ŽIVOT I SVJEDOČANSTVAZavičajna Biblioteka

Izdaju: Hercegovački franjevci

Svezak I

HERCEGOVINA PRIJE STO GODINA

ili

Topografsko-Historijski Šematizam FranjevačkeKustodije i Apostolskog Vikarijata u Hercegovini

za godinu Gospodnju 1867

[Sematlzam fra Petra Bakule )

Mostar1970

HERCEGOVINA PRIJESTO GODINA

ili

TOPOGRAFSKO-HISTORIJSKI šEMATIZAM

FRANJEVAčKE KUSTODIJE I APOSTOLSKOG

VIKARIJATA

u Hercegovini

za godinu Gospodnju 1867.

(Sematlzam fra Petra Bakule)

S latinskog originala iz god. 1867. preveo

Dr. fra Vencel Kosir"\1

Mostar1970.

VI

OPIS SAMOSTANA, CRKVE, DRUGIHSAMOSTANSKIH GRAĐEVINA, VRTOVAI KLAUZURE

Crkva

Carski ferman (koji je spomenut) za gradnjunaše crkve propisao je duljinu, širinu i samuvisinu određenim mjerama. Nije dopuštao ni zanokat udaljiti se od određenih granica pod pri-jetnjom rušenja. U fermanu je bila određenaduljina crkve 44 lakta, širina 24 lakta. I zato jenaša crkva protiv naše volje zaista malena, ne-dovoljna za polovinu svijeta koji dolazi.

Opis samostana

Samostanu, kojega je gradnju najviše vodioo. Filip Ančić, ferman nije odredio nikavih mjera,pa je za naše prilike dosta prostran. Ima dvakrila, istočno i zapadno, po 32 metra duga, š~-roka pak 9 m. Južno krilo je štaviše duže, tj. 43m. Od ovoga krila pravo na jug prislonjen jeodio za novicijat i kuhinju. Dug je 25 m, a širok10 m. I tako u svemu mi imamo u samostanuduljine jednoga zida 164 m, širine 19 m. Ako oveduljine neke početverostručiš, neke potrostručišdobit ćeš 720 m dužine zida cijelog samostana.A kolika je širina, ni ja sam koji sam prisutan,ne bih lako izračunao. Zatim, dva krila zapadnoi istočno, na dva su kata. Južno pak krilo s po-drumom i spremicom više je od tri velika kata.

I zahodi sa zapadne strane na oba kata pri-pojeni su samostanu, ali su izneseni 7 m. čineod samostana zasebnu gradnju i troškove. Naš,dakle, samostan, kada se oduzmu dva krila no-vicijata i zahodi, čini četvorinu koja ima sa sje-vera prislonjenu crkvu. U cijelom samostanu sa-da imamo 65 soba za stanovanje. Razumije se daje u njemu blagovaonica za brojnu obitelj ira-

52

dionice. Cijeli samostan je solidno građen, dosa-da se nije pokazala ni najmanja pukotina na ci-jelom kamenom zidu. Pokrov je od naših kame-nih ploča. Ako tome dodaš još ne mali crkveninamještaj, živežne namirnice i samostanske po-kretnine, sigurno će se svota troškova još mnogopovećati. Ali ovo još nije svršetak troškova. Usredini sarnostanskog dvorišta nalazi se čatrnja,jedna izvan dvorišta u širem smislu, druga u kla-uzuri. Obje su zaista velike, duge naime 24 lakta,široke 12 lakata i duboke 16 lakata. Imamo itreću u klauzuni, manju od tih. Spomenute čatr-nje su sagrađene bez ikakve pomoći naroda, asluže i nama i narodu. Nemoj misliti da su ovečatrnje malo stajale. Ali ni tu nije kraj. Na krajuzida od klauzure nalazi Se zgrada za pučku školuduga 23 lakta, široka 16, visoka 20 lakata. Tu jei pristojno prenoćište za časne goste i dobroči-nitelje.

Napokon imamo osam prikladnih dućana iz-najmljenih svjetovnim trgovcima robom u koristcrkve i crkvenog namještaja. Nije malo utrošenodok je sve to napravljeno. Međutim još nije kraj.Tu su i dvije štale sa sjenicima. Jedna je duga18 lakata, široka 10, visoka 9. Druga je duga 21lakat, široka 11, visoka 10 'lakata.

Imamo također klauzuru LI širem smislu, tj.zid koji opasuje sve navedene građevine, čatrnje,šumu, livade i vrtove. Duljina ovoga kamenogzida iznosi 2316 naših lakata (Svaki lakat iznosi26 venecijanskih uncija. To vrijedi uvijek kad segovori o laktima ). Visina zida je ravna visinivisoka čovjeka.

Još, k tome imamo prostrane vrtove (radi ne-stašice žive vode) slabo plodne. Oni su ispreple-teni mnogim poprijekim podzidama, koje zadr-žavaju zemlju, i :napravljeni gotovo kao u kre-menu velikim nanosima zemlje. I to je tražilomnogo izdataka. Napokon, ispod vrta s južnestrane ima livada ili oranica 15 jutara. Ovo je do

53

zadnjega metra oslobođeno od šume, trnja, bu-senja, živih stijena i velikih starih gomila ka-menja. Sve našom brigom i troškom. Ne ćemopotpuno mimoići ni istočni dio klaustra koji po-kriva gaj. Istina, za čišćenje šume u njemu ni-smo potrošili mnogo novca, ali je također istinada smo mi u toj šumi svojim rukama toliko ra-dili, da danas uživa tko ga gleda. Kod' utokapotoka Ugrovače u rijeku Lišticu imamo tri jut-ra zemlje, prije neobrađivane sada zidom ograđe-ne. Da bismo je mogli natapati, doveli smo kanaldulji od jedne milje. Napokon, nabavka mlinice,nekoliko oranica i vinograda vrlo potrebnih zauzdržavanje zajednice, stajalo je velikih izdataka.Da ne bih dosadio nekome nabrajajući mnogemale stvari, molim čitaoca da promisli što smomi imali, dok se naš prvi gvardijan pod lisna-tim hrastom izjedao od nestašice svake vrste,a što sada poslije 20 godina imamo. Kad uspo-redi n i šta ita kom n o g o, onda neka za-niječe otvoreno čudo Božje providnosti, ako mo-že. Ali da ne bi kome 'palo na pamet, da smomi sve svoje sile i troškove upotrijebili samo zanaš samostan i za ono što nama pripada, kadbudem radio o pojedinim župskim kućama, ja ćunaznačiti, što je u pojedinoj od njih učinjenoili započeto u isto vrijeme. Zasada neka ti jedosta, da mi nismo našli ne samo ni jedne crk-ve nego niti male kapelice, kad smo došli iz Kre-ševa. Sada kada ti pokažu, što je nanovo podig-nuto, moći ćeš se uvjeriti, da mi nismo bili za-uzeti samo oko samostana. Pogledajmo sada ne-ke samostanske stvari.

Kućna disciplina

U ovome našem samostanu opslužuje se, kaošto je običaj, disciplina koja odgovara našim ipapinskim odredbama. Na čelu su kustos, gvar-dijan i samostanski diskreti, zatim vikar samo-stana i meštri učenika.

54

Škole i nedostatak sredstava'la uzdržavanje

Imamo u samostanu školu latinskoga jezika,humanistički studij (gimnaziju), filozofiju i teo-logiju. Filozofiju i teologiju nismo dosada pre-davali, nego smo mlade redovnike slali u Italijuk svojoj ljubeznoj braći. Sada pak, pošto su nanašu nesreću u Italiji naši samostani porušeni ibraća raspršena, ne znamo kamo ćemo poslatisvoje mladiće na nauke izvan domovine. Ovo jeuistinu temeljno pitanje, naše i našega naroda.Mi naime, nemamo sredstava za uzdržavanje, damladići završe kod nas sve nauke. Budući da ne-ma mjesta kamo bismo ih van poslali, ne vidimoviše načina, kako se može izbjeći propast cijelenaše Misije. Sada imamo malo mladića na nau-kama: svega 22, a ipak se borimo s oskudicomi dugovima. Neotklonjiva je potreba da im sebroj i potrostruči. Ostanu li prihodi isti, bit ćesigurno nemoguće njih uzdržavati.

Stoga srdačno molim sve koje katolička lju-bav potiče, a imaju sredstava, da nam budu napomoći u ovoj našoj vrlo teškoj nevolji. Na dru-gome mjestu ćemo reći, da smo mi zbog nesta-šice potrebnog prostora u ovom samostanu i zbogdrugih vrlo opravdanih razloga počeli u ovovrijeme graditi drugi samostan na Humcu za ško-lu ili kolegij. Dopustimo da ga i dovršimo milo-darima; koja korist, ako ne bude sredstava zauzdržavanje!

Na drugim mjestima pitomci u sjemeništimapridonose godišnje nešto za uzdržavanje. Kod naspak nemaju odakle pridonijeti, a nije ni običajda išta pridonose. Da bismo zadovoljili potreba-ma Misije, prisiljeni smo ne samo besplatno po-učavati djecu kroz više godina, nego ih i uzdrža-vati, često puta bez koristi za Misiju. Često sedogodi da dječaci školani i odgajani odu kućinakon što smo ih mi, od sebe otkidajući, četiriili pet godina hranili. Stoga možeš razumjeti, za-

55

što uzimamo više đaka nego bi trebalo za ovutešku Misiju: da ostatak bude dostatan za našepotrebe, i kad nas mnogi napuste.

Samostanska obitelj

Dopustimo da nam nikad ne treba brojnijasamostanska obitelj od ove; ipak i za ovu trebadosta godišnjih izdataka. Danas u sklopu samo-stanske obitelji ima 55 osoba. Imamo svaki dangoste, i to nam je drago. Međutim,' starješina sa-mostana mora dati gostima i obitelji pristojnouzdržavanje. Osim hrane i svega potrebnoga re-dovničkoj obitelji, dužan je dati svakom zavje-tovanom članu godišnji osobni vestiarij. Tako tre-ba da bude, i tako zahtijevaju naši franjevačkizakoni. MisLiš li da se mala, svota izda na taj na-čin iz godine u godinu?

Međutim, ne svršavaju svi naši troškovi u sa-mom samostanu. Osim popravka više zgrada mismo prisiljeni imati staje i više jahaćih i tovar-nih konja za potrebe Misije i samostana uz dru-gu stoku potrebnu zajednici. Mi više izdamo go-dišnje za hranu i opremu konja, nego se izdana drugom mjestu za brojnu samostansku obi-telj!

Prihodi samostana

Ali ako se zna za izdatke, treba znati i za pri-mitke, i to sigurno, trošimo li mi svoj novac ilituđi. Međutim, da ne bi po velikim izdacima za-ključio i na veliki prihod, ovo ću ti pošteno izni-jeti.

Nitko od nas ne posjeduje nepokretnih do-bara, a ni pokretnih, osim što se njima možeslužiti po volji starješina. Zajednica pak apos tol-skim dopustom (koji se povrđuje svake dvanae-ste godine) može posjedovati. I doista, štogodje mogla dosada dopuštenim sredstvima namaći,

56

to i posjeduje. Tim upravlja gvardijan kao za-mjenik apostolskog sindika. Ali ipak da naj-iskrenije očitujem golu istinu: što god dobijesamostan godišnje sa svojih posjeda, jedva bimoglo doteći za pokriće njegovih troškova zajedan mjesec.

Milostinje za rečene mise su isto tako nekiprihod. Ali pazi: Nisu svi svećenici u samostanu.Drugo, milostinja od jedne austrijske lire (višunikad ne daju) nije tako veljka, da nam mnogoobećaje. Samostan ima pripojenu župu. Naš gvar-dijan je, naime, župnik. Ali kako nijedan od na-ših župnika ne uživa župnička prava stole, takoni ovaj samostanski. Mi sve moramo vršdti pot-puno besplatno. što dakle? Samostanski župljaniobičavaju davati slobodno i dragovoljno u naravisredstva za uzdržavanje. Sigurno je da nam onipo svojoj volji daju milostinju. Ali kad bi i svižupljani gorjeli od velike ljubavi za svoje ocei pastire, toliko su siromašni da bi malo moglipomoći. Ako godina ne rodi, zar nas neće osta-viti potpuno praznih ruku? Napokon, pojedinižupnici moraju pridonositi za uzdržavanje mla-deži u samostanu. To stoji. Ali kad župnik maloprimi od svojih župljana, sigurno ne može bitidarežljiv prema samostanu. Tako, kad se ispitajusvi izvori naših prihoda, oni nisu toliko slabi,koliko su nesigurni.

Tako, htio ili ne htio tko vjerovati: mi smoustanovili da sva sredstva naših prihoda bez tu-đe pomoći ne mogu biti dostatna za uzdržavanješkolske mladeži. štedljivi smo u doslovnom smis-lu, siromašno živimo, s malim smo zadovoljni, aipak nemamo ni najpotrebnijih stvari.

• I

57

VII

POSTANAK NOVE BISKUPSKE RESIDENCIJEU MOSTARU

Povijest

Gdje su točno stari mostarski biskupi imalisvoju residenciju, u samostanu sv. Ante ili dru-gdje, nema nikakova spomena. Da li su prijašnjibiskupi imali katedralnu crkvu ili su se služilionom samostanskom, i ovo je zavijeno velikomšutnjom i povijesti i predaje. Ali nije se ni ču-diti što su u ovome gradu, slabije nego drugdje,sačuvane predaje o našim stvarima. Još pred stogodina nije bilo u ovome gradu ni jedne katolič-ke obitelji, a ni katoličkih pridošlica, osim vrlomalo. što god budeš vidio, kad budem brojio nasvom mjestu katoličke obitelji u ovom gradu,siguran budi, da nijedna nije starija od jednogstoljeća. Dakle, kao što je ovdje prekomjernimturskim bijesom uništen katolicizam, tako supropale i vjerske predaje. Da se potakne i pod-grije katolička vatra koja je još tinjala u Mosta-ru, činilo se da ništa ne bi bilo tako prikladno,kao kad bi se ovdje obnovilo biskupsko sjedište.To se može dobro potvrditi. primjerom koji po-stoji u tom gradu. Vidjeli smo, naime, otkako jepravoslavni biskup postavio svoje sjedište u Mo-staru, da se njegov narod i brojem i imetkompovećava, a naš kao bespomoćna siročad slabi.Ono malo katolika rijetko je uz pogibli i strahmoglo među sobom imati misionare, koji imajusvoje sjedište četiri sata daleko, a kamoli bis-kupovu prisutnost da ih sokoli. Pred nekolikogodina, za našega vremena, u ovom našem gradunije bilo slobodno nama javno, po danu i bezpratnje kojega Turčina, posjetiti naše katolike.Dakle, i vjerske i građanske prilike našega naro-da vruće su tražile da se uspostavi u Mostarubiskupsko sjedište. Ali dok su Turci bjesnili pro-

58

tiv katolika, više protiv svećenika, a majvise pro-tiv biskupa, tko se je ikada mogao nadati da ćeondje biti podignuto biskupsko sjedište.

Pristupila je i zasjala pomoć nedokučive Božjeprovidnosti. Gdje se čovjek nije mogao ničemunadati, znao je Bog čudesne stvari proizvesti. Ni-je slijepim i pukim slučajem presvijetli gospo-din Barišić postavljen za apostolskog vikara Her-cegovine. Bog je svojom tajnom promisli pripra-vio taj put: pa iako se mnogima činio slab naljudsku misleći, Bog je iz njega izveo divna do-bra.

Uistinu bi bilo od male ili nikakve koristi odi-jeliti Hercegovinu od Bosne i postaviti joj na čelomanje revna, nemoćna i kolebljiva čovjeka. Dvojese je, dakle, tražilo: podjela vikarijata i postav-ljanje hrabra čovjeka. I upravo to dvoje se svid-jelo Božjoj providnosti povezati.

Gospodin Barišić se morao mnogo truditi imnogo zapreka nadvladati kod razdiobe vikari-jata, a još veća ga je borba čekala, dok je osno-vao residenciju u Mostaru. Ali što odvažni mužsnuje, na to se i usuđuje. Barišić je bio, naime,obdaren tako junačkim srcem, da se nije bojaonikavih pogibelji.

Rijetke majke su rađale sinove tako hrabraduha kao majka Barišića. Ali nitko nije dugo jak,ako nije i razborit. Zato Barišić, koji je dobroznao da se ne će moći suzbiti bijes mostarskihTuraka, ako ne bude carske pomoći, nju je za-brinut molio. Nije žalio troškova, pa ni velikih.Poznavao je on veliku moć zlata. Pomoću njegaisposluje sebi carski ferrnan da napravi kuću uMostaru. Zar misliš da je i s tim dekretom u ru-kama strt bijes otpora mostarskih Turaka? Ni-pošto! Naprotiv, tada se istom razjare, uzmuoružje u ruke prijeteći smrću biskupu. A on ne-ustrašiv stupa započetim putem, spreman umri-jeti ili se domoći cilja. Pobrinuo se, međutim,razboriti biskup da car strogo zapovjedi veziru

59

Ali Paši, da se u Mostaru ustupi mjesto katolič-kom biskupu za gradnju kuće, i da sam vczirne štedeći nikakvih sredstava ozbiljno radi napodizanju kuće.

AH kakvom svotom zlata su mogli biskup ilivezir kupiti zemljište za gradnju kuće od raz-bješnjelih Turaka? Sigurno nikakvim. Uzalud biponudili sve blago svijeta. Turci su bili najčvrš-ćom tvrdoglavošću obuzeti. U naseljenom gradunije se moglo dobiti mjesta. Bio je ipak mali diovrlo podesna zemljišta u dolini Vukodolu, kojuje za malu cijenu kupio o. Stjepan Karlović, žup-nik iz Graca.

Kad, dakle, biskup nije mogao nigdje stati načvrsto nogom, a htio je svakako da ima kuću uMostaru, bio je prisiljen da se odluči za Vukodo.Turci su napeto slušali što se o tome govorka.Tako su se širili glasovi pobune, strašenja i pri-jetnje: da će svi do jednoga radije poći u smrt,nego dopustiti da se u gradu napravi nevjerničkakuća. To je čuo i Barišić, ali se nimalo nije bo-jao. Uzevši desetak vezirovih oružnika neustraši-vo prođe posred grada, od jednog kraja do dru-gog, između oružja građana koje je virilo s pro-zora, i uputi korake u Vukodo. Došavši tamo,dok su se svi njegovi bojali pogibelji, on se nijeplašio. Veseo prihvati motiku i njom označi te-melje nove residencijalne kuće. Tada, preporu-čujući strogo veziru i vezirovu čovjeku, nadzor-niku građevina, izgradnju kuće kao carsko djelo,zdrav se vrati u Seonicu u Duvno, ovjenčan pra-vom slavom.

jeka, ne bismo nikada vidjeli da je kuća podig-nuta. To je znamenje velike srčanosti, ojačanevelikom Božjom pomoći.

Tako su godine 1847. položeni temelji biskup-ske residencije u Vukodolu. I uistinu, s pravomse ovdje može upotrijebiti ono: graditelji su ujednoj ruci držali mač, a drugom obavljali posao.Jer da nije bilo stalne prisutnosti vezirova čov-

Topografski opis mjesta

Od sredine grada jugozapadno, na udaljenostiod pola sata, nalazi se mjesto VUKODO (vukovadolina), deset minuta daleko od zadnjih gradskihkuća. Ta je dolina s istoka zastrta velikim br-dom Hum, koji povišenom neprekidnom kosomopasuje cijelu dolinu i od juga i od zapada. Sa-mo od sjevera otvara pogled na ravnicu i grad.Dakle, leži u udubini s tri strane opkoljenoj br-dom. Ima lako uzbrdit pristup od grada. Stogaizuzevši proljeće i ljeto, malo sati uživamo sun-čane zrake. Kuća residencije prislonjena uz obro-nak, koji opasuje dolinu sa zapada, leži kao uzasjenjenom kutu uske doline niz koju vrlo čestoteče brzi potok koji čini dosta štete našem vrtu,putu što vodi kući, i okolici. Na brežuljku kojinas sa svih strana opasuje, da nije obilja kadu-Ije, ne bi mogao ništa vidjeti osim strašnih pe-ćina. Nije davno bilo, kad je oijela dolina bilapuna velikog drveća, ali danas, izuzevši voćke,ne može se raspoznati niti mjesto gdje su nekadbila stabla. Tlo zemljišta, na kojemu je našakuća i druge zgrade, te vrt i vinograd, vrlo jeslabo. Sastoji se od pijeska i kamenja, koje jepotok nanio i duboko nastro. Pod temeljima ku-će uzalud smo tražili i u velikoj dubini tvrduzemlju. Zato je trebalo prostrti mrežu debelihgreda. Oko vrta i vinograda na sve strane nalazese velike gomile izvađenog kamena. Vrt i vino-grad na obronku poduprti su mnogim popriječ-nim zidovima. To ti je, dakle, opis mjesta kojeje iz mnogo razloga nepodesno za svrhu kojojsluži. Ali kad nema boljeg, trebalo se zadovoljitii s tim malim kutkom. Ovo je do u sitnice opi-sano, da preteče pitanje mnogih: Zašto je ovdje,

Vrijeme utemeljenja

60 . 61

a ne na drugom mjestu, napravljena residencija?Naime, na drugom mjestu nije bila moguće.

Opis residencije

Residencija ima pročelje i ulaz s juga. Svojomduljinom ad 24 naša lakta proteže se prema sje-veru, a širinom ad 21 lakta gleda prema istokui zapadu. Od istoka, zbog nagiba zemlje, s podru-mom ima tri vrlo. visoka kata, a ad zapada dva.Na duljinskoj sredini kuće nalaze se velika ulaz-na vrata kaja uvode u donji kat.

Ondje na desnoj strani tri sobe i sakrarij za-uzimaju cijelu duljinu i širinu pet lakata. Savas tali prostor služi za kapelicu, u kojoj se nalazišest solidnih stupova i lukovi kaji podupiru gor-nji zid. Kapelica ima sama jedan oltar, tri ispo-vjedaonice, krstionicu, Ukrašena je mnogim sli-kama, a strop bojarna i slikama. Na lijevoj straniad glavnog ulaza su stube, kaje vode na gornjikat. Te stube uvode u veliku dvoranu kuće. Dva-rana, široka 7 lakata, prostire se preko. cijeleduljine kuće. Na oba kraja ima od vrha da dnadva velika prozora na kljun. S obje strane velikeblagovaonice poredane su sobe, pa četiri sa sva-ke strane. Uz veliku kuću prislonjena je kuhinjas potrebnim prostorijama i malom zimskom bla-govaonicom sa strane zapadnog brežuljka. Uzspomenutu blagovaonicu, kuhinju i kuću dvoriš-tem je spojena druga kuća, kaja ima pad zem-ljom podrum na svod, gore pak na katu kapelicuza čuvanje presvetog otajstva i jednu sobu, Ovakuća je duga 16 lakata, široka 10. Između ove ivelike kuće, u sredini dvorišta, nalazi se čatrnja,u koju se slijeva kišnica s krovova za kućnuupotrebu. Od juga, izvan ulaza u dvorište, prislo-njena je uza zid dvorišta kuća za pučku školukaja je sagrađena godine 1852. Na dva je kata .•Duga je 10 lakata, široka 9.

62

Od istoka pad velikim zidam ulaza u dvoriš-te, kaji podupire ravan i stube kaje vade uvrt i vinograd, s malim dvorištem nalazi sestaja sa sjenikom duga 16, a široka 11 lakata.Uz nju je iza malog gumna sa sjevera naslonjentrijem za domaće životinje i, ako dođe više gas-tiju, za njihove konje. Dug je 15, a širok 6 la-kata. Sve te zgrade pokrivene su pločama adtvrdoga kamena, i sve su (izuzevši školu) kao.i vrt i vinograd opkoljene tvrdim visokim zidam.

Da ne bih dalje išao. u opisivanju njiva i vi-nagrada, kaje je presvijetli Barišić kupio. ilidao. zasaditi za potrebe biskupije, već same zgra-de su tražile veliku svotu izdataka. Opora, nai-me, priroda mjesta mogla se je svladati samaspartanskim srcem i golemom svotom novca.

Kad bi poznavao surovost mjesta (kao. jakaji sam vodio gradnju residencije) i sad kadbi pogledao šta je urađeno, s najvećim bi div-ljenjem rekao: Djela pokazuje veama velikogjunaka!

Utjecaj biskupske residencije

Presvijetlom Barišiću ništa nije bila tolikona srcu, kolika da dobije slobodu vjere. Zbogtoga, ni prije nega se posvetio sama ovomuvikarijatu, nije odustajao ad borbe s pojedinimTurcima, sa sucima i sa samim vezirirna za slo-bodu vjere i sretniju sudbinu katolika, iako. jeta bila i opasno i skupo. Da spomenem samajedna njegova, i ta vrlo. odlično, djela. Od tur-ske okupacije pa sve da gad. 1839. turski sucisu bez savjetovanja s biskupom i župnicima,staviše i uz njihovo protivljenje, rđave katolikemjestimična na svoju ruku vjenčavali ili su si-lom nagonili župnika da ih an, protiv kanona,vjenča. Koliko je ta tiranija bila nepodnosiva ikoliki izvor zala, nitko. ta ne može razumjeti,tka nije iskusio, Stoga Barišić, da i župnikeoslobodi ad mučenja i narod od najodvratnijega

63'

kvara, nije ostavio ništa nepokušano. Nakonmnogo žrtava dobije god. 1839. toliko željeniferrnan, kojim se turskim sucima, plemićima, ve-zirima i svima drugima oduzimlje svako pravoi najstrožije zabranjuje da se na bilo koji na-čin miješaju u ženidbe katolika ili u bilo kojudrugu stvar koja se tiče njihove vjere. Taj fer-man je pun obilatih, duhovnih i vremenitih do-bara za katolike. Da biskup Barišić ništa drugoveliko nije uradio, samo bi ovo bilo dosta dabude veoma slavan.

Prije nego je biskup uspostavio sjedište uMostaru, jedva bi se dogodilo ili vrlo rijetko,da bi koja osoba prešla s druge vjere na kato-ličku; nakon toga dogodi se to ne baš takorijetko. Kad bi se pružila prilika, presvijetliBarišić nije štedio nikakvih napora ni pogibeljida bude dopušteno prigrliti ovu vjeru onomutko želi.

Prerevan za vjersku slobodu smiono uvedezvonjenje, javni pokop, procesije, svečano op-remanje bolesnika, blagoslov kuća, i među mr-ziteljima vjere.

Premda pod kućom resi.dencije kapelica nijebila baš tako malena, ona je ipak bila pret-jesna za udobnost puka i za veliko srce Bariši-ća. Stoga je on zauzeto tražio puta i načina gdjebi se dalo jednom napraviti veliku narodu pot-rebnu, crkvu. Njegovim vrućim željama srećase napokon pokaže sklonom. Prigodom dolaskau Hercegovinu preuzvišenog gosp. Omer Paše,vrhovnog zapovjednika vojnih četa, sklopi snjim Barišić veliko prijateljstvo. Izlažući munevolje bijednoga naroda, zaklinjao ga je da semoćno zauzme kod cara da doznači u gradumjesto za katoličku crkvu.

