Kazalište Marina Družića

Sarah KaneŽUDNJA

Kazalište Marina Družića

Sezona 2011./2012.

Premijera: 20. listopada 2011.

ŽUDNJASarah Kane

Autorski tim:Redatelj: Goran Golovko

Scenograf i kostimograf: Marin GozzeSkladateljica: Paola Dražić Zekić

Oblikovatelj svjetla: Zoran Mihanović

Podjela uloga:C – Glorija Šoletić

M – Izmira BrautovićB – Edi Jertec

A – Slavko Juraga

Inspicijentica i šaptačica: Ivana Ljepotica

ŽUDNJASarah Kane

Sarah Kane, britanska dramatičarka rođena je u Essexu 1971. Studirala je dramu na Sveuči-lištu u Bristolu gdje je diplomirala 1992., a na-kon toga je pohađala poslijediplomski studij scenskog pisanja na Sveučilištu u Birminghamu s mentorom Davidom Edgarom.

Bila je predvodnica nove britanske drame i “in yer face” teatra, kazališne poetike koju su, najjednostavnijim rječnikom, opisivali kao “ka-zalište koje će vas zgrabiti oko vrata i tresti dok ne shvatite poruku”. Šokiranje publike, ekspe-rimentiranje s formom i strukturom, rušenje tabua i pomicanje granice koja se smatra pri-stojnom u kazališnoj prezentaciji, kao i ekspli-citno prikazivanje prizora seksa i nasilja, neri-jetko usko povezanih – izazvalo je pravu buru na kazališnoj sceni Velike Britanije, potom i Europe.

U svom kratkom, svega dvadeset osam go-dina dugom životu, prekinutom samouboj-stvom, napisala je pet kazališnih drama kojima se ustoličila između najvećih dramskih pisaca prošlog stoljeća. Jedino što njene drame nisu mogle izazvati kod publike i kritike bila je – ravnodušnost. Već nakon prvog komada, “Bla-

sted” (Prokleti) izvedenog 1995. u Royal Court Theatre Upstairs kritičari je etiketiraju “kazališ-nim skandalom desetljeća”, a publika nerijetko odlazi s predstava. Taj komad nastao je kao re-akcija na jedan televizijski prilog o Srebrenici kada je kao senzibilni pisac i građanin svijeta, na svoj način reagirala i “vikala”, dok su ostali šutali.

Njezin drugi komad Phaedra’s Love (Fedri-na ljubav) doživio je premijeru 1996. godine u Gate Theatre.U travnju 1998. Cleansed (Proči-šćeni) je postavljen u Royal Court Theatre Downstarirs, a u rujnu iste godine Crave (Žud-nja) je izveden u edinburškom Traverse Thea-tre.

Svoju pretposljednju dramu “Žudnja” napi-sala je pod pseudonimom Marie (njeno drugo ime) Kelvedon (naziv rodnog mjesta) kako bi je rasteretila negativne reputacije kojim je do tada praćen njen rad. “Žudnja” je na pojedinim mjestima inspirirana dijelovima Biblije i T.S.Eliotove “Puste zemlje” , lišena je svih di-daskalija, nema radnje niti ikakvih autoričinih uputa glumcima i redateljima. Na pitanje zašto je tome tako Sarah Kane bi odgovarala da je to

Sarah Kane (1971. - 1999.)PREDVODNICA NOVE BRITANSKE DRAME

jedini način da produkcija drame bude svaki put drukčija. Na sceni su četiri lika, bez imena, označena tek slovima, a rečenice koje izgovara-ju mogu se doživljavati kao zasebni monolozi ili u dijalogu između parova ili...

Zbog brojnih ili , “Žudnja” je veliki izazov za svakog redatelja i glumca, kao i repertoarna hrabrost teatra koji se odluči uprizoriti takav tekst. Iako je publika tako nije doživljavala, Sa-rah Kane je o “Žudnji” govorila kao o svom

najdepresivnijem komadu napisanom onda kada je izgubila vjeru u ljubav.

Njezin posljednji komad 4.48 Psychosis (Psihoza 4.48) premijerno je izveden u Royal Court Jerwood Theatre Upstairs u lipnju 2000.godine. Sarah Kane premijeru svoje posljednje drame nije dočekala. Počinila je samoubojstvo 20.veljače 1999. neposredno po završetku pisa-nja te drame, pa se ona doživljava kao njen dnevnički zapis pred smrt.

