slovo,3 "R" je za - ne, ne - znam ja, da se počinje nekim drugim slovom - a ona gradi od toga prekrasne stihove, od vas i od ružmarina. Srce bi vam zaigralo, da ih čujete. Pozdravi mi gospođicu.OdeDOJILJA: Hoću, tisuću puta. Petre! PETAR: Molim?DOJILJA: Uzmi, Petre, moju lepezu4 i stupaj naprijed!Odu1 Dojilja očito iskrivljuje neku poznatu poslovicu.2. Kako se Romeo i Julija poznaju tek nekoliko sati, bilo bi to "kadikad" neshvatljivo, ako ne bismo znali, da Shakespeare nije nimalo mario za točnost u računanju vremenskih razmaka.3. Već su u staro doba slovo "R" nazivali "pasjim slovom", jer kad pas reži, kao da izgovara glas "r". To vrijedi osobito za engleski način izgovaranja toga glasa.4- U Shakespeareovo doba nosile su dame lepeze od nojevog ili drugog perja, koje je bilo utaknuto u skupocjene drške od zlata, srebra ili slonove kosti.

fPeti prizorCapulettijev vrt Uđe JulijaJULIJA: U devet sati poslah dojiljuI ona reče da će mi se vratit Za pola sata. Možda ne može Da nađe njega? Ne, ne! Hroma je - A ljubavni glasnici morale bi Da budu misli, deset puta brže U letu svome od sunčanih zraka, Sto gone mrak sa mrkih brežuljaka. Sad znadem, zašto vuku Veneru Lakokrile golubice i zašto Kupido, brz ko vjetar, krila ima. Na vršak svoga puta današnjeg Već popelo se sunce i od devet Do dvanaest sati tri su duge ure, A nje još nema. O, da ima vatre I vrelu mladu krvcu, bila bi Ko lopta hitra u svom kretanju I moje bi je riječi bacale Do dragog mog, a njegove do mene Al stari ljudi su ko mrtvi, hromi I teški su ko olovo i tromi. O Bože, ide!JULIJA:Udu dojilja i PetarDOJILJA:Slatka dojiljo,Sto ima novo? Jesi li ga srela? Al otpravi svog momka. Stani, Petre, Na vrata.Petar odeJULIJA: Dakle, draga dojiljo -O Gospode, što gledaš tako tužno?230I tužne glase veselo izreci,A dobrima ne kvari slatki zvuk, Ne gudi mi ih tako kiselo. Utrudih se - pritrpite se. Jao! Sve kosti bole! To je bila hajka! O da su barem tebi moje kosti, A meni tvoje vijesti! Molim te, Govori, draga, dobra dojiljo, Govori!Bože sveti, kakva hitnja! Zar ne možete časak pričekati? Zar ne vidite, da sam sva bez daha? Bez daha da si? Pa zar nisi dahom Izrekla sada, da-si sva bez daha? Al isprika je tvog zatezanja Još duža nego samo pričanje. Odgovaraj mi, da li nosiš zleII dobre glase - jedno ili drugo - A potankosti mogu čekati. Umiri me, da 1“ zle su ili dobre?E, baš ste glupo izabrali - vi ne znate, kako se biramuž. Romeo? Ne, ne - on je doduše u licu ljepšinego ikoji drugi, ali stasom nadvisuje sve ostale,a ruke, noge, tijelo - o tom se doduše ne može

govoriti, ali mu u tome nije gotovo nitko ravan. Nijebaš cvijet uglađenosti, ali je, vjerujte mi, blag kaojanje. Jeste li već ručali?Ne, ne - al sve sam to i prije znala.O ženidbi što veli - to mi reci!O Bože, kako li me glava bolUSve lupa u njoj kao da će prshutNa stotinu komada! Pa i leđa!O moja leđa! Gdje li vam je duša,Na takvu da me hajku tjerate,Gdje mogu samo smrt uloviti?Ja žalim vrlo, što toliko patiš -Al reci slatka, slatka dojiljo,Sto veli dragi moj?Vaš dragi veli -Kavalir on je fin i uglađenRomeo i Julija

I lijep i mio, a i krepostan - A gdje je vaša majka?JULIJA: Moja majka?Unutra - gdje bi bila? Baš mi glupo Odgovaraš! "Vaš dragi veli - fin Kavalir je - a gdje je vaša majka?"DOJILJA: Bogorodica sveta - al ste vrući!Oprostite mi, al zar to je melem Za moje bolne kosti? Nosite Odsada sami svoje poruke!JULIJA: O muko moja! - Kaži mi, što veliRomeo?DOJILJA: Smijete li danas poći Na ispovijed?JULIJA: Pa smijem.DOJILJA: Onda sePožurite u samostan do patra Lorenza - tamo muža ćete naći I on će svojom ženom vas učinit. Gle - obraze vam zali bujna krv! Na svaku vijest1 se oni pretvore U grimiz. Hitro sad - crkvu, A ja ću drugim putem. Treba ljestve Da pribavim, po kojima se ima, Kad padne mrak, vaš dragan popeti Do ptičjeg gnijezda. Ja sam robinja I mučim se za vaše rajske slasti, Sto pod svoj teret noćas ćete pasti. Ja idem ručat, vi pak do svog blaga.JULIJA: O blago meni - zbogom, dojko draga.Odu1. To će valjda značiti: na svaku vijest, koja se tiče Romea. Ovo se mjesto mnogo komentiralo.Drugi

LORENZO: O Bože, podaj ovom činu svetomSvoj blagoslov, da dovijek bude prost Od prijekora i jadalROMEO: Amen, amen!Al neka dođe makar kakav jad, Pretegnut neće onu nasladu, Sto jedan mi je samo daje hip U njezinoj blizini. Samo nam Sjedini ruke svojom svetom riječi, A onda neka dođe zlobna smrt I učini, što smije - dosta mi je, Da uzmognem je svojom nazvati.LORENZO: E, takva divlja naslada imadeI divlji kraj - u slavlju svome gine,Baš ko što barut, kad se s vatrom združi,U isti tren se s njom i raspline.I najslađi se med nam gadit stane,Kad okus mu je najugodniji,Jer jedući uništavamo tek -Pa zato budi umjeren u milju,Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. -Gle gospođice! Tako laka noškaIstrošit ne će nikad vječni kamen.Na paučini jašu ljubavnici,Sto laki ljetni nose je vjetrići,I ne padaju - tako laka jeTaština.Uđe Juli jaJULIJA: Dobar dan, moj časni oče!LORENZO: Romeo će ti odzdraviti za nas Obojicu.JULIJA: I njemu želim isto,Jer inače bi preobilan bio

Šesti prizor

Lorenzova ćelija Uđu Lorenzo i RomeoRomeo i Julija ROMEO:JULIJA:LORENZOTaj odzdrav.Ako imaš, Julija,U duši takvo obilje veseljaKo ja i ako li si vještijaDa iskažeš ga, onda svojim dahomZasladi zrak u ovoj ćeliji,A bujna glazba tvoga jezikanek objavi svu sreću naših duša,Sto daje nam je ovaj susret mili.Kad osjećaj je bogat sadržajem,A ubog riječju, onda mu je ponosU jezgri sav, a ne u nakitu -I prosjak je, tko može svu svojinuDa izbroji. U mojoj duši jeToliko blago vjerne ljubaviTe nisam kadra da ti prebrojimNi polu toga nebrojenog blaga.Hajdemo sada, da se hitro svrši -Jer sami duže ostat ne smijeteBez blagoslova naše crkve svete.

OduTREC1 C1NPrvi prizorJavni trgUđu Mercuzio, Benvoglio, paž i slugeBENVOGLIO: Otiđimo odavle, moj Mercuzio,Jer vruć je dan, a dušman izvan kuće I bit će kavge, ako li nas nađe - U vruće dane divlja krvca vri.MERCUZIO: Ti si kao jedan od onih delija, koji tek što uljegnu u krčmu, lupe mačem po stolu i viknu: "Ne dao Bog, da mi budeš od potrebe!" kad im druga čaša udari u glavu, trgnu mač na krčmara, što zaista nije od potrebe.BENVOGLIO: Ja da sam takav čovjek?MERCUZIO: Dabome - nema u Italiji većeg napržice kad si ljut, i jednako te je lako raspaliti, da se razljutiš, kao i razljutiti, da se raspališ.1

BENVOGLIO: I što još?MERCUZIO: Ej, da su dva takva, zamalo ne bi bilo nijednoga, jer bi jedan drugoga ubio! Ti? Pa ti ćeš se posvaditi s čovjekom zato što ima u bradi jednu dlaku više ili manje od tebe. Posvadit ćeš se s čovjekom koji krca orahe samo zato što imaš oči lješnjakove boje. Glava ti je tako puna svađe kao šipak koštica, premda ti je od udaraca mekana kao zreo šipak. Posvadio silV Sve što Mercuzio ovdje govori o Benvogliovu značaju bit će ironija.Romeo i Julija

se s nekim čovjekom zato što je kašljao na ulici, jer ti je probudio psa koji je spavao na suncu. Zar nisi zametnuo kavgu s nekim krojačem jer je obukao nov prsluk prije Uskrsa? A s drugim nekim zato što je nove cipele sapeo starim trakom? I ti hoćeš mene da upućuješ neka se klonim svađe.BENVOGLIO: Da sam ja tako vješt kavgadžija kao ti, ne bi za moj život nitko dao ni lule duhana.MERCUZIO: Mnogo više i onako ne vrijedi.BENVOGLIO: Tako mi glave, evo idu Capuletti!MERCUZIO: Tako mi pete, ne marim.Uđe Tibaldo s pratnjomTIBALDO svojima: Sad za mnom svi! Govorit hoću s njima. -Ej - dobra večer, gospodo! Ja želimDa kažem riječcu od vas jednome! MERCUZIO: Samo jednu riječcu jednomu od nas? Spojite je još snečim - neka bude riječ i udarac. TIBALDO: Uvjerit ćete se, da sam i na to posve spreman, akomi date priliku - MERCUZIO: Ne biste li mogli sami naći priliku, a da vam je nitkone da?TIBALDO: Romea često pratiš ti, Mercuzio -MERCUZIO: Pratim? Sto - zar hoćeš od nas da učiniš muzikaše?Ako ti od nas napraviš muzikaše, nećeš čuti drugo do li same neskladne glasove. Ovo je moje gudalo i kad ono zagudi, plesat ćeš. Trista mu gromova - "pratim"!BENVOGLIO: Mi govorimo tu na javnom mjestu

Otiđite na osamljeno mjesto -II trijezno svoju raspru raspraviteII k sebi svak - sve oči zure u vas. MERCUZIO: Pa oči su i stvorene, da glede.Nek zure samo - nikom za voljuNe uzmičem.Uđe RomeoTIBALDO: Odilazite s mirom,Gospodine, jer evo moga momkalMERCUZIO: Ej, odnio me đavo, ako vašu Livreju nosi. Ali pođite Na mejdan ljuti pa će za vama - I u tom smislu može Vaša Milost Nazivati ga svojim momkom.TIBALDO: Čuj,Romeo - ljubav, koju osjećam Spram tebe, nema bolje riječi za te Od ove: ti si hulja!ROMEO: Znaj, Tibaldo,Ja imam razlog, da te moram ljubit,I taj je razlog meni isprika,Sto nisam na tvoj pozdrav planuo.Ne poznaješ me, vidim - zato zbogom.TIBALDO: O derane, to nije isprikaZa uvrede, što nanese ih meni, Pa zato stoj i trgni!ROMEO: Kunem se,Da nikad uvrijedio te nisam I da te ljubim više nego možeš I zamisliti, dok ne doznaš razlog Toj ljubavi - i to ti budi dosta, Moj Capuletti, koje ime cijenim Baš ko i svoje rođeno.MERCUZIO: Gle nježnogI kukavnog i sramnog puzanja! A la stoccata1 oprat će taj rug.TIBALDO:TrgneHej macane Tibaldo, hoćeš li Zaplesati?Sto hoćeš ti od mene?MERCUZIO: Dragi cicane, samo jedan od tvojih devet života,2 s1. Vidi bilješku o dvoboju u 4. prizoru II. čina.2. Mačka je, kako je poznato, vrlo žilava. Zato se o njoj govorilo da ima devet života.kojim se mislim poigrati, a kako ću ti još i poslije trebati, ispremlatit ću ti i ostalih osam. Potegni tvoj mač za uši iz korica. Požuri se, jer će te inače moj oko ušiju poškakljati, prije nego ga izvučeš. Ja sam spreman!Trgne mačMercuzio dragi, mač u korice! Ovamo - udaraj!Tuku seBenvoglio, trgni - izbij oružje im Iz ruku! Stid vas bilo, gospodo, Obuzdajte svoj bijes! Mercuzio, Tibaldo, takve borbe ulične Zabranio je izrijekom naš knez Tu u Veroni. Prestani, Tibaldo! Mercuzio dragi!Tibaldo rani Mercuzija, a onda ode sa svojim pristašamaMERCUZIO: Ja sam ranjen! KugaNa obje vaše kuće! Gotov sam -A on zar nije ništa dobio? BENVOGLIO: Što - ranjen si? MERCUZIO: Da, da, ogrebotina,Ogrebotina - al poštena bome!A gdje je paž moj? - Trči, derane,Poteci po vidara!Paž odeROMEO: Hrabro, druže -Jer valjda nije preteška ti rana?MERCUZIO: Ne, nije duboka kao bunar ni široka kao vrata - ali joj nema prigovora. Propitaj sutra za me, pa ćeš vidjeti da ću biti posve miran. Na ovom su svijetu svršeni moji računi, vjeruj mi! Kuga na obje vašeTIBALDO:ROMEO: MERCUZIO:ROMEO:kuće! - Do đavola, to pseto, štakor, miš, mačak, kako me je na smrt izgrebao! Hvališa, hulja, ništarija, što se bije po aritmetici! - Sto si se do bijesa upleo među nas? Ranio me tebi ispod ruke.ROMEO: Mislio sam najbolje za tebe.MERCUZIO: Odvedi me, Benvoglio, nekuda U vežu il ću svijest izgubit. Kuga Na obje vaše kuće, koje su Učinile me hranom crvima! Pošteno dobih - o te vaše kuće!Mercuzio i Benvoglio oduROMEO: Gospodin onaj, knežev bliski rođak I vrli prijan moj, smrtonosnu Za ljubav meni ranu je zad“obio, A moju čast je gadnom porugom Okaljao Tibaldo, šurjak moj Od malo čas. O mila Julija, Ljepota tvoja me učinila Slabićem te je čelik hrabrosti U mome srcu sav rastopila.

Vrati se BenvoglioBENVOGLIO: Romeo, mrtav je Mercuzio vrli, U oblake se vinu njegov duh, Sto prerano je zemlju prezreo. OMEO: Već počela se crna kob da vrši -Sto tu se zače, mora da se svrši. ENVOGLIO: Gle, bijesni se Tibaldo opet vraća.Vrati se TibaldoOMEO: Živ i u slavlju, a Mercuzio umrije!Nek bude nebo obzirno i blago,Jer meni samo plamen bijes je vodič. -Tibaldo, uzmi natrag sada "hulju",Sto malo prije meni si je dao.Jer Mercuzijev duh nam lebdi jošTIBALDO: ROMEO:BENVOGLIO: TIBALDO:ROMEO: BENVOGLIO:Nad glavama i čeka tvoje društvo. II ti il ja il oba ćemo s njim! Tvoj drug je bio, jadni derane, I zato treba ti da podeš s njiml Nek ovaj sudi!Bore se. Tibaldo padneBježi, moj Romeo! Jer građani su već na nogama, A mrtav je Ne stoj tuKo ukopan! Ta na smrt ćete knez Osudit, ako budeš uhvaćen. O idi, idi! Ja sam samo luda Fortunina. O bježi makar kuda!Romeo odeUdu građaniJEDAN GRAĐANIN: Kud pobježe ubojica Mercuzijev - Tibaldo,taj ubojica - kud ga nesta? BENVOGLIO: Tu leži taj Tibaldo. GRAĐANIN: Za mnom smjesta,Gospodine, u ime kneza, za mnom!Ude knez Escalo s pratnjom, Montecchi i Capuletti, njihove žene i drugiESCALO: Ha! Tko je krivac tome boju sramnom? BENVOGLIO: Iskazat ću vam, dični kneže moj, Na koji način zametnu se boj. Tibaldo pade od Romea našeg, Al on je smako Mercuzija vašeg. GOSPOĐA CAPULETTI: Tibaldo, rode, moga brata sine!O kneže! Mužu! Naše pleme gine! -0 mili rodel - Sudi, kneže sada, Za našu krv Montecchi neka strada!ESCALO: Benvoglio, reci, tko tu kavgu zače? BENVOGLIO: Tibaldo, al Romeo njega smače.Romeo mu je lijepo zborio1 rekao mu, neka razmisli, Jer da je raspra sasvim ništava - I srdžbu Vaše Milosti je još Spomenuo i blagim glasom je Govorio i milo gledajuć I koljena do zemlje sagnuvši - Al sve to nije moglo divlji plam Tibaldov da utiša. Ni da čuje0 miru, već je oštrim čelikom Na hrabre grudi vašeg Mercuzija Nasrnuo - a on je isto tako Užežen bio pa je smrtni rt Na rt okrenuo i s prezirom Vojnika jednom rukom hladnu smrt Odbijao, a drugom vraćao Tibaldu, ali on ju je baš vješto1 opet njemu natrag bacao. Romeo kriknu: "Stan“te, prijatelji, Raziđite se, druži!" - a još brža Od jezika mu hitra ruka bješa, Sto udarce je kobne njihove Suzbijala. Među njih on se baci, Ali onda ispod ruke njegove Tibaldov jedan zlobni udarac Pogodio je hrabrog Mercuzija Baš u srce. Tibaldo pobježe, Al za čas opet vrati se Romeu, Sto tekar sada planu osvetom, Te kao munje oba jurnuše I prije nego mogoh trgnuti, Da rastavim ih, pade srčani Tibaldo, a Romeo se okrenuI pobježe. To istina je pravaII ako nije, nek mi padne glava.Romeo i Julija

GOSPOĐA CAPULETTI: Montecchijev je rođak - zato I ne može vam istinu da kaže. U boju tome sila ih se pobi, A smrtnu ranu samo jedan dobi. Po pravdi, kneže, sudi, tko je kriv - Romeo krvnik ne sm“je ostat živ!ESCALO: U boju pade i Mercuzio moj - A tko je dužnik dragoj krvi toj?MONTECCHI: Romeo nije, jer je drug mu bio,I pravdu samo on je ispunio, Tibalda ubiv.ESCALO: Zato će da strada,Iz ovog jer ga izgonimo grada. I mene sada vaša mržnja bije, Jer zbog nje se i moja krvca lije, Al taj gubitak bit će crn i za vas, Jer tešku kaznu udarit ću na vas. Ni molbe neće moje uho ganut, A svaka suza na kamen će kanut - I nema takve isprike na svijetu, Da opravdate tu krivicu kletu. Romeo smjesta iz grada nek ide, Jer jao njemu, ako tu ga vide. - Odnes“te ovo mrtvo tijelo, ljudi - A vama zakon moja volja budi, Jer milost je ubojstvu sama kriva, Pod svoje krilo kad ubojicu skriva.Odu

Drugi prizorCapulettijev vrt Uđe JulijaJULIJA: Potecite mi, konji vatreni,Zagrebite do stana Febova! O da je vama Faeton kočijaš, Na zapad bi vas bičem pognao“"a čin

I mračnu noć bi smjesta doveo.1 °y Razastri noći, sklona ljubavi,Svoj zastor gusti, da se sklope oči Bjeguncu danu2 i da moj Romeo Nespomenut i neviđen mi skoči U zagrljaj. Jer ljubavnici mogu Kraj svjetlosti ljepote rođene Da vide svoje posle ljubavne,II ako ljubav nema očiju, To najbolje i priliči joj noć. O dođi dakle, noći ozbiljna, O gospo ti u ruhu pristojnom, Sva u crnini i nauči me,Da mogu dobit i izgubit igru,Sto tu se igra za dva djevičanstvaNeokaljana. Pokrij crnim plaštemNeukroćenu krv, što lepećeNa licu mom3, dok plašljiva se ljubavNe ohrabri i ne razabere,Da čednost prave ljubavi je znak.O dođi, noći, dodi, moj Romeo,Ti dane moj u noći, jer ćeš sjatiNa crnim noćnim krilima, još bjeljiNo mladi snijeg na gavranovu perju.0 dođi, noći, dođi, blaga, mila1 čama noći, daj mi mog Romea, A kada umre, raskomadaj ga1. Vatreni su konji ovdje sunce. Feb Apolon je bog svjetlosti, čija kola ti konji vuku. Febov stan je zapad, kuda Febova kola jure na počinak. Faeton je sin Heliosa, boga sunca. On je svog oca zamolio da mu na jedan dan prepusti upravljanje sunčanih kola. Ali mladić nije bio kadar držati konje na uzdi, pa su oni svrnuli sa svog puta i vatrena su kola zapalila nebo i zemlju. Zeus je nato Faetona ubio munjom, a trag strašnog požara vidi se i danas u mliječnoj stazi kumovskoj slami.2. U originalu stoji ovdje runnaway“s eyes bjegunčeve oči. O tim dosta nejasnim riječima napisana je čitava literatura. Čini se ipak, da je najbolje tumačenje ono koje drži da je taj bjegunac dan, jer njemu će se sklopiti oči kad padne mrak pa ne će moći vidjeti Romea, kad bude dolazio Juliji.3. Kao što neukroćeni soko lepeće krilima.Romeo i ji“l!JJ

Na nebrojene sitne zvjezdice, Sto tako će uresit lice nebu, Te sav će svijet u tebe se zaljubit I ne će više sjajno sunce častit.1 Ja kupih sebi dvorac ljubavi, Al još u njemu nisam boravila, I prodana sam, ali užita Još nisam dosad. Ovaj mi je dan Toliko mrzak kao djetetu Nestrpljivome noć pred blagdanom, Kad ima lijepe nove haljine, A ne sm“je ih obući. Ali eno Već ide dojka pa mi nosi glase - A svaki jezik, koji spominje Romea, zbori glasom nebeskim.Uđe dojilja s uzetomŠto novo, dojko? Što to imaš? Konop, Po koji te je poslao Romeo? DOJILJA: Da, konop, konop.Baci uže na tleJULIJA: Jao, što se zbilo?I zašto sklapaš ruke? DOJILJA: Mrtav je!Da, mrtav, mrtav -jao, propali smo!Vaj! Propali smo - ode, mrtav je,Ubijen - JULIJA: Zar su tako zavidnaNebesa?DOJILJA: Ako ona nisu, al jeRomeo - da, Romeo - o Romeo!Ah, tko bi bio mislio - Romeo! JULIJA: Ta što me mučiš! Koji je to đavo?1. Ova je slika pjesnički lijepa, ali je smiona, jer je neobično, da Julija misli o tome što će biti od Romea kad umre.Od takvih muka razliježe se rika U strašnom paklu. Zar se ubio Romeo moj? O reci samo: "Da"I ta će riječca "da" bit kobnija No pogubno baziliskovo oko.1 Taj "da" mi može samo smrt da da. O- ako je ubijen, reci: "Da",II ako nije: "Ne" - te kratke riječi Nek odluče o jadu mom il sreći.DOJILJA: Na svoje vidjela sam ranu -O smiluj nam se, Bože! - vidjela sam Na junačkim je ovdje prsima.0 jadan leš, ojadan, krvav leš,Blijed, blijed ko krpa, krvlju sav obliven, Da, ugrušanom krvlju. Pala sam U nesvijest, kad ga takva ugledah. JULIJA: O pukni smjesta, srce nevoljno!U tamnicu, vi oči - ne gledajte Slobodu više! Jadna grudo zemlje, Povrati se u zemlju, jer ćeš bijedna Na nosila s Romeom pasti jedna. DOJILJA: Tibaldo, o Tibaldo, najboljiOd prijatelja, što ih igda imah, Tibaldo mili, vrli viteže -1 ja te morah mrtva ugledati! JULIJA: O kakav to je vihor, što mi hučiS dvije razne strane? Zar je mrtav moj Romeo? I Tibaldo zar je mrtav? Moj rođak mili i još draži muž! Objavi, strašna trubljo, sudnji dan, Jer tko je živ, gdje ta dva umriješe? DOJILJA: Tibaldo mrtav, a Romeo prognan!

Romeo prognan jer Tibalda ubi. JULIJA: O Bože moj! Zar krv TibaldovuRomeova je ruka prolila? DOJILJA: Jest, jest - o jao! - jest!L Shakespeare spominje često baziliska cockatrice, imaginarnu životinju zmijinjega tijela i pijetlove glave, za koju se držalo, da se izlegla iz pijetlova Jajeta i da samim pogledom ubija.JULIJA: O zmijsko srcePod cvjetnim obličjem. Zar može zmajDa ima tako krasnu pećinu?Anđelski vraže! Lijepi okrutniče!Golubinjega perja gavrane!Grabljiviji od vuka jaganjče!O mrsko tijelo u božanskom liku!Ti svoga vida prava opreko!Ti kleti svece, vrli nitkove!1

O prirodo, ta što si radilaU paklu, da si taj đavolski duhNastanila u smrtnom raju takoBožanstvenoga tijela! Znade 1“ itkoZa knjigu tako gadnog sadržajaU tako divnom vezu? Može 1“ himbaU tako sjajnoj palači da živi?DOJILJA: U muških nema vjere ni poštenja Ni povjerenja. Svi se krivo kunu, Ništarije su svi i himbenici! - Ah, gdje je momak moj? - Daj rakije! Taj čemer, jad i bol me čini starom. Romeo, stid te bilo!JULIJA: Jezik tiUsahnuo za takvu želju. Nije Za stid on rođen, stid se stidi njemu Na čelo sjesti, jer je ono prijestol, Da čast na njemu bude okrunjena Za jedinog vladara cijele zemlje. O - zvijer sam bila grdeći ga tako!DOJILJA: Zar hvalit ćete onog, koji je Umorio vam bratučeda?JULIJA: ZarDa grdim onog, koji mi je muž? Ah, jadni mužu, koji će ti jezik Uzvisit ime, kad ga ja ponizih, Ja, što sam tebi dva-tri sata žena? Al zašto ubi meni bratučeda,1. O takvim antitezama vidi bilješku u I. prizoru I. čina.O zlobnice? - Taj zlobni bratučed Umorio bi bio muža mog.0 natrag u svoj izbor prirodni, Vi glupe suze! Žalost ima pravo Na danak vaših kapi, što ga vi Iz zablude veselju plaćate. Moj muž je živ, što htjede ga Tibaldo Umoriti, a mrtav je Tibaldo, Sto muža mi je htio ubiti. Pa to je radost - čemu dakle plačem? Al neku riječ sam čula, poraznu1 goru no Tibaldova je smrt - Ne mogu je zaboraviti, jer se Utiskuje u moje pamćenje Ko teški grijeh zlikovčevu duhu: "Tibaldo mrtav, a Romeo prognan"! To "prognan" - da, ta jedna riječca "prognan" Umorila je deset tisuća Tibalda i s Tibaldovom je smrću Već dosta jada, da im bude kraj. II ako se u društvu gorki jad Naslađuje i s drugim bolima se Udružit hoće, zašto nije ona, Izrekavši "Tibaldo mrtav", rekla: "I otac, majka" ili "oboje", Jer to bi bilo običajnu tugu Pobudilo, ali odmah iza smrti Tibaldove "Romeo prognan" znači: Tibaldo i Romeo, otac majka I Julija - svi ubiti, svi mrtvi! "Romeo prognan" - te su riječi smrt! Bez granice i mjere ta je bijeda I riječima iskazati se ne da. A otac, mati - reci, gdje se kriju?DOJILJA: O- nad Tibaldom tužeć suze liju.Odvest ću vas k njima, ako treba. JULIJA: Da - nek mu peru rane suzama.Kad presahnu, i ja ću ih prolijevat,Progonstvo ću Romea zalijevat.O konopce, zaludu si došo,Romeo naš je u progonstvo pošo. Po tebi htjede pod noć k meni doći. A sad ću djevom s ovog svijeta poći - I zato krevet vjenčani imadem, Da Smrti svoje djevičanstvo dadem. O dođi, uže - dođi dojiljo.DOJILJA: U svoju sobu hitajte, a ja ću Romea naći, da vas utješi, Jer znadem, gdje je. Noćas bit će vaš Romeo ovdje. K njemu idem sad - U ćeliji Lorenzovoj se krije.JULIJA: O nađi ga i ovaj prsten dajMom vojnu vjernom. Reci, neka dođe. Da posljednji se oprostimo put.Odu

Treći prizorLORENZO:ROMEO:LORENZO:ROMEO: LORENZO:ROMEO:Lorenzova ćelija Uđu Lorenzo i RomeoIzađide, Romeo, strašivice,

Zaljubila se nevolja u tvojeVrline, pa si vjenčan s nesrećom.Sto novo, oče? Na što me je knezOsudio? I kakvi jadi želeUpoznati se sa mnom, koje jošNe poznajem?Moj dragi sin je odvećNa takvo gorko društvo navikao.0 kneževu ti sudu nosim glas -Je 1“ gori knežev sud od strašnog suda? Ne, blaži sud iz usta mu izmače -1 nećeš u smrt, nego u prognanstvo. Prognanstvo! Jao! Budi milostiv

I reci: "U smrt", jer prognanstvo ima U svome oku više užasa,I;Da, mnogo više nego smrt. Ne reci: "Prognanstvo"! LORENZO: Iz Verone ti si prognan -Al budi strpljiv - svijet je prostran, širok. ROMEO: Ne, nema svijeta izvan zidina Verone, nego muke paklene. Odavde prognan, prognan sam sa svijeta, A prognan bit sa svijeta znači smrt! "Prognanstvo" smrt je, loše izrečena, I zovuć smrt "prognanstvom" skidaš mi S ramena glavu zlatnom sjekirom I smrtnome se smiješiš udarcu. LORENZO: O smrtni griješe! Neharniče crni!Tvoj grijeh je smrt po našem zakonu, Al blagi knez je zakon taj zbog tebe Obišao i crna riječ se "smrt" Okrenu u "prognanstvo". Milost je Golema to, a ti je ne vidiš. ROMEO: Ne milost, nego muke. Tu je raj, Gdje živi Julija. I pas i mačka I mali miš i svaki ništav stvor U raju živi tu i može nju Da gleda, a Romeo ne može - I više cijene, više ugleda I poštovanja ima smradna muha, Jer može se dotaći divotne I bijele ruke mile JulijeI kradom piti sladost besmrtnu S usnica joj, koje se rumene U vestalskoj i čistoj čednosti, Baš ko da misle, da je cjelov grijeh - Da, muhe mogu, jer su slobodne, Al ne može Romeo, jer je prognan, A ti još veliš: nije smrt prognanstvo! Zar nisi mogo otrov smiješatiII nož naoštrit ili drugi jad Pripremiti mi, ali manje jadan Od toga "prognan", da me smakneš? -"Prognan! Oj oče, tom se riječi prokletnici U paklu služe, urlajući uz nju.O, gdje ti bješe srce, tebi, što si Svet čovjek božji, ispovjednik duša, Odrješitelj od grijeha, a i vrli Moj prijatelj, da smlavit si me mogo Tom riječju "prognan"?LORENZO: Glupi ludovelČuj, što ću ti reći -ROMEO: Opet ćešGovorit o progonstvu!LORENZO: Dat ću tiI oklop jak, da odbiješ tu riječ, I slatko mlijeko za tu nevolju U utješiteljki filozofiji, Ma da si prognan.ROMEO: Ha! I opet "prognan"!Nek đavo nosi filozofiju, Van da mi može Juliju načinit, Presadit grad, oborit knežev sud - Al ne može - ne spominji je više!LORENZO: Sad vidim - luda nema ušiju!ROMEO: I ne - kad mudrac nema očiju!LORENZO: Govorimo o tvome položaju.ROMEO: O nečem, što ne ćutiš, ne možeš Govoriti - već da si mlad ko ja Tek dva-tri sata oženjen i da je Tibaldo umoren i da si lud Od ljubavi i prognan kao ja - E, onda bi govorit mogao I mogao bi kosu čupati I na tle pasti, ko što ja sad činim, I mjerit grob svoj neiskopan još!Baci se na tlo Vani kucanjeLORENZO: Romeo dragi, netko kuca - ustaj I skrij se!ROMEO: Neću - van da mogu pareOd uzdaha me bolnih kao oblakOgrnut i od očiju me sakrit.1 KucanjeLORENZO: Čuj, kako kuca. - Tko je? - Ustani, Romeo! Bit ćeš uhvaćen - o ustaj!KucanjeTa počekajte časak. - Ustaj, bježi U moju radnu sobu.KucanjeOdmah! - Bože! Kolika to je ludost! -KucanjeIdem, idem!Tko kuca tako oštro? Odakle To dolazite? Sto je vaša želja?

DOJILJA vani: Otvorite, da čujete, što nosim. Ja dolazim odgospe Julije. LORENZO: O - onda uđi!Uđe dojiljaDOJILJA: Časni oče moj,recite mi, časni oče, gdje jeMuž moje gospe, gdje je, gdje Romeo? LORENZO: Na podu tamo, pjan od svojih suza. DOJILJA: Baš kao moja gospodarica,Baš kao ona! LORENZO: Bolna sklonosti!O teški jade!1. O parama i oblacima, koji nastaju od uzdaha, vidi bilješku u 1. prizoru I. čina.Romeo i Julija

DOJILJA: Uprav tako ležiI plačuć jeca, jecajući plače. -O ustanite, ako li ste čovjek!O ustajte za ljubav Juliji!Da, njoj za ljubav. Čemu padatiU tako dubok "vaj"? ROMEO: O dojiljo!DOJILJA: Da, smrt je svemu kraj, gospodine!ROMEO: O Juliji mi zboriš? Kako joj je?Zar ne smatra me za ubilca gadnog, Sto djetinjstvo sam naše radosti Okaljo krvlju, njenoj tako srodnom? A gdje je ona? Kako joj je? Reci, Sto veli moja tajna družica0 razdruženoj našoj ljubavi? DOJILJA: Ne veli ništa, nego plače, plače,Na krevet pada, onda opet skoči1 viče: "O Tibaldo! - o Romeo!" I opet natrag padne.ROMEO: Ubija jeTo ime kao hitac, ispaljenIz samrtne puščane cijevi, ko štoI kleta ruka toga imena Umorila je njojzi rođaka. - O reci, oče, reci mi, u kojoj Šupljini gadnog ovog kostura To moje ime stanuje? O reci, Da uništim taj omraženi stan!Trgne mačLORENZO: Zaustavi tu ruku očajnu!O jesi 1“ čovjek ti? Tvoj lik mi veli, Da jesi, ali suze su ti ženske, A tvoji ludi čini odaju, Da pun si bijesa nerazumne zvijeriII ružna žena u muškarca liku II grdna zvijer u slici obojega!Sav zapanjen sam, svetoga mi reda, Jer mišljah, da je sređena ti ćud.Zar ti si ubio Tibalda? I zar hoćešUmorit sebe, a i gospu, kojaU tvom životu živi, okrećućNa sebe kletu mržnju? Zašto ružišSvoj rod i zemlju i nebesa,1 kad jeU tebi sve to troje združeno,A ti bi htio sve da odbaciš?Sramotiš lik svoj, ljubav svoju, um svoj,Kad obiluješ svim tim kao lihvar,A ničime se ne služiš valjano,Da uresiš svoj lik i um i ljubav.Tvoj kradni lik je samo voštan kip,Kad u njem nema muške hrabrosti,A ljubavne su tvoje kletve laži,Kad prisego si njegovati ljubav,A ubijaš je. Um tvoj, ures tajI ljubavi i lika, nakazan je,Kad hoće da ih vodi, a ko barutU rogu nekog nevještog vojnikaOd nespretnosti planuo je tvoje,Te gineš sam od svoga oružja.2

Ej, ustaj, momče! Julija ti živi,Za koju bješe malo prije mrtav -I u tome si sretan. Ubio siTibalda, koji tebe htjede ubit -I u tome si sretan. Zakon, što jeZaprijetio ti smrću, prometnu se

U prijatelja pa ti u progonstvoOkrenu smrt - i u tome si sretan.Na tebi leži teret blagoslova,A sreća ti se u najljepšem ruhu1- Nigdje nismo čuli da bi Romeo bio ružio svoj rod, zemlju i nebesa. U Brookeovu epu, prema kojem je ova tragedija načinjena, grdi Romeo doista prirodu, svoj rod i zvijezde, a redovnik ga onda zato prekorava. Shakespeare je taj prijekor zadržao u redovnikovu govoru, zaboravivši da Romeu nije stavio u usta spomenute grdnje.2- Dok su se puške sprijeda punile, nosio je vojnik za pojasom rog ili tikvicu s barutom. Blizu roga nalazio se i fitilj za potpaljivanje, pa ako je vojnik bio neoprezan, mogao mu se barut zapaliti i raznijeti ga.Romeo i Julija

Umiljava, a ti ko ćudljiva, Mrzovoljasta ženska mrko gledaš Tu sretnu kob i ljubav. Pazi, pazi - Jer takvi ljudi jadno umiru! Sad idi, pođi svojoj ljubljenoj Po dogovoru - hajde, popni se U njenu sobu, da je tješiš. Ali Ne ostaj tu do prvih noćnih straža, Jer ne bi mogo proć“ u Mantovu, Gdje živjet moraš, dok nam dođe čas, Da objavimo vašu ženidbu I pomirimo vaše prijatelje, Pa da u kneza milost izmolimo I da te onda natrag zovnemo S milijun puta većom radosti Od kukanja pri tvome odlasku. - Otiđi, dojko, pozdravi mi gospu I reci, neka cijelu kuću pogna U krevet, kuda teški bol je vuče - Jer dolazi Romeo. DOJILJA: Gospode,Svu noć bih mogla ovdje stajatiI dobri nauk slušat! To je mudrost! Al idem gospi reći, gospodaru,Da dolazite. ROMEO: Idi ljubi mojoj,Pa nek se spremi, da me izgrdi. DOJILJA: Ha - ovaj prsten reče da vam dam, Gospodine. Požurite se! Hitro! Jer već je kasno.OdeKako me je to Ohrabrilo! Sad idi. Laku noć - Al do tog stoji tvoja sreća sva, Da odeš prije nego stave stražeII preodjeven u praskozorje. U Mantovi ćeš boravit, a ja ćuROMEO: LORENZO:Da nađem tvoga momka, koji će Od vremena do vremena ti javljat Svu dobru sreću, koja tu se desi. Sad ruku amo - zbogom, laku noć! ROMEO: Da ne čeka me rajske sreće dio, Taj rastanak bi s tobom bolan bio.Odu

Četvrti prizorSoba u Capulettijevoj kući Uđu Capuletti, gospođa Capuletti i ParišCAPULETTI: Da - teška nas je stigla nesreća, Gospodine, te nije bilo kada Da svoju kćer nagovaramo, jer joj Tibaldo bješe ko i meni drag. E, tko se rodi mora da i umre! Al kasno je i neće više sići Večeras, a da nije vašeg društva, I ja bih, znajte, čitav sat već bio U postelji.PARIŠ: U ovo vrijeme tugeZa prosidbu i nema vremena. Sad gospo, laku noć, a vašoj kćerci Moj pozdrav.GOSPOĐA CAPULETTI: Hvala. Sutra rano ću Ispitati, što misli. Danas je Sa svojim jadom sama zaključana.CAPULETTI: Moj grofe Pariš, ja cu smionoZaložit riječ, da djevojka vas ljubi, I držim, da će vladat se u svemu Po mojoj volji - da, i ne sumnjam. - Al pođi ženo, k njojzi, prije nego U krevet odeš, pa joj sve iskazi0 ljubavi mog sinka Parisa1 onda reci, pazi, u srijedu -Hm, čekaj, čekaj - koji dan je danas?PARIŠ: Ponedjeljak, gospodine.CAPULETTI: Da, da-Ponedjeljak. E, u srijedu je rano - Nek bude u čevrtak. Reci joj, Da u četvrtak bit će vjenčana S ovim dičnim grofom. Hoćete li Bit spremni? Je 1“ vam po volji ta hitnj; Al mnogo buke pravit nećemo - Tek dva-tri znanca. Istom je ubijen Tibaldo - pa da mnogo bančimo, Zacijelo bi nam reko svijet, da nismo Za rođaka baš ništa marili. Tek nekoliko dobrih znanaca I ništa više. Je 1“ vam po volji Četvrtak?PARIŠ: Htio bih, gospodine,Da već je sutra taj četvrtak.CAPULETTI: DobroI zbogom - dakle u četvrtak budi. -Al prije nego pođeš spavati,Otiđi, ženo, našoj JulijiI pripravi je na tu slavu. - Zbogom,Gospodine.Pariš odeHej, u sobu mi svjetlost! -E, baš je kasno - mogli bismo bome

I reći, da je rano. - Laku noć!Peti prizorJulijina soba Uđu Romeo i Juli ja

JULIJA: Zar ideš već? Još ne će svanutiI nije bila ševa, nego slavuj, Sto probio je tjeskobno ti uho.U onom šipku pjeva svaku noć - Da, vjeruj, dragi, slavuj to je bio. ROMEO: Ne, to je ševa, što nam jutro javlja, A nije slavuj. Gledaj, draga, gdje Na istoku već pruge zavidne Obasipaju tanke oblake1 Dogorjele su noćne svjećice, A radosni već dan poigrava Po vrhovima gorskim oblačnim. Otići moram sad i živjetiII ostati i umrijeti. JULIJA: Ja znam,Da ona svjetlost nije svjetlost dana, Već meteor je neki, što ga sunce Isparuje, da tebi noćas bude Zubljonoša i da ti sja na putu U Mantovu - pa zato ostani, Još ne treba da odeš. ROMEO: Dobro dakle,Nek tu me zgrabe, nek me pogube,Kad ti to hoćeš, ja sam zadovoljan -I ono sivo nisu oči Jutra,Već blijedi odsjev Cintijina čela,2

I ono nije ševa, štono grlomPo nebeskome svodu udaraVisoko gore iznad naših glava.!-Vidi II, 3.Cintija lat. Cynthia, grčki Kynthia je božica Diana Artemida, koju su Prikazivali s polumjesecom na čelu. Julija veli, dakle, u pjesničkoj slici da je °ia blijeda svjetlost, što se vidi, mjesečina.Ja ostajem, pa makar danak cijeli -0 dođi, smrti! Julija to želi.Ej, dakle, dušo -je li dan il nije? JULIJA: O jeste, dan je - odlazi što prije.To ševino je grlo promuklo, Sto hrapavo i neskladno se glasi,1 laž je, da je sladak ševin glas, Kad nama javlja gorki rastanak.0 ševi vele još, da s gubavicom Zamijenila je oči. Da su bar Zamijenile i svoja grla tako,Kad ševa svojim glasom danak budi1 tebe tako tjera s mojih grudi!1 Al idi sad - sve jasniji je zrak.ROMEO: Da - al u duši sve je gušći mrakUđe dojiljaDOJILJA: O gospo!JULIJA: Dojko?DOJILJA: Majka dolaziU vašu sobu. Već je svanulo - Na oprez, čuvajte se, gospo.OdeJULIJA: OndaNek ovaj prozor pusti dan unutra, A život neka izađe iznutra.ROMEO: O zbogom sad - još jedan cjelov tvoj!Slazi kroz prozorJULIJA: Zar tako ideš, mužu, druže moj?Al javljaj mi se svaki dan u satu -1. Ševa ima ružne, a gubavica lijepe oči. Zato je u narodu nastala riječ, da su ševa i gubavica zamijenile oči. Julija žali što ševa nema gubavičino ružno grlo, jer onda ne bi mogla probuditi dan i Romeo bi još ostao kod nje.ROMEO:JULIJA: ROMEO:JULIJA:ROMEO:Jer mnogo je u svakom časku dana1

I po tom ću računu ostarjeti,Dok opet svog Romea ugledam.Propustit neću nikad zgodan čas,Da pošaljem ti pozdrav svoj i glas.A hoćemo 1“ se ikad jošte sresti?Ja ne sumnjam - i ovi jadi bit ćeTek slatke priče u budućnosti.Al moja duša, Bože, na zlo sluti,I kao da te vidim, gdjeno ležišKo mrtvac na dnu groba. II me okoZavarava il zaista si blijediI ti si, vjeruj, takva oku mom -Jer žedan bol nam pije krv. Sad zbogom!OdeJULIJA: O srećo, srećo, nestalna si, kažu -

Al kako onda s njime ćeš postupat, Sto poznat je sa svoje vjernosti? O budi, srećo, nestalna, jer onda Zacijelo ne ćeš dugo ga zadržat, Već meni ćeš ga natrag poslati.GOSPOĐA CAPULETTI vani:Hej, kćerko, je si 1“ ustala?JULIJA: Tko zove?Zar gospa, moja majka? Možda nije Ni legla još, a već je tako kasno, Il ustala je tako rano? Koji Neobičan je razlog amo goni?Ude gospoda Capuletti

taGOSPOĐA CAPULETTI: Ej, kako, kćeri? JULIJA: Nije dobro, majko!GOSPOĐA CAPULETTI: Još sveđer plačeš smrt svog bratučeda? Zar hoćeš plačem isprat ga iz groba?L Juliji će vrijeme bez Romea tako sporo prolaziti te će joj se činiti, kao da u svakom satu ima nekoliko dana. Zato želi da joj se Romeo svaki sat po nekoliko puta javlja.1. Julija govori dvolično u ovom razgovoru i u kasnijem prizoru s Parisomiy i.Pa da i možeš, ne ćeš ga oživit. Tko mnogo ljubi, malo jaduje, A mnogo jada znači malo uma.JULIJA: O daj da plačem bolni svoj gubitak!1

GOSPOĐA CAPULETTI: AI taj gubitak tebi jeste bolan, A nije milom, kog oplakuješ.JULIJA: Al kad je tako bolan mi gubitak,Svog milog moram oplakivati.GOSPOĐA CAPULETTI: Ti ne plačeš toliko, djevojko, Sto on je umro, već jer nitkov živi, Sto njega ubi.JULIJA: Koji nitkov, majko?GOSPOĐA CAPULETTI: Romeo - nitkov!JULIJA: Mnogo milja jeOd njega nitkov udaljen - i Bog mu Oprostio, jer ja mu opraštam Od sveg srca - premda me je on Ko nitko ojadio.GOSPOĐA CAPULETTI: To je zato, Sto izdajnik, ubilac živi.JULIJA: Da -I nitko osim mene ne smije Osvetit nigdje moga bratučeda, Kud moje ruke doprijet ne mogu.GOSPOĐA CAPULETTI: Osvetit ćemo njega, ne boj se.Ne tuguj više - ja ću nekog poslat U Mantovu, gdje živi prognani Taj skitalac i on će takav mu Napitak čudan dati, te će brzo Tibaldu se pridružit. Onda ćeš Zacijelo i ti zadovoljna biti.JULIJA: Ja neću nikad biti zadovoljnaS Romeom, dok ne ugledam ga - mrtva - Kad moje srce tako teško pati Za rođaka. Da možete, o majko, Pronaći nekog, da ponese otrov, Ja bih ga sama tako smiješala,Te brzo bi i mimo usnuo Romeo od njeg. Kako mi se grsti, Kad čujem ga spomenut, a ne mogu Da odem k njemu pa da osvetim Svu onu ljubav, koju osjećah Spram bratučeda, a na tijelu onog, Sto njega ubi. GOSPOĐA CAPULETTI: Ti pronađi sredstvo, A ja ću naći takva čovjeka. Al sad ću reći radosne ti glase. LIJA: O majko, dobro dolazi nam radostU tužno doba. Kakvi to su glasi? OSPOĐA CAPULETTI: Znaj, kćeri moja, brižna oca imaš I on te hoće tuzi otet, Pa zato je odjednom dan veselja Iznašao, što ti ga ne slutiš, A ni ja mu se nisam nadala. JULIJA: U dobri čas - a kakav to je dan?GOSPOĐA CAPULETTI: E, u četvrtak rano ujutro Kavalir mladi, viteški i dični Grof Pariš će u hramu svetog Petra Učiniti te svojom radosnom I sretnom ženom. JULIJA: Tako meni hramaI svetog Petra, neće mene on Učinit svojom ženom radosnom I čudna to je hitnja, da se moram Udavat prije nego mi je došo U prosce taj, što muž mi hoće biti - Pa zato reci ocu, molim te, Da ne mislim se još udavati, A kad i budem htjela, kunem se, Romea - kojeg znaš da mrzim - volim No Parisa. O divnih li glasoval GOSPOĐA CAPULETTI: Al evo oca, pa mu sama reci, Da vidiš, kako on će to da primi.Uđu Capuletti i dojiljaCAPULETTI: Kad sunce sjeda, sitna rosa sipi,A sad gdje sjede sunce mog sinovca,Sve kiša pada. Što je djevojko?Kip na bunaru1? Sva u suzama?Još sveđer pljusak? Malim svojim tijelomTi glumiš more, lađicu i vjetar -Jer tvoje oči mogu morem nazvat,Što plačem prave oseku i plimu,A tijelo ti je lađica, što jedriPo slanoj vodi. Uzdasi su tvojiKo vjetrovi, što uzajamno bjesneSa suzama i ako li se brzoNe umire, prevrnut će se tijelo

Od napadaja burnih. Jesi 1“ ženo,Već otkrila joj našu namjeru?GOSPOĐA CAPULETTI: Da mužu, ali neće nikoga I hvali ti - o da je luda bar Sa svojim grobom vjenčana!CAPULETTI: Ej, lakše-Govori, ženo, jasno, da te shvatim! Što? Nikog neće? Nezahvalnica! Zar nije sretna? Nije ponosna, Što tako smo joj vrijedna kavalira Za vjerenika nevrijednici našli?JULIJA: Ponosna nisam, al sam zahvalna.Ne mogu da se onim ponosim, Što mrsko mi je, al sam zahvalna Na mrzosti, kad s ljubavlju se daje.CAPULETTI: Gle mudrice! Što znači "ponosna"I "hvalim vam" i "ne hvalim" pa opet "Ne ponosna"? O gospođice drska, Ne hvali hvalu, ne ponosi ponos, Već spremaj svoje lijepe udove, Da u četvrtak pođeš s Parisom U crkvu svetog Petra il ću te Odvući tamo ko na stratište. O idi, gade ti bljedičavi, Djevojčuro uvela lica, idi!1. Figura na bunaru od kamena ili kovine, iz koje voda teče.GOSPOĐA CAPULETTI: O phi! Ta zar si lud?! JULIJA:CAPULETTI:0 čuj me, oče,1 budi strpljiv - samo jednu riječ - Na koljenima, evo, ti se molim. O do đavola, ti djevojčuro, Nevaljalice neposlušna. Ja ću Da riječ ti kažem: il ćeš u četvrtak Na vjenčanje il ako nećeš, nikad Ne pogledaj mi više u oči! O ne govori, ne odgovaraj, Ne odvraćaj mi, jer me prsti svrbe! -0 ženo, mi smo skoro smatrali Za blagoslov, što dao nam je Bog Tek jedno dijete, ali sada vidim, Da i to nam je jedno odviše1 da smo kletvu u njoj imali. O bezočnice! Nek je dobri Bog Blagoslovi! - O gospodaru, to je Sramota, što je tako grdite! A zašto, draga gospo mudričino? Zaveži jezik svoj i brbljaj tamo S blebetušama! Odlazi! Pa nisamBaš ništa rekla, što bi ružno bilo.0 đavo da te nosi! Pa zar ne sm“jem Ni riječ da kažem? Mir! Ne gunđaj, ludo!Govori svoje mudrosti nad zdjelom Blebetuša, jer tu ih ne treba.GOSPOĐA CAPULETTI: Ma odviše si žestok.CAPULETTI: Grom i pako!Ta još ću s uma sići! Danju, noću, U svaki čas, u radu i u igri, Sam i u društvu, vazda ja se brinuh, Da udam nju, a sada, gdje joj nađoh Gospodina, što plemenit je rodom1 mlad i bogat, krasno odgojenI prepun sjajnih, štono riječ darova -DOJILJA:CAPULETTI:DOJILJA:CAPULETTI: DOJILJA:CAPULETTI:I lijep, da ljepšeg muža ne možeš Poželjeti, pa onda ovo jadno Pijukalo, ta lutka plačljivaI blesasta, kad ponudiš joj sreću, Odgovara: "Ne udajem se još -Ne mogu ljubit - još sam premlada - Oprostite mi, molim vas -" Pa dobro, Al ako ne ćeš da se udaš, pazi, Gdje hoćeš, sa mnom nećeš boraviti - Pa zato pazi, razmisli - ja ne znam Za šalu. Stavi ruku na srce, Jer blizu je četvrtak. Budi moja, Da mogu svom te prijatelju dati -II ako nećeš, idi do bijesaI prosi, gladuj i umri na cesti, Jer, kunem ti se, moja više nisi I nikad nećeš blaga mog uživat. Da, vjeruj mi i promisli, jer ja se Ne kunem krivo.OdeJULIJA: Zar ne stolujeU oblacima milost, koja može Da zagleda mi u dno duše? Majko, O mila majko, ne odbacuj me, Odgodi svadbu tu za mjesec dana, Za osam dana, ili ako nećeš, Načini meni bračnu postelju U mrkoj raci, gdje Tibaldo leži.GOSPOĐA CAPULETTI: Okani me se - radi, kako znaš, Jer ja ti nemam više ništa reći.OdeJULIJA: O Bože! - Dojko, kako ćemo toDa spriječimo? Moj vojno je na zemlji, A moja vjera nebu, pa kako Da vratim vjeru natrag na zemlju, Van da moj vojno zemlju ostaviI da mi je s nebesa pošalje? O utješi me i uputi me, Jer nebo, jao, vrši svoju pakost Na slabom biću, kakovo sam ja! Sto veliš ti? Zar nemaš utjehe,0 dojiljo, ni riječce radosti? pOJILJA: Imadem - čujte! Prognan je Romeo1 čitav svijet ću dati prema ništa, Da nikad neće smjeti da se vratiI da vas prosi ili ako da,to samo kradom. E, pa kad je tako, Ja mislim, da će biti najbolje, Da pođete za grofa. On je lijep Kavalir i spram njega je Romeo Odrlija. Ni orlić nema tako Zeleno, živo, tako lijepo oko1 Ko Pariš, gospo. Duše mi i vjere, Taj drugi brak će donijeti vam sreću, Jer bolji je od vašeg prvogaII ako nije, prvi vam je mrtav, II baš bi isto bilo, da i jest, Kad nemate od njega koristi. Je 1 to tvog srca riječ?

0 da - i duše, II oboje nek prokleto je. Amen! Što?Divno si me utješila. Idi1 reci mojoj majci, da sam pošla U ćeliju Lorenzu, jer se želim Ispovjediti, što uvrijedih oca,I oproštenje grijeha dobiti. DOJILJA: O hoću - to je vrlo pametno!OdeJU LIJA: O vraže stari, đavle opaki! -JULIJA: DOJILJA:JULIJA:DOJILJA:JULIJA:■ Zelene oči bile su smatrane za osobito lijepe. Napose su ih zanosno slavili sPanjolski pisci, medu njima i Cervantes.Je 1“ veći grijeh, što želi, da se lažno Zakunem sada, il što muža mog Pogrđuje, a istim jezikom, Što tisuć“ put je hvalio ga prije I slavio? - O idi, savjetnice, Jer odsad si daleko srcu momi - Lorenzu idem, da mi lijeka dade, Pa ako njegov ne spasi me lijek, Dovršit moram svog života tijek.

OdeČETVRTI C1NPrvi prizorLorenzova ćelija Uđu Lorenzo i ParišLORENZO: Zar u četvrtak? Vrlo kratko vrijeme!PARIŠ: E, tako hoće tast1 mi Capuletti,A ja ne želim svojom tromošću Zaustavljati hitnju njegovu.LORENZO: A ne znate, što misli gospođica?Taj put mi nije drag jer nije ravan.PARIŠ: Neumjereno smrt TibaldovuOplakuje i zato sam joj malo Govorio o našoj ljubavi, Jer nema mjesta Venerinu smiješku U domu suza. Njezin otac drži Da opasno je, što toliku vlast Svom bolu daje - zato posve mudro Požurit hoće našu ženidbu I ustavit joj suza poplavu, Jer sama joj se ne može oduprijet. Sad znate razlog našoj hitnji.LORENZO za se: O -Da ne znam bar, zbog čega treba nju Zaustavljati! - Ali evo, grofe, U ćeliju mi gospa dolazi. Naime budući tast vidi niže: o ženo.Uđe JulijaPARIŠ: U dobri čas, o ženo, sretosmo se!JULIJA: "O ženo"? - možda, ako vjenčamo se.PARIŠ: To "možda" mora u četvrtak da je.JULIJA: Sto mora biti, bit će.LORENZO: Istina je.PARIŠ: Na ispovijed zar dolazite ocu?JULIJA: I vama bih se ispovijedala,Da odgovor vam dadem. PARIŠ: NemojteZanijekati mu, da me ljubite. JULIJA: Ispovjedit ću vama, da ga ljubim.PARIŠ: I usto još, da mene ljubite.JULIJA: Ne - to bi mnogo više vrijedilo,Da izrekne se iza vaših leđa,No tu u lice. PARIŠ: Jadna dušice,Od suza ti je nagrđeno lice. JULIJA: Al slaba im je u tom pobjeda,Jer bješe ružno prije napadaja. PARIŠ: Ta riječ ga ruži više nego suze.JULIJA: Sto istina je, nije kleveta,I što sam rekla, svome licu rekoh. PARIŠ: I moje lice to je, što ga crniš! JULIJA: To može bit, jer moje nije više. -A jeste 1“ sada, oče, dokoniII da vam dođem oko večernje? LORENZO: Ne, sad mi služi dokolica, sjetnaI nevesela kćeri. - Moramo vas Zamolit grofe, da nas ostavite. PARIŠ: O - ne do Bog, da smetam sveti čin. -Al u četvrtak, mila Julija, Probudit ću vas. Dotle da ste zdravo - I ovaj sveti cjelov primite.OdeJULIJA: Zaključaj vrata - onda plači sa mnom,Jer nema nade, pomoći ni lijeka.LORENZO: Ja znadem tvoje jade, Julija, I patim od njih izvan dosega Svog uma. Kako čujem, moraš se Već u četvrtak s grofom vjenčatiI ništa to odgodit ne može. JULIJA: Ne reci, oče, da si o tom čuo,Van da mi kažeš, kako to ću spriječit,II ako tvoja mudrost ne zna lijeka, Nazovi mudrom moju namjeru,

I ovaj nož će smjesta mi pomoći! Romeovo je srce s mojim Bog Udružio, a naše ruke ti - I prije nego ova ruka, koju Posvetio ti si Romeu, bude Za neku drugu knjigu posveta,I prije no se srce odmetneTe izdajnički privoli se drugom, Nek ovaj nož ih smakne oboje - Pa zato iz iskustva dugog svog Života daj mi brzu uputuII gledaj, gdje će tu između mene I jada moga bodež krvavi1

Ko sudac da izreče sud u onom, Sto nije mogla ni vještina tvoja Ni ovlast, koju godine ti daju, Do časnoga dovesti izlaza. Ne oklijevaj - i ako nemaš lijeka, Ja želim, da me snađe samrt prijeka. LORENZO: O stani, kćeri, meni sviće nada, No očajno je njeno izvršenje Baš ko i zlo, što hoćemo ga spriječit. Al ako voliš ubiti se sama No vjenčati se s grofom Parisom, Zacijelo onda možeš podnijeti I sliku smrti, da se oprostiš Sramote i da ukloniš se smrti, Gdje sad hoćeš da joj prkosiš -

1 ■ U ono doba nije bilo nimalo neobično ako je dama uza se nosila bodež.-APa ako smiješ, ja ću lijek ti dati. JULIJA: O reci, reci - volim nego poćiZa Parisa - da skočim s vrha kule, II razbojničkim stazama da hodam, II da mi čučat među zmijama, II s medvjedima bijesnim sapni me, U kosturnicu noću me zatvori, Sto mrtvačkih je puna kostiju, Cjevanica i žutih lubanja Bez čeljusti, što muklo čegrću U smrdljivom i vlažnom truležu,1 II reci, nek u novi sađem grob I u mrtvačev zavijem se pokrov - Od svega toga ja sam strepila, Kad slušah samo, gdje se spominje, A sad ću to bez bojazni i sumnje Učiniti, da mužu svome dragom Neokaljana žena ostanem. LOPvENZO: Pa dobro, dakle, budi radosna I pođi kući - reci, da ćeš poći Za Parisa, a sutra već je srijeda, Pa gledaj sama biti uvečer, Da ne bude kod tebe dojilja, A kada legneš, uzmi ovo staklo I popij njegov sok, i odmah će ti Po žilama poteći neka hladna I teška vlaga, koja će obuzet Sve tvoje ćuti - sva će bila tvoja Zaustavit tijek svoj prirodni, Ni dah svjedočit ne će ni toplina, Da živiš, ruže će izblijedjeti Na usnama ti i na obrazima Ko pepeo, a očni kapci pasti, Ko kada smrt nam život zamrači - Iz udova će nestat gipkosti, Ukočit će se, hladni, obamrli.1. Inspiraciju za ovo mjesto našao je Shakespeare valjda u svom rodnom mjestu, gdje se nalazi jedna od najvećih kosturnica u Engleskoj.U slici te ćeš smrti tobožnjeDo četrdeset i dva sata ostat,1

A tad se prenut ko od slatkog sna.Kad ujutro ti dođe vjerenik,Da s postelje te digne, bit ćeš mrtvaI - kako nam je stari običaj -U ponajboljim će te haljinamaNa nosilima i nepokrivenuU onu staru odnijet grobnicu,Gdje leži cijeli Capulettov rod.Al tek što imaš da se probudiš,Romeo će za našu osnovuIz moga pisma doznati i doći,A ja ću onda s njime paziti,Dok ti se preneš, i još istu noćOdvesti će te on u Mantovu -I tako ćeš sramote se oprostit.Al ne sm“je slabost niti ženski strahNa djelu slomit tvoju srčanost.JULIJA: O daj mi, daj1 O strahu ne govori!LORENZO: Na, uzmi, pa mi jaka budi I dobro mi izvrši naum taj, A ja ću smjesta poslat redovnika U Mantovu s pismom za tvog muža.JULIJA: ; U ljubavi su mojoj sve mi nade,Tek ona može snagu da mi dade. Sad zbogom, dragi oče!OduL Zašto baš četrdeset i dva sata? Julija je ispila napitak u utorak uvečer, a Probudila se u četvrtak pred zoru.