Prijateljskim obećanjem uvelike se razveseliBarišićevo srce. Dok se u njemu borila nadai strah zbog nesigurna uspjeha, napokon za-mišljenu nadu okruni mu veseo događaj. Dne

64

29. svibnja 1862. Barišić već ima u rukama car-ski dekret. Tim dekretom daje mu se ne samodozvola za gradnju crkve, nego i vrlo prostranomjesto u gradu, osobito odlično za gradnjucrkve i za druge potrebštine crkve i naroda,i to potpuno besplatno. Turcima se naređuje dane prave ni najmanje smetnje. I kao da je ovobilo malo zagovoru Omer Paše, veselju Barišićai velikodušnosti carevoj. Sam car velikome darudoda još i drugi: 2.500 forinti da se utroši ugradnju crkve (Vidi župa Mostar). Zaista jedivan ovaj triumf biskupa Barišića!

što se tiče ekonomskoga i građanskog stanjakatolika u Mostaru, lako ćeš priznati da je bis-kupova residencija mnogo utjecala. Prije negose osnovala residencija i prije nego se biskup(1852) napustivši Seonicu naselio u nju, u cije-lom gradu jedva da je bilo 12 katoličkih obite-lji, bijednih sluga i zanatlija. Nije ga bilo kojibi imao i najbjedniji trgovački dućan. A sadabrojimo 398, istina siromašnijih obitelji, od njih55 trgovačkih, i od njih lijep broj koje su odonoga vremena vlastitim novcem napravili ku-ću. Stoga se ne može nijekati dobar utjecaj.

Tko može misliti da uvođenje u Mostarškola na narodnom i turskom jeziku nije bilood velike koristi našemu narodu. Prije nekolikogodina u gradu se nije mogao naći nitko od na-ših koji bi znao čitati, pisati ili računati. Asada jedva ćeš naći nekoga od mlađih koji tone zna.

Svatko će se uvjeriti da je nama poznavanjeturskog jezika, na kome se izdaju svi akti, nesamo korisno nego i potrebno. Treba dakle pri-znati sa svim vještacima i naobraženima da jekao i svugdje tako i kod nas nazočnost katolič-kog biskupa i njegovih svećenika uzrokovalavjerski i r;rađanski napredak. Nadamo se i ve-ćemu. To se nikad, ili jedva ikada, ne bi do-godilo, da Božja providnost nije dovela u Hcr-

65

cegovinu i Mostar velikodušnog Barišića. Za toide najveća sIava Bogu, a i Barišiću će svatkoiz srca uvelike zahvaliti. On sa svojim velikimdobročinstvima u srcima potomaka neka vječ-no živi!

Ali ne ćemo biti nezahvalni pa ne spomenu-ti rnnp. o. Marka Kalarnuta, bivšeg (začasnog)provincijalnog kustosa. On je 25 godina bio taj-nik presvijetlog Barišića i u svakoj i naj opasni-joj prilici nerazdruživi odvažni pratilac. On nijebježao od nikakvih poteškoća da Hercegovci pos-tignu što više dobra. Za to neka mu Bog plati!

-66

VIn

o žUPAMA NAPOSE

Opaska

a) Neka mi nitko ne zamjeri, ako pišući sa-da o župama, ne mogu ići drugim redom negomi dopuštaju prije ili kasnije sastavljeni opisi.

b) Uostalom, zbog zasluga koje su po .općempravednom sudu kroz toliko stoljeća franjevcistekli, osobito u našim krajevima, radi čuvanjavjere i uvođenja civilizacije, Sveti oci pape suim dali milost i prastaru povlasticu PRAVOPATRONATA na župe. To pravo nikada nijeprekinuto i nama je kao baštinjeno. Stoga je na-ša dužnost da preko Kustosa i njegova časnogDiskretorija predlažemo biskupu i apos tolskomvikaru svećenike za bilo koju župu ili mjesnukapetaniju. Tu istu povlasticu ima naša majkaProvincija Bosna Srebrena i sestrinske provin-cije u Dalmaciji.

67

I

ŠIROKI BRIJEGŽupa uznesenja blažene djevice Marije

Samostan i sarnostanska i župna crkva vidigore gl. V.

Ova župa koja se nekada zvala Blato, sta-rija je nego što možemo dokazati. Ima ih kojimisle da su misionari nekada stanovali u Blatu,u mjestu sada nepoznatom, i da je stoga župadobila ime Blato. Imamo dosta dokaza, da sužupnici ove župe od starine stanovali u seluPribinovići, zatim Dobrkovićima i najposlije uCerigaju. Radi požara kuće, ili kakva drugoganama nepoznatoga uzroka, ova župa ima maticetek od godine 1753. pod imenom župe Čerigaj.Na tom mjestu nalaze se i sada dvije župske ku-će na zemljištu Kraljevića. Onu stariju sagradioje o. Jakov Kraljević, a drugu noviju o. NikolaKordić. Stoga se ova župa sve do god. 1848.zvala Čerigaj. Tada se prenijelo njezino ime imatice te se počela zvati župa Široki Brijeg. Ma-tica je gotovo na istočnom kraju župe. Na isto-ku još je jedino selo Uzarići. Na jugu su: Tur-činovići, Mokro, Čerigaj, Buhovo, Rasno, Dužice,Ledinac: prema zapadu: Medvidovići, Mamići,Dolac, Kočerin, Potkraj, Podvranić, Rujan, CrneLokve i Ljubotići: na sjeveru: Britvica, Izbično,Gornji Crnač, Donji Crnač, Dobrkovići, Oklajei Lise.

Pogranične župe

Od istoka Ljuti Dolac u Blatu, od juga čerin1 Ružići, od zapada Posušje, od sjevera Rakitnoi Gradac.

U ovoj župi su ruševine dviju orkava koje sespominju: na vrhu brda O z r nje više Buhovasv. Jure i u Mokrom P o d g rad i n a, nepozna-ta naslova.

68

Stara groblja

Većih ili manjih nadgrobnih spomenika imana 17 mjesta: Trn u matici, Oklaje, u Mokromdva groblja. Jedno od njih, P od j e I i n a k, imavelikih i veličanstvenih spomenika. Na jednomod njih, napravljenom u obliku hrama, zubvremena ostavio je ćirilicom napisane samo oveposljednje riječi: P I eme n i tom u G o s p o-d inu.

Na vrhu polja Blata, na podnožju brežuljkai sela Uzarići na četiri različita mjesta nalazese veliki poganski nadgrobni spomenici. Ali namjestu Š ara m p o v o ~u dva neobično veličan-stvena. Na oba, na velikom ravnom i vodorav-nom kamenu, postavljen je drugi u obliku ku-ćice. Sačuvavši omjer velike mase vrh kućicedopire do visine čovjeka. S obje pobočne stra-ne kućice ima pet širokih dvosjeklih mačevas dršcima odozgo, a oštricama okrenutim premazemlji, dosta brižlijvo uklesanih. U tom istomgroblju ima dva velika križa s kraćim prečnica-ma nego je kod Latina običaj. Oba su čudne ve-ličine i težine, osobito jedan upravo kolosalan.Za dva pedlja nadvisnje najvišega čovjeka. Naoba ta križa s obje strane vertikalne duljinenalazi se pet gore spomenutih dvosjeklih ma-čeva, ništa različitih ili manjih od onih. Dakle,na uobičajenom velikom kamenu koji pokrivagrob, s njegove zapadne strane na kraju posa-đeni su križevi. To dokazuje da su pogani kojisu se obratili na kršćansku vjeru, znakove svo-ga staroga plemstva spojili sa spomenicima novevjere. Ima ih koji misle da su kršćani od sta-rih poganskih nadgrobnih spomenika napravilisebi križeve ostavivši mačeve. Kad se stvar po-

69

tanje ispita, čini se da to ne bi bilo na čast nikrščanima ni izradi križeva. Komu se ne sviđamoje mišljenje, neka potanje prouči spomenike.

U oba sela Crnča u Dobrinju ima poganskihnadrobnih spomenika, u čerigaju na P r i v a-l j u, u Mamićima, u Kočerinu, u Vraniću, u Bu-hovu, u Rasnu, u Ledincu. Na groblju u Ledin-eu ima pet nadgrobnih spomenika s grobovimapotomaka kraljevske krvi.

Srušene tvrđave

Lise u Borku Vise izvore Lištice, u Mokrorn,Čerigaj na Magovniku, Buhovo na Ozrnju.

Ova župa ima dva manja polja: plodno Mok-ro i Privalj. Na rijeci Lištici, kod njezina izvorai niže blizu mosta, ima mnogo mlinica koje stal-no melju. Ugrovača, Mokrašnica, Privalj su nje-zini potoci. U šarića Dubravi ima željezne rude,bstumena malo pokraj Lištice u Starom Čemeru.U Gornjem Crnču u lijepoj, vrlo plodnoj, doliniDobrinj na velikom prostoru nalazi se željeznerude, također i bakra. Tako i u Resnicama pre-ma istoku. U Bilim stinama više Gornjeg Crnčai u Pometu ima bijelog mramora.

Uzarići imaju dosta dobroga grožđa, a slabi-jega Ledinac, Trn, Podvranić, Dužice, Rasno, Ce-rigaj, Oklaje, Lise, Mokro.

Uzduž i poprijeko ove župe je pet sati. Ima20 katoličkih groblja, većinom zidom obzidanih.Osamnaest ih ima kapelice gdje svećenik svet-kovinom s narodom govori svetu misu. Na ovo-me mjestu treba reći za sva katolička grobljanaše Misije: s obzirom na nestašicu crkava do-zvolom Svete Stolice u njima se mogu dobitisvi oni oprosti koji se obično dobivaju pohodomcrkve. Ima nekoliko groblja kao u Grabovoj

70

Dragi i Gracu koja imaju posebne oproste. OVO

~C razumije i o svakom kućnom ohtaru u našimžup skim kućama.

Stanje duša župe široki Brijeg

P. o. Filip čutura, diskret Kustodije, gvardijansamostana i župnik.

P. o. Blaž Jerković, vikar samostana i pomoćnik.P. o. Ilija Jukić, pomoćnik župnika.P. o. Lovro Sesar, pomoćnik župnika.

U slučaju potrebe svi svećenici samostana supomoćnici župnika.

Filijalna sela: Kat. Kat. Udaljenost:obitelji: žitelji:

Široki Brijeg 50 364 OTurčinovići 20 215 1 satUzarići 49 366 1 satMokro 26 248 1/2 satačerigaj 36 239 1 satBuhovo 43 253 2 sataRasno 32 239 2Dužice 46 310 2Ledinac 12 226 21/2Medvidovići 20 138 21/2Mamići 17 132 11/2Dolac 12 76 11/2Potkraj 21 135 2 "Podvranić 3 33 21/2 "Rujan 21 176 3Kočerin 28 185 21/2Crne Lokve 27 216 31/2Ljubotići 44 305 1112

Britvica 35 179 21/2Izbično 11 112 2112Donji Crnač 33 247 1Gornji Crnač 33 316 2Dobrkovići 39 241 1Oklaje 17 158 112

Lise 24 171 112

25 689 5.209 42

71

II

LJUTI DOLAC U BLATUMJesna kapelanija

Rođenja Blažene Djevice Marije

Odijeljena je od svoje matice Široki Brijegg. 1864. Od toga vremena ima i matice.

Mostarsko Blato je jedno od glasovitijih po-lja u Misiji. Dugo je dva sata, a široko jedansat. Plodno sijenom i usjevima. Zato neki gri-ješe, kad u zemljopisnim opisima i na kartamaoznačuju Mostarsko Blato kao jezero. Možda jeneki od njih prolazeći zimi (kao obično) vidiopolje pod vodom pa mislio da je jezero. Poljese oslobodi vode ili cijelo ili najvećim dijelomte obično daje svake godine žito i sijeno. Uda-ljeno je od Mostara dva sata na zapad. Nagetoje od zapada prema istoku. U njegovu dnu po-nori gutaju vodu i daju je rijeci Jasenici.

Blato ima sa sjevera po cijeloj duljini malopovišene brežuljke raznih imena. Podnožja tihbrežuljaka gotovo do na vrh polja nisu nasta-njena. S južne strane, između neprekidnih šumaTrtla i ravnice, sve je naseljeno. Zemlja na juž-noj strani rodi ponajviše dobrim grožđem i plo-dovima raznih vrsta. Posebno razdoblje je do-živjelo ovo polje od dolaska u nj vezira PašeKukavice 1760.

Na sjeverozapadnom vrhu ovoga polja i umjestu Žvatić može biti tako snažan sjevernivjetar, kakva nećeš naći u Hercegovini. Ima oovoj izvanrednoj pojavi pučka predaja: Turcisu nekada tu u blizini ubili misionare isusovcezbog katoličke vjere. Poznato je, po pripovije-danju Farlatija, da su zaista neki isusovci pogi-nuli u ovim krajevima, ali iz toga nije jasno dali upravo na žvatiću. Na južnoj strani, otprilikena duljinskoj sredini, ima mjesto zvano Kr a-Ije v i n e. Stari stanovnici prenose kao. preda-

ju, da je ondje neki nepoznati kralj bio s Tur-cima žestoki boj i da je poginuo i pokopan teostavio ime mjestu.

Predaja dodaje da je tu poginuo i neki paša.Drži se da se može pokazati i grob gdje je po-kopan. Ali što god bilo na stvari, tu ima mnogokršćanskih i turskih grobova, nekih i veličans-tvenih. Druga pak predaja, koja se slaže sa po-vijesnim izvorima, veli da se Kraljevine zovuzato što je kraljev sin između ostalih mjesta,koja su mu u posjed dana, posjedovao i to. Povolji je svakome, koje će mišljenje slijediti.Međutim, ne ću propustiti napomenu da se idanas u onim grobljima katkada nađe oružjestarije proizvodnje zakopano siješom.

Sigurno je čudnovato da se u toj tako plod-noj i lijepoj zemlji, načičkanoj grobljima, nenalaze ostaci nikakve stare crkve, niti spomen onjoj. staviše, nema ni predaje gdje su rnisio-nari, župnici Blata, imali svoje sjedište. Ima ihkoji misle da se ruševine tamošnje turske dža-mije nalaze na temeljima crkve. Ali ne možese ništa stalno odrediti. Međutim, kuća mjesnekapelanije o kojoj govorimo, smještena je)..1jednome od spomenutih plodnih i lijepih sela,naime u Ljutom Docu pod Blatom. Ima sedamsela: Biograci i Jare od zapada, Podgorje, Seliš-ta, Cule, Krivodo, sve od istoka. S te stranetakođer graniči sa žup om Mostar i Gradnići.Od juga s Gradnićima i čerinom. Od zapada saŠirokim Brijegom. Od sjevera preko cijelog po-lja sa župom Gradac.

Pričaju da se Ljuti Dolac donedavno zvaoZlato do zbog majdana zlata kojega su Turci za-tvorili i zabranili da se udolina zove starimimenom.

Porušene tvrđaveU Ljutom Docu ima mnogo ostataka velike

tvrđave, u kojima je češće nađeno oružja razne

72 73

vrste. Ovdje, naime, između groblja i javnogaputa našao je prošle godine o. Mijo Nikolić ko-tač (kolo) (ignitabulum sclopeti) , težak: dvijelibre i bez nekih dijelova koje je izjela rđa. Jakisu bili oni koji su rukovali takvim puškama.Ostaci tvrđave u Biogracima pokazuju veličan-stvenost velikog starog djela.

Stari grobovi

u ovoj kapelaniji ima pravoslavnih 3 obiteljii cigana 2 obitelji. U ovoj kapelaniji ima pakpet katoličkih groblja s kapelicama.

Kako u starini tako i u novija vremena, selati Blatu služili su župnici iz Dobrkovića, Pri-binovića, čerigaja i napokon iz širokog Brijega.Doista, iz opravdanih razloga kupi redovničkazajednica u Ljutom Docu od nekoga Turčinamalo dobarce s vrtom i polovinu kuće g. 1860.I ondje, dok su svećenici stanovali u vrlo tijes-nom kutu, g. 1864. poče ta je crkvena kuća svo-tom od 750 forinti, koju su skupili braća misi-onari u tuđim krajevima i uz malu pomoć pukali materijalu. Kuća je duga 16 lakata, a široka15. Ima podrum i na katu tri sobe i kapelicuza puk. Dovršeni zidovi kuće još nisu pokriveni.

U Jarama ima izvor Blaževo vrilo i drži se daje ondje bila crkva sv. Blaža. U blizini je starokršćansko groblje Milanovac.

III

GRADACŽupa presvetog imena Isusova

Ova župa je vrlo stara. Ima matice od g.1748. Nakon opustošenja katolicizma u graduMostaru župnici misionari, nastanjeni u seluCimu blizu Mostara, služili su i brdska sela kojasu sada pod Gracom. Da svećenici lakše izbjeg-nu tursko progonstvo i da provide brdskim ka-tolicima, naprave drugu .kuću u Podivačju, blizuGoranaca. Napokon g. 1797. o. Nikola Ilić nap-ravi na turskom zemljištu Gradac malu, ali so-lidnu, župsku kuću na mjestu gdje je bila sta-ra. Ovoj je napokon pripojena četvrta kuća uGostuši, gdje bi se svećenici krili, kada bi ihTurci progonili. Tako su nekada bile četiri žup-ske kuće mjesto današnje jedne u Gracu.

Kuća je na južnoj strani gologa brda Bile.Težak je pristup u svako selo izuzevši GrabovuDragu i Polog.

Pod Podgorjem ima veliko groblje zvanoKrvija (mjesto krvi). Priča se da su prema na-rodnom običaju (koji nije davno nestao). namjestu Krvija, neprijatelji napali pratnju djevoj-ke da je otmu. Zametnula se bitka, i veliki pro-stor zemlje bio je pokriven lješevima, koji sutu pokopani. Ima mnogo velikih i veličanstvenihnadgrobnih kamenova. Usjeci na nekima uistinupotvrđuju predaju.

O grobnicama Kraljevine u Ljutom Docu većsam natuknuo i treba dodati da su u nekimaod njih nađene bedrene kosti od četiri velikapedlja. Isto tako lubanje i zubi tako veliki dase treba čuditi. U Biogracima dva stara grobljaodaju nekoć brojno i vrlo bogato pučanstvo. UKrivodolu ima čatrnja, djelo stare ruke, izvan-redne veličine i tvrdoće.

Stanje duša kapelanije Ljuti Dolac u BlatuP. o. Mate Bulić, mjesni kapelan.

Filijalna sela: Kuće: Žitelji: Udaljenost:

Ljuti Dolac 51 299 OBiograci 31 180 1h sataJare 35 316 1 satPodgorje 16 76 1Selišta 11 84 l1h "čule 8 79 1 "Krivodo 18 136 2 sata

7 170 1170Duljina cijele kapelanije je 3 sata, a širina

1 sat.

74 75

p o log: Na podnožju brda B ile od istokaprema zapadu prostire se oko pola sata izvanred-no polje, Mnogi veliki spomenici i pučka grobljanesumnjivo dokazuju da je stare privlačilo svo-jom plodnošću. Na zapadnom kraju, kod glaso-vitog vrela Grk u Š, nalaze se ostaci odlične tvr-đave imenom Zvo n i g r a d. Pučko je mišljenjeda je ta tvrđava pripadala pleminitoj obiteljiZvo n i mir ili Zvonimirović.

Stanje duša župe Gradac

P. o. Martin Mikulić, kapelan

Filijalna sela Kat. Kat. Udaljenostobitelji: žitelji: sati:

Gradac (sjedište) 37 277 ODonji Gradac 28 220 2Knešpolje 29 180 2 1/2Dobrič 14 126 2Provo 6 35 1 1/2Vlasnići 9 73 3Polog 23 247 2Grabova Draga 21 229 1 1/2Gostuša 13 80 3/4Bogodo 19 183 2Goranci 62 549 2 1/2Vrdi 26 255 4Drežnica 2 24 6teljetuš 8 53 4Podivačje 13 97 4 1/2Sirge 10 63 5Domazeti 8 45 6 1,2

, Đubrani 19 151 718 347 2887 56 3/4

Duljina ove župe od Đubrana do Gostuše izno-si 10 sati. Širina od Knešpolja do Drežnice je 9314 sata. U ovoj župi ima katoličkih ograđenihgroblja s kapelicama 13 i zapuštenih 5.

U tri sela župe: Vlasnići, Polog i Željetuš ima15 turskih kuća. Jednako u šest sela: Dobrič,Vlasnići, Bogodo, Goranci,željetuš i Domazetiima 35 pravoslavnih obitelji.

78

Opaska

Poznavaoou našega jezika, i onomu tko misli,lako će biti jasno shvatiti da svako selo ove župeetimološki nešto označuje. Po ovome slučaju, ko-ji se drugdje ne nalazi, sa sigurnošću zaključu-jem da je u ovim krajevima slavenski jezik davnouveden, i da su Turci, po svom dolasku, imenamjesta manje nego drugdje nagrdi Ii.

BROTNJO

Prije nego budemo pojedinačno govorili o dvje-ma redovničkim rezidencijama u krajini Brotnjo,držim da je potrebno nešto unaprijed ~eći. Broć-njo je dobilo svoje ime od posebnog proizvodab r o ć a (rubia tinctorum) ili od vrlo crvenoga vi-na. Brotnjo ima blagu klimu i vrlo plodnu zem-lju, te proizvodi svaku vrstu zemljinih proizvoda,voća i povrća. Divno je pogledati lijepe brežuljkekoji se dižu iz polja. Veća ravnica sa zapada odHamzića na istok gotovo sve do rijeke Neretvepreko Blizanaca duga je četiri sata, a široka odčetvrt do jednog sata. Ta ravnica i sela naokolosmještena II neprekidnom redu čine jezgru Brot-nja. Druga pak. mjesta podalje smještena, iako suplodna, imaju više kamenito tlo.

Ravnica od vrha Hamzića sve do Neretve, zaš-tićena šumovitim brežuljkorn od sjevernoga vjet-tra, proizvodi izvrsno vino i duhan. Uz dužni diood istoka prema jugu obilato rodi, ali je slabijekakvoće nego u gornjem dijelu. Ogromne ruševi-ne starih velikih gradova, te palača posijanih nasve strane i česta otkrića starina jasno pokazujuda je općenito Brotnjo, a osobito sjeverni dio rav-nice, spadao među najbogatije zemlje.

Nakon toliko vjekova i vrlo zlih vremena odOzrnja povrh Hamzića do Neretve još se može na-brojiti 150 vrlo tvrdih svodova kuća (ćernera).Razumije se, da ih je moglo samo veliko bogat-stvo napraviti. Isto tako česti i veliki nadgrobnispomenici u Brotnju govore o njegovoj plodnos-ti. A sada prijeđimo na pojedinosti.

79

IV

ČERIN U BROTNJU

Mjesna kapelanijaSv. Stjepana prvomučenika

Odijeljena ad matice Gradnića g. 1864., adtada vadi i matice. Ova kapelanija zauzimlje ma-nju polovinu Bratnja. Mali Ograđenik i Blatnicačine istočni dio kapelanije, Veliki Ograđenik, Cer-na i Dragićina južni, Hamzići i Grljevići zapadni,Calići pak sjeverni. Od istoka graniči s Gradnići-ma, od juga s Humcom i Veljacima, ad zapada sRužićima i Širokim Brijegorn i ad sjevera s Lju-tim Docom.

Č eri n u prisojnorn podnožju šumovitog br-da Trtre ima najljepši dio polja, glasovito vrela'Cerin, potok Lukoć i više zdenaca žive vode. Ku-ća kapelanije je na brežuljku blizu vrela i imalijep pogled na cijelu istočnu stranu Brotnja.Zemljište sa zgradama i dobarce kupljeni su skup-ljenom milostinjom. Kuća i staja (kaja će dosko-ra biti pretvorena u crkvu) počete su i dovršeneg. 1865.osobitom marljivošću i strpljivošću o. Ma-rijana Miletića, obilnim prinosom narada i troš-kovima crkvene milostinje, ad kaje je utrošeno900 forinti. Kuća je duga 18 lakata, široka 15, imapodrum, četin sabe, kapelicu, kaja ce se pretvori-ti u školu, i blagovaonicu.

Staja je duga 18 lakata, široka 9, visoka goto-va na dva kata očekuje dan da joj se prisloni ka-pela velikog oltara i da se pretvori u crkvu; a stom je nakanom i građena.

Starine

80

Č eri n je i u starodrevnim vremenima biogJavno mjesto ove krajine. Od vrela Čerin naistok veliki dio zemlje pokriven je ruševinama ci-vilnih kuća. Isto tako velika mnoštva i veličan-

stvenost nadgrobnih spomenika, kaji se ovdje na-laze, sigurno pokazuju da je ta nekada bila zna-menito mjesta. Stanovnici mjesta drže da je će-rin nekada bio dasta velik grad i da je imaa tvr-đavu Gradinu za svoju obranu. Da pojedine gro-bave potpuno ne mimoiđem, korisno je nešto onjima reći. Nigdje nisam mogao vidjeti u našojMisiji tako mnogo križeva raznih veličina, usje-čenih na nadgrabnim stjenama, kao ovdje.

Na drugim mjestima su grobovi različita sas-tava, ovdje gotova svi imaju štit, mač i zvijezduu sredini štita. Na drugim mjestima nimfe vodekolo oka kamena, ovdje sam pregledao mnoge ajedva na jednome ili na dva naš aa nimfe. U asta~lom, kao i drugdje tako i ovdje, veličanstvemspomenici nemaju natpisa. Na jednom jedinomvide se neka stara nečitljiva slova gotice. Prem-da nije od većih, iznijet ću veličinu kaju sam iz-mjerio. Leži blizu nove kapelanove kuće u novomkatoličkom groblju.

Duljina kamena je 94 venecijanske uncije.širina kamena je 75 venecijanske uncije.horizontalna visina 23 venecijanske uncije.

U jednome od grobova ovoga mjesta nađena jeljudska lubanja debljine pola venecijanske unc~-je. Kutnjaci imaju poprečnu debljinu jedne unci-je, a kasti potkoljenice tri pedlja ili 19 un~ij.a du-ljine. Naš narod nalazeći češće slične kosti lzvan~redne veličine u grabavima običava reći: StanGrci su bili tako veliki!

U okolici čerina na pet mjesta nalaze se broj-ni grobovi. S istočne strane blizu izvora leže mno-gi i ogramni ostaci crkve i civilnih zgrada. Izm.e~đu vrlo mnogo dobro izrađenih stijena otkrilisrna neke izvanredne kakvoće, kakve nema u na-šem kraju, kao što se vidi na ulazu u našu na~kuću. Ova vrsta kamena od bijeloga mramora IS-

ticala se u okrugloj kapeli velikoga oltara crkve.