A ja se želim igrati skrivača i dati ti svoju odjeću i reći ti da mi se sviđaju tvoje cipele i sjediti na stubama dok se kupaš i masirati ti vrat i ljubiti tvoja stopala i držati te za ruku i ići u restoran i da me nije briga kada jedeš iz moga tanjura i sresti te u Rudyju i razgovarati kakav je bio dan i tipkati tvoja pisma i nositi tvoje kutije i tvoju paranoju i dati ti kasete koje ne slušaš i gledati sjajne filmove i gledati grozne filmove i žaliti se na radio program i slikati te dok spavaš i ustati da bih ti donio kavu i pecivo i Dance i ići u Florent i piti kavu u ponoć i uhvatiti te kako mi kradeš cigarete i nikada ne moći pro-naći žigice i pričati ti o noćašnjem tv programu i odvesti te kod okulista i ne smijati se tvojim šalama i željeti te ujutro ali pustiti te da spavaš još malo i poljubiti ti leđa i pomilovati kožu i reći koliko volim tvoju kosu tvoje oči tvoje usne tvoj vrat tvoje grudi tvoju guzicu tvoju i sjediti na stubama pušiti dok se tvoji susjedi ne vrate kući pušiti dok ti ne dođeš kući i brinuti se kada kasniš i biti oduševljen kada dođeš ra-nije i pokloniti ti suncokrete i ići na tvoju zaba-vu i plesati dok ne pocrnim i žaliti kada pogri-ješim i biti sretan kada mi oprostiš i gledati tvoje slike i željeti da te znam oduvijek i čuti

tvoj glas u svome uhu i osjetiti tvoju kožu na mojoj koži i prepasti se kada se naljutiš i oko ti pocrveni a drugo oko poplavi i tvoju kosu nali-jevo a tvoje lice orijentalno i reći ti si prelijepa i zagrliti te kada strepiš i držati te kada te boli i željeti te kada te pomirišem i uvrijediti te kada te dodirnem i sliniti kada sam uza te i sliniti kada nisam i baliti na tvojim grudima i noću te obgrliti i da mi bude hladno kada povučeš pre-krivač i da mi bude vruće kada ga ne povučeš i krabiti se kada se smiješiš i rastopiti se kada se nasmiješ i ne razumjeti zašto misliš da te odba-cujem kada te ne odbacujem i čuditi se kako si ikako mogla pomisliti da bih te ikada mogao odbaciti i čuditi se tko si ti ali te svejedno pri-hvatiti i pričati o šumskom dječaku opčaranom anđelom drveća koji je preletio ocean jer te voli i tebi pisati pjesme i čuditi se zašto mi ne vjeru-ješ i osjećati tako duboko da ne mogu opisati riječima i željeti ti kupiti mačića na koga bih postao ljubomoran jer bi dobio više pažnje od mene i zadržavati te u krevetu kada moraš ići i plakati kao dojenče kada odeš i potamaniti žo-hare i kupovati ti poklone koje ne želiš i vratiti ih i zaprositi te i ti ponovno kažeš ne ali nasta-viti te prositi jer iako misliš da ne mislim ozbiljno

IZ “ŽUDNJE”Izgovara osoba A

mislim oduvijek jesam od prvoga puta kada sam te zaprosio i lutati gradom misleći kako je prazan bez tebe i željeti što ti želiš i misli-ti da se gubim ali znati da sam siguran s to-bom i reći ti da si najgore što imam i poku-šati ti pružiti najbolje što imam zato što manje ne zalužuješ i odgovarati na tvoja pi-tanja kada najradije ne bih i reći ti istinu kada zaista ne želim i pokušati biti iskrenim zato jer ti to želiš i misliti da je gotovo ali ostati još deset minuta prije nego me izbaciš iz svoga života i zaboraviti tko sam i pokušati se približiti tebi jer je divno upoznavati te i vrijedno truda i s tobom loše govoriti nje-mački a hebrejski još gore i voditi ljubav s tobom u tri ujutro i nekako nekako nekako prenijeti nešto od / obuzimajuće neumiruće nadmoćne bezuvjetne sveobuhvatne srce-obogaćujuće umno-proširujuće neprestane beskrajne ljubavi prema tebi.