Spavala je dakle oko trideset sati.Drugi prizorTrijem u Capulettijevoj kući Uđu Capuletti, gospođa Capuletti, dojilja i dva slugeCAPULETTI: Sazovi goste ovdje popisane. -Sluga odeTi nadi dvaest vještih kuhara1. DRUGI SLUGA: Nijedan vam neće biti rđav, jer ću iskušati, da liumiju oblizivati prste. CAPULETTI: Pa čemu takvo iskušavanje? DRUGI SLUGA: E, gospodaru, rđav je kuhar, koji ne umijeoblizivati prste2 - zato neće sa mnom onaj koji ne

bude umio oblizivati prste. CAPULETTI: Idi, idi! -Drugi sluga odeE, slabo ćemo biti spremljeniZa slavu tu. A zar je moja kćiLorenzu pošla? DOJILJA: Jeste. CAPULETTI: To je dobro,Jer možda će je opametit on.Tvrdokorna je, glupa cura to! DOJILJA: Gle, vedra čela eno dolaziS ispovijedi.Uđe JulijaCAPULETTI: Kuda si se vukla, Tvrdoglavice ti?1. Dvadeset kuhara za nekoliko dobrih znanaca III, 4. Ili je Capuletti promijenio namjeru ili je Shakespeare zaboravio što mu je prije stavio u usta. Takvih neskladnosti ima mnogo u Shakespearea.2. To je u ono doba bila poslovica, koja se nalazi i u Puttenhamovoj knjizi "Arte of English Poesie", tiskanoj godine 1589.JULIJA: Onuda, gdje samNaučila da kajem se za grijeheProtivljenja i neposlušnostiSpram roditeljskih vaših naloga.Naložio je otac mi Lorenzo,Da pred vas ovdje padnem ničiceI oproštenje vaše izmolim.Oprostite mi dakle, molim vas,Jer odsad ću vas uvijek slušati. CAPULETTI: Pošaljite po grofa, iditeI recite mu to - ja hoću da seTa veza sveže sutra ujutro.JULIJA: Gospodina sam srela mladogaU ćeliji Lorenzovoj te njemuPokazala toliko ljubaviKoliko god je dolikovalo,I nisam prešla mjeru čednosti. CAPULETTI: E, to je lijepo, radujem se - ustaj -Baš kako treba. Sad bih htio s grofomGovoriti - dabome, idite,Dovedite ga amo. Boga mi,Redovnik sveti, časni otac tajZadužio je mnogo cijeli grad. JULIJA: U moju sobu hajdmo, dojiljo,Da pomogneš mi nakite izabrat,Za koje misliš, da bi zgodni biliI potrebni, da urese me sutra. GOSPOĐA CAPULETTI: Ne - do četvrtka ima jošte kada. CAPULETTI: Otiđi, dojko, s njom, jer sutra trebaU crkvu ići.Julija i dojilja oduGOSPOĐA CAPULETTI: Kratko vam je vrijemeZa priprave, jer sad će eto noć - CAPULETTI: Koješta - ja ću prihvatit se poslaI sve ud“esit - ne boj mi se, ženo,Već idi i pomozi našoj kćeriU kićenju. Večeras neću leći

U krevet - zato ostavi me samog -Treći prizorJulijina soba Uđu Julija i dojiljaJULIJA: Da, najbolja je ova haljina.A sad te molim, draga dojiljo,Da samu me večeras ostaviš.Izmolit mi je mnogo molitavaI ganut nebo, da blagosloviMoj život, koji pun je grijeha, znaš, i opak.Ude gospođa CapulettiGOSPOĐA CAPULETTI: Što je? Jeste 1“ marljive? I treba li vam moje pomoći?JULIJA: Ne, majko, već smo izabrale sve,Za sutrašnju što dolikuje slavu. Al sad me, molim, samu ostavi, A dojka neka s tobom noćas bdi, Jer to nas je zateklo iznenada, I znam, da ruke pune su vam posla.GOSPOĐA CAPULETTI: Pa laku noć! U postelju mi pođi I počivaj, jer to ti treba.Gospoda Capuletti i dojilja odu

Gospođa Capuletti odeZa ovaj put ću glumit gazdaricu. - Hej! - Odoše - pa dobro, idem sam, Da pripravim i grofa Parisa Za sutrašnjicu. Kako mi je lako U duši, što je tako otporna Djevojčica se opametila.OdeU LIJA: Zbogom! -Bog zna, da 1“ ikad još ćemo se sastat! Slaboća neka, neka hladna groza Sve moje žile sada prožima I ledi mi toplinu životnu. - Povratite se, da me utješite!0 dojiljo! - Al što će ona tu? Taj kobni prizor moram sama glumit. - Stakalce, amo! - Ali ako ovaj Napitak nema snage nikakve? Da 1“ ujutro ću biti vjenčana? Ne! Ovaj to će spriječit. - Ovdje leži! -Stavi kraj sebe bodežAl ako to je otrov, što ga je Redovnik meni dao lukavi, Da umrem i da on se oprosti Sramote toga drugog vjenčanja, Jer prije me je vjenčao s Romeom? Strah me, da jest, pa ipak - rekla bih, Da nije, jer ga svatko poznaje, Da svet je čovjek - zato neću ja Da gajim tako gadnu misao. Al ako me u raku polože, A probudim se prije nego moj Romeo dođe, da me izbavi? Strahota to je! Neću 1“ se ugušit U raci onda, kojoj trula usta Ne primaju ni daška zdrava zraka,1 udavljena umrijet, prije nego Romeo stigne? Ako pak poživim, Zar nije vrlo lako pomisliti, Da strašna slika samrti i noći I strava onog mjesta - grobnice, Starinske rake, gdje od vjekova Počivaju već naslagane kosti Svih pokopanih mojih pradjedova, Gdje krvavi Tibaldo leži svjež U zemlji, trunuć u svom pokrovu,i Gdje, kako kažu, dusi hodaju U neko doba noći -jao meni! Zar ne može se lako desiti, Te ja ću - ako prerano se prenem - A posred onog smradnog zadaha, Gdje dusi kriče ko mandragora, Kad s korijenom iz zemlje je iščupaš, Te smrtnici polude, čujuć je1 -0 ne ću 1“ s uma sići prenuv se,A među svim tim groznim stravama,1 udima se svojih pređa igrat? Iz pokrova izvući sakatog Tibalda u tom bijesnom ludilu? I košću nekog veljeg rođaka Ko toljagom svoj mozak očajni Razmrskati? O gledajJČini mi se, Da vidim duha svoga bratučeda, Gdje vreba na Romea, koji mu je Na rt svog mača tijelo natakao. Tibaldo, stani!G" Romeo moj,Ja idem k tebi - tebi ovo pijem!Ispije stakalce i padne na postelju1. Za mandragoru njem. Alraun se držalo da raste pod vješalima i da ima u sebi veliku moć za vračanje. Ali ona je napola živo biće, pa ako je tkogod hoće s korijenom iz zemlje iščupati, kriči tako strahovito, da čovjek umre ili poludi.DOJILJA:APULETTI:OJILJA: APULETTI:L Angelica je valjda ime gospode Capuletti:277

Četvrti prizorTrijem u Capulettijevoj kući Uđu gospođa Capuletti i dojiljaOSPOĐA CAPULETTI: Na, uzmi ove ključe, dojiljo, Jer potrebno je još mirodija. U kuhinji nam treba dunja još I datula.Uđe CapulettiHejl Hitro, hitro, hitro! Jer već su drugi pijetli zapjevali I jutarnje zazvonilo je zvono. Već tri su sata - prigledaj kolače, Angelica,1 i ne pitaj za trošak. U poslove se ženske ne miješajte, Već ležite - oboljet ćete sutra, Sto probdjeli ste noć. Ja? Ne boj se -Za manje stvari probdio sam noći I nikad nisam bio bolestan. OSPOĐA CAPULETTI: Da, da - zbog ženskih nekada si bdio, Al ja sad bdim nad takvim tvojim bdjenjem.Gospođa Capuletti i dojilja oduCAPULETTI: E - ljubomora, ljubomora!Uđu tri sluge s ražnjevima, kladama i košaramaEj - Sto nosiš momče? RVI SLUGA: Ne znam, gospodaru,Al za kuhača je. APULETTI: Požuri se,Požuri se!Prvi sluga odeHej! Nosi suše klade - I zovni Petra, da ti kaže, gdje su. DRUGI SLUGA: Da nađem klade, sam imadem glavu I ne treba da Petra zato smetam.OdeCAPULETTI: Baš dobro mi je odgovorioUgursuz taj - i nije glup ko klada. Al, Bog i vjera, već je bijeli dan I grof će odmah s glazbom biti tu, Jer tako reče.Vani glazbaHa, već dolazi!O dojko! - Ženo! - Hej! - O dojiljo!Dojilja se vrati

Probudi kćer mi, idi, nakiti je, A ja ću dotle s Parisom čavrljat. Požuri mi se, hitaj, žuri se, Jer zaručnik je došo. Hitaj, velim!

OduPeti prizorJulijina soba Julija u postelji. Uđe dojiljaDOJILJA: Hej, gospođice! Gospo! Julija!Baš tvrdo spava. Janje moje! Gospo! Phi, ljenivice! Mila gospo Dušo! Hej, nevjestice! Sto - zar ni riječi? A - htjeli biste spavati unaprijed Za nedjeljicu dana, jer je grof Zacijelo spreman te vam nešto sprema, Gdje nema mirnog sna! - Oprosti, Bože I Gospo sveta, kako tvrdo spava! Al moram je probudit. - Gospo, gospo! Zateći će vas grof u postelji I grdno ćete prepasti se bome. Ej hoćete li? - Što - zar odjeveni? Obukli ste se pa ste opet legli? E, moram vas probudit. Gospođice! O gospođice! - Jao! U pomoć! Pomozite - ah, Julija je mrtva! O kleta kobi, zašto li se rodih! - Hej, rakije! - O gospodaru! Gospo!Uđe gospoda CapulettiGOSPOĐA CAPULETTI: Što vičeš tako?DOJILJA: Kuku nama!GOSPOĐA CAPULETTI: Što je?DOJILJA: Ta pogledjate amo! Tužni dane!GOSPOĐA CAPULETTI: O jao meni! Dijete moje! Jao!0 jedini moj živote, oživi1 progledaj, il ja ću s tobom umrijet! O, u pomoć! O, viči: "U pomoć!"Ude CapulettiCAPULETTI: Sramota je, što Julije još nema, A muž joj je već ovdje.DOJILJA: Mrtva je!Preminula je, kuku lele! Mrtva!GOSPOĐA CAPULETTI: O ajme meni, mrtva, mrtva, mrtva!CAPULETTI: Da vidim! Jao! Hladna već je sva I krv se u njoj stinula i udi Ukočili, a usne su se njene Razdružile već davno sa životom - Ko preran mraz je na nju pala smrt, Na ponajljepši cvijet na polju svijeta.DOJILJA: O nevoljo, o jade!GOSPOĐA CAPULETTI: Bolni čase!CAPULETTI: Smrt, koja nam je sada ugrabi, I meni ljute jade zadade, Zavezala mi jezik - ja sam nijem.Uđu Lorenzo i Pariš sa sviračimaLORENZO: Je 1“ spremna mlada poći u crkvu?CAPULETTI: Da, spremna poći - al u nepovrat! - U noći, sinko, i baš uoči Tvog vjenčanja je demon smrti nju Obljubio - o gledaj, gdjeno leži! - I zgazio joj djevičanstva cvijet. Da, on je zet moj, on moj baštinik I s njim je moja kći sad vjenčana. Nek umrem i ja, nek mu bude život I blago moje - sve je njegovo!PARIŠ: Za licem ovog jutra dugo čeznuh,A sad me gleda takvim pogledom!GOSPOĐA CAPULETTI: O čemerni i kleti, mrski dane!0 ponajgorči čase, što ga vrijeme Na vječnom svome putu ugleda!Tek jedno bijedno, jedno dijete drago, Tek jedna radost, jedna utjeha,1 kruta smrt je ote oku mom! DOJILJA: O jade! O ti gorki, gorki dane!O tužni dane, najčemerniji, Sto ikada ga, ikad ugledah! O dane, dane! O ti mrski dane! Još nije bilo tako crnog dana -0 gorki dane, o ti gorki dane!1 PARIŠ: O podla smrti, ti me prevari1 razdruži i oj adi i ubi!O kruta smrti, svega ti me skrši! O ljubavi! O živote! Ne, ne - Ne život, nego ljubav u smrti! CAPULETTI: O - prezren, zgažen, mržen, mučen, satrt! O tužni čase, zašto dolaziš, Da moriš, moriš naše slave sjaj? O dijete moje! Duša, a ne dijete!0 jao, mrtva! Dijete mi je mrtvo -1 sva je slast mi pokopana s njim! LORENZO: O stid vas bilo! Jadu nije lijekU jadovanju. Božja je i vaša Ta lijepa djeva bila - sad je svu Imade Bog i to je sreća za nju. Svoj dio niste mogli od smrti Sačuvati, al nebo čuva svoj U vječnome životu. Zar vam nije Sva čežnja bila njeno blaženstvo, A vaše nebo njeno uzvišenje? A sada, gdje je tako uzvišena Nad oblake i kao nebo samo Visoka - sada plačete! O zla je Ta vaša ljubav, kojom ljubite je, Te ludujete videć, da je sretna! U dugom braku ženi raj ne cvjeta, Već kada ode mlada s ovog svijeta. Pa zato svoje suze utrite I ružmarinom sada pospite To lijepo tijelo i po običaju U najljepšem ga ruhu u crkvu Odnesite -jer srce nas doduše Na suze tjera, kad nas mori tuga, Al razum takvim suzama se ruga. CAPULETTI: Sve, što smo za veselje spremili,1 Neki drže da se Shakespeare ovim bombastičnim govorom, a možda i onima, sto iza njega slijede Parisovim i Capulettijevim htio narugati tragedijama rimskog pjesnika Seneke, koje su u engleskom prijevodu izašle god. 1581.Za pogreb sad će služit nemili, I mjesto svadbe bit će karmine, A mjesto glazbe tužna zvonjava, I sve će naše himne svečane Zamijenit bolne pjesme pogrebne, A nevjestinsko cvijeće služit će, Da mrtvo tijelo uresi - i sve će Izvrnuti se tako. LORENZO: Idite,Gospodine, odavle - i vi gospo,

A i vi, grofe svak se neka spremaDo groba pratit ovo lijepo tijelo.Zbog nekog grijeha Bog se gnjevi na vas,Pa zato njega ne izazivajte,Već presvetu mu volju poslušajte.Capuletti, gospođa Capuletti, París i Lorenzo oduPRVI SVIRAC: E, mi možemo spremiti svirale i otići. DOJILJA: Ah, spremite ih, dragi, dobri ljudi, Jer nama više ne mogu da služe.OdePRVI SVIRAC: Da, ali nama će, nadam se, još poslužiti.Uđe PetarPETAR: Svirači, o svirači -"Miruj srce, miruj srce -".O ako vam je moj život mio, svirajte mi "Miruj, srce".PRVI SVIRAČ: A zašto "Miruj, srce -"?PETAR: O svirači, jer moje srce samo svira: "Srce mi je punojada -".O svirajte mi kakvu veselu tužaljku, da me utješite. PRVI SVIRAC: Ne, tužaljku ne ćemo. Sad nije vrijeme za sviranje. PETAR: Dakle nećete?PRVI SVIRAČ: Ne.PETAR: Dobro, onda ću vam naplatiti.PRVI SVIRAČ: Čime?PETAR: Bome neću novcem, nego rugom. Zasvirat ću vam.PRVI SVIRAC: Onda ćete vi biti svirač, a mi slugani.PETAR: Onda ću ja uzeti sluganovu kusturu pa ću njomeguditi po vašim lubanjama i to u cijelim kajdama.Dat ću vam i re i fa Shvaćate li? PRVI SVIRAC: Shvaćamo kajde, ali ne shvaćamo, kako bi gvozdenbodež mogao biti gudalo. DRUGI SVIRAC: Molim vas, zataknite bodež pa izvucite pamet. PETAR: E, čuvajte se moje pameti! Izbit ću vas na mrtvo imegvozdenom pameću, a zataći ću svoj gvozdeni bodež.Odgovorite mi kao ljudi na ovo:"Kad srce muče ljuti jadiI kad je duša sjetna sva,Tad srebrn zvuk nas glazbe sladi -"Zašto "srebrn zvuk"? Zašto "srebrn zvuk glazbe"?Sto velite vi, Simo Žica?PRVI SVIRAC: Pa zato, gospodine, što srebro ima mio zvuk. PETAR: Vrlo dobro! - A što velite vi, Andro Trubilo?DRUGI SVIRAC: Ja velim "srebrn zvuk", jer svirači za srebro zvučno sviraju.PETAR: I to je vrlo dobro! - A što velite vi, Janko Sviralica?TREĆI SVIRAČ: Bome - ja ne znam, što bi reći.PETAR: O, oprostite - vi ste pjevač, pa ću ja mjesto vasreći. "Srebrn zvuk glazbe" veli se zato, što svirači ne dobivaju zlato za svoje zvučno sviranje -"Tad srebrn zvuk nas glazbe sladi I utjehu nam slatku da."OdePRVI SVIRAČ: Kakav je to pogan ugursuz?DRUGI SVIRAČ: Odnio ga bijes! - Hajdmo da počekamo, dok se ne skupi žalosni skup, i ostanimo na večeri.Odu

1 ■ Ti su stihovi iz jedne poznate pjesme onoga doba.PETI C1NPrvi prizorUlica u Mantovi Uđe RomeoROMEO: O ako mogu sanku laskavomDa vjerujem, taj san mi kazuje, Da radosni su glasi blizu već. Car mojih grudi1 sjedi veseo Na prijestolju i danas cio dan Neobičan me neki diže duh, Pun vedrih misli, u visine zračne. Ja usnih, da je došla moja žena I mrtva me zatekla - čudan san, Gdje mrtav čovjek može misliti! - I cjelovi su njeni moja usta Zadahnuli životom, te sam namah Oživio i carem postao. O kako slatka mora sama ljubav Da bude, kad već sjena njezina Tolikom rajskom slasti obiluje.Uđe BaltazarHa, vijesti iz Verone! - Sto je novo? Zar ne nosiš mi pismo, Baltazare,1. To je valjda srce.BALTAZAR:ROMEO:

BALTAZAR:ROMEO:BALTAZAR: ROMEO:Od redovnika? Kako moja žena?Je 1“ zdrav mi otac? Kako Julija?To pitam, to, jer ništa ne možeDa bude zlo, tek ako njoj je dobro.E, onda nije zlo, jer njoj je dobro.U staroj raci CapulettijevojSad spava njeno tijelo, gospodaru,A besmrtni joj dio živi goreS anđelima. Vidjeh, kako su jePoložili u porodičnu raku,I smjesta skočih, da vam javim to.Oprostite, što zle vam glase nosim,Al takvu ste mi službu nametnuli.Zar tako? Onda prkosim ti, Bože!1 -Ti znaš moj stan - donesi mi papiraI crnila i najmi brze konje,Jer odlazim večeras odavle.Ne, gospodaru - strpite se malo,Jer blijedi ste, a divlji pogled vamNa nešto strašno sluti!Varaš se.Otiđi i učini, što ti rekoh.Zar nije pismo dao ti redovnik?Ne, gospodaru.Ništa zato - idiI najmi konje - ja ću za tobom.Baltazar odeVečeras ćemo skupa ležati,O Julija - al razmislimo, kako?0 kako li si hitra, nevoljo, Da očajniku udeš u dušu. Opominjem se nekog ljekarnika, Što ovdje negdje živi. Nedavno sam U traljavu ga vidio odijelu1 prevješenih dugih obrva,K Ova kratka, ali jaka očajnička rečenica govori snažnije, nego bi jadikovka.Gdje bere bilje. Sav je mršav bio, Jer ljuta ga je bijeda oglodala Do kostiju. U njegovu dućanu Siromašnome visi kornjača I ispunjen aligator i druge Kožurine od riba nakaznih. Na policama narijetko se rasu Tek nešto jadnih praznih kutija I zelenih zemljanih lonaca I mjehura, komadića od vrpce I pljesnivoga sjemena i smole,1 A sve tek zato, da se nešto vidi. Kad vidjeh takvu bijedu, pomislih: Da sada nekom treba otrova, Gdje kazan smrti prijeti svakome, Tko dao bi ga tu u Mantovi, Taj bijednik bi ga njemu prodao. Ta miso je moju potrebu Naslutila, a ovaj potrebni Siromah mi ga mora prodati. Da, ovdje bit će njegov jadni dom, Koliko pamtim, al je danas blagdan, Te prosjakov je dućan zatvoren. - Hej, ljekarnice!Uđe ljekarnikLJEKARNIK: Tko me viče tako?ROMEO: Ej amo, brajko, - vidim, da si ubog - Na, četrdeset evo dukata I daj mi za njih gutljaj otrova, Al tako oštar, tako brz napitak, Da raziđe se po svim žilama1. Kritika, osobito francuska, prigovarala je mnogo što Romeo u tako tragičnom momentu može tako potanko opisivati ljekarnikov bijedni dućan. Drugi opet drže da Romea, pošto je naumio umrijeti, silnom snagom zaokuplja sve ono, što je u vezi sa sredstvom koje će mu donijeti smrt. Što se napose tiče zelenih zemljanih lonaca, dokazano je da se baš u Shakespeareovo doba razvila industrija takvih lonaca.LJEKARNIK:OMEO:LJEKARNIK:.OMEO:I da se smjesta mrtav sruši pilac, Života sit, a tijelo se od daha Oslobodi, al tako strelimice, Ko barut štono jurne, ispaljen Iz topovskog smrtonosnog ždrijelal Ja imam takvih smrtnih otrova, Al zakon prijeti smrću svakome U Mantovi, tko proda njih. Zar ti -Ti, go i bijedan, pa se bojiš smrti? Na licu ti se vidi ljuta glad, Iz očiju ti zuri nevolja, Na leđima ti visi prosjaštvo I prezir - svijet ti nije prijatelj Ni njegov zakon - nema zakona Na svijetu, da se ti obogatiš, Pa zato nemoj bit siromašan, Već pogazi ga - uzmi - Moja volja

Ne pristaje, već moje uboštvo. Pa tvoju volju ja i ne plaćam, Već uboštvo.Ljekarnik ode u dućan i vrati se odmah sa staklencemEKARNIK: U kakvugod ga uspiTekućinu, pa da imadeš snagu Od dvaest ljudi, smjesta će te skršit. ROMEO: Na, evo zlata to je ljući otrov Za ljudske duše, koji čini više Umorstva, znaj, na ovom gadnom svijetu No jadni sok taj, koji ne smiješ Da prodaš. Ja sam tebi dao otrov, A nisi ti ga meni prodao. Sad zbogom. Kupi hrane za to, gledaj, Da ugojiš se. - Hajdmo, okrepo - Ne otrove - do Julijine rake, Da oprostiš me kobi naopake!

OduDrugi prizorLorenzova ćelija Uđe GiovanniGIOVANNI: Lorenzo, brate, časni franjevce!Uđe LorenzoLORENZO: Ja znam taj glas to brat je naš Giovanni. U dobri čas iz Mantove se vrati! Sto veli moj Romeo? Ako mi je Napiso štogod, daj mi pismo to.GIOVANNI: Ja odoh prvo tražit nekog brata Bosonogog od reda našega, Sto bolesnike pogađa u gradu, Da ide sa mnom,1 ali kad ga nađoh, Posumnjaše redari, da smo oba Iz iste kuće, gdjeno kuga vlada,2 Zapečatiše je i ne dadoše, Da odemo - te tako nisam mogo Pohitjeti u Mantovu.LORENZO: Pa tko jeRomeu moje pismo odnio?GIOVANNI: Na, evo ga - ne mogoh mu ga poslat, A ni glasnika naći, da ga tebi Ponese - tako svak se bojao Od zaraze.LORENZO: O nesretne li kobi!To pismo nije bilo ništavo,Već važno - tako meni reda mog -I prevažno, te mogu nastatiOpasnosti goleme, što je takoZanemareno. Idi, brate, sadPa gvozdenu mi motku pribaviI smjesta je u moju ćeliju1. U Brookeovu epu stoji, da su rijetko pojedini redovnici sami hodali gradom, nego da su morala barem po dvojica zajedno ići.2. U Brookeovu epu vlada kuga u Mantovi, a ne u Veroni.Donesi.Idem - donijet ću je, brate. OdeSad moram poći sam do grobnice, Jer Julija će lijepa za tri sata Probudit se i proklinjati mene, Sto ništa nije javljeno Romeu. Al nanovo u Mantovu ću pisat, A nju ću tu u svojoj ćeliji Zadržati, dok ne dođe Romeo. O jadne duše, koja mora živa Med mrtvima u grobu da se skriva!Ode

Treći prizorCrkvena porta, u njoj grobnica porodice Capuletti Uđu Pariš i njegov paž, noseći cvijeće i zubljuPARIŠ: Daj amo zublju, momče. OdlaziI stani podalje. Ne - utrni je, Jer ne ću da me tkogod vidi. Legni Pod ono grmlje tisovo, a uho Na šuplju zemlju čvrsto mi prisloni, Da čuješ svaku nogu, koja bi Tu u crkvenu portu stupila, Sto prhla je i razrivena sva Od prekopanih grobova. Zazviždi, Kad čuješ, da se štogod primiče. Daj cvijeće - idi čini, što ti rekoh.AŽ za se: E, malo me je strah, da budem sam U porti tamo, al ću biti hrabar.Skloni seGIOVANNI:LORENZO:PARIŠ: O slatki cvijete, cvijeće ja ti nosimNa bračni krevet, ovaj tvrdi kamen,I vodom ću ga mirisnom da rosim,II na nj će padat mojih suza pramen. I svake noći naći ću se tu,Da plačuč cvijećem obaspem te svu.Paž zazviždiTo paž mi javlja, da je netko blizu. Al koja kleta noga stupa noćas Ovuda, da mi smeta tužni činI odred moje vjerne ljubavi?Sa zubljom zar? O noći, skrij me na čas.Skloni seUdu Romeo i Baltazar sa zubljom, kukom itd.ROMEO: Daj amo kuku i tu polugu.A sada uzmi ovo pismo - gledaj, Da ujutru ga predaš ocu mom. Daj zublju amo. Tako ti života, Zapovijedam ti - što god vidioII čuo tu, stoj vazda podalje

I ne smetaj me u mom postupku.Ja silazim u ovaj krevet smrti,Da vidim lice svoje gospođe,Al najviše da s mrtvog prsta jojSkupocjen prsten skinem, jer mi trebaZa neki važan posao - pa zatoOdilazi - al ako mi se vratiš,Da uvrebaš radoznao, što smjeramUčinit jošte, tako mi nebesa,Razderat ću te na komadićeI udove ću tvoje rasutiPo gladnom groblju.Moj je naum divljiI stravičan baš ko i ovaj čas,Užasniji i neumolnijiOd gladnog tigra i od bučnog mora. Ne, neću vam smetati, gospodaru - Već idem.Tako ćeš mi prijateljstvo Dokazat svoje. Uzmi, momče, ovo I budi sretan. Zbogom! za se: Ipak ću seTu u blizini negdje sakrit, jer Iz očiju mu viri ljuta strava I neko zlo mu valjda snuje glava.Skloni seROMEO: O ždrijelo smrti, kleta utrobo, Sto najslađe si jelo proždrla Na ovom svijetu, silom sad ću ja Otvoriti ti trule čeljusti I više hrane još natrpati u te.Otvori silom vrata grobnicePARIŠ: Montecchi to je, oholi prognanik,Sto rođaka je mojoj ljubavi Umorio, a za njim drže da je Stvorenje lijepo umrlo od bola - I došo je učinit neki sramni Nitkovluk mrtvim tu tjelesima, Al ja ću da ga pograbim -Stupi naprijed0 stani!Okani svog se djela poganog, Montecchi podli. Zar se osveta1 preko groba može tjerati?O nitkoviću, na smrt osuđeni! Al hajde sa mnom - sužanj ti si moj, Pokori se, jer moraš umrijeti! ROMEO: Da, moram, moram - zato sam i došo. Moj dragi, mili mlače, ne dirajBALTAZAR: ROMEO:BALTAZARU očajnika čovjeka, već bježiI ostavi me - misli na te mrtveI čuvaj ih se! Zaklinjem te, mlače,Ne draži bijes moj i ne teretiJoš jednim grijehom glavu moju. Idi!Jer ja te ljubim više, Boga mi,No samog sebe. Došao sam amoTek protiv samog sebe oružan,Pa zato idi, budi živ i reci,Da milosna je tebe neka ludaNaputila, da bježiš odovuda.Ja prkosim tom zaklinjanju tvomI hvatam te ko razbojnika tu!Ej, ti me dražiš? Čuvaj me se, momče!Bore seO Bože, boj! - Ja idem pozvat stražu!Ode Ah, smrtno ranjen!PadneAko imaš srca,Otvori grob, uz Juliju me legni! UmreO hoću, hoću. - Da mu vidim lice -Ha! To je rođak Mercuzijev, dičniGrof Pariš! Sto je reko momak moj,Dok jahali smo ovamo, te nijeNi čula pravo smućena mi duša?Da Julija se vjenčat imalaS Parisom - da, to je reko, mislim -II možda nije? Možda sanjao sam II možda lud sam, čujući govorit O Juliji, te mislim, da je tako? - To su čuvari bolesnika.

O daj mi ruku ti, što sa mnom si U knjizi ljute kobi zapisani U veličanstven stavit ću te grob - Grob? Svjetionik to je, mrtvi mlače, Jer ovdje leži Julija, a njena Ljepota čini ovu grobnicu Dvoranom sjajnom, punom svjetlosti. O mrtvace, sad lezi ovamo, Kud mrtav čovjek tebe polaže.Položi Parisa u grobnicuU času smrti dešava se često,Da veseli su ljudi a čuvari1

To zovu munjom prije samrti.Da 1“ mogu i ja ovo munjom nazvat?O ljubavi! O ženo moja! Smrt,Sto med je tvoga daha sisala,Ljepotu tvoju nije skršit mogla,Te nesvladan je stijeg ljepote, grimizNa usnama ti i na obrazima,a blijedi barjak smrti nije jošRazvijen tu! - Tibaldo, ti zar ležišU krvavome tamo pokrovu?O kakvu mogu drugu ljubav tebiUčinit sada, prijatelju dragi,No onom rukom, što je tvoju mladostRascijepila, razdvojit mladost onom,Sto tebi bješe dušmanin? O rode,Oprosti mi. - Ah, mila Julija,0 zašto si mi tako lijepa? ZarDa povjerujem, da je demon smrti Bestjelesni u tebe zaljubljen1 da te avet gadna mršavaU mraku ovdje drži, da joj budeš Milosnica? Da, toga me je strah I zato ću kraj tebe ostatiI nikad više ne ću otićiIz ovih dvora mračne noći. Ovdje,Da, ovdje hoću ja da boravimSa crvima, što sobari su tvoji,I tu ću naći vječni počinakI stresti jaram zvijezda zlokobnihS ovog tijela, što je sito svijeta. -0 gledajte je, oči, zadnji put1 zadnji put je, ruke, zagrlite! A usne vi, što duši ste mi vrata, Zapečatite svetim cjelovom Vjekovitu mi pogodbu sa smrću Proždrljivom. O dođi, gorki vođo, O dođi, mrski pratioče ti,Ti očajnički krmaru, i tresni O tvrde hridi jednim udarcem Tu umornu i rasklimanu lađu! Za moju ljubav!PijeLjekarnice vrli,Tvoj otrov baš je brz. - U cjelovu Ovako umirem!UmreUđe s drugog kraja porte Lorenzo sa svjetiljkom, motkom i lopatomLORENZO: Pomozi mi,Francesco sveti! Više puta su se0 grobove mi noćas noge stare Spotakle!1 - Tko je to?BALTAZAR: Vaš prijatelj1 čovjek, što vas dobro poznaje. LORENZO: Zdrav bio, sinko - ali reci, kakva1. Držalo se da spoticanje sluti na zlo.BALTAZAR:LORENZO: BALTAZAR: LORENZO: BALTAZAR: LORENZO:BALTAZAR:LORENZO:BALTAZAR:LORENZO:To zublja zaman svijetli crvimaI lubanjama šupljim? Reko bih,Da raka to je Capulettijeva.Da, časni oče - tamo je i mojGospodar, vama mio -Tko?Romeo.A otkada?

Već pola sata.HajdeDo rake sa mnom.Ne sm“jem, časni oče,Jer moj gospodar strašnom smrću jeZaprijetio mi, ako ostanem,Da vidim njegov naum.Ostaj dakle -Ja idem sam - al strah me spopada I neke teške nesreće se bojim. Pod drvetom sam spavo tisovim I usnio sam, da se s nekim bije Gospodar moj i da je ubio ga. Romeo?Primakne seJao, kakva to je krv, Sto kalja grobu kameniti prag? Sto znače mačevi bez gospodara I krvavi na ovom mjestu mira.Uđu u grobnicuROMEO: Blijed! Tko jošte? Što - i Pariš?U krvi sav? O kakva ljuta kob je Sakrivila taj tužni događaj? Al gospođa se miče!Julija se probudiJULIJA:Časni očeI tješitelju - gdje je, gdje moj muž? Ja pamtim, gdje bi trebalo da budem, I tu sam sada. Gdje je moj Romeo?Buka vaniLORENZO: Ja čujem buku. - Hajdmo, gospođo, Iz gnijezda smrti, kuge, kobnog sna - Jer veća sila, kojoj ne možemo Oduprijeti se, spriječila je sav Naš naum. Hajdmo, hajdmo. Muž tvoj Na grudima ti evo mrtav leži, A tu i Pariš - hajdmo, smjestit ću te U samostanu časnih duvna negdje Ne, ne pitaj jer straža dolazi - O hajdmo, draga Julija!Opet bukaOklijevat više Ne, sm“jem.OdeIdi ti - ja ne idem. - Što vidim? Staklo - al ga ne pušta iz ruke Ha, otrovom je dokrajčio muke! O tvrdice, zar sve si popio - Ni kapi nisi drugarske mi htio Prepustiti, da pođem sa tobom? Poljubit ću ti usnice, jer možda Još osta nešto jeda na njima, Da umremo od istoga napitka.Poljubi gaGle, još su tople tvoje usnice.PRVI STRAŽAR vani: Gdje, momče? Vodi!JULIJA:

AJULIJA:Buka! Brzo dakle!U dobri čas te imam, bodežu!Pograbi Romeov bodež Tu, tu su tvoje korice!Probode seTu rđajI smrt mi zadaj! Padne na Romeovo tijelo i umre Ude straža i Parisov pažPAZ: Tamo to je mjesto,Gdje zublja gori.PRVI STRAŽAR: Sav je krvav pod!Pretražite svu portu naokolo I uhvatite, koga nađete!Neki od straže oduStrahovit prizor! Ovdje leži grof Ubijen, ovdje Julija u krvi I topla još, jer tek je umrla, A dva je dana bila sahranjena. - To treba knez da dozna, trčite Do Capuletta i probudite Monteccha, a vi drugi tražite!Odu drugi stražariMi vidimo, da ovi jadni leže, Al razlozi gdje leže tome jadu, To ne znamo, dok sve ne ispitamo.Vrate se neki stažari s BaltazaromDRUGI STAŽAR: Romeov to je momak našli smo ga U porti.PRVI STRAŽAR: Dobro - pripazite na nj, Dok ne dođe nam knez.Vrati se jedan stažar s LorenzomTREĆI STRAŽAR: Redovnik tu je -On dršće sav i uzdiše i plače.Oduzesmo mu lopatu i motku,Kad odavde je portom dolazio. PRVI STRAŽAR: E, jaka sumnja! I redovnik nekaTu ostane.

Ude knez Escalo s pratnjomESCALO: O kakva nevolja jeVeć tako rano budna, te nas diže Iz jutarnjega našeg pokoja?Udu Capuletti, gospoda Capuletti i drugiCAPULETTI: Što znači sva ta krika naokolo? GOSPOĐA CAPULETTI: Po ulicama viče svijet: "Romeo!"I "Julija!" a neki: "Pariš!" trčećiUz bučnu kriku prema ovoj raci. ESCALO: O kakva to je strava, što nam treptiU ušima? PRVI STRAŽAR: O kneže, ovdje ležiGrof Pariš ubit i Romeo mrtav -A Julija, što već je bila mrtva,Još topla, jer je ubijena tek. ESCALO: Istražujte i doznat gledajte,Tko počini taj pokolj užasni. PRVI STRAŽAR: Redovnik je i sluga mtvogaRomea tu sa zgodnim spravama,Da otvori se ova raka mrtvih. CAPULETTI: Nebesa! - Ženo, gledaj našu kćerU krvi! Taj je nož zalutao,Jer prazan mu je dom na leđima1 Romeovim, a on je u srcu Mog čeda sebi našo korice! GOSPOĐA CAPULETTI: O jao! Ovaj prizor smrti je Ko zvono, koje starost moju zove U raku!2

Uđu Montecchi i drugiESCALO: Ti si rano ustao,Montecchi - ali pogledaj, tvoj sin I baštinik još ranije je lego.MONTECCHI: Ah moja žena umrla je noćas,0 gospodaru. Tuga zbog progonstva Mog sina joj je dah zaustavilaPa kakvi još se jadi spremaju Na moju starost? ESCALO: Gledaj, pa ćeš vidjet. MONTECCHI: Nevaljalče, zar tako štuješ oca Te prije njega guraš se u raku? SCALO: Zatvor“te na čas usta divljem bolu, Dok tamnu zgodu tu ne rasvijetlimo1 dok joj vrelo ne upoznamo I postanak i pravo joj podrijetlo - A onda bit ću vođa vaših jada I vodit vas i u smrt. Dotle treba Pritrpit se, i vaša nevolja Nek bude robom vaše strpljivosti. - Dovedite mi amo sumnjivce.LORENZO: Od sviju ja sam kadar najmanje Učinit, al sam sumnjiv najviše Za strašni pokolj, jer i ovo mjesto I vrijeme protiv mene govore - Pa zato tu sam, da se optužim Bodeži su se u starije doba nosili na leđima.■ Shakespeare je ovdje zaboravio da je gospođa CapulettiI očistim, jer moram samog sebe Okriviti i opravdati.ESCALO: DakleIskazi brzo sve, što o tom znaš.LORENZO: Da, bit ću kratak, jer moj kratki dah I nije dosta dug za dugu priču. Romeo bješe mužem Juliji, A Julija Romeu vjerna žena, I moje su ih ruke vjenčale - A njihov tajni danak vjenčani Tibaldu mladom smrtni bješe dan, I njegova je samrt prerana Mladoženju iz grada prognala. To bješe njezin jad a ne Tibaldo. Da zatomite njezin teški bol, Zaručili ste nju i silom htjeli Da vjenčate je s grofom Parisom, Al ona dođe k meni kao ludaI zamoli me, neka nešto smislim, Da izbavim je od te udaje.II sama će se ubiti kod mene U ćeliji. Vještina me je moja Uputila, te nato dadoh njoj Napitak neki, što uspavljuje, I on je posve moju zamisao Izvršio i lik joj smrti dao. Međutim sam Romeu pisao, Da dođe amo ove strašne noći I da mi je izvesti pomogneIz posuđeno groba njezinog, Jer taj napitak imao je noćas Izgubit snagu - ali brat Giovanni, Sto pismo mu je odnijet morao, S neprilike se neke zadržao, Te jučer mi je pismo vratio, A ja sam onda pošo posve sam, U času, kad se prenut imala, Iz djedovske da rake je izvedem. U ćeliji sam htio kriti nju, Dok uzmognem Romeu javiti -

ESCALO:BALTAZAR:ESCALO:PAZ:ESCALO:Al kad sam stigo, dva-tri časa prijeNo ona se probudila, već nađohI plemenitog Parisa i vjernogRomea mrtve. Kad se ona prenu,Zamolih je, nek odmah pođe sa mnomI neka ovo Božje djelo snosi

Sa strpljivošću - ali uplašenOd neke buke pobjegoh iz rake,A ona nije htjela očajnaDa ide sa mnom, nego - kako vidim -Učinila je sama sebi silu.To sve je, što ja znam, a za taj brakI dojilja je znala. Ako sam ištaSakrivio od ove nesreće,Nek žrtvuje se stari život mojTek malo sati prije vremenaOštrini krutog, tvrdog zakona.Ne, svatko znade, da si čovjek svet -A što će nam Romeov momak reći?Ja donijeh svome gospodaru glas,Da Julija je mrtva. Smjesta jeIz Mantove požurio se amoDo ove rake. Prije još mi reče,Da ovo pismo ocu njegovuPonesem. A kad išo je u raku,Zaprijetio je meni smrću, akoNe ostavim ga ovdje samoga.Daj amo pismo, da ga pogledam. -A gdje je grofov paž, jer on je tuNa straži bio. - Sto je tvoj gospodarNa ovom mjestu htio?Došao je,Da cvijećem pospe zaručnicin grob, I rekao, nek stanem podalje, I ja sam to učinio, kad netko Sa zubljom dođe, da u raku prodre, Te moj gospodar odmah trže mač, A ja potekoh, da dozovem stražu. Romeovo je pismo

potvrda Za riječi ovog vrlog redovnika.U njemu svu opisao je ljubavI kako dobi vijest o njenoj smrti -I piše još, da kupio je otrovOd ljekarnika nekoga i došoU grobnicu, da ovdje pogineI s Julijom da bude sahranjen. -A sada amo dušmani! MontecchiI Capuletti - evo, kakav bičNa vašu mržnju pade. LjubavljuRazorilo je nebo vašu radost!A ja sam trpeć vašu omrazu,Izgubio dva mila rođaka1 -I tako svi smo sada kažnjeni2.CAPULETTI: Montecchi, brate, pruži meni ruku - Jer to je moje kćeri baština, I više ja zahtijevati ne mogu.MONTECCHI: Al ja ti mogu više dati, jer ću Od suha zlata podići joj kip, I dokle traje imena Verone, Divotnijega neće biti lika Od Julije nam vjerne spomenika.CAPULETTI: Romeo tvoj će sjat uz moje dijete - Dvije jadne žrtve naše mržnje klete.ESCALO: Maglovit mir nam nosi ova zora,Od bola sunce svoju glavu skriva - Koješta još ispitati se mora, Da nekriva razaznamo od kriva - Jer težu kob još nitko nije žeo No Julija i mili njen Romeo.Odu1. Mercuzija i Parisa.

2. Tvchno Mommsen veli da je u tim riječima "moral" čitave tragedije

OTELOLikovi:MLETAČKI DUŽD BRABANZIO, senatorPRVI DRUGI JGRAZIANO, Brabanzijev bratLODOVICO, Brabanzijev rođakOTELO, odličan crnac u službi mletačke državeCASSIO, poručnik muJAGO, zastavnik mu

RODERIGO, ugledan MlečaninMONTANO, prije Otela upravitelj na CipruMORNARLAKRDIJAŠ u službi Otelovoj SVIRAČDEZDEMONA, Brabanzijeva kći i Otelova žena EMILIJA, Jagova žena BIANCA, Cassijeva dragaČASNICI, ČINOVNICI, GOSPODA, SVIRAČI I SLUGEPrvi se čin zbiva u Mlecima, a svi ostali u nekom lučkom gradu na CipruPRVIDRUGI TREĆI ČETVRTI ČASNIK gospodinČINOVNIKPRVIDRUGI

V

PRVI C1NPrvi prizorMleci. - Ulica. Uđu Roderigo i JagoRODERIGO: Ne naklapaj mi! Zamjeram ti jako - Ti, što si mojom služio se kesom Ko svojom, Jago, mada znao si -Zamrzite me ako igda sam I snivao o nečem takovom. RODERIGO: Da mrziš na nj, govorio si meni.Tri gradska su ga odličnika lično Moljakala i skidala mu kapu Da učini me svojim zamjenikom. Ja znadem svoju cijenu, vjere mi, I boljeg mjesta vrijedan sam - al on, Sto voli samo svoju oholost I svoje težnje, izmicao im se Sevrdajući amo-tamo - nadut I krcat pustih riječi ratničkih - Te napokon mi odbi posrednike Jer - "Zaista sam", reče, "doglavnika Već odabrao". - No pa tko je taj? Računar neki velik je dabome, Firenčanin, Michele Cassio, Sto gotovo ga ženski rese čari I nikad nije s četom u boj pošo,JAGO:Ej, do bijesa! Ni slušat nećete me.JAGO:Pa prezrite me ako nije tako.A bojnom redu nije vještiji Od kakve prelje. Osim teorije Iz knjiga, kojom tako umiju Majstorski vladat samo vijećnici U togi1 - sve je tek praćakanje Bez prakse2. To je sva mu vojnička Vrsnoća. Ali on je izabran, Gospodine, a mene, čiju je Valjanost i sam često vidio Na Rodu, Cipru3 i po ostalom I kršćanskom i poganskome svijetu - U zavjetrinu bacio me taj Račundžija, da, taj piskaralo. Dakako, on je moro poručnik Da postane, a ja - da prostite! - Tek zastavnik sam crnoj visosti.RODERIGO: E, ja bih, bome, volio mu biti Krvnikom.JAGO: Sve zaludu. To vam jeProkletstvo službe da se napreduje Po preporuci, po naklonosti, A ne po redu niti po starosti, Gdje uvijek drugi slijedio bi prvog. Sad promislite sami da li sam Po ikojemu pravu dužan ljubav Tom crncu.RODERIGO: Onda ne bih služio mu.JAGO: Nemajte brige - ja mu služim tekZa svoju korist. Ne možemo svi Bit gospodari, kao što ni svaki Gospodar vjerne sluge imati. Jer i vi ćete često vidjeti1. Toga je bila gornja haljina u Rimljana.2. U originalu stoji: mereprattle, without practice, stoje svakako igra riječima-Prattle znači brbljanje.3. Rod i Cipar su otoci u Sredozemnom moru, blizu maloazijske obale. Cipar je pripadao Mletačkoj Republici od 1489. do 1570., pa je tako otprilike određeno vrijeme kad se može zbivati radnja ove tragedije.Gdje pokoran i ropski puzavac,Sav zaljubljen u svoje jadno ropstvo,U strpljivosti vijek svoj provodiKo magare u gospodara muZa krmu samo - a kad ostari,Odbacit će ga. Bič tim ljudinama!No ima drugih, što se kite vidomPokornosti, al pod njim kriju srceSto samo za se skrbi - naokoTek služe svojim poglavarimaTe po njima se lijepo pomognuI potkože, pa sami sebe časte.U takvih ljudi ima srca. Znajte,

I ja sam takav. Jer, gospodine,Baš kao što ste vi Roderigo, da samJa crnac, ne bih Jago htio biti.I služeć njemu, služim samom sebi -Bog mi je svjedok, ne iz ljubaviI dužnosti, već samo naokoI tek za svoju svrhu posebnu -Jer kad bih svojim vanjskim vladanjemPokazao pravu sliku srca svogU spoljašnosti, zamalo bih jaNa pazar1 svoje srce nosio,Da čavke mi ga raskljuju. Ja nisamSto jesam.RODERIGO: Ako on to postigne,Za debele će labrde mu biti Golema sreća.JAGO: Zovnite joj oca,Probudite ga - za njim pođitePa otrujte mu slast - razglasite gaPo ulicama - rođake joj sveRaspalite i premda boraviPod blagim nebom, muhama ga muč“te,I bila kakva radost mu, tolikimObaspite je jadom da joj sjaj1 U originalu: upon my sleeve, što znači: na rukavu.309Otelo

Potamni.RODERIGO: Tu je očinski joj dom -Da viknem glasno! JAGO: Da, i tjeskobnoI strašnom krikom, kao kad se požarU bezbrižnome noćnom času smotriU napučenu gradu. RODERIGO: Hej, Brabanzio,Sinjor Brabanzio, hej! JAGO: Probudite se!Hej, tati, tati! Prigledajte kuću!I kćer i kesu! Tati!Brabanzio se pojavi na prozoruBRABANZIO: Što je razlogToj strašnoj vici? Što se zbiva tu?RODERIGO: Sinjor, je 1“ doma sva vam porodica?JAGO: I jesu li vam vrata zaključana?BRABANZIO: Što pitate me to?JAGO: Ma zaboga,Sinjor, porobiše vas. Stid vas bilo - Ogrnite se! Srce vam je puklo, Izgubili ste pola duše. Sad, Baš sada skače ovan, star i crn, Na janješce vam bijelo. Na noge! I građane što hrču zvonjavom Probudite il đavo će vas djedom Učiniti. Hej, čuste 1“? Na noge!BRABANZIO: Što, zar ste s uma sišli?RODERIGO: UgledniSinjor, zar nije poznat moj vam glas?BRABANZIO: Ne, tko ste vi?RODERIGO: Roderigo mi je ime.BRABANZIO: To manje si mi drag. Zabranih ti Da moja vrata ne obilaziš - I čuo si gdje rekoh ti pošteno I iskreno da kći mi nije za te. A sada eto lud, navečerav se I razdražen od pića dolazišRODERIGO: BRABANZIO:RODERIGO: BRABANZIO:RODERIGO:JAGO:BRABANZIO: JAGO:BRABANZIO: JAGO:BRABANZIO: RODERIGO:Te zlobno mi i drsko buniš mir. Gospodine, gospodine - Al znajI pamti dobro da sam moćan srcem I ugledom te moglo bi ti prisjest. Umirite se, dobri gospodaru. Porobiše me, veliš? To je Venecija, A moja kuća nije majur. Dični

Brabanzio, ja dođoh do vas čista I smjerna srca.Bora mi, gospodine, vi ste jedan od onih što neće dasluže Bogu ako to đavo od njih zahtijeva. Jer mi smodošli da vam učinimo ljubav, a vi mislite da smokavgadžije, vi hoćete da vam berberski pastuh opašekćer, hoćete da vam unučad rže, hoćete da vam hatovibudu rođaci, a bedevije rodice.1

Kakva si ti to gadna jezičina?Ja sam čovjek, gospodine, što vam je došao reći dasad vaša kći i crnac prave životinju koja ima dvojaleđa.Ništarijo!A vi ste - senator!Ej, za to ćeš mi odgovarat - znam te,Roderigo, znam.Za sve ću odgovarat,Al čujte, molim - ako vam je pravoI ako ste se - što se čini - mudroPrivoljeli da lijepa vam se kćiU gluho doba ove mrkle noćiNi s boljim, a ni s lošijim čuvarom,Već s gondolijerom koji svakom služi -Preveze onom crncu bludnomeNa divlje grudi - ako znate toI ako li ste to odobrili,E - onda vas bezobrazno i drskoUvrijedismo. Al ako ne znate,i. U originalu je ovdje igra riječima: you“ll have courses for cousins, and genets for germans.Uvjerava me moja pristojnostDa nepravedno vi nas korite.Jer ne mislite da ja ne marimZa uljudnost i da se hoću igratI šalit vašom časnom glavom - al ćuPonovit: vaša kćerka, ako nisteDopustili joj, zgriješila je teškoPrivezav svoju dužnost i ljepotuI um i blago uz tog skitnicuI probisvijeta što je tuđin ovdjeI svuda. Smjesta vi se uvjerite, Pa ako je u svojoj sobi onaII u kući vam, slobodno vam na me Za ovu varku pravdu državnu Nadražiti.BRABANZIO: Ukrešite mi vatru!Hej! Svijeću amo! - Budite mi ljude! Taj događaj je nalik na moj san I vjera u nj me već savlađuje. - Hej, svjetlosti! Hej! Custe 1? Svjetlosti!OdeJAGO: Ostajte zbogom! Ostavit vas moram.Jer ne bi, mislim, bilo korisno Ni zgodno za moj položaj da moram - A ostanem li, svakako bih moro - Svjedočit protiv crnca - jer ja znam Da vlada može njega ukorom Naljutit, al ga ne može bez štete Odbacit. Glasni su vam razlozi Zbog kojih on je sada određen Za boj na Cipru što se uprav sprema Jer nemaju za takav posao Baš nikog drugog njegove vrsnoće. Pa zato - premda mi je mrzak poput Đavolskih muka - ipak moram ja Zbog nužde svog života sadašnjeg Razvijat stijeg i znamen ljubavi Sto doista je samo znamen puki. -Da pouzdano njega nađete, Do "Strijelca"1 ovu podignutu hajku Povedite, gdje s njim ću i ja biti. A sada zbogom!OdeUđu Brabanzio i sluge s bakljamaBRABANZIO: Odveć istinska jeTa nesreća. Da, otišla! Sto ima Da dođe još od mrskog mi života, Gorčina tek je. - Gdje si vidio je, Roderigo? - Jadno dijete! S crncem, veliš?- O, tko bi htio još da bude otac! -- A kako znadeš da je ona bila? Strahovito me vara! - Sto vam reče? - Još svijeća! Hej! Probudite mi svu Rodbinu! - Jesu 1“ vjenčani, što misliš?RODERIGO: Ja mislim jesu, zaista.