81

Starine

76

U svakom slučaju Gradac je sve od g. 1849.služio i sadašnju župu Mostar, koliko je mogao.Duljinom župa se je prostirala više od dvanaestsati vrlo teška i opasna puta. Gradac leži nazapadnom, odnosno južnom kraju. Da bi sveće-nik otišao u Grabovicu, morao je potrošiti dvadana za odlazak i dva za povratak. Prosudi, dak-le, kako je bilo teško i svećenicima i narodukoji se zabio u brda. Pogledaj, međutim, sada-nju župu Gradac.

Sjedište je i sada na jugo-zapadnom kraju žu-pe. Na istok mu je Grabova Draga, Polog i Vlas-nići, na jug sve do polja Blato Donji Gradac,Knešpolje, Dobrič i Provo. Sva pak ostala sela,koja vidiš u pregledu više manje su na sjever.N~ i.stoku graniči sa župom Mostar, na jugu sLjutim Docom preko Blata, na zapadu sa širo-kim Brijegorn, na sjeveru s Mostarom. Rakitnomi Konjicom.

kom sanduku položeno blago. Stoga brzo uklonivješto priljubljeni poklopac i s velikom nadomga otvori. Kad se mislio domoći onoga što je oče-kivao, kao mrtav od straha padne na zemlju. Tre-balo je čekati neko vrijeme da se osvijestio Tije-lo djevojčice od oko 15 godina, potpuno sačuva-no u svečanom odijelu i s bijelom kapom na gla-vi, bez sumnje je prestrašilo Stanka. Nije se ničuditi. Kad se napokon Stanko pribrao i pažljivose nadivio ljepoti tijela, izmolio je neke molitvei vratio poklopac na njegovo mjesto. Pokraj togasarkofaga pokopa djećaka kojega je donio, začu-đen ode i pričao je o tome drugima, dok je bioživ. Os-im toga nisu bili daleko pastiri od togmjesta, kad se to Stanku dogodilo. Danas nitkotočno ne zna mjesta događaja.

P o dr u ž je: U vrlo lijepoj, maloj ravniciPodružja ima oko dvadeset zdenaca vrlo staresolidne kao i izvanredne građe. Svi imaju ravn~i široko dno i pomalo suzivane zidove sve do us-kih vrata. Drže neki da su ti zdenci služili neka-da za hambare. Ali danas se u njih ulijeva vodai jedva bi mogli služiti drugoj svrsi.

Go r a n c i: imaju brdsku ravniou koja nijevelika, ali je vrlo lijepa za pogled, i vrlo plodnakoliko oštrija klima dopušta. Mnoge stare čatr-nje, vrlo brojna groblja, i plemićka i pučka, svje-doče da su Goranci bili nekada od većeg značajai dobro naseljeni.

Kn e š p o Ije: (kneževo polje) na sjevernomvrhu Blata zauzimlje pristojno, lijepo i vrlo plod-no područje. U tom selu mnogi ostaci palača si-gurno pokazuju da je to mjesto bilo od velikogznačaja. Isto to govore i vrlo mnogi stari i veli-čanstveni grobovi. I ostaci crkve (posvećene sv.Ivanu) kao i ostalo oko nje, uvijek dozivlje u pa-met stari sjaj mjesta. Neki. tvrde da su čuli, dasu župnici iz Blata imali tu svoje sjedište. Okol-nosti govore u prilog tom mišljenju, i ja se nebih usudio pobijati ga.

žeI jet u š: Priča se da su franjevački redov-nici za vrijeme Bečkoga rata i u ovome selu ima-li svoju kućicu. Ali je izgorjela kao i druge podrugim mjestima. Turci su se naime do nedavnohvastali da su to Dni učinili.

Đ u bra n i: U našem groblju ima veliki križkoji nadvisuje ljudski stas. Na njemu je vještimdlijetom uklesan veličanstveni muževni lik kojiima na prstenjaku prsten, što se i sada dobro vi-di. Narod toga mjesta priča da je tu pokopan bis-kup.

D o n j i Go r a n c i: U našem groblju P o d-j ela g. 1814. neki Stanko Knezović, dok je hara-la kuga, htio pokopati dječaka. Kušao je otvoritineki prastari grob. Nenadno mu se dogodi da jeondje otkrio sarkofag od vrlo dobra bijeloga ka-mena. Začuđen videći prije neviđenu stvar, mis-lio je po pučkom uvjerenju da je tu u tom veli-

77

82

~a. njemu se vide četiri glave, raspoređene nacetiri strane, koje su znatno narušene. Općenitose držalo da su to četiri evanđelista.

.~li kad ~a~l otkopao i oslobodio kamen, naj-prije sam vIdIO da je kamen, iako i sada velikbio mnogo veći. Nadalje sam usfanovio da on neprikazuje četiri evanđelista. Evo im točna opisa.

Od zapadne strane (gdje je nađen kamen) ivrela, ili ako hoćeš od duljine crkve, na jednojkv~~rati~vI:lOjstrani, širokoj 27 uncija, visokoj 32,stOJI vehcmstveno obučen oklopnik. Glava se sla-bije raspoznaje. Izgleda kao filozof Seneka. Sjužn~ strane uklesan je muškarac, potpuno gols. o~Je noge u okovima. S krajeva okova, postav-ljenih oko gležanja, imaju dva nategnuta lancakoji čvrsto drže ruke pružene prema zemlji, po-mocu koluta svezanoga iza šake. Patnik kao daleđima visi o zidu s potpuno uspravnim vratom.

Kod desne noge okovanoga ima vrat neke ži-votinje i od odsječene glave raspoznaje se samodesno uho. Ta životinja prikazuje možda posebnuvrstu psa.

S istočne strane na ponosnu i plemenitu ko-nju, koji brzo ide, sjedi čovjek na kojemu se go-tovo ništa ne može razabrati, osim ruke kojomuzde upravlja, i noge do gležanja. Ni konj nemaglave. U ravnini uz konjske noge lovački pas ideslobodnim korakom.

. Sa s~everne strane također stoji čitav i go čov-~ek, leđima okrenut zidu, uzdignute glave, ispru-zene desne ruke na stranu i položene na isturenuploču, Palac lijeve ruke, također ispružene, nadlanu pritiskuje neki pisani list.

Vidi se da je donji otkinuti dio kamena ležaona izrađenom podnožju; a1i koliko visokom, nemože se znati. Ostaci odbijenog kamena pokazu-ju da je bilo nešto iznad glave izrađenoga kame-na. što je to bilo?

Prije nekoliko godina nađeno je u obližnjemmjestu crkveno zvono, teško oko sto libra. Neraz-boriti seljaci su ga prodali u Metković. Crkva (ponarodnu sv. Stjepana) i zgrade uz nju bez sum-nje su spaljene, kako jasno pokazuju znakovi. Najednoj strani zgrade, koja je dosada otkrivena,vide se tijesne sobice, razdijeljene tvrdim zidom,a opkoljuje ih uski prolaz, popođen izrađenimkamenjem. U kutu jedne sobe nađene su ljudskekosti i sedam lubanja kao na hrpi i među ostaci-ma požara. Ovaj znak nesumnjivo govori da sustanovnici zatvoreni u zgradi vatrom ugušeni. Alikoji su to samostanci? Bazilijanci? Franjevci?Članovi kolegijalnog kapitula? Nismo u stanjuodgovoriti. Drugdje sam rekao i ponavljam: Pos-toji mjesna predaja da su franjevci imali u čeri-nu svoj samostan. Nije sigurnije ni ovo što ću iz-nijeti.

Iznad više puta spomenutog vrela čerin oddavnina ima kamen, jedan od većih što sam ihgore spomenuo, poduprt lavskim nogama. On sepo prirodi lako struže željezom, a pokazalo se daje dobro pomagao zavjetima dojilja. Žene su, na-ime, i iz udaljenijih mjesta dolazile i s vodom pi-le prah ostruganoga kamena kao čudotvorni li-jek protiv nestašice mlijeka. Razborito bih posum-njao, je li to svima koristilo. Ali da nije nijednojkonistilo, sigurno se toliko stoljeća ne bi upotreb-ljavalo. Međutim, od toga kamena sada je isječe-na za mjesnu crkvu posuda za blagoslovljenu vo-du. Odsječeni komadi ostali su po općoj želji kodmjesnog svećenika. Napokon, općenito se pričao tom nekako čudnovatom kamenu: Dva iIi triputa je plemeniti Turčin Kreić naredio da se spo-menuti kamen preveze k njegovoj kuli u Gradacza profanu upotrebu i da je taj isti kamen bezičijega prijevoza bio povraćen na svoje prijašnjemjesto u čerin. Imamo i drugi ovdje iskopani ka-men koji prikazuje Adama i Evu, kako u raju ir-gaju s drveta zabranjeno voće.

83

Hamzići imaju dva znacaj na vrela: Kr i p 0-

vac i S rit n i c e (koji krijepi, sretne). Okoovih izvora ima mnogo starinskih radova. Kodizvora Kripovac ima djelo vrijedno divljenja. Ko-rito određeno za napajanje životinja i pranje rub-lja zaista je izvanredna posuda, isklesana u naj-tvrđen bijelom kamenu, duljine 3 lakta širine 2borizontalne visine 1 i obujma 4 i 3/4 lakta. N;jednom bočnom kraju ima šest nimfa koje vodekolo. Na drugoj strani veličanstven konjanik ko-~i dugim kopljem probada jelena. Od vrha, kojiJe okrenut prema vrelu, vide se tri snažna mužakoji drže raznovrsno oružje, rekao bih na obranuvrela. Ona će trojica svakako biti velikodušnitvorci svega što je napravljeno oko izvora. SeloHamzići zvalo se je prije Kripovo. Hamzići supak prozvani po Turcima Hamzićima koji su sebili nastanili u Knipovu.

Kod izvora Sritnice u Hamzićima nalaze se ru-ševine velike tvrđave. Isto u Dugandžijama.

Stara groblja: u Čalićima 1, u Dragićini 3, uDugandžijama 1, u Velikom Ograđeniku 2, i toveli~a, u Blatnici 1, također veliko, u Lipnu 2, uČermu 1. Kod Kripovca 1 plemićko.

Blatnica obiluje željezom.

Stanje duša mjesne kapelanije čerinP. o. Marijan Miletić, mjesni kapelan

Filijalna sela: Kat. Kat. Udaljenost:obitelji: ži telji:

Cerin, rezidencija 6 62 Očalići 14 53 1 satHamzići 59 390 1 112Dragićina 19 154 1 114Mali Ograđenik 19 151 1 112Veliki Ograđenik 23 232 1 3/4Cemo 14 113 2 112Odaci 30 275 1 1/2Blatnica 14 150 1 114Grljevići 13 94 2 sata.10 211 1674 14 114

8t!

-

Cijela duljina kapelanije čerin je 5 sati.Širina 3 sata.Katoličkih groblja s kapelicama ima 10.Turskih obitelji u ovoj kapelaniji 7.

V

GRADNIĆI U BROTNJU

Župa sv. Blaža, biskupa i mučenika

Nema nikakve sumnje da se župa, koja je ustaroj povijesti nazivana Broćno, danas zoveGradnići. Ali ne možemo dokazati da li je staro-sjedište župnika bilo u čerinu ili ?a neko~ dr~-gom mjestu. Sigurni smo pak da J~ u n~vIJe VrI-jeme u Gradnićima bila župsk~. kuca, na~:ne, okogodine 1429. Bila je to vrlo bijedna kućica, slaomom pokrivena.

Također iz sigurne predaje znamo da su žup-nici Brotnja, prije nego je obitelj Zubac-Radma-nović u Gradnićima župskoj kući ustupila malozemljišta, dugo boravila u Dobrom Selu i u Vido-vićima. To potvrđuje i čatrnja koju su tu napra-vili, a koja se i sada zove fratarska čatrnja.

Vidovići su bili nekada pusto mjesto, obraslovrlo gustim, velikim šumama, i stoga vrlo pogod-no za redovnike koji su se sklanjali od turskemržnje. Sada na Vidovićima ima jedva koji buscrvene smreke. Znamo iz Farlatija i drugih spisada je župa Brotnjo bila vrlo prost:-ana,. ~li ne zna-mo točno njezinih granica. U nase vrijeme, doksam ja bio župnik u Gradnić!ma, Br.<:~n~oJe o~~-hvaćalo župe Gabelu i čerin 1 po veličini bI~a sh~-nija biskupiji nego župi. Gdje d'anas petorica di-jele duhovnu utjehu, tada .su je dije.lil~ češće dvanego tri svećenika. Međutim, sad~nJa zupa. Grad-nići obuhvaća veću istočnu polovmu Brotnja. Odistoka graniči s Neretvom, s juga s Gabelom, sazapada s Cerinom, sa sjevera s Mostarom, Blatomi Ljutim Docom.

85

.vNaša vkuća u Gradnićima smještena je u sre-dištu p~~a~stva na prisojnom podnožju brda Tr-tre. Sr~sIvsI staru kućicu, sadanju kuću i čatrnjusagradi dobre uspomene o. Franjo Kraljević vlas-utirn trudom uz pomoć naroda god. 1825.. Kuća. je duga 24 lakta, široka 14, a na dva jekat,a. Ah god. 1855. postavio sam temelje novekuce ~na tvrd oj pećini) i nad podrumom nadzi-da? zIdove. do ?rvoga kata ostavivši mnogo ma-,tell~ala. -?Jelo Je dovršio o. Filip Ančić g. 1861.Ta Je kuca duga 22 lakta, široka 12, visoka nadpodru~om tri kat~ .. Prvi kat određen za pučkuskolu. Ima sada dVIJe sobe. Na cijelom gornjem~atu. Je c~kva. s jednim oltarom. Kod gradnje na-lod Je pridonio samo u materijalu.

Sela koja čine ovu župu ovako su smještena~.rem~ ma.tici: Od istoka: Paoča, Vidovići, Bileti-'c~, Bl~za:r:cI,Krućevići. Od juga: Gradac, Šurman-~I, YlOmca, Bijako~ići, Međugorje, Služanj, žu-I~nJ. Od ~apada: Citluk (stari Karlovac) i Gor-nja v~!~~mc~. v?d sjevera: Sritnice, Dobro Selo,Tepčići I Slipčići.

Selo koje T~rci. zbog izvrsnosti nazivaju Cif-l~k (Karl~vac) I Citluk, t. j. posjed, odlikuje seljepotom I plodnošću. Njegovi vinogradi Ka r-lov Cl. vrlo "" poznati po proizvodnji vina. Kar-Iovac-citluk Ima I danas ruševina velike tvrđaveI crkve nedaleko od vrela. Sveti van, po čemu semože zaključiti da je i crkva bila sv. Ivana.

Karlov~c je plodnošću i ljepotom nekada pri-vukao brojne stanovnike, plemenita roda i boga-t~, .k~ko to svjedoče gotovo bezbrojne ruševinecivilnih .kuća .i .veliki broj veJ.ičansltvenih grobo-va. Neki novci I prstenovi, nađeni u Karlovcusvjedočanstvo su gospodskoga stanja stanovnika:I danas u Citluku ima turskih plemića.

D o b r o S e lo žali za ruševinama stare crk-ve. Prs~om pokazuje i gdje su župnici stanovali.Kod mjesta stare župnikove residencije ima veli-

86

ka grobnica, izrađena u velikom nadgrobnom ka-menu do tri dlana dubine, i zove se fratarskagrobnica. U Dobrom Selu ima jedno staro ple-mićko groblje i više starih čatrnja. Dobro Selo- selo dobro - moralo je nekada biti tako. Alidanas, ako ćemo cijeniti dobrotu po plodnosti,manje će biti dobro.

G rad n i ć i se zovu po Gradini, t. j. po ma-loj tvrđavi, koja je tu nekada bila, inače pretvo-renoj u ruševine. Ima malo plemićkih grobova,a pučkih starih mnogo. Ima obilno željezne ru-dače. Na južnoj strani ima malo, vrlo plodno, po-lje te znamenita vrela: Studenac i Sumor. ..

Međugorje (nad kojim je s južne strane brdoCrn i c a) nekada je bilo pokriveno velikim šu-mama. D u bra v u su od godine 1843. seljacisasvim pretvorili u njive i vinograde držeći da ćeoni postati gospodari iskrčenog zemljišta, kakoje to vlast češće obećavala. Kamo sreće da im seto dosudi i da ne ostane samo prazno obećanjevlasti, kako je to dosada bivalo u Hercegovini.

S r e bre n i c a je mjesto nekada velike crk-ve u Međugorju i tu se naokolo nalazi mnogodrugih ruševina te veliko plemićko i pučko starogroblje. Na tom su mjestu mnogi svjedoci veo-ma često vidjeli vrlo jaku i rumenu svjetlost. Na-rod redovito misli da svjetlost odaje ondje sa-kriveno veliko blago. Ima odličnih grobova uR a s k r s j u i dva glasovita u St a nje v c u.U Međugorju: se nalaze ove srušene tvrđave: Mi-letina, žuželj·- šipovac i Beden kodCerna. Ima i oko dvedeset starih čatrnja.

Vi o n i c a (mjesto vina) ima na tri mjestaveličinstvenih starih grobova.

G rad a c ima ime od tvrđave, od koje se idanas vide obilne ruševine. Gradac je bez sumnjebio nekada, ako ne grad, onda svakako plemenitanaseobina, jer blizu Kr e i n dvo r a prostiruse preobilno na velikom prostoru ruševine pala-

87,

ča. Tu, na mjestu G r u d i n e (gomile kamenja)ima preko stotinu plemićkih i velikaških grobo-va. Da je ondje bila i crkva, jasno govori i pre-daja i preostalo umjetnički klesano kamenje.Štoviše, pripovijedaju da je plemeniti gospodin1vanović, sada pak Turčin Kreović, sagradio dvijesvoje postojeće kule od isklesanog kamenja crk-ve. To sam čuo ne samo od katolika nego i odTuraka. Dokaz za tvrdnju raste kad pogledaškule i na mnogim kamenovi ma opaziš znakoveprijašnje građe. Složit ćeš se da su preneseni.

Gradac osim velikoga staroga groblja G r u-d i n e ima još tri .stara plemićka. Groblje Pl 0-

ča nalazi se blizu vrela Ploča i turske džamije.Na istom mjestu, na jednome od starih plemić-kih nadgrobnih spomenika, .ima križ visok četirii po lakta, kojemu su Turci odbili priječnice.Građen je od našeg bijelog, najtvrđenog kamena.Samo na njegovoj uspravnoj 'strani izrađeno jedeset dvosjeklih mačeva za znak da je pokopanibio plemić. Drugo veliko plemićko groblje jeKr u š ka, u kojemu se vidi ne baš veliko, kolikoposebno izrađeno, kamenje.

U istom groblju našao sam dvije stvari vrlojedinstvene: križ svetog Andrije na jednom ma-lom grobu, a na drugom s latinskim jezikom ipismom ovaj natpis: "L. Livio. Rufino. Filio. Pia.Elia«. Zaista, svakako je vrijedan pažnje ovdjejedini križ iz starine, po kršćanskom običaju za-boden uz plemeniti grob. Od dna do vrha pružase stablo poput krivudaste zemlje po sredini du-ljinskih i pobočnih priječnica. Na vrhu mu je ne-kakva velika jabuka, a na kraju dviju grana, ko-je su na priječnicama, pripajaju se dvije vrlo li-jepe zvijezde. U sredini križa arapski brojevi1216. Ako hoćeš da je time označena godina ot-kupljenja (kako se razborito pretpostavlja), križneće biti jedan od novijih. Napokon četvrto sta-ro plemićko groblje je kod vrela Le m i š eva c.

88

s

Stoga, tako mnoga i velika groblja bez sumnjepokazuju da je u Gracu bilo staro, brojno i bo-gato pučanstvo.

Gradac je, nadalje, ljepotom, plodnošću i obi-ljem stalnih izvora među prvima u Brotnju.

P a o č a ima ime od glasovitog vrela Paočakili Paločak. Odlikuje se velikim plemićkim grob-ljem i proizvodnjom izvrsnog vina.

B i let i ć i imaju jedno staro malo plemićkogroblje. U polju ovoga sela B ile ti ć k o P o~Ije, uz obalu Neretve, ima jedini nadgrobmkriž, visok pet lakata, bez ikakvih znakova plem-stva.

Te p č i ć i isto u polju kod Ne~etve imajuvrlo veliko i vrlo veličanstveno groblje s mnogimobiteljskim grbovima.

B 1iza n c i su najljepši i najplodniji krajbroćanskoga polja. Zbog malo plemićkih grc:bovau ovome selu nije nevjerojatno da su ~tan .sta-novnici u susjednom Gracu imali u B~lz~ncIm~svoje posjede. Iako slabije građe, postoje Ipak. Iu Blizancima ruševine triju tvrđava: Ćasak, RIP-noglava i na Obali, t. j. nad Neretvom.

Kr u ć e v i ć i stari Kr u c h, imao je nekadasvoga kneza. Sel~ je sada smješteno na prisojnoI?brežuljku' u staro vrijeme stanovalo se na ravm-ci kraj rijeke Neretve, kako svjedoče mnoge ruše-vine ondje.

Na mjestu zvanom Krućevići, gdj.e j~ Tur~inĆaja nedavno sagradio svoju kulu, bilo Je v~hkogroblje starih plemića. On ga Je p.otpuno digao.Iznad navedene sadašnje kule u mjestu Dr a g abila je poveća tvrđava.

Isto tako, ispod kule prema jugu, stari suimali tvornicu zemljanog crijepa, danas zvanuPe~, t. j. mjesto gdje se pekla. opeka .i crijep. Op-ćenito to se mjesto zove Dunajac po Iz~or~. Š u~-man c i u svome polju kod Neretve imaju ~eh-kih plemićkih grobova. Na vrhu brda Crn I c a

..

89

vide se ruševine tvrđave i velika čatrnja. šurman-ci i Krućevići imaju bolji duhan od svih drugihmjesta u Brotnju, a Blizanci proizvode odličnijavina.

Stanje duša župe Gradnići u Brotnju

Sv. Blaža, biskupa i mučenika

Zbog ponovljenih požara kuće ova župa imažupske matice samo od g. 1775.

Mnp. o. Andrija Karačić, jubilarni lektor, žup-nik.

P. o. Jozo Cigić, bivši diskret Kustodije.P. o. Mijo Nikolić, pomoćnik.

Filijalna sela: Kat. Kat. Udaljenostobitelji: žitelji: sati:

Gradnići, matica 32 247 OSritnice 16 87 1 1 3Dobro Selo 44 391 1/3Slipčići 37 281 2 1/2Tepčići 26 190 1 1/2BiIetići 10 92 1Blizanci 32 290 1 1/3Krućevići 15 134 2šurmanci 29 188 2Bijakovići 30 207 1 1/3Međugorje 51 480 1 1/3Vionica 19 125 1 1/3Gradac 31 295 1/2čitluk 41 366 1Služanj 25 108 1Obćuš 9 49 1 1/3žuranj 7.0 150 1 1'3Padalovina 3 24 1 1/2Vidovići 14 121 1/3Paoča 11 108 1,2

20 :~95 3933 23 1/2Duljina ove župe od Krućevića do Svetivana

u čitluku iznosi tri i pol sata, širina pak od Srit-nica do Bijakovića tri sata.

90

U 17 katoličkih groblja ove župe ima isto to-liko kapelica u kojima se govori misa. U ovoj žu-pi su samo 4 pravoslavne obitelji, turskih kuća uraznim selima ima 28.

VI

GABELAMjesna kapelanija sv. Stjepana Prvomučenika

Odijeljena je od svoje matice Gradnići g. 1852.Od te godine ima matice.

Ga b ela je talijanska -riječ, koja je danaovome mjestu za vrijeme mletačke okupacije zbogpograničnih carina koje su se tu napla6i".ale .iz-među Turske i mletačke države. Gabela Je bilaprije povezana s prastarim gradom Naronom, ko-joj je bila predgrađe. Gabelu s istoka i s jugaoblijeva rijeka Neretva. Kako je Neretva bilaplovna od Tasovčića, Gabela je bila nekada mjes-to dosta trgovačko, kako piše Petar Go r z o n iu Povijesti mletačke republike, str. 157 i drug-dje. Ništa ne smeta da je tako moglo biti.

Gabela ima od istoka sela, ili ako hoćeš gra-da, zidine dosta sjajne tvrđave koje još nisu pot-puno srušene. Sastoje se od raznih nepravilnihkula. G. 1559. ova neretvanska utvrda bila je po-pravljena i povećana po zapovijedi SuItana Su-lejmana. Isto je učinio s dvjema kulama na za-padnoj strani sela koje su se prije zvale kulesvetog Stjepana i svetog Ante. Tvrđavi i kulamaSulejman je dao arapsko ime - se dei s la m -(muslimanske njive). Tom prigodom bila je po-pravljena i utvrđena kula u čitluku, tj. preko ri-jeke Krupe. Turci su dali ime čitluk ovome mjes-tu i današnjoj Gabeli. Ali prije nego se to dogo-dilo u Gabe1i su bile tri crkve: Sv. StjepanaPrvornučenika na zapadnom brežuljku, Sv. Anteu sredini sela i sv. Marije blizu tvrđave. Turci suonu sv. Stjepana opustošili, drugu sv. Ante preo-krenuli u džamiju, a treću sv. Marije oborih. Bio

91

92

je tada u mjestu neki Turčin koji je poput pro-roka rekao: »Sulejman ne će duzo uživati tvrđavakoje je popravio crkvenim kam~njem«. Bez obzi-r~ što tko misli o naravi proroštva, g. 1694. Del-f111, general mletačkih vojnih četa preotme Gabe-lu od Turaka što opsadom što jakim oružjem.Tom prigodom Turci su u spomenutim utvrdamai u kuli iznad Struga pretrpjeli strašan poraz. Odmnogo tisuća jedva ih je malo izbjealo smrti(Gorzon] kao gore). b

Kameni most u Strugama srušen je da ne bitada služio.Turcima za bijeg. Nikad više nije odkamena podignut. Delfin, međutim oružjem i po-pobožnošću, sve navedene crkve povrati staromsv. katoličkom ukrasu. Napravi i četvrtu maluvojnič~u c~k~u ~nepoznatoga. n~slova) u samojtvrđavi. Pojačao Je tvrđavu zid mama, popraviokul.u i, kad je sve dobro rasporedio, dao je Ga-beli mnogostruki sjaj.