“Jedini lijek protiv života je život sam i treba ga proživjeti sa što više čovječnosti, humora i slobode.” Nakon svih bura koje je uskovitlalo njezino pisanje i nakon nesretnog konca krat-koga joj života, teško je povjerovati da je ovu rečenicu izgovorila Sarah Kane. A ipak je tako.

Poezija “Žudnje” rastvara se u krhotinama nekih davnih, sadašnjih, budućih, zamišljenih i odsanjanih razgovora. Razgovora s drugima i sa samim sobom, razgovora vođenih u stvar-nosti, u autobusu, u kuhinji, u krevetu, u misli-ma, u snovima, na ulici. Poezija “Žudnje” ostvaruje onoliko različitih stvarnosti koliko je u njoj različitih rečenica. Naoko nepovezane i bez uzajamnih čvrstih veza, ove rečenice u nama bude onoliko misli i osjećaja koliko naša nutrina doziva u sjećanje naše djetinjstvo, odra-

stanje, mladost, zrelost i starost pa i naš odla-zak. I naše ljubavi i naša razočaranja i naše rane i naše radosti i boli i naše ushite. I naše želje i snove i žudnje.

“Ja sam emocionalna plagijatorica. Kradem tuđu bol i ugrađujem je u svoju vlastitu sve dok

Ne zaboravimČija jeZapravo”Prepustiti se njezinom tijeku misli, otvoriti

se i priznati da smo sve njezine rečenice nekada izgovorili ili čuli, da smo proživjeli svaki osjećaj utkan u ovo pismo, znači pokušati započeti stvaranje kazališta “Žudnja”. Nimalo lako, ali moguće. U suglasjima s drugim i drugima. Drugačijima. U muci stvaranja. I u radosti.

Redatelj Goran Golovko o “Žudnji”

GORAN GOLOVKO redatelj

Rođen je u Splitu 1965. godine. Studirao je hr-vatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru, a režiju diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Neko je vrijeme radio i usa-vršavao se u Velikoj Britaniji. Bio je umjetnički vodi telj Gradskog kazališta mladih u Splitu gdje je režirao niz predstava s profesionalnim ansamblom (Na kamenju Vjekoslava Kaleba, Drugi libar Marka Uvodića Splićanina, Vlado i Tanja Volkera Lud wiga), a godinama je uspješno vodio i Dramski studio za mladež GKM-a s kojim je postavljao amater ske i predstave odgojnog kazališta (ST - SAMO TAKO, Mračno kazalište - Ćelava pjevači-ca/Hamlet , Tri priče iz davnine Ivane Brlić Mažu-ranić, SPLIT 3, 4, 5..., San Ivanjske noći Williama Shakespearea, Viktor ili djeca na vlasti Rogera Vi-traca, Dom Bernarde Albe F. G. Lorce). U Grad-skom kazalištu lutaka Split režirao je predstave Zdenac mudraca, Snježna kraljica, Pale sam na svi-jetu, Košulja sretnog čovjeka i Duboko more Silvi-je Šesto, u koprodukciji s Gradskim kazalištem mladih u Splitu. Režirao je i u Hrvatskom narod-nom kazalištu Split (Amerikanska jahta u splitskoj luci Milana Begovića, Svinjac Athola Fugarda, Ne-važne priče Trpimira Jurkića, Bez trećeg Milana Begovića, Dekameron Giovannija Boccaccia, Libar o' libra Marka Uvodića Olje Lozica, Velika magija Eduarda de Filippa, Smij i suze starega Splita Ivana Kovačića, Povišica Georgesa Pereca, Tartuffeerie

Sanje Ivić), u kojem je dvije godine obnašao duž-nost ravnatelja Drame.

Od nagrada na kazališnim festiivalima izdvaja Zlatni smijeh za najbolju režiju na Danima satire 2005. godine i Juditu za režiju na Splitskom ljetu 2010. godine.

Zaposlen je na Umjetničkoj akademiji u Splitu kao docent na Odsjeku za kazališnu um jetnost i trenutno obnaša dužnost prodekana.