BRABANZIO: O Bože!Al kako ode? - Krvna izdajo! - O ne vjerujte odsad kćerima, Vi očevi, po onome što rade. - Zar nema čara koji zavode Čistoću mladosti i djevičanstva! Zar niste nikad čitali, Roderigo, O nečem takvom?RODERIGO: Jesam doista, Gospodine.BRABANZIO: Probudite mi brata. -0 da je vama dadoh! - Neki jednim, A neki drugim putem. - Znate li Gdje možemo da uhvatimo nju1 crnca?RODERIGO: Mislim da ću ih pronaći.Izvolite valjanu stražu uzet I za mnom poći.Taj je "Strijelac" jamačno ili gostionica ili službeni stan vojskovođa, a ne arsenal, kako su neki mislili.BRABANZIO: Molim, vodite me.Zaustavit ću pred svakom se kućom, Jer premnogima mogu i nalagat. Oružje amo! Posebne mi noćne Stražare još uzbunite. - Sad naprijed, Roderigo moj - naplatit ću vam trud.OduDrugi prizorIsto mjesto. Druga ulica. Uđu Otelo, Jago i sluge sa zubljamaJAGO: Iako sam u bojnome zanatuUbijo ljude, ipak mi se savjest Odupire da namjerno ubojstvo Ne počinim. Kadikad ne bi mi Na odmet bilo nešto zloće - devet II deset puta udarit ga mišljah Tu pod rebra.OTELO: Ne, bolje je ovako.JAGO: E, ali on je brbljo, tako prosteI mrske riječi protiv časti vaše Govorio te s teškom sam ga mukom Poštedio uz ono malo svoje Pobožnosti. -A jeste 1“, gospodaru, Valjano, molim, vjenčani? Jer znajte Da vrlo voli svijet magnifika I moćan vam je njegov glas te ima Baš ko i duždev snagu dvostruku. Razdružit će vas, kojekako smetat I gnjaviti vas koliko mu zakon Slobode daje - moću njegovom Još naoštren.OTELO: Nek bjesni samo. SlužbeSto vijeću sam ih ja učinio, Nadvikat će tužbe njegove.JAGO:OTELO:JAGO:Još treba znati - što ću ja objavit Kad saznam da je časno dičiti se - Da kraljevskog sam koljena i roda, A zasluge mi mogu vedra čela1 Zahtijevati pravo na tu divnu sreću Sto sad je stekoh. Jerbo, Jago, znaj - Dezdemonu da milu ne ljubim, Za morsko blago ja ti ne bih htio Ograničit i skučit bezdomni I slobodni svoj život. - Ali kakve, Gle, zublje tamo idu? Otac njen seProbudio te dolazi sa svojtom -I bolje bit će ako uđete.Ne, treba da me nađu. Moja vrijednostI čast i čista duša jasno ćeDokazat da sam nekriv. Jesu 1“ oni?Ne, Janusa2 mi, reko bih da nisu.Uđe Cassio i nekoliko ljudi sa zubljamaOTELO: Moj poručnik i ljudi duždevi.Ej, dobra noć vam, prijani. Sto novo?CASSIO: Dužd pozdravlja vas, generale - želi Da brže-bolje javite se tamo - U ovaj čas.OTELO: Sto mislite zbog čega?CASSIO: Sa Cipra nešto, ako pravo slutim, I neka hitna stvar jer noćas baš je Dvanaest glasnika stiglo s galija, Sve uzastopce jedan za drugim, I vijećnici su mnogi ustali I skupili se, pa su već kod dužda. Vas traže živo pa jer kod kuće vas Ne nađoše, tri razne potrage Razaslao je senat da vas traže.v U originalu stoji unbonneted skinuvši kapu, što je dosta nejasno. 2- Janus, stari rimski bog kojega su slikali s dva lica.OTELO: U dobri čas me nađoste. Još riječDa kažem samo ovdje u kući I eto me.OdeCASSIO: Sto radi, zastavnice,Otelo ovdje? JAGO: Noćas, Boga mi,Na kopnu on je lađu ugrabio,Pa ako zakon odobri mu plijen,Za vazda bit će sretan. CASSIO: Ne shvaćam. JAGO: Oženio se.CASSIO: Kojom?Otelo se vratiJAGO: Vjenčao seSa - Generale1, hoćete li poći? OTELO: Pa hajd“l

CASSIO: I ova četa traži vas. JAGO: Brabanzio je, generale. OpreziJer on vam o zlu radi.Uđu Brabanzio, Roderigo i stražari sa zubljama i oružjemOTELO: Stan“te!RODERIGO: Tu je,Sinjore, crnac. BRABANZIO: Udrite ga - tata!Na obje strane povuku mačeveJAGO: Vi, Roderigo! Amo, gospodaru,Jer ja sam vaš. OTELO: U kore svijetle mače,1. U originalu: captain, što baš ne mora da bude kapetan, nego može značiti vrhovnog zapovjednika ili glavara uopće.Zarđat će od rose. - Vi ćete Polučit više starošću, sinjor, No oružjem.BRABANZIO: Ti gadni kradljivce,Kud sakri moju kćer? Začarao siNju, prokletniče. Sve što ima razumPotvrdit će mi da je sapetaU verige čarolija - jer kakoDa nježna, lijepa, sretna djevojkaSto udaji se tako opiralaTe klonila se naših bogatihI kovrčastih1 ljubimaca puka -Da, kako bi iz svoga zaklonaNa podsmijeh svijetu mogla da poletiNa tvoje grudi čađave - stvorenjuSto budi strah a nikad nasladu.Nek svijet mi sudi nije 1“ očevidnoDa čarima si zaveo je gadnimI nježnu mladost otrovao ljutimNapicima što mrače svijest. To trebaDa pobiješ jer nije teško shvatitI vjerovati. Zato sa mnom ćešKo sužanj sada jer ti kvariš svijet,Jer zabranjena i nedopuštenaVračarstva činiš. - Pograbite gaPa opre 1“ se - ma stajalo ga glave -Ukrotite ga!OTELO: K sebi ruke ljudi -I moji i vi drugi. Sam bih znao I bez šaptača kad bi to mi bio Za borbu znak. - A kuda hoćete Da pođem da na ovu tužbu vašu Odgovaram?BRABANZIO: U zatvor dok se rokNe navrši i dok te redovni Sud ne pozove da odgovaraš.OTELO: A što će biti ako poslušam? Mletačka je mladež u ono doba kovrčala kosu.Zar to bi bilo pravo duždu, čiji Glasnici evo stoje kraj mene Zbog nekog hitnog posla državnog Da k njemu me odvedu.ČASNIK: Istina je,Sinjor, u vijeću dužd je, a zacijelo I po vašu su milost poslali.BRABANZIO: U vijeću dužd? U ovo doba noći? Odvedite ga. Nije ništava Ni moja stvar. Sam dužd i svaki moj U vijeću drugar mora osjećati Krivicu tu ko da je njegova. Zločincu takvom ne bude li stradat, Neznabošci i roblje će nam vladat.Odu

Treći prizorMleci. - Vijećnica. Dužd i senatori sjede za stolom. Uz njih činovnici.DUŽD: Tu nema sklada u tim vijestimaDa vjerovat im možeš. PRVI SENATOR: Zaista seNe sudaraju. Moja pisma zbore0 stotinu i sedam galija. DUŽD: O stotinu i četrdeset moja.DRUGI SENATOR: A moja o dvije stotine. Al premda U brojevima ne slažu se točno - Sto često biva kad se nagađa - To ipak sva nam tursko brodovlje Potvrđuju što jedri prema Cipru.DUŽD: E - razum veli da bi moglo biti,1 pogreška me ne može umirit Da ne bih glavnu stvar priznavao U kobnom smislu.MORNAR vani: Hojl Hoj!ČINOVNIK:

Poslanik Sa galija je.Mornar uđeDUŽD: MORNAR:DUZD:Sto je? Turske lađeNa Rodos idu. To da javim vladi, Naložio sinjor mi Angelo. Sto kažete o ovoj promjeni? PRVI SENATOR: To ne može da bude - razumu je Neshvatljivo i opsjena je to Da zaslijepi nam vid. Kad pomislimo Koliko Cipar Turčinu je vrijedan, Pa ako usto znademo da nije Za Turke samo važniji no Rod, Već mnogo lakše da ga je osvojit Jer nema takvih ratnih utvrda I nije kadar oprijet se ko Rod - Da, ako sve to na um uzmemo, To ne smijemo mislit da je Turčin Toliko lud te ono će odgodit Sto najpreče je za nj, i zanemarit Hasnoviti i laki pokušaj U beskorisnu srljajuć opasnost. Ne, ne - zacijelo neće on na Rodos. Još evo vijesti.DUZD: ČINOVNIK:Uđe glasnikGLASNIK:Časni, milostivi! Osmanlije su, ploveć upravo Na otok Rod, udružile se tamo Sa lađama što za njima su stigle. PRVI SENATOR: Da, tako mišljah. Koliko ih ima -Sto sudite? GLASNIK: Do triest jedara.Sad udaraju natrag - ne krijućiDa smjeraju na Cipar. - To vam javljaVaš odani i hrabri službenikSinjor Montano iskreno i smjernoI moli da mu vjerujete. DUŽD: DakleNa Cipar idu svakako. - Zar nijeU gradu Marko Luccicos? PRVI SENATOR: Ne, on jeSad u Firenci. DUŽD: Pišite mu od nasDa brže-bolje požuri se. PRVI SENATOR: Evo,Brabanzio i hrabri crnac idu.Uđu Brabanzio, Otelo, Jago, Roderigo i časniciDUŽD: Otelo hrabri, smjesta moramo vasOdaslat protiv općeg dušmanina - Osmanlija.Brabanziju0 zdravo, plemenitiSinjor, ne opazih vas. Noćas nam je Nedostajalo vašeg savjeta1 pomoći. BRABANZIO: A meni vašeg. MolimDa oprosti mi vaša milost. Nije Iz postelje me digla služba, niti Sto čuo sam o poslovima. Mene Sad opća briga ne zaokuplja Jer vlastiti je bol moj poput rijeke Sto provali kroz ustavu i sve Poplavljuje te proždire i guta Sav drugi jad, a ipak ostaje Sveđ isti.DUŽD: Stoje?BRABANZIO: Kćerko! Kćerko!DUŽD I SENATOR: Mrtva?BRABANZIO: Da, za mene. Jer zavedena je I ugrabljena mi i zamamljena Čarolijom i pićem vračarskim,Jer gdje bi narav tako bezumnoZalutat mogla a bez vraćanja.Ta nije bila ni zaostalaNi slijepa ni tupoglava. DUŽD: Ma bioTko god mu drago što je tako gadnoZaludio vam kćer i oteo jeI vama i njoj samoj - vi ćetePročitat krvno slovo zakonaU oštrom smislu i po vlastitomTumačenju, pa ticala se tužbaI rođenog nam sina. BRABANZIO: PoniznoZahvaljujem vam, vaša milosti.Taj čovjek tu je, ovaj crnac što gaVaš osobiti nalog, čini se,Zbog državnih posala amo vodi. DUŽD I SENATORI: To vrlo nam je žao. DUŽD Otelu: Što ćeteSa svoje strane na to odgovorit? BRABANZIO: Baš ništa nego da je istina. OTELO: O moćna, vrijedna, časna gospodoI predobri mi, dični gospodari,Da ovom starcu uzeo sam kćer,To istina je živa - istina je

Da s njome sam se vjenčao - i dotle- A dalje nikud - grijeh moj dopire.Moj govor tvrd je, blagom riječi miraNe obiluje jerbo ove rukeOd sedme moje godine pa sveDo prije neko devet još mjeseciNajvolješe na bojnom polju radit -I malo ja govorit umijem0 velikome svijetu više no Što bojnoga se tiče junaštva Te slabo ću vam svoju obranu Ukrasiti. Al ako strpljivo1 milostivo mene saslušate, Ispričat ću vam čestito i prosto Razvitak svoje ljubavi i kakvimNapicima sam i čarolijama I bajanjem i moćnim činima Osvojio mu kćer - jer i za takva Optužuje me cijela.BRABANZIO: DjevojkaSto uvijek bješe čedna - tako tihe I blage ćudi, te se njezin nagon Sam pred sobom rumenio, pa ona Da zamiluje - protiv prirode I dobi i domaje, dobrog glasa I svega - ono što se bojala I pogledat! Boležljiv bio bi I kržljav sud da savršenost može Sagriješit tako protiv prirodnih Svih zakona. Pa stoga nema druge Već treba razlog tome tražiti U himbenosti zlopakoga pakla. I zato ja i opet tvrdim da je Očarao ju smjesama što krv Savlađuju il nekakvim napitkom, Za istu svrhu začaranim.DUŽD: TvrdnjaJoš nije dokaz bez očitijihI jasnijih nam svjedočanstva negoSto pružaju ih protiv njega jadneI ništave i otrcane teMogućnosti.PRVI SENATOR: Govorite, OteloDa 1“ himbom ste i silom svladaliI otrovali djevičinu dušuII riječima i molbom ste je stekli - Pošteno, kako srce srcu zbori.OTELO: Do "Strijelca", molim, pošaljite po gospu,Da o meni pred ocem govori - Pa ako njena riječ vam otkrije Da opak sam, oduzmite mi službu I povjerenje što ste mi ga dali, A pored toga neka pane još I na moj život vaša osuda.DUŽD: Dovedite Dezdemonu nam amo.OTELO: Povedite ih, zastavnice, viJer najbolje je poznato vam mjesto.Jago i neke sluge oduDok ona dođe, ko što nebu krvneIspovijedam grehote, tako ćuRazložit vjerno vašem vrijednom uhuLjepotičino kako srce stekohA ona moje. DUŽD: Zborite, Otelo.OTELO: Njen otac me je volio i čestoPozivao i uvijek molioDa ispričam mu povijest svog životaOd godine do godine - sve bitkeI opsade i zlu i dobru kobSto snašla me. Preletio sam sveOd djetinjstva pa baš do onog časaKad molio me da mu pričam - te samKazivo mu o strašnim nezgodama,0 nevoljama ljutim na moru1 na kopnu, gdje jedva jedvice Smrtonosnom izmakoh prolomu - I kako me je drski dušmanin Ulovio i prodao u roblje,Pa kako onda izbavih se ropstva - I što li sam doživio na putu - Te redom pričah i o pećinama Golemim i o golim pustinjama, O hridinama, divljim krševima,0 gorama što strše do neba1 ljudožderima, kanibalima,Što jedni druge proždiru - o ljudma Što niže pleća glave imaju. - Dezdemona je htjela ozbiljno Da sluša sve to, ali uvijek bi Odmamili je kućni poslovi. No ona bi ih brzo svršila Da vrati se i uhom požudnim Da guta moje pripovijesti. KadaDUZD:BRABANZIO:To opazih, uvrebah jednom zgodu I priliku te iskrenu joj molbu Izmamih da joj pričam svoja sva Putovanja, jer dotle slušala je Tek odlomke a nikad kako treba. Ja pristadoh te mnogo suza sam Izvabio joj kazujući jade I

nevolje što u mladosti me Zadesiše. Kad svrših pričanje, Nadarila me svijetom uzdaha I klela mi se: "Čudno zaista, Baš vrlo čudno, bolno, prebolno!" Te žalila je što je slušala, I žalila što ne stvori je Bog Junakom takvim, pa mi hvalila I molila me, ako drug mi koji Nju zamiluje, neka naučim ga Da moju priču priča - to će je Predobit. Na taj mig joj rekoh sve - Zavoljela me zato što toliku Opasnost prepatih, a ja pak nju Zavoljeh što me požalila za to. - To jedino čarolije su moje - Al evo gospe, ona nek svjedoči.Uđe Dezdemona s Jagom i pratnjomTo pričanje bi predobilo, mislim, I moju kćerku. - Primite za dobro, Brabanzio dragi, ovaj prestupak - Ta ljudi vole prebitim se mačem Da bore no goloruki. Ja molimDa saslušate što će ona reći, Pa ako prizna da je snubila I ona njega, proklet bio ako Još onda ljutom grdnjom napanem Tog čovjeka. - Ej amo, gospojice, Razabirete 1“ u tom dičnom kolu Gdje najviše poslušnosti ste dužni?pEZDEMONA: Ja vidim ovdje, plemeniti oče,Raspolovljenu dužnost. Život svoj I odgoj vama dugujem - život I odgoj uče mene kako treba Da štujem vas - i toj ste dužnosti Gospodar vi - sve dotle kći sam vaša. Al tu je muž moj - koliko je bilo Pokornosti u moje majke spram vas Te voljela vas više od svog oca, Toliko i ja zahtijevam da smijem Dugovat crncu, gospodaru svom.BRABANZIO: Bog budi s vama! Ja sam svršio - Pa ako vašoj milosti se sviđa, Na državne sad posle pređimo.0 da sam rad“je poočim no otac! - Pristupi, crnče - primi od srca Sto nikada ti srce ne bi daloDa nije tvoje već. - A zbog vas, dušo, Veselim se što nemam više djece, Jer od tvog bijega tiranin bih posto1 verige bih na njih stavio. - Dovršio sam, gospodaru.DUŽD: Ja ćuGovorit mjesto vas i reći riječ Sto dragima će tim da pomogne Ko ljestvice do vaše ljubavi. - Kad nema lijeka već, kad već te stisla Najgora bijeda, kukat nema smisla. Tko jaduje zbog minuloga jada, U novu bijedu posve lako pada. Kad ne možeš odvratit udes crni, Strpljenjem ga u šalu ti obrni. Tko ludo jada, samom sebi krade, A tatu tko se smiješiti mu znade.BRABANZIO: Pa nek nam Turci Cipar uzmu samo, Jer on je naš dok smiješiti se znamo, I osudu će onaj snosit rad“je Tko u njoj može utjehe da nađe, A osudu i žalost onaj pati Tko strpljivošću mora jad da plati.I žuč i šećer pravila su taka,I dvolična i na dvije strane jaka.Kroz uho da se bolno srce liječi,Još nikad ne čuh - riječi tek su riječi.1

Molim vas ponizno da pređete na državne poslove. DUZD: Turčin se sprema s jakim brodovljem na Cipar. Vamaje, Otelo, najbolje poznata snaga toga mjesta. Tamoimamo doduše osobito vrsna namjesnika, ali glasnaroda, taj vrhovni gospodar uspjeha, uzda se više uvas. Zato vam nema druge nego da sjaj svojega novogudesa zamračite tim tvrdim i burnijim pothvatom. OTELO: Preslavno vijeće, kruta navikaUčinila je te se kamenitiI čelični mi ratni ležaj činiKo krevet od pahuljica, do triputProtresenih. Od prirode sam lakI živ u svakoj nevolji te hoćuZapodjenuti ovu borbu protivOsmanlija. I klanjajući seU poniznosti vašim milostima,Za svoju ženu molim vas da dateI dostojan joj položaj i domI sredstva i svaku udobnostSto zahtijeva je odgoj njen. DUŽD: Pa nekaU oca bude ako vam je s voljom. BRABANZIO: Ja neću toga. OTELO: Ni ja. DEZDEMONA: Ni ja; nećuDa boravim na očima svom ocuNa ljute misli da ga navodim -Već prijazno me, milostivi dužde,Sad saslušajte i pomoziteProstoti mojoj svojim blagim glasom. DUZD: Sto želite, Dezdemona?DEZDEMONA: Da crncaZavoljeh i da živjet hoću s njim,1. Neki drže da ovi rimovani stihovi nisu Shakespeareovi.B++�BTo javlja svijetu kao glasna trublja Moj burni udes i silovit čin. Vrline samo muža mog su srce Savladale mi - vidjela sam lice Otelovo u duši njegovoj I njegovu sam junaštvu i slavi Svu dušu i svoj udes žrtvovala. Pa zato, ako tu me ostavite Da trunem“, draga gospodo, a on Da pode u boj, onda uzeste mi Sva prava

moje ljubavi i ja ću Do povratka predragoga mnogo Pretrpjet. Zato pustite me s njim. OTELO: Dopustite joj, gospodo, nek biraPo svojoj volji. Bog mi je svjedokom, Ne želim to da svoje požude Zadovoljim, da strasti ugodim - Jer mladi žar je umro u meni - Već hoću biti velikodušan I njenom srcu podašan - a Bog Nek vaše dobre duše očuva Od pomisli da ja ću velikeI važne vaše posle zanemarit Jer uza me je ona. Ne, pa ako Lakokrile mi igre krilatog Kupida2 vid i volju oslijepe Slaboćom putenom, te omlitavim Od zabava u svome djelovanju Nek načine od moga šljema kotlić Domaćice i nek se survaju Sve sramote i niske nevolje Na moju čast.DUŽD: Nek bude kako samiVi odlučite, il da ostaneII pođe. Stvar je hitna, valja se Požuriti.L U originalu: moth of peace, što znači moljac mira Friedensmotte, ali takose tone može prevesti.Kupido, u Rimljana bog ljubavi.PRVI SENATOR: Još noćas vam je poći.OTELO: Svim svojim srcem.DUZD: Sutra ćemo seU devet sati opet ovdje sastat. A vi, Otelo, ostavite tu Svog časnika i on će ponijet vam Punomoćje i drugo još koješta Sto važno je za vašu čast i ugled.OTELO: To, gospodaru, zastavnik je moj -Poštenjak je i čovjek pouzdan, Te svoju ću mu ženu povjeriti I on će mi je dopratit sa svime Sto drži vaša milost da bi za mnom Odaslati se moralo.DUŽD: Pa dobro.Nek bude. Svima laku noć.BrabanzijuSinjor.Ljepote ako ima u vrlini,Vaš zet mi više lijep no crn se čini.PRVI SENATOR: Sad zbogom, hrabri crnče, budite Dezdemoni nam dobri.BRABANZIO: Pazi na nju,Pa ako, crnče, oči imaš, gledaj I poput oca prevarit se ne daj.Dužd, senatori, činovnici itd.oduOTELO: Za njenu vjernost život dajem. VrliMoj Jago, tebi moram ostaviti Dezdemonu, a tvoja žena, molim, Nek bude uz nju, pa kad uzmogneš Dovedi ih. - Dezdemona, sad hajdmo, Još jedan samo ostaje nam sat Za ljubav i za posle državne. Pokorit nam se valja vremenu.Otelo i Dezdemona oduRODERIGO:JAGO:RODERIGO:JAGO:RODERIGO:JAGO:RODERIGO:JAGO:RODERIGO:JAGO:

RODERIGO: JAGO:Jago -Sto je, plemenita dušo? Pogodi što ću sad uraditi. Pa - leći i spavati. Smjesta ću se utopiti.Ako to učiniš, nećeš mi poslije nikad više biti drag.A zašto, glupi momčiću?Glupost je živjeti ako je život muka -a umrijeti nam je propisano ako nam je smrtliječnik.Sramota! Ja gledam svijet već četiri puta po sedam godina i otkad umijem razlikovati dobročinstvo od nedjela, nikad nisam našao čovjeka koji bi umio sam sebe ljubiti. Prije nego bih rekao da ću se utopiti za ljubav namiguše, volio bih svoj ljudski lik zamijeniti pavijanskim.

Što ću! Priznajem da me je stid što sam tako zaljubljen, ali u mene nema snage da to promijenim. Snage! Trice! Do nas je samih hoćemo li biti ovakvi ili onakvi. Naše je tijelo vrt, a naša je volja u njemu vrtlar - pa hoćemo li saditi koprive ili salatu, gojiti čubar ili plijeviti majčinu dušicu, napuniti vrt jednom vrstom bilja ili ga razdijeliti na mnogo vrsta, učiniti ga nerodnim lijenošću ili oploditi marljivošću - snaga i moć za to leže u našoj volji. Kad ne bi vaga našeg života imala jednu zdjelicu razuma da pretegne drugu, u kojoj je naša putenost, onda bi nas krv i podlost naše prirode navodila na najbezumnije pokušaje. Ali u nas je razum da hladi naše bijesne strasti, naše putene nagone, naše razuzdane pohlepe a ono što ti zoveš ljubavlju samo je kalem ili položnica1 od toga. To ne može biti.To je samo požuda krvi i slabost volje. Ta nemoj! Budi čovjek! Da se utopiš! Utapaj mačiće i slijepu štenad. Rekao sam da sam ti prijatelj, i priznajem da sam s tobom vezan najžilavijim konopcima dužnosti.Kalem je ono što se nakalemi, pricijepi njem. Pfropfreis, a položnica je u dogradu ono što se položi AblegerRODERIGO: JAGO:RODERIGO:JAGO:RODERIGO:JAGO:RODERIGO:JAGO:RODERIGO:Nikad ti ne bih mogao bolje poslužiti nego sad. Napuni kesu novcima - pođi i ti u rat - nagrdi obraz lažnom bradom - velim ti, napuni kesu novcem. Nikako ne može Dezdemona dugo ljubiti crnca - napuni kesu novcem - a ni on nju. Počeli su silovito, a vidjet ćeš da će se tako i razdružiti - napuni samo kesu novcem. - Crnci su ti prevrtljivi napuni kesu novcem - hrana koja mu sad prija poput roščića, ogrknut će mu zamalo kao gorka tikva. Ona će morati potražiti promjenu jer je mlada - kad se nasiti njegova tijela, razabrat će kako je loše izabrala. Morat će potražiti promjenu, morat će - zato napuni kesu novcem. - Ako hoćeš svakako da odeš do đavola, učini to na ugodniji način nego da se utopiš. Skupi novaca koliko igda možeš. Ako licemjerje i nestalna zakletva između barbarskog skitnice i lukave Mlečanke nisu prejaki za moje oštroumlje i za čitavu paklenu bagru, onda ćeš se ti njome naslađivati. Zato skupi novaca. Do bijesa utapanje! To je sasvim nezgodno. Bolje ti je da se naužiješ pa da te objese, nego da se utopiš i pogineš a da nisi ništa užio.Hoćeš li me svojski pomagati u mojim nadama ako se pouzdam u uspjeh?Na me se možeš osloniti - idi, skupi novaca. Rekaosam ti već više puta pa ti opet i opet ponavljam damrzim crnca. Mojoj je mržnji korijen u srcu, a i tvojojnije manji razlog. Budimo složni da mu se osvetimo!Ako mu uzmogneš premamiti ženu, sebe ćeš nasladita mene pozabaviti. Koješta još krije vrijeme u svomekrilu što treba da se rodi! Naprijed, idi, pribavinovaca. Sutra više o tom. Zbogom.Gdje ćemo se sutra sastati?U mom stanu.Bit ću zarana kod tebe.Idi, zbogom. - Čujte, Roderigo.Što je?Ni riječi više o utapanju. Čujete li? Promislio sam - prodat ću sve svoje zemlje.Ode: Od lude tako vazda kesu gradim.Svoj iskusni bih um oskvrnuo Da tratim vrijeme s takvom blunom - osim Za korist sebi i za zabavu. Na crnca mrzim - raznosi se glas Da moju on je službu vršio U mojoj postelji. Ja ne znam je li To istina, al ipak ću postupat Zbog puke sumnje ko da zaista se Dogodilo. On cijeni mene vrlo - I tako ću svoj naum lakše na njem“ Izvršit. Kasij pristao je čovjek - Razmotrimo! Da njegova se mjesta Dočepam ja i tako dvostrukim Lopovlukom da težnju okrunim. Al kako, kako? - Promozgajmo malko! Po vremenu zaludit ću Otela Da odveć mu sa ženom druguje - A krasnik on je, umiljate ćudi I stvoren je da žene zavodi. Te nije teško na nj posumnjati. A crnac je prostodušan i iskren Te misli da je pošten tko je takav Tek naoko - i nježno možeš njega Ko osla za nos vodit. - Našao sam, Izleglo se - u crnoj pakla noći Ta nakaza na vidjelo će doći.

OdeDRUGI ČINPrvi prizorLučki grad na Cipru. Terasa. Uđu Montano i dva gospodinaMONTANO: Što vidite sa rta na moru?PRVI GOSPODIN: Baš ništa. Silno voda se talasa - Ne mogu smotrit jedra među nebom I pučinom.MONTANO: Na kopnu čini se

Da glasan bješe vjetar. Jači vihor Još nikad nije bedeme nam treso, Pa ako morem divljao je tako Zar mogu rebra hrastova odoljet1, Kad bregovi se na njih izliju? Al što ćemo još čuti o tome?DRUGI GOSPODIN: Rasulo turskih lađa. Stanite Na zapjenjeni žal, gdje čini se Da bučni talas bije oblake, A vjetar šiba vale što sa strašnom I golemom se grivom propinju Te reko bih da vodu bacaju Na vatrenoga medvjeda i gase Sve straže vječno stalnog stožera2.1. What ribs of oak can hold the mortise; u njemačkom: Welch e hielten ihre Fugen. "Ribs" rebra je ovdje drveni kostur broda.2. Vatreni medvjed je zviježđe Velikoga medvjeda, a "straže ... zvijezde oko polarnice.Još nikad nisam takvu uzbunu Na valovima bijesnim vidio. jvlONTANO: I ako nije tursko brodovlje U zaljev se zaklonilo i skrilo, Potopilo se -jer je nemoguće Da tome je odoljelo.Uđe Treći gospodinTREĆI GOSPODIN: Ej, druži,Koješta novo! Rat je svršen, bijesna Oluja tako razbila je Turke, Te osnove im sve malaksaše. Iz Mletaka je stigo odličan Brod što je rasap vidio i propast Najvećeg dijela lađa njihovih.MONTANO: Je 1“istina?TREĆI GOSPODIN: Taj brod je - "Veronessa" - Već pristao - Michele Cassio, Sto doglavnik je hrabrom ratniku, Otelu crnom, iskrcao se, A sam je crnac jošte na moru. I s punom vlašću dolazi na Cipar.MONTANO: Poglavar to je vrstan - drago mi je.TREĆI GOSPODIN: Al isti Cassij, premda nam je srca Obodrio o turskom pričajuć Rasulu, ko da tužan je i moli Da crnac bude živ i zdrav jer ljuta I divlja ih razdružila oluja.MONTANO: O dao Bog, jer ja sam služio mu.Ko pravi vojnik on zapovijeda. -Na obalu, da lađu vidimoSto prispjela je, i Otela hrabrogDa izgledamo - donde gdje se stapaI pučina i eterska modrinaU jedan mutan pogled.TREĆI GOSPODIN: Hajdmo - tako. , n. Učinimo jer svaki nam je časichneRippen v i JDošljake nove očekivati, stožera" jesu Ude CassioOtelo

CASSIO:MONTANO: CASSIO:O hvala vama, hrabri otočani, Sto crnca tako ljubite! Nebesa, Obranite ga od elemenata Jer na moru ga burnome izgubih. A ima 1“ dobru lađu? Njegov brod jeOd čvrste građe, a provodič mu je Na glasu da je vješt i pouzdan. Pa zato moje ozdravljaju nade Sto nisu bile na smrt presićene.Vani: Hej, lađa! Lađa1. Uđe Četvrti gospođinCASSIO: Kakva je to buka?ČETVRTI GOSPODIN: Opustio je grad - na morski žalNagrnula je svjetina pa viče: "Hej, lađa! Lađa!"CASSIO: Moje nade videUpravitelja na njoj.Topovi vaniDRUGI GOSPODIN: PucajuU počast. Bit će prijatelji barem. CASSIO: Otiđite, gospodine, i točnoDojavite nam tko je stigo. DRUGI GOSPODIN: Hoću.OdeMONTANO: Je 1“ oženjen general, poručnice?CASSIO: Da, presretno - jer stekao je djevu Sto bujna riječ je ne može opisat Ni okretno je proslaviti pero, A umjetnika ona umara U pravom svom odijelu prirodnom1.1. Ovo mjesto nije posve jasno And in th“ essential vesture of creation does tire the ingener. Jamačno znači to da ni umjemik kipar ili slikar ne bi bi" kadar prikazati ljepotu njezina tijela.Drugi čin

Vratio se Drugi gospodinEj, tko je stigo?pRUGI GOSPODIN: Neki Jago, kažu,A generalov on je zastavnik.CASSIO: Najsretniju i najpovoljniju Na putu on je imo zaštitu. Oluje same, nabujalo more I vjetra huk i hridi razdrte I pijesak naplavljen što podmuklo Pod vodom vreba na bezazlen brod, Sve, ko da shvaća moć i čar ljepote, Zatomilo je svoju smrtnu ćud I pustilo da netaknuta prođe Dezdemona božanska.

MONTANO: Tko je to?CASSIO: Baš ona je o kojoj pričao sam, Glavarica nam velikog glavara Sto hrabri Jago dovest ju je imo - Al on je naše misli pretekao, Za osam dana brže stigavši.0 gromovniče, čuvaj nam Otela1 moćnim dahom nadmi jedro mu Da ovoj luci svojim divnim brodom Donese blagoslov, a srce muDa zakuca u žarkoj ljubavi Na grudima Dezdemone - i nov Užezi žar u zamrloj nam duši I cijelom Cipru utjehu donesi!Uđu Dezdemona, Emilija, Jago, Roderigo i pratnjaGle, blago broda stupilo je na žal! Na koljena pred njome, Ciprani! -0 slava tebi, gospo! Milost Božja Nek bude pred tobom i za tobom1 neka te okružuju odasvud! DEZDEMONA: O hvala, vrli Cassio! Što znateDa kažete mi o mom gospodaru? CASSIO: Još nije stigo - i ja ne znam ništaVeć da je zdrav i da će skoro prispjet. DEZDEMONA: Ah ja se bojim - ali kako ste ga Izgubili?CASSIO: Nebesa nas i moreU strašnoj svojoj borbi rastaviše.Vani: Ej, lađa! Lađa! Čujte! Lađa! Topovi vaniDRUGI GOSPODIN: TvrđiSvoj pozdrav šalju. Bit će prijatelj. CASSIO: Da pogledate što je novo. -Jedan gospodin izađeDragiMoj zastavnice, zdravo!Emiliji Zdravo, gospo!Nek ne ljuti se vaša strpljivost, Moj Jago, što sam tako slobodan. Odrastoh vam u tako smionoj Udvornosti.Poljubi jeJAGO: Da ona vam toliko,Gospodine, od svojih usta dade,Koliko meni često darujeOd svog jezička, dosta bi vam bilo.DEZDEMONA: Ta ona i ne govori.JAGO: Ej, bomeI odviše - to uvijek opažam Kad spavat mi se prohtije. Dakako, Dopustit ću, pred vašom milosti Povuče malko jezik u srce I mišlju grdi.gMILUA: Malo imateZa takve riječi razloga. jAGO: Da, da!Znam da ste slike izvan svoje kućeA praporci u svojim sobama.U kuhinji ste divlje mačke vi -I svetice ste kada napadate,A đavli kada vas tko uvrijedi,Igračice ste u svom kućanstvuA kućanice tek u postelji. DEZDEMONA: O sram te bilo, klevetniče! JAGO: Ne!To istina je - ili ja sam Turčin.Vi ustajete da se igrate,A radite kad legnete u krevet. EMILIJA: Vi nećete mi pisat pohvalu. JAGO: Ne, ne dajte mi.DEZDEMONA: Reci što bi ti0 meni piso kad bi trebalo Da pohvališ me?JAGO: Plemenita gospo,Ne zahtijevajte toga od mene, Jer ništa nisam ako kudit ne sm“jem. DEZDEMONA: Al pokušaj! - Je 1“ pošo tko u luku? JAGO: Jest, gospo.DEZDEMONA: Nisam vesela, al tjeram,Zlu volju svoju drukčija se gradeć! - Pa kako bi me ti pohvalio? JAGO: Već domišljam se, al se misli teškoOtkidaju od lubanje ko lijepak Od vune, pa i mozak čupaju. No muza mi se trudi, pa će rodit. - Ljepota ako s umnošću se druži, Ljepota mora mudrosti da služi. DEZDEMONA: Dobro hvališ! A kako onda ako ježena ružna i umna? JAGO: Rugobi umnoj treba momče krasno1 ružno lice sakrit će se lasno. DEZDEMONA: Sve gore i gore. EMILIJA: A kako onda ako je lijepa i glupa?JAGO: Ljepota nije nikad glupa bilaJer glupost joj je čedo pribavila. DEZDEMONA: To su stare prostačke budalaštine da natjerašna smijeh budale u pivari. A kakvu jadnu pohvaluimaš za onu koja je ružna i glupa? JAGO: Rugoba glupa luduje baš takoKo i ljepota umna - sve jednako. DEZDEMONA: O, jadnog li neshvaćanja! Hvališ najviše onukoja je najgora. Ali kakvu bi hvalu dao zaista

vrijednoj ženi, onakvoj koja snagom svoje vrlineizazivlje i samu zlobu da za nju svjedoči? JAGO: Zar onoj -Sto uz ljepotu nema oholosti,A uz jezičak nema brbljavosti -Sto pored zlata neće da se kiti,I srcu svome um“je prkositi -Sto bijesna bi se mogla osvećivat,Al srdžbu svoju umije sakrivat -Sto razlikuje mudro i bez mukeOd lososova repa glavu štuke -Sto mislit zna, al svoje misli krije,Prosaca ima, al joj do njih nije? -Ej ta bi bila - ako je imade - DEZDEMONA: Za što?JAGO: Da dojeć lude Bogu dane krade.DEZDEMONA: O kako je to jadan i kukavan zaključak! -Ne slušaj ga, Emilija, premda ti je muž! - Sto velite vi, Cassio? Nije li to najneotesaniji i najdrskiji brbljavac?CASSIO: Srce mu je na jeziku - bolje će vam se militi vojnikom nego mudracem.JAGO za se: Za ruku je hvata. Da, vrlo dobro, šapćite samo u ovu ću tanku paučinu uloviti tako veliku muhu kao što je Cassio. Da, da, smiješi joj se, nude! Od te tvoje uljudnosti iskovat ću ti lance. Zaista, pravo je tako! Ako vas ovakve šale liše poručništva, bilo bi bolje da niste tako često ljubili svoja tri prsta, čimesad opet tako spretno igrate kavalira. Vrlo dobro - dobro cjelivate! I divno se klanjate! Tako valja! Još jednom prste na usnice? O, prisjest će vam!1

Vani trubljaCrnac. Poznajem njegovu trublju.CASSIO: Da, zaista. pEZDEMONA: U susret pođimo muI dočekajmo ga. CASSIO: Gle dolazi.Uđu Otelo i pratnjaOTELO: O ratnice2 mi lijepa!DEZDEMONA: Mili moj Otelo!OTELO: Jednako se radujemI čudim videć da ste prije mene tu.0 srećo srca moga. Ako poslije Oluje svake dolazi ovaka Tišina, neka dušu vjetroviDok samu smrt ne probude! I nek se Brod popinje na morske bregove Visoke kao Olimp i nek roni Duboko, kolik od neba je razmak Do pakla! Kad bih umrijet morao U ovaj časak, presretan bih bio, Jer duša mi je slasti prepuna1 bojim se da nepoznat mi usud Ovake sreće više ne sprema.DEZDEMONA: Sačuvo Bog da ljubav nam i sreća Ne rastu ko što dani nam se množe!OTELO: O amen, blage moći! - Nisam kadarIskazat svoju radost - tu me guši, Jer odviše je slasti! Ali ovo1- U originalu: would they lips - usnice were clyster - pipes for your sake. - Otelo je zove ratnicom jer je s njim pošla u rat. Vidi III. čin, 4. prizor, gdje ezdemona veli: "A ja sam bome ružna ratnica."Cjeliva jeI ovo neka najveći je neskladSto igda će ga naša srca činit. JAGO za se: Da, sad ste skladno udešeni - al ću,Poštenja mi, odapet žice teSto čine ovu glazbu. OTELO: Hajdmo u gradiVeć rat je svršen, prijatelji! Znajte -Potopiše se Turci. - Kako stariNa otoku mi znanci? - Tebe ćeNa Cipru, dušo, lijepo primitiJer veliku sam ljubav našaoMeđu njima. Al ja ti, zlato, brbljamNeprilično i lud sam ti od sreće. -Moj dragi Jago, pođi, molim te,U luku, pa mi kovčege iskrcajI kapetana u grad mi dovedi,Jer on je valjan, treba ga počastitZa njegovu vrsnoću. - Dođi, dušo,Još jednom da si zdravo mi na Cipru!Odu Otelo, Dezdemona i pratnja

Pođi u luku - i ja ću zamalo.1 - Dođi amo. Ako si čovjek - jer kažu da i u nitkova, kad su zaljubljeni, ima više plemenitosti nego im je dala priroda - slušaj me. Poručnik će noćas na stražu - ali prije svega timoram reći ovo: Dezdemona je upravo zaljubljena u njega.U njega? Ta to je nemoguće.Stavi prst ovamo i pazi dobro što ću ti reći. Pomisli kako je isprva žestoko ljubila crnca - a samo zato što se razmetao i što joj je pričao strašne laži. A hoće li ga ona uvijek ljubiti zbog brbljanja? Odviše si razborit a da bi to mislio. Njenom oku treba hrane, aJAGO:RODEPJGO: JAGO:

1. To veli Jago jamačno nekom sluzi ili vojniku, a dalje govori Roderigu.ODERIGO:JAGO:RODERIGO: JAGO: kakva je naslada gledati đavla? Kad krv omlitavi od takve ljubavne slasti, trebat će joj - da joj se krv opet upali i da joj se tek opet otvori - umiljata lica, jednakosti u dobi, u vladanju i ljepoti - svega čega u crnca nema. Kako dakle neće naći tih nužnih ugodnosti, osjetit će nježna joj duša da je prevarena, pa će joj se smučiti i crnac će joj postati gadan i mrzak. Sama će je priroda u to uputiti i nagnati je na drugi izbor. Dakle, gospodine, ako to uzmemo na um- a to je najjasnija i najprirodnija misao - kome se sreća tako sjajno smije kao Cassiju? Vrlo okretan momak i nije nimalo savjestan, nego se samo gradi pristojan i uljudan da uzmogne lakše zadovoljiti svojuputenu i najskrovitiju razuzdanu strast! Da, nikomu, nikomu. Gladak i podmukao nitkov koji uvijek vrebazgodnu priliku. U njega je oko što može kovati i krivotvoriti korist ondje gdje i nema pravih koristi. Vraški ugursuz! Osim toga je lijep i mlad te ima sva svojstva što ih vole lude i neiskusne dušice. Đavolski spretno momče. A ona ga je već progledala! Ne mogu toga o njoj vjerovati. Ta ona je prava svetica.Svetica! Brus! Vino što ga ona pije pravi se od grožđa. Da je bila svetica, nikad se ne bi bila zaljubila u crnca.Svetica! Dabome! Zar nisi vidio kako mu je pogladiladlan? Zar nisi tog opazio?Da, da, jesam, ali to je bila samo udvornost.Bludnost, tako mi ove desne ruke - uvod i nejasanpredgovor priči o razbludu i o nečistim mislima.Takosu im se usnice približile te su se dahom milovali. Sramotne misli, Roderigo! Ako to prijateljsko drugovanje tako uznapreduje, nabrzo će doći najglavniji i najvažniji čin: tjelesno združenje. Pi!- Ali, gospodine, slušajte vi mene. Ja sam vas doveoRODERIGO: JAGO:RODERIGO: JAGO:RODERIGO:iz Mletaka. Pođite večeras na stražu. Sto se tiče određenja, to je moja stvar, Cassio vas ne poznaje. Ja neću biti daleko od vas. Nađite zgodnu priliku da razljutite Cassija, bilo da odveć glasno govorite, bilo da pogrdite njegovu ratničku vještinu ili ako hoćete na kakav drugi način koji se pokaže zgodniji. Dobro.Gospodine, on je nagao i žestok, pa će vas možda udariti. Razdražite ga da to učini, a ja ću na to Ci-pranepodjariti na uzbunu koja se neće prije utišati dok ne bude Cassio svrgnut. Tako ćete skratiti put do svojih želja - jer ja ću vam onda moći lakše pomagati - i tako ćete najsretnije ukloniti onu zapreku koja najvišesmeta uspjehu.Učinit ću tako ako mi se desi zgodna prilika. Ja ti jamčim. Dođi što prije k meni u tvrđavicu - treba da na obalu iznesem njegovu prtljagu. Zdravo! Zbogom.OdeJAGO: Ja mislim da je ljubi Cassio -I ona njega - vjerovat je lako. Ne trpim crnca, al je postojan U ljubavi i plemenit, pa držim, Dezdemoni će biti valjan muž. Al i ja ljubim nju - no ne zbog samog Uživanja - iako bih se možda I tako teško mogao ogriješit - Već ponešto da svoju osvetu Zadovoljim - jer sumnjam da je bludni Taj crnac i u moje sedlo skako. Ta misao mi glođe utrobu Ko otrov ljut i ništa ne može I ne smije umirit srce mi Dok s njime ja se ne izjednačim: Za ženu ženu - ili ako mi se To izjalovi, natjerat ću crncaDrugi čin

U tako jaku ljubomornost barem Da razum je ne uzmogne izliječit. I zato - ako onaj ništavac Iz Mletaka, što ludo u lov srlja Te ja ga moram zauzda vati1 - Podnese hajku, to ću Cassija Valjano ščepati. Pred crncem ću Okrivit ga zbog bluda - jer se bojim Da noćnu moju nosio je kapu I Cassio. A crnac će mi hvalit I ljubiti me i nadariti Što tako sjajno njega nasamarih, Obezumih i mir i pokoj mu Razorih. - Tu je, al još zbrkano, Jer lupeštine takve oblik pravi Na djelu samo može da se javi.

Ode

Drugi prizorUlica.Uđe Glasnik s proglasom; za njim pukGLASNIK: Otelo, naš plemeniti i hrabri general, želi da svislavimo slavu, jer su upravo stigle pouzdane vijesti o potpunoj propasti turskog brodovlja. Plešite i palite kresove - svatko neka se zabavlja i veseli onako kako mu srce veli. Jer ne slavimo samo te radosne vijesti nego i generalovo vjenčanje. Njegova je želja da vam to objavim. Sve su komore otvorene - gostite se i častite po miloj volji - odsad, od pete ure, pa sve dok zvono ne udari jedanaest. Blagoslovio Bog otok Cipar i našeg plemenitog generala Otela!Odu

I ovo mjesto nije sasvim jasno If this poor trash of Venice, whom I trash his quick hunting.Treći prizorTrijem u dvoru. Uđu Otelo, Dezdemona, Cassio i pratnjaOTELO: Michele dragi, pripazite noćasNa straže. Treba da se naviknemoNa takvo časno zauzdavanje -Veselimo se razumno. CASSIO: Što trebaUradit, Jago ima uputu,Al ipak ću i svojim očimaDa prigledam. OTELO: Da, Jago je poštenjak.Michele, laku noć, a sutra zoromGovorit hoću s vama.DezdemoniHajdmo, ljubo, - Kad kupiš nešto, hoćeš to i užit, Tu korist jošte morate mi pružit.1 Laku noć.Odu Otelo, Dezdemona i pratnja Uđe JagoCASSIO: Zdravo, Jago, treba da pođemo na stražu.JAGO: Ne odmah, poručnice, još nije deset sati. Generalnas tjera tako rano za ljubav svojoj Dezdemoni. Ne smijemo mu zamjeriti -još nije s njom uživao noć a ona bi nasladila i Jupitera.CASSIO: Divna je to gospođa!JAGO: I puna ljubavne strasti.CASSIO: Zaista, ona je prekrasan i nježan cvijetak.JAGO: Kakvo li je oko u nje! Kao da te izazivlje na dvoboj.CASSIO: Njeno oko mami i vabi, a ipak se čini vrlo čedna.1. Za ova dva stiha misle da nisu Shakespeareovi.JAGO:CASSIO:JAGO:CASSIO:JAGO: CASSIO:JAGO:CASSIO:JAGO:CASSIO:A kad govori, nije li to glasan poziv na ljubav? Doista, ona je sama savršenost. Ej sretna joj bila postelja! Hajdmo, poručnice, imam oku vina, a vani je nekoliko ciparskih kavalira koji živo žele popiti čašicu u zdravlje crnom Otelu. Ne večeras, dragi Jago, moja je glava vrlo jadna i nesretna u piću. Volio bih da ima neki drugi način kako da se pristojno pozabaviš.No, pa to su naši prijatelji. Samo jedan vrč, ja ću piti za vas.Popio sam večeras samo vrč, a i taj je bio jako pomiješan s vodom, pa eto što je uradio od mene! Nemam jadan nimalo snage i ne smijem svoju slabost više iskušavati.Ma čovječe, ovo je noć slave - kavaliri to žele. Gdje su?Eno ih pred vratima -uđu.Hoću, ali preko srca.molim vas, zovnite ih, nekaOdeJAGO: Natovarim li još mu jedan vrčUz onaj što je već ga ispio Večeras, bit će naprasit i svadljiv Ko pseto moje mlade gospe. Blesan Roderigo, što je skoro šenuo Od ljubavi, potegnuo je ljudski Dezdemoni večeras u zdravlje. I on je noćas na straži - i još Tri ciparska mladića - naduta I ponosna što paze brižljivo Na svoju čast - baš prava srčika Tog junačkoga otoka. I

njih sam Večeras punim vrčem ugrijao. U čoporu pijandura ću dakle Na takav čin navesti Cassija Da ovaj otok uvrijedi. - Al evo, Već idu. Ako uspjeh ostvari Moj san, moj brod će onda u slobodiSa vjetrom i sa strujom sam da brodi.Vrati se Cassio, za njim Montano, gospoda i sluge s vinomCASSIO: Boga mi, već su mi dali priličan gutljaj. MONTANO: Posve malen, vjere mi, nije bio veći od mjericeili ne zvao se ja vojnikom. JAGO: Hej, vina amo!Pjeva:Ej vince u vrče mi lij, lij! Ej, vince u vrče mi liji Vojniku kratak je vijek I udes čeka ga prijek, Zato, druže, vince pij!Vina amo, momci!CASSIO: JAGO:CASSIO: JAGO:CASSIO:MONTANO:JAGO:Boga mi, sjajna pjesma.Naučio sam je u Engleskoj. Tamo ima, duše mi, teških pijanica. Ni Danac ni Nijemac ni trbonja Holandez - hej u zdravlje! - nisu nimalo ravni Englezu. Zar je Englez takva pijandura? Ej, on će Danca bez muke na mrtvo opjaniti, Nijemca će svaliti pod stol i neće se ni oznojiti, a Holandez će prije povraćati nego što napuniš još jednu oku. U zdravlje našem generalu. Prihvaćam, poručnice, i pijem u to ime. O, mila Engleska!Pjeva:Kralj Stjepan nije junak loš, Za krunu kupi hlače on, Al preskupo mu to za groš, Krojaču reče da je slon. U njega bješe slave dosti, A ti si samo jadnik crni, Al zemlja strada s oholosti, Pa zato stari plašt ogrni.Hej Vina amo!A, to je još divnija pjesma od one prve! Hoćete li je još jednom čuti? Neću jer držim da onaj nije vrijedan svog mjesta koji čini nešto takovo. - E, Bog je nadasve - ima duša koje se moraju spasiti, a ima duša koje se ne smiju spasiti. Istina, dragi poručnice.Sto se mene tiče - da ne uvrijedim generala ni drugog nijednog odličnog čovjeka, ja se nadam da ću se spasiti. I ja, poručnice.E, ali s dopuštenjem ne prije mene - poručnik treba da se spasi prije zastavnika. No dosta o tome, hajdmo na posao. - Oprosti nam grijehe naše! - Gospodo, pođimo kud nas dužnost zove. Ne mislite, gospodo, da sam ja pijan. Ovo je moj zastavnik - ovo je moja desna ruka, a ovo mi je lijeva - dakle nisam pijan - mogu posve dobro stajati i posve dobro govoriti. Izvrsno.Eto, vrlo dobro - ne smijete dakle misliti da sam pijan.OdeMONTANO: Na terasu, gospodo, da postavimo straže. JAGO: Taj čovjek što je upravo izašoUz Cezara bi mogo stajatiI zapovijedat - takav on je vojnik.Al vidite i manu njegovuSto jednaka je njegovoj vrliniKo ekvinocij. Šteta ga je! Strah meDa povjerenje, kojim ga OteloPočašćuje, u času slabostiU bijedu ovaj otok ne svali. FONTANO: Je 1“ često takav? JAGO: Njegovu je snuTo vazda uvod. Bdjeti će vam dvaputCASSIO:JAGO:CASSIO:JAGO: CASSIO:JAGO: CASSIO:SVI:CASSIO:Po dvanaest sati ako li ga piće Ne uspava. MONTANO: Al to bi trebaloI generalu reći. Možda on to I ne vidi il dobro srce mu Vrlinu samo vidi Cassijevu, A ne vidi mu mane. Nije 1“ tako?Uđe RoderigoJAGO tiho Roderigu: Roderigo! Sto je? Ajte molim vas Za poručnikom.Roderigo odeMONTANO: Šteta, opasno jeŠto plemeniti crnac daje mjesto Svog doglavnika čovjeku u kojeg Tolika je ukorijenjena slabost - I crncu reći bilo bi pošteno.JAGO: Ja neću - ni za ovaj lijepi otok -

Al vrlo volim Cassija i mnogo Učinio bih da ga izliječim Od toga zla -Vani vika: Upomoć! U pomoć!No čujte! Kakva buka?Vrati se Cassio progoneći RoderigoCASSIO: Nitkove! Huljo! MONTANO: Što je, poručnice? CASSIO: Ništarija da dužnosti me uči!U bocu ću zatući lupeža. RODERIGO: Zar mene tući? CASSIO: Brbljaš, nitkove?Bije RoderigojvlONTANO zaustavljajući ga: Ej, poručnice, stan“te, CASSIO:vas.Gospodine, okanite se il ću Po lubanji vas ošinut. FONTANO: Koješta!Vi pijani ste. CASSIO: Pijan!Biju seJAGO tiho Roderigu: Otale!Izađi i uzbuni vikom grad!Roderigo odeEj, poručnice - jao, gospodo, Pomozite! - Gospodine, Montano - Gospodine - pomoz“te! - Lijepa li je To straža!Zvono zazvoniTko to zvoni? Do vraga! Probudit će se grad. Ta stanite Za ljubav Božju, poručnice, jer Za vazda ćete osramotiti se.Vrate se Otelo i pratnjaOTELO: Što biva ovdje?MONTANO: Bome, krv mi tečeI smrtno ja sam ranjen.Gubi svijestOTELO: Stanite,Života vam.JAGO: Hej stan“te! Poručnice

Gospodine - Montano - gospodo - Zar osjećaj ste sav izgubiliOTELO:JAGO:OTELO:CASSIO:OTELO:Za službu i za dužnost? Stanite,General zbori s vama, stid vas bilo!Hej, što je? Kako to se zbilo? Zar sePoturčismo te sami činimoŠto Turcima je Bog zabranio.Ej stid vas bilo, jer ste kršćani!Okanite se barbarskog inata,Jer tko se makne još da robujeSvom bijesu, tome život nije dragJer čim se gane, umrijet će. - To zvonoUtišajte mi strašno - zaplašit ćeI smutit otok. - Što je, gospodo?Moj vrijedni Jago što od jada kaoBez duše stojiš tu, govori tko jeTo započeo, ljubavi ti tvoje,Zapovijedam ti.Ne znam, malo prijeJoš prijatelji, mirni, skladni kaoMladoženja i mlada kad se svlačeDa skupa legnu - onda, ovaj čas,Ko da je kobna zvijezda ih pomela,Potegnuli su mačeve i staliDa bodu se u borbi krvavoj.Ne mogu reći kako začela seTa luda kavga - al bih volioU slavnom boju da sam noge teIzgubio što doniješe me amo.Michele, što to bješe, te ste tako

Zastranili?Oprostite mi, molim,Ne mogu zboriti.Montano vrijedni,Vi što ste uvijek bili pristojni,I sav svijet znade da ste ozbiljanI šutljiv mladić, te je glas vam velikU ustima mudraca - što se zbiloTe dobri glas ovako kaljateI blago svoje časti tratiteZa ime noćnog kavgadžije? Na toOdgovarajte!FONTANO: Ja sam ljuto ranjen,Otelo dični. Sve što znadem ja,To može vam i Jago, časnik vaš,Da iskaže - a ja ću štedjet riječiJer teško sada zborim. Ne znam da samVečeras išta zla učinioII rekao, već ako je kadikadZločinstvo sebe ljubit il je grijehOduprijet se kad napane ta sila. OTELO: Nebesa mi, već počinje mi krvDa vlada protiv boljih mi vodiča,A strast mi hoće zdravi sud zamračitI vodit me - pa ako tek se maknemII ruku dignem, najbolji će pasti Od moga gnjeva. Kazujte mi kako Ta gadna kavga nastade i tko jeNjen začetnik? Tko bude kriv tom grijehu,Pa bio moj blizanac, sa mnom rođen,Izgubit će me. - Sto? U ratnom gradu,Još burnome, gdje srca puka suSva puna straha, zapodijevatiTe zadjevice, domaće i lične,Na dvoru, noću, pa još na straži!Strahovito! - Al tko to zače, Jago? MONTANO: Čuj, ako ti zbog prijateljstva iliDrugarstva više ili manje reknešOd istine, ne zovi se vojnikom. JAGO: Baš popadoste me - al volio bihIščupat sebi jezik taj iz ustaNo Cassiju krivicu nanijeti.Al uvjeren sam, istinom mu nećuUčinit štete. - Čujte, generale:Montano i ja bili smo u riječiKad neki čovjek zapomažuć uđe,A za njim Cassij, htijuć golim mačemIskalit srce. Uto stupi preda njGospodin ovaj, moleć ga da stane -A ja potekoh za vikačem onimDa svojom krikom - ko što je i bilo -Ne zastraši nam grad. Al on, brzonog,Izmaknuo je mojoj nakani. Pa kad još začuh zveket mačeva I lupu i gdje Cassij bijesno psuje - Sto do večeras nikad ne bih reko - Povratih se za časak pa ih nađoh U sukobu gdje biju se i bodu, Baš kao što ste vi ih rastavili. Kazivat više o tome ne mogu - No ljudi tek su ljudi, najbolji Kadikad zgriješi. - Premda Cassio je Krivicu malu njemu nanio - Baš ko što ljudi u svom bijesu kadšto I prijatelja udare - al onaj Sto pobježe zacijelo Cassija je Strahovito pogrdio, te nije Ni strpljivost se mogla svladati. OTELO: Znam, Jago, tvoja čestitost i ljubavUblažit hoće to i Cassiju Olakšat. Ti si drag mi, Cassio, Al odsad nisi doglavnik mi više.Vrati se Dezdemona s pratnjomGle, nije li se moje slatko milje Probudilo! - Za primjer ću te stavit.DEZDEMONA: Što biva tu?OTELO: Već sve je dobro, zlato,Pa hajdmo leći.MontanuSam ću vaše rane,Gospodine, da viđam. Vodite ga.Odvedu Montana

A ti se, Jago, brižljivo po gradu Obazri i utišaj one što je Uzbunila ih ova gadna buka. - Sad hajdmo, ljubo. Često takva vikaIz blagog sanka probudi vojnika. Odu svi osim Jaga i CassijaJAGO: CASSIO: JAGO: CASSIO:JAGO:CASSIO:JAGO:CASSIO:JAGO:CASSIO:Što, zar ste ranjeni, poručnice?Da, ali za moje se rane nije rodio vidar.Ma ne daj Bože!Dobri glas, dobri glas, dobri glas! O! Izgubio sam svoj dobri glas, izgubio sam ono što je bilo besmrtno u meni, a što je ostalo, ima i životinja. - Svoj dobri glas, Jago, svoj dobri glas!Poštenja mi, držao sam da ste na tijelu ranjeni - to je važnije nego dobri glas. Dobar je glas tašta i lažna opsjena koju često stečeš bez zasluge, a izgubiš bez krivice. Vi uopće niste izgubili svoj dobri glas, osim ako sami o sebi takve glase raznosite. Ma čovječe! Ima putova da opet omilite generalu. On vas je samo u svom gnjevu odbacio i kaznio vas je više zbog javnih obzira nego od zle namisli. To je upravo tako kao kad bi tkogod htio tući bezazleno pseto da ustraši moćna lava. Umolite mu se i on je vaš. Volim ga zamoliti da me prezire nego da tako dobra vojvodu vara tako nevrijedan, pijan i nerazuman časnik kakav sam ja1. Pijan biti! Govoriti kao papiga! Svađati se! Razbacivati se! Psovati i naduveno govoriti sa svojom vlastitom sjenom! - O ti nevidljiva snago vina, ako nemaš imena po kojem da te poznajemo, nazovimo te đavlom! Tko je bio onaj što ste ga mačem ganjali? Što vam je učinio? Ne znam. Je li moguće?Sjećam se koječega, ali ničega jasno; znam da je bila svađa, ali ne znam zbog čega. - O Bože, zašto ljudi sebi u usta meću dušmanina da im ukrade mozak zašto se radujemo, veselimo i kličemo kad sami sebe pretvorimo u životinje?1- Točno prema originalu bilo bi: "... nego tako dobra vojvodu varati s tako nevrijednim, pijanim i nerazumnim časnikom".JAGO: No sad vam je posve dobro. Kako ste se mogli takobrzo oporaviti?CASSIO: Prohtjelo se bijesu pijanstva da ustupi mjesto bijesu srdžbe. Jedna mi slabost otkriva drugu da sam sebe od srca prezrem.JAGO: Nemojte, vi ste odviše strog moralist. Takvo je sadvrijeme i takve su sad prilike i položaj u ovom kraju te bih volio da se to nije dogodilo, ali kad je već tako kako jest, okrenite to sebi na dobro.CASSIO: Zamolit ću ga da mi vrati mjesto, a on će mi rećida sam pijanica! Da imam toliko usta kao hidra1, sva bi mi zatisnuo takav odgovor. Maloprije razuman čovjek, začas luda, a odmah zatim živinče! Strašno!- Svaka je neumjerena čaša prokleta i đavo je u njoj.JAGO: Koješta! Dobro je vino dobra i prijatna stvarca ako snjom valjano postupamo. Ne grdite ga više. Pa onda, dragi poručnice, vi znate, mislim, da vas ja volim.CASSIO: O tom sam se dovoljno uvjerio, gospodine.- Ja pijan!JAGO: Svatko se živ može jednom opiti, pa i vi, čovječe.Reći ću vam što treba da radite. Zena našega generala sad je general. To mogu zato kazati jer se on sav podao i predao tome da gleda, motri i proučava njezine čare i miline. Ispovjedite joj se iskreno, navaljujte da vam pomogne kako biste opet postigli svoje mjesto. U nje je tako prijazna, ljubazna, mekana i blaga ćud te drži da joj je grijeh i da nije dobra ako učini manje nego je moliš. Zamolite je da opet sveže raskinutu vezu između vas i svog muža - i ja stavljam na okladu sve što imam, a vi što vas volja, da će ta prekinuta nit ljubavi biti jača nego je prije bila.CASSIO: Vi me dobro savjetujete.JAGO: Kunem vam se iskrenošću svoje ljubavi i svoje čestitesklonosti.CASSIO: Vjerujem vam rado. Sutra ću ujutro zamoliti1. Lernejska hidra, koju je ubio Heraklo, imala je sedam glava.kreposnu Dezdemonu da se za me zauzme. Očajat ću i sve nade izgubiti ako me sad prevare.JAGO: Pravo velite. Laku noć, poručnice, moram na stražu.CASSIO: Laku noć, čestiti Jago.OdeJAGO: Tko veli sada da sam nitkov ja

Kad ovaj svjet moj iskren je i pošten I umu shvatljiv, te je pravi put Da crnca opet osvoji? Ta blagu Dezdemonu je posve lagano Predobiti za svaku vrijednu molbu, Jer podašna je kao blagi zrak - I nije teško crnca joj osvojit Pa da se mora krsta on odreći I svih znakova i simbola spasa - Jer srce mu je tako privezano Za njenu ljubav te je lako njoj I činit i ne činit što joj drago. Po miloj volji ona boguje Nad njegovom slaboćom. Kako dakle Da budem hulja kada Cassija Na ravnu stazu k sreći navodim? Đavolska to je teologija! Kad đavli hoće ponajcrnji grijeh Podjarit, onda najprije nas mame Božanskim likom - to sad i ja činim. Dok bude ovaj ludov čestiti Dezdemonu salijetao da ona Sudbinu njemu popravi, i dok se U crnca bude jako ona za nj Zauzimala, ja ću lijevat crncu U uho kužni otrov da ga ona Zbog bludne samo želi požude. I što se većma bude trudila Da učini mu dobro, sve će više Otelovo razarat povjerenje. - Vrlinu tako njenu ću pretvorit U lijepak, a od njezine dobroteSagradit mrežu da se u nju svi Zapletu.Roderigo se vratiSto je, Roderigo? RODERIGO: Ja sam ovdje u lovu, ali ne kao pas koji lovi,već ko onaj što samo štekće. Kesa mi je gotovoprazna, noćas sam dobio grdnih batina - a konacće, mislim, biti taj da ću za svoju muku steći mnogoiskustva, pa ću se posve bez novaca i s malo višepameti vratiti u Mletke. JAGO: O jadan je tko nema strpljivosti!Zar može rana drukčije zacijelitNo pomalo? Ti znaš da pamećuMi radimo, a ne čarolijama,A pameti se hoće vremena.Zar nije dobro? Cassio je tebeIzlupao, al ti si CassijaTek s malo štete svrgo. Premda sveNa suncu lijepo raste, ipak plodSto prvi cvate, prvi će i dozret.Potrpi malko. - Sviće, Boga mi,U zabavi i radu čas je kratak. -Ukloni se i pođi u svoj stan.Otale, velim, kasnije ćeš višeDa doznaš. Idi!Roderigo odeDvoje sada treba Da uradimo. Moja žena mora Za Cassija da gane svoju gospu. Nagonit ću je na to. Ja ću dotle Odmamit crnca i dovesti natrag Da Cassija baš nađe kad mu bude Salijeto ženu. - Pravi put je to, A odgoda i mlakost nosi zlo.