. Lav iz. bijeloga mramora, koji je bio nad glav-mm vratima tvrđave, s uobičajenim, natpisom:»Mir tebi, Mar k o, moj evanđelista« može se idanas vidjeti odbačen kod praga ulaza. Ali,premda je Gabela bila sigurna pod Lavommnogo .godina od tirrskih uzaludnih pokušaja, na-pokon Je opet došla u turske ruke u kojima se isada nalazi. Nakon Bečkoga rata Turčin je nebaš preko volje tražio i dobio opći mir, i Gabeluopet podvrgao pod svoju vlast kao oznaku grani-ce. Nepravedna sudbina snađe mjesto kao i ra-nije '. ~ruši crkve svetog Stjepana i svete Marije,a dVIJe druge preokrenu u džamije, kako to svje-doče sadanje njihove ruševine. Pred velikim 01-tarom sv. Stjepana grob je plemenite obiteljiŠ an t i ć s uklesanim njezinim grbom. Gabelaima u pOV1ijesnim spisima i postojanim ruševina-ma mnogo više tragova svoje slavne stare proš-losti, nego što ih mi možemo ispripovijediti. Onaje bila, naime, podgrađe vrlo starog i veoma moć-nog ilirskog glavnog grada Na r o n e. Stručnja-

cima neka bude dosta da sam i ovo rekao. Uosta-lom, ime Gabela ne daje se općenito samo odre-đenom i sada ukratko opisanom mjestu, nego ci-jelome polju koje Turci u Čitluku danas posje-duju, iako pojedina sela imaju svoja posebnaimena. Kad želiš označiti gradić Gabelu za razlikuod drugih mjesta u Gabeli, onda treba zvatiS tar o mGa b e lom sve ono o čemu smo go-vorili. Gabela je udaljena od Metkovića nepunsat, a od Mostara sedam sati. Selo zauzimlje pri-sojna podnožja brežuljka, obliveno je obilnomvodom Neretve; polje mu je neobično plodno.Ima mnogo razloga da se može pohvaliti. Tolikoputa rušena i nanovo zidana crkva sv. Stjepanau Gabeli, sada je napokon brigom naroda i žup-nika veća nego je stara bila. župska kuća u Sta-roj GabeLi napravljena je uz pomoć naroda i bri-gom o. šime Martinovića g. 1855/56. Ima dva kata.Napokon kuća je na južnom kraju; sva ostala se-la koja su njoj priključena nalaze se na sjeveru,osim Crnića iznad Vida na zapadu. Graniči naistoku sa župom Dubrave preko Neretve, na jugus Metkovićem, na zapadu s Vidom i Humcom ina sjeveru s Gradni6ima.

U Staroj Gabeli i njezinim selima samo maloima starih ple:mićkih grobova. Stare tvrđave subile nad Goricom, nad Capljinorn i Dugandžija-ma. Capljina je gradić, većim dijelom napučenkatolicima. T r e b i ž e t ili N o voS e Io biloje sve do g. 1846. barovito mjesto, potpuno ne-naseljivo. Njega je Ali Paša Rizvanbegović privu-kavši kršćane obećanjem da će im dati zemlju i,natjeravši ih silom, osposobio za sjetvu i učinio,bez sumnje veoma plodnim. Ali, Ali Paša po tur-skom običaju nije ostao pri obećanju, nego je ci-jelo polje, do sat dugo a četvrt široko, čim je vi-dio da je od bare postalo oranica i k tome zidomopkoljeno, pripojio kao uzurpator svome vlasniš-tvu, ne davši seljacima nikakve nagrade. On zatonije dao niti jednog novčića, Isušio ga je proli-

93

ve~i~ znojem, a i životima nekolicina kršćana~vldI. I:Ierce~~vina). Ta, dakle, zemlja prijevarom1 nasiljem učinjena plodnom, danas rađa Ali Paši-nu potom~tvu kojemu služi i ondje napravljenakula. R~vm~a uz Trebižat, Čapljinu, Dretelj, Stru-g~, C?oncu I Staru Gabelu ističe se u proizvodnjipsen.lce: Druga sela pod krševitim brdom CrnicaI prisojnorn kosom većinom izgore od suše. UD :r g and ž i j ama Crnica u svom otvorenom~nlu pokazuje malo jezero izvanredne vode ko-Je se zove Peć i n a. Dugandžije i Zviroviči imajutakođer odličan duhan.

Stanje duša mjesne kapelanije GabeIa

P. o. Martin Ljubić, mjesni kapelan.

Filijalna sela: Kat. Kat. Udaljenost:obitelj : žitelji:

Gabela, sjedište 78 474 OStruge 10 38 1/2Gorica 22 129 1/3Grabovina 9 61 1Čapljina 43 269 1Dretelj 19 134 1 1/2Crnići 4 24 1 1/3Trebižat 34 342 1 1/2Prćavci 7 58 2Zvirovići 14 122 2 1/3Bitunjani 5 38 2 1/3Dugandžije 3 52 3 sata12 248 1741 16 3/4

Turskih: Kuća: Žitelja:Gabela 1 4Struge 23 80Čapljina' 35 165Dretelj 15 85Dolac 20 114Žuberić 1 5

95 453

94

Pravoslavnih: Kuća: žitelja:

Gabela 25 107Struge 9 24Čapljina 16 64Dretelj 1 5

51 200

Cigana: Kuća: žitelja:

Dretelj 1 9Struge 1 7Capljina 1 5Gabela 1 6

4 27

Duljina ove kapelanije od Neretve kod Metko-vića do Dugandžija iznosi četiri sata. Širina odCrnića do Struga sat i pol. U ovoj kapelaniji imadeset katoličkih groblja s toliko kapelica. Privat-na pučka škola nalazi se u Drete1ju.

VII

MOSTAR

Župa svetih apostola Petra i Pavla

Mostar je glavni grad cijele pokrajine Herce-govine i jedini grad u pravom smislu u cijeloj na-šoj Misiji.

Mostar je sastavljeno ime od most i star. Bu-dući da je boravak Slavena u ovim krajevimaprastar i da su oni svojim jezikom postojeći mostusred grada nazvali starim, ne možemo dvojiti daje ovaj most sigurno star. Istina je da se Mostarzvao u starim povijesnim ispravama civitas An-dricriensis i Andevium, ali je isto tako istina dase više od pet stoljeća zove Mostar. Ako je tadadobio ime stari, tko će sumnjati da je mnogo sta-riji? Stoga je neodrživa turska preuzetnost da su

95

oni graditelji ovog mosta. Znamo, naime, u kojesu nesretno doba zauzeli Hercegovinu. Ali iako jedokazano da Turci nisu utemeljili ovaj most,ipak ni učenjaci nisu sigurni, tko je izveo ovo ve-liko djelo. Svi se slažu da je to bio neki od rim-skih careva. Ali koji je taj bio, nitko ne zna pravoreći. Međutim, luk šiljate konstrukcije odaje višebizantinski i gotski stil nego rimski. Ništa se ipakstil ne protivi da su Rimljani gradili ovaj most.Tko bio da bio njegov graditelj, slava mu je po-tvrđena kroz toliko vjekova. I kad bude govora o-torn mostu (kojemu slična nema u cijelom tur-skom evropskom posjedu), njega ćemo ukratkoopisati. Taj most svojim kolosalnim temeljima sovu i s onu stranu Neretve pritište vrlo tvrde pe-ćine. Svaki i pojedini kamen u njemu pa i onajtemeljni, bijel je i vrlo tvrd, vrlo vješto izrađeni dotjeran tako da sastav jedva možeš opaziti, či-ni se kao jedna ne više stijena. Ima samo je-dan luk visok 90 rimskih stopa. Na četiri krajačetiri kule drže čvrsto temelje mosta. Ako taj ve-ličanstveni most ima koju manu, onda je to pre-više oštar luk. Međutim, prevelika nabujalost Ne-retve i tu manu čini malom. Nedavno se, naime,dogodilo da je poplava noseći drveće iz Bosne,zatvorila svu visinu luka. Dok je mostu prijetilorušenje trebalo je, spustiti u korpi nekoga odvaž-na čovjeka, da otpila nekoliko grana i tako oslo-bodi most od žalosnog udesa. Taj junak bio jeAnte Ančić iz Mostara.

Čini se da je graditelj mosta predvidio sličneslučajeve kad je dizao luk. Nadalje, most je dušagrada. On drži promet ne samo između Neretvompodijeljenoga grada nego i promet između cije-Je Bosne i Metkovića. I Turci su uvelike cijenilinjegovo vrlo nužno postojanje. Stoga gornje ka-menje posipaju pijeskom da se trenjem ne troši.

. Ne dopuštaju da se išta vozi kolima, da se neuzdrma. Taj most s njegove četiri kule, među ko-jima su dvoja velika vrata s jedne i druge stra-

96

ne, općenito nazivaju g rad o m. Kule su načetiri kata (od temelja i više) i služe djelomičnoza stroge zatvore, a djelomično za spremište za-paljivog praha. Kule sigurno od početka nisu bileizgrađene do sadašnje visine iznad mosta. Gornjirad je, naime, slabiji, i možda odaje tursko djelo.Međutim, prijeđimo na drugo.

Grad Mostar je kao u ždrijelu planine V e I e ži velikoga brda Hum. Velež s istoka, a Hum sazapada, ostavljaju uz Neretvu s obje strane niskuravnicu, nabijenu kućama građana. Od jugoisto-ka između brda i rijeke sve do mosta veoma jevelika tjesnoća. Nije tako sa sjeverne strane,okrenute prema zapadu, gdje se i Velež i Humsavijaju i daju mjesta većoj ravnici Bijelom PO-lju i Cerničkorn polju. Stoga grad Mostar sa za-pada i djelomično sa sjevera ima otvoren i lijeppogled, a najljepši mu je dio Car i n a.

Mostar je dug od juga prema sjeveru otprilikejedan sat, širok oko pola sata. Ima jedino pod-građe Za hum koji se pruža na zapadu premaIlićima.

Udaljenost je od Metkovića 7 sati, od Konjica12, od Nevesinja 7, od Imotskog 11 sati. Strašnagolet Veleži i Huma nekako je podnošljiva građa-nima jer je pokrivena obiljem kadulje. Prisojnopodnožje Veleži, bogato vinogradima i voćem,ugodno je za pogled. To se, međutim, ne možereći za strmo brdo Hum. Mostarska klima je me-đu blagim hercegovačkim klirnama naj blaža. UMostarskoj ravnici rijetko se može vidjeti snijegkao i slabiji mraz.

Mostar ima dvije rijeke, Neretvu iRadobolju.Neretva teče strmim, veoma dubokim i kameni-tim koritom. Stoga, osim što daje dobre ribe isluži za dovod trupaca iz Neretve, daje i vrlozdravu pitku vodu. Uostalom, često se izlijeva inanosi veliku štetu, a kakve druge koristi od njenema. Od utoka u more sve do Počitelja plovnaje za male lađe. Ali od toga mjesta pet sati sve

7 97

98

do Mostara je neplovna. Slično je tako i do izvo-ra, koji je iznad Nevesinja pod planinom Visoći-corn, a ne u podnožju B i tov nje, kako nekipišu zamjenjujući je s Malom Neretvom. Neretvasvojim tisuću puta zasukanim tokom mora pro-teći možda više od 90 talijanskih milja dok nestigne do mora.

Rad o b o I j a, mala je rječica iznad Mostarau Cimu, od zapada ističe ispod brda Mikuljača.Po mom etimološkom tumačenju riječi, Radobo-lja se općenito smatra nezdravom, osobito zastrance koji nisu na nju navikli. Ni ja sam ni-sam daleko od toga mišljenja. Radobolja, preza-sićena krečnim tvarima, neprovidna, proizvodiobilje sedre, lako se grije i hladi i malo koristizdravlju. Međutim, ova voda se veoma ističe mno-gostrukom općom koristi: služi za natapanje, da-je vodu mnogim mlinicama i drugim radionica-ma. Od izvora do utoka u Neretvu kod zapadnogugla starog mosta ima mali tijek od sat i po ho-da. Ali nigdje nije bez koristi. Iz ove rijeke jeuzeta voda koja je prevedena i preko Neretve,le služi potrebama građana. Drže, da je ova vodapovezana s onom iz Lištice, koja izvire s druge,zapadne, strane brda. Međutim, Lištica je i bis-trija i više obiluje ribom. Nad Carinom u dnu Bi-jelog Polja .irna izvor Div oja č kav oda.Nazvana je tako, jer ju je neka djevojka o svomtrošku na izvoru skupila u kanal, dovela na javniput i tako putnicima pružila dobročinstvo, živuvodu. Već prije sam spomenuo da je u ovom ma-tičnom gradu sjedište poglavara te istaknutih igrađana i duhovnika. U pogledu čistoće i ulicagrada, u zadnje dvije godine počelo se dosta ure-đivati. Kuće u gradu, kako su većinom stare tur-ske izrade, vrlo su tvrde, ali manje odgovarajupravilima umjetnosti. Turske kuće su ograđenevisokim zidom sa svih strana, najviše od javnihputova. I rekao bih da su to samostančići redov,

nica. Budući da su na sve strane ispresijecanedvorištima i vrtovima, grad zauzimlje mnogo pro-stora, a ima razmjerno malo kuća.

Ovih posljednjih godina osim kršćana i nekimanje fanatični Turci počeli su graditi kuće ele-gantnijih dimenzija. Danas se može vidjeti višekuća Jijepoga stila sličnih vojnom logoru. Međukršćanskim građevinama odskaču residencija ka-toličkoga biskupa te katoličke i pravoslavne škole.

U ovom gradu ima 33 džamije više manjeukusne. Karađusbegova džamija ističe se više odsvih. Za nju kažu da leži na temeljima crkve sve-tog Stjepana. Turci imaju 23 općinske škole zva-ne Mekteb, mi jednu, pravoslavni isto jedinu.Privatnih škola ima više. Imamo jednoga liječni-ka za cijelu pokrajinu. On stoji u Mostaru. Lje-karnu imamo jednu, hotel nijedan, manje udob-nih svratišta 10.

Imamo preko tri stotine trgovina. U posljed-njih nekoliko godina neke su dosta elegantno sa-građene. Moćniji trgovci u gradu su pravoslavni,onda Turci, katolici su u veoma malom broju ito kao novajlije u poslu.

Koliko smo doznali iz predaje, u Mostaru subile naše tri stare crkve: svetog Stjepana, svetogLuke, od koje i danas postoji zvonik na kojemuje općinski sat, i crkva svetog Ante s franjevač-kim samostanom kod Radobolje pod Humom.Ima zatim pod Vukodolom, na sjevernoj strani upodgrađu P o d hum, džamija za koju misle daje bila crkva svete Ane. Ondje u blizini stari mo s-tić i danas zovu m o s t sve teA n e. U obliž-njem zapadnom selu nići bile su dvije stare crk-ve, jedna kod vrela B a b u n svete Ruže Viterb-ske, od koje i danas postoje zidovi, i služe za tur-sku džamiju, i druga na Smrčinj acimaGospe Sniježne koja se pretvorila u ruševine.Pravoslavni u Mostaru imaju u S uh o d o I i n imali stari samostan i crkvu također malenu. Alinova, koju grade već četiri godine, dosta je veli-

99

;~~

ka i to je pothvat velikoga troška, Neodređenogje stila. A mi katolici za sadanju službu bogo-služja imamo u residenciji oratorij i kapelicu.(Vidi opis residencije 6) i drugi javni oratorij uaustrijskom vicekonzulatu. Gradimo i novu crk-vu svetih apostola Petra i Pavla (Vidi njezin spo-men broj VI). Ona traži da o njoj nešto progo-vorimo.

Nova katolička crkva

Crkva je na veoma pogodnom mjestu. O mjes-tu i njegovu stjecanju govorili smo ukratko ubr. VI. Ravnica, dana katoličkom puku za crk-vene potrebe, duga je 112 lakata, široka 112 la-kata. Može se uvijek po volji natapati.

Površina zemlje je vrlo plodna a u nutrini zbogstarih nanosa ima mnogo različita pijeska.

Na ovoj, dakle, ravnici počela se graditi našanova crkva 7. ožujka 1866. Njezina duljina sa sve-tištem iznosi 52 lakta, šir-ina 25. Kapela svetištaje duga 14 lakata, široka 13. Od istoka kapele jezvonik dug 5 lakata, širok 5. Stil crkve je korint-ski. Cijela duljina svete zgrade do svetišta sasto-ji se od tri lađe. Srednje velike i dvije pobočnemanje. Kapela pak u obliku luka mora imativlastiti svod. Vanjske lađe imaju četiri prozoradva i pol lakta visine i jedan i četvrt širine. Takoće imati i srednja lađa. Kapela ima dva prozorai jednu zvijezdu u sredini probušenu. Isto tako isvetište ima dva prozora. Crkva ima petera vrata,dvoja sa strane na pobočnim lađama, a troja napročelju. Nad vratima su velike zvijezde.

Prošle godine za sedam neprekidnih mjeseci(pod mojim vodstvom) vanjske lađe izidane sudo krova u visinu, od 10 1/2 lakata, i sav okoliši kapele i sakristije i zvonika do iste visine. Te-melji do tri lakta u zemlji leže na mreži trupaca,od tvrdoga hrasta. Sad treba da se zid srednje la-đe stavi na stupove i lukove te da se mnogo izdig-

100

ne iznad pobočnih lađa, i zvonik da se digne dopotrebne visine, te da se sve pokrije.

Međutim, dok se je rečeno napravilo, potroše-no je 11.700 forinta. Toj svoti dodala je velikoduš-nost turskoga cara 2.500 forinta (zajedno sa zem-ljištem). Ostalo je gotovo sve od milostinje, nadrugom mjestu skupljene, i od Propagande iz Lio-na. Neka se nitko ne čudi kao da smo mnogopotrošili. I neka se ne čudi, ako dozna od mene,da je svaki kvadratni lakat zida stajao četiri ipol forinta. Jer mi pri ruci nismo ništa imaliosim vode, a drugi materijal iz daleka teško pri-bavljen trebalo je skupo platiti. Mnogo je utro-šeno, a trebat će još mnogo više utrošiti, dok sedovrši ta katedrala. Ali da ne bi komu došlo upamet, da se traži velika svota zato što smo izpotrebe započeli veliku crkvu, a iz hvalisavosti uodveć raskošnorn stilu, neka zna zasigurno: Uzsolidnost i pristojnost mi smo se držali najvećeskromnosti u stilu izgradnje, što je svakomejasno kad pogleda. Stoga da mognemo udovo-ljiti .i potrebi i ljepoti bogoslužja, treba nam jošveoma mnogo velikodušnih dobročinitelja.

Katolička škola u Mostaru

Kao što je crkva za bogoslužje tako je i školaza naobrazbu duha veoma potrebna. Gore smorekli da je nju osnovao presvijetli Barišić. Ali bu-dući da je školska zgrada u Vukodolu, napravlje-na za gradsku djecu, bila daleko, dobročinstvomfrancuskog cara i brigom presvijetlog biskupaKraljevića kupljena je u samom gradu prostranakuća za školu god. 1866. za 6.022 forinta, od kojihsmo 4.500 dobili kao poklon od Francuza, a 1522.smo izdali iz svoje milostinje.

Nova kuća osim podruma i prislonjene kućiceima dvije velike sobe i četiri manje, prostranudvoranu na prvom katu, a krov od lima. školupohađaju i muška i ženska djeca. Uči ih naš re-

101

dovnik bez ikakve određene plaće. Redovito imaoko 70 učenika. Traže da se poveća broj učite-lja, da se i učenici bolje pouče i da im se brojpoveća. U ovoj školi ne plaćaju ništa ni bogati nisiromašni, svima su jednako otvorena vrata. ško-la zaslužuje i našu i tuđu pažnju. Ona nema ni-kakvih općih prihoda, niti sredstava kojima binabavljala knjige siromašnima.

Svečani ulazak biskupa u Mostar

Gradnja crkve, nabavka škole u ovom gradu,nakon toliko stoljeća nevolja, nama služi na časta katoličkoj vjeri bez sumnje na slavu. ALijavnii svečani ulazak presvijetlog i preč. g. biskupaAnđela Kraljevića u ovaj grad 13. 6. 1865. svaka-ko je jedinstveni traumf. Otkako su katolici predčetiri stoljeća u ovom gradu izgubili slobodu, na-ši apostolski vikari, biskupi, ako su kada i ulazi-li u ovaj grad, to su činili potajno i sasvim pri-vatno. Stari turski fanatizam zadao je tako duboks trah u naša 'srca, da se nismo nadali da će ika-da doći do javnog ulaska biskupova. Ali vrhovniupravitelj stvari i promjena često preko svakogljudskog predviđanja i nade sprema velike i čud-ne događaje. Da si svojim očima gledao tu starutursku strogost, i 13. lipnja njihovu blagost, bezsumnje bi rekao: ova je promjena nastala desni-com Božjom. Toga, dakle, dana vraćajući se sbiskupskog posvećenja zaputi se presvijetli gos-podin iz Stare Gabele uz rijeku Neretvu u glavnigrad i svoje sjedište. Pratilo ga je šest svećenika,izabrano mnoštvo naroda, konjanici i pješaci,oduševljeno i veselo pjevajući i često pucajući izpušaka. Oko dvadeset i jedan sat u Zatonu, kojije udaljen od sjedišta dva sata, vezirovi službeni-ci, poslani radi počasti, konzuli i službenici krš-ćanskih sila te izabrano mnoštvo građana željnoje očekivalo dolazak pastira. Kad im je on podi-jelio prvi blagoslov, nastavio je put dalje uz po-lje B i š ć e u dugom uređenom redu konjanika

102

i pješaka. Ususret mu je stalno dolazilo mnoštvokoje se je sve više povećavalo da ga prati. Tako,kad se je došlo na gradska vrata grada D o n j aMah ala nad ček r kom, čekala su već tris\Oećenik~ s poredanom, li košuljice obučenom, .mladeži. Tada biskup sjašivši s konja obuče bis-kupsko odijelo. Naprijed je išao na velikom šta-pu posrebreni križ, zatim svjećonoše s kadionici-ma, koji su se dimili, iza njih svećenik obučenu plašt, i uredi se procesija duga pola sata. Uzsveto pjevanje procesija je išla laganim korakom.Slijedio ju je biskup sve do residencije. Obred ta-ko pobožan, svečan i neobičan privukao je bez-brojno mnoštvo naroda, bez razhke na vjeroispo-vijest: katolici, pravoslavci, Turci, Cigani i žido-vi napunili su dupkom ulice. Svaka vrata i sva-ki prozor bio je pun gledalaca. Zidovi dvorišta ikrovovi kuća bili su okićeni velikim mnoštvomnaroda. Tom zgodom i same turske žene, zabo-ravivši na svoj položaj, kroz otškrinuta vrata ina otvorene prozore zadovoljavale su svoju ra-doznalost. U cijelom procesijskom hodu ništa senije moglo čuti upadna; na licima svih moglo sevidjeti zanosno veselje.

Tako je procesija došla sretno do oratorija re-sidencije. U njemu, u dvorištu i oko kuće stajaloje tako stisnuto mnoštvo naroda da se u istinumoraš čuditi. Nakon ispjevane zahvalnice i govo-ra prvi put podijeli pastir svojim ovcama okrepuoprosta i zahvali im se na sinovskim osjećajimate im zaželi da se sretno povrate svojim kućama.Sada usporedi, dragi čitaoče, ovu ukratko opisa-nu svečanost s onim neugodnim slučajem koji jedoživio biskup Barišić u ovom istom gradu, kadje htio osnovati residenciju. Zaniječi, ako mo-žeš, neizmjernu razliku. Prije je biskup, i u tu-đem odijelu bio i noću nesiguran među ovim gra-đanima, neprijateljima vjere. Sada pak obučen ubiskupska odijelo siguran ide po danu i prima nasvakom koraku počasti mjesto izrugivanja. Nedav-

103

104

•no je trebalo tražiti daleko od ovoga grada zabit-na mjesta gdje bi se mogla u strahu sveta misaslaviti, a sada i turske kuće odzvanjaju od našegsvetog pjevanja, i nitko se ne srdi.

Što se tiče vojničke opreme našega grada, utvrđavama je uopće nema. Jedino kod vezirove ikajmekanove palače irna povišeno mjesto na ko-jem bi se moglo smjestiti nekoliko ratnih topo-va. Irna posadna milicija s neodređenim brojemvojnika i svojom, iako lakom opremom koju uslučaju potrebe prenosi živina bijednoga narodato gotovo sve konje do smrti izmuči. Među maloratnih topova, koji u Mostaru odavno postoje ikoji su dovezeni s blagajske tvrđave, ima jedandosta velik top s ovim natpisom: »MaksimilijanIl, car zauvijek izabrani, nadvojvoda Austrije,kralj Ugarske, Češke, vojvoda Burgundije. 1564«.Taj je car vodio više ratova s Turcima, ali neznamo u kojemu su Turci zarobili spomenuti top.

B I a gaj (mjesto blaga, ili mirna šuma, ili na-pokon mjesto blage klime) je bio posljednje sje-dište hercegovačkih vojvoda. Od Mostara na istokdva sata na prisojnom podnožju planine Veleži ina sjevernom kraju polja Bišće. Iz podnožja na-vedene planinc diže se strma klisura, visoka višeod šest stotina rimskih stopa nad visokim izvo-rom rijeke B u n e. (Ona koja buni). Na toj, dak-le, hridi ili na izdignutoj i sa svih strana jedvapristupačnoj izvisini irna stara, još u dobrom sta-nju, solidna, manja utvrda s tri čatrnje. U staravremena ova tvrđava u ravnici kod izvora branilaje ugledni grad Blagaj. Sada pak Blagaj ima ma-lo kuća i jednu džamiju. Sve do pred dvije godi-ne Turci su držali u Blagaju ratne topove. Po to-rne se može zaključiti da su i Turci držali dospomenute tvrđave. Cijelo prisojno podnožje odBlagaja do Mostara ljepše je nego plodnije.

Buna izvire iz Blagaja i utječe u Neretvu, tečeizmeđu juga i zapada. Ali prije utoka irna dva ka-mena mosta stare građe: jedan u Blagaj u, a dru-

gi u Buni, selu nazvanom po rijeci Buni, prekokojega vodi cesta za Stolac preko Gubavice. Ovajposljednji most ima 9 lukova. Djelo je lijepo isolidno.

Uz taj most su posjedi nekadašnjeg Ali PašeRizanbegovića. Prijetd opasnost da se svaki čassruše dvije njegove palače i džamija koja nijedavno sagrađena. Zlo stečeno, zlo će i propasti ...

Selo Buna, iako je izloženo sjevernom vjetru,ipak je veoma plodno vinom.

Između zapadnoga kraja brežuljka Gubavice ikraja brda Trtre nalazi se vrlo uska dolina, kraj-nje opora, koja pruža Neretvi prolaz. Tijesni kla-nac ove doline zove se općenito Zaton. Stoga semože s punim pravo reći da je ovo mjesto, prijenego je Neretvi s Jasenicom i Bunom ovdje otvo-ren prolaz, bilo jedini razlog što je Bišće, BijeloPolje i sva ravnica oko Mostara potapana viso-kim vodama.

