UVOD

Dentalna forenzika je grana stomatologije, koja se, u interesu pravde, bavi

pravičnim rukovanjem i istraživanjem dentalnih dokaza, pravilnom evaluacijom i

prezentacijom dentalnih zaključaka. Prvenstveno se bavi identifikacijom, bazirana

na prepoznavanju jedinstvenih karakteristika koje postoje u dentalnim strukturama

svake induvidue. Radiografske tehnike u forenzici su veoma značajne zbog:

Slučajeva identifikacije

Masovnih stradanjab

Procjene dobi, spola i etničke pripadnosti.

Zubi su građeni od cakline koja je najtvrđe tkivo u organizmu, te može preživjeti

traume bolje od drugih tkiva u tijelu. Zubi su također i izvor DNA. Zubna pulpa

zgnječenog zuba može dati jedarnu ili mitohondrijalnu DNA da pomogne u

identifikaciji osoba.

Procedure dentalne identifikacije mogu biti u dva oblika:

Komparativna identifikacija – porede se zubi mrtve osobe sa evidencijom

vođenom u stomatološkom kartonu od strane stomatologa, prijesmrtnim

radiografskim snimkama i fotografijama.

Rekonstruktivna identifikacija (dental profiling) – načini da se procijeni

etnička, spolna, dobna pripadnost.

Komparativna dentalna identifikacija obuhvata četiri koraka:

1. Oralna autopsija

2. Uzimanje dentalnih snimaka

3. Komparacija postmortem i antemortem dentalnih snimaka

4. Pisanje izvještaja i zaključak. (1,2,3)

1

DISKUSIJA

U forenzičkoj stomatologiji mogu se koristiti različite vrste snimanja, jer svaka

nosi trajan zapis kako morfoloških hereditarnih obilježja zuba tako i stečenih, od

kojih su stomatološki zahvati najčešći i najtačniji pokazatelj identiteta svake

osobe. Tako je doktorima stomatologije dostupna tehnika ortopantomografskog

snimanja koja daje zadovoljavajući uvid u stanje zubala te koštanih dijelova

gornje i donje vilice, uključujući maksilarne sinuse te žvačne zglobove (Slika 1).

Osim te snimke, postoji još nekoliko vrsta manjih snimaka kod kojih je kvaliteta

bolja, ali izostaje mogućnost uvida u cjelovitost stanja. Tehnika koja je kod nas

češća jeste intraoralna periapeksna snimka (Slika 2).Također, još se koriste i

tehnike ugriza u traku, aksijalne i paraaksijalne tehnike snimanja (Slika 3). (4)

Identifikacija komparativnim

metodama je tehnika koja koristi konvencionalne radiološke

metode i bazirana je na komparaciji antemortem i

postmortem snimaka. Može se vršiti komparacija između

dentalnih ili nekih patoloških struktura, tretmana vođenih od

strane doktora stomatologije koji su evidentirani u

stomatološke kartone. Na ovakav način može se dobiti mnogo korisnih informacija.

Važni anatomski parametri koji se pri ovim procedurama uočavaju i upoređuju su oblik

zuba i korijenova, postojeći zubi ili zubi koji nedostaju, prekobrojni zubi, atricija i

abrazija, vrste koštane resorpcije, dijasteme, postojeće restauracije, endodontski

tretmani, impaktirani zubi, kočić nadogradnje, implantati, proteze itd (Slika 2). (3,5)

Faktori o kojima treba voditi računa su:

2

Slika 1. Klasična ektraoralna rendgenska snimka (ortopantomografska snimka)

Slika 2. Parametri koji se posmatraju pri komparataivnim identifikacijskim metodama

Slika 2. Periapikalni radiološki snimak Slika 3.Ugriz u traku (bitetwing)

Razlike u interpretaciji (veličina ispuna, punjenje zuba i sl)

Vrijeme od posljednjeg tretmana (dodatni tretman)

RTG – konture ispuna, tretman nakon snimanja (AM i PM)

Greške u evidenciji

Ispuni koji su iste boje kao zub.

Kategorizacija za dentalnu identifikaciju

Pozitivna dentalna identifikacija

Usporedba prijesmrtnih i poslijesmrtnih dentalnih obilježja potpuno odgovara

kako po broju zuba tako i prema njihovom obliku, boji, veličini te vrsti ispuna.

Položaj ispuna na zubnim plohama i vrste materijala od kojih su izrađeni, također

se podudaraju. Nema elemenata koji bi osporavali pozitvn identifikaciju.

Moguća dentalna identifikacija

Mogućnost dentalne identifikacije postoji, kao i visok stupanj sigurnosti, ali

prijesmrtna i poslijesmrtna dentalna obilježja ne odgovaraju u potpunosti, a

najčešći su razlog neadekvatna prijesmrtna dentalna obilježja.

Nedovoljni podaci

Identifikacija nije moguća jer nedostaju bitni identifikacijski elementi. Najčešći su

razlog neadekvatni zubni kartoni, često zamjena zuba, nedostatak rendgenskih

snimki te pogrešno ispisivanje oralnih zahvata.