OdeTREC1 C1NCASSIO:LAKRDIJAŠ:PRVI SVIRAČ LAKRDIJAŠ: PRVI SVIRAČ: LAKRDIJAŠ: PRVI SVIRAČ: LAKRDIJAŠ:PRVI SVIRAČ LAKRDIJAŠ:

Prvi prizorCipar. - Pred dvorom. Uđu Cassio i nekoliko sviračaTu zasvirajte, gospodo - vaš trud ću Naplatit. Nešto kratko. Generalu Nazovite "dobro jutro".Glazba Uđe LakrdijašEj, gospodo, zar su vaša glazbala bilau Napulju da tako kroz nos unjkaju?Kako, gospodine, kako?Molim vas, jesu li ovo svirale?Jesu, gospodine, dakako.Samo da vam ne budu svirale na vrbi.Kako to - na vrbi, gospodine?Da vam plaća za vaše sviranje ne ostanesvirala na vrbi1. Ali, gospodo, evo vam novaca.Generalu se vaša glazba tako sviđa te vas moli da seokanite takve dernjave ako Boga znate.Dobro, gospodine, okanit ćemo se.Ako umijete tako svirati da se ne čuje, e onda Čitava ova igra riječima je ovdje slobodno prevedena.357dete još jednu jer general baš ne voli, štono riječ,

slušati glazbu. PRVI SVIRAC: To ne možemo, gospodine. LAKRDIJAŠ: Onda zadjenite frule za pojas, jer ja hoću daodem. Idite, rasplinite se, otale!CASSIO: LAKRDIJAŠ:Svirači oduČuješ li, moje drago momče?Ne, ja ne čujem vaše drago momče, ja čujemCASSIO:LAKRDIJAŠ:CASSIO:Molim te, ostavi se doskočica. Evo ti zlatan cekinčić - ako je generaličina pratilica budna, reci joj da je ovdje neki Cassio koji je moli za malu ljubaznost da s njom govori. Hoćeš li? Ona je budna, gospodine, pa budne li začas ovdje, budi vam slobodno misliti da je na moju pobudu došla1. Ded, prijatelju.Lakrdijaš ode Ude JagoCASSIO:JAGO: CASSIO:JAGO:CASSIO:Baš u dobri čas, Moj Jago. Zar ni legli niste? Nisam -Ta svitalo je kad se rastajasmo2. Usudih se po vašu ženu poslat - Zamolit ću je da mi pomogne Do kreposne Dezdemone da dođem. Pa ja ću vam je odmah poslati I smislit način kako li ću crnca Uklonit s puta da se uzmognete Slobodnije porazgovoriti. Ponizno hvalim.1. I ovo je slobodno prevedeno.2. Između II. i III. čina proteklo je dakle samo nekoliko sati.Jago odeNisam u Firenci Ljubaznijega znao čovjeka Ni vrlijega“.Ude EmilijaEMILIJA: Poručnice dragi,Dobro jutro vam želim. Zao mi je Sto pali ste u nemilost - al sve će Još dobro bit. General zbori o tom Sa ženom, koja svojski za vas radi - Al crnac veli: onaj što ste ga Vi ranili, na glasu je na Cipru I mnogo ima pristaša - pa zato Po zdravome vas treba razumu Da odbije - al tvrdi da vas ljubi I ne treba mu drugog molitelja Do njegove naklonosti - pa čim se Najzgodnija mu pruži prilika, Povratit će vam službu.CASSIO: Ipak bihZamolio vas - ako mislite Da zgodno bi moglo biti - Udesite mi priliku da mogu S Dezdemonom govorit nasamo.EMILIJA: Uniđite - i ja ću vas odvesti Gdje srce ćete moći slobodno Otvoriti.CASSIO: Zadužit cete me.Odu. ■ Cassio je Firentinac, a Firentinci su bili na glasu po svojoj ljubaznosti.

359Drugi prizorSoba u dvoru. Udu Otelo, Jago i gospodaOTELO: Ta pisma, Jago, predaj kormilaruI po njemu poruči vijeću smjerni Moj poklon. Zatim hoću da se prođem Po utvrdama - tamo me potraži.JAGO: Učinit ću, moj dobri gospodaru.OTELO: Da pregledamo tvrđu, gospodo?GOSPODIN: Po zapovijedi vašega gospodstva.Odu

Treći prizorVrt u dvoru. Udu Dezdemona, Cassio i EmilijaDEZDEMONA: Ne boj se, sve ću, dragi Cassio,Učinit da tebi pomognem. EMILIJA: Da, draga gospo. Znajte, muž se mojŽalosti ko da o njemu se radi. DEZDEMONA: Poštena duša. - Ne sumnjajte, Cassio,Ja hoću da se s mojim gospodaromKo negda opet sprijateljite. CASSIO: Ma što god, gospo, snašlo Cassija,On bit će uvijek vjeran sluga vaš. DEZDEMONA: Znam - hvala vam. Vi ljubite mog mužaI odavno ga poznajete. Znajte, Toliko tek nepristupan će biti Koliko ište oprez.CASSIO: Da - al, gospo,Taj oprez može ili dugo trajatII mršavo i slabo hraniti seII još porasti prema prilikama - Pa kako ja ću biti nenazočan,A moje mjesto popunjeno, to će Zaboraviti ljubav mi i službu General.

pEZDEMONA: Ne boj se - za mjesto tiPred Emilijom jamčim. Vjeruj mi, Kad ja obećam neku ljubav, to ću Izvršit je do najmanjega dijelka. Moj vojno neće nikad imat mira - Pitomit ću ga bdjenjem, dodijavat Cavrljajuć mu - postelju ću školom, A stol mu ispovjedaonicom Učiniti - u sve što započne, Uplesti ja ću Cassijevu molbu. I zato mi se raduj, Cassio, Jer umrijet voli tvoja zaštitnica No tvoju stvar zapustit.EMILIJA: Moj gospodar Gle dolazi.CASSIO: Oprostit ću se, gospo.DEZDEMONA: Ne, ostajte i čujte što ću reći.CASSIO: Ne sada, gospo - vrlo ja sam smeten I zato nisam sposoban da radim Za svoju stvar.DEZDEMONA: Pa na volju vam bilo.JAGO:OTELO:JAGO:OTELO:JAGO:OTELO:Cassio ode Uđu Otelo i JagoHa, to mi nije po volji! Sto veliš?Ja? Ništa - ili ako rekoh, ne znam Sto, gospodaru. Nije 1“ Cassio se To s mojom ženom sad oprostio? Zar Cassio? Ne, ne, zacijelo nije - Jer ne vjerujem da bi tako kradom Otići htio kao krivac videć Gdje dolazite. On je bio, mislim.OEZDEMONA : Moj gospodaru! - S nekim moliteljemGovorila sam, s čovjekom što gine Od nemilosti vaše. OTELO: S kojim to?DEZDEMONA: Ta s poručnikom vašim, s Cassijem.0 gospodaru, ako imam čara1 snage nešto da vas ganem, odmah Pomirite se s njim, jer ako vasOn istinito ne ljubi i akoSagriješio je hotice, a neS neznanja, onda nisam kadra jaRazabrat čestit obraz. Molim vas,Pozovite ga natrag. OTELO: Je li on sadOdavde otišao? DEZDEMONA: Da, i takoSatrven da je dio jada svogU mene ostavio s njim da patim.Pozovite ga natrag, mili moj. OTELO: Ne sada, ljubo mila, drugi put.DEZDEMONA: A hoće 1“ to bit skoro? OTELO: Nabrzo,Za tvoju volju, dušo. DEZDEMONA: Hoćete 1“ ga0 večeri večeras pozvati. OTELO: Večeras ne. DEZDEMONA: O ručku dakle sutra? OTELO: Ne, neću doma ručat. Sastajem seU tvrđavi sa svojim časnicima. DEZDEMONA: Pa sutra uvečer - ili ujutro U utorak, u podne, navečer II u srijedu dopodne. Vrijeme, molim, Odredite, al nek ne premaši Tri dana. On se kaje, vjere mi -1 ako grijeh mu nije gotovoNi pogreška po običnome sudu Da skrovito se ukori - tek ako U ratu, štono riječ, i najbolji Za primjer mora služit. Kada Da dođe? Recite, Otelo. Ja se U duši pitam što bih vama jaOdreći mogla da me molite, I da li bih ovako stajala Oklijevajuć. Michele Cassio, Sto prosit me je s vama dolazio I često, kad sam loše o vama Govorila, zauzimo se za vas - Pa zar toliko mučiti se moram Da primite ga? Vjerujte mi, ja bih Učinit mogla mnogo -OTELO: Dosta je;Nek dođe kada hoće - neću ti Odreći ništa.DEZDEMONA: Nije ovo milost,Već to je tako kao da vas molim Rukavice da nosite il tečno Da jedete il tople haljine Obučete, il ko da zahtijevam Da sami sebi korist namaknete. Ne - kad bih molbom htjela zaista Da kušam vašu ljubav, trebalo bi Da bude teško, teretno i mučno Učiniti.OTELO: Ne, ništa neću tiOdreći - al te samo jedno molim, Da ostaviš me časak nasamo. DEZDEMONA: Da odbijem? Ne, zbogom, gospodaru. OTELO: Ostaj mi zdravo. Začas ću ti doći!DEZDEMONA: Pa hajdmo, Emilija. - Radite Po miloj volji. Bili makar kakvi, Ja slušam vas.Ode s EmilijomO divni stvore! Zator Na moju dušu ako ne ljubim te, A kad te jednom ljubit prestanem Povratio se kaos. Plemeniti Moj gospodaru - Sto bi htio, Jago?

OTELO:JAGO: OTELO:JAGO: Kad vi ste ono gospu prosili,Je 1“ Cassio za vašu ljubav znao?OTELO: Jest, od početka do kraja. A zaštoTo pitaš?JAGO: Htjedoh samo svoju misoUtvrdit - ništa zla. OTELO: A kakvu miso?JAGO: Ja mišljah da je nije još poznavao.OTELO: O da - i često bješe posrednikMeđu nama. JAGO: Zar zaista?OTELO: Pa da!Da - zaista. - Zar u tom nešto vidiš? Zar nije pošten? JAGO: Pošten, gospodaru?OTELO: Da, pošten, pošten!JAGO: Koliko ja znam.OTELO: Što misliš?JAGO: Što da mislim?OTELO: "Što da mislim?"Nebesa mi, on jeka mi je pusta, Ko da u misli neku neman krije I odveć strašnu da je otkrije. - Ti smjeraš nešto. Maloprije čuh Gdje veliš da ti nije po volji Kad s mojom ženom praštao se Cassij. A što ti nije bilo po volji? Kad rekoh da mi pouzdanik bješe Za cijelo vrijeme moje prosidbe, Povikao si ti: "Zar zaista?" I namrštio čelo, kao da si U mozgu neku strašnu miso krio. Što misliš - kazuj ako li me ljubiš. JAGO: Ta znate da vas ljubim, gospodaru.OTELO: Da, mislim da me ljubiš, i jer znamDa ljubavi si pun i čestitosti Te važeš riječi prije nego ćeš ih Izustiti, još više straši me Što zapinješ. Jer obične su zamke U podla to i himbena nitkova,JAGO:OTELO: JAGO:OTELO:JAGO: OTELO:JAGO:OTELO:JAGO:Al u poštena čovjeka su tajne To optužbe što podiže ih srce Jer svoja čuvstva svladat ne može. Al Cassij - zaklet bih se mogo da je Poštenjak.I ja mislim. Trebalo biDa ljudi jesu kakvi se i grade,II koji nisu, da se ne mogu Ni gradit.Da, onakvi trebalo biDa jesu ljudi kakvi se i grade.Ja mislim dakle, Cassio je pošten.Ne, još se nešto krije tu. GovoriSto misliš i što mudruješ, i podajNajgoroj misli ponajgoru riječ.Oprostite mi, dobri gospodaru,U svemu ja vam dugujem poslušnost,Al ne u onom, gdje su slobodniI robovi. Da kažem svoje misli?Pa recimo da ružne su i podle -No gdje je takva palača u kojuOpačina se katkad ne uvuče,I čije srce čisto je tolikoTe ne bi kadgod neka gadna slutnjaUz pravičnu se našla misaoDa sud i pravdu vrši.IzdaješSvog prijatelja ako misliš da se Krivica njemu nanosi, a tuđiš Tu svoju miso uhu njegovu. Da, moja slutnja pogrešna je možda, Jer priznat moram, tako nesretna je U mene ćud te njušim nedjela Gdje ih i nema - zato molim vas, Ne marite u svojoj mudrosti Za čovjeka što tako jadno sudi, I nemojte se bacati u brigu Zbog nestalnih i labavih mu slutnja, Jer ne bi to ni vama prudiloNi vašem miru, a ni mom poštenju Ni ponosu ni mudrosti mi da vam Izrečem svoje misli. OTELO: Što to misliš?JAGO: Čist obraz je u čovjeka i žene,

Moj gospodaru, prava duševna Dragocjenost. Tko kesu mi ukrade, Taj nevrijednu je stvar mi ukrao Sto nešto je i ništa - bješe moje, A sad je njegovo i tisućama Poslužilo je - ali tko mi čisti Ukrade obraz, otimlje mi nešto Sto njemu neće donijet bogatstva, A mene čini prosjakom. Ja hoću,Nebesa mi, da doznam tvoje misli. Al ne možete, pa da srce mi je U vašoj ruci, a još manje tako Dok ja ga čuvam, gospodaru. Ah0 čuvajte se ljubomornosti! Grdoba to je zelenooka,Sto vlastitom se svojom hranom igra1

1 blago mužu prevarenu koji Zna udes svoj, a nema ljubavi Za nevjernicu, ali teško onomSto lud je za njom sav, a ipak sumnja, Sto sluti zlo, a ipak žarko ljubi1.OTELO: O jao!JAG O: Kad j e prosj ak zadovolj an,On bogat je i prebogat, a blago Golemo ubogo je kao zima U onog što neprestano se boji Siromaštva. Zaštiti, Bože, srca Sveg roda moga od ljubomora!OTELO: Što znači sve to? Zar ti misliš da bihJa htio živjet u ljubomoruOTELO: JAGO:OTELO: JAGO:1. Misli se valjda kao mačka koja se igra mišem prije nego što ga pojede.I pratit svaku mijenu mjesečnu U novoj sumnji? Ne, da posumnjam, U isti čas bih i odlučio. Zamijeni mene jarcem slobodno Zaokupe li igda svu mi dušu Te ništave i puste sumnje što si Prikazao ih sada. Ne može Učiniti me ljubomornim ako Tko reče da je lijepa žena mi, Da dobro živi i da ljubi društvo I zabavlja se rado i da pjeva I igra, pleše dobro. Vrlu ženu To čini još kreposnijom. I neću Zbog slabe svoje vrijednosti da sumnjam Ni da se bojim njene nevjere Jer ima oči pa me odabrala. Ne, Jago, prije hoću vidjeti No posumnjam - a kada posumnjam, Utvrditi - a kada utvrdim, Tek jedno može biti: otale U isti čas i ljubav i ljubomori JAGO: To mi je drago jer ću sada smjeti Slobodnije pokazat vam pokornost I ljubav što je spram vas osjećam. Pa zato čujte što mi dužnost veli. Ne govorim o dokazu još, ali Na svoju ženu dobro pazite I motrite je kad je s Cassijem. Ni ljubomorno ne budi vam oko Ni bezbrižno - jer žao bi mi bilo Da prevareno bude iskreno I plemenito vaše srce zbog Dobrote svoje. Zato pazite! Ja znadem dobro ćud i navike Domaje naše - Mlečanka će samo Nebesima vragolije pokazat Sto mužu svom ih otkrit ne smije, I savjest njoj ne veli: ne učini, Već dobro hini! OTELO: Što to veliš?Otelo JAGO:OTELO: JAGO:OTELO: JAGO: OTELO: JAGO:OTELO: JAGO:OTELO:JAGO:OTELO: JAGO:Kad seUdala za vas, prevarila je Svog oca, a kad strepila je tobož“ I bojala se vaših pogleda, Najviše ih je ljubila. Da, da!No, eto! Ona što je tako mladaToliko se pretvarat umjelaI ocu posve zamazati očiTe mislio je da je opčinjena -Al ja sam drzak - ponizno vas molimZa oproštenje što vas odveć ljubim.Zadužio si mene zauvijek.Ja vidim - malko klonuli ste duhom.Ni trunak, baš ni trunak.Bojim seDa jeste, vjere mi - no nadam se Prosudit ćete - ono što vam velim Da dolazi od ljubavi - al vidim, Potreslo vas je - ne mislite da je U mojih riječi više važnosti I zamašaja no u sumnje. - Neću.Jer inače bi jadnim posljetkomUrodile mi riječi, gospodaru,A to ne želim. Cassio je vrstanMoj prijatelj - al vidim, gospodaru,Da smućeni ste.Nisam jako smućenVeć mislim samo da je čestitaDezdemona.Da živi dugo takvaI vi da tako o njoj mislite!

Al ipak može priroda zastranit -Da, to je ono - jer, da budem drzak,Prosaca mnogo odbila je ona,Zemljaka svojih, svoga staležaI boje lica - premda vidimoDa ljudska ćud baš za tim uvijek teži.Najgadnija se može požudaDa njuši tu i najopačnija Neprirodnost i misli nastrane - Oprostite mi, ja ne govorim Baš pouzdano o njoj, premda strah me, Kad njen se nagon boljem sudu vrati; Da ne počne vas poredit sa svojim Zemljacima i da ne pokaje se. Otiđi. Zbogom. Ako više spaziš, Dojavi mi. I ženi svojoj reci Nek pripazi. Sad ostavi me, Jago. Ostajte zbog“om, gospodaru.OdlaziOTELO: ZaštoOženih se? - Poštenjak taj zacijelo I zna i vidi mnogo više no Sto otkriva.JAGO vrati se: Ja molim vašu milostDa o toj stvari više ne misliteVeć vremenu je ostavite. CassijDoduše treba da zadrži mjestoJer zaprema ga s velikom vrsnoćom -Al ako vam se svidi neko vrijemeOdbijati ga, moći ćete njegaDa prozrete i njegov postupak.I pripazite hoće 1“ gospa živomI vrućom molbom navaljivatiDa primite ga natrag - to će mnogoDa znači. Dotle mislite pak da samU svome strahu odveć brižljiv bio- As razlogom se bojim da i jesam -Pa smatrajte za nedužnu je, molim.OTELO: Savladat ću se, ne boj se.JAGO: Još jednomOstajte zbogom.OTELO:Ode Pošten je od glaveDo pete on, a iskusni mu duh Zna svaku stranu ljudskog djelovanja. Upoznam li da neukrotiva je Sokolića - pa bile spone joj Baš glavne žile srca moga -ja ću Ispustiti je, nek je vjetar nosi, Nasumce neka lovi1. - Možda zato, Sto crn sam - i što slatko zboriti Ne umijem ko gizdelini - ili Sto ljeta mi već teku nizbrdo - Al to je malo - izgubljena mi je I prevaren sam, pa se tim tek tješim Sto gadi mi se. To je kletva braka Da možemo nazivat svojima Stvorenja slatka ta, al ne možemo I njine želje. Volio bih da se Ko žaba hranim parom tamničnom, No da u moga bića ljubljenog Imade kut za tuđu nasladu. Al nevolja je ljudi uglednih Da manje su od zala slobodni No niski. To je neuklonivo Ko smrt - i taj je udes dvojaki2 U zametku već nama dosuđen. Al evo nje - o, ako nevjerna je Dezdemona, nebesa sama sobom Podruguju se! - Neću vjerovati.Vrate se Dezdemona i EmilijaDEZDEMONA: Otelo dragi, već vas čeka ručak I plemeniti otočani što ih Vi pozvaste.OTELO: Zavrijedio sam ukor.DEZDEMONA: Što govorite tako slabim glasom?1. To je slika iz sokolarstva. Sokole su puštali protiv vjetra jer ako bi ih pustili s vjetrom, ne bi se vratili. Takvih slika ima u Shakespearea mnogo.2. U originalu stoji "forked", što znači "rašljast". Nijemci prevode "gehörnt rogat, aludirajući na prevarena muža, ali to ne mora biti.Da niste bolni? Nešto me na čelu Zaboljelo.pEZDEMONA: Od bdjenja je zacijelo -Al to će proći. Zavit ću vam čvrsto, Za uru bit će dobro.OTELO: Premalen jeOTELO:Odbaci rubac koji joj padne na tloAl ostavite. Hajdmo - Ja želim s vama poći u kuću. DEZDEMONA: Veoma žalim što ste bolesni.Dezdemona i Otelo oduEMILIJA: Veselim se što taj sam rubac našla.Otelov to je prvi spomen-dar, A muž je moj tvrdoglavi me sto put Salijetao da njojzi ga ukradem. Al ona tako voli zalog taj - Jer on je zakle da ga vazda čuva - Te uvijek njega nosi sa sobom I cjeliva i s njime govori. Izvesti ja ću drugi takav rubac I dat ga Jagu. Bog zna što će mu; Ja ne znam - tek ugodit mu hoću.Jago se vrati

JAGO: Ej, što to ovdje sami radite?EMILIJA: Ne grdite me - imam nešto za vas.JAGO: Ti nešto za me? Nešto obično je -EMILIJA: A?AGO: Imat ludu ženu.EMILIJA: Jel“to sve?A što ćete mi dat za onaj rubac?

JAGO: Za kakav rubac?tMlLUA: Kakav rubac! OnajŠto crnčev prvi dar Dezdemoni jeI što ste često tjerali me da gaUkradem. JAGO: Zar si ukrala ga njoj?EMILIJA: Ne, bome nisam, već je ispao jojS nepažnje. Srećom ja sam bila tuI vidjela ga. Gle! JAGO: Valjana žena!Al podaj mi ga. EMILIJA: Sto će vama onTe tako živo željeli ste da gaUkradem? JAGO: Što vas briga!Sćapi gaEMILIJA: Ako nijeZa nešto važno, vratite mi ga. O jadna gospa! S pameti će sići Kad opazi da nestalo ga.JAGO: Vi jojNe priznajte da znate za nj. Jer meni On treba. Ajte, ostavite me.Emilija odeJAGO: U Cassijevu stanu taj ću rubacIzgubiti - i on će njega naći. Sitnice takve, lake kao zrak, Utvrditi su kadre ljubomornost Ko sveto pismo. To će nešto vrijedit. Od otrova se mog već crnac mijenja - Jer kobne misli djeluju ko otrov Što isprva baš nije neukusan, Al kada malko u krv prodre, pali I žeže kao rudnik sumporni. Baš kako rekoh - evo dolazi! Mandragora ni mak ni drijemci svi Na ovom svijetu neće ti pomoći Da usneš slatkim snom jučerašnjim.Otelo se vratiOTELO: Ah, meni da je nevjerna!JAGO: Ta što jeMoj generale? Ni riječi već o tom. OTELO: O idil Nosi se - jer na muke meTi mećeš. Bolje onom, Boga mi,Tko prevaren je teško, nego tkoTek malo znade - JAGO: Ali, gospodaru -OTELO: Jer što sam ja i slutit mogao0 skrovitim joj bludnim časima? Ni vidio ih nisam niti o tom Razmišljao, pa nije boljelo me:1 noću za tim spavao sam dobro I bezbrižan i veseo sam bioI Cassijevih nisam cjelovaNa usnama joj vidio. Kad nekogPokradu tako, te ne osjećaDa pokraden je, nemojte mu rećiI ništa nije njemu ukradeno. JAGO: Sto čujem, žao mi je.OTELO: Sretna meneDa čitav logor se - i opkopariI drugi svatko njenim slatkim tijelomNasladio, a ja da ništa ne znam.Sad zauvijek zbogom, miru duše moje,I zbogom, tiho moje zadovoljstvo!Oj zbogom četo perjanička, bitkeVi junačke što činite vrlinomČastoljublje, oj zbogom! Zbogom, konjuViloviti i gromka trubljo ti,I bučni bubnju, glasna sviralo,I barjače mi veličanstveni,Sva časti i sav sjaju, ponoseI diko slavnog boja! I vi ždrijelaSmrtonosna, što rikom paklenomSa tutnjavom se strašnom Jupitera

Vjekovitoga nadmećete - zbogom!Otelov sada dovršen je rad!JAGO: OTELO:JAGO: OTELO:JAGO: OTELO:JAGO:OTELO: JAGO:OTELO:Ma gospodaru, je li moguće!Dokaži, huljo, stalno mi dokažiDa bludnica je - daj mi vidljiv dokazII, besmrtne mi duše, bolje biZa tebe bilo da si psetom rođenNo moj da stigne plameni te bijes!Zar dotle dođe?Vidjet hoću - iliDokaži tako bar da ne budeNa dokazu mi kvačice ni petljeO kojoj bi se sumnja objesila -II ode tvoja glava.PlemenitiMoj gospodaru -Ako klevećeš je,A mene mučiš, nikada se višeNe moli Bogu i zatomi savjest,Na grozu grozu nagomilaj, neboDa proplače, a zemlja protrneOd tvojih djela - jer ti ne možešProkletstvu vječnom ništa dodatiSto strasnije bi bilo.Milost! Bože,Oprosti mi! Ma jeste 1“ čovjek vi?Imade 1“ u vas razuma i duše?Bog budi s vama! Uzmite mi službu. -O jadna ludo, što tek zato živišDa u grijeh ti se promeće poštenje! -0 strašni svijete! Pazi, pazi, svijete, Jer opasno je iskren bit i čestit. - Zahvaljujem vam na tom nauku1 odsad neću prijatelja ljubit Kad s ljubavi toliko valja gubit. Ne, ostani, jer bit će da si pošten. Ne, trebalo bi da sam mudar jer je Poštenje ludost - ne polučujeZa čime ide.Neba mi i zemlje,Ja mislim da je čestita mi žena,A mislim da i nije - mislim da siJAGO:OTELO: JAGO:OTELO: JAGO:°TELO: JAGO:Poštenjak ti, a mislim da i nisi.Ja tražim dokaz. Ime njezino,Sto čisto bješe ko Dijane1 lice,Sad okaljano je i crno kaoMoj obraz.- Ako ima konopacaII noževa i otrova il vatreI rijeka koje dave - neću to podnosit.Ja hoću steći uvjerenje.Vidim,Gospodine, da strast vas proždire, I kajem se što to sam rekao vam. Zar uvjerenje steći biste htjeli? Ne htio - hoću! Pa i možete!Al kako? Kako da se uvjerite?Zar biste htjeli biti motrilacI glupo buljit - gledat je u bludu?0 grom i pako! Tegotno bi bilo

1 mučno, mislim, na taj prizor ih Namamiti - i bezumni bi bili Da ikad vide tuđe smrtne oči Gdje skupa leže. Sto i kako dakle?I što da kažem? Gdje je uvjerenje? Jer nemoguće to je vidjetiPa da su kao koze upaljeniII puteni ko majmuni i bludni Ko vuci kad se gone, ili ludiKo glupost kad se opije. Al ipak Ja velim: ako mogu optužbe vas I jaki znaci - koji vode ravno Do vrata istine - da uvjere, To možete da dobijete. Daj miŽiv dokaz da je nevjerna. Baš nijePo ćudi ta mi služba - ali kako

yana, u Rimljana božica svjetlosti, prirode, lova itd.TOTELO:JAGO:OTELO:JAGO:OTELO: JAGO:OTELO: JAGO:Već zagazih duboko u tu stvar,Poštenjem ludim na to potaknutI ljubavlju, pa hajde - nastavit ću.Kod Cassija sam bio nedavno1

Na noćištu - a kako me je strašnoZub bolio, ne mogoh usnuti.Imade ljudi tako slabe grade,Te u snu štošta gunđaju o sebi -I Cassio je takav. Čuo sam gaGdje veli u snu: "Ah, Dezdemonice,Oprezni bud“mo, krijmo svoju ljubav" -A onda mi je ruku uhvatioI stisnuo i kliknuo: "O slatkoStvorenje!" - i poljubio me živo,Ko da će cjelov s korijenjem iščupat,Sto raste mi na usnicama - zatimNa bedro je položio mi noguI uzdisao i cjelivao meI viknuo: "O klete li sudbineSto crncu te je dala!"Grozno! Grozno!E - to je bio samo njegov san.Al znači da se prije nešto zbilo.Doduše san, al kobna to je slutnja.I od tog mogu drugi dokaziOjačati što slabi su po sebi.Razderat ću je na komadiće.Razberite se - nikakav se činJoš ne vidi, još može bit poštena.Al recite mi samo niste liU ruci svoje žene vidjeliKadikad neki rubac, jagodamaIzvezen?Ja sam joj ga dao. Prvi Moj dar to bješe. Toga nisam znao.Al takvim rupcem - njezinim zacijelo1. Ovo mjesto dokazuje da se radnja na Cipru ne može onako brzo događat kako se čini.OTELO: JAGO:OTELO:JAGO:OTELO:JAGO:OTELO:Baš danas Cassij otiro je bradu.0 ako bješe onaj - Onaj ili

1 drugi njezin, to će protiv nje Govoriti uz druge dokaze. Sto nema rđa devet tisuća Života! - Jer je jedan neznatan I prejadan za moju osvetu.Sad vidim da je istina. - Gle, Jago,Ovako ja ću nebu pod oblakeOtpuhnut glupu ljubav - nestade je!O, ustani iz paklenih dubina,Ti osveto mi crna! Ljubavi,Prepusti bijesnoj mržnji svoju krunuI prijestolje što u srcu se diže!A vi se, grudi, nadmite jer puneI prepune ste zmijinjega jeda!Umirite se!Krvi! Krvi! Krvi!Pritrpite se, velim - možete seJoš promisliti.Nikad, Jago. Ko štoU Crnog mora nema oseke,Već ledena, silovita mu strujaSveđ naprijed hrli do PropontideI Helesponta, tako neće nikadNi moje misli krvave uzmaciI neće se u nježnoj ljubaviUtaložit, već snažnim korakomKoracat naprijed dok ih osveta -Beskonačna i strašna ne proguta! -KlekneJAGO:Tu, ispred onog neba mramornog, I poštujući svetu prisegu, Za ovo svoju vjeru zalažem! Ne ustanite još.KlekneSvjedočite,Vi svjetlosti što vječno plamtite,I vi nebesa što odasvud nasOkružujete - posvjedočiteDa Jago, evo, žrtvuje svu snaguSvog uma, svojih ruku, srca svog,Osramoćenom da Otelu služi!I njegovu da sluša zapovijed,Nalagat će mi savjest - pa nek budeMa kako krvav čin. OTELO: Odazivljem seToj ljubavi - ne praznom hvalom većObilato. I smjesta šaljem teDa radiš. Za tri dana želim čutiGdje veliš mi da Cassio ne živi. JAGO: Moj prijatelj je mrtav, izvršen jeVaš zahtjev - ali ona neka živi. OTELO: Prokleta bila gadna bludnica!Prokleta bila! Hajde sa mnom. IdemDa prijeka smrtna sredstva namaknemZa lijepog toga đavla. Sad si tiMoj poručnik. JAGO: O - vaš sam dovijeka.Odu

Četvrti prizorPred dvorom. Uđu Dezdemona, Emilija i LakrdijašDEZDEMONA: Ej, znate li gdje stoji poručnik Cassio? LAKRDIJAŠ: Tko bi to mogao znati. DEZDEMONA: Zašto, čovječe?LAKRDIJAŠ: Otkle da znam da li on stoji? Možda baš sjedi, a možda i leži1.1. U originalu je igra riječju "lie" koja znači i ležati i lagati njemački "lie-gen" i "lugen".pgZDEMONA: Okanite se šale. Pitam vas gdje stanuje. LAKRDIJAŠ: Da vam kažem gdje stanuje, jao meni! pEZDEMONA: Kakve su to budalaštine? LAKRDIJAŠ: Ja ne znam gdje stanuje, pa kad bih izmislioneki stan i rekao da stoji ovdje ili da stoji ondje, moglobi me skupo stajati. pEZDEMONA: Zar ne možete ispitati gdje je - i od drugihdoznati?LAKRDIJAŠ: Postupat ću kao učitelj vjere, to jest pitat ću,

a oni će mi odgovarati. DEZDEMONA: Potražite ga, pa neka dođe amo -recite mu da sam predobila svoga gospodara zanjegovu stvar, te se nadam da će se sve na dobrookrenuti.LAKRDIJAŠ: To je u granicama ljudskog uma - zato ću pokušati da to učinim.OdeDEZDEMONA: O Emilija, gdje li onaj rubacIzgubih? EMILIJA: Ne znam, gospo.DEZDEMONA: Vjeruj da bihJa voljela izgubit punu kesu Krstaša1 - i da nije plemeniti Moj muž prostodušan i netaknut Od prostačkog ljubomora, ta stvar bi Na ružne misli lako ga navela.EMILIJA: Zar nije ljubomoran?°EZDEMONA: Tko? Zar on?Sve bolesne je takve sokove Izvuklo iz njeg sunce u domaji.EMILIJA: Gle, dolazi. EZDEMONA: Al sad ga ne puštamDok ne pozove k sebi Cassija.rusado, portugalski novac.Uđe OteloMoj gospodaru, kako ste mi? OTELO: Dobro -Za se0 muka je pretvarat se.- A kako Vi, gospo?DEZDEMONA: Dobro, dragi gospodaru. OTELO: No pružite mi ruku. - Vlažna jeTa ruka.DEZDEMONA: Nije jošte starostiUpoznala ni jada osjetila. OTELO: Podašno srce to pokazuje1 milostivo - vruća, vruća je I vlažna. Zapta treba ruci toj, Odricanja i posta, molitveI dobrih djela, jer je ovdje mladI znojan đavo što se rado buni.Da, dobra to je, podatljiva ruka. DEZDEMONA: I možete je takvom nazvatiJer ta vam ruka moje srce dade. OTELO: Da, milostiva ruka. Nekad srcaDarivala su ruke - sad je geslo:Ne srca, nego ruke. DEZDEMONA: O tomeNe mogu ja govoriti. Al sadaIzvršite mi obećanje. OTELO: KakvoTo obećanje, grličice? DEZDEMONA: PoslahPo Cassija da s vama govori. OTELO: Napopala me ljuta kihavica,Posudite mi rubac. DEZDEMONA: Evo ga,Moj gospodaru. OTELO: Onaj što sam vam gaJa dao.DEZDEMONA: Njega nemam uza se.0TELO: Ne?pEZDEMONA: Zaista ga nemam. OTELO: To je zlo -Jer Ciganka je neka majci mi Taj rubac dala. Vračara je bila I gotovo je mogla ljudske misli Da čita - te je rekla joj nek čuva Taj rubac, pa će uvijek ostat milaI oca mog za svoju ljubav sasvim Predobiti - al ako izgubiII daruje ga, omrznut će ocuI njegovo će srce drugamoDa krene u lov. Ona mi ga dade Na samrti i naredi mi, ako Sudbina meni ženu dosudi, Da njoj ga dadem. Ja učinih tako. Stog čuvajte ga, pazite ko oko U glavi, jer da izgubite njegaII date kome, to bi nevolja Tolika bila da joj nema ravne.DEZDEMONA: Je 1“ moguće?OTELO: Da, istina je to;Jer čari su u tkivu njegovu. Sibila neka, što nabrojila je Na svijetu dvjesta okruga sunčanih, U proročkom je svome zanosu Izvezla njega - svilu njegovu Posvećene su bube isprele, A omašten je sokom, ižetim Iz djevojačkih mrtvih srdaca.DEZDEMONA:Je Listina? ELO: Da, živa istina,Pa zato dobro pripazite na nj.pEZDEMONA: O dao Bog da ne vidjeh ga nikad!

jTELO: Ha! Zašto?DEMONA: Što je riječ vam tako prijekaOTET I naprasita?

Zar je izgubljen?Zar nema njega? Zar ga nestade?Govorite.DEZDEMONA: Pomozi nama, Bože!OTELO: Odgovarajte.DEZDEMONA: Nije izgubljen. A što da jeste?OTELO: Kako?DEZDEMONA: Nisam, rekoh, Izgubila ga.OTELO: Pa donesite ga,Pokažite ga.DEZDEMONA: Mogu, gospodaru,Al neću sada. To je varka da me Od moje molbe odvratite. Molim Za Cassija da primite ga natrag.OTELO: Donesite mi rubac - moja dušaZlo sluti.DEZDEMONA: Poslušajte - nećete Valjanijega nikad naći.OTELO: Rubac!DEZDEMONA: O Cassiju govorite mi.OTELO: Rubac!DEZDEMONA: Taj čovjek je vašoj ljubaviSvu sreću vazda gradio i svaku Opasnost s vama dijelio je -OTELO: Rubac!DEZDEMONA: Ne postupate lijepo.OTELO: Otale!OdeEMILIJA: Zar nije ovaj čovjek ljubomoran?DEZDEMONA: Još nikad nisam toga vidjela.Zacijelo je u rupcu neki čar.Sva nesretna sam što izgubih njega.EMILIJA: Za godinu il dvije ne može seUpoznat muž. Tek želuci su oni, A mi smo hrana. Požudno nas jedu, A kad su siti, onda izbljuju nas. Al eno muž moj ide s Cassijem.Uđu Cassio i 3agolAGO: TO jedini je način. Ona moraDa pomogne. Gle, dobra sreća. Ajte, Saletite je.pEZDEMONA: Dragi Cassio, Sto novo?CASSIO: Gospo, moja stara molba.Pomozite mi moćnim zagovoromDa nanovo oživim, da me opetUzljubi onaj koga odanoSvim svojim srcem poštujem nadasve.Ne odgađajte. Ako grijeh je mojToliko strašan te mi ne možePo vratit ljubav njegovu ni službaU prošlosti ni moje kajanjeU sadašnjosti, a ni namjeraDa čestit budem u budućnosti -Da znam to barem, lakše bi mi bilo,Jer na silu bih ruho zadovoljstvaObući moro i Fortune1 milostU drugom zvanju tražit.DEZDEMONA: Mili Cassio,Sad nije zgoda za moj zagovor Jer moj gospodar nije moj gospodar - I da je lik mu promijenjen ko ćud, Prepoznala ga ne bih. Kunem vam se Svim svetim dusima da sve sam za vas Govorila što bješe moguće I njegov gnjev sam na se svalila Zbog iskrenosti svoje! Morate se Još neko vrijeme strpjeti! Sto mogu Učinit, to i hoću - hoću više. No smijem za se - to vam budi dosta.Zar ljuti se gospodar?UE2DEMONA:SadajeOdavde upravo otišao onj. I očito je strašno nespokojan.O Zar on se može ljutit? Vidio sam1 F

r0rtuna, božica sreće.1. Vidi II. čin "O ratnice mi lijepa!"Gdje top mu diže u zrak bojni redI brata mu đavolski istržeIz naručja - pa on da bude ljut? E, bit će nešto pozamašne Ja idem Da potražim ga. Mora zaista Da bude važna stvar kad on se ljuti. DEZDEMONA: Učini tako, molim te. -Jago odeZacijeloDržavni posli - il iz Mletaka -II tu na Cipru neka urota, Još u začetku njemu otkrita, Pomutila je njegov bistri duh, A ljudi se u takvim zgodama Zbog malih stvari prepiru, a misle Na velike - i to je upravoKo kad nas boli prst, pa istu bol I drugi, zdravi uđi osjećaju. E, priznajmo da ljudi nisu bozi, Te ne možemo nadati se uvijek Ljubežljivosti vjenčanoga dana. - A ja sam bome ružna ratnica1, Te srce mi optužilo je njega S okrutnosti - al sad razabirem Da svoga sam svjedoka ja zavela I on je krivo optužen.EMILIJA: Daj, Bože,Da zaista su posli državni,A ne ljubomor lud i ružne misliSto vas se tiču.DEZDEMONA: Bože, nikad nijeU mene našo za to razloga.EMILIJA: Ne pita za to ljubomorno srce I nije ono uvijek ljubomorno Zbog razloga, već ljubomorno jeJer ljubomorno jest. Grdoba to je Sto sama sebe začinje i rađa. gZDEMONA: O čuvaj, Bože, od grdobe te Otelovo mi srce. EMILIJA: Amen, gospo. pEZDEMONA: Potražit ću ga. Tu se, Cassio, Zadržavajte. Ako vidim da je Primirio se, vašu molbu ću Potaknuti i svojski nastojati Da ispuni se. Ponizno vam hvalim.CASSIO:BIANCA: CASSIO:BIANCA:CASSIO:Odu Dezdemona i Emilija Uđe Bianca0 zdravo da ste, dragi Cassio. Što radite mi izvan kuće! Kako, Prelijepa Bianca? Htjedoh, vjere mi, Već nema sedam dana, sedam noći Da do vas dođem, slatko milovanje. A ja sam eto pošla, Cassio,Do vašeg doma. Nedjelju vas dana1

1 sedam puta dvaest četir sata2 - A sati, kad nam nema dragoga, Još po sto put3 su dulji nego ure Na sunčaniku. Mučna li računa! Oprostite mi, Bianca. Teške su me Sve ovo vrijeme misli morile,Al zato ću vam poslije trajnim društvom Podmirit račun te nenazočnosti.Dajući joj Dezdemonin rubacBlANCA:Izvezite mi takav rubac, dušo. O Cassio, a otkle vama to? I ovo je jedno od onih mjesta koja govore protiv toga da se radnja na Cipru đa dva dana. - Eight:- : score eight hours". £ight score times".To zalog je od neke nove druge. Sad osjećam i razlog pretrpljene Nenazočnosti. Zar je dotle došlo?0 dobro, dobro. CASSIO: Prođite se toga1 svoje ružne sumnje baciteU lice đavlu koji vam ih dade. Vi sumnjate da to je uspomena Od neke drage. Nije, tvrda vjera.BIANCA: Pa čiji je?CASSIO: Ja ne znam. Nađoh gaU svojoj sobi. Sviđa mi se vez I prije nego vratiti ga moram - A morat ću zacijelo - htio bih Da imam drugi. Uzmite ga, pa mi Izvezite. A sad me ostavite.BIANCA: Da ostavim vas! Zašto?CASSIO: GeneralaOčekujem, pa ne bih želioI ne bi baš ni časno bilo za me -Da nađe me sa ženskom.BIANCA: Zašto, molim?CASSIO: Ne što vas ne bih ljubio.BIANCA: Ah, što biVi ljubili me! Ispratite meNa časak, pa mi rec“te hoću li vasVečeras vidjet.CASSIO: Malo samo moguDa pratim vas jer ovdje mi je čekat, Al skoro bit ću kod vas.BIANCA: E, pa dobro -

Pokorit mi se valja prilikama.Odu

797ČETVRTI C1NJAGO:OTELO:JAGO:OTELO: JAGO:OTELO:JAGO:OTELO: JAGO:°TELO: JAGO:

Prvi prizorCipar. Pred dvorom. Uđu Otelo i JagoZar tako ćete misliti o tome? Da, tako mislit, Jago. Kako, cjelov U potaji!Nedopušteni cjelov. I s dragim naga bit u postelji Sat - il još dulje - ne misleći zla? U postelji i naga - ne misleći Zla! To je himba prema đavolu Jer onima što misle kreposno, A rade tako, đavo kuša krepost, A oni Boga kušaju.Al grijeh je oprostiv ako ništa ne čine, No ako dadem ženi svoj rubac - Sto onda?Onda njen je, gospodaru,A jer je njezin, mislim da ga možeI dati komu hoće.Ona jeČuvarica i svoje časti - može 1“Da dade i nju?Njena čast je neštoSto ne vidi se - nju imadu čestoI oni što je nemaju. Al rubac -OTELO:JAGO:OTELO:JAGO:OTELO: JAGO:OTELO: JAGO:OTELO:JAGO:OTELO:JAGO:OTELO:O sretna mene da zaboravih! Al ti si reko. - Na dušu mi palo Ko gavrani na okuženu kuću Zloguki svima. - U njeg moj je rubac. Pa onda?Valjda nije dobro to! A kad bih reko da sam vidio Gdje on sramoti vas, il da sam čuo Gdje govori - jer neki vam nitkovi, Kad molbom živom ženu osvoje II dragoj ludu strast zadovolje, Sve moraju izbrbljati. Pa zar je On štogod reko? Jeste, gospodaru - Al vjerujte, ne više nego što će Poricati. Pa što je reko? Bome -Da - da je - ne znam što je - Što? Što? Ležo - S njom?S njom il na njoj, kako hoćete. Ležao s njom! Ležao na njoj!1 - Jedno je gadno kao i drugo! - Rubac - priznanje - rubac! - Da prizna pa da bude obješen za svoj trud - najprije da bude obješen, a zatim da prizna. - Jeza me od tog podilazi. Priroda se ne bi zaodjela tako mračnim slikama da nema za to poticaja. Ne hvata me groza od riječi. - Pi! - Nosovi, uši, usnice. - Je li moguće? - Priznanje - rubac - o vraže! -Padne u nesvijestJAGO: O djeluj, djeluj, otrove. OvakoLakovjerne se lude hvataju,1. Ovdje je opet igra riječju "lie", koja znači ležati i lagati. "Lie on..." znaci i "ležati na..." i "oblagati" obijediti. Zato je ovo mjesto u originalu blažeA mnoga vrijedna i poštena žena Na zao glas je tako već izašla. Hej, gospodaru Gospodaru! Čujte! Otelo!Uđe CassioCASSIO: JAGO:CASSIO: JAGO:

OTELO: JAGO:OTELO: JAGO:OTELO:Što je, Cassio? Što se zbilo?Napopala je eto padavica1 Gospodina. Već drugi to je nastup -I jučer ga je jednom napalo. Natarite mu slijepe oči. Ne,Ne, ostavite, nesvjestica trebaDa prođe mirno jer bi inačeNa usta njemu udarila pjenaI divlji bijes bi spopao ga mahom.Gle, miče se - povucite se načas;Osvijestit će se skoro - a kad ode,0 važnoj stvari želio bih s vama Govorit.Cassio odeKako, generale? Zar Ozlijedili ste glavu? Rugaš mi se?Ja da se rugam! Ne, poštenja mi! Al kad biste sudbinu svoju htjeli Ko čovjek snosit - Prevareni muž je Živina, neman. Onda ima mnogo Životinja u napučenu gradu1 uljuđenih nemani. Je 1“ prizno? To je samo Jagov izgovor. Mišljenje da je Otelo padavičar bilo bi sasvim grešno.JAGO: Gospodine, ta budite mi čovjekI pomislite, možda s vama tako U bračnom jarmu svaki bradaš tegli - I milijuni danas liježu noću U krevet koji nije samo njihov, A smjeli bi se zakleti da jest. Vi sretniji ste. Paklena je zloba, Đavolski rug cjelivat bezbrižno U postelji se s bludnicom i mislit Da čista je. O ne, ja hoću znati, A znam li što sam, znam što bit će od nje.OTELO: O, ti si mudar - o tom nema sumnje.JAGO: Uklonite se načas - ostajteU granicama strpljivosti samo.Dok vas je ovdje satirao jadI bol - što baš ne priliči junaku -Tu bješe Cassij. Otpravio sam gaI nesvijest vašu zgodno opravdaoI rekao mu nek se vrati začasDa sa mnom ovdje govori, što on jeI obećao. Sakrijte se samoI pazite na rug i poruguI podsmijeh što će s čitavog mu licaOdsijevati, jer ja ću ga navestiDa nanovo mi priča - gdje i kakoI koliko je puta on i kadaObljubio vam ženu, kad li ćeObljubiti je opet. Velim vam,Na kretnje samo pazite mu. Ali -Mir i strpljenje il ću reći da steTek puka strast, a čovjek nikakav.OTELO: Čuj, Jago! Bit ću najlukavijiU strpljivosti svojoj, ali - čuj me - I najkrvaviji.JAGO: I pravo bit će tako -Al sve na vrijeme. Sklonite se sad!Otelo se povučeO Bianki sad ću pitat Cassija,Djevojčuri, što prodajući ljubav Odijelo sebi kupuje i kruh. Za Cassijem je ludo to stvorenje - Jer to je zao udes bludničin Da vara mnoge, sve dok jedan nju Ne prevari. - Kad čuje o njoj, neće

Uzdržati se moći a da u smijeh Ne udari. Al evo ga. Kad on se Nasmiješi, sav podivljat će Otelo I njegova će glupa ljubomornost Baš naopako smiješak taj tumačit I žive kretnje jadnog Cassija.Cassio se vratiEj poručnice, kako ste mi sad? CASSIO: Još gore kad me tako nazivate,Jer za me smrt je što sam naziv taj Izgubio.JAGO: Pa na DezdemonuNavaljujte i vaš će bit zacijelo.Govori tišeE, da vam Bianca može tu pomoći,Na konju biste bili zamalo. CASSIO: Ah, jadnica! OTELO za se: Gle kako već se smije! JAGO: JOŠ nikad nisam žene vidioSto tako bi muškarca ljubila. CASSIO: Sirota! Mislim - zaista me ljubi. J ELO za se: Sad htio bi da porekne i smijehomDa prikrije. y?0: No čujte, Cassio!ELO za se: Gle, salijeće ga da mu kaže sve. , O naprijed, naprijed, vrlo dobro!JAGO: veliDa vi ćete je uzeti za ženu. rs. Namjeravate 1“ zaista?CASSlO: Ha! Ha!OTELO za se: Ti slaviš slavlje, je li, Rimljanine?CASSIO: Ja da uzmem nju? - Sto? Tu namigušu! Molimvas, smilujte se mojoj pameti, ne mislite da je takonezdrava. - Ha, ha, ha! OTELO za se: Tako! Tako! Smij se, dobitnice! JAGO: Zaista se glasa da ćete je uzeti.CASSIO: Molim vas, recite mi istinu. JAGO: Neka sam nitkov ako nije tako.OTELO za se: Jesu li svršeni naši računi? Dobro. CASSIO: To je majmunica sama razglasila. Tvrdo vjerujeda ću je uzeti jer je tako zaljubljena da sama sebeopsjenjuje - ali ja joj nisam ništa obećao. OTELO za se: Jago mi namiguje - sad će početi pripovijest. CASSIO: Maloprije je bila ovdje - svuda trči za mnom.Onomadne sam se na obali razgovarao s nekimMlečanima kadli dođe ta luda, pa mi ovako padneoko vrata -OTELO za se: Vičući "O dragi Cassio" - kao da hoćereći - to znači njegova kretnja. CASSIO: Ovako mi se objesila i privila se k meni i plakala- ovako me vukla i potezala. - Ha, ha, ha! OTELO za se: Sad veli kako ga je vukla u moju sobu. O,vidim ti nos, ali ne vidim pseto kojemu ću ga baciti. CASSIO: E, moram se rastati s njom. JAGO: Vjere mi, eno je gdje dolazi.CASSIO: To je pravi tvorac, samo što miriše.Uđe BiancaSto mislite da tako za mnom trčite?BIANCA: Neka trči za vama đavo i njegova mati. Sto ste vimislili kad ste mi maloprije dali ovaj rubac? Bila sam prava luda što sam ga primila. Ja da moram izvesti takav vez? - Baš je to takva stvar da biste je našli u svojoj sobi a da ne znate tko ju je tamo ostavio! To Je dar od neke bestidnice, a ja da izvezem takav vez? Evo, dajte ga svojoj milosnici. Ja neću da vezem, pa imali ga odakle mu drago.CASSIO: Ta nemojte! Slatka Bianca! Nemojte!OTELO za se: Nebesa, to će biti moj rubac.BIANCA:JAGO:CASSIO:JAGO:CASSIO:JAGO:CASSIO: JAGO:OTELO stupiJAGO:OTELO:JAGO:OTELO:JAGO:OTELO:JAGO: OTELO:JAGO: OTELO:JAGO-OTELO:

Ako hoćete doći na večeru, možete - ako nećete, dođite drugi put, kad vas bude volja.OdeZa njom, za njom.Bome, moram - jer će inače još ulicom psovati. Hoćete li kod nje večerati? Da, naumio sam.Dobro. Možda ćemo se tamo sastati -jer mi je mnogo stalo da govorim s vama. Molim vas, dođite - hoćete li? Pa dakako - ni riječi više.Cassio odenaprijed: Kako da ga ubijem, Jago? Jeste li vidjeli kako se smijao svom grijehu? O Jago!A jeste li vidjeli rubac? Je li bio moj?Vaš, tako mi ove desne ruke. Sad se vidi koliko oncijeni tu bezumnicu. Vašu ženu! Ona ga je dala njemu,a on ga daje svojoj djevojčuri.O da mi ga je devet godina ubijati! - Krasne ližene! Divne li žene! Slatke li žene!E, to treba da zaboravite.Da, noćas neka istrune, neka pogine, neka je stignevječno prokletstvo -jer ona ne smije živjeti. Ne,srce mi se skamenilo, udaram po njemu, pa me zaboliruka. - O, nema na svijetu slađeg stvorenja - moglabi ležati pokraj cara pa da mu nalaže i zapovijeda.E, tako nećete nikad na kraj.Na vješala! Velim samo kakva je ona. -Kako je nježna kad šije! - Pa kako divno pjeva! O,iz medvjeda bi pjesmom divljinu izvukla! -Kako li je sjajna umom i bogata duhom!Sve je to čini još gorom.O tisuću, tisuću puta. - Pa onda, kako je prijazne ćudi.JAGO: Da, odveć prijazne.OTELO: Dakako - ali ipak je šteta, Jago! O Jago, šteta je!JAGO: Ako ste tako zaljubljeni u njezinu opačinu, dajte jojvlast i slobodu da griješi jer ako to vas ne dira,drugoga se nikog ne tiče. OTELO: Isjeći ću je na komadiće! Mene prevariti!JAGO: O, to je gadno.OTELO: Pa s mojim doglavnikom!JAGO: To je još gadnije.OTELO: Pribavi mi otrova, Jago. Noćas - neću s njomraspravljati da mi opet ne malakše snaga od njezina tijela i od njezine ljepote. - Noćas, Jago.JAGO: Nemojte otrovom. Udavite je u postelji, u istoj post“koju je oskvrnula.OTELO: Dobro, dobro. Sviđa mi se ta pravda. Vrlo dobro.JAGO: A što se tiče Cassija - za nj ću se ja pobrinuti. Oponoći ćete više čuti.OTELO: Divota!Trublja vaniKakva to je trublja? JAGO: NeštoIz Mletaka zacijelo. - Lodovico Od dužda stiže. Gle, i vaša žena S njim ide.Udu Lodovico, Dezdemona i pratnjaZdravo, vrijedni generale. Od svega srca ja vas pozdravljam, Gospodine.Od dužda nosim pozdrav I mletačkoga vijeća.LODOVICO: OTELO:LODOVICO:Dade mu zamotakOTELO: CjelivamTo svjedočanstvo volje njihove.Otvori zamotak i čitaJAGO: LODOVICO:JAGO:LZDEMONA: Pa što je novo, dragi rođače?Veselim se, sinjor, što vidim vas Na Cipru - zdravo! Zdravo da ste! Kako Naš Cassio? E - živi, gospodaru. pEZDEMONA: Gospodar moj se s njime nemilo Raskrstio, al vi ćete, moj rode, Sve izgladiti. OTELO: Znate 1“ pouzdano?DEZDEMONA: Što, gospodaru? OTELO čita: "Treba svakako

Da učinite to, jer inače -" LODOVICO: Ne veli vama - pomno čita pismo.Pa zar se naš general s Cassijem Razdvojio? DEZDEMONA: Po nesreći i sve bihUčinit htjela da ih pomirim Jer vrlo volim Cassija. OTELO: O gromI pako!DEZDEMONA: Kako, gospodaru? OTELO: Jeste T vi pametni?DEZDEMONA: Što? Zar se ljuti on? LODOVICO: To pismo ga je možda smutilo.Odazivlju ga, čini mi se, kući,A njegovu će vlast preuzet Cassio. DEZDEMONA: To mi je drago, zaista. OTELO: Gle, gle!DEZDEMONA: Što, gospodaru? OTELO: Drago mi je toŠto vidim da ste ludi. DEZDEMONA: Mili mojOtelo - 1ELO udari je: Vraže! DEZDEMONA: Toga ne zaslužih. EODOVICO: Gospodine, u Mlecima mi ne biTo vjerovali kad bih se i kleoDa vidio sam. To je odviše. Umirite je - plače.OTELO: Vraže, vraže!Da može zemlja suzama se ženskim Oploditi, iz svake kapi bi Krokodil niko. - O, iz očiju mi!DEZDEMONA: I neću ostat da vam ne budem Na smetnju.OdlaziLODOVICO: Eto, poslušna je gospa.Ja molim vašu milost da je natrag Pozove.OTELO: Gospo!DEZDEMONA: Što je, gospodaru?OTELO: Gospodine, što zahtijevate od nje?LODOVICO: Ja, gospodaru?OTELO: Vi ste željeliDa vrnem je. Gle, ona umije Da vrće i prevrće i opet Da kreće se i opet da se vrne - I plakat zna, gospodine, i plakat, I poslušna je, ko što velite - Da, poslušna je - vrlo poslušna - Ej, nastavite suze roniti. - Gospodine, što toga vam se tiče, O, to je vješto hinjeno ganuće! - Odazivlju me kući. - Idite! Za kratak čas ću po vas poslati. - Gospodine, ja slušam zapovijed I vraćam se u Mletke. - Otale!Dezdemona odeA moje mjesto Cassio će dobit. Gospodine, večeras, molim vas, Da večeramo skupa. Dobro ste mi Na Cipru došli.- Majmuni i jarad!OdeLODOVICO: Je 1“ ovo crnac plemeniti što ga Naš cijeli senat zove uzorom Vrsnoće? - Čovjek koga ne može Potresti bol - i čiju snažnu dušu Još nikad nisu strijele udesa Ni udarci sudbine okrznuli Ni probili? Promijenio se jako.Je 1“ zdrava uma? Nije 1“ smućen možda? On jest što jest. Ne mogu ja izreći Sto mislim. Ako nije što bi mogo Da bude - dao Bog da postane. Sto, udrit svoju ženul Bome nijeTo lijepo bilo, al bih htio da je Taj udarac od svega najgore. Je 1“ ovo možda njegov običaj II pismo mu je krv zamutilo, Te prvi put je tako zgriješio? Ah! Ne bi bilo čestito da kažem Sto vidjeh i što znadem. Treba na nj Da pazite i sam će on se takav Pokazati te neću morati Govorit. Samo za njim pođite I pripazite što će još uradit. Ja žalim što se tako prevarih.JAGO:LODOVICOJAGO:LODOVICO JAGO:LODOVICO:JAGO:LODOVICO:

OduDrugi prizorSoba u dvoru. Udu Otelo i EmilijaOTELO: Vi dakle niste ništa vidjeli?EMILIJA: Ni čula nikad ni posumnjala.OTELO: A vidjeli ste s Cassijem je skupa?EMILIJA: Al nisam ništa ružno opazila,

A svaku riječ sam čula što su jeIzustili.

OTELO: Zar nisu nikadaSaputali?

EMILIJA: Ne, nikad, gospodaru.OTELO: I nisu vas ni otpravljali?EMILIJA: Nikad.OTELO: Po krinku, po rukavice, lepezu

11 drugo?EMILIJA: Nikad, gospodaru.OTELO: Čudno.EMILIJA: Da čestita je, smjela bih se kladit,

Založit svoju dušu, gospodaru.A mislite li vi drugačije,Otresite se svoje misli jer vamSramoti dušu. Ako li je toUgursuz neki vama u glavuUvrtio, prokletstvom zmijinjimNaplatio mu Bog! Jer ako nijePoštena, vjerna vam i čista, nemaNa svijetu sretnog muža, jerbo ondaNajčistija je žena prljavaKo kleveta.