MARIN GOZZE scenograf i kostimograf

Rođen je u Dubrovniku, 30. listopada 1944. Na-kon dva semestra na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, upisuje Akademiju za primjenjene umjet-nosti u Beogradu, gdje diplomira 1969. na odsjeku scenografije u klasi prof. Milenka Šerbana. U Rimu na RAI-u 1970. specijalizira televizijsku scenografiju.

1977.-79. uposlen kao tehnički direktor Hrvat-skog Narodnog Kazališta u Varaždinu.

1985., postaje scenograf u stalnom radnom od-nosu Kazališta Marina Držića .

Kao ravnatelj Kazališta Marina Držića ostvario je dva mandata, od 1991.-1994., te od 1998.-2002.. Član je ULUPUH-a, a jedno je vrijeme, kao član Zajednice umjetnika Hrvatske, imao status slobod-ne profesije.

Do danas je autor više od stotinu i pedeset ka-zališnih scenografija i tridesetak kostimografija u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Sarajevu, Mostaru, Novoj Gorici, Ljubljani, Mariboru, Klagenfurtu. Scenografski potpisuje i prvo uprizorenje Držića u Americi 2004., u Washi-ngtonu. Kreator je kazališnog izraza studentskog teatra “Lero” iz Dubrovnika. Bavi se grafičkim oblikovanjem, likovnim postavama izložbi i pro-jektiranjem interijera. Docent je na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje drži kolegij scenografije.

Dobitnik je niza nagrada na hrvatskim kazališ-nim smotrama.

PAOLA DRAŽIĆ ZEKIĆ skladateljica

Rođena 1958. godine u Dubrovniku. Violu di-plomira na dubrovačkom odjelu zagrebačke Mu-zičke akademije i deset godina svira u DSO i razli-čitim komornim sastavima. Za vrijeme studija prvi put profesionalno surađuje kao skladatelj scenske glazbe u KMD. Surađivala sa HNK u Varaždinu, Splitu (za koji piše i prvu baletnu glazbu – “Krvava svadba”) Mostaru , na Dubrovačkim ljetnim igra-ma i Splitskom ljetu te u SAD (University of La Verne, California).

Za glazbu u predstavi “Dum Marinovi sni” na-građena je godišnjom Nagradom hrvatskog glumi-šta. Pisala glazbu za dramski program HTV -a. Kao autor novih skladbi sudjelovala na festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Autorski potpisuje dva mjuzikla koje je postavila na scenu s djecom (“Ivica i Marica” i “Crvenkapica”).

ZORAN MIHANOVIĆ oblikovatelj svjetla

Često surađuje s velikim brojem hrvatskih i ne-kolicinom stranih redatelja, dok je nekima od njih postao i stalni član autorskih ekipa. Surađivao je u gotovo svim hrvatskim kazalištima, te teatrima u Pragu, Ljubljani, Mariboru, Celju, Ptuju, Sarajevu, Mostaru, Zenici, i dr. Član je strukovne udruge ULUPUH.

Za svoja oblikovanja svjetla u kazališnim pred-stavama dobio je više nagrada i priznanja, među ostalima: Nagradu hrvatskog glumišta, Nagradu Judita, za najuspješnijeg umjetnika u dramskom programu Splitskog ljeta, Nagradu Marul, četiri puta, Nagradu Festivala hrvatskih lutkarskih kaza-lišta, Nagradu Sezam na Dubrovačkim ljetnim igrama, Nagradu Rudolf Bunk Hrvatskoga narod-nog kazališta u Splitu.

GLORIJA ŠOLETIĆ

Rođena je u Dubrovniku. Završila je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Pragu u klasi prof.Jaroslave Tvrznikove, Ladislava Freya i Petra Kracika. Od 1998. godine je u angažmanu u Kaza-lištu Marina Držića. Monodramu Klitemnestra Marijana Matkovića u režiji Lawrenca Kiirua ostva-rila je u koprodukciji s Art radionicom Lazareti. U Kazalištu Marina Držića ostvarila je niz zapaženih uloga, između ostalih u predstavama: Orfeo, Na či-joj strani, Marlene Dietrich, Kad sunce zađe, Sire-ne, Život je san,Dan od Amora, Ivana rock bajka, Skup, Suton, Pitanje časti, Služavke, Ženski turbo pop bend, Ljubav na Prijekomu.