Navedena ravnica preko pet sati duga, potop-ljena obilnom vodom, bila je kao duboko jezerokojim su plovile i veće lađe. To jasno svjedočenaslage glatkog riječnog pijeska svugdje u veli-kim gomilama i zabijeni željezni koluti u visokimstijenama oko ravnice, koji su služili za vezanjelađa. Budući da o tome ne može nitko pametansumnjati, treba još napomenuti da je i sadanjipoložaj Mostara tada isto morao biti pod vodom,i da stoga sadanji grad ne spada nikako međunajstarije. Ovo nas još više utvrđuje da ponovi-mo: Prastari narod i grad Hum s ka imali susjedište na uzdignutom Hum u kod velikog je-zera. Ništa nam ne smeta da vjerujemo, da suruševine velike tvrđave N o v i na Hum u, kojei sada postoje, služile za obranu spomenutog gra-da. Ali ne znamo sigurno kada je i kako, probiv-ši Zaton, jezero nestalo.

Dva su mišljenja ili bolje nagađanja o ovojstvari: Prvo drži da je Neretva nakon mnogo imnogo vremena vlastitom silom polako otvorila

105

sebi put kroz Zaton. Drugo drži, da je neki odgrčkih careva, ili egipatski kralj Ptolomej, razbiovisoku pećinu. Ali potanje pogledano mjesto nedaje nikakva znaka sječe, te mnogo ne odgovaraovoj posljednjoj predaji. Ni pećine od vrlo tvr-dog kamena po kojima, i između kojih, protičeNeretva s velikom bukom, čini se, da ne odgova-raju ni prvom mišljenju. Voda samo svojom vlas-titom snagom nije mogla prosjeći brdo tvrdogakamena. Ali kako god bilo, ako su poplave u timpoljima prastare, nije ni prosjek tako nov. Sigur-no znamo da su i glasoviti plemićki nadgrobnispomenici vrlo stari. Budući da se oni nalaze nasve strane u ravnicama, koje su nekada plivale,ne može se pretpostaviti da su postojali prijepoplava. Sigurno je, da je prosjek star bez obzi-ra kako je nastao.

Međutim, polje Bišće o kojem sada govo-rimo nagnuto je prema istoku i jugu. Dugoje dva sata i jedan sat široko. Ima oblik srca ko-jem je vrh kod ulaska u Mostar. Neretva ga sije-če po kosoj sredini. Južni dio polja nastapa rije-ka Jasenica. Bišće, bez drveća, otvoreno je jakomsjevernom vjetru tako da nekada priječi prolaz.Vrlo mali dio je prikladan za zemljoradnju, štotreba žaliti, jer na zapadnom vrhu Jasenica imavrelo koje bi moglo zgodno natapati i učinitiplodnim cijeli veliki prostor između Neretve ibreželjka K o b i lova č e.

Selo J ase n i c a zauzima prostor izmeđuistoimene rijeke i sjevernog podnožja brijegaN ima č kai K o b i lova č a. Mjesto je vrloplodno. Rod o č zauzima zapadni dio Bišća. Uovom selu je odličan duhan posebnoga mirisa.

Ili ć i i C i m s dražesnim brežuljcima odli-kuju se proizvodnjom najbiranijeg vina. Zbog na-tapanja iz Radobolje računaju se kao prva pred-građa grada.

U prvome od ovih sela je mjesto S m r č c-nj a k (ornorikova šuma ili bolje mjesto zasađe-

106

no smrekom ), na kojemu je bila crkva svete Ma-rije od Snijega, kako donosi predaja i ruševine.U tim selima na mnogo mjesta ima plemićkihnadgrobnih spomenika, što sigurno pokazuje dasu i stari uživali u ovim mjestima.

B ije 1o P o Ije, možda tako nazvano što na-kon suše od pijeska sve pobijeli, i danas se namnogim mjestima bijeli. Ovo polje, nagnuto odsjevera prema jugu, prostire se od Mostara doSelakovca.

Bijelo Polje ima oblik srpa, kojega južnu izapadnu šupljinu siječe Neretva, a povor opasu-ju istočne i sjeverne planine Velež i Porim. Opće-nito se drži da Rimljani nisu nikada protezalisvoju vlast dalje od ovoga polja. Sela oko BijelogPolja nisu osobito plodna. Po mnogim starimgrobljima, koja se nalaze oko ove ravnice, zaklju-čio bih da su u starini imali bolju proizvodnju odsadanje.

Međutim, u Bijelom Polju imamo ove glavneostatke starina:

U S u hod o I u veliki željezni kolut visi izvisoke pećine. U V r a p č i ć ima groblje zvanoKr a Ije v i n e, ima mnogo veličanstvenih nad-grobnih spomenika. Nad jednim od njih se isti-če kameni križ od tri lakta.

U K u tim a se također nalazi željezni koluti dva stara veličanstvena groblja. Livač ima ma-lu rijeku, ruševine prostrane stare tvrđave i mno-go velikaških nadgrobnih spomenika.

p o t o c i su nazvani po maloj rijeci koja on-dje izvire. U blizini te rijeke postoje ruševine sta-re crkve i veliki nadgrobni spomenici. Potoci uzprisojno podnožje P o rim a imaju položaj ljep-ši od svih sela u Bijelom Polju. Tu su tri starekule, od kojih jedna još nije potpuno srušena; zo-ve se Ivan-Beg. Mišljenje je mnogih da je tajJvan-Beg bio zet junaka Jurja, zvanoga Skender-Beg. Mnogi također misle da je to isti Ivan-Beg,

107

108

čije bi staro gospodarstvo stanovnici Crne Gorehtjeli danas iz pepela izvaditi. Ima također kape-lica lijepe izrade. Priča se da su neki Dalmatincipred nekoliko godina odnijeli iz ove kapelice is-pisan kamen, na kojemu je uz ostalo bila ozna-čena godina 1480. U L i š a n ima, selu s mnogimtrajnim vreli ma, nalazi se mnogo veličanstvenihnadgrobnih spomenika na kojima ima grbova po-tomaka kraljevske obitelji. Može se ondje vidjetistari kameni nadgrobni križ visok do tri lakta.P r i g r a đ a n i broje mnogo starih nadgrobnihspomenika. U katoličkom groblju pokazuju mješ-tani dosta star grob nekog nepoznatog franjevcakoji se udušio u Neretvi dok je putovao iz Konji-ca.

Č itl u k gotovo s protivne strane utoka rije-ke Drežnice u Neretvu ima ruševine tvrđave, crk-ve i "iše zgrada.

Među mnogim ukrasnim nadgrobnim kame-njem ima nekih koje ji? zanimljivo pogledati.

G r a bo vic a je selo smješteno četiri sata uzNeretvu naj udaljenije je od glavnog grada. Nemagotovo nikakvih starina. Ima veoma jako vrelozvano Crn o vri 1o koje i u ljetno doba bacavodu do tri lakta u vis.

U Vo j n u, i između Vojna iRa šta n a, na-laze se glasoviti željezni koluti, u visokoj pećiniučvršćeni olovom. Ispod .istoga sela od Neretveprema Ilićirna na široko se prostire ugalj.

Ovdje u Neretvi ima osobit kanal zvani S k a-kal a. U ravnici, malo nagetoj prema jugu, Ne-retva je između dvije hridi ne koje su jedva lakatrazmaknute na 150 koraka dužine iskopala takoduboko korito da joj može osim u izvanrednimpoplavama primiti svu vodu, iako je velika rije-ka. Tako svatko može po suhom prijeći s jednepećine na drugu. Ovdje u blizini ima stara okru-gla kula opkoljena velikim dvostrukim zidom zaprijelaz preko stuba, napravljenih poput puža.

Prošle godine je ova kula popravljena i služi zaspremište zapaljivoga praha. Ranije je služila zazaštitu da se ne bi kojemu neprijatelju otvorioslobodan prolaz preko Skakala.

žrvanj je mali ručni mlin. često se upotreb-ljava u privatnim kućama u Hercegovini. Kame-nje za žrvnjeve kao i za veće mlinove nalazi se uŽ r v o v n j ači više Cima.-

Župa Mostar, kako je na drugom mjestu re-čeno, od starine bila je za župom Gradac. Mostarje odijeljen od Graca 1849. Od toga vremena imai matice.

Mjesta pak koja služi ovaj župnik ovako seodnose prema matici. Od istoka: selo Gnojnice igradić Blagaj, od juga: Buna, Jasenica i Rodoč,od zapada: Miljkovići, Ilići, Cim, Galac, Sovići.Između sjevera i zapada te između istoka ej sjeve-ra su sva druga sela koja pokazuje pregled sta-nja duša. Župa Mostar graniči na istoku sa žu-pom trebinjske biskupije Stolac (sjedište joj jeDubrava); na jugu s Gradnićima u Brotnju, nazapadu sa župom Ljuti Dolac u Blatu i Gradac,na sjeveru s Konjicom-Zaslivlje.

Stanje duša župe Mostar

P. o. Ante Luburić, župnikP. o. Pavao Petrović, pomoćnikP. o. Ante Karačić, učitelj u školi i konzularni

kapelan.

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:

Mostar grad 398 1715 OBlagaj gradić 5 20 2 sataBuna 13 65 2Bakšim 9 68 1/2Bučić 4 30Borčine 2 7 1 1/2Cim 31 240 1 1/2čitluk 4 20 6Dračevo 4 17 7 1/2

109

8631 1121 1/261232212 1/22 1/22344131 1/21 1/222211

MostarBlagajBunaBakšimBorčineCimGrabovicaGnojniceJasenicaJasenjanillićiKutiLivačLišaniMiljkovićiPotociPodgoraniPlaninicaPod građaniRavniRodočRaštaniSuhidoSovićiVrapčićiVojnoZalikPodveležZemljeDolacBaćevićiKozica

Filijalna sela: Kuće: žitelja: Udaljenost:

GrabovicaGornja SelaOrlacGnojniceJasenicaJasenjaniI1ićiGalacKutiLivačLišaniMiljkovićiPotociPodgoraniPlaninicaPri građaniRavniRičinaRodočRaška GoraRaštaniSuhidoSovićiVrapčićiVojnoVihovićiZalik

9 432 63 19

20 8033 2218 55

20 1844 512 93 211 175 35

22 1253 15

15 851 83 414 7

37 2211 107 511 17

16 15710 835 434 164 41

Filijalna O b i tel j isela: turske: pravoslavne: ciganske: židovske:

36 713 3843Ova župa je ad Bune da Grabovice

sati, široka ad Galca da Zalika dva sata.Katoličkih groblja djelomično ograđenih i ka-

ja imaju kapelice, te djelomično neograđenih ima22; uz ta više drugih zastarjelih. Opet ponavljam,na drugom mjestu iznesena mišljenje, da je nema-guće izvijestiti o. nekatolicima kaji su s nama pa-miješani, bila ta u gradu bila u mnogim selimau kojima nema nitko. ad naših da nam ipatajnajavi o. stanovnicima druge vjeroispovijesti,

Ovdje u gradu ne žaleći truda jedva srna, i kao.potajno, mogli donijeti približnu statistiku. Nesamo naši Turci, nego i drugi, boluju od bolesnihsumnja. Stoga u ovom pregledu donosim statisti-ku, ne kakvu bih htio. nega kakvu mogu:

110

91duga 10

120 182.200 SOO72 106 11O 66 62 O7 O0106 O6 7

15 65 63 65 17 O2 30 Ovdje imaju novu crkvu

15 15 Ovdje imaju novu crkvuO 3

12 206 93 O2 86 15O 66 24 33 4

140 OO 253 OO 187 O

2.549 727 120 18

U našem gradu osim vjernika i službenika imamnogo sluga i sluškinja svake vjeroispovijesti,kojih broj se ne može znati. Ista tako ima vrlo.mnogo stranih obrtnika, kojih broj također neznamo. Grad je zaista mnogo brojniji nego štapruža priložena statistika. •

Opaska prevodioca: Na str. 96 izraženo mišljenjeprotivi se danas sigurno dokazanoj istini, da je mo-starski stari most sagradio turski arhitekt Hajrudin,godine 1566.

111

VIII

KONJICŽupa sv. Ivana Krstitelja

Odijeljena je ad svoje matice P o. d hum g.1839. i ad te godine ·ima i matice. Zove se mjesnakapelanija u Zaslivlju. Tu su neki katolici dalibesplatna zemljište nastojanjem o. Mije Kobače,kaji je ondje sagradio. dasta prostranu kuću, iako.iznutra neekonomično podijeljenu. Ali, premdaje ta kuća u ana vrijeme morala biti sagrađena ina kraju župe i na teška pristupnom mjestu,prošle godine kupljena je u Konjicu zemljište ikuća ad nekog Turčina milostinjom drugdje skup-ljenom za 1.206 forinti. Tama sada želimo prenije-ti župsku kuću iz mnoga razloga.

K o. n jie je za vrijeme bosanskih kraljeva bio.znamenit grad, te je u njemu držana i skupštinakraljevstva. Ali ni među turskim posjedima nezauzimlje neugledno mjesto. U Konjicu je i mudi-rat i kadijin sud. Konjic je gotovo sa svih stra-na opkoljen brežuljcima, proteže se na malomprostoru pokraj dubokog korita Neretve, .koja di-jeli grad pa duljinskoj polovini ad istoka premazapadu. Za promet građana i za prijelaz javnogputa iz Bosne u Hercegovinu služi elegantan sa-lidni mast u sredini grada, za koga smo čuli daga je sagradio u X stoljeću dalmatinski kralj Fa-limir, premda bi Turci htjeli sebi pripisati ta li-jepa djelo. Tako u Konjicu nema ništa ad stari-ne asim mosta, i uzalud ćeš ondje tražiti štogodveličanstvena. U Konjicu su četiri džamije. Ka-žu, da su sve sagrađene na z-emljištu gdje su ra-nije bile crkve. Postaje ruševine crkve sv. Ilije,na Musali svete Katarine i crkve sv. Ivana i na-šeg samostana, o kojemu smo na drugom mjestugovorild. Prema civilnoj diobi Hercegovine i Bas-ne iz godine 1832. granica je od juga spomenutimast, tako da se građani s ovu stranu Neretve

•

112

smatraju Hercegaveima, a s anu Bosancima. Alicrkvena dioba ne drži se te granice. Kao. kadMostara tako. i ovdje mi imama nekoliko selapreko. Neretve, kako. ćemo. ta naznačiti na svommjestu. Da nešto općenito nabacim o. ovaj župi.Ona je sigurna pa pučanstvu jedna ad manjih, uslužbi pak teža od najmučnijih. U cijeloj, naime,njezinoj topografskoj prostranosti nigdje nemani najmanje ravnice. Sastoji se ad samih brežu-ljaka i uskih dolina, Kamo. gad pođeš, stalna ti setreba penjati i silaziti. Možeš misliti, kolika jepogibao života, osobito zimi. Međutim, ta brda,bregovi i doline općenita obiluju masnim gline-nim zemljištem, šumama i livadama i gotovo bez-brojnim vrlo zdravim izvorima. Tako su ta mjes-ta s tako raznolikim zelenim brežuljcima vrlouga dna za pogled. Tla je ave župe, s obzirom naprirodu klime, veama plodno. Trešnje odličnekakvoće, kruške, jabuke različita vrlo. ugodna mi-risa, .orasi, zatim šljive zvane galske, i napokongrožđe, ad velike su koristi i naslade stanovnici-ma. Ova je još jedina naša župa kaja obiluje ve-likim šumama. Ona ima mnoga pašnjaka .i rav-nica.

što se pak tiče vjere, ni u jednoj župi našeMisije nisu tako. brojna sela u kojima nema nijednoga katolika kao. u ovoj. U nim mjestimaTurci i pravoslavce brojem nadvisuju. Međutim,ta treba pripisati sreći, jer muslimani ovoga kra-ja vrlo mala boluju ad svog vjerskoga fanatizmai, živeći u skladu s našim katolicima, poštuju uve-like našega svećenika misionara. Ta isto se mo-že reči i o pravoslavcima. Čini se da ove objeosobitosti dolaze odatle šta nije dragovoljno, ne-go prisilna, unesena protukatolička vjera međuane brđane.

Granice ave župe osobito od istoka prema za-padu vrlo. su prostrane. Nevesinje, naime, i župaDubrave su njezini susjedi, od juga župa Mostar,Gradac i Rakitno, ad zapada Podhum, ad sjevera

•

113

114

Kreševo i Sarajevo. U granicama ove župe imamnogo starih tvrđava, mnogo nadgrobnih spome-nika, pa i plemićkih, i nekoliko ruševina crkava.

Tako u: Glogošnici Ka u r s kog r o b Ijeima mnogo nadgrobnih spomenika. Nasuprot pre-ko rijeke Bi j ela na brdu se ističu ruševine tvr-đave. U turskom selu Za v nam a bila je tvr-đava. U Lug u, također turskom selu, ima i tvr-đava i plemićkih nadgrobnih spomenika. P o k-r o j s k o, naseljeno samim Turcima, pouzdanoima odlične željezne rude. Isto tako i susjednoD o b r i g o š ć e koje ima i staru tvrđavu s ve-ličanstvenim nadgrobnim spomenicima.

O str o ž a c, napučen Turcima i pravoslavci-ma, ima velikih nadgrobnih spomenika i .džarni-ju, nekada posvećenu svetom Iliji proroku. UR ib i č i ć ima iRa d e š i nam a bile su tvrđavei sada ima veličanstvenih nadgrobnih spomenikai ruševina jedne crkve. Č e I e b i ć i imaju ruše-vine triju tvrđava i novu pravoslavnu crkvu. Nadvelikim vratima crkve nalazi se kip od lijepogakamena koji predstavlja neodređenoga sveca. Bu-dući da je bio izrađen u latinskom stilu, pravo-slavci (inače inevješti) htijući mu dati istočnioblik, nepodesnom spravom su ga izgrdili. Spo-menuti kip je za vrijeme o. Mije Kobače iskopaniz zemlje kod kuće nekoga Ha ć ima Arn a u-tov i ć a, pravoslavca. čim su ga po nagovoruKobače počeli štovati, iskusili su čudotvornu nje-govu moć za bolesti životinja, i sada je doživlju-ju. Nažalost, neka latinska slova kod nogu ovogakipa nemaju značenja.

Ora h o vic a, mjesto sukoba (1849.) izrne-đu mostarskih Turaka i vojnika Omer-Paše, imana dva mjesta stara plemićka groblja. Tur i j a

obiluje željeznom rudačom. B ije I a je imalanekada dvije tvrđave. Ima rijeku istoga imena,veoma podesnu za natapanje i mlinice.

Postoji (manje vjerojatna) predaja da je uRakovu Lazu u Bijeloj, car Dioklecijan imaoobor divljih životinja. Stanovnici drže, da su ne-ke od mnogih ruševina koje se tu nalaze, bilecrkve. Od isklesanoga kamenja koje je nekadabilo u zgradama u Bijeloj, općenito drže da je iz-građen most. Brda, koja sa svih strana okružujuBijelu, obiluju šumskim životinjama, željeznomrudačom i zlatom u mjestu Zvo 1. B o r c i ima-ju malo starih uadgrobnih spomenika i tvrđavu(sada Adžovića) , za koju Turci kažu da je bilai za vrijeme bosanskoga kralja. Ovdje ima svra-tište za putnike i mnogo naslaga ugljena. Tu i ususjednoj K u 1i (početkom 1850.) pali su po-raženi mostarski Turci, kad su se htjeli boritiprotiv oružanih snaga Omer Paše. Cik o v o, ma-lo selo na istok od K u 1e, ima malo starih nad-grobnih spomenika. Dalje pokraj Neretve dolaziB akt i jan s k o polje s. ruševinama, zvanimCrkvine. G 1a v ati č evo je poznato mjesto poobilnom lovu ribe zvane glavatice i po lijepomstarom mostu na Neretvi te po džamiji. La đ a-n i c a je selo uz rijeku Krupac iLa đ a n i c u.U daljnjem hodu prema istoku uz Neretvu uG o r i č koj g lav i c i nalaze se ruševine crkvei veličanstveni nadgrobni spomenici. Pola sata da-lje dolazi drugo staro glasovito groblje u mjestuzvanom Biskupija; na tom mjestu jedna stršećahrid zove se općenito B i s kup. Stanovnici mus-limani pričaju da se to mjesto ne zove uzaludBiskup, jer je tu biskup imao i boravište i sjeme-nište. Duž a n i imaju ruševine crkve i nekolikoplemićkih nadgrobnih spomenika.

115

116

R i bar i još i danas čuvaju uspomenu ple-menite obitelji Kom i n o v i ć i ruševine tamoš-nje tvrđave zovu Komin.

Ka š i ć, gdje se je nekada čistila srebrena ru-da, ima ruševine tvrđave Š i b e n i k, po ljudi-ma iz šibenika u Dalmaciji koji su tu radili orudi. Tu su blizu D ž e p i, više sati duga pustinjai plodna ispaša. Obiluje mnogim špiljam i peći-nama, u kojima su vrlo često nastanjene pčele.Drži se, da se u Džepima, od rijeke P o dve I e dopotoka Z v ije z d e, nalazi zlatna ruda s bijelomzemljom.

p r o p lov. Ovdje je voda ogromnom sna-gom presjekla veliki brijeg po sredini i otvo-rila sebi put da slobodno teče. Od pećine Ko r-nj a č a prema Špiljanima na uzvišenoj hridi na-laze se ruševine tvrđave Gal a t.

Kornjača je civilna granica između hercego-vačkog i bosanskoga vezirstva. U D u b o č a n i-m a je obitelj He I e ž nedavno prigrlila musli-manstvo. To je posljednja obitelj koja je prista-jala uz zabludu B o g u m i I a.

Slijede sela sadašnje bosanske građanske vlas-ti, a hercegovačkog apostolskog vikarijata. ~

Š P i I jan i imaju na tri mjesta ruševine tvr-đava, nadgrobnih spomenika velikaša na višemjesta, ali na dva mjesta posebno veličanstvene.I špiljani imaju željezne rudače.

O v č ari, novo selo napučeno katolicima, odstarina nemaju ništa, osim ruševina tvrđaveT r e š n j ova c. V r b I jan i, T a š a n i, Kan j i-n a imali su tvrđave. U ovoj poslednjoj ima jošmnogo zidina na vrlo visokom vrhu hridi podbrdom Prešljica. Zidine pobuđuju divljenje. Utom selu ima i mnogo veličanstvenih nadgrob-nih spomenika.

O m o Ije. Pričaju da je u ovome selu nekapobožna, sirotna djevojka Katarina sagradila crk-vu (koje ruševine i sada postoje). Opis tog djelana kamenu iznad glavnih vrata nedavno je pro-pao. Mjesto gdje je bila crkva danas se zoveBre b e r. Stanovnici drže, da je to došlo od tur-skoga bre, što znači hej, kojim su se češćeslužili dok su ondje mučili nekog biskupa i dru-gove. Rep o v c i se zovu po staroj kršćanskojobitelji Rep ova c, koja je prigrlila tursku sek-tu. I danas su gospodari mjesta Bez iRe p 0-

vi ć i. Ima i ovdje nekoliko plemićkih nadgrobnihspomenika. D o nje S e I o broji nekoliko veli-čanstvenih nadgrobnih spomenika. Idući. od ovo-ga sela prema slijedećem, kada dođeš nasuprotOra h o v i č kom p o I .i u, s obje strane Neret-ve naći ćeš mnogo izvora vrlo slane vode.

P o koj i š t e se zove tako zato što je ovdjeplemenita obitelj O s toj i ć preko ljeta imalasvoje odmaralište. U svojoj okolini ima dva malajezera koja obiluju lastama. Ima i velikaškihgrobova.

D bar (hercegovački civilni okrug) je imaodvije tvrđave i crkvu; to se mjesto i danas zoveCrkva. Na planini T i s o vic i (koja je ljeti zbogpaše sama nastanjena) u naše vrijeme nađeno jecrkveno zvono, teško oko 40 libra. Govore da jeondje bila crkva od koje nije mnogo udaljenonekoliko plemićkih nadgrobnih spomenika.

U predjelu suprotno od K o s ora i K o nj i-c a uz rijeku Te š a n i c u ima mjesto danaszvano Zla tar. Prema predaji ondje se krijuobilni majdani zlata.

117

Za s 1iv l je i Tur i ja imaju samo starihgrobova, nijedne tvrđave niti spomena kakve crk-ve. Ne sumnjam da su ta sela kasnije napučena.

Mjesto vinograda tih sela općenito se zoveVitan, možda od latinske riječi vitis (loza).

Napokon položaj sela ove župe prema graduKonjicu: Glavnija sela Špiljani i Župa sa svojimpodručjima su sa istoka. Bijela, Turija, Borci iZasIivlje s juga. Ostala su prema zapadu. Od Bo-raka oko jedan sat prema jugu uz javni put na-lazi se Je z e r o. Iako nije veliko, ipak je jednood većih u Hercegovini. Uvijek daje vode jednojsrednjoj rijeci.

Stanje duša župe Konjie

P. o. Mijo Rozić, župnik.

Filijalna sela: Kuće: Žitelji: Udaljenost:

Konjie grad, matica 7 35 OZaslivIje 27 159 1 satOrahovica 18 121 1čelebići 5 29 1 1/2Dbar 1 11 2 1/2Radešine 14 99 3Glogošnica 5 31 6Zabrđe 20 146 3Turija 24 215 1Bijela 22 144 1Župa 6 42 8Pokojište 3 19 2 1/2Donje Selo 5 36 1Omolje 13 89 1 1/2Ovčari 8 65 1Repovci 8 59 2Špiljani 11 69 2Dubravice 4 22 4 1/2

18 201 1391 42 1/2

118

Ova župa je duga 16 sati, do onih mjesta ukojima se nalazi imalo katolika. Ali do topo~~af:skih granica župe prema diobi kotara KOn]lC 1

Nevesinje dulja je od 20 sati. Široka je do 8sati.

Samo su dva ograđena groblja koja imaju ka-pelice. Deset ih je bez ograde.

I u gradu Konjicu sigurno ima zbog službe vi-še katolika nego što je stavljeno.

Pregled turskih i pravoslavnih obitelji kojepostoje u konjičkoj župi

Sela:O b i tel j i:

Turske: Pravoslavne:

180101815

315

27

140

KonjicOrahovicačelebićiDbarRadešineGlogošnicaTurijaBijelaŽupaOvčariRepovcišpiljaniDubraviceVrhLugčarePopraskoRavnoKrstacDobrigošćeOštrožacRibićiBijelimići

127

72011

6869

118

300

6

776 25

119

IX n i, nepoznatoga sveca, i u Vrpolju svetog Markaevanđeliste. Imalo je tvrđavu u Sutini. Po ruše-vinama se da zaključiti da je druga vrlo znarne-nita tvrđava bila u Vrpolju. Treću je imalo pre-ma Tribistovu. Mnoštvo plemićkih nadgrobnihspomenika s njihovim grbovima nalazi se u Su-tini, Koritima, Desnjovači, Poklečanima i u Vr-polju na dva mjesta. Na drugom mjestu samspomenuo da Rakitno ima oštriju brdsku klimu.To isto treba reći i o župama koje slijede.

RAKITNO

Župa sv. Ivana Nepomuka

Ova kapelanija je sve do god. 1846. bila diožupe Seonica. Tada je odijeljena i od te godineima i matice. Prijašnja kuća je bila u Vrpolju.Sadanja kućica u Poklečanima napravljena jetroškovima samostana široki Brijeg uz pomoćnaroda god. 1855.