OTELO: Pozovite je amo.Emilija odeTa veli dosta - ali svodilja Sto ni to ne zna reći, glupa je. To lukava je bludnica - i ključ I ključanica je od skrovištaZa podle tajne. Ipak znade klečat I molit - sam sam vidio je pri tom.Uđu Dezdemona i EmilijapEZDEMONA: Sto zahtijevate, gospodaru?OTELO: Molim,Golubice, da amo dođete.pEZDEMONA: Što želite?OTELO: Da oči vam glednem.U lice meni pogledajte pravo.DEZDEMONA: A kakva to je strašna utvara?OTELO Emiliji: Ej, vaše zvanje, gospodo, vam kaže Da ostavite drage nasamo - Zaključajte nas. Ako tkogod uđe, Nakašljite se ili hraknite. Na posao, na posao - ej, žurno!Emilija odeDEZDEMONA: Što znači - klečeć pitam - taj vaš govor?Ja shvaćam bijes u vašim riječima,Al riječi ne shvaćam. OTELO: A što si ti?DEZDEMONA: Ta vaša žena, gospodaru - vjernaI čestita vam žena. OTELO: Na to seZakuni - i prokuni sama sebeJer tako si na nebesnike nalikTe đavli bi se sami bojaliDa spopadnu te. Zato budi dvaputProkleta - ej, zakuni mi se da siPoštena.DEZDEMONA: Bog to znade, zaista.1ELO: Bog znade da si nevjerna ko pako.DEZDEMONA: A komu? S kime, gospodaru? Kako Iznevjerih se?ELO: Ah, Dezdemona! -n Otale! Otale!utZDEMONA:0 tužni dane! -Što plačete? Zar ja sam razlog možda Tim suzama? O, ako sumnjate, Moj gospodaru, da je kriv moj otac Sto sad vas natrag zovu, nemojteI mene krivit. Ako ste ga vi Izgubili, izgubih njega i ja.OTELO: O da je Bog me htio jadom kušat,Sav bol, sav rug da sasuo je meni Na golu glavu - u siromaštvo Zagnjurio me do grla i da je U beznadno me ropstvo bacio - U duši negdje našao bih kap Strpljenja. Ali jao, stavit me Ko neki nišan za podrugljiv svijet, Da tromi svoj i ukočeni prst U nj upire! - - I to bih mogo podnijet Da, posve lako. Ali tamo gdje Pohranih srce svoje i gdje moramII živjeti il poginuti - s vrela Iz kojeg teče moja rijeka il će Presahnuti da budem odagnan! II da ga čuvam ko baruštinu,Gdje gadne žabe mrijeste se i legu! - Promijeni ovdje lik svoj, strpljivosti, Ružousti i mladi kerubine - Da, mrko gledaj tu ko pakao!DEZDEMONA: Al dični moj gospodar, nadam se, Za čestitu me drži.OTELO: Upravo

Ko ljetne muhe što u mesnici se Izlegu tek i već upljuvaju.0 korove, što krasan si i mio1 tako slatko mirišeš te glava Od tebe boli - o da nisi nikad Ni rodio se!DEZDEMONA: O jao, kakav li samTo nepoznati grijeh počinila?OTELO: Je 1“ zato ovaj lijepi list i ovaPrekrasna knjiga načinjena da se Napiše na njoj riječ: djevojčura?Počinila! Počinila! - O javna Ti bludnice! Od svojih obraza Načinio bih prave kovačnice Sto sav bi stid u pepeo sažegle Da tvoja djela samo spomenem. - Počinila! I nebo od tog nos Zatiskuje, a mjesec oči sklapa I bludnik vjetar, koji cjeliva Sve štogod sretne, zavukao se U podzemne šupljine jerbo neće Da sluša to. - Počinila! - O drska Namigušo!DEZDEMONA: Da krivo činite mi, To znade Bog.OTELO: Zar niste bludnica?DEZDEMONA: Ne, tako meni vjere kršćanske - I ako dotle nisam bludnica, Dok ovaj sud1 svom gospodaru čuvam Od svakog ružnog, grešnog dodira, To nisam bludna.OTELO: Niste bludnica?DEZDEMONA: Ne, Bog i vjera!OTELO: Je li moguće?DEZDEMONA: O, smiluj nam se, Bože!OTELO: Onda molimZa oproštenje - jer sam držao Da lukava ste ona bludnica Iz Mletaka što pođe za Otela.Emilija se vratiVi, gospo, štono službu vršiteProtivnu službi svetog Petra, držećOd pakla ključe! ■- Vi, vi! Svršili smo -I za vaš trud vam evo novaca -Pa molim vas da okrenete ključI čuvajte nam tajnu.Sv°je tijelo.OdeEMILIJA: Što li mu jeTo na um palo? Kako ste mi, gospo?O draga gospo, kako? DEZDEMONA: ZaistaBaš ko da snivam. EMILIJA: Dobra gospo, što jeMom gospodaru? DEZDEMONA: Kome? EMILIJA: GospodaruMom, gospo. DEZDEMONA: Tko je tvoj gospodar? EMILIJA: OnajŠto jeste i vaš, mila gospo. DEZDEMONA: NemamJa gospodara. Ne govori mi,0 Emilija - ja ne mogu plakat A nemam drugog odgovora, nego Što došo bi kroz suze. Molim te, Na postelju mi rublje vjenčano Večeras metni - ne zaboravi -1 muža svog pozovi ovamo. EMILIJA: Tu zaista promijenilo se nešto.OdeDEZDEMONA: I pravo je što tako postupa,Da, posve pravo. Ali što uradih Te mogo je i pomisliti da sam Taj ponajveći1 grijeh počinila?Vrati se Emilija s JagomJAGO: Što zahtijevate, gospo? Kako vam je?DEZDEMONA: Ne mogu reći. Oni koji učeMalenu djecu, blagim sredstvima1. Prema folio-izdanju iz 1623. godine, trebalo bi ovdje ponajveći" stajati "I ponajmanji".i laganim zadacima se služe. I on je tako mogo me ukorit, Jer zaista sam dijete ja što ukor Zaslužuje. rn. A što je, gospo?! , . . . i .

Gospodar ju je nazvo bludnicom I obasuo takvim prezirom I grdnjama da vjerno srce nije Podnesti kadro.DEZDEMONA: Da 1“ sam ja to, Jago?JAGO: Što, lijepa gospo?DEZDEMONA: TO što ona veliGospodar da je meni rekao.EMILIJA: Da, bludnicom je nazvao ju. Tako Ni pijan prosjak ne bi mogao Djevojčuru da svoju pogrdi.JAGO: A zašto li je to učinio?DEZDEMONA: Ja ne znam - samo pouzdano znam Da nisam takva.JAGO: Ne plačite, ne.0 kobni dane! EMILIJA: Zar je ona zatoTolike sjajne veze odbila, Odrekla se i oca svog i doma

1 prijatelja da je bludnicom Nazove? Tko da tu ne proplače?DEZDEMONA: To zlosretni je udes moj. JAGO: O, prokletDa bude za to. - Ali kako jeTo njega snašlo? °EZDEMONA: Samo Bog to zna. EMILIJA: Nek objese me ako nije nekiĐavolski nitkov, podli nametnikI ulizica, varalica, lažacBezobrazni, da neku službu steče,Potvorio je tako. Ako nije, , Nek objese me.O: To je nemoguće!Pi! Nema takva čovjeka.DEZDEMONA: Al akoImade, neka Bog mu oprosti.EMILIJA: Nek oprosti mu konop! Đavli nek mu Razgrizu kosti! Zašto bludnicom je Nazivat? S kim se družila - i kada? Gdje? Kako? Gdje je dokaz? Neki je Ugursuz gadan prevario crnca, Da, podao i zloglasan ugursuzI hulja. Bože, skini obrazinu Tom izmetu i stavi bič u svaku Poštenu ruku, pa da bičujuTe nitkoviće gole po svem svijetu Od istoka do zapada. JAGO: Ne vičiteToliko!EMILIJA: Sram ih bilo! Takva rđaIzvrnula je mozak vama,Te stali ste o meni i o crncuDa sumnjate. JAGO: Vi ludujete - ajte!DEZDEMONA: Ah, Jago, što mi valja raditiDa gospodara opet osvojim?0 prijatelju, k njemu pođite, Jer nebeskog mi ovog vidjela,Ja ne znam sama kako ga izgubih. Tu klečim evo - ako sam se ikad Ogriješila o ljubav njegovuII mišlju ili djelom - ili akoNa nekom drugom liku mi se oko II uho ili drugo ćutilo Nasladilo - il ako nisam uvijek Od svega srca ljubila ga, ko što1 sad ga ljubim, a i ljubit hoću - Pa makar me i ko prosjakinju Odbacio - sva radost nek me mine! Okrutnost može mnogo - njegova Okrutnost može uništit mi život,Al moju ljubav nikad oslabiti. Ne mogu ni izreći "bludnica" - Kad velim riječ tu, gadi mi se - a daUradim ono što bi naziv taj Zaslužilo, ni sva taština svjetska Navesti ne bi na to mene mogla. Q. Umirite se, molim vas. Ta to jeTek njegov hir - jer državni ga posli Razljutiše, te prepire se s vama.pEZDEMONA: Da nije ništa drugo -jAGO: Vjerujte miDa samo to je.Trublje vanìČujte glazbalaNa večeru gdje zovu. Poslanici Iz Mletaka se spremaju da jedu. - Uniđite i ne plačite - sve će Još dobro biti.Emilija i Dezdemona odu, ude RoderigoRODERIGO: JAGO:RODERIGO:JAGO:RODERIGO: JAGO:RODERIGO:Što je, Roderigo?Ne bih rekao da ti pošteno sa mnom postupaš. Nego što?Svaki me dan otpravljaš s nekom novomdoskočicom, Jago - i prije bih rekao da mi uklanjašsvaku zgodnu priliku, nego da mi pružaš i najmanjupovoljnu nadu. Toga bome neću više podnositi - inisi me još tako zapleo da bih mirno gutao što samdosad ludo trpio.Hoćete li me saslušati, Roderigo?Duše mi, slušao sam vas i previše - jer vašesu riječi posve drugoga kova negoli djela.Baš me nepravedno krivite.Samo za ono što je istina. Rasuo sam sve štosam imao. Od nakita što sam vam ih dao da ihpredate Dezdemoni, bila bi polovica i opaticuzamamila.

Rekli ste mi da ih je primila, a za uzdarje ste mi donijeli nadu i utjehu da će mi se naskoro odazvati i da ću se s njom upoznati - a kad tamo, ništa odJAGO: RODERIGO:JAGO: RODERIGO:JAGO: RODERIGO:JAGO:RODERIGO: JAGO:RODERIGO: JAGO: RODERIGO: JAGO:RODERIGO: JAGO: toga.Dobro; samo naprijed - vrlo dobro. Vrlo dobro! Samo naprijed! Ne mogu ja naprijed, čovječe - i nije to vrlo dobro. Boga mi, rekao bih da je to nitkovluk, i počinjem shvaćati da sam nasamaren. Vrlo dobro.Velim vam da nije vrlo dobro. Hoću da se prikazem Dezdemoni, pa ako mi bude htjela vratiti moj nakit, okanit ću se svog ljubavnog truda i pokajat ću se što sam je nedopušteno želio. Ako pak ne bude htjela, vjerujte mi da ću od vas zahtijevati račun.Sad ste rekli.Da, i ništa nisam rekao što ne bih mislio i učiniti - kunem vam se.Ej, sad vidim da si momak od oka, i od ovog ću časa bolje o tebi misliti nego ikad. Ruku amo, Roderigo! Tvoji su prigovori opravdani - no ipak ti se kunem da sam u tvojoj stvari najčestitije postupao. To se baš nije vidjelo.Zaista, priznajem da se nije vidjelo - i vaša je sumnj dosta pametna i razborita. Ali, Roderigo, ako je u tebe doista onoga što sad imam više razloga da vjerujem nego igda - naime odlučnosti, srčanosti i hrabrosti - pokaži to noćas, pa ako ne budeš sutrašnju noć uživao s Dezdemonom, makni me iz zasjede sa svijeta i izmišljaj kako ćeš mi doći glave. Dobro, a što je to? Je li razumno i može li se izvršiti?Gospodine, iz Mletaka je stigao poseban nalog da Cassio preuzme Otelovo mjesto. Je li istina? Pa onda će se Otelo i Dezdemona vratiti u Mletke.O, neće. On će poći u Mauretaniju i odvesti sa sobom lijepu Dezdemonu ako ga kakav događaj ovdje ne zaustavi - a u tom ne može ništa biti odlučnije neg° da se ukloni Cassio. Kako to mislite, da se ukloni? Pa da postane nesposoban za Otelovo mjesto - da

RODERIGO: JAGO:RODERIGO: JAGO: mu netko razbije glavu. Pa to da ja učinim?Jest, ako hoćete da sebi namaknete korist i pravo. On je na večeri kod neke djevojčure i tamo ću ga ja potražiti. - Ne zna on još kakva ga je čast i sreća zapala. Ako hoćete vrebati dok se bude odonud vraćao - a ja ću udesiti da to bude između ponoći i jedne ure - možete ga spopasti kako vas volja. Ja ću biti nablizu da vas poduprem, i on će pasti između nas. Sto ste se zapanjili? Pođite sa mnom - dokazat ću vam kako je potrebno da on pogine, pa ćete razabrati da ste ga dužni smaknuti. Već je krajnje vrijeme večeri, a noć izmiče uzalud. Na posao! Hoću da čujem više razloga za to. Posve ćete se uvjeriti.OduTreći prizorDruga soba u dvoru. Uđu Otelo, Lodovico, Dezdemona, Emilija i pratnjaLODOVICO: Ne trudite se dalje, molim vas,Gospodine. OTELO: Dopustite mi - želimProšetati se. LODOVICO: Gospo, laku noćI smjerno hvalim vašemu gospodstvu. DEZDEMONA: Vaš pohod nam je bio vrlo drag. OTELO: Da pođemo, gospodine. - Dezdemona -DEZDEMONA: Gospodaru?DTELO: Idite odmah u postelju - ja ću se brzo vratiti.Otpustite svoju pratilicu - učinite to svakako. DEZDEMONA: Hoću, gospodaru.Odu Otelo, Lodovico i pratnjaEMILIJA: Sto znači ovo? Kao da je blaži No prije?DEZDEMONA: Veli da će smjesta sePovratiti. Zapovjedio mi U krevet poći i naložio Da otpustim vas.EMILIJA: Da me otpustite?DEZDEMONA: Da, to je njegov nalog - zato daj mi Odijelo moje noćno, Emilija, Pa zbogom - sad ga ne smijemo ljutit.EMILIJA: O, da ga niste nikad vidjeli!DEZDEMONA: To ne bih htjela. Tako mi je drag Da i osornost njegova i gnjev I grdnje - molim te, raskopčaj me - Imadu za me čara i miline.EMILIJA: Po želji vam na krevet rublje stavih.DEZDEMONA: Svejedno. - Mi smo lude zaista! - Umrem li prije tebe, molim te, Umotaj me u ono platno.EMILIJA: Što vamTo pada na um?DEZDEMONA: Neka djevojka jeU moje majke bila, Barbara Po imenu, i ljubila je jako, A onaj čovjek što ga ljubila Bijaše luda, pa je ostavio. U nje je bila pjesmica o "vrbi", Starinska pjesma, al je udes njen Izricala - još i na samrti je Nju pjevala. Ta pjesma

mi večeras Iz glave ne ide. Svladavam se jedva Da ne klone mi glava, pa da i ja Ne zapjevam ko jadna Barbara. - Požuri se.EMILIJA: Da noćnu haljinu vam Donesem?DEZDEMONA: Ne, već ovdje me raskopčaj. -Taj Lodovico pristao je čovjek. EMILIJA: Da, vrlo lijep je čovjek. DEZDEMONA: Dobro zbori.EMILIJA:

Poznajem neku gospođu u Mlecima koja bi bila bosonoga pošla u Palestinu za jedan dodir njegove donje usnice.pEZDEMONA pjeva:Pod smokvu je djeva sjela i jadala,Sve pojuć: vrbo zelena1.A glava joj tužno na grudi padala -0 vrbo, vrbo zelena1.1 potok je kraj nje bolno romonio, Sve pojuć: vrbo zelena1.I kamen je s njome suzice ronio: -To stavi na stranu. - Pjeva:O vrbo, vrbo, zelena1.Požuri se jer on će odmah doći. Pjeva:Od zelene vrbe vijenac ću saviti. Ne korite njega - gnjev mu je pravedan -Ne, nije tako. - Čuj! Tko kuca? EMILIJA: Vjetar. DEZDEMONA pjeva:Kad počeh se na nj zbog nevjere tužiti,O vrbo, vrbo zelena1."I tebe će" - reče - "mnogi još užiti".Sad laku noć! Zasvrbjelo me oko - p To sluti na plač?EMILIJA: Ne, to nije ništa.°EZDEMONA: Al vele tako. - O ti muževi! - A što ti misliš, reci, Emilija, Zar ima žena koje muževep. Na tako gadan način varaju?

JLIJA: O, svakako ih ima.DEZDEMONA: Bi li tiZa sav svijet htjela nešto takovo Učiniti?EMILIJA: A vi zar ne biste? DEZDEMONA: Ne, dok me grije sunce nebesko! EMILIJA: Ne bih ni ja dok me grije sunce, jer bih moglaisto i u tami učiniti. DEZDEMONA: A bi li ti to htjela za sav svijet? EMILIJA: Svijet je velika stvar.Za nedjela malenaTo velika je cijena. DEZDEMONA: Ja mislim, vjere mi, da ne bi. EMILIJA: Vjere mi, ja mislim da bih mogla - pa bihzabašurila kad bih učinila. Bome ne bih to učinila zaprstenak ili za nekoliko rifi tananoga platna, ni zahaljine, za suknje ni za kapice, a ni za kakvu malunapojnicu - ali za čitav svijet - ta koja ne bi htjelaiznevjeriti muža da ga učini vladarom. Za to bih seusudila poći u čistilište. DEZDEMONA: Prokletstvo na me ako ja bih htjelaKrivicu tu za čitav svijet učinit! EMILIJA: Pa krivica je krivica samo u svijetu, a dobijete lisvijet za svoj trud, bit će krivica u vašem vlastitomsvijetu, pa je možete pretvoriti u pravicu. DEZDEMONA: Ja ne mislim da ima takvih žena. EMILIJA: O da, desetak i još toliko da se napuči

Svijet za koji bi se igrale.Al ja bih rekla, muževi su kriviKad žene panu - jerbo ili dužnostZapuštaju, pa naše blago sipljuU tuđa krila - il ih napaneLjubomor ludi, pa nam uzde stave -II tuku nas il zlobni su pa nećeDa novaca nam daju kao prije.I u nas žuč je - krotke smo doduše,Al znamo biti i osvetljive.Nek znadu da i žene njihoveImadu, ko i oni, ćutila,Te gledaju i mirišu i okusImadu i za slatko i za gorko410

Baš ko i oni. Ali zašto teže Za promjenom? Je 1“ to zbog zabave? Ja mislim, jest. Il strast ih na to tjera? Ja mislim, da. Il griješe od slaboće? I to će biti - al zar nema želje Za zabavom i u nas - i slaboće I strasti ko i u njih? Dobro valja Postupati im s nama - il nek znaju Da sami nama grešan nauk daju. DEZDEMONA: O Bože, ne daj zlo mi vraćat zlim, Već u zlu da se još i popravim!Odu

_4J1PETI CINPrvi prizor1

Cipar. Ulica. Uđu Jago i RoderigoJAGO: Tu iza stupa2 stani - maločasI eto njega. Trgni vitki mač Pa ljudski njim se služi. Brzo, brzo! Ne boj se ništa - ja sam nablizu. Uzvisit će nas to upropastit -To pamti i nek odluka ti budeKo kremen tvrda. RODERIGO: Budi u bliziniJer promašit bih mogo. JAGO: Bit ću blizu.Na svoje mjesto, pa mi srčan budi.Povuče se malo podaljeRODERIGO: Taj posao mi nije baš po ćudi - A ipak mi je jake razloge Predočio. - Tek jedan čovjek manje! Da, on će umrijet - maču, napolje!Stane na svoje mjesto1. Ovaj se prizor događa u mrkloj noći.2. "Bulk" je istaknut dio zgrade.JAGO-Taj mladi prišt sam natro gotovo Do živca, pa se sav upalio. Sad ili on da smakne Cassija II Cassij njega ili jedan drugog - Okoristit ću na svaki se način Jer ako li Rodrigo ostane, Zahtijevat će da nakite mu vratim I zlato sve što njemu ga izmamih Za dar Dezdernoni. To ne sm“je biti. Al ako Cassij ostane, to on će Neprestano me nagrdivat novim Ljepotama i crnac može me Prokazat njemu. To je velika Opasnost! Ne, on mora umrijeti! Da, tako budi! - Čujem ga gdje ide.Uđe CassioRODERIGO: Po hodu znam ga, on je. - Umri, huljo!Skoči sa svog mjesta i udari CassijaCASSIO: Taj udarac mi radi zaistaO glavi, ali kaput mi je čvršći No ti što misliš. Okušajmo tvoj!Trgne mač i rani RoderigaRODERIGO: O -ubi me!vago skoči sa svoga mjesta, ubode Cassija straga u nogu i odeCASSIO: Ah, ja sam zauvijekOsakaćen. - Hej! U pomoć! Umorstvo!Umorstvo!Padne Uđe Otelo i stane podaljeOTELO: Cassijev je glas to - Jago,Gle, drži riječ. RODERIGO: O, ja sam hulja. OTELO: Jest.CASSIO: O, u pomoć! Hej! Svjetlosti! Vidara! OTELO: Da, on je. Vrli Jago, čestit siI pošten ti što tako plemenito Za prijatelja svoga osjećaš Osramoćenog! Ti me učiš. - Zlato, Tvoj dragan leži mrtav - bludnice, Tvoj kleti udes hiti - dolazim!

U mome srcu već je utrnutČar oka tvog - a bludni krevet valjaDa bludnom tvojom krvlju sad se kalja“.OdeUđu Lodovico i Graziano malo podaljeCASSIO: Zar nema straže? Nema prolaznika?Umorstvo! GRAZIANO: Tu je neka nesreća -Strahovit krik je to! CASSIO: O, upomoć! LODOVICO: Čuj! RODERIGO: Podla huljo! LODOVICO: Dvojica to jaučuII trojica - a mrkla noć je. Možda Pretvaraju se. Opasno je, mislim, Odzivat se bez veće pomoći.RODERIGO: Zar nema nitko? Smrtna mi je rana. LODOVICO: Čuj! GRAZIANO: Evo nekog tu u košulji, Sa svjetiljkom i mačem.Vrati se Jago sa svjetiljkomJAGO: Tko je to?Tko viče ovdje u sav glas: umorstvo!1. I za ovo mjesto tri posljednja stiha smatra se da nije Shakespeareovo-LODOVICO:JAGO-CASSIO:JAGO: GRAZIANO:LODOVICO:JAGO: CASSIO:JAGO:CASSIO:JAGO:RODERIGO:CASSIO:JAGO:RODERIGO: JAGO:LODOVICO: JAGO:LODOVICO-JAGO:ORAZIANO: JAGO:CASSIO: JAGO:Mi ne znamo. Zar niste čuli krik? Tu!Pomoz“te ako Boga znate! Što je?Otelov to je, mislim, zastavnik. Da, zaista. Junačina je on. A tko ste vi što tako kukate? O, Jago? Ja sam propao. Nitkovi Umoriše me. Ah, pomozite mi.0 poručnice! Koji to nitkovi Uradiše?Ja mislim, jedan od njihTu negdje je i ne može se maći.Podmukle hulje!Lodovicu i GrazianuTko ste vi? Ej amo, Pomozite. Pomozite i meni. Da, to je jedan. Huljo! Krvnice!Probode RoderigdProkleti Jago! Pseto krvavo! U tami ljude morit! - Gdje su te Krvopije? - O, kako tih je grad! - Umorstvo! Hej! Umorstvo! - Tko ste vi?1 snujete li dobro ili zlo? Ocijenite nas kad nas okušate. Gospodin Lodovico?Da, gospodine.Oprostite. Nitkovi Cassija suTu izranili.Cassij!Kako, brate?Ah, noga mi je rasječena.BožeSačuvaj1. To zavit.Svjetlost! - Košuljom ću svojomUđe BiancaBIANCA: Što je? Tko to viče? JAGO: TkoTo viče?BIANCA: O moj dragi Cassio!Moj slatki Cassio! O Cassio!Ah Cassio! JAGO: O javna bludnice! -A slutite li tko je, Cassio,

Ovako vas osakatio? CASSIO: Ne.GRAZIANO: Žalostim se što nalazim vas takva, Jer pošao sam da vas potražim.JAGO: Posudite mi podvezicu. - Tako. -Hej, nosila, da možemo ga odnijet.BIANCA: U nesvijest pada. - O moj Cassio! Ah Cassio!JAGO: Ja sumnjam, gospodo,Da u to je zločinstvo upletena I ova drolja. - Dragi Cassio, Potrpite još časak. Amo, amo - Posudite mi svjetiljku. - Da vidim Je 1“ poznato nam ovo lice. - Ah! Moj prijatelj i dragi zemljak moj, Roderigo? Ne. - O da, dakako, Bože, Roderigo!GRAZIANO: Što? Iz Mletaka?JAGO: Baš on.Poznavaste ga?GRAZIANO: Kako ne bih! Da.JAGO: Oprostite, sinjor Graziano, molim,Al ova će me djela krvava Ispričat što se na vas ne osvrnuh.GRAZIANO: Veselim se što vidim vas.JAGO: No kako,Moj Cassio? - Hej, nosila!RAZIANO: O:Roderigo!Da, on je, on. -Donesu nosilaTo valja - nosila. - Odnesite ga, dobri ljudi. - Oprezi Ja odlazim po generalova Vidara. -BiankiGospo, nemojte se trudit. - Taj što ubijen leži, Cassio, Bijaše drag mi prijatelj. Al kakva Među vama je bila omraza? ASSIO: Baš nikakva, ni znao nisam njega. JAGO Bianki: Vi blijedite? - Odnesite ga pod krov. -Odnesu Cassija i RoderigaDa, vi ste blijedi, gospo? - Stanite Još, gospodol Zar ne vidite užas U njenom oku? - Samo buljite! Još više ćemo čuti zamalo. Promotrite je dobro, molim vas. -Ha, vidite li, draga gospodo? - Krivica zbori, mada jezik šuti.Uđe EmilijaAh, što se zbilo? Sto se zbilo, mužu? Na Cassija je napao u mraku Roderigo s družbom koja pobježe. Roderigo mrtav, Cassij smrtno ranjen. Gospodin Cassij? Jaol Dragi Cassij! To plod je bluda. - Pođi, Emilija, Da saznaš gdje je noćas večerao. -EMILIJA JAGO:EMILIJAGO;

BiankiŠto? Drhćete zar s toga? Kod mene jeOn večero, al s toga ne drhćem. A tako! Smjesta sa mnom pođite. Pi! Sram te bilo, bludnice! O nisamJa bludnica; pošteno živim baš Ko i vi što me tako grdite. Ko i ja? Pi! O, sram te bilo! HajdmoSad, gospodo, da vidimo gdje jadni Naš Cassio se liječi. -BiankiS nama, gospo -Koješta još nam morate ispričat. - Na tvrđavicu žurno, Emilija, Pa gospodaru recite i gospi Što desilo se. - Naprijed! -Za seSreća nekaII propast mene noćas jošte čeka. Odu

Drugi prizorLožnica u dvoru. Dezdemona spava u postelji; svjetiljka goriOTELO uđe: Da, to je razlog, moje srce, to -Al ne smijem ga vama, čiste zvijezde, Da kažem. - To je razlog. Ali neću Ni njenu krv da prolijem ni kožu Da ranim ovu, bjelju nego snijegBIANCA:JAGO:EMILIJA:BIANCA:EMILIJA: JAGO:I glatku kao kip od alabastra.Al mora umrijet da još više ljudi

Ne prevari. - Da svjetlost utrnem -A onda tvoju utrnut ću svjetlost.Al ako tebe, slugo plameni,Ja ugasim, pa onda požalim,Obnovit mogu pređašnji ti plamen -No ugasim li jednom tvoju svjetlost,Ti remek-djelo divne prirode,Ja ne znam gdje Prometejev je oganj,Sto tvoj bi plamen opet užegao.I uberem li ružu, neću moćiPovratiti joj živi rast, pa moraDa uvene. - Al omirisat ću jeNa stablu.Poljubi jeAh, ti daše mirisni, Sto pravdu sklanjaš gotovo da slomi Svoj mač! - Još jednom, jošte jednom. - Budi Kad umreš takva, pa ću tebe ubit I poslije ljubit još. - Još jednom - ovo Nek bude zadnji put. Takva sladost nije Još nikad tako kobna bila. Moram Da plačem, al su okrutne mi suze. Božanska to je bol kad kara ondje Gdje miluje. - Gle, budi se. DEZDEMONA: Ah, tko je?Otelo?OTELO: Ja sam to, Dezdemona.DEZDEMONA: Zar leći biste htjeli, gospodaru?ELO: Dezdemona, a jeste li večerasi Pomolili se?JrEZDEMONA: Jesam, gospodaru.ELO: Al ako nekog sjećate se grijeha,Za koji niste Boga još milost p.p Izmolili, zamolite je odmah.DEMONA: O jao, što li znače, gospodaru, Te riječi vaše?OTELO: Poslušaj me odmahI budi kratka - ja ću se uklonit - Jer ne bih htio nepripravnu dušu Da ubijem ti - Bože sačuvaj! - Ne, neću da ti dušu ubijem.DEZDEMONA: Vi govorite o ubijanju?OTELO: Da.DEZDEMONA: Smiluj mi se, dobri Bože! OTELO: Amen -Od svega srca! DEZDEMONA: Kad velite takoTo nadam se da nećete me ubit. OTELO: Hm!DEZDEMONA: Ipak strah me, jer ste grozni kad vamOvako oči igraju. Al ne znamZbog čega strah me, jer krivice ne znam -Pa ipak neki strah me popada. OTELO: Na svoje grijehe misli.DEZDEMONA: Grijeh mi jeSto ljubim vas. OTELO: I zato umireš.DEZDEMONA: Neprirodna je smrt što ubijaZbog ljubavi.- Ah, zašto grizeteToliko donju usnu? Čitavo,Gle, tijelo neki krvav bijes vam trese.To zli su znaci, al se nadam, nadam,Da ne smjeraju na me. OTELO: Miruj, šuti!DEZDEMONA: Pa dobro. Što je? OTELO: Rubac što ga ljubljahI tebi dadoh, Cassiju si dala. DEZDEMONA: Ne, ne, života mi i duše, nisam!Dozovite ga, pitajte ga. OTELO: Pazi,Ne zaklinji se krivo -jer si, dušo,Na smrtnoj svojoj postelji. DEZDEMONA: Al neDa umrem već. OTELO: Da, sad. I zato priznajBez himbe grijeh svoj. Jer da svaki dijelakPorečeš kletvom, ne možeš da satreš Ni skineš teret čvrste odluke Pod kojim stenjem. Moraš umrijeti. nEZDEMONA: O, onda mi se smiluj, Gospode. OTELO: Ja velim: amen.pEZDEMONA: Smilujte se i vi!Jer nikada uvrijedila vas nisam Nit ikada ja ljubljah Cassija, Već kako Bog to svakom dopušta Da smije ljubit. Nikada mu nisam Ni zalog dala. OTELO: Boga mi, svoj rubacU njegovoj sam ruci vidio. O, u kamen mi, krivokletnice, Pretvaraš srce, pa me nagoniš Umorstvom da nazovem naum svoj, A mislio sam da će žrtva biti. Ja vidjeh rubac. DEZDEMONA: Onda ga je našo -Jer ja ga nisam nikad njemu dala. Pozovite ga - istinu nek prizna. OTELO: Već priznao je.

DEZDEMONA: Što to, gospodaru? OTELO: Da družio se s tobom.DEZDEMONA: Ali kako?Nedopušteno? OTELO: Da.DEZDEMONA : To neće reći. OTELO: Ne, jerbo su mu usta zatisnuta.Poštenjak Jago pobrinu se za to. DEZDEMONA: Što, zar je mrtav? Strah moj pogađa. OTELO: Da svaka vlas je njemu život, sve biNjih progutala osveta mi strašna! EZDEMONA: Ah, izdan je - a ja sam propala! ELO: Pi! Plačeš za njim meni na oči,Namigušo! UE2DEMONA: Odbacite°TELO:me, ali Ne ubijte me, gospodaru. Dolje, Milosnice!DEZDEMONA: O, ubijte me sutra,Dopustite mi da još danas živim! OTELO: Ne opiri se -DEZDEMONA: Samo pola sata! OTELO: Što svršeno je, ne da se odgodit.DEZDEMONA: Još molitvu da samo izmolim! OTELO: Ne, prekasno je.Udavi jeEMILIJA vani:Gospodaru! Hej!Hej! Gospodaru! OTELO: Kakva je to buka?Još nije mrtva? Nije posve mrtva?Krut sam, al nisam nemilosrdanI neću da se dugo mučiš. - Tako. EMILIJA vani:Hej, gospodaru, gospodaru! OTELO: Tko je?EMILIJA vani:0 gospodaru dobri, htjela bihGovorit s vama! OTELO: To je Emilija.Da. - Odmah. - Mrtva! - Dolazi zacijeloDa govori o Cassijevoj smrtiJer velika je bila buka. - Ha!Već ne miče se! Tiha kao grob. -Da uđe? Bi 1“ to dobro bilo? - KaoDa maknula se? - Nije. - Što da radim?Jer ako uđe, htjeti će zacijeloGovorit s mojom ženom. S mojom ženom?Što, s mojom ženom? S kakvom ženom? NemamJa žene. O, ti nepodnošljiviI teški čase! Sad bi trebaloDa dođe strašna pomrčina suncaI mjeseca, a zemlja da zastrepiI zine od tog čuda. EMILIJA vani: Molim vas,Govorit želim s vama, gospodaru. OTELO: Zaboravih te. Uđi, Emilija. -Stoj! - Odmah.- Da povučem zastor. -Otvori vrataGdje si?Uđe EmilijaŠto hoćeš da mi kažeš? ILIJA: Gospodaru,Dogodilo se užasno umorstvo. OTELO: Što? Sada?EMILIJA: Uprav sada, gospodaru. OTELO: Zalutao je mjesec očitoI bliže zemlji primakao se No obično, te svijet zaluđuje. EMILIJA: Mladića nekog ubio je Cassij - Iz Mletaka, po imenu Roderiga. OTELO: Roderigo mrtav! A i Cassij mrtav!EMILIJA: Ne, Cassij nije mrtav. OTELO: Nije CassijUbijen? Onda rdave je volje Umorstvo - a i slatka osveta je Sad ogrknula. DEZDEMONA: Umorena sam,A nekriva. EMILIJA: Ah, kakav to je krik? OTELO: To? Što?EMILIJA: O jao! Glas je moje gospe. -O, u pomoć! Hej! U pomoć! - O gospo, Govorite! O slatka, slatka gospo! Dezdemona! DEZDEMONA : Ja ginem bez krivice. EMILIJA: A tko je to učinio vam? DEZDEMONA: Nitko -Ja sama. Zbogom. Pozdravi mi dobrog Mog gospodara. Zbogom!UmreTko ju je Umorio?O jao, tko da zna!

1. Hrisolit je vrsta dragog kamena.OTELO: Ja nisam, čuste - sama vam je rekla.EMILIJA: Da - morat ću po istini da kažem. OTELO: Ne, lažuć je u oganj pakleniOdletjela, jer ja sam ubio je. EMILIJA: O, to je većma anđeo, a viTo crnji đavo! OTELO: Podala se bludu,Milosnica je bila. EMILIJA: Klevećeš jeI đavo ti si. OTELO: Nevjerna je bilaKo voda.EMILIJA: Ti si nesmotren ko vatraKad veliš da je bila nevjerna. Ko nebo bješe vjerna OTELO: Cassio jeObljubio ju - pitaj muža svog.Nek panem proklet na dno pakla, nisu 1“Valjani me naveli razloziNa ovu krajnost. Sve je muž tvoj znao. EMILIJA: Moj muž? OTELO: Tvoj muž.EMILIJA: Da iznevjeri vas? OTELO: Da, s Cassijem. Ej, da je bila vjerna -Pa da je Bog mi jošte jedan svijetNačinio od jednog jedinogI divotnog hrisolita1, ja ne bihNje bio dao za nj. EMILIJA: Moj muž? OTELO: Da on,Tvoj muž je prvi to mi rekao.Poštenjak je i mrzak mu je glibSto sramotnih se djela hvata. EMILIJA: Muž moj? OTELO: Da. Čemu, ženo, to ponavljanje?Već rekoh, on. EMILIJA: O gospo, lupeštinaNarugala se ljubavlju. - Moj mužOTELO: EMILIJA:OTELO: EMILIJA:OTELO: EMILIJA:Zar veli da je bila nevjerna?On, ženo! Muž tvoj, velim, shvaćaš liTu riječ? Tvoj muž, moj prijatelj, poštenjak,Poštenjak Jago.Ako on to veli,Nek onda kleta duša njegovaSve trune na dan mrvu po mrvu!On laže zlobno. Odveć ljubila jeTu svoju gadnu vezu.Ha!UčiniI najgore. To tvoje djelo je Toliko vrijedno raja ko što ti si Nje vrijedan. Šuti, bit će bolje. NemašNi pola snage da mi zadaš bolŠto ja je imam da pretrpim. Bluno!O blesane! Ko zemlja ti si glup!Učinio si djelo - nije meTvog mača strah - i odat ću te, znaj,Da izgubim i dvadeset života. -Ej, u pomoć! Ej, u pomoć! Umorstvo!Umorio je crnac gospođu!Umorstvo!MONTANO-EMILIJA:ORAZIANO: EMILIJA:Uđu Montano, Graziano i JagoŠto je? - Što je, generale? A, tu ste Jago? Lijepo li ste to Uradili da ljudi moraju Umorstva svoja vama trpati Na leđa. Što je?

Tjeraj u laž ovog Nitkova ako čovjek si. Jer ti si, On veli, reko da je žena ga Iznevjerila. Znam da nisi. Nisi Ti takva rđa. Zbori - srce će mi Da pukne.JAGO: Rekoh što sam mislio,I nisam reko više nego jeI sam on držo da je prirodno.I istinito. EMILIJA: Jeste li mu rekli,Da žena ga iznevjerila? JAGO: Jesam.EMILIJA: O, laž ste rekli, gadnu, kletu laž -Laž, duše mi, da, podlu laž. - Što, ona Da s Cassijem iznevjerila ga? - Zar s Cassijem - ste rekli? JAGO: S Cassijem,Da. Idite, zavežite svoj jezik. EMILIJA: Ne, neću ga zavezat. Dužnost mi je Govoriti, jer moja gospa eno U postelji sad leži umorena. - MONTANO i GRAZIANO: Sačuvo Bog! EMILIJA: A vaši glasi suUmorstvo to skrivili. Da, daNe buljite, jer zaista je tako. O, strašne zbilje! Užasna li djela! Opačino! Opačino! Da, sad se Domišljavam! - Opačino! - I njušim! Da, slutila sam! - Ubit će me bol! Opačino! Opačino! Ta zar stePoludjeli. Odlazite kući! Dopustite mi, draga gospodo, Da govorim. Ja moram njega slušat, Al sad ne mogu. - Možda neću nikad Povratiti se kući, Jago. OTELO padne na postelju: O! O! EMILIJA: Da, bacaj se i urlaj! Ubio siNajdivniju nedužnost što je ikad Svijet ugledala. OTELO ustane: Opaka je bila! -Ej, striče, jedva sam prepoznao vas. Sinovica vam leži tu što oveOTELO:GRAZIANO: MONTANO: EMILIJA:JAGO:EMILIJA:GRAZIANO:OTELO:EMILIJA: JAGO:EMILIJA:JAGO: EMILIJA:Udaviše je maloprije ruke.Znam, djelo to je strašno vam i grozno.0 uboga Dezdemona! Sva sreća Sto mrtav ti je otacl Tvoja veza Donesla mu je smrt - i staru nit Života mu je tuga presjekla.Da sada živi, ovaj pogled biNa očajno ga djelo nagnao,Te kletvom bi svog boljeg anđelaOdagnao i zapao u vječnoProkletstvo.Žalim, ali Jago znaDa s Cassijem je tisuć puta1 tuPočinila rugobu. On je prizno.A ona je za ljubavni mu trudAmanetom darivala ga onim1 zalogom što ja sam joj ga dao. U njegovoj sam vidio ga ruci - Starinski to je rubac bio što ga Moj otac2 bješe mojoj majci dao.0 Božel O vi nebesnici! Ej,Umirite se. Mora napoljelDa umirim se? Ne, govorit ću -1 slobodno ko vjetar sjeverni - A Bog i ljudi, pa i đavli, svi, Svi nek me ruže, ali ću govorit. Gdje vam je pamet? Ajte kući! Ne idem.Jago hoće probosti EmilijuORAZIANO: Pi! Mač na ženu! MILIJA: Glupi crnče! Rubac0 kojem zboriš slučajno sam našla1 mužu dala, jer je često me°vo mjesto govori protiv prebrzog razvitka radnje. Hl- činu veli da joj ga je dala neka Ciganka.JAGO: EMILIJA:JAGO: EMILIJA:OTELO:Moljakao - i tako svečanoI ozbiljno da za sitnicu takvuNi vrijedno nije - neka ga ukradem.Ti podli gade!Ona Cassija

Darivala! Ne, ja sam njega našla I mužu dala. Lažeš, bludnice!Ne, gospodo - Bog zna da ne lažem. Krvoločna ti beno! Na što takvom Ludovu tako dobra žena! O!Zar nema strijela na nebu do onih Sto grmljavini služe? - Nitkove!Otelo hoće probosti Jaga, ali ga Montano razoruža Jago probode Emiliju i pobjegne vanGRAZIANO: Gle, ona pada! Ubio je ženu!EMILIJA: Da. Legnite me pokraj moje gospe.GRAZIANO: On pobježe, al ubi svoju ženu.MONTANO: Strahovit lupež! Mač taj uzmite Sto crncu sam ga oteo, pa ajte I pripazite napolju na vrata, Da ne uteče - ubijte ga prije. A ja ću za nitkovom onim. To je Đavolska rđa.Montano i Graziano izađuOTELO: Nisam više junak,Već svaka šuška mač mi otimlje.Al zašto čast vrlinu da nadživi?Sve neka ode! EMILIJA: Kakva bješe slutnjaU tvojoj pjesmi, gospo? Čuješ li me?Ko labud ja ću pjevajući umrijet.Pjeva0 vrbo, vrbo, vrbo! - Čista bješe1 ljubila te, crnče okrutni. Ne ugledala raja moja dušaNe govorim li istinu. Sto mislim, To govorim i tako - umirem.UmreOTELO: Još jedan mač je tamo u sobiIz Španjolske u ledu ohlađen.1 -Ha, tu je. - Striče, moram napolje. -GRAZIANO vani: Ne, zlo ćeš proći ako pokušaš.Ti nemaš mača - moraš se pokorit.OTELO: Uniđi dakle pa me pogledaj,Govori sa mnom ili ću ovako Goloruk tebe napast.Graziano se vratiGRAZIANO: Sto je? OTELO: Gle,U mene mač je - bolji nije nikad0 bedrici vojniku visio.1 bješe doba kad sam sitnom rukom I mačem ovim dobrim sebi put Prokrčio kroz više zaprekaOd dvadeset ovakvih vaših sila. Al tašte hvale! Tko je kadar vladat Sudbinom svojom? Sad je tome kraj. O, ne bojte se moga oružja - To konac mog je puta, to moj cilj I kažiput na posljednjoj mi vožnji. Vi uzmičete? Plašite se? Strah je Taj zališan, jer samo trstiku Naperite Otelu na grudi - Uzmaknut će. Ta kuda će Otelo Da ode? - Kakva si mi, zlosretnice? uljeze koje se naglo ohladi postaje tvrđe.429Sva blijeda ko i tvoja košulja!Na vječnom sudu kad se sastanemo,Tvoj pogled će mi dušu strmoglavitS nebesa da je đavli pograbe. -O, hladna si mi, hladna, djevo, baš koČistoća tvoja. - Kleta, kleta rđo! -Odagnajte me bičevima, đavli,Od ovoga božanskog pogleda!U vihoru me sveg raznesite!U sumporu me spržite! U bijesniZavitlajte me vrtlog žitke vatre! -Dezdemona! Ah! Mrtva! Mrtva! ODezdemona!Uđu Lodovico, Montano, Cassio kojega donesu na nosilima i straže vode Jaga svezanaLODOVICO:OTELO:LODOVICO:OTELO:A gdje je čovjek taj Sto nesmotren i nesretan je strašno? Otelo on je nekad bio - tu sam. A gdje je zmija? Amo, nitkove! Ja gledam noge njegove1 - al to je Izmišljotina. - Ako li si đavo, Ne mogu te umorit.Rani Jaga LODOVICO: Otmite mu mač.Otela razoružajuJAGO: Krv mi teče, al ne ubiste me,

Gospodine. OTELO: I ne žalim. Ja hoćuDa živiš jer na sebi osjećamDa umrijeti je slast. LODOVICO: A ti, Otelo,Sto jednom bješe predobar, a sad si1. Otelo gleda ima li Jago đavolje noge.430OTELO: LODOVICO:OTELO: CASSIO:OTELO:JAGO:LODOVICO: GRAZIANO:OTELO: LODOVICO:OTELO:CASSIO:LODOVICO:°TELO:U zamku pao kletome nitkovu. Što da ti kažem? Što vas volja. Pošten Ubojica, ako hoćete, jer nije Navela me na čin taj mržnja već Poštenje.Već je nešto priznaoUgursuz taj od svog nitkovluka.Zar vi ste s njime Cassijevu smrtUglavili?Da, jesam.Nikad vamNe skrivih ništa, dragi generale. Sad vjerujem - oprostite mi. Molim Da upitate ovog đavla zašto U mrežu mi je zapleo svu dušu I tijelo?Ništa nemojte me pitat.Što znate, znate - ni riječi već nećuOd ovog časa da progovorim.Zar ni da molite se?Muke ćeOtvoriti vam usta. Pravo činiš.Gospodine, sad čujte što se zbiloI što još, mislim, ne znate. U džepuUbijenog Roderiga nađošeTa pisma dva. U jednom od njih pišeRoderigo da će ubit Cassija.O huljo!Gadne li rugobe! Drugo,Nestrpljivo je pismo isto tako U džepu njemu nađeno. Zacijelo Roderigo ga je poslat mislio Toj kletoj rđi, ali je međutim Na vrijeme valjda Jago došo te ga Umirio.O podli nitkove! -A kako li ste došli, Cassio,Do rupca moje žene?CASSIO: Našo sam gaU svojoj sobi. Baš je priznao Da tamo ga je sam ispustio Za neku svrhu koju je po želji I postigao.OTELO: Ludo! Ludo! Ludo!CASSIO: Roderigo još u pismu kori Jaga Sto naveo ga da me izazove Na straži - te sam onda svrgnut bio. A sad je iza duge nesvijesti Iskazao da Jago ranio ga I Jago da nadražio ga na me.LODOVICO: Iz ove sobe poći vam je s nama,Jer sva je moć i vlast vam oduzetaTe sad na Cipru vlada Cassio.A što se tiče one rđe, akoImade neka savršena mukaSto ljuto može mučiti i dugo,Zadesit će ga. Ostat ćete tuPod oštrom stražom dok ne dozna vlastU Mlecima za svu krivicu vašu. -Odvedite ga.OTELO: Stanite! Još dvijeTri riječi, prije nego odete.Učinih neke službe državi

I ona zna to - ništa više o tom. -Kad budete u pismu javljaliO kobnoj ovoj zgodi - molim vas,Govorite o meni kakav jesam,Ni ublaživat ništa nemojteNi zlobiti mi. Morate govoritO čovjeku što nije pametno,Al zato vruće ljubio- što nijeU ljubomornost lako upao,Al kad ga snašla, smutila ga sasvim.O čovjeku što kao Indijac1

1. Folio-izdanje ima ovdje umjesto Indian Judean, što znači Židov, ali ne može ovdje biti.Odbacio je biser, vredniji No sav mu rod - o čovjeku što nikad Još nije mu se oko topilo, A sada roni tako krupne suze Ko smola kad iz arapskih drveta Ljekovita proteče. Pišite još Da u Alepu jednom drzak Turčin U čalmi nekog Mlečića je tuko I našu vlast pogrdio, a ja Da ščepah za vrat obrezano pseto I udrih ga - ovako.Probode se bodežemLODOVICO: Strašna li Svršetka!GRAZIANO: Zalud bješe svaka riječ. OTELO padne na Dezdemonu: Cjelivah tebe prije no te I umirući usne ti poljubih.UmreCASSIO: Da, tog me bilo strah - al mišljah da jeGoloruk - jer je srcem velik bio. LODOVICO Jagu: Krvničko pseto1, bjesnije no muke I glad i more! Evo gledaj tužni Taj teret na toj postelji što ti si Sakrivio ga! Od tog pogleda ću Obnevidjeti sav - zaklonite ga! - Vi, Graziano, dvor taj čuvajte, Preuzmite sve blago crnčevo, Jer vaša to je baština. - A vi Odredit ćete kaznu, namjesnice, Đavolskoj ovoj rđi: vrijeme, mjesto I muke - al naoštrite ih! Ja ću Sad odmah na brod - tužne zgode te ću Da tužna srca javim našem vijeću.Odu0riginalu "Spartan dog".

Likovi:LEAR, britanski kralj FRANCUSKI KRALJ BURGUNDIJSKI VOJVODA1 VOJVODA CORNWALL1

VOJVODA ALBANY GROF KENT1 GROF GLOSTER1 EDGAR, Glosterov sin EDMUND, Glosterov kopilan OSWALD, Gonerilin dvorski CURAN, dvoranin PRVI

Learovi zetovi

vitezDRUGI TREĆI PRVI DRUGI LUDA2 LIJEČNIK PRVI DRUGI TREĆISTARAC, Glosterov zakupnik PRVI

časnikglasnik

sluga u vojvode CornwallaDRUGI TREĆI GONERILREGAN r Learove kćeriCORDELIA VITEZOVI, ČASNICI, VOJNICI, SLUGEDogađa se u Britaniji1. Burgundija je nekad bila vojvodina u istočnom dijelu današnje FranCl1, - Cornwall je i danas grofovija u jugozapadnom uglu Engleske. - Kraja, bi se zvao Albany, nema u današnjoj Engleskoj. Po Holinshedu, zvao se 1

jedan kraj u sjevernoj Engleskoj. - Kent je grofovija u jugoistočnom kutu“ Gloster piše se i Gloucester u zapadnom dijelu Engleske.2. U starije doba držali su vladari na svojim dvorovima posebne laki" dvorske lude, koji su ih u dokolici svojim

šalama zabavljali.PRVI C1NKENT: GLOSTER:KENT: GLOSTER:KENT: GLOSTER:KENT:OSTER:

Prvi prizorSvečana dvorana u palači kralja Leara. Uđu Kent, Gloster i Edmund.Mislio sam da je kralju draži vojvoda albanski nego cornwallski.Uvijek se tako činilo, ali sad, gdje hoće da podijeli kraljevinu, ne vidi se kojega vojvodu više cijeni, jer su dijelovi tako najednako odmjereni1, da ni najpomnije istraživanje ne bi moglo ni u jednoga naći veću vrijednost. Nije li vam ovo sin, milorde?Morao sam ga, gospodine, o svom trošku othraniti. Toliko sam puta porumenio kad ga je trebalo priznati, te sam sad već otvrdnuo u tom. Ne razumijem vas.Ali mati ovog momka me je razumjela, gospodine, pa je onda zateščala i prije joj se našao sin u kolijevci nego muž u postelji. Nazirete li u tom neki prestupak?Ne mogu da žalim što se prestupak dogodio, kad mu je posljedak tako pristao.Ali imam i zakonita sina, gospodine - bit će godinu dana stariji od ovoga, no ipak mi nije draži. Ovaj jese tiče dijelova određenih za Goneril i Regan: Cordeliji je namijenjenEDMUND: GLOSTER:EDMUND: KENT:EDMUND: GLOSTER: ugursuz ponešto drsko došao na svijet, prije nego je bio pozvan, ali mati mu je bila lijepa. Bilo je veselo i zabavno kad se začeo, pa je trebalo priznatj kopilana. - Poznajete li ovog plemenitog gospodi Edmunde?Ne poznajem, gospodaru.Grof Kent. Zapamtite za svagda da je on moj dičn prijatelj.Vaš sam sluga, gospodine. Moram vas voljeti i molim vas da se bolje upoznamo.Gospodine, trudit ću se da to zaslužim. Bio je devet godina u svijetu i opet će natrag.Trublje vani.Kralj dolazi.Uđu Lear, Cornwall, Albany, Goneril, Regan, Cordelia i pratnja“ LEAR: GLOSTER:Dovedite vladara francuskog I burgundskoga, Gloster. Hoću, kralju.Odu Gloster i Edmund.

LEAR: A dotle ćemo skrovit naum svojObjavit. - Amo zemljovid! - Jer znajte,U tri smo dijela svoje kraljevstvoRazdijelili i namjera je našaDa stresemo sa svoje starostiSve brige i sve napore pa da ihNa mlade sile svalimo i takoRasterećeni da se vučemoU susret smrti. Sine CornwallI jednako nam dragi Albany,U ovaj čas je stalna volja nam1. S kraljem može doći i luda u ovom prizoru kao nijemo lice.Odredit miraz našim kćerima, Da budući se spriječe razdori, Kralj francuski i vladar burgundski, Takmaci dični oko ljubavi Najmlađe naše kćeri, borave Na dvoru nam već dugo zaljubljeni I čekaju naš odgovor. - Al čujmo, O, kćerke moje - jer sad hoćemo Odreći se i vlasti i zemalja I državnih posala - koja će Izjavit nam da najviše nas ljubi? Da uzmognemo najobilnije Darivat ondje gdje i priroda I zasluga to ište. Goneril, Govori prva, prvorođena. GONERIL: O gospodaru, više ljubim vasNo što je riječ obuhvatiti kadra, Srdačnije no očni vid, slobodu I svemir, više nego sve što može Ocijenit se, a sjajno je i rijetko -Ko život, pun ljepote, zdravlja, časti I blaženstva, toliko ko što je Svog oca igda dijete ljubilo I otac ljubljen bio. Jezik je Za takvu ljubav nemoćan, a riječ Siromašna. Od svega tog vas većma Još ljubim. CORDELIA za se: Sto će Cordelia na to?Tek ljubiti i šutjeti. LEAR: Od oveDo ove crte - krajevima tim Sto dubrava sjenovitih su puni, Poljana i širokih livada I bujnih rijeka - postavljamo tebe Glavaricom. Potomstvu tvojemu I muža tvoga budi to na vječna Vremena. - Sto će druga naša kći, Predraga Regan, žena Cornwallova? Govori.REGAN: Ja sam, gospodaru moj,Baš istog kova ko i sestra mi I cijenim se po njenoj vrijednosti, U vjernom svome srcu osjećam Da ona moju ljubav upravo Prikazuje, al preslabo - jer znajte Da sve su druge radosti mi mrske, Sto najčišća ih savjest dopušta, I ćutim da sam sretna jedino U vašoj miloj ljubavi.CORDELIA za se: O jadnaCordelia - al ne, jer dobro znam Da ljubav mi je silnija no jezik.LEAR: U nasljedstvo nek bude tvojimaI tebi navijek ova prostrana Trećina1 našeg lijepog kraljevstva, Sto nije manja opsegom ni krasom Od one koju dobi Goneril. -Sad milje naše - premda posljednja, Al zato ne i najneznatnija, Sto mladu vašu ljubav trude se Da steku vina Francuske i mlijeko Burgundije2, što možete nam reći Da postignete bolju trećinu No sestre vaše? Zborite nam.CORDELIA: Ništa,Moj gospodaru.LEAR: Ništa?CORDELIA: Ništa.LEAR: Od ništa bit će ništa. ZboriteJoš jednom. CORDELIA: Ja ne mogu nesretnaNa usta svoje srce podići.Ja ljubim vaše veličanstvo, kakoTo dužnost ište - ni više ni manje. LEAR: Sto? Kako? Kćerko moja, popravite1. Tu se ne misli matematička trećina, nego jedan od tri nejednaka dijela-2. U Francuskoj je bilo razvijeno vinogradarstvo, a u Burgundiji stočarstvo-CORDELIA:LEAR:CORDELIA: LEAR:CORDELIA: LEAR:Svoj govor malko, jer će sreću vam Pokvarit.Dobri gospodaru, vi steI rodili me i odgojiliI ljubili - i ta vam dobročinstvaNaplaćujem valjano: slušam vasI ljubim vas i poštujem nadasve.Al ako sestre, kako vele, samoVas ljube, čemu njima muževi?Da ja se udam, s mojom zakletvom biMoj muž i pola ljubavi mi stekoI pola pažnje i pokornosti.Ja zaista se nikad neću udat,

Ko sestre mi, da samo oca ljubim.Je 1“ to tvog srca glas?Da, gospodaru,Moj.Tako mlada, pa toliko tvrda! Ne, tako mlada - tako istinska. Pa dobro, dakle. Tvoja istina Nek bude miraz tvoj. Jer tako mi Sunčanog svijetlog koluta - i noći I Hekatinih1 otajstva, sve moći Tjelesa nebeskih, od kojih mi I živimo i ginemo2 - ja stresam Sa sebe svaku brigu očinskuI zajedništvo krvno nam i srodstvo. Za tuđinku se smatraj dovijeka Mom srcu ti i meni. Divlji Skit3,II onaj što se svojom djecom hrani I glad svoj toli, bit će jednako Mom srcu blizak, jednako ću njega Pomagati i žalit ko i tebe,vih eata“ U staro °Si D0Žica mjeseca, noći i podzemnoga svijeta, zaštitnica i vračarica.jud a“cesPeareovim se dramama često spominje moć koju zvijezde vrše u 3 5..0rn divotu, osobito u 2. prizoru ovoga čina.je su bili u staro vrijeme ratnički narod u današnjoj južnoj Rusiji. Ovdje 1 Learu predstavnik najvećeg divljaštva.Što nekad kći mi bješe.KENT: Dobri kralju -LEAR: Ušuti, Kente, ne staj među zmajaI njegov bijes!1 Nju ljubljah najviše I htio sam u njenoj blagoj njezi Otpočinuti. - Idi, kloni se Mog pogleda! I ko što ću u grobu Svoj pokoj naći, tako otkidam Od tebe srce očino. - Dozov“te Francuskog kralja. - Tko se miče? - Zov“te Burgundijca mi. - Albany i Cornwall, Sa dijelovima naših dviju kćeri I ovaj treći dio uživajte -A nju nek uda njena oholost, Što iskrenošću nazivlje je ona. Obojici vam evo predajem Svu vlast, svu moć, sva velja odličja, Što s veličanstvom idu zajedno -A sami ćemo mi po mjesec dana Sve naizmjence kod vas boraviti -I samo sto zadržat vitezova, Što vi ćete ih izdržavati. Tek naslov će nam ostat kraljevski I časti - vlada pak i prihodi I uprava nek sva je vaša, sinci. A da se sve to utvrdi, taj vijenac2 Podijelite između sebe.KENT: LeareMoj uzvišeni, u kom vazda kralja Svog štovao sam, koga ljubio sam Ko oca, slijedio ko gospodara, Ko velikoga zaštitnika svog U molitvama spominjao -LEAR: Luk jeSavit i zapet - uklanjaj se strijeli!KENT: Nek leti samo, makar šiljak joj1. Lear uspoređuje sebe ovdje s bijesnim zmajem i ne želi da ga itko bijesa odvraća.2. U originalu coronet. To je kraljevski vijenac dijadem, a ne kruna.AR: NT:KENLEAR: KENT:LEAR: KENT:LEAR: ALBANYKENT:LEAR:I do srca mi prodro! Nek je Kent Neuljudan, kad Lear je mahnit. Starce, Što radiš ti? Zar misliš, da se boji Poslušnost zborit kada moć se sklanja Do laskanja? Ne, iskren bit je časno, Kad moć poludi. O, poreci riječ, Razberi se, obuzdaj strašnu naglost. Životom jamčim, valjan mi je sud, Da najmlađa te kćerka ne ljubi Najmanje - nije pusto ono srce Što tihi glas ne ječi mu prazninom. O - dosta, Kente, tako ti života! Zalagao sam vazda život svoj Tek protiv tvojih dušmana - i nije Izgubiti ga strah me, kad se radi O tvome dobru. Ispred očiju mi!O gledaj bolje, Leare - zauvijek Da budem tvome oku vjeran cilj.1 Apola2 mi -Apola mi, o kralju, Zaludu zoveš svoje bogove.0 robe! Huljo!i CORNWALL: Gospodaru dragi, Umirite se. Ubij liječnika1 podaj plaću gadnoj bolesti.3 Poreci dar - il dokle mogu vikat Govorit ću da krivo činiš.Čuj me,Čuj, odmetnice, podanstva ti tvoga: -U originaiu: The true blank of thine eye. - Blank je bijela točka u nišanu onrad prevodi: Das treue weisse Ziel für deine Augen.