U slobodno vrijeme bavi se svojom prvom lju-bavi – pjevanjem.

IZMIRA BRAUTOVIĆ

Rođena u Dubrovniku gdje je bila članica dram-skog studija Mali Marin Držić pri KMD kao i Stu-dentskog teatra Lero. Upisala je glumu na Akade-miji dramskih umjetnosti u Zagrebu, no napušta je, zbog privatnih razloga, na prvoj godini studija. Na-kon povratka u Dubrovnik povremeno je angažira-na na Dubrovačkim ljetnim igrama i u Kazalištu Marina Držića. Stalnom članicom glumačkog an-sambla dubrovačkog teatra postaje od 1. rujna 1992.

Između brojnih uloga ostvarenih na dubrovač-kim daskama koje život znače, izdvajamo: M. I. Fornes: Blato, Eve Ensler: Vaginini monolozi, Van-ča Kljaković: Teštamenat, Luko Paljetak-Đelo Ju-sić: Dan od amora, Po pismima Abelarda Heloizi Heloiza Heloizi.

EDI JERTEC

Rodio se u Dubrovniku. Diplomirao je na Aka-demiji dramskih umjetnosti .Nastupao je u Teatru &TD iz Zagreba te u dokumentarno – igranom filmu Od tartare do urote redatelja Vlade Gojuna.

Član je ansambla Kazališta Marina Držića od 2006. godine. Pamtimo ga u predstavama: Ivana rock bajka, Ženidba, Skup, Teštamenat, Sanjari, Ki-daj od svoje žene, Imbarak/Ljubav na Prijekomu, Sedam lakih komada.

SLAVKO JURAGA

Slavko Juraga rođen je u Umagu 10.11.1959. go-dine. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 1982. Nakon diplome angažiran je u Gradskom kazalištu Trešnja, a od 1999.. član je an-sambla Drame HNK u Zagrebu. Među značajnijim ulogama ostvarenim na sceni matičnog kazališta u Zagrebu su: Faust (Faust Johanna W. Goethea), Dže-par (Ruke Ranka Marinkovića), Lacko, Dr. Josip Pasarić (Zagorka Ivice Boban). Među brojnim ulo-gama ostvarenim u drugim kazalištima izdvajaju se uloge Alana Forda u Alanu Fordu; Roberta Zucca - Roberto Zucco; Porfirogeneta, Vođa svih osvaja-ča u Svrsi od slobode; Fernanda Krappa u Fernan-du Krappu; Nepoznati u Putu u Damask, Marc u ART, Ambroz Emerički, Zastave, stjegovi, barjaci. Nastupio je u brojnim filmovima i TV dramama, te je režirao i napisao scenarij za predstavu Moj križ svejedno gori i koreodramu Stela Maris – Legenda.

Tehničko osoblje:

Baldo Dužević (voditelj stolarske radionice)Jelka Grljević (voditeljica krojačke radionice)

Mario Capursi (majstor tona)Mišo Baričević (slikar i kipar)Silvio Giron (majstor rasvjete)

Tomislav Glegj (majstor pozornice)Manuela Kavain (maskerice/šminkerica)

Stela Đurović (rekvziterka)Šemsa Mrčela (frizerica)

Stijepo Prčan (finalizator dekora)Dragan Pantović (tehničar tona i rasvjete)

Maja Nagy (garderobijerka)Asim Arslanagić (pomoćnik majstora pozornice)

Krešimir Ferizović i Borivoje Ljubojević (opsluživači pozornice)

nakladnik: Kazalište Marina Držića

za nakladnika: ravnateljica Jasna Jukić

dizajn programske knjižice i plakata: Slaven Tolj & MEC DIZAJN

urednica programske knjižice: Lidija Crnčević

fotografija na korici: Borko Vukosav

ilustracija: Wanda Mitrović

fotografije: Željko Tutnjević

e-mail adresa: kmd@du.t-com.hr

www.kazaliste-dubrovnik.hr

tisak: ALFA-2 d.o.o.

naklada: 150 primjeraka

PRIJATELJIKAZALIŠTA MARINA DRŽIĆA

ZRAČNA LUKA DUBROVNIK

ANA’s STUDIO

ATLANTSKA PLOVIDBA