Graniči s istoka s Gracom, s juga sa ŠirokimBrijegom i Posušjern, sa zapada sa Seonicom, sasjevera s Triještanima u Rami i Konjicom.

Rakitsko polje je pravo polje, lako nagnutoprema istoku. Dugo je dva a široko jedan sat.Sa sjeverne strane ima visoko brdo Š tit araod istoka, juga i zapada okruženo je manjim 'br-dima. Ravnica se odlikuje i plodonošću i ljepo-tom. Ima samo jednu manju rijeku Rak i t n i-c u, koja služi za mlinice i natapanje. Ima sadai riba, koje je nedavno ubacio u rijeku o. PavoMilićević. Rak i t n o iRa kit n i c a (mjesto,vrbama zasađeno) nose ime možda od velikogobilja vrbe (rakite). Rakitno ima prednost predmnogim mjestima u Hercegovini u odličnu sije-nu, žitaricama i u mnoštvu stoke i pčelama,

Na početku našeg stoljeća neki nevaljali sta-novnici Rakitna odveli su u šumu nevinu skupi-nu Cigana (kako su oni držali; a mislim bili suCincari, nepoznate vjere), i tamo ih na strašannačin pobili. Od tada je Rakitno bilo kroz mno-go godina pod udarom oluje i grada, dok nisustanovnici dali nekoliko misa za pokojne.

Među ostacima starina u Rakitnu se nalaze ru-ševine dviju crkava: Des n j ova č a u S u t i-

Stanje duša župe Rakitno

P. o. Rafo Radoš, župnik

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:

Poklečani 38 468 OSutina 61 462 1/2Vrpolje 53 373 1Drežnica 20 163 5 sati

4 172 1466 61/2Ova župa od Drežnice do Sutine duga je 7, a

široka od Vrpolja do dna Sutine 3 sata.

Ova župa ima u samoj Drežnici 78 turskihobitelji koje s njima žive, ali katolicima nisu ne-prijateljske. U Drežnici još postoje zidovi crkveblažene Djevice Marije. Ondje su i ruševine pala-če kneza Petrilja i tvrđave s njegovim imenom,danas zvane grad Petrilj. Drežnica leži u straš-noj udubini sa svih strana opkoljena visokimbrdima s izuzetkom uskog korita kojim teče ri-jeka. Između brda i rijeke ima malo ravnice.Ravnica je međutim vrlo plodna svim ratarskimproizvodima, što više grožđem i smokvama.

Zemlje je malo ali je rodna i, s 'Obzirom namjesto, hrani mnogo naroda.

Silazak u Drežnicu je sa svih strana ne samostrmenit, nego i opasan. Treba puna dva sata da

120 121

se siđe, .~iše puzeći nego idući. U zimsko vrijeme,zbog snijega na brdima, silazak je nemoguć.

v. B~d~ i pećine oko Drežnice obiluju šumskimzivotmjama, a i divljim zvijerima, koje stanovni-cima nekad koriste a nekad i škode.

Stanovnici Drežnice branjeni prirodnom utvr-?om brda, opirali su se dugo navali muslimana.Kad su napokon morali pasti i primiti turskuvjeru, svaki je to učinio pod uvjetom da ostanegospodar svoga imanja i kao junaci da budu oslo-bođeni od svih davanja. U slučaju potrebe mora-li su o svom trošku prihvatiti oružje. K tomu suDrežnjaci ou svojim brdima uhvatili sokola rijetkeljepote i poslali na dar Sultanu. Tada su od nje-ga dobili novu povlasticu da ubuduće ne daju ni-kakve javne dažbine. Ova povlastica trajala je dovlade. Ali Paše Rizvanbegovića, za njegova vezir-stva Je propala. Tako je njihov položaj izjedna-čen s položajem drugih u Hercegovini. U mjestu,kako rekosmo, vrlo plodnom ali teško pristup-nom, nije se čuditi što nema vrjednijih spomeni-ka starih plemića.

x

SEONICA U DUVNU

župa Marijina Uznesenja

Sadanja župska kuća u Seonici, dok je bilau Bukovici, bila je zlostavljana mnogim i stalnimturskim progonima i utjerivanjima. God.1806.prenio ju je u Seonicu o. Mijo čuić, i tu na tur-skom zemljištu i sada postoji. Nakon nesretnogapožara g. 1825. bila je obnovljena.

Sadanja kuća ima nad podrumom jedan kats osam soba s obje strane i nutarnju kapelicus prislonjenorn kuhinjom pod istim slamnatimkrovom. Kuća je i dalje izložena pogibelji požara.

122

Njezina nutarnja razdioba je dobra. U njoj Jepokojni biskup Barišić nakon diobe boravio pr-vih pet godina. Sigurno znamo, da je u Duvnu bi-la ne samo župa nego i prastara biskupija. Ali,gdje je župa prije Bukovice imala svoje sjedište,ne znamo.

Međutim, prije nego iznesemo pojedinosti oovoj župi, treba nešto općenito reći o Duvnu i opojedinim njegovim mjestima. Sada se nalazimou predjelu Duvna. Pod tim imenom obuhvatajuse točno tri župe: Seonica, županjac i šuica.

Današnje Duvno uzeto u tom opsegu bilo jeod najstarijih vremena slavno i u svakom smis-lu moćno. Povijesne isprave ne dopuštaju da itkood vještaka posumnja da su Del m i n i, D a Im i-n i, Dalmae, D al m a i slična imena prastaroggrada, poslije nazvanog Du v n a ili Du v n o, to-liko odlični, da je ono bilo znameniti glavni gradčitave Dalmacije i njoj trajno ime ostavilo. Nijeto mala slava. Ali ništa nije potpuno slavno, akonije i vječno. Tako nije ni plemeniti gospodar,grad Duvno, koji je vrlo dugo junački se borećiutkao slavne vijence pobjeda i Rimljanima zada-vao strah svojim imenom. Ipak dođe vrijeme, kadse obori grad junaštva. Pade, ne toliko svladantuđom silom koliko svojim pobjed'ama pritisnut,i padajući tako se razbio da se jedva može ras-poznati mjesto gdje je nekad bio. Slava je Scipi-ona Nazike, ako je to slava, da je od velikoga islavnoga Duvna učinio mali grad. Vrlo je čudno-vato da je od toga starog i velikog grada, koji jevatrom i željezom pretvoren u ruševine, ostalomalo ruševina. Jer osim nekih utvrda (o kojimanapose niže) nemaš gotovo ništa što bi odavalomjesto velikoga grada.

Vjerujemo da je Duvno sigurno bilo velikigrad, a malo ostataka ima. što nam onda preos-taje nego da zaključimo da su kuće velikoga Del-minija bile ponajviše od drveta. Od drveta su bi-li i zidovi, te tako poslije požara nije skoro ništa

123

124

ostalo. U toj pretpostavci utvrđuju nas dvije stva-ri, prvo što na vrh duvanjskoga polja ima mnogougljena i spržene zemlje na sve strane. Drži se,da je tu bio Delminium. Drugo, i danas (moždapo starom običaju) Duvnjaci i njihovi susjedi, igdje nema potrebe, vole praviti zidove kuća oddryenih stupaca. Inače, kad su ostale dosta obil-ne ruševine od kamenih utvrda u Duvnu poslijeporaza, ostale bi i od grada da je bio od kamena.

I' tako je sav stari sjaj staroga Duvna danassamo u pepelu.

Uostalom, posebne odlike ovoga kraja možeščitati kod slavnog Farlatija.

Današnjem nazivu Duvno daju se razna etimo-loška značenja.

1. Duvno: o promijenjeno u u moralo je bitiDovno, t. j., mjesto odato pobožnosti.

2. Duhovno: mjesto koje rađa smione, jake.3. Duvno od uobičajene riječi dunut t. j. snaž-

no i s naprezanjem puhnuti. Stoga Duvno bi zna-čilo mjesto gdje vjetrovi snažno duhaju.

Ni najmanje ne sumnjam da su dva prva tu-mačenja Duvnjacima strana. činjenica je da tre-će potpuno odgovara Duvnu. U Duvnu, naime,potpuno ogoljelom, u polju kao i u susjednimbrdima i bregovima, običaje takav vjetar duhatida je u čitavoj Hercegovini prešlo u poslovicu:»Kako je dunulo ko na Duvnu«. U Duvnu vjetarnanosi snijeg te vrlo često čini put opasnim akatkada i neprolaznim. Vjetar također struže izemlju, skuplja pijesak .i diže ga u visoke stupo-ve, te uzrokuje veliku štetu i najveće neprilike.Stoga druga narodna poslovica: »Duvno, zlatnoguvno«, nema, doista, danas mjesta. Ako bi Duv-njaci htjeli da im stara poslovica postane istini-ta, morali bi se dati živo na sijanje i sadnju dr-veća. Inače će biti: Duvno, golo guvno, zbog vjet-ra, povećanog leda i umanjenih kasnih kiša. Sto-ga bi bolje bilo dizati buduće stanje Duvna, nego _po pepelu tražiti njegovu prošlu slavu.

Ali da već nešto o toj okolici ispripovjedimo.Duvanjsko polje, s dosta oštrom klimom, iz-

među sjeveroistoka i sjeverozapada dugo je če-tiri sata, a najveća širina mu iznosi sat .i pol.

Zapadni dio, lako nagnut prema istočnome,zemljište je sadanjega grada županjca. Drži se,da je i prije tu bio glavni grad cijelog kraja. Tajje dio i ljepši i plodniji od istočnog. Opisana rav-nica je sa svih strana opkoljena vijencem brežu-ljaka, višim sa sjevera, među kojima je najvišiLib.

Mišljenje je stanovnika da je to polje nekadabilo pod vodom. Drže da to najviše potvrđuju ne-ki željezni koluti, nađeni zabijeni u pećine bre-žuljaka, da se mogu za njih privezati lađe. Činise, da se to tradicionalno mišljenje potvrđuje itim što doista stari posebno plodnost Duvna beznatapanja ni najmanje ne bi mogli opjevati. po-bija se ovo mišljenje tim, što Duvno sada nemanikakve rijeke, koja bi davala dovoljno vode zanatapanje. Ovaj prigovor Duvnjaci otklanjajudrugom predajom: Veće izvore zatvorili su nepri-jatelji, i to volovskim kožarna. Da li to više sličibajki ili istini, sami neka prosude. Drugi pakmožda istinitije pričaju da je nakon nekoga straš-noga potresa rijeka u vrhu Duvna odjednom pot-puno nestala. Međutim Duvno, iako brdski pre-dio, sa svojom prostranom ravnicom posutomrazličitim brežuljcima, vrlo je ugodno za pogled.Današnja ljepota bez sumnje mu nadvisuje plod-nost.

Glavni proizvodi u Duvnu su žitarice, izvrsnosijeno i uzgoj krupne stoke. Duvnjaci su manjezabrinuti za obradu njiva i vrtova. Ne drže mno-go do toga, kako su priredili zemlju za sjetvu, ne-go koliko će sjemena posijati li neuređenu zem-lju. Kamo sreće da ne bude slično hvalisanje imnogih drugih naših sunarodnjaka!!! Istom unaše vrijeme uspjeli su redovnici i vlast uvesti uDuvno krumpir i kukuruz.

125

128

često dolaziti da vide pećinu i da ispune zavjetemuslimanskoga praznovjerja. Razlog čuđenja ni-je veličina pećine, nego svakovrsni ljudski i živo-tinjski tragovi napravljeni u pijesku. U noćno vri-jeme tu se običaje održavati sastanak onih kojihodaju, i onih koji pužu. Ako im svakoga danaizbrišeš tragove, svakoga drugog jutra naći ćešisto. Staviše, neki su unosili pljevu i posipali pocijelom podu, da vide što će biti. Drugi dan od-lazeći našli su pećinu potpuno očišćenu s uobi-čajenim tragovima, a pljevu skupljenu na hrpunedaleko od ulaza. O tome svatko u Duvnu zna.Tko bi znao o tome istinu reći? Kršćani <lrže dasu to vile, a Turci drže da tu stanuju prijateljskidusi.

Selo Ko v ači smješteno je nad velikim po-norom. Ponor, iako ima veliki otvor, ipak ne mo-že uvijek progutati svu vodu koja dotiče iz Duv-na, da je pošalje u B u š k o B lat o. Tada se usamom ponoru čuje .strašna grmljavana: cijelo sebrdo od silne tutnjave trese kao da će se prevr-nuti. U Kovačima se nalaze ruševine jedne veliketvrđave i mnoštvo nadgrobnih spomenika .s vrlomnogo grobova i slika.

P r iva I a (brdo i općinski put za Buško Bla-to) je nekada imala dvije solidne tvrđave i rnno-go velikih nadgrobnih spomenika. Drže da je ujednom od tih grobova pokopan Stojan Jankovićnakon što su ga Turci ubili u Duvnu. Ali vjerojat-nije je mišljenje onih koji drže, da je Jankovićpokopan u jednom od grobova od županjca pre-ma Kolu, koji se zove Janković.

Ž b a n i c a je izvor nezdrave i pogibelj ne vode.Od nje prema S t i P a n i ć ima nalaze se ruševi-ne neke vrlo velike zgrade. I oko vrela ima vrlomnogo plemićkih nadgrobnih spomenika.

Man d i n o s e I o (od neke glasovite princezeMande), čini se, da je imalo više utvrda. Još sevide ostaci starog javnog puta za Duvno.

L i p a ima dva vrlo poznata vrela. Mjesto jegotovo sa svih strana opkoljeno starim ruševina-ma tvrđava. Kao da je nabijeno nadgrobnim spo-menicima velikaša. Pričaju da je tu sigurno bilacrkva. Nema nikakve uspomene naslova.

K o n g ora ima ruševine nepoznate crkvekod izvrsnoga vrela K 1i s ac koji zovu Kod j e-l e. Jela i danas postoji. Nad ovim selom na gla-vici u Libu bila je tvrđava, veća nego ijedna uDuvnu. Ovdje se nalazi vrlo mnogo mnogovrsnihstvari starine. Samo mjesto svjedoči da su utvr-de, koje su zauzimale cijelu glavicu, spaljene.Pokraj veće tvrđave ondje ima neko ravno gum-no na kojemu ne može nikada ostati snijeg ili led.

U B o rč a n ima se vidi dio temelja grada,mnogo cigle i crijepa, pomiješana s izgorjelornzemljom. Pred tri godine tu je pod ruševinamaotkrivena jedna plemićka soba i svod.

Borčani imaju i velikaških nadgrobnih spome-nika.

O m o Ije ima nad selom tri stare tvrđave imnogo plemićkih nadgrobnih spomenika. Tu jemjesto crkve, nepoznatog naslova, zvano C r k-v i n e.

Stanje duša župe SeoniceP. o. Filip Ančić, bivši diskret Kustodije, žup-

nik.P. o. Bono Kvesić, pomoćnik župnika.

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:

Seonica, residencija 24 194 OCrvenice 27 238 112Omolje 24 243 1/4Borčani 29 238 3/4Kongora 30 72 2Lipa 11 120 2Mandino Selo 15 86 2Kovači 9 31 2Omerovići S 31 2Brišnik 46 291 2Cebara 4 35 2

9 129

126

A sada pogledajmo prvu župu od istoka u Duv-nu, Seonicu. Ona od istoka graniči s Rakitnom,od juga s Roškim Poljem, od zapada sa županj-com, od sjevera s Ramom. Selo Crvenice ostajena istoku od Seonice; Kovači, Omerovići, Cebara,Brišnik, Tomići, Mrkodo, Bukovica, Bučići na ju-gu. Omolje, Kongora, Borčani, Lipa i Mandino se-lo zauzimaju zapadnu i sjevernu stranu.

Seonica ima znamenito vrelo Ali b e g ova ci ruševine dviju turskih džamija.

Crven i c e imaju malu rijeku Miljacku iruševine nepoznate crkve, koja je bila zaštićenajednom od većih tvrđava, Skendenijom. Izmeđubrda Jar ma i O š t r c a vodi stari put, uklesanu tvrdi kamen, do pet stotina koraka, gdje se na-lazi izvrstan nepresušni izvor. Kod tvrđave imavelika stara čatrnja, u kojoj je pred nekoliko go-dina neki pastir našao osrednju sandalu i srebrninovac koji je prodao u Imotskom. Oko tvrđaverazasuti su bezbroj ni pučki grobovi. To su gro-bovi vojnika koje su pobili Rimljani, kako velipredaja. Ima mnogo i plemićkih grobova u Crve-nicama.

B u č i ć i imaju ruševine crkve sv. Ilije, kojojje, čini se, pripadalo toliko zemljište koliko danasmože biti dosta za četiri brojne obitelji seljaka.Cijelo to zemljište zove se Crkvine. Ima i ovdjeplemićkih nadgrobnih spomenika.

B u k o vic a, mjesto gdje se sada nalazi ma-lo Bagarića vrelo. Stanovnici vole pričati da jedavno odavle tekla rijeka, koja je natapala Duv-no i ponirala u četini.

An č i ć i, selo nastanjeno od prastare obiteljiAnčić, koji ga nastanjuju i sada nakon što su imTurci oduzeli zemlju. Imali su crkvu OgnjeneMarije, tj. sv. Marije Magdalene koja je izgaralaod velike i duševne i tjelesne vatre. Da je bilacrkva sv. Magdalene, razabirem iz ovoga: Mi udirektorij u oficija imamo dvije uzastopne svetko-vine (nekada obje zapovjedne) sv. Ilije i Marije

Magdalene. Pretpostavivši to, evo kako su i menemoji zemljaci pitali: "Sv. Ilija i Ognjena Marija,od ovih svetaca, oče, koji je žešći?"

Mrk o d o je imao dvije crkve u svom područ-ju: Jednu sv. Praksede (pučki nazvanu sv. Oprli-ja) , drugu sv. Petra apostola. Ovoj su dodijelilimnogo zemljišta. Sve ono, naime, što danas pos-jeduju u Brišniku i Cebari tri turska bega i Ka-petan od Ljubuškoga Teskeredžić i Hadžialibegod Travnika, koji također ona zemljišta označujukao Crkvine. To je mjesto imalo dosta prostranutvrđavu.

U An č i ć ima (koje smo malo prije spome-nuli) ima nekakva čudnovata pećina koju je pri-oroda oblikovala kao neki hram. U toj pećini mno-go .stotina katoličkoga naroda običaje prisustvo-vati u svečane dane svetoj misi.

U udaljenijim kutovirna ove pećine nalaze seponori i mala jezera u kojima ima stalno vrlodobre vode. Blizu je neka velika grobnica. Kad suneki odvalili s nje kamen i otvorili grob, našli suli njemu dva srpasta mača, dva zlatna prstena idva odlikovanja, salivena u obliku zvijezde. U An-čićima se nalaze napokon i ruševine dviju tvr-đava.

Ce bar a ima na dva mjesta ruševine tvrđava,na tri vrlo veličanstvenih plemićkih nadgrobnihspomenika. Pod ovim selom nalaze se neka vreo-ca koja običavaju tri dana prije Blagovijesti i tridana poslije izbacivati toliko mnoštvo mršave ri-be da mogu ribu korpama hvatati, i uistinu jehvataju.

Om e r o v i ć i su posijani mnogim ruševinamastarih zgrada i vrlo mnogim plemićkim nadgrob-nim spomenicima. Nad ovim selom visio je izjedne velike pećine veliki željezni kolut koji jeneki Jurčević izvadio i preradio u lemiš. U ovomselu ima čudnovata pećina, glasovita ne samo kodnaših nego i kod Bošnjaka. Turci običavaju vrlo

127

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:

Tomići 17 154 1 1/2Mrkodo 47 300 1 1/4Bukovica 39 374 1/2Bučići 43 296 3/4

15 370 2703 19 112

Ova župa je od Lipe do Crvenica duga dva ipol sata, a široka od Omolja do Brišnika 1 sat.Župa ima 10 katoličkih groblja s kapelicarna i 7bez kapelica. U granicama župe ima 20 turskih i24 pravoslavne.

XI

ZUPANJAC

Župa sv. Mihovila Arkanđela

Odijeljena je od matice Seonice g. 1828. podimenom mjesne kapelanije Mok r o n o g e. Kaotakva je ostala sve do godine 1861. Tada u povolj-nim prilikama redovnička zajednica iz širokogBrijega kupi zemljište za prijenos župske kuće ugradu županjcu za 100 forinta. Tako god. 1861. iz-vrsni otac Franjo Primorac svojom posebnomokretnošću i uz sudjelovanje puka ostavi u žu-panjcu novu župsku kuću (smrću zapriječen) go-tovo dovršenu svećenicima i narodu. Kuća je so-lidna. Ima pristojne sobe za školu i za četiri sve-ćenika.

Ali prije nego je Primorac postavio prvi te-meljni kamen kući, postavio je o. Filip Ćorić te-melje susjednoj crkvi koja je napokon dovršenabrigom o. Petra Kneževića i neouobičajenom po-božnom pomoću puka, g. 1865. Kad je puk vidiodovršenu crkvu, dugu 30 lakata a široku 15, že-ljeli su joj kupiti i jedno zvono, i kupili su gavlastitim novcem. Kad je presvijetli gosp. apo-stolski vikar 1886. obavljao svetu vizitu u Duvnu,

130

spomenuto zvono je svečano posvetio. Tako tozvono, iako nije prvo od unijetih u Hercegovinuposlije četiri stoljeća sužanjstva, od posvećenihje ipak prvo. Ne želim nijekati da sadanji maližupanjac zauzimlje mjesto staroga grada Delmi-nija, iako se susreću nesigurni znakovi, ali nika-ko ne mogu pristati da je sami grad onaj maligrad koji je podigao Scipio Nasika poslije ruše-nja velikoga grada. Jer osim što čitam kod Farla-tija iz izvještaja zadnjega duvanjskoga biskupa,da ovoga nije bilo, kad je on zauzeo svoje sjediš-te i da dolazeći u Duvno nije našao ni kuća ninaroda. Svakome je jasno da su sadanje gradskekućice novijega doba.

što se tiče imena Ž u p an j ac, ne protivimse da je ono po mišljenju nekih od sjedišta veli-koga Ž u p ana, vjerojatno za vrijeme ilirskogagospodstva. Tko hoće da je izvedeno od plemenite obitelji Ž u p a n o v i ć, radi mene može todržati. .

Grad županjac leži na lijepom dijelu polja iz-među sjevera i zapada. Dug je pola sata ii četvrtsata širok. županjac ima za stanovnike Turke,Cigane, pravoslavne i katolike. Sve do prošle go-dine u županjcu su stanovali Mu dir iKa di j a.Turci imaju ondje dvije džamije, pravoslavnisvećenik svoju crkvu sa residencijom i školomza oba spola. Od županjca na sjever su ruševinevelike tvrđave i mjesto s izvorom, gdje je, popričanju, bila crkva sv. Ivana. Tu predaju potvr-đuju i Turci koji svake godine na svetkovinu sv.Ivana Krstitelja dolaze na vrelo prije izlaska sun-ca, na ljekovito kupanje. Isto tako između zapa-da ,i sjevera leže druge velike ruševine pod ime-nom sv. Marka, gdje se svake godine na Markov-dan običaje držati blagoslov polja.

Od tih ruševina pola sata hoda, na jug sterese neprekidno nasip ili temelji zidina. To istose može opaziti i s druge strane prema jugu polasata sve do vrha brežuljka, koji se nalazi iznad

131

132

o IS tro Š c a, gdje se vide i ostaci staroga puta inalaze mnoge stvari iz starine. Na jugoistok ispodgrada nalazi se staro velikaško groblje, zvanolat i n s k o. Zanimljivo je, da se ne zove grč k o,kao obično slični grobovi, nego latinsko.

Županjac dobiva vodu iz šuice koja izvireu Stržnju, i Ostrošca koji ima izvor na sjeveruiznad Zupanjca, iz jezera koje je tvrdo zatvorilakraljica Teuta, kako se priča, oslobodivši poljeod poplava. Na otvoru vrela Ostrožac ima velikičetverokutni kamen koji ljeti odmaknu, pa izvireveća količina vode. Stanovnici se boje sasvim od-maknuti kamen, da ne bi velika količina vodepokrila polje. Napokon, postoji predaja da je vo-da Ostrošca zadovoljavala potrebama čitavog sta-roga grada. Ali osim navedenih voda Županjacima i vodu BI a ž u j, te mnoge druge izvori će vr-lo dobre vode. Županjac je napokon mjesto dostažive trgovine.

Mok r o n o g e, kod rijeke Šuice, imaju velikovrelo V u č a c. Nekada su tu bile utvrde za ob-ranu mjesta: prema Livnu tri, a prema šuici dru-ge tri. Ovdje se uz Šuicu vide u stijenama zabi-jeni željezni koluti koji su nekada služili za veza-nje lađa.

E m i n o voS e 1o ima veliko vrelo Divojaćkavoda i veličanstvenu kulu, zvanu Jan kava ku-la, koja još nije porušena. Stoga je vjerojatno,da je to bila kula Stojana Jankovića. Katoličkaobitelj E m i n posjedovala je svu okolicu sela,kad je Turčin podjarrnio Hercegovinu. Ali starje-šina obitelji, bojeći se da mu se po turskomobičaju ne bi otela dobra, poslužio se nekim ka-dijorn, da mu isposluje ferrnan od sultana daEminu ostanu posjedi netaknuti.

Kadija kao šišani kum obeća Erninu, prijate-lju i kumu da će mu donijeti ferrnan, kad se vra-ti iz Carigrada. I donio ga je. Ali kakav? Nepo-sredno nakon što je pročitano da se ima Emina

vješanjem ubiti, a sva njegova dobra zaplijeniti,to je učinio javno, okrivivši Emina za pobunu.Tako gine tlm Turčinu vjeruje.

U Eminovu selu ima mnogo plemićkih nad-grobnih spomenika s mnogim urezima i mjestopo crkvi nazvano Crkvina. Odavde na sjever jebrdo Buhovača po seljacima iz Buhova. Njima jenekada dao sultan to brdo svojim ferrnanom zau-vijek kao nagradu, ali, premda su se Buhovčaniod pamtivijeka služili tim brdom za ljetnu ispa-šu, kasnije im je ipak oteto i nametnuta im pa-šarina.

B laž u j selo, i gore spomenuta rijeka kojaodatle izvire: ima dvije utvrde i mnogo velikaš-kih nadgrobnih spomenika.

Vuk o v i n e, katoličko groblje, ima vrlo mno-go starih nadgrobnih spomenika na kojima se vi-de mnogi naoružani konjanici, jeleni, koze, štito-vi, nimfe i slično. Tu je bila sagrađena velika cr-kva na čast sv. Jerke. Na šuici, malo niže, imalijep kameni most.