Ovo je mjesto 2 Ja "ejasno.Jü Ovol se drami spominju stari rimski bogovi, napose Apolon, Jupiter, Protjv

a P10“0“ Jer bi se radnja imala zbivati u staro pretkršćansko doba. drai. to§a, doduše, govore mnogi anakronizmi, osobito u Glosterovoj 3. fa“.“ a“to ne može umanjiti umjetničku vrijednost tragedije. Je gadna bolest jamačno himba starijih kćeri.Navesti si nas gledao, da svoju Riječ pogazimo - što se nikad nismo Usudili - i drsko stupiti Med našu moć i našu odluku -Sto ne može ni naša ćud podnijeti Ni dostojanstvo - zato ćemo mi Poslužiti se svojom vlašću još I tebi platit. Dajemo ti pet Još dana da se spremiš kako ćeš se Zaštititi od svjetskih nevolja, A šesti dan ćeš mrska svoja leđa Okrenut našem kraljevstvu - pa ako Na deseti se jošte nađe dan U zemlji našoj prognano ti tijelo, U onaj čas će umrijet. Otalel Poreći neću toga - Jupitra mil KENT: Pa zbogom, kralju! Kad me goniš tako,Slobode ću i drugdje naći lako.Cordeliji

Zaštitili te bozi, djevo mila, Sto misao poštenu nisi krila.Regani i GoneriliA vaše riječi djelom stvorile se, Da slatki govor dobar plod donese. -O knezovi, sad Kent vam veli zbogom, U novu zemlju starom stupa nogom!OdeTrublje. Vrati se Gloster s francuskim kraljem, burgundijskim vojvodom i pratnjom.GLOSTER: Francuske, evo, i Burgundije, Moj gospodaru dični.LEAR: VladaruBurgundije, vi čujte mene prvi,Sto moju kćer ste s ovim kraljem skupaZaprosili. Što zahtijevate najmanje Za miraz njezin, da se prosidbe Ne okanite? JJRGUNDIJSKI VOJVODA: Vaše veličanstvo, Tek ono ištem, što je ponudilaI vaša visost. Manje nećete Ni vi da date.gR: Dični vojvodo,Dok draga bjaše, cijenismo je tako, Al sad je pala cijena njezina. Tu stoji ona. Ako li se neštoII sve na ovom biću neznatnom- Uz vašu nemilost, bez ičeg drugog -Dovoljno sviđa vašoj milosti,E - nek je vaša. BURGUNDIJSKI VOJVODA: Ne znam odgovorit. LEAR: Želite li je s njenim manama- Bez prijatelja, čedo naše mržnje, Sto miraz mu je kletva naša, što smo Otuđili ga sebi prisegom -Da uzmete il ostavite?BURGUNDIJSKI VOJVODA: KraljuI gospodaru, kad je tako, onda -Oprostite mi - nema izbora.LEAR: Pa ostavite nju, gospodine,Jer tako meni Stvoritelja moćnog, Sve njeno sam vam blago rekao.Francuskom kraljuA vama velim, kralju veliki, Da neću vašoj ljubavi se tako Iznevjeriti da vam dam za ženu Na koju mrzim. Zato molim vas, Valjanijemu cilju svoju ljubav Obratite no tom stvorenju što ga I priroda se stidi gotovo Za svoje priznat.FRANCUSKI KRALJ: To je vrlo čudno,Da ona, što je maloprije vam Još bila blago najveće i predmet Sve vaše hvale, melem starosti I najbolja i najdraža - u tinji Čas nešto tako strašno počini, Da zderala je sa sebe taj teški Plašt vaše milosti. I njezin grijeh Zacijelo je neprirodan toliko Da čini se strahovit - ili se Rasplinula vam ljubav pređašnja. Ne mogu o njoj to da vjerujem I nikad neće razum vjeru tu Bez nekog čuda u mene usadit.CORDELIA: Ja molim vaše veličanstvo - ako To biva zato što u mene nema Vještine one klizave i glatke Da govorim, što ne namjeravam Jer što god hoću, to ću i učinit Još prije nego velim - recite, Da nije niti ljaga sramotna, A ni umorstvo, ni opačina, Ni gadan čin, ni korak nečastan Sto oduže mi vašu prijazan I milost - nego neki nedostatak, Zbog kojega bogatija sam - oko, Što uvijek zahtijeva i takav jezik, Te radujem se što ga nemam - premda Taj nedostatak lišio me vaše Naklonosti.LEAR: O bolje, da se nisiNi rodila, kad nisi znala bolje Da omiliš mi.FRANCUSKI KRALJ: Zar je samo to -Uzdržljivost, što često ne može Izreći svoju misao, al hoće Izvršiti je? - Ej, gospodine burgundijski, što velite o gospi? Ne - ljubav nije ljubav kad se miješa S obzirima, koji su daleko Od glavne stvari. Hoćete li je?Tek sam sebi ona vam je miraz.dajte onaj dioGUNDIJSKI VOJVODA: O kralju Leare, Što sami ste ga ponudili, i jaLEAR:Za ruku evo primam Cordeliju Ko vojvotkinju burgundsku. Ne, ništa.Prisegnuo sam - ja sam postojan! gjjRGUNDIJSKI VOJVODA: E onda žalim, jer ste oca tako Izgubili, te morate i muža Izgubiti.CORDELIA: Bog s vama, vojvodo. -Kad ljubav mu za blagom samo teži,Ja neću bit mu ženom. FRANCUSKI KRALI: DivotnaCordelia, što najbogatija siU uboštvu i najljubljenijaU preziru i najuglednijaU poniženju - tebe uzimljemI sve vrline tvoje. Slobodno miNek bude uzet, što je odbačeno.0 bozi! Čudno, što se ljubav moja Rasplamtjela do vrućeg poštovanja Od njihovoga hladnog preziranja. Kći bez miraza, što je stekoh sada, U lijepoj našoj Francuskoj nek vlada. Za čitavu Burgundiju ja neću

Da dam tu divnu, necijenjenu sreću. Oprosti se, iako mrze na te -Za taj gubitak čeka naknada te. LEAR: Nek bude tvoja, kralju - jerbo miZaboravismo da nam bješe kći1 nećemo je više vidjeti.Pa zato idi ispod našeg krovaBez ljubavi nam i bez blagoslova. -Al hajdmo, dični vojvodo.Trublje. Odu Lear, burgundijski vojvoda, Cornwall, Albany, Gloster i pratnja.FRANCUSKI KRALI: Oprosti se sa svojim sestrama.CORDELIA: Vi blago oca moga, vlažna okaCordelia vas sada ostavlja.Ja znam vas, al sam sestra vam i nećuDa vaše mane pravim imenomNazovem. Ali ljubite nam oca,Povjeravam ga vašoj ljubavi,Sto sada ste je vi iskazale.Al da sam, jao, jošte njemu draga,Na bolje mjesto ja bih spremila ga.Sad zbogom obje! REGAN: Nemojte nas učitSto nam je dužnost. GONERIL: Samo nastojteUgodit svome gospodaru, što muFortuna vas ko milostinju dade.U ljubavi jer vi škrtarili ste,To pravo je što nju izgubili ste. CORDELIA: Sto himba krije, vrijeme će iznaći,Sramoti grešnik ne može umaći.Ostajte sretno. FRANCUSKI KRALJ: Hajdmo, Cordelia.Odu francuski kralj i Cordelia.GONERIL:1 Sestro, nije mala stvar o kojoj hoću da ti govorim, a mnogo nas se tiče jedne i druge. Mislim, da naš ot hoće večeras da ode odavle.REGAN: O tom nema sumnje - i to k vama, a drugi ćemjesec k nama.GONERIL: Eto vidite, kako je starac hirovit. Ono što smo dana od toga vidjele, bilo je i previše. Uvijek je najviše ljubio našu sestru i odviše je jasno da ju je sada sasvim nerazumno odbcio.REGAN: To je slaboća njegove starosti - ali on je oduvijeksam sebe vrlo loše poznavao.GONERIL: I onda, dok je još bio mladi i krepčiji, bio je sama naglost, a sada, kad je ostario, trebamo se bojati1. U ovom je kratkom dijalogu pregnantnim crtama prikazan Learov značaj�1167668REGAN: GONERIL:REGAN: GONERIL: ne samo onih mana koje su se odavno ukorijenile, nego pored toga i one uporne tvrdoglavosti, što je sa sobom donosi nemoćna i gnevljiva starost. Zacijelo nam prijete takvi prevrtljivi napadaji, kao što je Kentovo progonstvo. Bit će još kojekakvih udvornosti na oproštaju između njega i francuskoga kralja. Molim vas, budimo složne. Ako se naš otac bude ovako lakomisleno služio svojim ugledom, kao što sada čini, ova će nam posljednja odreka donijeti samo štetu.Još ćemo o tom razmišljati.Trebamo nešto učiniti, i to dok je vruće.Odu.

Drugi prizorTrijem u gradu grofa Glostera1. Uđe Edmund s pismom.EDMUND: Ti, prirodo, si moja božicaI tvome samo služim zakonu. Al zašto da me kleti običaj Toliko tišti - zašto podnosim Da ljudsko me cjepidlačenje plijeni, Jer dvanaest il četrnaest sam mjeseci Za bratom? Zašto kopile? I zašto Nezakonit sam, kad su jednako Valjano moji udi složeni I junačan mi duh i skladan lik Ko onom, što je gospa čestita Porodila ga? Zašto žigošu Kopilanstvom, nezakonitošćuNeki misle, da bi se čitav ovaj 2. prizor trebao zbivati na dvoru kralja Leara,°nda bi bilo nerazumljivo da se Edgar poslije vrća u očinski dom II, I kad 3e kolika mu opasnost prijeti.Nas, što u kradi vatrenoj1 smo više Krepkoće i jedrine primili No što se igda potroši na gradnju Sveg onog soja bluna, što se začnu U mlakoj, tromoj, truloj postelji, Ni u snu ni na javi? - Dakle znaj, Ti zakoniti Edgare, ja moram Steći tvoju zemlju. Očevu Imade ljubav i kopilan Edmund, Ko zakoniti. Zakoniti! Lijepa Riječ! Ele, ti moj zakoniti - ako Pisamce ovo upali i ako Za rukom pođe moja zamisao, Kopilan će nadmašit zakonitog. -Ja rastem, cvjetam. - Bozi, štitite Kopilane.Ude Gloster.

GLOSTER: Ovako prognan Kent,A Francuz gnjevan otišao. - Pa i Kralj otišao sinoć! Odrekao se Sve vlasti! Izdržavanje tek ište! A sve u jedan tren. - Ej, Edmunde, Sto novo?EDMUND: Ništa, gospodaru, molim.Sakrije pismo.GLOSTER EDMUND GLOSTER EDMUND GLOSTERZašto se tako živo trudite sakriti to pismo? Ne znam ništa novo, gospodaru. Nekakav ste list čitali. Ništa gospodaru.Ništa? Pa čemu ste ga onda tako zbunjeno u džep spremili? Ono što zaista nije ništa ne treba tako skrivati. Dajte amo - amo nije ništa, neće mi treba naočale.1. U "nezakonitom" "ukradenom" ljubavnom zagrljaju roditelja koj obično mnogo vatreniji od "zakonitog".MUND

EP

GLOSTER EDMUND

GLOSTER EDMUND

GLOSTER

EDMUND

GLOSTER EDMUND

GLOSTER EDMUND

JLOSTER EDMUNDMolim, gospodaru, oprostite. Pismo je od mog bratai nisam ga svega pročitao - ni koliko sam ga dosadproučio, nije, mislim, zgodno, da ga vi čitate.Dajte mi pismo, gospodine.Učinit ću krivo i ako ga zadržim i ako vam gadadem. Sadržaj mu je nevaljao - toliko sam dosadrazumio.Da vidimo, da vidimo.Da opravdam brata, nadam se, da je to samo zato napisao da iskuša moje poštenje. čita: "Sadašnje uredbe i poštovanje prema starosti ogorčavaju nam svijet u najljepše doba života - ne daju nam naše blago, dok tako ne ostarimo, da mu se više ne možemo radovati. Počinjem shvaćati da je glupo i ludo robovati kad nas gnjavi staračka tiranija, koja ne vlada zato što ima moć, nego zato što je trpimo. Dođite k meni, da vam uzmognem više o tom kazivati. Kad bi naš otac htio spavati, dokle ga ja ne probudim, uživali biste zanavijek polovicu njegovih prihoda i bili biste ljubimac svog brata Edgara."Hm! Urota! - "spavati, dokle ga ja ne probudim, uživali biste zanavijek polovicu njegovih prihoda".- Moj sin Edgar! Njegova ruka da je to mogla napisati? U njegovu srcu i mozgu da se to moglo roditi? - Kada ste dobili to pismo? Tko ga je donio? Nitko ga nije donio, gospodaru - u tom i jest majstorija. Netko mi ga je bacio kroz prozor u sobu, pa sam ga našao.Znaš li pouzdano da je to rukopis tvog brata?Da je sadržaj dobar, smio bih se zakleti, da je njegov- ali kad na to pomislim, volim držati da nije. Njegov je.Ruka je njegova, gospodaru, ali se nadam da mu srce nije u pismu.Nije li vas nikad prije o toj stvari ispitivao?Nikad, gospodaru, ali sam često slušao gdje je tvrdioda bi trebalo - kad sinovi poodrastu, a oci malakšu- da otac bude sinu štićenik, a sin da upravlja njegovom imovinom.GLOSTER: EDMUND:GLOSTER: EDMUND: GLOSTER:EDMUND: GLOSTER:0 nitkove! Nitkove! - Pa to upravo i jest smisao njegova pisma! - Gadni nitkove! Opaki, kleti nitkove i skote! Gori od skota! - Idite, potražite hoću ga uhvatiti. - Prljavi nitkove! - Gdje je? Ne znam pravo, gospodaru. Bolje će biti da zasad obuzdate svoj bijes protiv mog brata, dok vam ne pruži boljih svjedočanstava o svojoj namisli. Tako ćete poći pravim putem - naprotiv, ako budete silovito protiv njega postupali i njegovu namjeru loše shvatili, to će teško raniti vašu čast i do teme rasklimati njegovu poslušnost. Smio bih svoj život založiti da je ovo zato napisao da iskuša moju ljub prema vašem gospodstvu, a bez ikoje druge štetne namisli.Mislite li?Ako vaša milost drži da je zgodno, odvest ću vas gdje ćete moći slušati kako mi o tom razgovaramo pa ćete se na svoje uši uvjeriti. A da nimalo ne odgađamo, neka to bude još večeras. On ne može biti takva nakaza -1 nije - zacijelo. Svom ocu, koji ga tako nježno i od sveg srca ljubi. - Grom i pakao! - Edmunde, pronađite ga, uvuci mu se u srce, molim vas - postupajte kako vam razum veli. Dao bih sve što imam da pouzdano doznam.

Potražit ću ga odmah, gospodaru. Izvršit ću svoj posao kako budem najbolje mogao, pa ću vam javi Nedavne pomrčine Sunca i Mjeseca ne slute nam dobro. Prirodne ih znanosti, doduše, mogu ovako onako tumačiti, no ipak osjeća sama priroda njiho“ bič u posljedicama. Ljubav ohladni, prijateljstvo iznevjeri, braća se zavade - u gradovima bune, po selima razdor, na dvorovima izdaja, a veze između otaca i sinova popucaju. Ovaj moj nitković potvrđ slutnju, tu je sin protiv oca - kralj zalazi s puta prirode, tu je otac protiv djeteta. Preživjeli smo najbolje doba svog vijeka, a spletke, himba, izdajst i sve zatome opačine pratit će nas bez oduška sve groba. - Pronađi tog nitkova, Edmunde, neće ti bGLOSTER:EDMUND:EDMUND:žao. Postupaj oprezno. A plemeniti, čestiti i vjerni Kent prognan! Njegov je grijeh poštenje! - Čudno.Ode.U tom je svijet osobito glup, da onda, kad nam sreća stane kunjati - često zato što smo je sami presitili - bacamo krivnju zbog svojih nevolja na Sunce, na Mjesec i na zvijezde, kao da baš moramo biti nitkovi, kao da nas nebo nagoni na ludost, kao da nas moć planeta tjera da budemo pijanice, lasci i preljubnici, kao da nas bogovi potiču na sve ono u čemu smo zli. Sjajan je to izgovor za čovjeka bludnika da zbog svoje jareće ćudi optužuje zvijezde! Moj se otac združio s mojom materom pod zmajevim repom, a ja sam se rodio pod velikim medvjedom, pa sam zato tvrd i bludan. - Koješta! Ja bih bio postao kakav jesam pa da je i najdjevičanskija zvijezda blistala na nebeskom svodu kad sam se začeo. - Edgar! Dolazi u pravi čas, kao katastrofa u staroj komediji. Ja trebam odgovarati na riječi "lupeška melankolija", kao što uzdiše ludi Tom iz Bedlama.1

Ude Edgar. O, te pomrčine, navješćuju ovaj razdor. Fa, sol, la,mi.EDGAR: Ej, brate Edmunde! U što ste se tako ozbiljno zamislili?EDMUND: Razmišljam, brate, o nekom proročanstvu koje sam °nomad čitao i koje govori o tom što će doći iza ovih pomrčina. GAR: Zar se vi takim stvarima bavite? Ovako su se nazivali jadni luđaci koji nisu bili opasni, pa su ih puštali °ndonske ludnice Bedlam nastalo od Bethlehem da se prosjačenjem na

rane. Da probude veću samilost, nagrđivali bi svoje tijelo onako kako 2 p °Pisuje Edgar u 3. prizoru II. čina.a“ sol la, mi - kajde iz talijanske glasovne ljestvice f, g, a, e.EDGAR: EDMUND:EDGAR: EDMUND: EDGAR: EDMUND:EDGAR: EDMUND:EDGAR: EDMUND:EDGAR: EDMUND:EDGAR: EDMUND:Velim vam da nažalost nastupaju posljedice o kojgovori: neprirodnost između djece i roditelja, srjjoskudica, raskidanje starog prijateljstva, razdor u

državi, prijetnje i kletve protiv kralja i plemstvabezrazložno neprijateljstvo, progon prijatelja, rasu vojsci, raskid ženidbenih veza - i šta vam ja znOtkad ste vi pristaša astrologije?1

Ostavimo to. Kada ste posljednji put vidjeli mogoca?Sinoć.Jeste li razgovarali s njim? Jesam - dva puna sata.Jeste li se u miru rastali? Niste li u njega opazili nimalo ljutine, ni u riječima ni u vladanju? Baš nimalo.Razmislite čime ste ga mogli uvrijediti i uklanjajte mu se, molim vas, neko vrijeme, dok se ne utiša vatra njegova gnjeva, koji u ovaj čas tako u njemu bjesni, da bi se i onda teško umirio kad bi vas izbi Neki me je nitkov ocrnio. I mene je strah. Molim vas, klonite ga se i ne idit mu na oči dok ne popusti žestina njegova bijesa i, kako rekoh, sklonite se kod mene, u mojoj sobi, odakle ću vas u zgodan čas odvesti da čujete što govori moj otac. Molim vas, idite - evo, to je moj ključ. Ako budete kuda izlazili, idite samo s oružjem.S oružjem, brate?Brate, ja vas najbolje upućujem. Ne zvao se poštenjakom ako vam se išta dobro sprema. Samo sam vam natuknuo, što sam vidio i čuo, a nipošto vam nisam pokazo pravu sliku svega toga. Molim vas, odlazite.Hoćete li mi se skoro javiti? Vaš sam sluga u toj stvari.Edgar ode.1. Astrologija je bila vještina koja je po kretanju i položaju zvijezda prorid budućnost i sudbinu ljudi.EDMUND:GONERIL:OSWALD: GONERIL:Lakovjeran je otac to - a bratMoj plemenit i njegovoj je duši

Toliko strano svako nedjelo,Te nije kadar ni posumnjati -I moje spletke titraju se lakoPoštenjem ludim njegovim! - Ja vidimSvoj posao. - Sto nisam rodom steko,U mojoj glavi to će da se rodiI sve je zgodno što me k svrsi vodi.Ode.

Treći prizor1

Soba u dvoru vojvode Albanyja. Uđu Goneril i Oswald.Zar mi je otac izbio dvoranina zato što mu je izgrdio ludu?Da, milostiva gospođo. Žalosti me u danu i u noći. I svaki sat u nove pogreške On upada, a sve nas to u razdor Uvaljuje. Ja neću to da trpim. I vitezi mu drski postaju, A on nas kori baš za svaku tricu. Iz lova kad se vrati neću s njim Govorit. Da sam bolna, recite -I dobro bit će ako budete U svojoj službi mlaki. Ja ću svu Krivicu na se uzet.Vani rogovi.

■ kmeđu prva dva 3 tjedna.prva dva prizora i ovoga prošlo je svakako nekoliko dana, a moždaKralj Lear OSWALD: GONERIL:OSWALD: GONERIL:Čujem ga Gdje dolazi. Pokažite tolikoNemarnosti mu grube vi i drugi,Koliko vas je volja. Htjela bihDa govori se o tom. Ako mu seSto ne sviđa, nek ide mojoj sestri,A njeno srce s mojim slaže seDa nećemo gospodstva nad sobom.Još i sad hoće ludi starac tajDa vrši vlast, a odreko se nje.Života mi, ludovi stari suKo dječica i karanja im trebaKad milovanje na zlo izađe.Zapamti što ti rekoh.Dobro, gospo.Za vitezove nek je hladnijiVaš pogled - pa nek bude što mu drago.Ja ne marim - jer tražim prilikuDa sve mu reći uzmognem. - A sad ćuPisati sestri, neka se u svemuPovede za mnom. - Ručak nam pripremi.Odu.

Četvrti prizorTrijem u istom dvoru. Uđe Kent, preodjeven.KENT: Da mogu tako drugi glas posuditDa ne bi nitko po govoru mom Prepoznao me, onda bi moj naum Urodio baš onim posljetkom Zbog kojega svoj lik preobrazih. -Prognani Kente, ako možeš služit, Gdje osuđen si, dobro - ljubljeni će Gospodar tvoj te naći sveg u poslu.LEAR:KENT: LEAR: KENT:LEAR: KENT: LEAR:KENT: LEAR: KENT: LEAR: KENT:LEAR: KENT: LEAR: KENT:LEAR: KENT:Engleska je već u Shakespeareovo doba bila protestantska zemlja, a katolici, Petkom jedu samo ribu, bili su smatrani lošim podanicima. Kent, dakle,ovim riječima reći kako je valjan podanik.Vani rogovi. Udu Lear, vitezovi i sluge. Ni časka neću čekati ručak. Idite, spremajte ga. Sluga ode.Ej, tko si ti?Čovjek, gospodine.Sto je tvoje zvanje? Sto želiš od nas?Sto se zvanja tiče, nisam manje nego što se čini.

Vjerno služim onoga koji me primi s povjerenjem,ljubim onoga tko je pošten, družim se s onim tkoje mudar te malo govori, bojim se posljednjeg suda,tučem se kad dođe do nevolje i ne jedem riba.1

A što si?Vrlo prostodušan momak, a ubog sam kao kralj. Ako si tako ubog za podanika, kao što je on za kralja, onda si prilično ubog. Sto želiš? Službu.Koga bi htio služiti? Vas.Poznaješ li me, momče?Ne, gospodine - ali u vašem je držanju nešto što bihhtio nazvati gospodarom.Sto je to?Dostojanstvo.Kakve službe umiješ vršiti?Umijem čuvati poštenu tajnu, jahati, trčati, ljepušnupriču svojim pripovijedanjem pokvariti i jednostavnuvijest prosto doglasiti. Vješt sam u svemu za štosu sposobni obični ljudi, a najveća mi je vrlinamarljivost.Koliko ti je godina?Nisam tako mlad da bih ljubio žensku glavu zbog pjevanja, a nisam ni tako star da bih se zbog čega god u nju zagledao. Četrdeset i osma mi je naLEAR:OSWALD:LEAR:PRVI VITEZ: LEAR:PRVI VITEZ: LEAR:PRVI VITEZ:LEAR:PRVI VITEZ:LEAR: leđima.Hajde sa mnom, bit ćeš mi sluga. Ako mi se poslanička ne budeš manje sviđao, neću se skoro s to" rastati. - Ručak - ej, ručak! - Gdje je moj momaj Gdje mi je luda? - Pođite vi, pa mi dozovite ludu amo.Ode sluga. Uđe Oswald.Hej, vi - vi, gdje je moja kći? Oprostite -Ode.Sto veli taj ugursuz? Zovnite natrag zvekana!Ode prvi vitez.Gdje mi je luda? Hej! - Kao da je sav svijet pozaspao..;Vrati se prvi vitez.Ej, gdje je ono pseto?Veli, gospodaru, da vašoj kćeri nije dobro.Zašto se nije vratio taj slugan kad sam ga pozvao? Gospodaru, rekao mi je u brk da neće.Da neće?Gospodaru, ja ne znam što je, ali bih rekao da s vašom visosti ne postupaju više onako uljudno i ljubazno kao prije. Opaža se da je jako splasnula ljubav u sve kućne čeljadi, pa i u samog vojvode i u vaše kćeri. A! Misliš li?Molim, oprostite mi, gospodaru, ako se varam, ali moja odanost ne može šutjeti kad mislim da se vašo visosti krivo čini.Ti me samo opominješ na moju vlastitu misao. Nedavno sam opazio vrlo hladnu nemarnost, ali sam volio sam sebe prekoriti s prevelike sumnje iPRVI VITEZ:LEAR

osjetljivosti nego da nekoga obijedim s namjerne i hotimične neprijazni. Odslije ću bolje pripaziti. - Ali gdje mi je luda? Već ga dva dana nisam vidio. Otkad je naša mlada gospa otišla u Francusku, luđak se sav pokunjio.Ostavimo to - opazio sam dobro. - Idite i recite mojoj kćeri da bih htio s njom razgovarati.Ode sluga.Pođite i zovnite mi amo ludu.Ode sluga. Vrati se Oswald.Ej - vi, gospodine - dođite amo, gospodine. Tko sam ja, gospodine? OSWALD: Gospin otac.LEAR: "Gospin otac1." Gospodinov slugane! Gadno pseto! Huljo! Psino! OSWALD: Nisam ja to, milorde, oprostite. LEAR: Dobacuješ mi drske poglede, ništarijo?

Tuče ga.OSWALD: Neću da me tucete, milorde.KENT: Ni da vam nogu podmetnemo, vi podli nogometašu?1

Podmetne mu nogu.LEAR: Hvala ti, momče. Ti mi služiš - i ja ću te voljeti.K-ENT: Ej, gospodine, ustanite! Nosite se! Ja ću vas naučitirazlike u položaju. Otale, otale! Ako hoćete još jednom mjeriti svoju bezjačku duljinu, ostanite - inače se nosite! Idite! Jeste li pametni? Tako.Izgura Oswalda.0r“ginalu football-player.LEAR: Ej - hvala ti, ljubljeno momče. Evo ti kapare na

tvoju službu.Daje Kentu novac. Uđe luda.LUDA: Dopustite, da ga i ja najmim. - Evo vam moja kaPruži mu svoju kapu.LEAR: Aj - što ti to radiš, zlaćani moj?LUDA: Čujte, bit će najbolje ako uzmete moju kapu.KENT: Zašto, ludo?LUDA: Pa zato što se držiš onoga koji je pao u nemilost.- ako se ti ne možeš smiješiti prema tome odakl vjetar puše, ubrzo ćeš prozepsti. Evo ti, uzmi m kapu. Gle, ovaj je čovjek prognao dvije kćeri, a t je protiv svoje volje blagoslovio. Ako pođeš za nji trebaš svakako nositi moju kapu. - Ej, kako, kume? Htio bih imati dvije kape i dvije kćeri.LEAR: Zašto, sinko?LUDA: Da sam im dao sve svoje blago, bio bih kape za sezadržao. Evo ti moja - drugu prosi u svojih kćeri. LEAR: E - čuvaj se - bič!LUDA: Istina je pas koji mora ići u kočak. Treba ga bičeistjerati, a gospa kuja1 može stajati kraj ognjišta i smrdjeti.LEAR: To je gorko kao pelin!LUDA: Čuj, naučit ću te neku pjesmu.LEAR: Nuder.LUDA: Pazi, kume.Ne pokazuj što imadeš,Zbori manje nego znadeš,Mudro svaki glas prosuđuj,Nigda mnogo ne posuduj,Manje hodaj, više jaši,Kockanja se mnogog plaši,1. Neiskreno laskanje, himba.LEAR-LUDA1

LEAR:LUDA ntuLEAR: LUDA: LEAR: LUDA:LEAR: LUDA: KENT: LUDA:LEAR: LUDA:Man“ se pića, man“ se moma, Nego lijepo ostaj doma, Pa će tebi pet put deset Biti više od pedeset. To nije ništa, ludo.Onda je kao govor neplaćena advokata - niste mi ništa za to dali. - Zar ne možete ništa nikako upotrebiti, kume?Nikako ludo - od ništa bit će opet ništa.: Molim te, reci mu, da je tolik i prihod njegovihzemalja. Ludi ne želi vjerovati.Gorke li lude!Znaš li ti razliku, sinko, između gorke lude i slatke lude?Ne znam, momče, nauči me.Dovedi mi gospodinaSto svjetovao tebe,Da razdaš svoja dobra sva,II stavi samog sebe -I gorka će se zajednoSa slatkom ludom srest,Na prvoj ruho šareno,A druga - ovdje jest.Zar me ti ludom zoveš, momče?

Sve si druge naslove razdao, a s ovim si se rodio.Nije taj sasvim lud, gospodaru.Nisam, vjere mi. Gospoda mi i veliki ljudi nećeto da priznadu. Da dobijem na to monopol, i onibi htjeli imati dio - pa i gospođe. Neće oni da svaludost ostane meni, hoće i oni nešto da šćape. - Dajmi jedno jaje, kume, i ja ću ti dati dvije krune.Kakve će to biti dvije krune?Pa kad prerežem jaje popolak i pojedem sadržaj,one dvije krune od jajeta. Kad si ti presjekao svojukrunu popolak i poklonio oba dijela, nosio si svogmagarca na leđima preko blata. Malo si imao mozgau svojoj ćelavoj kruni kad si zlatnu poklonio. Akoja to govorim kao luda, išibaj onoga koji je to prvipomislio.Pjeva:Za lude sad je nevolja,Mudraci sad su glupi,Jer ostavi ih pamet sva,Ko majmuni tu tupi. LEAR: Otkad je u vas toliko obilje pjesama?LUDA: Odonda, kume, kad si ti svoje kćeri učinio sebimaterama, jer kad si im dao šibu i sam svukao bjpjevaS veselja stase ronit suze, A ja sam s tuge zapjevao Sto kralj se žmure igrat uze I među lude što je pao.Molim te, kume, uzmi školnika da nauči tvoju lu lagati. Ja bih rado naučio lagati.LEAR: Čujte, ako budete lagali, išibat ću vas.LUDA: Htio bih znati kakav si ti rod sa svojim kćerima.me hoće išibati jer govorim istinu, ti bi me šibao budem lagao, a kadikad dobijem batina jer šutim kao riba. Volio bih da sam makar što nego luda, p ipak ne bih htio biti ti. Ti si svoju pamet na obje strane okrnjio, a u sredini nisi ništa ostavio. - Ev jedne krnj age.Uđe Goneril.LEAR: Ej - kćerko, što znači taj trak na tvom čelu? Rekabih da se od neko doba odviše mrštiš.LUDA: Bio si pristalo momče, dok se nisi morao brinutinjene mrštine, a sad si ništica bez broja. Sad sam više nego ti - ja sam luda, a ti nisi ništa. - Gone Da, molim, držat ću jezik za zubima. To mi nalaz vaše lice, premda ne velite ništa. Tako, tako!Tko sredinu s korom baci lako, Željet će je jošte i te kako.Pokazuje Leara.NERIL:

LUDA:LEAR: GONERIL:LUDA: LEAR:Ovo je prazna mahuna.Ne samo luđak taj, gospodine,Što smije sve, već i drugi od pratnjeDrzovite vam sveđ zadirkujuI svađu traže, mrsku, nesnosnuGalamu dižu. Ja sam mislila,Kad to vam javim, da ću naći lijeka,A sada strah me - prema onom što steUradili i rekli maloprije -Da pomažete to postupanjeI potičete odobravanjem.0 - da je tako, grijeh taj ne bi mogo Da ukloni se prikoru, a ustukDa spava, radeć oko općeg dobra, Pa makar vas u djelovanju svom1 ojadio, što bi inače Sramota bila, ali nužda mora Zvati mudrim takav postupak. Ti znadeš, kume, da Crnoglavica1 hrani kukavicu, Dok ona joj odgrize glavičicu. Ugasila se svijeća, ostadosmo u tami. Jeste li vi naša kćerka?Čujte,Gospodine. Ja želim da se viI poslužite sjajnom mudrošćuSto puni ste je, znam. Okanite se

Tih mušica što od neko su dobaOtuđile vas vašem pravom biću.Zar magarac ne može opazit kad kola vuku konja?- Hop, curo2, ja te ljubim.O, poznaje 1“ me tkogod tu? - To nije Lear. Zarovako hoda Lear? OvakoZar govori? Ta gdje su oči mu?Malaksala mu pamet ili um se1 0riginalu hedge-sparrow, njem. Grasmucke Sylvia.. 0riginalu Jug, što je familijarni oblik imena Judith. Jug znači i vrč, a u Jerri jeziku i djevojčura. Ovo mjesto nije posve jasno.LUDA: LEAR:LUDA:LEAR:GONERIL:LEAR:GONERIL:Zamračio. - Ha! Bdim li ja? Ne, ne. Tko može reći, što sam? Learova sjena!Ja hoću to znati, jer znaci kraljevske časti, shvaća i razum vele mi da se varam, ako mislim, da imao sam kćeri.Koje ćete učiniti poslušnim ocem. Ej, vaše ime, lijepa gospodo? To začudenje vaše miriše Na ostale vam budalaštine. Valjano, molim, shvatite moj naum I ko što stari ste i časni, tako I mudri budite. Držite ovdje Sto vitezova i momaka, proste I razuzdane, drske ljude, tako Da njihovim je vladanjem naš dvor Osramoćen, na bučnu krčmu nalik, A bančenje i blud ga čine više Krčmetinom i bludilištem nego Palačom časnom. Stid već ište brzi Lijek. Zato sad vas ona moli koja Inače vazda uzimlje, što želi Da svoju pratnju malo smanjite, A oni što vam ostanu u službi Da budu ljudi koji dolikuju Staroj vam dobi, koji poznaju I sebe i vas! Grom i pakao!Osedlajte mi konje, pratnju mi Sazovite. - Ja neću, izmetnuto Kopile, tebi dodijavat. Još Imadem jednu kćerku. Moje ljudeVi tucete, a vaša divlja rulja Za sluge ište bolje od sebe.LEAR:Uđe Albany. O jao onom tko se kasno kaje!Vojvodi AlbanyjuGospodine, u dobri čas. Je 1“ ovo I vaša volja? Recite mi! - Konje Izvedite! - O nezahvalnosti! O đavle srca kamenoga, ti si Užasniji od morske nemani1 Kad pokažeš svoj lik u djeteta! ALBANY: Umirite se, molim, gospodaru. EAR Gonerili: O lažeš, kleta ti sovuljago,Jer moja pratnja birani su ljudi Vrlina puni, dobro poznaju Sve dužnosti i najbrižljivije Svoj čestit obraz čuvat umiju. O sitni griješe, kako si se ružan Pokazao u Cordelije, te si Svu građu moga bića rasklimao Ko mučila, a iz srca mi ljubav Svu izvuko i u žuč prometnuo.Udari se po glavi.

O Leare, Leare, Leare! Udari Po vratima na koja ludost uđe, A razum ode. - Ajte, ljudi moji. Ja nisam kriv i ne znam što vas je Ogorčit moglo. Možda, milorde. -Čuj, prirodo, čuj, draga božice! Obustavi svoj naum ako si Stvorenje to oplodit mislila! U krilo joj usadi bezrodnost, Osuši u njoj ustroj oplodni, Da nikada joj čedo ne nikne Iz tijela sramnog, da je prodici! Al ako mora rodit, stvori joj Od zlobe dijete, da joj bude sveđl.T0 wje nikakva određena morska životinja.Nečovječna i mrska muka. Nek jojU mlado čelo bore utisne,A kišom suza brazde iskopaNa obrazima. Muku majčinuI radost svu joj prometni u podsmijehI porugu - pa neka osjetiDa dječja je neharnost oštrijaOd zmijinjega zuba. - Otale!Ode.ALBANY: O bozi blagi! Kako nasta to? GONERIL: Ne trudite se razlog doznati, Već neka hir ga vodi onamo Kud staračka ga ludost puti.

Lear se vrati.Što?U jedan mah pedeset pratilaca? Za osam1 dana? Što je, gospodaru? Sve ću ti reći -GoneriliZemljo i nebesa!O stid me je što imaš moć, te tako Moj muški ponos drmaš da iz mene Te vrele suze, ko da si ih vrijedna, Provaljuju. - O kuga pala na te! Sve biće nek ti prožmu očevog Prokletstva rane neizlječive! -Vi stare, lude oči, plačite Još jednom, da vas onda iskopam1. Lear je jamačno iza pozornice doznao za Gonerilinu odredbu da ima otpustiti pedeset pratilaca. U originalu stoji: Within a fortnight, što znaci četrnaest dana. Ovdje je stavljeno za osam dana, radi stiha, a to nije nika bitna promjena.LEAR:ALBANY: LEAR:GONERIL: ALBANY:GONERIL:I odbacim - da nakvasite prahTim suzama što sad ih lijete.Ha! Zar je dotle došlo? Neka bude! -Još imam jednu kćer, što stalno znamDa nježna je i mila, pa kad toO tebi čuje, noktima će tebiIzgrepsti vučje lice. Vidjet ćešDa opet ja ću uzet onaj likSto mislila si da sam zanavijekOdbacio ga - hoćeš, vjere mi!Odu Lear, Kent i pratnja.O, čujete li ovo, milorde? Ne mogu biti nepravedan, premda Svim srcem ja vas ljubim, Goneril -Umirite se! - Oswalde! -LudiLUDA:A vi,Sto više ste ugursuz nego luda, Za gospodarom svojim idite.Kume Leare, kume Leare, čekaj i uzmi ludu sa sobom.Kad se lija uhvati,Ona će se moratiS takvom kćerkom vješati;Ja ću uže gledatiZa tu kapu kupiti.Ode.GONERIL: Taj čovjek nije loše smislio!Sto vitezova! Baš bi korisnoI mudro bilo, ostavit mu spremnihSto vitezova, da na svaki hirI mušicu, na svaku utvaru,Na svaku tužbu, razmiricu možeOružat ludost snagom njihovomI našim se životom titrati. -Oswalde! Čujte!ALBANY: Odviše se možda Vi bojite.GONERIL: O, bolje nego odvećDa vjerujem. Kad meni prijeti šteta, Ja volim nju ukloniti no sama Da uklonjena budem: Znadem ja Njegovo srce. Sto je rekao, Napisala sam sestri. Ako ga Zadrži ona sa sto vitezova, Gdje ja joj sve prilike razložih -Oswald se vrati.Ej, Oswalde, napisaste li pismo Za moju sestru?OSWALD: Da, napisah, gospo.GONERIL: Na konja hitro! Pratnju uzmite!Predočite joj sav moj lični strah I dodajte još svoje razloge, Da utvrdi se bolje. Na noge! Pa žurno natrag.Oswald ode.Ne, moj gospodaru, Ja neću korit vaše slabašno I nježno biće, ali oprostite -Svak će vas više stoga osuđivat Sto u vas nema dosta mudrosti, No hvalit zbog te štetne blagosti.ALBANY: Ja ne znam dokle dopire vam pogled Al dok mi oko boljeg nastojimo, I samo dobro često pokvarimo.GONERIL: Pa?ALBANY: Dobro, dobro, ali posljedak!UDA:

LEAR: ,UDA:LEAR: LUDA:LEAR: LUDA:LEAR: LUDA:LEAR:LUDA:LEAR:LUDALEAR:LUDA

Peti prizorDvorište pred dvorom vojvode Albanyja. Uđu Lear, Kent i Luda.Pođite najprije do Glostera s ovim pismom. A mojoj kćeri ne recite više od onoga što znate nego što bude pitala kad pročita ovo pismo. Ako se svojski ne požurite, bit ću ondje prije vas. Neću spavati, gospodaru dok ne predam vaše pismo.Ode.Da je čovjeku mozak u petama, zar mu ne bi lakoozebao?Bi, sinko.Onda se raduj, molim te, jer tvoja pamet neće ići upapučama.1

Ha, ha, halVidjet ćeš, tvoja će ti druga kći biti prijazna - jer premda je nalik na ovu kao divljaka na jabuku, ipak ja znam što znam. A što znaš, sinko?I okusom će biti nalik na ovu kao divljaka na divljaku. Ti znaš zašto nam je nos nasred lica? Ne znam.Pa zato, da nam bude sa svake strane nosa po jednooko. Sto ne možeš iznjušiti, u to zagledaj.Krivo sam joj učinio -Znaš li kako ostriga gradi svoju školjku?Ne znam.Ni ja - ali znam zašto puž ima kućicu. Zašto?Pa zato da u nju uvlači glavu, a ne zato da je pokloni svojim kćerima, pa da mu onda rogovi ostanu bez pokrova.Zaboravit ću svoju ćud. - Tako nježan otac! - Jesu liLuda hoće reći da Lear nema više ni u petama pameti koja bi mu mogla sti.mi konji spremni? LUDA: Tvoji su magarci1 po njih pošli. Razlog zašto uVlašića nema više od sedam zvijezda lijep je razl LEAR: Jer ih nema osam.LUDA: Jest, zaista. Ti bi bio dobra luda.LEAR: Silom oduzeti! Nakazo nezahvalnosti!LUDA: Da si ti moja luda, kume, ja bih te istuko što siostario prije vremena. LEAR: Kako to?LUDA: Nisi smio ostarjeti dok se ne opametiš.LEAR: O ne dajte da siđem s pameti,Nebesa blaga! Svijest mi ostavite!Ja ne bih htio sići s pameti!Uđe prvi vitez.Ej, jesu li konji gotovi? PRVI VITEZ: Gotovi, gospodaru. LEAR: Hajdmo, sinko.LUDA: Imade 1“ ovdje neka djevicaSto sad se smije mojim riječima,Ta neće dugo već djevo vati,Van ako li se nešto pokrati.2

Odu.1. Sluge.2. Ove neukusne stihove, koji u originalu valjda i nisu Shakespeare0 govori luda gledateljima u

kazalištu.DRUGI C1NPrvi prizorDvorište u gradu grofa Glostera. Uđu Edmund i Guran.EDMUND: Dobra večer, Curan.CURAN: I vama, gospodine. Bio sam kod vašeg oca pa sam mu javio da će vojvoda od Cornvvalla i vojvotkinja mu Regan večeras k njemu na noćište.EDMUND: Kako to?

CURAN: E - ne znam. Niste li čuli što se glasa - hoću reći šapuće? Jer sad se to još samo na uho govori.EDMUND: Nisam. Molim vas, o čemu se radi?CURAN: Zar niste čuli da bi doskora lako moglo biti rata između vojvode cornwallskog i albanskog?EDMUND: Nisam ni riječi.CURAN: Onda ćete još čuti. Zbogom, gospodine.Ode.EDMUND: Večeras ovdje vojvoda? Baš sjajno Moje tkivo to se utkiva. Moj otac je stražare postavio Da moga brata uhvate - a ja Imadem neki škakljiv posao Za izvršit. - Pomozi mi, brzino I srećo! - Brate! Čujte! Jednu riječ!Ude Edgar. 471Moj otac vreba - bjež“te s ovog mjestaJer doznao je gdje ste sakriti,A noć vam daje zgodnu priliku. -Zar niste ništa protiv vojvodeOd Cornvvalla govorili? Jer sad,Večeras, žurno amo dolaziI Regan s njim. Zar niste ništa rekli0 namjeri mu protiv vojvode Od Albanvja? Dobro razmislite.EDGAR: Ništa -Znam pouzdano.EDMUND: Otac, čujem, ide.Oprostite mi, trebam naoko Mač povući na vas. Trgnite1 branite se tobož - onda zbogom. -Predaj se! - Pred mog oca! - Svjetlosti Hej! - Bjež“te, brate! - Zublje, zublje -ZbogomEdgar ode.Da malo krvi sebi pustim. To će Pobudit miso da je oštro bilo. Pijandure sam vidio - za šalu -Još više od tog činit.Rani se u ruku.Oče, oče! -Stoj, stoj! - Zar nema pomoći mi? Uđu Gloster i sluge sa zubljama.GLOSTER: Gdje jeTaj nitkov, Edmunde?EDMUND: U mraku jeTu stajao sa oštrim golim mačem, Čarolije je klete mrmljao I mjesec je zazivo u pomoć.

GLOSTER: Al gdje je?5?0STER: GLOSTER:Eto krvi, gospodaru.A gdje je nitkov, Edmunde?OvudaOn uteče, gospodine. Kad nije Nikako mogo -Ganjajte ga! - Za njim!Ode nekoliko slugu.Što nije mogo? EDMUND: Nagovoriti meDa vašu milost umorimo - jer mu Ja rekoh da će bozi osvetnici Sve svoje munje na ocoubojicu Navrnuti - i rekoh mu kolike I jake veze vežu dijete s ocem -Te napokon, gospodine, kad vidje, Da s gađenjem se ja odupirem Neprirodnoj mu namjeri, sav bijesan Navalio je golim mačem na me Goloruka, te lako mu je bilo U ruku me ubosti. Ali videć Gdje plemeniti planuo je bijes U mome srcu, pravedan i smion, Na borbu spreman - ili prepavši se Od buke koju ja sam podigo, Najednom on je uteko. GLOSTER: Nek bježiDaleko, jer u ovoj zemlji neće Slobode imat. Nađem li ga - ode! Gospodar moj, naš dični vojvoda, Poglavar vrijedni moj i zaštitnik, Večeras bit će tu - i on će me Ovlastit neka proglasim da onaj Tko kukavnog ubojicu nađe, te ga Dovede na sud, našu hvalu će Zaslužiti, a tko ga skrije, smrt. D: Od njegove sam namisli ga htioOdvratit, al kad vidjeh da je čvrsto Odlučio, zaprijetih njemu oštro

£EMUNDa odat ću ga - na što on mi reče: "Ti kopile bez doma! Zar ti misliš Da u tebe toliko ima vjere, Vrline i vrednoće, te će se Baš svakoj tvojoj riječi vjerovati Kad protiv tebe stanem ja? Ne, ne! -Da zaniječem? I hoću - pa da im I pokažeš moj rukopis - te sve ću Okrenuti na tvoju kletu podlost, Na zlobu i podmuklost. Morao bi Zaglupit čitav svijet da ne bi držo Da to je tvog probitka poticaj Sto živo te i snažno nagoni Da tražiš moju smrt." GLOSTER: O nitkove,Okorjeli! Zar svoj bi rukopis Poreći htio? Nikad ga ne rodih.Trublje vani.

Čuj, vojvodine trublje. Ne znam zašto On dolazi. - Zatvorit ću sve luke, Umaći nitkov ne smije. To mora Dopustiti mi vojvoda - a usto Još svuda ću i sliku njegovu Razaslat, pa će cijelo kraljevstvo ga Upoznati - a tebi, sinko nježni I čestiti, izradit ću da budeš Za baštinika moga sposoban.Uđu Cornwall, Regan i pratnja.Moj plemeniti prijatelju, što je? Tek što sam došo - baš u ovaj čas -Već dočuh čudne glase. Ako jeTo istina, tad nema osvete Za takova zločinca dovoljne. A kako ste nam, milorde? O gospo,CORNWALL: REGAN:GLOSTER:RßCAN:

ZOSTER: REGAN:GLOSTER: EDMUND: REGAN:CORNWALL:EDMUND: GLOSTER:CORNWALL:GLOSTER:CORNWALL:EDMUND: GLOSTER:Već puklo mi je - puklo staro srce. Sto, zar je kumče moga oca vam O glavi radilo? Zar onaj komu je Moj otac ime dao? Zar vaš Edgar?0 gospo, stid bi htio to da skrije. Zar nije bio drug vitezova Raskalašenih što mi oca prate?Ja ne znam, gospo. Zlo je, odveć zlo. Da, gospo, on je bio u tom društvu. Tad nije čudo što je na zlo spreman! Jer oni su ga nagovorili Da smakne starca, pa da uzmognu Potrošiti i rasuti mu blago. Večeras baš je mene o njima Valjano sestra obavijestila1 tako me je opomenula,Te ako dođu u moj dom na konak, Ja neću tamo biti. Ni ja, Regan,To vjeruj. - Čujem, Edmunde, da vi Učiniste sinovljevu službu ocu. Pa to mi bjaše dužnost, gospodaru. Svu njegovu je podlost otkrio I ovu ranu zadobio htijuć Uhvatiti ga. Gone li njega? Da, gospodaru dragi. Ako ga seDočepaju, tad neće nitko se Već bojat zloće njegove. Po svojoj Poslužite se volji mojom vlašću. -A vi, moj Edmunde, što tako sjajno Vrlinu i pokornost ovaj čas Pokazaste, vi morate bit naš, Jer mnogo će nam trebat ljudi tako Duboke vjere, pa vas zato prvog Sad uzimljemo. Služit ću vam vjerno, Ma kakav bio inače. Ja

hvalimDrugi prizorPred Glosterovim gradom. Uđu Kent i Oswald, svaki s druge strane.OSWALD: Dobro jutro, prijatelju, jesi li ti iz ove kuće?KENT: Jesam.OSWALD: Kuda da smjestimo konje?KENT: U blato.OSWALD: Molim te, reci mi, ako sam po ćudi.KENT: Nisi mi po ćudi.OSWALD: E, onda ni ja ne marim za te.KENT: Da si mi u lipsberškom oboru1, mario bi i te kako za meOSWALD: Zašto tako sa mnom postupaš? Ja te ne poznajem-KENT: A ja tebe poznajem, momče.1. Što znači Lipsbury pinfold njem. Pferch von Lipsbury, nije dosad valjano protumačeno.Za nj vašoj milosti. CORNWALL: Vi ne znateZbog čega smo u pohode vam došli. REGAN: U nevrijeme, u mrkloj noći. DičniNaš Gloster, vrlo važni razlozi,Zbog kojih vašeg savjeta nam treba.Naš otac nam je pisao i sestra0 prepirkama, te sam držalaDa zgodnije ću izvan kuće na njih Ja odgovorit. Obadva glasnika Tu čekaju da čuju odgovor. Ohrabrite nam srca, dragi stari Naš prijatelju, svoj nam savjet dajte U našoj stvari, koji joj je nužan1 hitan.GLOSTER: Gospo, ja ću vam poslužit.Dobro mi došle vaše milosti.Odu.Drugi Cin

0SWALD: KENT:OSWALD: KENT:OSWALD: KENT:OSWALD: KENT:OSWALD:EDMUND-KENT:

Pa što misliš, tko sam?Ugursuz, hulja, čankoliz, podao, drzak, praznoglav, odrpan, golotrb, gladan, prljav, bosonog ugursuz, kukavica. Strašivica, kopilan, ulizica, tašt, nitkov, kicoš, vucibatina, htio bi da budeš svodnik, da se udvoriš, i nisi ništa drugo nego mješavina nitkova, prosjeka, kukavice, svodnika i sin i baštinik polutanske kučke.1 Istuć ću te da ćeš cviljeti u sav glas ako zaniječeš i najmanje slovce od tih svojih naslova.Ej, kakvo si ti to čudovište da tako grdiš čovjeka, a ne poznaješ ni ti njega ni on tebe. Kakav si ti bezobrazan nitković pa poričeš da me ne poznaješ! Tek su dva dana što sam ti podmetnuo nogu i istuko te pred kraljem. Povucite mač, nitkove - noć je, doduše, ali je mjesečnina. Napravit ću od vas kašu - povucite, jadni berberski momčiću.Potegne mač.Idi! Ja nemam s tobom nikakva posla. Povucite, bijednice! Vi dolazite s pismima protiv kralja i zauzimljete se za svoju taštu lutku protiv njena kraljevskog oca. Povucite, nitkoviću, ili ću vam tako sasjeći butine - povucite, huljo! Na megdan! U pomoć! Umorstvo! Upomoć! Udarite, podli robe! Stojte, nitkoviću, stojte! Vi nagizdani slugane, udarite! Tuče ga. Hej! U pomoć! Umorstvo! Umorstvo!Uđe Edmund.Ej! Stoje?S vama, dragoviću, ako vam je po volji. Ovamo, da vas osolim, ovamo gospodičiću. Uđe Gloster.ve su pogrde većinom sasvim slobodno prevedene.GLOSTER: Oružje, mačevi! - Što se zbiva tu?Uđu Cornwall, Regan i sluge.CORNWALL: Umirite se, tako vam života! Tko prvi udari, umrijće. - Što je? REGAN: Glasnici su od sestre i od kralja.CORNWALL: Zašto se zametnula kavga? Govorite. OSWALD: Ja jedva dišem, gospodaru moj. KENT: I nije čudo kad ste se tako hrabro vladali. Kukavnaništarijo, priroda te se odriče. Tebe je napraviokrojač.CORNWALL: Ti si čudan svat. Kako će krojač napraviti čovjeka? KENT: Da, krojač, gospodine. Kipar ga ili slikar ne bi mogatako loše napraviti, pa da su i samo dva sata bili unauku.CORNWALL: Ta recite, kako je nastala vaša zadjevica? OSWALD: Ovaj stari nasrtač, kojemu sam poštedio život zavolju njegovoj sijedoj bradi -KENT: Ti prokleto i nepotrebno slovo "X"! Milorde, akomi dopustite, zgazit ću toga neotesanog nitkova užbuku, pa ću njime nažbukati zid u kakvu zahodu.- "Poštedio moju sijedu bradu" - vrtiguze! CORNWALL: Hej, mir! Zar nema u vas poštovanja,Vi gadna ništarijo! KENT: Ima, gospodaru,Al srdžba ima pravo starije. CORNWALL: A što ste se rasrdili? KENT: Što takavUgursuz nosi mač, a ne nosiPoštenja. Takvi smješljivi nitkoviKo štakori pregrizu često veze,Što prejake su da ih razvezeš.Sve strasti oni uljepšavajuŠto gospodaru planu u srcu,Te siplju ulje u vatru, a snijegNa hladna čuvstva. I potvrđujuI niječu - ptičji kljun svoj okrećuZa svakim dahom gospodarevimI promjenom - te ništa ne znajuCORNWALL: KENT:CORNWALL: KENT:CORNWALL: KENT:CORNWALL:No kao pseta trčat za njima. -0 kuga na vaš padavičav obraz! Zar smiješite se mojim riječima, Ko da sam lud? O da si, gusače,Na sarumskoj poljani, preda mnom bi Sve gačuć bježo do u Camelot.1 Ej starce, zar si ti poludio! Protivštine se nikakve ne mrze, Ko meni što je takav nitkov mrzak. A zašto ga nitkovom zoveš? Cim je Uvrijedio te? Njegova se glava Ne sviđa meni. Možebit ni moja Ni njegova2 ni njena? Moje zvanje,Gospodine, jest iskrenost. Ja vidjeh U svome vijeku boljih glava nego Sto stoje tu na ikojem ramenu Sto ovaj čas ih vidim pred sobom. Ugursuz to je neki što ga nekoć Pohvališe s neuglađenosti, Pa glumi drsku sad neuljudnost1 nasilu se pravi drukčiji

No jest. Poštena on i iskrena je duša3,Ne zna laskat, nego vazda zboriTek istinu - pa ako li je ljudiPodnesu, dobro, ako ne - e, bar je iskren!Znam ja tu vrstu nitkovića štoU iskrenosti takvoj više himbeI više podlih goje namisliNo dvaest jadnih, ropskih ulizica,Sto pogureni svoje dužnostiPretjeruju.■ Ov0 je mjesto vrlo nejasno. Sarutn plain je velika ravnica u grofoviji °merset, a Camelot je nekad bio prijestolnica slavnog kralja Artura u priči,n° bit će da se tako zvalo i neko mjesto u istoj grofoviji, gdje su se mnogof jile guske.r plosterova. Ironijski.KENT:CORNWALL: KENT:CORNWALL: OSWALD:KENT:CORNWALL:KENT:0 tako meni vjere, Gospodine, i prave istine1 s dopuštenjem vaše divne zvijezde, Sto moćno kao vijenac žarke vatre Na čelu svijetlog Feba1 -Sto to znači?Hoću se ostaviti onog načina govora koji vam jetako mrzak. Znam, gospodine, da nisam laskavac.Onaj što vas je prevario pravim riječima bio jepravi nitkov, a to ja ne želim biti, pa i da me za tozamolite, makar bih time stekao vašu nemilost.A čime ste ga vi uvrijedili?Baš nikad ničim - ali prohtjelo seOnomad kralju, gospodaru mu,Da udari me s nesporazumljenja.I on se tamo desio pa htjedePolaskati ljutini njegovoj,Te odstraga me svali - a kad bijahNa zemlji, psovo me i grdioI velikim se pravio junakom,Te kraljevu je hvalu stekaoSto napao je onog koji sam seSavladao - i obodren tim strašnimJunaštvom, opet tu me udario.Tim bijednicima i kukavicama je Ajant2 tek luda.Klade ovamo!Tvrdovrati i stari lupežuI hvališo sjedoglavi, ja ćuNaučiti vas -Gospodaru, ja samPrestar da učim. Nemojte po kladeZa mene slati. Kralja služim ja,Po njegovu sam došo nalogu -I malo ćete poštovanja viPokazati, a mnogo drske zlobeSpram časti i spram lica kraljevaGlasnika mu u klade mećuć.1. Feb Phoebus, poetično ime boga Apolona.2. Grčki junak u trojanskom ratu.CORNWALL:REGAN:KENT:REGAN: CORNWALL:Klade

Iznesite! - Života mi i časti, Do podneva tu će sjediti. Do podneva?Ne, gospodaru - do noći i cijelu Noć.Gospo, da sam pseto vašeg oca, Ne biste smjeli tako sa mnom vi Postupat.Al jer nitkov ste mu, hoću,Gospodine.Onakav to je bašUgursuz ko što svast nam piše. Klade Donesite.Iznesu klade.GLOSTER: Ja molim vašu milostDa to ne čini. Njegov grijeh je velik -I dobri kralj, gospodar će ga njegov Ukoriti - a vašom naumljenom Sramotnom kaznom najkukavniji se, Najpodliji nitkovi pedepšu Za krađe i za najniža zločinstva -I kralj će morat za zlo primiti Kad bude tako slabo poštovan U svom glasniku, tako kažnjenom. CORNWALL: Za ovo ja ću odgovarati. REGAN: Još gore mora sestra primitiŠto dvoranin je tako zlostavljen joj I napadnut gdje njezin nalog vrši. -Uklopite mu noge!Kenta stave u klade.Hajdmo, dragi Moj gospodaru.Odu svi osim Glostera i Kenta.KENT:GLOSTER: KENT:Žao mi vas, dragi,Al vojvodi se tako prohtjelo,A sav svijet znade dobro da mu ćudNe trpi smetnje niti otpora -Al ja ću za vas molit.Nemojte.Gospodine, to neću. Ja sam bdio I putovao teško, pa ću malko Prospavati, a onda zviždati. Na petama valjanu čovjeku Kadikad raste sreća. Laku noći Uradio je ružno vojvoda I zamjerit će mu se. Ode. Dobri kralju,Sto moraš staru riječ potvrdit: iz zla Još nagore. O svjetioniče1, Približder se ovoj bijednoj zemlji, Da uzmognem kod tvojih blagih zraka Pročitat pismo to. - Čudesa se U nevolji nam tek ukazuju. -Znam, da je pismo to od Cordelije,2 Sto srećom dozna za moj jadni način Života, pa će tražit priliku -Da izbavi me iz tog strašnog stanja I jadu lijeka nađe. - Umoran sam I izmučen od bdjenja. - Trudne oči, Okoristite tim se umorom, Da ne gledate sramotni mi ležaj. Fortuno3, laku noć - još jednom se Nasmiješi i okreni svoje kolo.Usne.1. 2. 3.Mjesec.Kada je i kako Kent dobio pismo od Cordelije, ne spominje se. Fortuna, božica sreće.GLOSTER:Drugi čin

Treći prizorOtvoreno polje. Uđe Edgar.Razglasiše me, čujem. Srećom se U duplju nekog drveta zaklonili Pred hajkom. Sve su luke zatvorene I nema mjesta, a da ne bi straže S neobičnom budnoćom čekale Da uhvate me. Ali dokle mogu Uklanjati se, čuvati se hoću -I namislih najsiromašniji, Najjadniji uzeti lik u kojem Još ikada se bijeda čovjeku Narugala i nijemoj ga živini Približila. Uprljat ću se blatom, A bokove ogrnut ćebetom, Svu kosu ću u čvorove zamrsit, Golotinjom ću svojom vjetrima Da prkosim i navalama neba. U zemlji toj su primjer mi i uzor Prosjaci ludi, koji glasno riču, U bešćutne i tupe svoje ruke Zabadat znadu igle, trnje, čavle I grančice od ružmarina - zato Da strašnim likom tim u kolibama, U mlinovima, u krovinj arama I ovčarama - sada ludom kletvom, Sad molitvama - milostinju mame. O bijedni Tom! O bijedni Turhgood!1 Da, to je nešto! Edgar nije ništa!Ode. Tumačenje imena "Tom" nalazi se u jednoj bilješci u 2. prizoru I. čina. dakle ime "Turlvgood", nije

poznato.Četvrti prizorPred Glosterovim gradom - Kent u kladama. Uđu Lear, Luda i prvi vitez.LEAR:PRVI VITEZ:KENT: LEAR: KENT: LUDA:LEAR:KENT: LEAR: KENT: LEAR: KENT: LEAR: KENT: LEAR:KENT: LEAR:KENT:Baš čudno što su tako otišli Da ni glasnika vratili mi nisu. Još jučer, čujem, nisu mislili Otići.Zdravo, dični gospodaru.Ha! Ti zar tjeraš rug za zabavu?