Isključivanje

Mogućnost dentalne identifikacije je isključena, jer prijesmrtna i poslijesmrtna

dentalna obilježja ne pripadaju istoj osobi. (4)

Postoje dvije vrste neslaganja prilikom identifikacije osoba komparativnim

metodama. One koje se mogu objasniti i one koje ne mogu. Razlike koje se mogu

3

objasniti obično se odnose na vrijeme proteklo između antemortem i postmortem

zapisa. Primjeri uključuju zube koji su izvađeni, postavljene restauracije ili

restauracije koje zahvataju veću površinu (tj MO amalgam koji je sada MOD).

Slika 3 prikazuje i objašnjiva odstupanja. Ako je nesklad neobjašnjiv, na primjer

zub nije prisutan na antemortem snimku, ali je prisutan na postmortem, onda

identifikacija mora biti isključena.U ovom slučaju je utvrđeno da evidencija

potiče od iste osobe. Ovo je uspostavilo pozitivnu identifikaciju. (6)

Treba imati na umu da postoji nekoliko odstupanja koja su prisutna (npr,

endodontsko liječenja zuba 45 i 46 u posmrtalnom dentalnom snimku ), ali se ona

mogu objasniti kao rezultat vremenskog intervala između uzimanja ova dva

snimka i dodatne stomatološke tretmane koji su se desili u tom periodu.

Slika 4. ( A) Antemortem OPG snimak pokazuje radiolucentnu zonu zuba 18 koja ukazuje na gubitak zubne supstance (B) Gubitak zubne supstance zuba 18 vidljivo i na maksili (C) postmortem periapikalni snimak pokazuje postojanje radiolucentne zone zuba 18

U ovom slučaju identifikacija je pozitivna. Uporedba prijesmrtnih i

poslijesmrtnih dentalnih snimaka potpuno odgovara. Nema elemenata koji bi

osporavali pozitvnu identifikaciju (Slika 4). (7)

Radiografski snimci se također mogu koristiti i za metode procjene doba i spola.

Pri tome, radiografski snimci bi trebali ispunjavati kriterije da budu bez artefakta i

da su strukture jasno vidljive (Slika 5).

4

Slika 3. Identifikacijska komparativna metoda – PM i AM radiografske snimke

Kompjuterizirana tomografija je još jedna korisna metoda snimanja u procesu

identifikacije osoba. Ova metoda 2D i 3D snimanja daje prednost u odnosu na

radiografske snimke jer nema superponiranja struktura, lahka je za manipulaciju, a

daje i bolji kvalitet

slike, odličnu boju i

transparenciju (Slika 6). Međutim, problem se može javiti ukoliko preminula

osoba ima restauracije od metala, obično u bočnoj regiji. Ovo rezultira artefaktom

koji se javlja na kompjuterskim slikama, što može dovesti do težeg definisanja

veličine i rubova restauracije. (5)

Zaključak

Veliki broj radioloških tehnika mogu biti korištene za identifikaciju osoba te

procjenu pola, doba i etničke grupe. Međutim, primjena bilo koje od navedenih

tehnika zavisi od dostupnosti prijesmrtnih snimaka s ciljem poređenja. Veoma

važno je da radiološki zapisi dobiveni tokom liječenja budu čuvani od strane

zdravstvenih profesionalaca. Analiza antemortem i postmortem radiografskih i

tomografskih snimaka postala je nezamjenljiva tačka u procesu identifikacije

osoba na polju dentalne forenzike, posebno sa primjenom nove tehnologije. Sa

5

Slika 5. Radiološki snimci korišteni za metode procjene dobi i spola

Slika 6. CT snimke sa prikazom restaurativnog materijala (crveno i žuto)

dostupnošću mnoštva radioloških metoda, dentalni forenzičar može birati metodu

koja najbolje odgovara zahtjevima za uspješnu identifikaciju, fokusirajući se na

pažljivu primjenu tehnike i na preciznu interpretaciju sakupljenih podataka.

Literatura

1) K. Nikopoluou-Karayianni, A.G.Mitsea, K. Horner. Dental diagnostic radiology in the forensic sciences: two case presentations. J Forensic Odontostomatol. 2007;25:12-6

2) Sandeep K, Vijay P. Forensic radiology in India: current trends. Indian Journal of Basic & Applied Medical Research. 2012; 2(1): 148-152.

3) Pallagatti S, Sheikh S, Aggarwal A, Singh R, Gupta D, et al. Maxillofacial Imaging; An emerging tool in Forensic Science. J Forensic Res 2011; 2:134.

6

4) Brkić H, Keros J, Šoljan M, Turković K. Forenzična stomatologija.Školska knjiga-Zagreb;2000.

5) Carvalho SPM, Silva RHA, Lopes Jr C, Sales-Peres A. Use of images for human identification in forensic dentistry. Radiol bras. 2009;42(2):125–130.

6) Pretty IA, Sweet D. A look at forensic dentistry – Part 1: The role of teeth in the determination of human identity. British dental journal. 2001; 359-366.

7) Sayuri Silveira DTA, Araujo LG, Paranhos LR, Pantozzi Silveira TC, Guimarães A. Met al. Orthodontic use of documentation in identification of a skeletonized body in legal dental practice. Int. J. Odontostomat. 2014; 8(1):41-46.

7