Iznad ovoga mjesta u maloj udaljenosti napravoslavnu svetkovinu sv. Petra i UznesenjaBlažene Djevice Marije običaje se održati velikiglasoviti pazar na koji dođe sa svih strana mnogotisuća naroda. Kad bi se pazar prenio u grad,zaista bi to bilo na njegovu veliku korist. V u č-ko v i n e nazvane od plemenite obitelji Ne m a-n o v i ć i, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk).Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. G. 1506.bilo je više Vučkovića u Duvnu. Kad nisu mogliviše podnositi turski jaram, pobjegli su u raznamjesta pod Mletačkom Republikom. Tamo su seupisali u čete prvih mletačkih vojskovođa i pre-ma Turcima su bili pravi vukovi tukući ih junač-ki u više od petnaest okršaja.

Selo Lug ima ruševine crkve triju Kraljevai jedne velike tvrđave te mnogo veoma lijepihnadgrobnih spomenika, ukrašenih mnogovrsnimurezanim slikama i ornamentima.

133

134

Kuk je imao nekoć samo jednu tvrđavu.Sa raj Iije imaju više posebnih plemićkih

nadgrobnih spomenika sa slikama, kojima se niizdaleka ne može uhvatiti smisao. Nekada su bilečetiri tvrđave koje su branile ovo mjesto. Imajuzimsko vrelo koje izbacuje neizmjerno mnoš-tvodobrih riba.

Let k a ima samo dva plemićka nadgrobnaspomenika, ali zaista dostojna veličanstvene ple-menštine. Iznad sela postoje ruševine dviju tvr-đava s ostacima puta staroga Delminija. Izmeduovog sela i Sarajlija ima lijep mostić koji je sa-gradio katolik Marko Baćak.

Ve daš i ć je jedno od ljepših sela. Imao jenekoć dvije zaštitne tvrđave. Ima i nekoliko od-ličnih nadgrobnih spomenika velikaša. U ovomeselu pred 17 godina neki seljak nađe jedan prs-len od najčišćeg zlata i skupocjenih dragulja iprimi za nj od nekoga Dalmatinca bijedne triaustrijske lire. Dalmatinac nije bio zadovoljanni s dvije tisuće srebrenih forinta, kad je taj prs-ten prodao.

O p leć a n i su imali tri velike tvrđave, crk-vu i mnoštvo plemićkih nadgrobnih spomenika.

U Ser đ a n ima su ruševine šest veličan-stvenih tvrđava i više starih zgrada. Pripovijedajuda su od ovoga sela sve do Liba bili zidovi staro-ga Delminija.

R a šta n i su i iznad i ispod sela zatrpani ru-ševinama velikih tvrđava. Drže da je u donjem di-jelu sela bila palača građanskih i krivičnih služ-benika i da nastavak te palače seže sve do Man-dina Sela. Sigurno je, da je ovdje bila crkva sv.Nikole. Nedavno su pravoslavni u ruševinama ovecrkve našli pečat sa slikom sv. Nikole u sredinii s natpisom ćirilicom: PEčOT SVETOG NIKO-LE. Pravoslavni, držeći da su oni zakoniti nasljed-nici ovoga pečata u crkvi posvećenoj svetom Ni-koli, služe se ovim nađen im pečatom, ali ne s

pravom. U ovom selu ima mnogo plemićkih nad-grobnih spomenika označenih mnogovrsnim usje-cima.

Opća je predaja u Duvnu, da nitko od kršća-na nije ostao u Duvnu kad su Turci u nj prodr-li, i da su ih franjevci povratili nakon tri godineiseljeništva.

Na brdu Vran-baba ima nekih velikih nad grob-nih spomenika. Na jednom od njih uklesani sumnogi janjci i kozlići. Predaja taj .izvanredni slu-čaj tumači ovako: Bila neka stara glasovita čo-banica, bogata i ohola, koja je svoja brojna sta-da pasla baš na označenom brdu. Kad su u velja-či njezini janjci i kozlići već dobro odrasli, zapri-jetila je oluja sa snijegom i gradom. Tada je sta-rica .smiono i obijesno rekla da su u njezinih ja-njaca i kozlića rogovi već tvrdi da mogu odoljetii najsurovijem vremenu. Ali iza strahovite olujedošao je takav led, da je ne samo cijelo babinestado izginulo, nego je poginula i sama babasmrznuvši se od leda. Tako su zgodno na njezinunadgrobnom kamenu uklesani janjci i kozlići.Zato je to mjesto prozvano Vran-baba.

Od župske kuće u županjcu na jug i zapad suova sela: Stipanići, Jošanica, Podgaj, Kolo. Osta-la sela' su na sjeveru. Ta župa graniči na istokusa Seonicom, na jugu s Buškim Blatom i Grabo-vicom, na zapadu sa šuicom i na sjeveru s Ra-mom.

Stanje duša župe županjac

P. o. Ivan Bagarić, župnik

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:

Zupanjac, residencija 72 164 OKolo 23 190 1/2Podgaj 17 112 1Jošanica 4 15 1 1/2Stipanići 48 365 1 1/2

135

XII

Ovom mišljenju nemam ništa važna predbaciti,radije uz njega pristajem. čini se, da se ime sta-roga grada Stržanj ne razlikuje mnogo od imenaStridon. Svi povijesnici nas uče da je onuda, pre-ko brda, bila granica između Panonije i Dalmaci-je. Stoga, ako i nije sigurno, vrlo je vjerojatno daje Jerko u Stržnju ugledao svjetlo.

Stari grad Str žan j u šuici jedan je od glav-nijih u Iliriku. Po predaji, prije dolaska Turakaon je imao svoga poglavara i 40.000 stanovnika.O njegovoj utvrdi i ostalom pogledaj što smo gorerekli. Pored te mjesne, iako sjajne, predaje oStržnju, oslanjaju6i se na riječi sv. Jerke u Ka-talogu, jedva bih mogao vjerovati da je Stržanjbio ikada veći od maloga gradića. Jer da je tonekada bio velik grad, kao da Jerko ne bi ništazabilježio o svome sjajnom podrijetlu. Ili bi gaponizio do maloga gradića? što ta pretjerana pre-daja može sebi navesti u prilog kad vidimo da nisamo mjesto nije prikladno za velik grad.

Stoga će biti više na čast i nama i Jerki, akos njim priznamo da je mali grad Stržanj dao Crk-vi veli:kog naučitelja. Dužnost je zdravoga razu-ma nesumnjivo povjerovati svjedočanstvu samo-ga Jerke da je Stržanj bio još za života samogJerke srušen od Gota, mnogo prije nego su gazauzeli Turci. Tko bi pretpostavio nestalne pre-daje puka sigurnom Jenkinu pripovijedanju, sambi sebe varao.

G rad U n g ara c nije također bez povijes-noga temelja. On govori o ugarskoj vlasti u ovimmjestima i o ponovnoj izgradnji jedinstvene tvr-đave u Stržnju. Na podnožju ove glasovite tvrđa-ve iz pjesničke (da tako kažem) pećine izvirerijeka šuica. Ona daje vodu mlinicama i pilana-ma 'za preradu japije. Daje također i dobre ribe.Brdo Malovan sa sjeverne strane bogato je viso-kim šumama jela i bukava. Polje u šuici je ma-lo, dugo je tri četvrti a široko pola sata. Ljepo-tom i plodnošću izvrsno nadomješta mali prostor

Filijalna sela: Kuće: Žitelji: Udaljenost:

Blažuj 16 76 1/3Eminovo polje 14 84Mokronoge 17 82Lug - Kuk 8 81Sarajlije 25 254Srđani 5 52 1 114Oplećani 6 25Vedašić 24 184 1 1/4Letka 42 144 1Vučipolje 2 22 1 1 2

15 323 1.850 13Ova župa je duga 2 i pol sata, a široka 2 sa-

ta. Ima 10 katoličkih groblja, gotovo sva bezograde. U gradu stanuju: Turci, Cigani i pravo-slavni. Na selima Turci i pravoslavni. U župi imaturskih kuća otprilike 120, pravoslavnih 240 i ci-ganskdh 30.

ŠUICA

Mjesna kapelanija sv. Ante Padovanskoga

Odijeljena je od svoje matice županjac 1864.Od tada ima i matice. Za kupovanje zemljištaove kuće potrošeno je od milostinje skupljenevani 154 forinta. Kuća je napravljena uz dopri-nos puka brigom o. Kneževića i o. Paške Radoša.Ima četiri sobe i iznutra zidove od drveta.

Graniči od istoka sa župom Ramom, s juga saŽupanjcom, od zapada s Livnom - Vidošima, asa sjevera s Kupresom.

Južno od kapelanove kuće nalaze se ruševinevrlo znamenite tvrđave Stržanj, zvane takođerUngarac grad. Po tome što sv. Jerko piše da jerođen u Stridonu na granici Panonije i Dalmaci-je, mnogi drže da je upravo spomenuti Stržanjrodno mjesto slavnoga crkvenog naučitelja Jerke.

136 137

u proizvodnji žitarica i vrlo velikom obilju izvrs-nog sijena. Ravnicu gotovo po sredini presjccajavni put. Za potrebe putnika ima. ondje šestsvratišta, hanova.

O starim crkvama u šuici gotovo nema ništau predaji. Velikaških nadgrobnih spomenika imana raznim mjestima, ali jedan samo, na polju jeveličanstven. Govori se da je to spomenik Mari-jana, ses trića Mijata Tomića, glasovitog progoni-telja Turaka, kojega je Marijan pratio. .

Stanje duša kapelanije šuica

P. o. Paško Radoš, mjesni kapelan

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:

šuica, matica 28 250 OBogdašić 14 108 1/2Malovan 3 28 3Rilić 1 18 3šarampov 30 221 1/4Baljći 3 23 1/2Galičić 7 125 1/4

7 86 773 7 1/2Ova kapc1anija je duga tri sata, a široka jedan

sat. Ima sedam katoličkih groblja, od kojih susamo tri ograđena i imaju kapelice.

U granicama ove kapelanije ima oko 15 tur-skih kuća i 13 pravoslavnih.

Xlrr

GRABOVICA U BUŠKOM

Župa Marijina Uznesenja

Ova kapelanija je bila dio župe Vid o š i svedo god. 1828. Od tada ima i matice. Ispočetkaje kapelanova kuća bila u istom selu Grabovicapod Gomilom. Sadanju kuću (s drvenim zidovi-ma) i čatrnju te svod za podrum sagradio je

138

uz pomoć naroda o. Ivan Iveks. Nad svodom jenanovo prislonjena crkva duga 27, široka 12 la-kata. Nju je uz pomoć puka sagradio o. TomaJurić.

Ispod Grabovice se pruža polje tako lijepoi veličanstveno da ćeš ga slična jedva igdje naći.Prostire se sve do Kr aji n e. Obiluje žitarica-ma, osobito sijenom. Spomenuto polje, iako seprostire sve do Krajine, ipak je na raznim mjes-tima primilo različita imena. Pod Grabovicom sezove B u š k o B lat o. Za ovo kažu da je bilostalno jezero, dok se nije neka kraljica postara-la da se napravi nasip, od sjevera prema jugutri sata hoda. Nasip Kraljičina prispa širok jesedam lakata i prijeći vodama ispod Livna ulazaku Buško Blato. U čitavom velikom polju uzaludćeš tražiti i jedan mali brežuljčić. Njegov nagibje od zapada i sjevera prema jugu .ali vrlo blag.Stoga jedan dio vode ostane u polju i u ljetnovrijeme. Osim okolnih brda veoma jaki potokR i č i n a najviše napuni Buško Blato vodama izDuvna.

God. 1847. u zimsko vrijeme Buško je Blatobilo puno vode. Kad se nadolaskom strašnog ledasmrzlo i led pokrio snijeg, mi smo jahali prekonjega s jedne strane na drugu kao preko malogmora.

UMa 1je v i nam a u Prisoju nalaze se ruše-vine crkve Marijina Uznesenja, a nad Grabovi-cam sv. Marka Evađeliste. U Kazagincu se nala-ze neke veličanstvene ruševine duge 50 lakata,pučki zvane Han. Pod njima su neprekidni svo-dovi, a nad ovima vrlo mnogo pučkih grobova.

U Grabovici pokraj vode Muk i ž n i c a nalazese ruševine tvrđava. Is to u Kor i tim a i napo-kon uRe n j i ć ima. U ovom posljednjem seluima mnogo plemićkih nadgrobnih spomenika. U-krasi na nekima pokazuju da su ondje izginulisvatovi prigodom prevođenja djevojke. Kor itai P r i s oje imaju plemićkih nadgrobnih spome-

139

nika. U Prisoju postoje ruševine turske džamije.Katoličko groblje u Koritima zove se Na k i ć azbog plemenitog muža Nakić, čiji se grob ondjeraspoznaje.

Na grabovičkorn području kod sela GornjiB r i š n i kima dolina s ravnim dnom poputgumna, potpuno okrugla, iznutra opkoljena rav-nim stijenama kao izrađenim zidom do 10 lakatavisine, tako da onaj tko je dolje ne može nikakobez ljestava izići. U tu je dolinu u naše vrijemeopaki Turčin Ponjavić, vođa razbojnika, bacaoputnike, i mrtve i žive, kako to i sada svjedočenjihove kosti, razbacane po dolini. Odavde u ma-loj udaljenosti na istok nalazi se jedna velika-pećina (Grabovačka pećina) visine 30 lakata, amože primiti više od tri tisuće ptica. Valja se di-viti i velikom mnoštvu stalaktita koji vise ocloz-gor.

Župa Grabovica graniči na istoku s RaškimPoljem, na jugu sa Studencima, na zapadu s Liv-nom i na sjeveru sa županjcom. Selo Dobrićije na istoku od matice; Korita, Bukova Gora,Kazaginac, Renjići i Rašeljka na jugu, Liskova-ča na zapadu i Prisoje, Podprivala i Vrilo nasjeveru.

Stanje duša župe Grabovica

P. o. Toma Jurić, župnik

Ova župa od Vrila do Kazaginca duga je trii pol sata, a široka od Grabovice do Liskovačedva sata.

Ograđenih groblja s kapelicama ima pet. Ne-mamo ni jedne stalne turske obitelji u ovoj župi,pravoslavnih ima pet.

XIV

ROŠKO POLJE

župa sv. Ivana Krstitelja

Ona je jedna od najstarijih župa u Hercegovi-ni, ali zbog požara stare kuće nema matica negood god. 1773. Ova župa (kako matice svjedoče)imala je za župnika O. šimuna Pilipovića izS e o n e, kotar G rad a č a c u Bosni, čovjekavrlo pobožna. O. šimun je umro u 70.oj godiniživota i SO-oj redovništva. Bog ga učinio našimzaštitnikom na nebesima!

On je prije god. 1770. u franjevačkom samo-stanu Su t i n s ka u Bosni zavjetovao serafskired. Nakon odlično svršenih studija u Italiji, onje goreći od božanske revnosti tri od 20 godinaslužio u Misiji (Okružno pismo mnp. o. Augusti-na iz Vareša, provincijala Bosne Srebrene, dana6. rujna 1802). Odatle s dopustom poglavara odeponovno u Italiju želeći provoditi skroviti život sKristom. God. 1778. dođe u pokornički samostansvete Marije Magdalene u R i pat r asa n i. Kadje u njemu proveo 20 neprekidnih godina svijet-leći svima posebnim sjajem kreposti, umre kaosvetac 9. svibnja 1802. u istom pokorničkom sa-mostanu (Pismo o. gvardijana mjesta Egidija aColle S. Viti provincijalu Bosne 1802). Budući dase pismo oslanja na svjedočanstvo tolikih godi-na i da sadrži slijed zadnjih Šimunovih godina,

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:-

Grabovica, matica 31 242 ODobrići 33 265 1/3Korita 13 138 1/3Bukova Gora 12 130 1Kazaginac 12 129 2Renjići 8 72 11/3Rašeljka 11 86 11/3Liskovača 8 91 2Prisoje 57 489 1Podprivala 10 58 11/3Vrila 19 160 11/2 sat

11 214 1860 121/2

140 141

142

ono je jače od svih prigovora. Stoga se ne trebačuditi, ako se je počelo raditi na procesu progla-šcnja blaženim spomenutoga oca iz Scene.

Roško Polje ima malo, ali lijepo i plodno po-lje.

Ima tri izvrsna izvora: Le p u v, Mo č i Ia iV r a n j a č c. Na istoku je brdo Z ave Ii m, bo-gato mnogim izvorima i plodno odličnom pašom.

Ova župa graniči s istoka s Posušjem, s jugasa Studencima, sa zapada s Aržanom i sa sjeverasa Seonicom i Buškim Blatom. Sadanju solidnukuću sagradio je oko god. 1828. mnp. gosp. Tadijačalić. Ova župa ima dvije crkve: jednu u RoškomPolju, dugu 16 lakata, široku 8, drugu u seluV i n i c a. Obadvije je god. 1858. sagradila pri-mjerna skrb o. Petra Kordića uz pomoĆ naroda.

Pokraj crkve u Roškom Polju ima zvono na-bavljeno iste godine i od istoga oca. Premda nijeveliko, ipak je jedno od prvih koja su uspostav-ljena u Hercegovini. U ono vrijeme činilo se dasvojim zvonjenjem uzrokuje Turcima veliku teš-koću.

Blizu brda Zavelima bila je stara crkva sve-tog Ivana. Na jug od nje stršila je tvrđava. Podselom Ham bar nalaze se ruševine džamije gdjeje, kažu, prije bila crkva sv. Ilije. Tu u blizini bi-le su i dvije tvrđave, jedna od njih zvala se Mo š-nj a č a.

Vinica ima spomenutu novu crkvu RođenjaBlažene Djevice Marije, dugu 17 lakata, široku 8.Ima znamenito vrelo - Vlašića česma - i pre-ma Aržanu pećinu s dobrom vodom. Nisam usta-novio da li ima posebnih nadgrobnih spomenikau ovoj župi. Na istok su sela Hambar i Radoši,na jug Krnjin i Vinica. Ostala su na sjever.

Stanje duša župe Roško Polje

P. o. Stjepan Naletilić, župnik

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:

Raška Polije, matica 30 369 OHambar 19 168 1/4Radoši 4 42 1/2Vojkovići 7.3 J9J 1Zaljuće 8 72 1/2Krnjin 8 62 1Vinica 90 795 3 sata

7 182 1699 7

Duljina župe je četiri sata, a širina 1 sat.Ima tri ograđena katolička groblja sa svojim

kapelicama. Nema ni jedne turske obitelji, a pra-voslavna je samo jedna.

XV

POSUŠJE

župa Bezgrešnog Začeća BI. D. Marije

Iako ne možemo odrediti točno vrijeme nas-tanka, sigurna je predaja da je župa Posušje ipakjedna od starijih. Da su prijašnji župnici ove žu-pe dulje stanovali u zabitnim šumama iznad B a-t i n a, svjedoče ruševine i čatrnja, zvana F r a-tar s ka. Novo je sjećanje da su poslije imali uO s o j u bijednu kućicu, slamom pokrivenu. So-lidnu kuću na dva kata, u kojoj sada stanujužupnici u Jukića mahali, sagradio je god. 1822. o.Jerko Marojević uz izvrsnu pomoć puka. Maticeu ovoj kući su od god. 1736.

Posušje (posuho) je prema mnogim znakovimanekada bilo izloženo velikim poplavama. I zaista,da se nije postarao živko Četvrti da rasiječe sti-jene iznad Vir a kod R i č i n e, i sada biPosušje bilo većim dijelom pod vodom. Posuško

143

144

polje je dugo četiri i pol sata, široko jedan sat.Ima gotovo neosjetljivi nagib od istoka prema za-padu. Topala, bolje Topila (s lakim pristupom),glavni je potok koji često poplavljuje cijelo po-lje od jednoga kraja duljine do drugoga gotovopo sredini. Brina i Ričina su također potoci kojise ruše sa sjevernih brdašca ne bez znatne štete.Posuško polje je sa sjevera od istočnoga brijegaV r a n i ć a sve do Z ave lim a opasano nepre-kidnim bilom brda Rad ova n.

Posuško polje, urešeno mnogovrsnim brežulj-cima i šurnicama, vrlo je lijepo. Nema rijeka zanatapanje pa je zbog toga nesigurne plodnosti.Ima mnogo vrela, ali kad nastupi duga suša onasu nedovoljna. Svugdje pod koritom' Topale umaloj dubini može se naći živa voda. Neki sta-novnici počeli su napokon pametno misliti, te ko-paju tu i tamo zdence za ljetne potrebe.

Od starih crkava u Posušju samo se tri sigur-no spominju: Gradac, nepoznatoga naslova, Ras-tovača er k v i n a sv. Ante opata i Ričina, Uz-nesenja Blažene Djevice Marije. Pričaju da su uG r a c u prije oko 80 godina nađena crkvena zvo-na i potajno prodana pravoslavnima pod Imot-skim. Ondje više mjesta crkve nalaze se ogromneruševine veličanstvene tvrđave i kamenje ele-gantne izrade. Novac, oružje i mnogo drugih sta-rih stvari ovdje se češće is.kopa.

U Gracu se nalaze tri velika posebno veličan-stvena plemićka groblja.

Batin (arapskim jezikom znači nutarnje mjes-to) ima glasoviti zdenac istog imena, 20 lakatadubok, isklesan gotovo u cijelosti u nutrini gole-mog kamena. Ima na dva mjesta nadgrobne spo-menike mogućnika.

U O s o j u kod mjesta stare župske kućetrešnje i šljive rađaju dobro na stablima koja suondje posadili redovnici. To je najbolji dokaz dabi to moglo biti i na drugim mjestima u Posuš-

io

ju, kad bi stanovnici pošli stopama radljivih ota-ca. U tome nas još više utvrđuje primjer iz čit-luka kod potoka Ričine, gdje se li sada mogu naćitrs ovi starog vinograda. Zar misliš, da se i sus-jedno selo Vinjani s pravom ne naziva po proiz-vodnji vina?

Blizu mjesta stare crkve i točno na obali po-toka ima nekoliko plemićkih, uistinu odličnih,mauzoleja. Na maloj udaljenosti prema sjeveru,na sredini javnoga puta, ima trajno vrelo, zvanočesma. Hvale vrijednim trudom o. Ilije Skoke vo-de su mu sastavljene u jedan izvor. Vir, dokje plivalo Posušje morao je biti pravi vir. To jeselo osobito plodno. Ima na više mjesta plemić-kih nadgrobnih spomenika rijetke velićanstvenos-ti. Gledalac se divi ruševinama prevelike tvrđaveu Glavici s nekim još čitavim lukovima. Ovdjepostoji i ruševina turske džamije i nekoliko nji-hovih neuglednih grobova.

Za g o r j e, plodno mjesto, imalo je dvije sta-re utvrde. U njihovim ruševinama češće se sus-reću stare stvari.

Ju k i ća mah ala. Na brežuljku Rad 0-

van bila je nekada velika tvrđava i mnogo ci-vilnih zgrada.

R a s tova č a ima na pet mjesta plemićkihnadgrobnih spomenika sjajne veličanstvenosti i uI vo v i k u utvrdu, sada srušenu. U Sobču i S t a-r o m p o I j u ima plemićkih nadgrobnih spome-nika, u ovome posljednjem i ruševina golemetvrđave u kojoj se kadkada nađe starih novaca,prstenja i oružja.

Vučipolje u M u s 1i ć a k lan c u ima poru-šenu utvrdu, dva stara plemićka groblja i ugljenana dva mjesta. U S tu den i m vri I ima nala-ze se ostaci stare tvornice opeke.

Ova župa graniči na istoku sa Širokim Brije-gom, na jugu s Goricom i Medvidovićima, na za-padu s Ričicom, a na sjeveru s Rakitnom, Roš-kim Poljem i Seonicom.

145

Sela sc odnose prema residenciji: na istoku:Rastovača i Broćanac. Na jugu: Gradac, Batin,Osoje. Na zapadu: čitluk, Vir i Zagorje. Tribisto-vo i Sobač su na sjeveru. U Posušju posebnommarljivošću o. Ilije Skoke nabavljeno je crkvenoruho i kod kuće i po selima. On je prošle godinei cijeli kućni posjed opasao solidnim zidom du-gim 1.600 lakata. Tu se počelo spremati i materi-jal za novu crkvu koja će se brzo početi zidati.Prije je o. Ilija Skoko tu napravio čatrnju.

Stanje duša župe Posušje

P. o. Filip Čutura, diskret Kustodije, župnik.P. o. Ilija Zelenika, bivši diskret Kustodije,

učitelj pučke škole.P. o. Jure Jurić, pomoćnik župnika.

Filijalna sela: Kuće: Žitelji: Udaljenost:

Jukića mahala, rcsiden. 46 304 ORastovača 88 624 1Broćanac 56 537 2Gradac 70 467 3Batin 35 354 1Osoje 42 322 1/2Čitluk 52 364 112Vinjani 50 371 1Vir 60 406 3Zagorje 35 220 3

10 534 3969 15

Ova župa ima deset katoličkih ograđenih grobljas kapelicama. Vjera je samo katolička.

Župa je duga od Zagorja do Graca 7 sati, ši-roka od residencije do Batina 1 sat.

XVI

GORICAŽupa sv. Stjepana Prvomučenika

Pod imenom mjesne kapelanije odijeljena jeod matice Posušje g. 1831. Od tada ima i matice.

146

Malo zemljište za ovu župsku kuću dala je kato-lička obitelj Krnjić. Kuću, slamom pokrivenu,suhozidinu, sagradio je o. Stjepan Karlović izKreševa. Spomenutu kuću, koja se rušila, sada-nji župnik je napustio i nastanio se kod crkve umaloj kući bratovštine te čeka mogućnost da muse napravi pristojan stan.

Gorica ima vrlo blagu klimu. Nalazi se naprisojnom kraju velikog polja koje se prostireod Prološca do Barana, 6 sati hoda dugo, a širokosat i pol. Ovo veliko polje je vrlo plodno radiprirodne masnoće tla i radi zimskih poplava. Bi-lo bi još plodnije kad bi se iz Vri ji k e (ili Ra-dave) dovela voda kojom bi se ljeti natapalo, po-lje ima dva jezera: Prološko jezero i Kr e n i c u.Ima jednu rijeku Vri j i k u, mnogo vrela razba-canih na sve strane. Sve ovo čini Goričko poljevrlo lijepim.

Župa Gorica ima četiri sela: Jedno na zapaduistoimeno, na istoku Soviće i Grude te na juguDubravu. Gorica, Sovići i Grude se prostiru nasjevernom kraju polja ispod neprekidnog brdaStr ane. D u bra v a je u sredini polja. I japamtim da su tu bile velike, debele šume. Sadazbog bezobzirne sječe i paljevine nema ni tragaod šume. Da je s njom upravljano ekonornično,mogla je zadovoljavati polovinu naše Misije. Nijedakle čudnovato da Gorica trpi zbog nestašicedrva. Isto tako nije čudno, ako sa zemljišta izDubrave ima malo roda, jer je to zemljište vrlonerodno. Zla djela, naime, prati kazna.