Ne gospodaru.Ha, ha! On nosi tvrde podvezice. Konji se vežu za glavu, psi i medvjedi za vrat, majmuni za bokove, a ljudi za noge. Kad čovjek odviše razmahuje nogama, zasigurno nosi drvene čarape. A tko je tako loše shvatio Tvoj položaj pa stavio te amo? On - on i ona - vaša kći i zet. Ne! Da!Ne, velim! A ja velim: da! Ne, nisu htjeli. Jesu!Jupitra mi, Ne, ne!Junone mi, da, da! Ne, nisuTo smjeli, nisu mogli, nisu htjeli. Ta to je gore od umorstva, tako Silovito povrijedit poštovanje! Razloži meni brzo, ali jasno, Na koji to zaslužio si način I zašto su ti nametnuli to Gdje došao si od nas? Gospodaru,U njihovoj sam kući vaša pisma Izručio, al prije nego sam Sa svoga mjesta usto, gdje sam klečećPokazao im svoju poniznost, Uniđe glasnik1, zasopljen i znojan Od hitnje i bez daha gotovo, Te sav u vatri javi pozdrave Od Gonerile, svoje gospe. Mene On prekide i pismo predade, Sto oni su ga odmah pročitali. Razabravši što piše u njemu, Sazovu sluge, smjesta uzmu konje I nalože mi neka idem s njima Da milostiv im čekam odgovor -I hladno su me gledali. - A ovdje Glasnika drugog nađoh, čija je Dobrodošlica moju otrovala, Jer, kako vidjeh, isti bješe nitkov Sto nedavno je vašu visost tako Drzovito uvrijedio. I više Od srčanosti no od mudrosti Povukoh mač - al on je kukavnom I glasnom krikom dvor probudio. Vaš zet i kći su držali, da taj Moj prestupak je vrijedan poruge Sto sad je trpi.LUDA: Zima nije prošla ako divlje guske ovim smjerom lete.Kada oci nose krpe, Premnogo od djece trpe, Ali gdje su pune kese, Dječicu vrline rese. Tko je ubog, nikad neće Ući u dom bludne sreće.Ali pored svega toga dobit ćeš od svojih kćeri toliko da će ti biti dosta za godinu dana. LEAR: O, kakav mi se k srcu diže grčiNe, dolje, boli! Sto se dižeš? Dolje Imadeš stan. - A gdje li je ta kći? KENT: Kod grofa je, unutra, gospodaru.LEAR: Ne idite sa mnom - ovdje ostajte. Ode1.7bnije bio Oswald, nego jamačno netko od njegove pratnje.PRVI VITEZ:KENT:LUDA:KENT: LUDA:KENT: LUDA:Zar niste ništa više skrivili No što ste rekli? Nisam. Zašto kralj S tako malom pratnjom dolazi? Da si za ovo pitanje bio stavljen u klade, bilo bi ti posve pravo. Zašto, ludo?Poslat ćemo te mravu u školu, neka te nauči da zimi nema rada. Svakoga tko ide za nosom vode oči, samo ne slijepca, a između dvadeset nosova nema nijednoga koji ne bi njušio onoga što smrdi. Odmakni ruke kad veliko kolo nizbrdo krene, jer će ti slomiti vrat ako budeš s njime jurio, ali kad veliko kolo pođe uzbrdo, onda neka te vuče za sobom.1 Ako te koji mudrac bolje savjetuje, vrati mi moj savjet. Neću da ga se drži tkogod drugi osim nitkova kad ga luda daje.Tko u službu zato stane Da novca samo steče, Cim ti prva kiša pane Ostavi te i uteče. Ali luda ostat će, Neka mudrac pobjegne, Hulja ludom postat će -Ali luda huljom ne. Gdje ste to naučili, ludo? Nisam u kladama, ludo.Vrati se Lear s Glosterom.LEAR: Razgovarat neće sa mnom? Bolesni!I umorni! Svu noć su putovali! Sve izgovori. To su znaci bune Dones“te.I otpadanja. Bolji odgovor mi GLOSTER: Dragi gospodaru, znate,1. Luda se ruga Kentu što se drži Leara čije je kolo krenulo nizbrdo.LEAR:GLOSTER: LEAR:GLOSTER: LEAR:ZOSTER:Da žestoke je ćudi vojvoda,Nepomičan i stalan na svom putu.O - osveta! I kuga! Smrt! I pako!Sto? Žestok? Kakve ćudi? Gloster, Gloster,Razgovarati bih htio s vojvodomOd Cormvalla i sa ženom njegovom.Ma, gospodaru, to sam javio im.Što? Javio? Razumiješ li me,0 čovječe?Da, dragi gospodaru. Razgovarat hoće kralj s Cormvallom, S kćerkom hoće otac ljubljeni razgovarat - poslušnost ište. Je li To javljeno im? Grom i pakao! Što? Žestok? Žestok vojvoda? O reci Tom vatrenom vojvodi, da - ne -Ne jošte - možda njemu nije dobro -Jer bolest uvijek smeće s uma službe Što duguje ih zdravlje. Mi već nismo Mi, kad je narav primorana duši Naložiti da skupa s tijelom trpi. Ustrpljiv bit ću. Borim se sa željom Silovitom

da bolest i slaboću Za zdrava držim čovjeka. - Nebesa! A zašto ovaj ovdje sjedi? To me Uvjerava da odlazak je njen1 vojvodin tek himba. Pustite Mog slugu. Idi, reci vojvodiI ženi mu da s njima htio bih Razgovarat, sada, odmah. Reci im Nek dođu da me čuju, ili ću Na vratima im udarat u bubanj Dok buka ta im ne ubije san! Al ja bih htio da je sve u redu Među vama.LEAR:Ode.O jao, srce moje!Ne, ne diži se, srce moje! - Dolje!LUDA: Vičite mu, kume, kao nerazumna žena koja je živejegulje trpala u paštetu. Udarala ih je štapićem p0 glavi i vikala: Dolje nevaljalice, dolje! A njezin je brat od same dobrote svom konju sijeno maslacem mazao.Uđu Cornwall, Regan, Gloster i sluge.LEAR: Dobro jutro vam, jednom i drugom.CORNWALL: I vašoj milosti.Kenta stave na slobodu.REGAN: Veselim seSto vidim vašu visost. LEAR: Mislim, Regan,Da jest tako - a i znadem zaštoTo mogu mislit. Da se ne raduješ,Raskrstio bih s grobom tvoje majke,Jer preljubnica ležala bi tamo. -KentuA! Slobodni ste? O tom drugi put. -Predraga Regan, zla je tvoja sestra,Oštrozubu je zlobu amo1, Regan,Privezala ko jastreba, da jedvaGovorit mogu. Nećeš vjerovatiDa ćud je tako opaka joj, REGAN: REGAN: Umirite se, molim. Nadam se,Da umijete manje cijenit njeneVrline nego ona štedjet svojuPoslušnost.1 LEAR: Reci, kako to?REGAN: Ne moguNi mislit da bi moja sestra moglaPovrijediti i ponajmanju dužnost.1. Tu pokazuje Lear na srce, koje mu Gonerilina zloba poput jastreba kljujeLEAR: REGAN:

LEAR:GAN:LEAR ustaneCORNWALL: LEAR:Al ako možda skučila je obijest U vaše pratnje, bit će takav razlog I takva dobra svrha, koja je Oslobađa od svakog ukora. Prokletstvo moje na nju! Stari ste,Gospodine, i život vam je većNa rubu svojih granica - te nekiZdrav razum bi vas vodit moraoI vladat vama, koji bolje vidiVaš položaj no sami vi. Pa zatoPovratite se našoj sestri, molim,I recite joj, da je ojadiste,Gospodine.Zar ja da molim njuZa oproštaj? Gledaj, kako biTo našem domu dolikovalo.

Klekne."O draga kćerko, star sam, priznajem,I ništava je starost. Klečeć molim,Odijelo dajte, krevet mi i hranu."Gospodine, već dosta. To su mrskeLudorije. Povratite se sestri.Ne nikad, Regan. Moju pratnju jeUmanjila mi na polovicuI mrko me je gledala. Ko zmijaBaš u srce me svojim jezikomPogodila. Sva silna osvetaSto nebo je gomila nek se svaliNa nezahvalnu glavu njezinu.Vi zlobne moći, ohromite njenJoš nerođeni porod.Pi, gospodine.Vi brze munje, svojim plamenom Oslijepite podrugljive joj oči, Ljepotu njenu okužite vi, Močvarne magle - kad vas moćno sunce Izvuče, vi se spustite i ponosREGAN:LEAR:REGAN: LEAR:Njen ubijte.0 blagi bogovi!1 meni ćete to poželjeti Kad prijeka strast vas obuzme. Ne, Regan,Ne, tebe neću nikad prokleti, Jer blaga ćud te ne može navesti Na nemilost. U nje su divlje oči, A tvoje blaže, a ne žegu. Nisi Ti takova da moje radosti Poprijeko gledaš, da mi pratnju smanjiš I nesmotrenim se riječima Nabacuješ i da ograničiš Moj dio i da napokon mi zasun Prevučeš da ne uniđem. Ti bolje Znaš dužnosti što priroda ih ište, Djetinje veze, moć ljubežljivosti I dug zahvalnosti. Ne, nisi ti Zaboravila polu kraljevstva Sto ja sam ti je darovao. DragiGospodine, sad na stvar. Tko je toMog čovjeka u klade stavio?Vani trublje.CORNWALL: A kakve to su trublje? REGAN: Ne znam - bit ćeZacijelo sestra. Njeno pismo veli Da skoro bit će ovdje.Uđe Oswald.Zar je stigla Već vaša gospa? LEAR: To je onaj slugaSto svoj bez muke stečen ponos gradi Na nestalnoj milosti one kojoj I služi. - O, iz očiju mi, bijednice!ORNVVALL: Što misi vaša milost? LEAR Tko je sluguMog stavio u klade? Nadam se, Da nisi za to znala, Regan: - Tko je?Uđe Goneril.0 bozi, ako starce ljubite1 vaša blaga vlast odobrava Poslušnost - ako sami stari ste, Zaštitite me, pa mi u pomoć Pritecite.GoneriliZar nije tebe stid,Gdje gledaš ovu bradu? - Zar ćeš njoj Pružiti ruku, Regan? GONERIL: Zašto ne?Pa što sagriješih. Nije sve baš grijeh Što ludost misli i što bezumnost Nazivlje grijehom. LEAR: Odviše ste čvrste,0 grudi! Još zar prsnut nećete? -A kako dospje čovjek moj u klade?CORNWALL: Na moju riječ - al drskost njegova,Gospodine, zaslužila je manjeUnapređenje. LEAR: Vi? Zar vi ste toUčinili mu? REGAN: Oče, molim vas,Ne pravite se jaki kad ste slabi.Povratite se sada mojoj sestri1 ostanite kod nje dok se mjesec Ne navrši, otpustiv pola pratnje, A onda k meni dođite - jer nisam Sad kod kuće i nemam sredstava Što potrebna su da vas prehranim. Da k njoj se vratim i da otpustim Pedeset ljudi? Svakoga se krovaKrelj Lear

Odreći volim, volim boriti se S dušmanskim zrakom, s vucima se družit I sovama. - Tvoj zub je oštar, nuždo!1 Da k njoj se vratim? - Vatrenom Francuzu Sto bez miraza najmlađu nam uze, Dogmiziti bih lakše mogao Do prijestolja i kao rob zamolit Za prehranu, da jadni život svoj Uzdržim! - Da se vratim k njoj! - O, bolje Da svjetuješ me, neka budem rob I konj što tegli ovom gadnome Sluganu.

Pokazuje Osivalda.GONERIL: Po volji vam, gospodaru.LEAR: O ne tjeraj u ludilo me, kćerko!Ja neću tebi dodijavat! Zbogom! Već nećemo se vidjeti ni sresti! A ipak ti si moja krv i meso I moja kći - il bolje neka bolest U mesu mome, koju moram svojom Nazivat - čir, poganac, otok, prišt U mojoj lošoj krvi. Al neću te Grditi. Sram nek dođe ako hoće! Ne zovem ga, ne zovem gromovnika Da baci strijele, neću te crnjeti Pred uzvišenim sucem Jupitrom -Već ako možeš, popravi se, budi U zgodno vrijeme bolja. Mogu ja Biti strpljiv, mogu ostati Kod Regan - ja i sto mi vitezova.REGAN: Ne sasvim tako. Ja vam se ne nadahI nisam spremna za vaš čestit doček. Al poslušajte sestru, gospodaru -Jer tko god bijes vaš motri razumno, Taj mora mislit da ste stari pa -Al ona zna što čini.1. Ove riječi govori Lear za se.LEAR: REGAN:

GONERIL: REGAN:LEAR:REGAN:LEAR:REGAN: LEAR:Je 1“ to lijepo Rečeno.Smijem to da tvrdim. Što? Zar nije dosta i pedeset slugu? Što treba više? Pa i tolik broj Kad protiv njega govori opasnost I trošak. Zar toliko ljudi može U jednoj kući pod dva gospodara U prijateljstvu živjet? To je teško, A gotovo i nemoguće. ZaštoDa ne primite službu, gospodaru,Od onih koji njoj il meni služe?Da, gospodaru, zašto? Ako bi vasKadikad oni zanemarili,Mi bismo mogli kazniti ih. AkoŽelite k meni doći - jer sad vidimOpasnost - molim da dovedeteTek dvaest i pet, jer za više nemamNi konaka ni hrane.Sve vam dadoh -U dobri čas.I skrbnicama svojimUčinih vas i sve vam povjerih,A sebi samo tolik broj zadržahZa svoju pratnju. Što, zar moram k vamaSa dvaest i pet doći? To ste rekli?I ponavljam - ne više gospodaru.Ta opaka stvorenja ko da suJoš lijepa, ako ima gorih. NekaVrlina je, kad nisu najgori. -GoneriliGONERIL:Ja idem s tobom, jer pedeset je Još dvaput dvaest i pet. Tvoja ljubav Od njezine je dvaput veća.Čujte,Što treba vama dvaest i pet sluguII deset ili pet, gospodine, u domu Gdje dvostruk broj je dužan služiti vam?REGAN: I jedan čemu?LEAR: Ne govorite0 potrebi. I prosjak kukavan Imade neku stvarcu zališnu. Ne dajte više prirodi od onog Što treba njoj - i život čovječji Ne vrijedi više od životinjskog. Ti gospođa si - kad bi samo toplo Odijevati se bilo sjajno - narav Ne potrebuje odjeće ti sjajne, Što jedva te i grije. Ali što Zaista treba, dajte mi, nebesa -Strpljenja meni treba, da strpljenja! Ta vidite me jadnog starca, bozi, Jednako punog starosti i jada,

U obojemu nevoljnoga. Ako Vi potičete srca ovih kćeri Na roditelja - ne zaluđujte me Toliko, pa ću krotko to podnijeti -1 prožmite me plemenitim gnjevom Pa ne dajte da žensko oružje, Vodene kaplje, muški obraz moj Osramote. Nečovječne grdobe, Osvetit ću se jednoj i drugojDa sav svijet - nešto takvo ću učinit,Što - ne znam, što - al strava bit će svijetu!Zar mislite da plakat ću? Ne, nećuJa plakat. Mnogo imam razlogaDa plačem, ali srce će mi prijePrsnut na sto tisuća komadaNo zaplačem. - Poludjet ću, o ludo!Odu Lear, Gloster, Kent i luda.GONERIL: Oluja ide, hajdmo.REGAN: Kuća ta jeMalena, pa se starac ne može

Sa svojom pratnjom smjestiti valjano.G0NERIL:REGAN:HjONERIL: CORNWALL:LOSTER: CORNWALL: GLOSTER: CORNWALL: GONERIL:GLOSTER:REGAN:CORNWALL:On sam je tome kriv - jer sam je sebi Mir oduzeo, pa nek osjeti Tu svoju ludost. Njega samog ćuJoš rado primit, ali od pratnje nikog. Baš tako i ja. Gdje je milord Gloster? Za starcem pođe - al se vraća evo.Vrati se Gloster.Od gnjeva plamti kralj. A kuda ode?Na konja hoće - ali ne znam kuda. Nek ide samo - on se vodi sam. Ne ustavljajte njega nipošto. Gospodine.0 jao, noć se spušta1 strašno huče hladni vjetrovi, A mnogo milja uokrug ni grma. Tvrdoglavci nek idu k nevolji U školu, koju sami sebi stvore. Zatvor“te vrata - drska mu je pratnja, Na svašta ga podjarit može, jer je Zamamit lako uho njegovo -I razum veli: bojati se treba! Zatvor“te vrata - burna to je noć I moja Regan dobro svjetuje. Uklonimo se buri!Odu.Krelj Lear

TREĆI ČINPrvi prizorPustara.Oluja s grmljavinom i munjama. Uđu Kent i drugi vitez, pase sastanu.KENT: Tko tu je osim ružnog vremena?DRUGI VITEZ: Nemiran čovjek, ko i ovo vrijeme. KENT: Znam vas. A gdje je kralj?DRUGI VITEZ: U borbi jeS elementima bijesnim - zove vjetarDa otpuhne u more zemlju iliNad kopno digne vale kudrave,Da promijeni se sve il propadne -I čupa svoju bijelu kosu, kojuU slijepom bijesu divlji vihor hvataI prezirno razbacuje - u malomSvom ljudskom svijetu hoće preziromSavladati i vjetrove i kišu,Sto ganjaju se amo tamo. Noćas -Gdje isisana medvjedica voliOstati u brlogu1, a lav

I gladni vuk da suha im je koža -Gologlav juri on i ni za štoVeć ne mari. KENT: A tko je s njim?RUGI VITEZ: Tek luda -I šalom hoće odagnati jad Što razdire mu grudi. JCENT: Znadem vas,Gospodine - i zato, što vas znam, Usuđujem se povjeriti vam Prevažnu stvar. Između albanskog I cornwallskog vojvode je razdor, Sad još prikriven uzajamnom himbom -1 I ko što svatko koga moćna zvijezda Visoko digne i na prijestol stavi -Imadu sluge, al tek naoko, Jer to su samo francuski špijuni I uhode što dobro poznaju Naš položaj - i što se tiče kavgiI svađa vojvodskih i krute sile, Sto naniješe je starom blagom kralju -II nečeg dubljeg, čemu ovo možda Tek izvanjski je lik - al istina je Iz Francuske da vojska dolazi U rastrgano ovo kraljevstvo I nemarom se našim koristeć Već stupila je potajno u jednu Od najljepših nam luka, pa će skoro Svoj otvoreni stijeg pokazati. A sad me čujte. Ako smijete Toliko mojoj riječi vjerovati Da pohitate sve do Dovera, To nekog ćete naći tko će lijepo Zahvaliti vam ako li ga vjerno Obavijestite o nečovječnom I okrutnom postupanju, na koje Naš kralj se mora tužit s razlogom. A ja sam plemić odgojem i rodom I jer vas znam i jer vam vjerujem, To predajem vam ovu službu.DRUGI VITEZ: Htio bihRazgovarat s vama više.KENT: Nemojte.Za dokaz da sam mnogo više noSto vanjština mi kaže, ovu kesuOtvor“te - što je u njoj, uzmite,Pa Cordeliju ako nađete,A to ćete zacijelo, prsten taj jojPokažite i ona će vam rećiTko vaš je drug što sad ga ne znate.Pi! Kakva bura! Idem kralja tražit.DRUGI VITEZ: Dajte mi ruku. Nemate li ništa Da kažete mi više? KENT: Malo riječi, Al važnije su od dosadašnjih. Potrudite se ovud, ja ću onud, Pa kada kralja nađemo, nek onaj Tko prvi njega sretne drugog vikne.1

Odu na razne strane.

Drugi prizorDrugi dio pustare. Bura traje. Udu Lear i Luda.LEAR: Pušite vjetri da vam lica prsnu!Pušite! Bjesnite! Prolomite se, Sve kule naše i dok pijetle im Ne udavite! Munje sumporne I brze poput misli, preteče Gromova, koji dublje cijepaju, Sažezite mi sijedu glavu. I ti, O grmljavino, koja treseš sve, Raspljošti krupnu tu zemaljsku kugluI prirodne sve razbij kalupeTe jednim mahom uništi sve kliceIz kojih niče čovjek nezahvalnik! jjjDA: O kume, dvorska je sveta vodica u suhoj kući boljanego ova kišnica izvan kuće. Dragi kume, pođionamo i zamoli sve kćeri za blagoslov. Ovakva noćne žali ni mudrace ni lude. jj?AR: Zatutnji iz sve snage! Sipaj vatruI lijevaj dažd! Ni dažd ni vjetar - gromNi strijele nisu moja djeca. Neću,Elementi, s okrutnosti vas krivit,Jer vama nisam dao kraljevstvoNi djecom vas nazivao i vi miPokornosti ne dugujete. ZatoPo miloj volji bjesnite - i tuJa stojim, rob vaš, jadan, nemoćan,Slab, prezren starac - al vam ipak velimDa ropske sluge ste, jer nebeskeUdružili ste svoje vojske viS dvije klete kćeri protiv tako stareI sijede glave! O! Rugobe! O! LUDA: Tko ima kuću da u njoj skloni glavu, ima dobar šljem.Kad se prije glave tvojeHoće okućiti rep1,Ušljivi će bit oboje -Tako rade prosjaci.Tko svom srcu mjesto dade,Gdje mu nožni prsti stoje2,Tomu srce žulj imade,Toga sanak minuo je -

jer još nikad nije bilo lijepe žene, a da se ne bi cerila pred ogledalom. LEAR: Ne, ja ću biti uzor strpljivostiI ništa neću reći.Uđe Kent. U originalu cod-piece. To je zalistak na hlačama Hosenlatz. ■ Tko srce stavi na najosjetljivije mjesto.KENT: Tko je tu?LUDA: Bome, tu je veličanstvo i rep, tu je mudrac i luda.KENT: Aj, gospodaru, vi ste tu? - StvorenjaSto vole noć, ovakvu ne vole.Nebesa gnjevna straše prave noćnePutnike pa u pećine ih gone.Ne spominjem se, otkad čovjek sam,Tolike da sam ikad strijele čuoI tolik tutanj strašnih gromovaI huku dažda, riku vjetrova.Toliki jad i stravu nije kadraPodnijeti ljudska narav. LEAR: Velji bozi,Sto tako strašno bjesne nam nad glavom,Nek traže sada svoje dušmane.Zastrepi huljo što u sebi kriješZločinstva tajna koje nije pravdaJoš stigla - skrij se, ruko krvava -Krivokletniče - ti što krepost hiniš,A skvrniš rod svoj - prsni na komadeOd zebnje, ništarijo, što pod skrovitimI ljupkim vidom radiš čovjeku0 glavi. I vi, sakrite krivice, Provalite iz svojih skrovišta, Zamolite za milost ove strašne Glasnike - više grijeha podnijeh ja No sam počinih.KENT: Vaj, gologlavi!Moj gospodaru milostivi, tu Imade blizu neka koliba -Zaštitit će vas prijazno od bure. Otpočinite tamo. Ja ću se Do one tvrde kuće vratit, tvrđe No kamenje, od kojeg sazdana je.1 maloprije, kad sam za vas pito, Zakrčila mi ulaz. Silom ću Izmamit njeno škrto sažaljenje.LEAR: U glavi mi se vrti. - Naprijed, momče!Pa kako, momče? Je V ti hladno? Ja ti Sam zebem, brate. - Gdje je ona stelja?U nevolje je čudesna vještina Da čini jednu stvar dragocjenom. Do kolibe! - O jadna ludo - ti Ugursuze - imade jedan kutić U mome srcu koji tebe žali. i TJDA pjeva ■ Tko ima u glavi prazninu -Iju! - uz vjetar i dažd -Taj mirno nek snosi sudbinu, Pa makar lijeva vazdan. L£AR: Da, drago momče. - Kolibi nas vodi!Odu Lear i Kent.JLUDA: Ovo je sjajna noć da ohladi upaljenicu. -Izreći ću proročanstvo prije nego odem. Kad bude više riječju pop no činom, Kad krčmar stane vodu miješat s vinom, Kad plemić bude majstor svom krojaču I kad ženari dođu na lomaču, Kad svatko pravdu dobije na sudu, Svi vitezovi bogati kad budu, Kad kleveti se zatvore sva vrata, Kad ne bude u vrevi više tata, Kad lihvar prizna zlata da imade, Kad crkve stanu bludnice da grade, Tad albionsko kraljevstvo1 će spopast Golemi jadi, te mu prijeti propast. Tko to doživi, taj će vidjet jasno Da na dvije noge hodati je lasno. To će proročanstvo izreći Merlin2, jer ja živim prije njegova vremena.

Ode.Treći prizorSoba u Glosterovu gradu. Udu Gloster i Edmund.GLOSTER: Ao, ao, Edmunde, ne mili mi se taj nečovječni postupak. Kad sam ih zamolio, neka mi dopuste da ga smijem požaliti, oduzeli su mi vlast u mojoj vlastitoj kući, zabranili mi govoriti o njemu, moliti za nj i bilo kako ga potpomoći, jer će me inače zanavijek stići njihova nemilost.EDMUND: To je najveća okrutnost i nečovječnost.GLOSTER: Nemojte, ne govorite ništa. Među vojvodama je razdor i još nešto gore. Dobio sam večeras pismo - opasno je o tom govoriti. Zaključao sam pismo u svojoj sobi. Nevolje što ih sada kralj trpi bit će ljuto osvećene. Jedan se dio vojske već iskrcao. Moramo uz kralja pristajati. Ja ću ga potražiti pa ću ga potajno poduprijeti - a vi pođite i porazgovarajte s vojvodom da ne bi opazio moje milosrđe. Ako bude za me pitao, bolestan sam, legao sam u krevet. Pa makar i umro za to - a tim su mi baš i zaprijetili -kralju, mom starom gospodaru, treba pomoći. Nešto se čudno sprema, Edmunde. Molim vas, budite na oprezu!Ode.EDMUND: Za ovu ljubav, tebi zabranjenu, A i za pismo odmah vojvoda Nek dozna. To je sjajna zasluga I mora meni donijeti što gubi Moj otac - pa će sva mi sreća cvasti. Kad stari planu, mladi će porasti.Ode.Dovle govori Lear Kentu, a dalje za se.503

Četvrti prizorDio pustare s kolibom. Bura traje. Uđu Lear, Kent i Luda.Tu, gospodaru, ono vam je mjesto. Unidite, o dragi gospodaru, Jer vani je odveć bijesna noć Da čovjek ne podnese. R: Hoću bitiSam.NT: Amo, gospodaru, uđite. R: Sto - zar mi srce slomit hoćete?NT: Ne, volio bih svoje slomit. DragiMoj gospodaru, uđite. EAR: Ti mislišDa to je mnogo što nam prodire Do kože bijesni vihor. Tebi jest -Al gdje se veća bolest smjestila, Neznatnija se jedva osjeća. Od medvjeda bi htio pobjeći, Al ako te do mora bučnoga Nanese bijeg, u grotlo medvjedu ćeš Uletjet. Kad je duša bezbrižna, Osjetljivo je tijelo. Bura ta U mojoj duši mojim ćutilima Oduzimlje svak drugi osjećaj Do onoga, što nju obuzima.1 Neharnosti u djece! - Nije li To kao kad bi usta razgrizla Tu ruku zato što im hranu pruža? -Al ja ću ljuto kazniti - ne, neću Plakati više. - U takvoj noći mi Zaključat vrata! - Lijevaj! Trpjet ću! U takvoj noći! Regan! Goneril! Vaš stari, dobri otac, čije je Podašno srce sve vam dalo - o,Na ovom putu čeka ludilo.Da bježim od njeg! Ništa više o tom.KENT: Uniđ“te amo, dragi gospodaru.LEAR: Sam uđi, molim te, i brini seZa svoju udobnost. Oluja ta mi Ne dopušta na ono misliti Sto više bi me izmučilo. - Al ću Unići.LudiUđi, momče! Idi naprijed, Ti beskućnice ubogi - ej uđi. Pomolit ću se, pa ću spavati.Luda ode.Vi bijedni, goli stvorovi, pa bili Gdje god mu drago, što vas tuče ta Nemila bura, kako će vas vaša Nezaštićena glava, gladno tijelo I vaši dronjci što su puni rupa I škulja od tog nevremena branit? O, premalo sam brinuo se za to, Al sad se liječi, sjaju - snosi sve Da osjetiš što osjećaju bijedni. Da prospeš pred njih sve suviške svoje I pokažeš da pravedni su bozi.1 EDGAR iznutra: Hvat i po, hvat i po!2 Ubogi Tom!Luda dotrči iz kolibe.LUDA:KENT: LUDA:;NT:Upomoć! Upomoć! Ne ulazi ovamo, kume, tu ti je neki duh.Pruži mi ruku. - Tko je tamo?Duh, duh! Veli da mu je ime ubogi Tom.Tko mrmlja tu u slami? Ej, izađi.Uđe Edgar, preodjeven kao luđak.EDGAR:LEAR: EDGAR:Otale! - Proganja me kleti đavo -A vjetar ljut kroz oštri puše glog. Pođi u hladni krevet, pa se zgrij. Zar si ti sve dao svojim kćerima? Pa si na to spao? Tko će dati nešto ubogom Tomu? Njega je kleti đavo vodio kroz oganj i vatru, kroz poloj i vir, kroz močvare i bare - metao mu noževe pod jastuke i užeta u klecalo, stavljao mu otrov za štakore pokraj juhe1, usadio mu u srce oholost što jaše na doratu kasaču preko mostova od četiri palca, što lovi svoju vlastitu sjenu kao izdajnika. - Blagoslovio ti Bog razum. - Tomu je hladno - o hu, hu! Hu, hu! Hu, hu! - Sačuvao te bog vihora, kobnih zvijezda i čarolija! Udijeli štogod ubogom Tomu, kojega kleti đavo muči. - Ovdje bih ga sad mogao uhvatiti - i tamo, i opet ovdje, i tamo.Bura traje.EAR: Sto, zar su ga do ove krajnostiDovele kćeri mu? - Zar nisi mogao Spasiti ništa? Zar si sve im dao?UDA: Ne, zadržao je pokrivač, inače bismo se svi moralisramiti.AR: Sve kuge što u bijesnom zraku lebde,Za ljudske grijehe spremljene, nek panu I ovo je iz spomenute knjige dr. Harsneta. U njoj se pripovijeda o prevarama °jima su se neki služili da nepoćudne ljude žigošu kao "bjesomučnike" i da ih ko sudu predadu. Zato su im potajno u kuću stavljali užad i noževe, kako bi nda mogli reći da je to učinio sam nečastivi, te kako bi se ti "bjesomučnici" Uzinogli sami objesiti ili zaklati.KENT: LEAR:EDGAR:LUDA: EDGAR:LEAR: EDGAR:Na tvoje kćeri! Nema kćeri on.

Smrt, izdajnice! Ništa ne bi moglo Ovako jadno čovjeka ponizit No zlobne kćeri. Je li običaj Da odbačeni očevi imadu Za svoje meso tako malo srca? Baš mudra kazna! Ovo meso je Proždrljive te kćeri rodilo. Pillicock sjedi na Pillicock-brijegu.1 Hoj, hoj! Hoj, hoj! Ova će nas hladna noć sve pretvoriti u lude i budale. Čuvaj se kletog đavla - slušaj roditelje, drži pošteno svoju riječ, ne kuni, ne griješi s tuđom vjenčanom ženom - neka ti srce ne teži za sjajnim haljinama. - Tomu je hladno. Sto si ti bio?Kavalir, ponosna srca i ćudi - kovrčao sam kosu, nosio sam rukavice u kapi, ugađao sam požudama svoje gospe i činio s njom paklena djela. Toliko sam se puta zakleo koliko sam riječi izrekao i gazio sam zakletve pred licem milostivog neba. U snu sam mislio o bludu, a kad bih se probudio, činio sam ga. Vino sam ljubio vruće, a kockanje svim srcem. Sa ženama sam nadmašio Turčina. Srce mi je bilo himbeno, uho podatljivo, ruka krvava. Lijen sam bio kao svinja, kradljiv kao lija, pohlepan kao vuk, bijesan kao pas, grabljiv kao lav. Nedaj da škripa cipela i šuštanje svile izdadu ženama tvoje jadno srce. Noga neka ti se kloni bludilišta, ruka pregače, a pero dužničkih knjiga. Prkosi kletom đavlu -Kroz glog još puše vjetar ljut l veli: huJ fijulDauphin, sinko, hej! Nek prokašel2Bura traje.Ej, bolje bi ti bilo, da si u grobu nego što svoje golo tijelo predaješ bijesu nebesa. Zar čovjek nije više od ovoga? Promotrite ga dobro. Ti ne duguješ ni bubi svile, ni zvjerki krzna, ni ovci vune, ni mački mirisa.- Ha! Nas trojica smo nakaze! - Ti si sama stvar- prirodan čovjek nije ništa više nego ovako jadna, gola, dvonožna životinja kao što si ti. - Otale, otale, vi pridodaci! - Ej, otkopčajte ovdje.1

Ždere odjeću.JJDA: Molim te, kume, primiri se - loša ti je to noć zaplivanje.2 Sad bi mala vatra na prostranom polju bila kao srce starog bludnika - sićušna iskra, a čitavo ostalo tijelo hladno. - Gle, tu dolazi vatra lutalica. GAR: To je kleti đavo Flibbertigibbet. On ustaje kad zazvoni večernje zvono, pa hoda sve do prvih pijetlova. Od njega je mrena u oku, od njega razrok pogled, od njega hrnjava usnica, on nosi snijet u bijelu pšenicu i muči bijedna zemaljska stvorenja.Sveti je Withold3 triput prejako goru, S petero ždrebadi tamo sreo je moru, S konja da side, on joj naloži. Vjeru da svoju njemu založi -Onda joj reče: nosi se, vještice1.NT: Kako je vašoj milosti?Ude Gloster sa zubljomAR: Tko si?KENT: Tko je to? Što tražite?GLOSTER: Tko ste vi? Kako vam je ime?EDGAR: Ubogi Tom, koji jede žabu plivačicu, krastavu žabiglavočinu, guštera i štura, a kad bjesni kleti đavo, mu srce obuzme ljutina, jede kravlju balegu mjesto salate - on ždere starog štakora i pasju crkotinu, pije zeleni plašt s mrtve bare - njega tjeraju bičevima iz kotara u kotar, meću ga u klade i bacaju u zatvor, on ima troje haljine za svoja leda, šest košulja za svoje tijelo, konja da jaše, oružje da njime maše.Štakor, miš i slično bješe hrana Bijednom Tomu sedam godin“ dana. Čuvaj se mojih progonitelja! - Miruj, Smulkin, miruj đavle!GLOSTER: Zar vaša milost nema boljeg društva? EDGAR: Vladar tmine jest plemić pravi,Modo se i Mahu zove. GLOSTER: Krv naša je i meso tako podlo,Te mrsko im je ono što ih rodi. EDGAR: Tom bijedni zebe.GLOSTER: Sa mnom pođite -Jer moja vjernost podnijet ne možeDa sluša kruti nalog vaših kćeri.Naložiše mi da zaključam vrataI da vas predam bijesu ove noći. -Pa ipak sam se ja usudioPotražiti vas i povesti tamoGdje vatra je i jelo spremljeno. LEAR: S filozofom ću ovim najprijeZborit. - Što je razlog grmljavini? KENT: Ta prihvatite ovu ponuduI sklonite se pod krov, gospodaru. LEAR: Zborit hoću s ovim učenimTebancem. - Vaš je nauk -EDGAR: Kako ćemoNadmudrit đavla i tamanit gamad. LEAR: Da natajno vas nešto zapitam.KENT: Još jednom ga saletite, nek uđe -Jer ostavlja ga pamet, gospodaru.LOSTER: Zar on je tome kriv? - Ta kćeri mu0 glavi rade. - Onaj dobri Kent je To prorekao - ubogi prognanik. Ti veliš da se kralju pamet muti. Znaj, prijatelju, da sam gotovo1 sam već lud - jer imao sam sina - Al sada ga izbacih iz srca -I on je meni o zlu radio, Sad, nedavno - a ja sam ljubio ga, Moj prijatelju - nikad nije ocu Sin bio draži, to mi vjeruj. Bol je Pomutila mi pamet.Bura traje.

Kakva noć!Ja molim vašu milost -LEAR: Oprostite! -Filozofe moj dični, pratite me. EDGAR: Tom zebe.GLOSTER: Hajde, momče, ovamoU kolibu i zgrij se. LEAR: Hajdmo svi.KENT: Ovuda, kralju.EAR: S njime - hoću uvijekBiti pokraj svog filozofa. Popustite mu, gospodaru - neka Povede njega. LOSTER: Uzmite ga vi. NT: Ej naprijed, ajde s nama.Hajdmo, dragi Atenjanine. LOSTER: Ni riječi više! Mir! DGAR: Do mračne kule Roland dođe, Sved govoreći: PV. i Pul Ja britsku krvcu njušim tu!1

Odu.alada iz koje su ove riječi nije pronađena.Peti prizorCORNWALL: EDMUND:CORNWALL:EDMUND:CORNWALL: EDMUND:CORNWALL:EDMUND zaCORNWALL:Soba u Glosterovu gradu. Uđu Cornwall i Edmund.Hoću se osvetiti prije nego što odem iz ove kuće. Nešto me je strah, milorde, kad pomislim da moj prirodni osjećaj tako ustupa mjesto podaničkoj vjernosti.Sad ja vidim da mu vaš brat nije samo zato radio0 glavi jer je zloćudan, već da ga je na to nedjelo potaklo i neko očevo nevaljalstvo. Kako li je zloban moj udes, da moram žaliti što čestito radim! Evo pisma, o kojem sam govorio1 koje dokazuje, da je on pouzdanik i saveznik francuskoga kralja i da radi njemu na korist. O Bože, ne bilo te izdaje ili barem da je ja ne otkrih! Pođite sa mnom vojvotkinji.Ako se ovom pismu može vjerovati, čeka nas zamašan posao.Bilo istinito ili lažno, učinilo te je grofom glosterskim. Pronađi oca, da ga uzmognemo uhvatiti. se: Ako ga nađem gdje pomaže kralju, to će još većma utvrditi njegovu sumnju. - Ostat ću vam do kraja pokoran i vjeran, premda mi je teška borba između vjernosti i krvi. Pouzdat ću se u te - i u mojoj ćeš ljubavi naći valjanijeg oca.

Odu.Šesti prizoroba u nekoj seljačkoj kući pokraj Glosterova grada. Udu Lear, Gloster, Kent, Luda i Edgar.STER: Ovdje je bolje nego na čistome zraku. Primite to sa zahvalnošću. Učinit ću što god mogu da vam bude što udobnije. Za časak evo me natrag. Tako ga je obuzela strast da je sasvim sišao s pameti. - Naplatili vam bozi ljubeznost.Gloster ode.GAR: Frateretto me zove i veli da Nero peca ribu u barimraka. - Moli se, blesane i čuvaj se kletog Sotone. DA: Molim te, kume, reci mi, je li ludov gospodin iliseljak? Kralj, kralj1.DA: Ne, on je seljak kojemu je sin gospodin, jer onaj jeseljak lud čiji sin prije njega postane gospodinom. Da imam tisuću usijanih kopalja, Pa cičeći da navalim na njih! -GAR: Kleti mi davo grize leđa.DA: Luda je onaj koji se uzda u vučju pitomost, ukonjsko zdravlje, u dječačku ljubav ili u zakletvu bludnice.Da, to će bit - optužit ću ih smjesta. -Edgaru Ej, sjedni amo, suče premudri. -LudiMudrace, amo sjedni. - Ej, vi lije! -Gle, kako stoji i bulji. - Treba li ti još očiju na sudu, gospo?sli ludu.1. Tako je počinjala neka stara balada.Prijeđi, Lizo, preko međe amo - LUDA: Čamac ti je njenMalko probušen,Ne može ti ona doći tamo. EDGAR: Kleti đavo salijeće bijednog Toma glasom slavujeZao duh Skaklo dere se u Tomovu trbuhu i zahtijdva bijela sleda. Ne grakći, crni anđele - nemamhrane za te.KENT: Ej, gospodaru, što ste smućeni?Da legnete i da otpočineteNa jastucima? LEAR: Prije hoću sudVidjeti njihov. - Ovamo svjedoci!

Edgaru Ti suče u talaru2, na mjesto -LudiA i ti, što si drug mu u pravdi, Uz njega sudi. -KentuVi ste prisjednik, Sjednite i vi. EDGAR: Po pravu sudimo!Bdiš ili spavaš, lijepi ovčaru? Po žitu tvoje stado šeće, Zasviri malko milim ustima I štete njemu biti neće.Vrr! Mačka je siva. LEAR: Optužite je prvu - to je Goneril. Kunem se, evo,pred ovim časnim zborom da je nogama gazila jadnog kralja, svog oca.LEA

GAR

KENT:DGAR

LEAR:EDGARAmo, gospođice. Je li vam ime Goneril? To ne može poreći.Oprostite, mislio sam da ste naslonjač. Još jedna tu je - zlobni pogled njen Odaje građu srca njezinog. -Zaustavite je! - O, oružje, Oružje, mač i oganj! - Mićenje U službi: - Lažljiv suče, zašto si Dopustio da bježi? Neka bogBlagoslovi tvoj razum. Jao! - Gdje jeSad, gospodaru, vaša strpljivost, Što često ste se dičit znali da vas Ne ostavlja? za se: Toliko mi se suzeZauzimlju za njega, da će glumu Pokvariti mi. Mali psi i svi,Gle, laju na me: garov, bjelov, šarov. psine!Tom će svoju glavu na njih baciti. - Oš,Bio gubac bijel il crn,Zubi oštri kao trn,Ogar, vižle, hrt il ker,Sljednik, Samsov, ljuta zvijer,Bio rep mu kus il cijel,Tom će svakom dati dijel -Jer kad glavu bacim ja,Prsnut će kud koji zna.1

Hu! Hu! Hu! - Bjež“! Bjež“! Hajde naprijed, na proštenja, na sajmove i na vašare. - Ubogi Tome, tvoj rog je suh.2

vo je mjesto dosta slobodno prevedeno. Ogar je nekakav lovački pas,LEAR: Onda neka raspore Regan, da vide što joj okosrca raste. Ima li i jedan razlog u prirodi, zašto se rađaju tako tvrda srca? - Edgaru Vas, gospodine uzimljem u svoju stotinu - samo mi se ne sviđa kroj vašeg odijela. Vi ćete reći da su to perzijske haljine ali ih ipak promijenite.KENT: Ta počinite, časak, gospodaru!LEAR: Ne bučite, ne bučite. Povucite zastore. Tako, takotako. Poći ćemo na večeru ujutro - tako, tako, takoLUDA: A ja ću u podne leći u postelju.Vrati se Gloster.GLOSTER: Ej druže, gdje je kralj, gospodar moj?KENT: Tu gospodaru, al ga ne smetajte,Jer sišao je s uma.GLOSTER: Molim te,Da na ruke ga uzmeš, prijatelju -Jer čuo sam o glavi da mu rade. I nosila su spremna - na njih ga Položi, pa u Dover pohitaj, Gdje doček lijep i zaštita te čeka. Da, digni, brate, gospodara svog, Jer pola sata ako zakasniš, Životu onda njegovu i tvom I sviju što ga hoće braniti, Zacijelo prijeti propast. Digni ga I pođi sa mnom - nešto ću ti hrane I brza dat vodiča.KENT: IzmučenaPriroda spava. - Ovaj san bi mogao Izliječit tvoje živce skršene, Sto teško bi oporavili se Da nije sretne zgode.LudiAmo de,Pomozi nosit gospodara svog, Jer ne smiješ zaostat.CLUSTER: pGAR:1

Hajci“! Hajd“! Naprijed!Odu Kent, Gloster i Luda, noseći kralja.Kad vidiš, gdje i veći trpe jad, Na svoju bijedu manje misliš tad. Tko trpi sam, taj pati patnje veće, Kad prošle svoje spomene se sreće -Al kad u patnji drug nam se nađe, I mnogo jada podnosimo rade. Podnošljive su lake boli te, Kad kralja tišti što i mene tre. Od kćeri on, od oca trpim ja -Al pazit ću, te past će krinka ta, Kad s obraza mi crna ljaga spane I mojoj časti novo doba svane. -Nek bude noćas što mu drago, samo Da kralj se skloni! - Sakrij se i čekaj!Ode.

Sedmi prizorSoba u Glosterovu gradu. Udu Cornwall, Regan, Goneril, Edmund i sluge.CORNWALL: Pohitajte žurno milordu, svom mužu, pa mupokažite ovo pismo. Francuska se vojska iskrcala. - Potražite izdajnika Glostera.Odu neke sluge.EGAN: Smjesta ga objesite.°ONERIL: Iskopajte mu oci.-ORNWALL: Ostavite ga mom bijesu. - Edmunde, otpratite našu sestru - ne bi bilo zgodno da gledate osvetu koju Ovaj monolog neće biti Shakespeareov.515moramo izvršiti na vašem izdajničkom ocu. Kad stignete u vojvode, recite mu neka se brže bolje-digne na oružje - a to trebamo i mi učiniti. Naši će glasnici biti brzi i dobro upućeni. - Zbogom, draga svasti - zbogom, grofe Gloster.Uđe OswaldEj, gdje je kralj? OSWALD: Grof Gloster ga je otud odveo,A triest i pet il šest vitezovaSto tražiše ga živo sreli su gaNa vratima, te s nekim drugimaOd grofovih su ljudi pošli s njimPut Dovera - a tamo, diče se,Imadu oni prijatelja, dobroNaoružanih. CORNWALL: Konje svojoj gospiDovedite. GONERIL: Sad zbogom, milordeI sestro moja. CORNWALL: Zbogom, Edmunde.Odu Goneril, Edmund i Oswald.Tog izdajnika Glostera potraž“te, Pa kao tata njega svežite I pred nas ga dovedite.Odu druge sluge.Doduše,Bez redovnog ga suda ne možemo Osudit na smrt, al će naša vlast Popustit našem gnjevu - što se može Pokudit, al ne može se spriječit. - 1 Tko je? Zar izdajnik?Vrate se sluge s GlosteromREGAN: CORNWALL:GLOSTER: CORNWALL:EG AN: LOSTER: CORNWALL:JLOSTER:Da, on je, lisac Taj nezahvalni! Svežite mu čvrsto Uvele ruke. Vaše milosti!Sto mislite? - O dragi prijatelji, Ta pomislite da ste moji gosti! Ne postupajte ružno sa mnom. VelimDa svežete ga.Sluge ga svezu.Oštro! Oštro! - Gadni Ti izdajnice! Nisam ja to, ej Okrutna gospo! Za taj stolac gaPrivežite. - O, huljo, vidjet ćeš. Regan ga vuče za bradu.0 blagi bozi, to je najveća Rugoba, što za bradu mene vučeš.iGAN: A - tako sijed pa takav izdajnik! LOSTER: Opaka gospo, kosa što mi jeIz brade čupaš, znaj, oživjet će1 tebe će optužit. Ja sam vas Ugostio, te nije pravedno Da razbojničkom rukom lice mi Nagrđujete gostuljubivo. Sto hoćete?CORNWALL: Ej, kakvo pismo ste,Gospodine, onomad primili Iz Francuske? REGAN: Odgovarajte namJednostavno, jer znamo istinu. CORNWALL: Ikakve veze s izdajnicimaImadete što nedavno su se U kraljevini ovoj iskrcali? REGAN: I komu ludog predali ste kralja?Govor“te.GLOSTER: Pismo dobih, puno slutnja,Od nekoga što pravedna je srca, A ne od dušmanina.

CORNWALL: HimbalREGAN: Laž!CORNWALL: A kud si kralja poslao?GLOSTER: U Dover!REGAN: U Dover!REGAN: U Dover? Zašto? Zar ti nismo miNaložili uz prijetnju -CORNWALL: Što u Dover?To nek nam kaže.GLOSTER: Privezan sam za stup,Pa moram hajku podnijeti.1

REGAN: ZaštoU Dover?G LO STER: Nisam htio gledati,Gdje tvoji nokti okrutni mu jadne I stare oči kopaju, a sestra Gdje tvoja njemu zube veparske Utiskuje u pomazano meso. U takvoj buri kakvu on je moro Gologlav podnijet u toj noći, crnoj Ko pakao, i more bi se bilo Propelo pa bi vatre zvjezdane Ugasilo - al jadno staro srce Pomože nebu da se kiša spusti. -Pa da ti vuk u tako strašno doba Na vratima zatuli, rekla bi Vrataru: "Ključ odvrni!" Sve, stoje Inače kruto postalo je blago. Al ja ću vidjet gdjeno krilata Ovakva djela stiže osveta.QRNWALL: Ne - vidjet nećeš toga nikada. -Ej momci, drž“te stolac. Nogom ću Na ove tvoje oči stati. cLOSTER: OnajSto misli da će dočekati starost, Nek pomogne mi. - Krvnice! - O bozi! REGAN: E - jedna strana rugat će se drugoj,I drugo!CORNWALL: Ako vidiš osvetu -RVT SLUGA: O gospodaru, stan“te - ja vam služimOd djetinjstva, al nisam bolje službe učinio vam nego sada veleć Da stanete. REGAN: Što? Pseto!PRVI SLUGA: Da vam jeNa licu brada, ja bih vam je treso U kavgi toj. Što smjerate? CORNWALL: Ti robe!Povuče mač.PRVI SLUGA: Na megdan, dakle! Nek vam jarost sudi!Povuče mač. Tuku se. Cornwall biva ranjen.iGAN: Svoj mač mi daj. Ovako da se diže seljačina!Uzme mač drugom slugi i navali straga na prvog slugu.RVI SLUGA: Ubijen sam! - O grofe,Još jedno vam je oko ostaloI njegovu da vidi nesreću. - 1 O!UmreCORNWALL: Spriječit ću da više ne vidi. -Ti, hladetino gadna, van!Ej, gdje je sad tvoj sjaj? GLOSTER: Svud mrak i očaj! -A gdje je sin moj Edmund? Edmunde,Užezi svaku iskru prirodnuDa ovo strašno djelo naplati! REGAN: A kleta huljo! Zoveš onogaSto mrzi na te. On je otkrio namIzdajstvo tvoje. Predobar je onDa tebe požali. GLOSTER: O lude mene!Učinio sam onda EdgaruKrivicu. - Blagi bozi, oprostite mi,A usrećite njega. REGAN: Bacite ga.Na vrata, pa nek onda njuši putU Dover. - Kako vam je, gospodaru? CORNWALL: Zadobih ranu. - Slijedite me, gospo! -Tu slijepu ništariju izgurajte otud -Na smetište nitkova bacite. -Krv teče jako, REGAN: Ta mi ranaU nevrijeme baš dođe. - Ruku amo!Ode Cornwall. Regan ga vodi. Neke sluge odvežu Glostera, pa ga izvedu.DRUGI SLUGA:1 Već ni od kakva žacati se nećuZločinstva ako ovaj dobro prođe. TREĆI SLUGA: I ako ona dugo još poziviPa onda umre smrću običnom,Sve žene tad će postat nemani. DRUGI SLUGA: Za starim grofom hajdmo. - UzmimoLudova da ga prati kud ga volja.Za svašta može skitač lud poslužit. TREĆI SLUGA: Ne, idi ti - a ja ću donijeti

Lan i bjelanjak da mu namažemKrvavo lice. - Smiluj mu se, Bože!

Raziđu se na razne strane.ČETVRTI C1NSTARAC: GLOSTER:

Prvi prizorPustara. Uđe Edgar.Ipak je bolje tako, kada znaš Da prezren si, no sveđ da laskaju ti A preziru te. Najkukavnije, Najjadnije, najomraženije Pastorče sreće ipak ima nadu I ne zna za strah. Bolna promjena je Kad sreće nestane - a tko je bijedan, Taj može još se smijat. - Zdravo, dakle, Netvarni zrače - predajem se tebi. Ja nevoljnik, što ti si ga u bijedu Otpuhnuo, ne dugujem baš ništa Tvom bijesu. - Tko to ide?Uđe Gloster, a vodi ga starac.Otac moj,A prosjak njega vodi. - Svijete, svijete,Kad ne bi tvoje čudne mijene nas Navodile da na to mrzimo, Za starost ne bi život mario. Moj gospodaru, zakupnik sam vaš I vašeg oca osamdeset ljeta. Otiđi, brajko, idi, odlazi,Jer tvoja pomoć ne može mi više Koristit, a tebi može škodit.STARAC: Al ne može put svoj vidjeti.GLOSTER: Ja nemam puta, pa mi ne treba Ni očiju - a posrtao sam I onda dok sam jošte vidio. Obilnost rada obijest u nama I korisna je ljuta nestašica. Moj sinko Edgare, ti hrano gnjeva Svog prevarenog oca, da mi je Poživjet dotle, dok te pipajuć Ne ugledam, ja reko bih, da opet Imadem oči.STARAC: Tko je to?EDGAR: O, bozi!Tko može reći: "Najgore je meni"? Sad mi je gore nego igda -STARAC: LudiI ubogi je Tom.EDGAR za se: A moglo bi miI gore biti. Nije najgore,Dok možeš reći: "Sad je najgore!"STARAC: Ej, momče, kuda?GLOSTER: Je li prosjak?STARAC: LudovI prosjak.GLOSTER: Ima nešto razuma,Inače ne bi mogao prositi. U prošloj burnoj noći ugledah Čeljade takvo - te sam moro mislit Da crv je čovjek. Sina sam se svog Spomenuo, i ako mi je srce Još onda slabo osjećalo za nj, Tek kasnije sam više čuo. - Sto Od muha rade obijesni dječaci, To od nas čine bozi - oni nas Ubijaju za zabavicu.EDGAR: KakoTo slučilo se? - Loš je posao,Kad moraš glumit ludu ispred bijedeOSTER:STARAC: GLOSTER:STARAC: GLOSTER:STARAC:Na nevolju i drugima i sebi! -Ej, dobra kob vam, gospodaru! Je liTo golać?Jest, gospodaru.OndaOtiđi molim te - pa ako hoćeš Da dočekaš nas meni za volju Odavde milju ili dvije na putu Do Dovera, za staru ljubav to Učini, pa mi kakvu haljinu Donesi još za golo to stvorenje. Zamolit ću ga, da me vodi. Ah,Gospodine, ta on je lud. Pa to jeProkletstvo dobi: luda vodi slijepca! Učini što ti rekoh - ili radi Što god te volja. Glavno je da odeš. Odijelo će mu donijet najbolje Što ga imadem, bilo što mu drago.Ode.GLOSTER: EDGAR:Ej, golaću -Ah, zebe jadni Tom.IH GLza seNe mogu dulje glumit -LOSTER: Amo, momče. EDGAR za se: Pa ipak moram. - Blagoslovio Bog tvoje slatke oči. Krvave su. GLOSTER: A znaš li put do Dovera?

EDGAR: I nogostupe i vrata, kolnike i staze. Ubogi je Tomod straha izgubio zdravi razum. Čuvao te Bog, dragi sine čovječji, od kletog Sotone. Pet je đavola u jedan mah bilo u bijednom Tomu: Obidicut, đavo bluda, Hobbididance, knez njemoće, Mahu, krađe, Modo, umorstva, i Flibbertigibbet, bekeljenja i kreveljenja- koji je onda prešao u sobarice i dvorkinjice. Dake Bog te čuvao, gospodaru. GLOSTER: Tu kesu uzmi - ti što sve su strijele Nebesa gnjevna na te sasula. Sto ja sam jadan, sretnijim te čini.0 bozi, uvijek tako postupajte: U obilju i razbludi tko živi, Tko gazi vaše zapovijedi, tko Ne želi vidjeti jer ne osjeća, Taj neka brzo vašu moć oćuti. Ta razdioba uništit će raskoš1 svakom bit će dosta. - Znaš li Dover? EDGAR: Znam, gospodaru. GLOSTER: Tamo ti je hridSto visok vrh strahovito joj strši Nad golemom dubinom.1 Vodi me Do njenog ruba, pa ću nevolju ti Ublažiti dragocjenošću što je Uza se nosim - a odande neće Već trebat mi vodiča. EDGAR: Ruku amo.Ubogi Tom tebe će voditi.Odu.

Drugi prizorPred palačom vojvode Albanyja. Uđu Goneril i Edmund.GONERIL: Dobro mi došli, grofe. Čudim seSto nije nam ususret blagi muž moj Izašo.Ude Oswald.Gdje vam je gospodar?SWALD: Gospo,Unutri - ali nikad nije čovjek Promijenio se tako. Govorah mu0 iskrcanoj vojsci, ali on se Nasmiješio, a kad mu rekoh vi Da dolazite, odgovorio je: "To gore". Kad mu na to Glosterovu Ispričah izdaju i vjernu službu Njegova sina, nazvao me blunom1 reko da sam sve izvrnuo. Što najmrže bi moralo mu biti, To kao da je njemu po volji, A što bi mu se sviđat moralo, Neugodno.GONERIL Edmundu: E, onda ne idite.Jer njegovo je srce kukavno, I žaca se od svakog pothvata. Kad morao bi oprijet se krivici, On je ne želi ni osjećati. Što željeli smo putem, moglo bi se Ostvarit. Natrag, Edmunde, mom svaku, Oružanje požur“te njegovo I vodite mu vojsku. Ja pak moram Tu kod kuće izmijenit oružje I mužu dat vreteno u ruke. A ovaj vjerni službenik će biti Među nama glasnikom. Skoro ćete Čut zapovijedi gospe, ako se Za svoje dobro trudit hoćete. Pones“te ovo - ali ni riječi.Pruži mu vrpcu.EDMUND:Sagnite glavu. Kad bi cjelov taj Govorit smio, k nebu digo bi Tvoj duh. Razumij to - pa zbogom. VašDo smrtnog časa.Kralj Lear GONERIL:

OSWALD:GONERIL: ALBANY:GONERIL ALBANY:1. Kao psetuPredragi moj Gloster!Ode Edmund.Gle razlike između čovjeka I čovjeka - jer ti imadeš pravo Da žena tebi služi, a moj ludov Prisvaja sebi moje tijelo. Gospo, Gospodar ide.Ode.Uđe vojvoda Albany.Prije bijah vrijedna Da bar zazviždite.1 Vi niste, Goneril,Ni praha vrijedni što ga vjetar ljut vam U lice nosi. Strah me vaše ćudi, Jer tko god rod svoj prezire, taj nije Ni samim sobom kadar vladati -A grana koja otkinut se hoće Od sočnog stabla i odlomiti, Usahnut mora i smrtonosno Oružje postat. Dosta - glupa je To riječ.Dobrota je i mudrost loša Zlu čovjeku, a gadni ljudi vole Tek sebe. - Sto ste učinile? Ne kćeri, nego tigrice - o, što ste Počinile? Svog oca, blagog starca, Sto časno bi mu tijelo lizao I medvjed razdražen - vi barbarke, Vi izrodi - obezumile ste. A moj pašanac dobri zar je mogo

Podnijeti taj vaš postupak? On, junak I vladalac, što tako ga je kralj Obdario. O, ako ne dođu S nebesa brzo dusi vidljivi, Da ove podle grijehe ukrote, Još sami sebe morat će ljudi Proždirati ko morske nemani. ONERIL: Mekušac ti si - tvoja glava je Za pogrde, a obrazi za ćuške. Pod čelom nemaš oči što bi mogle Razlučit čast od stradanja i ne znaš Da samo lude žale one hulje Sto prime kaznu prije no zločinstvo Još počine. - A gdje je bubanj tvoj? Već francuski se viju stjegovi U mirnoj našoj zemlji i već prijeti Ubojica tvoj sa šljemom pernatim, A ti još sjediš, ludi kreposniče, Na miru kričeć: "Zašto čini to?" Pogledaj sebe, đavle! Rugoba Ni u Sotone nije tako strašna Kao u žene. Glupi ludove!Ta promjena je otkrila svu tvoju Golotu. Stid te bilo! Ne nagrđuj Svoj obraz. Kad bi meni priličilo Dopustit ovim rukama da moju Krv poslušaju, mogle bi ti meso I kosti sve raskomadati. Al ženski lik te štiti premda si Sotona.GONERIL: Ele - baš ste ljudina!ALBANY:GONERIL: ALBANY:Uđe prvi glasnik.ALBANY: Što novo?PRVI GLASNIK: Dragi gospodaru, vojvodaOd Cornwalla je mrtav. Sluga ga je Umorio kad Glosteru je htio Iskopat drugo oko.ALBANY: Glosterove Zar oči?PRVI GLASNIK: Neki sluga, što ga jeOthranio, od sažaljenja dirnut, Da tom se činu opre, trže mač Na velikoga gospodara svog, Al on je bijesan na nj nasrnuo I s drugima ga ubio, al pri tom Sam zadobio ljutu ranu, što je Za slugom poslije i njega povukla.ALBANY: O, to je znak da jeste gore vi, Vi suci koji tako možete Osvetit žurno grijehe nam zemaljske! Al jadni Gloster! - Je 1“ i drugo oko Izgubio?PRVI GLASNIK: Da, oba, gospodaru. -To pismo ište brzi odgovor, Od vaše sestre je.GONERIL za se: U jednu rukuI ne žalim - al sad je udova,A kod nje Gloster moj, pa mogla bi seSva zgrada mojih snova survatiNa mrski život moj. U drugu rukuI nije to neugodna mi novost -Pročitat ću, pa odgovoriti.Ode.ALBANY: A gdje je bio sin mu kad ga je Oslijepio.PRVI GLASNIK: Pa s vašom gospom jeOvamo pošo. ALBANY: Tu ga nema. PRVI GLASNIK: Sretoh gaNa povratku. ALBANY: A zna li za taj zločin? PRVI GLASNIK: Ta on ga je prokazao i navlasUklonio se da se kazna može

Slobodnije izvršit. ALBANY: Glosteru,Treći prizorFrancuski logor blizu Dovera. Uđu Kent i drugi vitez.

KENT: Zašto je francuski kralj tako naglo opet otišao?Znate li vi za razlog? DRUGI VITEZ: Ostavio je neki nedovršen državni posao o komeje mislio otkad je ovamo došao i koji je kraljevinunapunio tolikim strahom i opasnošću, da je bilonužno i potrebno da se on glavom vrati. KENT: A koga je ostavio iza sebe za vojskovođu?DRUGI VITEZ: Maršala francuskog, gospodina La Fara. KENT: Jeste li opazili kakvu žalost u kraljice kad ste jojpredali pismo? DRUGI VITEZ: Da, gospodaru, uzela ga ona I preda mnom ga pročitala te seNa mahove po neka krupna suzaOmakla joj niz nježne obraze -I kao da je bila kraljicaSvog bola, što se htio buntovničkiZakraljit nad njom. KENT: Dirnulo je to.DRUGI VITEZ: Al nije je razgnjevilo - jer tugaI strpljivost se natjecahu kojaUčinit će je ljepšom. Vidjeli steGdje sunce sja i kiša pada skupa -Još ljepši bješe smiješak njen i plač.Taj mili smiješak joj na rumenimUstašcima ko da i nije znaoZa goste što u očima joj bjehuJa živim da bih te nagradio za ljubav Što kralju si je ti pokazao, Da bih tvoje oči osvetio. - Hej, amo! -Što znadeš jošte - reci, prijatelju!Odu.I što odande izvirahu kaoS dragulja što se biser prosiplje. Ukratko, bol bi bila najrjeđa Dragocjenost da svakom pristaje Ovako.KENT: Zar ne reče ništa?DRUGI VITEZ: JednomII dvaput joj se s mukom izvileIz grudi riječi "Oče moj", baš kaoDa srdašce joj tište. Vikala je:"O sestre, sestre! - Ženska sramoto!Kent! Oče! Sestre! Sto - u buri? Noću?U sažaljenje ne vjerujte više!" -I onda joj iz rajskih očijuPotekla sveta voda, pa joj krikZatomila, a zatim pobježeDa nasamo sa svojim bolom bude.KENT: Da, zvijezde, zvijezde nebeske nam ćudOdređuju, jer inače se ne bi Od istog muža, iste žene mogla Rodit tako različita djeca. A poslilje niste s njom govorili?DRUGI VITEZ: Ne, nisam.KENT: Je 1“ to bilo prije nego seKralj vratio.DRUGI VITEZ: Ne, poslije toga.KENT: Dobro,Gospodine. U gradu Lear je jadni I bijedni. Kadšto, kad se razvedri, On shvaća zašto dođosmo, al ne želi Baš nikako vidjeti svoju kćer.DRUGI VITEZ: A zašto ne, gospodine?KENT: Jer golemStid neki muči ga i njegova Okrutnost što je njegov blagoslov Njoj oduzela, pa je pustila Na milost i na nemilost tuđini I njena sveta prava predala Nečovječnim joj sestrama. To sve Ko otrov grize dušu njegovu,Te plameniti stid ga odbija Od Cordelije. prjGI VITEZ: Jadni gospodaru! jsfT: Zar niste ništa dočuli o vojscivojvode od Albanvja i cornwallskoga? pRUGI VITEZ: Dakako, već se podigoše oni. jCENT: Povest ću vas Learu gospodaruI ostavit vas da ga čuvate, Gospodine, jer važan razlog hoće Da još se neko vrijeme prikrivam. A kad se jednom sasvim otkrijem, Nećete žalit što ste sa mnom se Upoznali. - Sad hajdmo, molim vas.Odu.v

Četvrti prizorIsto mjesto. Šator. Udu Cordelia, liječnik, drugi vitez i vojnici.

XRDELIA: Vaj, to je on. Još malo prije gaKo bučno more bijesnog vidješe, Gdje pjevao je glasno, ovjenčan Sav rosnicom i čičkom, pirikom, Kukutom, ljuljem, koprivom1 i drugim Beskorisnim još dračjem, koje raste U žitu, što nas hrani. - Četu vi Pošaljite i sve žitorodne Pretražite poljane, pa ga pred nas Dovedite.Izađe drugi vitez s pratnjom U originalu: with rank fumiter and furrow-weeds, with burdocks, hemlock, ettles, cuckoo-flowers, darne... u njem. prijevodu: mit wildem ErdrauchJ mit Quecken, mit Kletten, Schierling, Nesseln, Kuckucksblumen, ■ft....LIJEČNIK:CORDELIA:Sto može ljudska mudrost Da smućeni mu razum ozdravi? Tko izliječi ga, sve će moje blago Dobiti.O ima sredstvo, gospo. Čovječjem tijelu mir je hranitelj -I to je što mu treba. Mnogo ima Ljekovitoga bilja što je kadro U njega to izazvat te mu bolne Zatvorit oči.0 sve blage tajne1 sve zemaljske sile skrovite Iz mojih suza sada niknite Te dobrom starcu pomoć pružite I lijek u jadu! - Tražite ga, traž“te, Jer inače bi mogo njegov bijes Neobuzdani uništiti život, Sto sam se više ne zna upravljati.Uđe drugi glasnik.DRUGI GLASNIK: Ovamo, gospo, kreće britanska vojska. CORDELIA: To znamo već - a pripravni smo da ih I dočekamo. - Oče dragi, ja se Za tvoje dobro staram. Zato se I dični kralj moj smilovao mome Moljakanju i suzama i tuzi. Ne potiče nas na boj tašta slava, Već pravo oca nam i ljubav prava. O, da ga skoro ugledam i čujem!

Odu.Peti prizorSoba u Glosterovu gradu. Uđu Regan i Oswald.REGAN: Je 1“ podigla se vojska moga svaka.OSWALD: Jest, gospo.REGAN: Je li i on glavom tamo?OSWALD: Da, gospo, s teškom mukom. Vaša sestra Valjaniji je vojnik.REGAN: Nije liLord Edmund s vašim gospodarom doma Razgovarao?OSWALD: Ne, gospo.REGAN: Što li muTo piše moja sestra?OSWALD: Ne znam, gospo.REGAN: Zbog ozbiljne se stvari jamačnoOdavde on požurio. Al mi smo Počinili golemu bezumnost Što Glostera smo živa ostavili, Pošto je oči on izgubio -Jer kud god pođe, svud će protiv nas Raspalit srca. Bit će da je Edmund Baš zato pošo jer se sažalio Na njegov jad, pa hoće dokrajčiti Zamračeni mu život. Hoće još I dušmanske da sile razvidi.OSWALD: Sa svojim pismom moram za njim, gospo.REGAN: Ostajte kod nas - opasni su puti,A naše čete sutra polaze.OSWALD: Ne smijem, gospo. Moja gospa je Naložila mi oštro.REGAN: Čemu onaSad piše Edmundu? Zar ne bi mogliIzručit njene želje usmeno,Pa možda - nešto - ne znam što - al vrloZavoljet ću te - daj mi pismo, da gaRaspečatim.OSWALD: Ne, volio bih -ZnamDa vaša gospa ne voli svog muža. Kad ono ovdje bješe, milo je Pogledala na plemenitog grofa I pogledi joj jasno zborahu. Znam, da ste pouzdanik njen. Ja, gospo?Ja znam što velim - znam da ste - zato I svjetujem vas - zapamtite ovo: Moj muž je umro, pa sam s Edmundom Udružila se. Više priliči On meni nego vašoj gospi. Drugo Možete mislit. Nađete li njega, To predajte mu ovo, molim vas, A kad gospa sve to od vas dozna, Zamolite je neka se dozove. -Sad zbogom! Ako možda dočujete Za izdajnika onog slijepoga -Tko njega smakne, nagradu će steći. O, htio bih ja njega naći, gospo. Pokazao bih čiji sam. Sad zbogom!Odu.v

Šesti prizorKraj blizu Dovera. Uđu Gloster i Edgar, odjeven na seljačku.GLOSTER: A kad ću stići na vrh tome brijegu? EDGAR: Već penjete se na nj. Ta gledajteKolika to je muka. GLOSTER: Čini mi se

Da tlo je ravno. EDGAR: Strašno strmo. Čujte -Zar ne čujete more?1

REGAN:OSWALD: REGAN:OSWALD: REGAN:LOSTER: EDGAR:LOSTER:EDGAR:GLOSTER: DGAR:iLOSTER: EDGAR:GLOSTER:Nimalo.E - onda su vam druga ćutilaOtupjela od očnih bolova.Zacijelo - ali glas tvoj ko da sePromijenio, te više ima skaldaI smisla u govoru tvom no prije.O, varate se, ni u čemu nisamPromijenio se doli u odijelu.Al reko bih da bolje govorite.Ej, gospodaru, amo, na mjestu smo. -Tu stanite. Vrtoglavo li jeI strašno oči u taj bezdan bacit.Vrane i čavke što po srijedi leteKo kukci jedva ko da velike su,A na pol puta visi neki čovjekI bere kopar.1 - Strašnoga li posla -I ne bih rekao da je veći onOd svoje glave. Ribari što iduPo žalu dolje kao miševi su,I usidrena lađa golemaNa opseg svog se čamca stisnula,A čamac joj je kao plutača2

Sto gotovo je presitna za oko.Šum valova, što bijesno udaraju0 nebrojeni šljunak ništavi,1 ne čuje se do visine te. -O neću više gledat, jer će mi se Zavrtjet mozak, pa će smućen pogled Strovaliti me sunovratice. Stavite meine gdjeno stojite. Dajte mi ruku. - Samo stopu ste Od krajnjeg ruba. Ne bih ni za što Pod mjesecom odavde skočio. Pusti mi ruku. - Evo, prijatelju, Još jedna kesa. U njoj ti je blago Što mnogo vrijedi bijednu čovjeku, Pa neka ti ga bogovi i vileBlagoslove. A sada odlazi. Oprostimo se. Htio bih čuti Gdje odlaziš.EDGAR: Pa zbogom, gospodaru.GLOSTER: Bog s tobom.EDGAR za se: Zato zbijam šalu jaOd očajanja njegova, da mogu Izliječiti ga.GLOSTER klekne: O, vi jaki bozi!Sad odričem se svijeta ovogaI strpljivo pred vašim očimaSa sebe stresam bol svoj golemi.Da mogu dulje to podnositi,A bez inata s vašom voljom, moćnomI neodoljivom, moj fitilj biS mrskim dijelom mog života samIzgorio. O, ako Edgar živi,Obaspite ga blagoslovom. - ZbogomSad, momče.EDGAR: Odoh, gospodaru, zbogom!Gloster se baci naprijed i padne.EDGAR za se: Pa ipak ne znam ne bi li mu moglo Utvaranje da ugrabi i blago Života kad se život grabežu Sam predaje, jer da je bio tamo Gdje misli, ne bi više mislio. -Je 1“ živ il mrtav? - Hej, gospodine! Hej, prijatelju! - Guste V, gospodaru? Govor“te! -

za seTako zaista bi mogoI poginuti. - Ali život mu se,Gle, vraća. - Tko ste vi, gospodine?1LOSTER: EDGAR:GLOSTER:GLOSTER: Odlazite, ostavite meDa umrem. LDGAR: Ako nisi bablje ljeto,Zrak ili perje, moro si se razbit Ko jaje, gdje si pao strmoglav Toliko hvati. Al ti dišeš, krv ti Ne teče, imaš težu, govoriš I čitav si - a deset jarbola Nadostavi sve jedan na drugi, Pa neće bit visoki onoliko Koliko ti si pao sunovrat. Da živiš, čudo je. Govori Još jednom. Jesam li il“ nisam pao? Sa strašnog vrha ove kredne hridi. Pogledaj u vis - tamo ti se ševa Sitnogrla ni vidjet ne može Ni čuti. Samo gore pogledaj. Vaj, nemam oči. - Zar je nevolji I ta blagodat oduzeta da se Dokonča sama smrću. Bilo je Utješljivo kad nevolja je mogla Tiranina bijesnog prevariti I obijesno mu pomutiti veselje. EDGAR: Dajte mi ruku. Ustanite - tako -Pa kako je? Je 1“ osjećate noge? Vi stojite! GLOSTER: Da, da - i predobro! EDGAR: Pa to je čudo nad čudesima. -A kakvo se na vrhu grebena Stvorenje s vama rastajalo? GLOSTER: UbogI jadan prosjak neki. EDGAR: Dok sam i aTu dolje stajo, oči njegove Ko dva su bile puna mjeseca I tisuću je imo nosova I rogove svedene, zupčaste, Ko morski vali! Đavo to je bio. Znaj, sretni starce, dični su te boziOčuvali što sebi grade slavuNa čovječjoj slaboći. GLOSTER: Sad se sjećam.Odsada ću podnosit bijedu dok miNe vikne sama: "Dosta je" - te umre.Stvorenje to o kojem zboriteZa čovjeka sam držo. Često jeGovorilo: "Sotona, đavo". On me jeNa ono mjesto doveo. EDGAR: Nek budeUstrpljivo i mirno vaše srce. -Al tko je to?Uđe Lear, fantastično odjeven, s divljim cvijećem.Zdrav razum ne bi mogo Opremit tako svoga gospodara. LEAR: Ne, za kovanje novca me ne smiju napasti,- ja sam kralj glavom. EDGAR za se: O, taj mi pogled srce para1.LEAR: Priroda je u tom iznad umjetnosti. - Evo vamplaće. Ovaj momak maše lukom kao strašilom. Nategnite ga za lakat duljine. - Gle, gle, miš! Mir, mir - ovaj komad prženog sira bit će dobar. Tu je moja rukavica, okušat ću je na nekom orijašu.- Helebarde ovamo! - O, dobro si odletjela, ptico!1 U crno, u crno! Fju! - Lozinka?EDGAR: Slatka mažurana.LEAR: Prođi.GLOSTER: Poznajem taj glas.LEAR: Ha, Goneril - s bijelom bradom. - Umiljavale su mise kao kučke i govorile mi da imam bijele dlake u bradi prije nego je bilo crnih. -Reći "da" i "ne" na sve, što sam govorio! -"Da" i "ne" zajedno - to nije bila dobra teologija.- Kad me jednom kiša smočila i kad sam od vjetra morao cvokotati, a grmljavina nije htjela statina moju riječ - onda sam ih otkrio, onda sam ihnanjušio. Idite, u njih nema vjere - rekle su mi, da sam sve - a to je laž. Ni groznici se ne mogu oduprijeti.JLOSTER: Zvuk tvoga glasa dobro poznajem.Nije P to kralj? _,EAR: Da, svaki palac kralj!Kad buljim oči, strepi podanik! Poklonit ću mu život - Što si kriv? Za preljub?Ne, nećeš umrijet, ne, zbog preljuba! I čižak čini to - i zlatna muha Pred očima mi bludi. Nek cvate blud. Kopilan Glosterov Bijaše blaži nego moje kćeri Što zakonit su porod. Ej, ljubite se! Treba mi vojnika. -Gle onu gospu smješljivu -Po licu misliš, snijeg joj je u krilu, I hini krepost, glavu obara, Kad spomeneš joj slast -A više strasti divlje nema tvor Ni pastuh uhranjen. Kentauri su ti one niže pasa, Iako ozgor žene. Do pojasa su bozi gospodari, A dolje đavoli,Tu mrak je, pako, ždrijelo sumporno- oganj, para, zadah, trulež - pi, pi, pi! Pu, pu! Daj mi uncu mirisa, dragi ljekarnice, da zasladim fantaziju. Evo ti novca. Dopusti da ti ruku poljubim. Prije ću je otrti, jer vonja smrtnošću. Ti razoreno djelo prirode! Taj velji svijet će opustošiti se Na ovaj način. - Poznaješ li mene?LEAR: Vrlo se dobro spominjem tvojih očiju. Ti škiljiš name? Ne, učini najgore što možeš, slijepi Kupido 1

- ja neću ljubiti. - Pročitaj ti ovaj izaziv - samo pazi539

na stil.GLOSTER: Sva slova da su sunca, ne bi ihJa vidjet mogo. EDGAR za se: Nisam vjerovaoKad čuh, al jest - i srce moje puca. LEAR: Čitaj.GLOSTER: Zar očnim šupljinama?LEAR: Oho, zar ćete tako sa mnom? Ni očiju u glavi, ninovca u kesi? U očima vam je teško, a kesa vam je lagana, pa ipak vidite kako je na svijetu.GLOSTER: Vidim osjećajući.LEAR: Sto? Zar ste ludi? Bez očiju možeš vidjeti kako jena svijetu. Gledaj ušima. Eto, kako onaj sudac grdionoga glupog tata. Čuj, u uho ću ti reći: promijenimjesta, pa izmijeni ruke - koja je sudac, a koja tat?1

- Jesi li vidio gdje seljakov pas laje na prosjaka? GLOSTER: Jesam, gospodaru. LEAR: I gdje kukavac bježiod pseta? U tom si mogao vidjeti pravu sliku ipriliku vlasti. Dok je pseto u službi, slušaju ga-Pandurska huljo, makni krvavuTu ruku. Zašto šibaš bludnicu?Ogoli svoja leđa, jerbo žudišSam ono s njom učiniti zbog čegaSad bičuješ je. Lihvar vješa lupeža.Kroz izdrpane haljine se videI male pogreške, a plašt i krznoSve skrivaju. Daj grijehu zlatan oklop -I jako će se koplje pravde na njemPrelomiti - a kad ga krpamaZaodjeneš, patuljkova će slamkaProbiti ga. Nitko, nitko, velim,Ne griješi. Ja ti jamčim za to. -Na, prijatelju, primi to od mene,Sto imam vlast, da mogu tužiteljuZatvorit usta. Uzmi oči stakleneI pretvaraj se kao podli sljeparDa vidiš čega ne vidiš. - Ej, ej, Ej, izujte mi čizme - jače, jačel Da, tako!gDGAR za se: Tu je zbrkan smisaoI nesmisao. Um u ludilu. Čuj - ako hoćeš oplakivat moju Sudbinu, uzmi moje oči. Ja te Znam vrlo dobro - ime ti je Gloster. Ustrpljiv moraš biti - plačuć smo Na svijet taj došli. Znaš, kad prvi put Zrak onjušimo, naričemo tad I plačemo. - Čuj, propovijedat ću ti. GLOSTER: Vaj, tužni dane! LEAR: Kad se rodimo,Tad zaplačemo zato što smo došli Na ovu velju pozornicu luda: -To čvrst je šešir.1 - Mudru varku znam -Da konjaničkoj četi obujemo Pust. To ću pokušati, pa kad se dokradem do tih zetova - ubijat, Ubijati, ubijati, ubijat!Uđe drugi vitez sa slugama.DRUGI VITEZ: A, evo njega! Primite ga. - Vaša Najdraža kćerka, gospodaru! -Sužanj?Zar nema spasa? Ja sam rođeni Ludov sudbine. - Postupajte sa mnom Valjano, pa ću otkup platiti. Vidara dajte - ranjen sam u mozak. DRUGI VITEZ: Sve ćete dobit. LEAR: Nema pomoći?Zar posve sam? Pa to bi čovjeka U kip od soli moglo prometnut, Da oči budu vrtna škropila I jesenju da kvase prašinu.DRUGI VITEZ: O gospodaru dragi -LEAR: Hrabro hoćuUmrijeti kao lijep mladoženja.Hej! Ja hoću se proveseliti,Jer ja sam kralj. Je 1“ to vam poznato? DRUGI VITEZ: Da, divan kralj - i mi vas slušamo. LEAR: Onda ima života. Ako ga uhvatite, uhvatit ćetetrčeći. Trkom, trkom, trkom!Ode, sluga za njim.DRUGI VITEZ: U bijednika je ponajjadnijegTo prežalostan pogled, a u kralja Neiskazan. - Ti imaš kćerku što će Od teške kletve prirodi oprostit Što je one dvije na nju svališe. EDGAR: O, plemeniti gospodaru, zdravo!DRUGI VITEZ: Zdrav bio, brajko. Što je tvoja želja? EDGAR: O skoroj bitki čuje li se štogod,Gospodine? DRUGI VITEZ: Pa to je poznatoI posve stalno. Svatko čuje to Tko ima zdrave uši. EDGAR: Oprostite.A kako je daleko druga vojska? DRUGI VITEZ: Već blizu je i žurno stupa. Svaki časOčekujemo glavnu silu. EDGAR: Hvala,Gospodine, sad znadem. DRUGI VITEZ: Kraljica je,

Doduše, tu zbog važnih razloga, Al vojska joj je dalje pošla. Hvala, Gospodine.Drugi vitez ode.Vi vječni blagi bozi, Oduzmite mi dušu, ne dajte Da zao duh me opet potakne.EDGAR:GLOSTER:Umirjeti prije vaše odluke. gpGAR: Valjano, oče, molite se. GLOSTER: Tko steVi, prijatelju dragi? EDGAR: NevoljnikSto bijesna ga ukrotila sudbina I što je tolik jad pretrpio I osjetio, te je vazda spreman Na sažaljenje. Ruku amo, da vas Do nekoga povedem skrovišta. GLOSTER: Baš od srca vam hvala. K tome milost I obilje vam Božjeg blagoslova.Uđe Oswald.OSWALD: Na ovoga je cijena stavljena.Divotal Tvoja bezočna je glava Od mesa zato načinjena da mi Sagradi sreću. - Izdajnice stari, Pokaj se brzo - jer je trgnut mač Sto tebe mora satrijet. GLOSTER: Neka muI prijateljska tvoja ruka dade Dovoljno snage.Edgar stane među njih.OSWALD: Drski seljače,Usuđuješ se branit izdajnika Razglašenoga! Otale - il još će I tebe shvatit kuga njegove Sudbine. Puštaj ruku njegovu. EDGAR: Ne puštam, gospodine, dok mi je živa na ramenu glava.OSWALD: Puštaj, huljo, ili ćeš umrijeti! EDGAR: Dragi gospodine, idite svojim putem, a sirotinjuostavljajte s mirom. Da sam htio da me kakva god naduta žaba makne sa svijeta, moglo je to biti već prije četrnaest dana. Ne dirajte ovog starca! Prtljajte, velim, ili ću iskušati je li tvrđa vaša tikva iliEDGAR:GLOSTER: EDGAR:Umre.O, dobro poznajem Podlaca tog i slugu pokornog Sto grijesima je gospodaričinim Baš tako odan kako zloća želi. Sto, zar je mrtav? Oče, sjedniteI počinite. - Hajde, džepove mu Pogledajmo. Pismo to o kojem On zbori moglo bi mi prijateljem Biti. - Mrtav! Ali žao mi je Što nije našo drugoga krvnika. -Da vidimo. Dopusti, meki vosku, I nemoj da nas karaš s nepristojnosti! Da otkrijemo dušmaninov naum, Otvorit ćemo srce njegovo, A pismo jošte s većim pravom.Čita."Spomenite se, kako smo se jedno drugom zavjerili-Zgode imate dosta da ga smaknete. Samo ako hoćete, mjesta će i vremena biti izobilja. Ostat ćemo praznih ruku ako se on pobjednikom vrati.moja toljaga. To vam, eto, u brk skresah. OSWALD: Otale, ološu!EDGAR: Iščačkat ću vam zube, gospodine. Ovamo - brigemene za vaše majstorije.Tuku se. Edgar obori Oswalda.OSWALD: Ubi me, robe. - Uzmi, nitkove, Tu kesu. Ako misliš dobro proći, Pokopaj tijelo mi, a pismo koje Kod mene nađeš predaj Edmundu, Glosterskom grofu. Njega ćeš u vojsci Engleskoj naći. - Smrti, došla si U nevrijeme.Nije zgodno da Cordelia i Kent razgovaraju pred svima ostalima. Najboljebilo da su njih dvoje najprije sami, a da ude liječnik nakon riječi: "Pa neka e tako, moj dragi lorde", a da tek poslije liječnikovih riječi "Približite se, lim" unesu Leara na nosilima ili da se kod tih riječi otvori zastor što dijeliednji dio pozornice od stražnjega, u kojem Lear već prije leži. Vitez možeući s liječnikom ili se pojaviti zajedno s Learom.Onda ću ja biti sužnjica i njegova će mi postelja biti tamnicom. Izbavite me od njegove gadne topline i uzmite za svoj trud njegovo mjesto. Vaša žena, htjela bih reći - odana službenica Goneril." Bezgranična je ženska požuda!0 glavi radi svome vrlom mužu, A zamjena je brat moj. - Tu u pijesku Zakopat ću te, kleti glasnice Ubojica bludnih - a u pravi čas To podlo pismo vojvodi predočit Sto smrt mu prijeti. Neće bit mu žao U takvu poslu što si mrtav pao.LOSTER: Naš kralj je lud, a moj je jadni um Okorjeli, te stojim uspravno1 golem jad svoj svjesno osjećam. O, da sam radije lud! Jer onda bi Odijelile se misli mi od boli,A muke moje svu bi svijest o sebi Izgubile u lažnim utvarama. GAR: Ej, ruku amo, oče. Čini seDa iz daljine čujem bubnjeve.Al hajdmo - da vam prijatelja nađem.Odu.

Sedmi prizorŠator u francuskom logoru. Lear spava na postelji. Tiha glazba svira. Liječnik, drugi vitez i ostala pratnja. Uđu Cordelia i Kent. 2JORDELIA: O dobri Kente, kako ću živjetiI što učiniti da ti naplatim Dobrotu? Život bit će prekratak, A svaka mjera premalena.KENT: TimPriznanjem, gospo, preplaćen sam ja. Sto javih, sve je čista istina -Ni više, a ni manje nego to.

CORDELIA: Obuci bolje haljine, jer te nas Opominju na gore trenutke. Da, skini ove, molim te.KENT: Ne gospo,Oprostite - da sad se otkrijem,Pomrsio bih svoje osnove.Za milost molim - ne prepoznajte me,Dok dođe čas i budem držaoDa zgodno je.CORDELIA: Pa neka bude tako, Moj dragi lorde.LiječnikuKako li je kralju?LIJEČNIK: Još spava, gospo.CORDELIA: Ozdravite, bozi,Taj teški slom života njegova I udesite ocu neskladnu I pomućenu dušu što je djeca Poremetiše.LIJEČNIK: Možda, veličanstvo,Da probudimo kralja. Dugo on Već spava.CORDELIA: Nek vas vaša znanost vodi I radite onako, kako vaša Upućuje vas volja. Je 1“ obučen?DRUGI VITEZ: Jest, gospo. Dok je tvrdo spavao, Obukli smo mu nove haljine.LIJEČNIK: Ostajte, gospo, dok ga probudim. Zacijelo bit će miran.CORDELIA: Vrlo rado.IJEČNIK: Približite se, molim. - GlasnijeNek svira glazba! ORDELIA: Mili oče moj!0 ozdravljenje, stavi meni lijek Na usta, pa nek cjelov ublaži Te ljute boli što ih moje sestre Dvije zadadoše tebi, časni starce.NT: O nježna, mila kraljice.ORDELIA: Pa da im1 niste bili otac, ove bijele Pahuljice bi bile morale Sažaljenje u njih probuditi.Pa zar su mogli ovi obrazi održat se u borbi s vjetrima, Podnesti gromke tresove i strijele? Gdje munje su se ukrštavale U strašnom bijesu, zar je moro stražit S tim tankim šljemom na opasnu mjestu? I pseto moga dušmanina, da je I ugrizlo me, stajalo bi noćas Kraj moga ognjišta - a ti si moro U kolibi noćiti, jadni oče, Sa svinjama i s ljudskim izmetom Na truloj sječki! Jao! Jao! Čudo Sto nisi skupa s pameću i život Izgubio. - Gle, budi se. Govor“te S njim."JEČNIK: Gospo, vi govorite, jer to jeNajzgodnije. ORDELIA: O, kako kralj moj, mojGospodar? Kako vaše veličanstvo? EAR: To nije pravo što me vaditeIz groba. Ti si duša blažena, Al mene su za kolo vatreno Privezali, što suze mi ga žare Ko rastopljeno olovo. ORDELIA: Moj kralju,Da 1“ poznajete mene? EAR: Vi ste duh,Znam. Kad ste umrli? ORDELIA: Još vrlo, vrloCORDELIA:LEAR:Daleko.1

LIJEČNIK: Sad se tek probudio.Na časak njega samog ostavite. LEAR: O, gdje sam bio? Gdje sam? Bijeli dan?Baš vrlo loše postupa se sa mnom. A sam bih ja od sažaljenja umro Da drugog vidim takva. - Ne znam što Da reknem. - Neću ja se kleti da su To moje ruke. Ej, da vidimo. Jest, osjećam da ova igla bode. Da mi je znati što se sa mnom zbiva. O gospodaru, pogledajte me, Dignite ruke, blagoslovite me. -Ne, gospodaru, ne smijete klečat.0 ne rugajte mi se, molim. Lud1 smušen ja sam starac: osamdeset, Ni časka više niti časka manje -I da vam kažem posve iskreno,Strah me da nisam zdrave pameti.I rekao bih da vas poznajemI ovoga da znadem čovjeka -A opet sumnjam, jer i ne slutimNa kojem sad se mjestu nalazim.I koliko se god dovijam,Ne mogu tih se sjetit haljinaI ne znam gdje sam noćas boravio.Ne smijte mi se - kao što sam čovjek,Ja mislim, da je ona gospa kći miCORDELIA: I jesam, jesam, jesam.LEAR: A jesu li vam vlažne suzice?

Da, zaista. O, molim, ne plačite,I ako za me otrov imate,Iskapit ću ga. Znam da drag vam nisam,Jer vaše sestre, koliko se sjećam,Rastužiše nas. U vas bješe razlog,A u njih ne.CORDELIA: O, ne bješe u meneBaš nikakova razloga. AR: Pa zar samU Francuskoj? NT: U svome kraljevstvu,Moj gospodaru. AR: Ne varajte me.IJEČNIK: Umirite se, gospo - vidite Da njegovo se teško ludilo Već utišalo. Opasno je ipak0 izgubljenom vremenu mu zborit. Zamolite ga neka uniđe1 nemojte ga smetat dok se bolje Ne umiri.ORDELIA: Je 1“ želi vaša visostProhodati se? EAR: Trebate strpljiviSa mnom biti - i molim vas, Zaboravite i oprostite. v

Star sam i sulud.Odu svi osim Kenta i Drugog viteza.RUGI VITEZ: Je li istina da je vojvoda od Cornwalla onako ubijen?NT: Živa istina, gospodine.RUGI VITEZ: Tko vodi njegove čete? NT: Glosterov kopilan, kažu.RUGI VITEZ: Vele da njegov prognani sin Edgar živi s grofomKentom u Njemačkoj. NT: Koješta se naklapa. Vrijeme je da budemo naoprezu. Kraljevska vojska brzo napreduje. RUGI VITEZ: Čini se da će odluka biti krvava. Zbogom, gospodine.Ode.NT: Loš ili dobar cilj bit će moj,

To današnji odlučit će boj.PETI CINPrvi prizorLogor britanske vojske blizu Dovera. Uđu s bubnjevima i barjacima Edmund, Regan, časnici, vojnici i drugi.EDMUND: Obaznajte mi je 1“ se vojvoda Još drži svoje prve namjere II kasnije ga nešto nagnalo Na promjenu. Jer on se mijenja sveđ I samog sebe pobija - pa zato Dojavite mi što on stalno želi.Ode drugi časnik.REGAN: Postradao je valjda sestrin glasnik.EDMUND: I ja se gospo, toga bojim. REGAN: DragiMoj grofe, znate, kako sam vam sklona,Pa recite mi - ali samo pravoI istinito, ne ljubite liVi moju sestru? EDMUND: U poštenju. REGAN: NikadZar niste pošli putem svaka mogNa zabranjeno mjesto? EDMUND: Varate seU takvoj misli. REGAN: Mene vam je strahDa tako ste se s njome svezaliI sljubili, da možemo vas njenim Nazivat.Nisam - čašću vam se kunem! To neću nikad njoj dopustiti. Nemojte s njome, dragi milorde, Prijatelje vat. Ne bojte se za me. Gle, ona je i muž joj, vojvoda.đu s bubnjevima i s barjacima vojvoda Albany, Goneril i vojnici.DMUND-.GAN:DMUND:ONERIL za se: Izgubiti bih bitku voljelaNo sestra ta da rastavi me s njim. LBANY: Predraga svasti, da ste zdravo. - Čujem, Gospodine, da kralj se nalazi Kod svoje kćeri s ostalima, što ih okrutnost naša nagna da se žale. Još nikad nisam bio junačan Gdje nisam čestit biti mogao. Ta stvar se tiče nas, jer Francuz nam Provaljuje u državu, a ne Jer kralja on podupire i druge, Sto, bojim se, da s vrlo opravdanih I jakih su se digli razloga. DMUND: To plemenit je govor! "GAN: Čemu toMudrovanje? ONERIL: Udružimo se protivNeprijatelja - ovdje nije mjesto Za domaće i osobne razmirice. BANY: Pa vijećajmo s vještim ratnicima Sto valja činit. DMUND: Odmah ću vam doći U šator.REGAN: Sestro, vi idete s nama?GONERIL: Ne, ne idem. REGAN: Bit će najpriličnije -Ja molim vas da s nama pođete.1 idem iONERIL za se: Ej, znam ja tu zagonetku. - Da.

L Regan, naime, ne želi da Goneril ostane sama s Edmundom.Kad odu Goneril, Regan, vitezovi i vojnici, uđe Edgar preodjeven.EDGAR: Ako je vaša milost ikadazborila s ovakvim bijednikom,Tad poslušajte. ALBANY: Za vama ću doći. -Govori.Ode Edmund.EDGAR:ALBANY: EDGAR:ALBANY:Prije nego boj se počne, Otvor“te ovo pismo. Ako li Vi pobijedite, neka trublje zvek Dozove onog što je donio ga. Iako ubog, mogu stavit borca Da tvrdnju ovog pisma dokaže. A ako opet postradate, tad je Vaš posao na ovom svijetu svršen I spletkama je konac. - Dobra sreća! Ta počekaj dok pismo proučim. To ne smijem, al kada dođe čas, Nek vikne glasnik, pa ću opet se Pojavit. Zbogom. -Edgar ode.Da pročitam pismo!Edmund se vrati.EDMUND: Nadomak nam je neprijatelj. Vojsku Izvedite. A tu je procjena Svih sila mu i prave jakosti, Sto pomno ih je istraživanje Utvrdilo. Al sad je vaša žurba Od prijeke nužde.ALBANY: Nećemo oklijevat.Ode.MUND: I jednoj se i drugoj sestri zakleh Da ljubim je - a jedna voli drugu Ko guju onaj koga ujede. Al koju da uzmem? Obje? Jednu? II nijednu? Ne mogu nijedne Nasladiti se, dokle obje žive. Jer ako uzmem tu udovicu, Pobjesnjet će, poludjet će joj sestra, A s njom ću opet teško dobit igru Dok muž joj živi. Zato neka mi U boju njegov ugled posluži, A poslije bitke neka ona, što bi Oprostit ga se htjela, izmišlja Na koji način da ga ukloni. -Namijenio je milost Learu on I Cordeliji, al kad boj se svrši I kad nam oni panu šaka, neće Doživjet nikad naše milosti -Jer sila samo mene k cilju vodi, Mudrovanje pak može da mi škodi.Ode.

Drugi prizorBojište između oba logora. Bojna vika vani. Uđu s bubnjevima i barjacima Lear, Cordelia i njihova vojska, pa odu.Uđu Edgar i Gloster.GAR: Tu, oče, sjena ovog drvetaNek ugosti vas lijepo. Molite se Da pravda pobijedi, pa ako vam se Još jednom vratim, utjehu ću donijet. LOSTER: Gospodine, zaštitili vas bozil

Edgar ode. Bojna vika i uzmak vani. Edgar se vrati.Treći prizorBritanski logor blizu Dovera. Ude Edmund kao pobjednik s bubnjevima i barjacima. Lear i Cordelia zasužnjeni, vojnici itd.EDMUND: Časnici neki neka ih odveduI dobro straže dok ne doznamoSto žele glave koje će im sudit. CORDELIA: Mi nismo prvi, što smo dobro htjeliPa onda u zlo tako se zapleli.Zbog tebe, bijedni kralju, teško stradam,Jer sama još bih mogla ja da svladamSudbine klete bijes. - Zar nećemoTe kćeri i te sestre vidjeti? LEAR: Ne, ne, ne, ne! - Već hajdmo otaleU tamnicu. Nas dvoje ćemo samiKo ptice pjevat u svom kavezu.Za blagoslov kad mene zamoliš,Poklečke ću te molit da mi oprostiš,I tako ćemo živjet i molitI pjevat i pričat stare pričeI smijati se zlatnim leptirimaI slušat ćemo jadne kukavceEDGAR:GLOSTER:EDGAR:GLOSTER:Otale, starce. Ruku amo! Žurno! Kralj Lear je svladan. Uhvaćen je on I kći mu. Hajdmo! Ruku amo! Ne idem,Gospodine - i ovdje može čovjek Istrunuti.

Zar opet crne misli? Podnijeti mora čovjek odlazak S ovog svijeta ko i dolazak, Al treba dozret. - Hajdmo! Istina.Odu.Gdje govore o dvorskim novostima, I s njima ćemo zboriti - tko gubi, Tko dobiva - tko pada, tko se diže -I uzet ćemo otajstveni vid, Baš kao da smo Božji poslanici. U obzidanoj ćemo tamnici Premetati spletke i strančarenje Na dvoru, gdjeno Mjesec rada plimu I oseku.DMUND: Odvedite ih smjesta. AR: Na takve žrtve, Cordelia, sipljuI sami bozi tamjan. - Jesam li te Uhvatio? - Tko hoće nas razdružit, Taj mora donijeti ugarak S nebesa, pa nas onda rastjerati Ko lisice. - O, utri oči! Kuga Nek proždre meso im i kosti prije No na plač oni natjeraju nas -I prije ćemo vidjet ih gdje ginu. Sad hajdmo.Odu Lear i Cordelia pod stražom.DMUND: Amo, kapetane - čuj.To pismo uzmi, pođi za njima U tamnicu. Povisio sam tebe Za jedan stupanj. Ako uzradiš Po uputama pisma ovoga, U susret hrliš sjajnoj sreći. Znaj, Da ljudi su ti kakvo je i vrijeme. Ne dolikuje maču nježno srce. -Ne trpi tvoja služba pitanja -II reci da ćeš to učiniti, II drugdje traži sreću.PRVI ČASNIK: Milorde, Učinit ću.EDMUND: Na poso, pa ćeš sretnim Nazivati se kada obaviš. Al pazi - smjesta, velim ti - i sve Izvrši tako kako sam napiso.PRVI ČASNIK: Ne mogu vući kola niti suhuZob jesti. Ako to je ljudsko djelo, Izvršit ću ga.Ode.Trublje. Udu Albany, Goneril, Regan, časnici i pratnjaALBANY: Vaše junaštvo,Gospodine, bjelodano je danas I sreća vas je divno pratila, Ulovili ste one što nam bjehu U današnjemu boju protivnici -I mi ih sada od vas zahtijevamo. Postupat ćemo s njima kako su Zaslužili i kako mir naš ište.EDMUND: Gospodine, ja mišljah da je zgodno Da staroga i jadnog kralja stavim U zatvor i pod stražu - jerbo je U njegovoj starosti neki čar, A veći još u dostojanstvu mu, Na njegovu što mogao bi stranu Povući srca puka i okrenut U naše oči plaćenička koplja, Sto sad im jošte mi zapovijedamo. I kraljicu sam s njime poslao -A razlozi su isti. Spremni su Da pojave se sutra ili kašnje, Gdje vi ćete im sastaviti sud. Jer sad smo puni znoja još i krvi I drug je druga tu izgubio, A oni koji osjećaju svu Oštrinu boja, bijesno proklinju I najbolje mu razloge - pa zato Za Cordeliju i za oca joj Prikladnija se ište prilika.ALBANY: Gospodine, oprostite, ja držim Da vi ste samo sluga u tom ratu, A ne naš drug.REGAN: Onako bit će kakoMi želimo da povisimo njega -GONERIL:REGAN:GONERIL:REGAN: GONERIL:REGAN:I mislim da ste mogli pitati Za našu želju prije nego ste To rekli. On je vodio nam vojsku I moju čast zastupao i mene, A takva ovlast može dići glavu I vašim se drugom nazvati. Ne tako živo! Njegova vrlina Uzvisuje ga većma nego vaše Odlikovanje. Kad ga ja uvedem U svoja prava, najboljem je ravan. A osobito ako li vas uzme Za ženu.Rugač često biva prorok. Ej, škiljavo je oko koje ti je To reklo.Gospo, meni nije dobro -Jer inače provalio bi snažno Moj odgovor, pun gnjeva. - Generale, Vojnike moje uzmi, sužnjeve I blago moje, čini od tog svega I od meine što hoćeš - sve je tvoje. Svijet nek svjedoči da te postavljam Za muža sebi i za gospodara. A mislite da sav će biti vaš? Vi ne možete toga spriječit. Ni vi,Gospodine. O, mogu, polutane. REGAN Edmundu: U bubanj udri! Da je moje pravo I tvoje, to dokaži. Stanite jošI slušajte. - U zatvor, Edmunde, Zbog državne te stavljam izdaje, A s tobom će i ova zlatna zmija. -GONERIL:ALBANY:EDMUNDALBANY:ALBANY:Pokazuje Goneril.Vaš zahtjev, lijepa svasti, pobijam Na korist vaše žene - jer i onaS gospodinom se ovim zaručila, A ja, njen muž, vašem se navještaju Odupirem, pa ako hoćete Udati se, dajte meni ljubav, Jer moja gospa već je isprošena.GONERIL: Lakrdija!ALBANY: U oružju si, Gloster.Zatrubi. Ako ne javi se nitko Da dokaže na tvome tijelu mrske I očite i mnoge izdaje, Tu moj je zalog.Baci rukavicu.

Na tvom srcu ćuDokazat, prije no se kruha taknem,Da nisi manje ti od onog čim teProglasih ovdje. REGAN: Muka mi je, muka!GONERIL za se: Da nije, nikad ne bih vjerovalaNapicima. EDMUND: I moj je zalog tu.Baci rukavicu.Tko goder mene izdajnikom zove, Taj laže kao hulja. - Ded, zatrubi! I tko mi se približit usudi, Na njemu ću, na vama, na svakom Obranit svoju vjernost, svoju čast.ALBANY: Hej, glasnice!EDMUND: Hej glasnice, glasnice!ALBANY: U svoju samo snagu uzdaj se, Jer tvoji su vojnici podignuti U moje ime svi i otpušteni U moje ime.REGAN: Satire me bolest.ALBANY: Njoj nije dobro - u moj šator je Odvedite.Regan ode. Ude treći glasnik.Ej, amo, glasnice! Nek trubi trublja - i pročitaj ovo. DRUGI ČASNIK: Zatrubi, trubaču! TREĆI GLASNIK čita: "Ako u vojsci ima neki ugledan i odličan čovjek koji bi htio na Edmundu nazovigrofu glosterskom utvrditi da je mnogostruk izdajnik, neka se javi kad trublja treći put zatrubi. On je spreman braniti se." EDMUND: Trubi!Trublja zatrubi.rRECI GLASNIK: Još!Trublja zatrubi drugi put.TREĆI GLASNIK: Još jednom!Trublja zatrubi treći put. Uđe Edgar, pred njim trubač.ALBANY: Za njegovu ga želju pitajte I što se javlja na glas trublje? REĆI GLASNIK: Tko steVi? Vaše ime? Sto je? Sto se odzivljete? EDGAR: Mog imena je, znajte, nestalo,Zub izdaje me svega izglodao I razgrizao, al sam plemić kao I protivnik mi, s kojim tu se hoću Ogledati. ALBANY: A koji protivnik? EDGAR: Tko ustaje za Edmunda, za grofaOd Glostera? EDMUND: On sam! Što želiš od njeg? EDGAR: Povuci mač - pa ako riječ je mojaU plemenito srce dirnula, Nek tvoja ruka tebi pravdu kroji. Tu moj je, evo. Gledaj, to je pravo Sve moje časti, moje prisege I moja zvanja. Tvrdim svečano -Ne osvrćuć se ni na tvoju snagu,Na mladost, ni na položaj, ni na čast, Ne mareć ni za mač tvoj pobjedni Ni za tvoju novu sreću blistavu, Za tvoju hrabrost ni za srčanost -Da izdajnik si, lažeš bozima I ocu svom i bratu, protiv ovog Vladara jasnog rotiš se - od glave Do pete i do praha ispod nogu Uprljan si i pogan izdajnik. Poreci to i mač taj, ruka ta I smionost će moja na tvom srcu Dokazati što govorim: ti lažeš! EDMUND: Upitat bih te s pravom morao Za ime, ali kad je tako lijepa I junačka ti vanjština i jer Tvoj jezik dobar odgoj odaje -Odbacujem s prezirom pravo Na odgodu, što imam ga, bez sumnje, Po pravilima viteškim, pa natrag U lice tebi bacam izdaju I svaljujem na tvoju dušu laž Đavolsku što me samo okrznula I vrlo slabo ranila, a taj će Moj mač joj smjesta put pokazati Gdje zauvijek će smiriti se. - Trublje, Oglas“te se.Bojni poziv. Bore se. Edmund padne.ALBANY: Ne ubijte ga!GONERIL: To jeLukavstvo, Gloster. Nisi morao se Po pravilima oružja odazvat Tom nepoznatom protivniku svom, Ti nisi svladan, nego prevarenI zaluđen. ALBANY: Zatvor“te usta, gospo,II ovim ću ih pismom zatisnuti. -Gledajte. - Ti, što zloćom svaku riječ Nadmašuješ, pročitaj vlastitoZločinstvo. - Gospo, nemojte ga derat.1 Sad vidim, da ga znate.Dade pismo Edmundu.GONERIL: Neka znam -Al ja sam zakon, nisi ti. Tko možeSuditi meni za to? ALBANY: Užasno!Ti, dakle, znaš to pismo? GONERIL: Ne pitaj meSto znadem.Ode.ALBANY:EDMUND:EDGAR:EDMUND:Za njom! Pripazite na nju, Jer očajna je.Izađe drugi časnik.S čega krivite me,

Učinih ja i više, mnogo više,Al to će vrijeme otkrit. Sad je tomuI meni kraj. - Al tko si ti što takoPoslužila ti sreća na meni?Ako si plemić, ja ti opraštam.I tebi budi oprošteno. NisamJa goreg roda, Edmunde, od tebe,A ako boljeg sam, to više siSakrivio mi. Ime mi je Edgar,A sin sam tvoga oca. - Bozi sudePo pravdi. Naši slatki grijesi su imTek sredstva da nas kazne. MračnoI grešno mjesto, gdje te rodio,On morao je platit očima.Da, pravo reče - to je istina.Okrenulo se kolo naokolo -I sad sam ovdje. ALBANY: Vidio sam jaDa kraljevsko je dostojanstvo već Tvoj hod odavao. Da zagrlim te! Nek bol mi razdre srce ako sam Na tvoga oca ikad mrzioII na te.EDGAR: Znadem, dični vojvodo.ALBANY: Gdje ste se krili? Kako li ste vi Za nesreću svog oca doznali?EDGAR: Jer sam sam mu je blažio. Ali čujte Tu kratku priču - a kad ispričam, Tad pukni srce! - Da se uklonim Krvoločnom progonstvu što je išlo Ustopce za mnom - sladosti života! Te volimo i dugo umirati U smrtnoj muci nego jednom umrijet! Obući sam se morao u dronjke Ludova nekog, uzet lik što bješe I psima gadan. U toj odjeći Svog oca sretoh s krvavijem očnim Šupljinama, što tek izgubiše Kamenje svoje drago. Postao sam Vodičem njemu, te sam vodio ga I prosio sam za nj i čuvao ga Od očaja, al nikad mu se - jao! -Ne otkrih sve do prije pola sata, Kad oružan - i ne znajući stalno, Al nadajuć se sretnom uspjehu -Zaiskah njegov blagoslov i sav mu Svoj teški put ispričah od početka Do konca. Al mu srce napuklo Već nije bilo kadro podnijet borbu Između ta dva čuvstva suprotna, Veselja mu i boli - pa je puklo Sa smiješkom.EDMUND: Ta me priča dirnulaI možda će za dobro biti. Ali Sad nastavite. Ko da hoćete Još nešto reći.BANY: Ako li je još,Još bolnije, e, onda stanite, Jer ja gotovo ću rastopiti se To slušajući. DGAR: Tko god ne voliBol, mislio bi, ta je najgora -Al još jedna htjela je povećati, Sto previše je i učinit više Od mnogoga i premašiti krajnost. Dok ja sam glasno jadikovao, Naiđe čovjek koji prije se Mom gadnom društvu uklanjao dok je U teškoj bijedi mene vidio -Al sada, videć tko je onaj što je Pretrpio toliko, oko vrata Obujmio me jakim rukama, Naricat stao, ko da hoće nebo Razvaliti, i pao na mog oca, Te pričao o Learu i o sebi Najbolniju mi priču što je ikad Još uho čulo. Dok je pričao, Sve veći ga je spopadao bol Te počeše se kidati mu konci Života. Na to drugi put je trublja Zatrubila i ja ga ostavih Na umoru. ALBANY: A tko je bio to?EDGAR: Kent, gospodaru, Kent, prognanik što jePreodjenut za kraljem pošao, Za dušmaninom svojim, čineć mu I takve službe što za roba nisu.Uđe treći vitez s krvavim nožem.TREĆI VITEZ: Ej, upomoć! O, upomoć! O! EDGAR: Kome?ALBANY: Govor“te, čovječe! EDGAR: A otkle nožTaj krvavi? TREĆI VITEZ: Još vruć je, puši se!Jer iz srca baš izvađen je - mrtva! ALBANY: Al tko je mrtav? Zbor“te, čovječe! TREĆI VITEZ: O, vaša gospa, gospodaru, gospa!A svoju sestru otrovala je, To priznala je. S jednom i drugom Zaručih se, a sad smo vjenčani U isti čas sve troje. Evo Kenta.Donesite tjelesa njihova, Pa bile žive ili mrtve. - Pravda Ta nebeska, od koje strepimo, Na sažaljenje ne može nas nagnat.EDMUND:EDGAR: ALBANY:Ode treći vitez. Uđe Kent.Je 1“ on to? Ovaj čas ne dopuštaOnakav doček ko što pristojnostIziskuje ga. KENT: Došo sam da kraljuI gospodaru svome zauvijekZaželim laku noć. Zar nije tu? ALBANY: Zaboravili veliku smo stvar! -Govor“te, gdje je kralj nam, Edmunde,Gdje Cordelia?Donesu mrtva tjelesa Goneril i Regan.

Kente, vidiš li? -Vaj, kako to?O, Edmund bješe ljubljen, Jer jedna drugu za me otrova, A onda sebe ubi. Tako je.Pokrijte lica im. Moj život gine. I protiv svoje ćudi vlastite Učinit hoću neko dobro. Brzo Pošaljite - požurite se - u grad.KENT: EDMUND:ALBANY: EDMUND:0 glavi radi moje pismo Learu1 Cordeliji. - Pošljite na vrijeme. ALBANY: Potecite, potecite.EDGAR: A kuda,Gospodine? - Tko ima nalog? - ZalogOslobođenja pošlji. EDMUND: Dobro misliš.Na, uzmi mač moj. Daj ga satniku. ALBANY: O hitaj, hitaj, tako ti života.Edgar ode.EDMUND: Naložismo mu ja i tvoja kćiU tamnici da smakne Cordeliju I kaže da se sama objesila U očaju.ALBANY: Zaštitite je, bozi. -Odneste ga, međutim, odavle.Odnesu Edmunda. Vrati se Lear s mrtvom Cordelijom na rukama, za njim Edgar, prvi i drugi časnik.Urlajte, urlajte, o urlajte! Od kamena ste ljudi vi. Da ja Imadem vaše jezike i očiI da se njima svojski poslužim, Prolomio bi nebeski se svod. -O, zauvijek je otišla. - Ja znam, Kad netko živi, kada li je mrtav. O, mrtva je ko zemlja. - Dajte mi Ogledalo, pa ako njezin dah Zamagli kamen ili zamuti,0 - onda živi. Je P to sudnji dan?II slika je strahota onih? Pada1 propasti.Gle, pero to se miče. O, ona živi! Ako li je tako,LEAR:KENT:EDGAR:ALBANY:LEAR:KENT klekne LEAR:EDGAR:LEAR:PRVI ČASNIK LEAR:KENT:LEAR: KENT:LEAR:KENT:LEAR: KENT:Ta sreća će otkupiti sve boli Sto ikada sam ja ih osjetio! : O gospodaru dragi! Molim te, Otiđi.To je plemeniti Kent,Vaš prijatelj.Ubojice, kuga na vas,Vi izdajnici! Bio bih je mogoSpasti. Sad je zauvijek nestade!0 Cordelia. Cordelia, čekajJoš malo. - Ah! Sto veliš? - Njezin glas jeBlag bio vazda, tih i mio, što jeU žene divno. - Ubio sam hulju,Sto smaknula je tebe.Istina,Učinio je on to, gospodo.Zar nisam momče? Bilo vam je vrijeme,Kad moja bi ih ljuta posjeklicaSve natjerala, da poskakuju -Al sad sam star i ta me nevoljaUništava. - A tko ste vi? Ja nemamBaš ponajbolje oči. Reći ću vamZa časak.Ako s dva se čovjeka Sudbina diči što je ljubila1 mrzila ih, jednog vidimo.To sumoran je pogled. - Niste 1“ Kent vi? Da-

Vaš sluga Kent. - Gdje vam je sluga Kajo?1

Valjano on je momče, vjerujte,I udara baš ljudski. Umro jeI istrunuo.Nije, gospodaru.Jer ja sam taj.To vidjet ćemo odmah.Od prvog časa kad je sreća vasIznevjerila, slijedio sam vas Na tužnom putu. LEAR: Dobro došli ovdje.KENT: I nitko drugi. - Sve je turobnoI mračno, mrtvo. - Starije vam kćeri Umoriše se same - umriješe U očaju. LEAR: Da, i ja mislim.ALBANY: Ne znaSto govori. Badava bismo se Prikazali mu. EDGAR: Posve uzalud.Uđe drugi časnik.DRUGI ČASNIK: Edmund je mrtav, gospodaru.ALBANY: To jeSitnica samo ovdje. - Gospodo I plemeniti prijatelji, čujte, Sto smislismo. Koliko utjehe Još može u tom jadu golemom Doći, to nam neka posluži. Dok živi ovo staro veličanstvo, Svu svoju vlast mu prepuštamo mi.Edgaru i KentuA vi u svoja prava stupite S dodacima, što preobilno su Zaslužile ih te vrline vaše. -Svi prijatelji okusit će plaću Za svoju krepost, a svi dušmani Iskapit čašu svojih nedjela. -O gledajte, o gledajte! LEAR: I nju suUdavili mi, bijednu ludicu!1 Ne, nema, nema, ne, života. Zašto Da ima život pas i konj i štakor, A ti i ne dišeš. Ne, nećeš višeDoći, nikad, nikad, nikad, nikad! -Otkopčajte to dugme, molim vas. -Zahvaljujem, gospodine. - A ovo Zar vidite? O, pogledajte je -Ta pogledajte njene usnice -Gledajte amo, amo gledajte!Umre.EDGAR: On izdiše! - O gospodaru dragi!KENT: O, pukni srce, pukni, molim te!EDGAR: Dignite oči, gospodaru moj.KENT: Nemojte mučit duha njegovog,Nek ide samo. Onaj mrzi na nj,Sto bi još dulje raspinjat ga htioNa muke ovog svijeta krutoga. EDGAR: U istinu se prestavio.KENT: ČudoSto tako dugo on je trpio.Prisvajao je samo život sebi. ALBANY: Odnesite ih otud. - Sada jeNaš posao tek tuga općena.Kentu i EdgaruA vama, dragi, sva nek bude vlada,Da dignete nam dom iz teškog pada. KENT: Ja moram žurno na put da se dadem, Gospodarzove, slušat ga imadem. ALBANY: Učiniti smo samo ono sada dužniSto teški čas nam nameće i tužni.O čuvstvima tek svojim ćemo zborit,A ne, što sad bi trebalo govorit.Ti starci1 naši mnogo prepatiše,A od nas mlađih nitko neće višeToliko na tom svijetu ugledati,Ni tako duga ljeta dočekati.Odu. Mrtvačka koračnica.