Gorica graniči na istoku s Grudama, koje pri-padaju Ružićirna, na jugu s Ružićima i Runovi-ćima, na zapadu s Medvidovićima, i na sjeveru sPosušjem.

Go ric a (šumica) ima ruševina tvrđave. Ustarom groblju pokraj crkve bilo je više od dvi-je stotine velikaških nadgrobnih spomenika, odkojih je veliko kamenje gotovo sve ugrađeno uzid nove crkve koja je ondje sagrađena. Na sje-

147

148

~,

vernoj strani od groblja, bio je nekada velikigrad. U njegovim ruševinama našao sam g. 1856.banju, popođenu kamenčićima razne boje, vještoobrađenim (mozaik). Također u sredini velikogagroblja u Gorici dugo su se čuvale ruševine crk-ve sv. Stjepana, koje su podržavale vrlo živu po-božnost prema svetom mjestu. I iz dalekih mjes-ta dolazili su ljudi da ispune svoje zavjete i lju-bili razbacano sveto kamenje. Obilazili su ruše-vine naokolo na golim koljenima.

Postojalo je, dakle, opće i živo štovanje mjes-ta, kaje mu su napokon povoljne političke okol-nosti dopustile da se počne g. 1856. s gradnjomnove cnkve sv. Stjepana. Ja sam, koji sam tri ga-dine bio na čelu gradnje, ne bih mogao izložiti skakvim žarom je gorički puk pomagao da štoprije vidi dovršenu crkvu.

Kad se ne može ovdje iznijeti mnogo 0' tomradinomu puku, reći ću bar ova. Pri koncu gadi-ne 1858. crkva je bila dovršena, osim poda. Alinemoguće je bilo dobiti kamene plače asim izOsoja u Posušju, dva i pal sata hoda pa vrlo lo-šem i izrovanom putu. što se učinila? Svaka oso-ba morala je sebi priskrbiti plaču na kojoj će kle-ča ti. I uistinu je priskrbila. Veselo su nosili naramenima i na leđima muški i ženske 140 pa i do600 libra težine. Iz te činjenice zaključi šta trebasuditi o ostalom radu puka. Kad bi se na dru-gim mjestima našlo i pala goričke revnosti, si-gurna ne bismo bili prisiljeni i sada misu govo-riti pad drvećem. Međutim, stara crkva koju suviše puta franjevci podizali bijaše malena, naime,15 lakata duljine, s okruglom kapelicom velikogaoltara kaja je bila utvrđena svodom, Nova crkvaduga je 38, široka 18 lakata. Ima oltarsku kape-lu, sada uglastu, pad apsidom. Ova crkva ima 10prozora.

Jedina veliki oltar je dovršen. Ima veliki kipsv. Stjepana. Još dva za oltare označena mjestačekaju i sada da se dovrše. Ovaj crkvi g. 1866.

(na moju molbu) slavni gospodin Ivan Franka-vić iz Rijeke velikodušno pasla veličanstvene slikePut križa, lijepo u Veneciji izrađene. Na čast crk-ve i za pokriće troškova popravka nastojao samtakođer, da se osnuje bratovština kaja će imatisvoja pravila, zastavu i kape. Sama pak bratov-ština vlastitim novcem i trudom napravi tada ku-ću bratovštine blizu crkve.

Ako pitaš, kakvim je sredstvima napravljenatako prostrana crkva, među vrlo siromašnim ga-ričkim narodom, eva ti odgovora: austrijski car,Franjo Josip, na ponizne molbe graditelja velika-dušno je darovao 1500 forinta. Ostalu poveću svo-tu dali su nam mnogi pojedini dobročinitelji. Ta-ko i za zvano koje je nabavio 1850. o. PetarKordić.

Nakon završetka crkve puk je sam, da se po-brine za crkvu i svoje pokojne, opasao o vlasti-tom trošku veliko kvadratno groblje zidom smalterom u opsegu 600 lakata.

Uzalud ćeš na drugom mjestu tražiti sličnogroblje po položaju, ljepoti i smještaju. Blizugroblja s juga su glasoviti izvori S t u b 1e.

Sovići su na K r s t i n i imali malu tvrđavu ina više mjesta plemićkih nadgrobnih spomenika.Pod VI a š i ć ima kod zdenca na jug bila je ne-kada tvornica opeke. U B o b ana v o j D r a g ipostoje ruševine više velikih zgrada. Poznati suizvori i S o v i ć k eSt u b 1e.

Stanje duša župe Gorica

P. o. Marko Herceg, župnik.

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:

Gorica, matica 53 327 OSovići 131 996 1 1/2Grude 62 468 4Dubrava 9 76 1 1/2

4 255 1867 7

149

Ova župa od Gorice do Gruda (Ceri ) duga jetri i pol sata, a široka od Sovića do Dubrave je-dan sat. Ima tri katolička groblja, ograđena i sakapclicarna, osim Gorice. Nema pravoslavnih uovoj župi. Turske obitelji su dvije.

XVII

RUŽIĆI

Župa sv. Ivana Krstitelja

Povijesni izvori i predaja govore da je župa R u-ž i ć i jedna od najstarijih u Hercegovini. što se ti-če njezinih matica i ovdje smo loše sreće. Nemamo,naime, matica starijih od god. 1778. Stalna je pre-daja da su župnici osim sadanjega boravišta, uRužićima, stanovali na tri druga mjesta u žu-pi: u krševitorn, zabitnom brdu Ma I i č (na ko-jemu su ostavili čatrnju pod svojim imenom), up o I i cam a i u Dr i n o v c ima. Pričaju da jeu Policarna bila ne samo župska kuća nego i malifranjevački samostan, po kome se i sada zovemjesto Fratarski manastir. što se tiče Dr i n 0-

vac a, pričaju da je na kraju brežuljka kod po-lja bila svećenička kuća i crkva svetog Luke. On-dje ima mnogo ruševina solidnih zgrada, međukojima na nekom svodu prije pola stoljeća nekistanovnik otkrije u tvrdom sanduku cijelu svetusvećeničku opremu i to potajno proda u Imot-skom nekom svjetovnjaku za veoma malu cijenu.Ali su toga prodavača i njegovu obitelj kroz mno-go godina udarali djelomični bičevi. On je mislioda to biva radi svetogrđa pa je pitao za savjet o.Marijana Miletića, tadanjega župnika. Kad je onprimio više misa za pokojne i njih izgovorio, bi-čevi su privremeno prestali li ovoj obitelji. Ipakod te obitelji Erkapić danas nema nitko živ.

Stara kuća u Ružićima (koja i sada služi zakuhinju) ima zidove s malterom, a krov od sla-

150

me. Sadanju solidnu kuću sagradio je god. 1836.o. Bono Kraljević. Ima dva krila. Unutra ju jerasporedio vrlo lijepo o. Filip ćorić god. 1854.Isti joj je nanovo pribavio vinograd. Kod kuće jei čatrnja koju je napravio o. Andrija šaravanja1858. Štala i velika solidna sjenica podignute subrigom o. Petra Bakule 1859. Hambar je počeo o.šaravanja, a solidno dovršio o. Filip Čutura.

što se tiče položaja ne samo sela Ružića, ne-go svih sela koja čine ovu župu, može se reći daje vrlo krševit. Stoga, o ljepoti ove župe nemamgotovo ništa reći. Po plodnosti, osobito u proiz-vodnji duhana, najglasovitija je među svim žu-pama.

D r i n o v c i imaju na tri mjesta ruševineutvrda, a na više mjesta velikaških nadgrobnihspomenika. Nalaze se uz jezero Kr e n i cakojevrlo obiluje posebnim ribama. Te su ribe takomasne da se mogu vrlo dobro peći i pržiti u vlas-titoj masti. Nekada se u ovom jezeru čuje velikatutnjava. Nakon duljeg mukloga tutnja ispliva to-liko mnoštvo mrtvih riba da se čovjek zbilja pre-pane. čini se da to nije Iako protumačiti, Šitogodse mislilo o vulkanskirn isparivanjima. U ovomselu zbog više razloga god. 1865. kupljeno je izmilostinje zemljište za 77 forinta za gradnju kućemjesnog kapelana.

B laž e v i ć i imaju ruševine tvrđave i mnogoveličanstvenih plemićkih nadgrobnih spomenika.

Dr a g i ć i n a je imala nekada dvije veličan-stvene tvrđave, crkvu svetog Marka i više nad-grobnih spomenika mogućnika.

Tih al j i n a ima rijeku svoga imena te Ja k-š e n ic u i Ne z d r a vi c u. Imala je jednu ma-meni tu utvrdu, crkvu svetog Ilije (koje zidovistrše i sada), mnogo veličanstvenih velikaškihnadgrobnih spomenika. Ima ostataka starog rim-

151

skoga puta koji je vodio u Naronu. U Tihaljiniima mnogo mlinica većeg značenja. S obziromna obilje vode i na prikladnost mjesta spretniljudi bi mogli podići ondje više vrlo korisnihstrojeva.

Nad izvorom Tihaljine prema P 1o c ima imavelika i glasovita pećina, za pristup zgodna, kojabi mogla primiti više tisuća ovaca. Tihaljina imaželjezne rudače i ugljena te odličnu pašu za pčele.

p 1o c i daju izvrsne kamene ploče za pokriva-nje kuća. Pod ovim selom u dnu velikoga poljanalazi se glavni ponor vode Ja m a. Naši su iAustrijanci pred nekoliko godina proširili otvor,ali još nedovoljno, da bi se polje na vrijeme oslo-bodilo vode.

U Ružićima i Vlakama nalazi se više strašnihponora, koji prekomjerno gutaju vodu kad onaopane u Goričkom polju. Kad se voda u polju dig-ne onda je ti ponori silovito izbacuju. U Ružićirnasu posebne pećine Ka m e n i c e, koje s malo ilinimalo truda odlično služe za zdence i čatrnje.Ružići imaju odličnog pijeska za zidanje i željez-ne rudače.

Sela, koja čine ovu župu, ovako se odnose pre-ma residenciji, koja se nalazi otprilike u sredini.Od istoka: Vlake, Borajna, Cerovi Do, PoganaVlaka. Od juga: Tihaljina, Zaside, Brdo. Od za-pada: Sebišina, Ploci, Bovani, Drinovci, Kongora,Blaževići. Od sjevera: Alagovac, Krištelica, Grude,Višnjica, Dragićina. Ova župa graniči na istokus Veljacima i Cerinom. na jugu sa Slivnom, nazapadu s Runovićima i Goricom i na sjeveru saširokim Brijegom.

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:

Ružići, residencija 58 431 OPolice 44 105 1/3Seline 26 180 113Tihaljina 113 864 2Zaside 7 46 3Brdo 18 146 3 1/2Sebišina 11 52 3 112Ploci 11 122 2 1/2Bovani 12 101 2Drinovci 92 662 2 112Kongora 1 5 2Blaževići 9 83 1 1/2Alagovac 17 125 1 112Krištelica 4 28 1 112Grude poljem 21 139 1 112Grude brdom 23 223 3Višnjica 22 133 2 112Dragićina 43 269 1 112Pogana Vlaka 24 162 1Cerovi Do 4 30 1 112Borajna 6 39 2Vlaka 4 37 2 112 sata

22 570 3982 42

Ova župa od Sebišine do Vlaka duga je 6 sa-ti, a široka od Gruda brdom· do Zasida isto 6sati.

U ovoj župi ima ograđen ih katoličkih grobljas kapelicama 12. U granicama ove župe nema niturskih ni pravoslavnih obitelji.

XVIII

VELJACI

P. o. Marijan Zovko, župnik.P. o. Lovro Sopta, pomoćnik župnika.

Župa sv. Ilije proroka

Ova župa u stara vremena zvala se L j u b u š-k i ili L j u b u š k a. Ona je jedna od najstarijihu Hercegovini.

Istina, nakon rušenja našeg samostana u Lju-buškom župnici (sada veljački) su stanovali naj-prije u Vo j n i ć ima, koliko možemo znati. Kad

Stanje duša župe Ružići

152 153

154

im je kuća spaljena, ostao je svod (ćemer) kojise može i sada vidjeti. Odavde su župnici u Š i-r ova č i, na turskom zemljištu, nekoliko godinapod'nosili tegobe gospodara.

Napokon oko god. 1837. o. Mijo Rozić uz veli-ku pomoć puka kupi sadanje zemljište u Velja-cima i ondje podigne kuću, pločom pokrivenu(sadanju staju). U jednom dijelu te kuće stano-vali su svećenici, a u drugom je stajao oltar ikućne potrepštine. Napokon trebalo se jednomosloboditi i te nevolje seljačke kuće. To je i uči-nio o. Filip Ančić. On je uz odličnu pomoć naro-da 1846. brižno sagradio sadanju solidnu kuću ukojoj osim kapelice ima šest udobnih soba. Ma-tice ove župe sežu do god. 1785.

Selo ove župe prema istoku su: Vitina, Pro-boj, Grabovnik, Vašarovići, Otok; na jugu: šipo-vača; prema zapadu: Vojnići, Dole; na sjeveru:Klobuk, Siljeviš ta. Župa graniči na istoku s Hum-ccm; na jugu s Orahom, na zapadu sa Zavojani-ma i Ružićima, a na sjeveru sa Širokim Brijegomi čerinom.

Između ove župske kuće i one na Humcu na-lazi se dosta veliko i odlično polje, koje je odKlobuka do Široke preko četiri sata dugo, a odRadišića do B an j e pod Vrgorcom četiri sataširoko. Tihaljina i Vrioštica su rijeke, koje izvrs-no natapaju to polje.

Nijedno polje u našoj Misiji nisam uzaludpohvalio. Ovo pak zvano L j u b u š k o polje ilip o d 1j u b l1Š k i s pravom moram u mnogo če-mu istaknuti više od svih drugih.

Ovdje sc sastaje ono troje što može učiniti tlozaista plodnim: masnoća zemlje, stalno natapa-nje i vrlo blaga klima. I svaki kutak ovog poljaili već veoma: obilato rađa ili bi mogao rađati pro-širenim (vrlo lako) dovodom vode. Stoga, tko jeglavnom mjestu dao ime L ju bu š k i, vrlo dob-ro je stvar izrazio, nazvavši ga »ljupko mjesto«.

Zaista, i najljupkijim bi se s pravom nazvalo, akogledamo bilo na plodnost bilo na ljepotu polja.

Da bolje shvatiš vrijednost ovog ravnog po-lja, dozivljem ti u pamet da mi u Hercegoviničesto trpimo od nestašice hrane, najviše zl:fog su-še. Polje pod Ljubuškim kao jaki atleta se sa že-gom najviše bori. Kad mu ona pokaže najvećusilu i što više prijeti, ono tim obilatije proizvodihranu.

Hercegovci dobro znaju i neće nikada zabo-raviti godina, kad su često trpjeli od jadne gladiprije nego je to polje bilo oslobođeno od močvar-ne šume i prije nego su potoci bili regulirani dane plave njiva. Znaju oni također, koliko su pos-lije imali koristi. Ali da ne bi tako korisno djelosasvim otišlo u zaborav, upamti ovo malo:

Kad je nedavno rijeka zvana Mlade nakon po-tresa iz velikog izvora nanovo provalila, potopilaje svu dragocjenu ravnicu stalnom vodom. U tojravnici su rasle obične barske trave i šume, bezikakve koristi stanovnicima, a i zrak je bio veo-ma pokvaren. Eto, što je još jučer bio Podij u-buški!!! Mjesto ustaljenih i pokvarenih voda ukojima se leglo bezbrojno mnoštvo komaraca. Toje bio Ljubuški. Ali blagoslovio svemogući Bog ono-ga koji nas je oslobodio od nevolja i napunio to-likim i takovim dobrima! God.· 1833. uzvišeniaustrijski car htijući pomoći svojima u polju,utanači on stvar sa sultanom i stalno je nastojaoda se izvrši čišćenje korita rijeke Mladi i podiza-nje njezina nasipa. Kamo sreće da su Turci do-pustili da car potpuno provede svoje zamisli uovoj stvari. Ipak u ovom vremenu obavljeno ječišćenje i nasipanje u duljini od dva i pol sata.

To isto je kasnije izvršeno u B lat c a-R a s-t n i k (na duljini od 360 lakata). Polje oslobođe-no od vode počelo se napokon orati i bilo je naveliku i dugo očekivanu pomoć. Nakon spomenu-toga dobročinstva treba spomenuti i sijanje riže,koje je samo u ovome polju počeo Ali Paša Riz-

155

156

vanbegović god. 1841. To se i dalje korisno nas-tavlja. Napokon zaslužuje pohvalu i novi kanalkoji je god. 1866. proveden od Mladi da natapaRastok. Ovo je polje jedino koje seljaku obilatoplaća i manji trud. Polje o kojemu govorimo na-lazi se između naših dviju župskih kuća Veljaci iHumac. Veljaci imaju zapadni dio, Humac istoč-ni. Ali sada nadodajern, granica dviju navedenihžupa dijeli polje poprijeko po sredini. Plodni diopripada zapadnoj strani. Južni dio je manje pros-tran i pripada austnijskoj državi. Polje nije bezbrežuljaka. Naokolo sa svih strana su osrednjibrežuljci. Na njihovu podnožju nalaze se običnokuće stanovnika.

Sada nešto pojedinačno o ovoj župi.MIa d e su kod novog lijepog kamenog mos-

ta koji je napravljen na dobrobit naroda god.1865. Tu su stare ruševine crkve sv. Ilije proro-ka. Na tim ruševinama je god. 1863. o. Grgo Ska-rić počeo uz pomoć naroda zidove nove crkve,duge 27, a široke 14 lakata.

Odavde preko Mladi kod groblja u Vitini bilaje stara crkva sv. Stjepana Prvomučenika, od ko-je se nalaze i mnogi komadi izrađenog mramora.

U tv i c a je blizu Vitine, gdje se sada videmnoge ruševine. Kažu da je to bio samostan scrkvom, danas nepoznatog naslova. Utvica je ka-tolicima ostala u gorkoj uspomeni. Tu su se onig. 1832., natjerani i zavedeni, borili na strani Lju-buškoga Kapetana i od njega izdajnički i kuka-vički ostavljeni. Mnogi su u tom boju nevini izgi-nuli od turskih četa koje su se borile za Ali Pa-šu Rizvanbegovića.

K I o b u k je tako nazvan po obliku brežulj-ka, koji se visoko diže iz polja. Sa svih strana jeodrezan i strm kao stog sijena. Posebno je kodKlobuka to da je visoko uzdignut i da nije spo-jen ni sjednim brdom višim od sebe, a ipak imamnogo trajnih vrela, čak i na samom vrhu. Među

hrapavim pećinama koje tvore to brdo, zemlja jesvugdje ilovača. Drukčije se ne može protumači-ti odakle vrela na ovolikoj visini. Na vrhuncutog brda, malo izravnanorn, nalaze se ostaci crk-ve Svih Svetih. Njezin glavni oltar još se čitavčuva.

G rab u K o ste n i c i, J u r i č ova c, neka-da Ma I iVe I j aci. Pričaju da su imali crkvusv. Ivana Krstitelja i samostan. Kažu da imanovca i mnogo voska oko ovih ruševina, pakopa-nih u zemlji. Dokaz je činjenica da su orači vr-lo često nalazili u susjednim oranicama i većekomade voska,

Ovdje ima više velikaških i pučkih starih gro-bova.

U B o r j u i G r ači n i na području Klobu-ka, vide se mnogi veličanstveni plemićki nad-grobni spomenici. Isto u Mladima kod crkve sv.Ilije. Tako isto u Gorioi u Veljacima i u Velrikojšipovači.

U cijeloj ovoj župi ima samo 'spomen o starojtvrđavi u Orahovlju.

Stanje duša župe Veljaci

P. o. Ante Duspara, diskret Kustodije, župnik,P. o. Pavao Petrović, pomoćnik župnika.

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:.Veljaci 80 494 Ošipovača 21 243 1Vojnići 50 295 1 1/2Dole 27 163 2 1/2Klobuk 107 666 1šiljevišta 23 137 2Vitina 120 695 1Proboj 27 163 2Grabovnik 34 278 1 1/2Vašarovići 52 365 1 1/2Grab 75 297 1Otok 28 220 1 sat

12 644 4016 16

157

XIX

ploče, napisane latinskim slovima, iskopane ovdjeblizu preko rijeke. Na njima se ne može sve poredu čitati, ali se može jasno razabrati, da je onokamenje bilo postavljeno na rimski hram, koji jebio od starosti porušen, pa su ga rimski konzulipopravljali, prislonivši stupove i trijemove. Spo-menuto kamenje je ugrađeno u pročelje naše ku-će. Ali ondje, na mjestu G rad č i n e, ima mno-go kamenja, izrađena vještom rukom. Ima nasi-pa, pregradnih zidova zgrada, crijepa i opeke uvelikom obilju.

Ondje se pokazuju također temelji prastarogmosta i ponegdje se opažaju ostaci rimskog sta-rog puta s nekoliko miljokaza. Tako je Humac iokolica i od starih bio uvelike cijenjen. Što samspomenuo o Veljacima, ovdje također ponavljam.U tim dvjema župama nađeno je novaca, prste-nja, kipi ća bogova, oružja, više puta j na višemjesta. I da se ne zaboravi, ovo treba zabilježiti:Od nas starijih u misijskom poslu nema nijedankoji nije štogod od starina poslao u samostan, aneki i više komada radi vrlo pohvalnoga čuvanja.Ovo bih htio ostaviti zabilježeno i namijeniti uprvom redu onima koji drže da su franjevci bes-korisni teret zemlji, i da se ni o čemu drugom nebrinu nego o kuhinji. Ali vratimo se na župu.

L j u b u š k i, grad, ne samo da je glavno mjes-to ove župe nego i mudirat čitavoga kraja. Činise da je takav bio i od davnih vremena. Već smomu dali etimološko značenje. Sada spominjemda su Ljubuški zvali i Malim Solinom. Ovaj gradpod vrhuncom do pola sata daleko zauzimlje pri-sojni nagib uzdignutog brežuljka dosta strma uz-::lza. Dug je od istoka prema zapadu pola sataputa, a širok ni četvrt sata. Među njegovim ras-pršenim kućama nema nijedne koja bi imala nasebi nešto elegantno. Ali ima slabije opremljenihtrgovina. Za putnike nema ništa udobno.

Ova župa od Šiljevišta do Probija duga je če-tiri sata, a široka svugdje do tri sata. U ovoj žu-pi ima 7 katoličkih groblja s kapelicama. SamoIl selu Vi tini ima 27 turskih kuća, u Otoku jednaCiganska. Pravoslavnih ovdje nema.

HUMAC

župa sv. Ante Padovanskog

Odijeljena je od svoje matice Veljaci god.1855. Otada ima i matice. Graniči na istoku s Ga-belom i Gradnićima; na jugu s Vidom i Struga-ma, na zapadu s Veljacima, a na sjeveru s čeri-nom i Širokim Brijegom.

Hum a c, udaljen od grada Ljubuškoga polasata prema jugu, na brežuljku malo uzdignutomiznad polja, pod veoma širokim horizontom, ima10 minuta udaljenu rijeku MIa d e. Crkveno zem-ljište, na kojemu je sada kuća, priskrbio je pres-vijetli gospodin Kraljević, tada župnik u Veljaci-ma, god. 1850. Kuću nad starim svodom sagra-dio je o. Jozo Cigić, prvi župnik na Humcu, okogod. 1858. I puk mu je obilno pomogao. Spome-nuti otac, prije nego se preselio u kuću, moraoje progutati mnoge neugodnosti. Ta je kuća duga18.lakata, široka 14. Ima četiri sobe, dok je tre-ćinu kuće zauzela kapelica. Ima podrum za vino.Starom zcmlještu kuće dodano je god. 1866. dru-go za 1100 forinta. Kupljeno je milostinjom sasvrhom da se ondje podigne novi samostan zanauke ili sjemenište. Za nj je iz milostinje pri-pravljeno mnogo materijala koji se troši u grad-nju, koja je započela i nastavlja se. O klimi op-ćenito u Ljubuškom već sam gore natuknuo. Nepreostaje ništa nego da kažem da je i zrak naHumcu mnogo pogodniji za fizičko zdravlje negoonaj u Veljacima. Okolne veličanstvene ruševinene dopuštaju dvojiti da je Humac i okolica kodstarih bio cijenjen. Imaju, naime, dvije kamene

158 159

160

žaljenja je vrijedna lijenost turskih stanov-nika koji bi zaista mogli u svom gradu sjajnoživjeti, a ovako općenito u siromaštvu životare.

U gradu Ljubuškom je sjedište mudira i sucakadije. U njemu su tri džamije i dvije škole. Navrlo krševitom vrhu brežuljka nad gradom od-skače tvrđava solidne građe s nepravilnim kula-ma. Tu su tvrđavu Turci više puta popravljali ipovećavali, ali se dobro vidi njezin stari izgled.U njoj je kula s .radionicom zvana He r c e g u-š a. Stoga se drži da ju je sagradio Herceg Stje-pan. Položaj utvrde je strateški važan, ali se činida .su Turci malo o tom brinu, kad u cijeloj dos-ta prostranoj utvrdi čuvaju pet malih topova.Grad Ljubuški broji ako 500 turskih obitelji, pra-voslavnih do 20. Ove su godine 1864. sagradilesebi crkvicu kod grada.

Sada ima 71 katoličku obitelj, a pred malo go-dina nije bilo nijedne. Tako zlim duhom bili suti Turci obuzeti prema katolicima!

Od starina naše vjere u Ljubuškom su ruševi-ne dviju crkava: sv. Ante i sv. Kate, djevice imučenice, s franjevačkim samostanom uz nju.Samostan su spalili Turci, kako smo na drugommjestu kazali. U Ljubuškom se nalaze takođerdva groblja starih plemića. Radišići imaju ruše-vine tvrđave pod imenom Krv n i c e, kod koje je,pričaju, nekada bio veliki pokolj. Odatle i imeKrvnice. Z vir i ć i imaju ruševine bezimenetvrđave. Napokon veličanstveni velikaški nad-grobni spomenici nalaze se u ovim mjestima:Studenci, Vitaljina, Bijača, Luke (južno od Lju-buškoga), Karamenovine blizu mosta, Crveni Grmu Sobču, Rudnice, Radišići na četiri mjesta.

Položaj mjesta prema Humcu je ovakav: odistoka: Studenci, Ligat: od juga: Vitaljina, Stubi-ca, Zviriči, Teskera, Hardomilje, Bijača; od zapa-da: Podprolog, Crveni Grm, Lisice; od sjevera:Ljubuški.

Stanje duša župe Humac

P. o. Andrija šaravanja, župnikP. o. Andrija Knezović, pomoćnik župnika

učitelj škole.

Filijalna sela: Kuće: žitelji: Udaljenost:

Humac, residencija 67 371 ORadišići 107 610 1Ljubuški grad 71 390 1/2Ligat s Ljubuškim - - 1Studenci 55 399 2Vitaljina 26 137 1/2Stubica 11 84 2 1/2Zvirići 16 178 2Teskera 14 90 3/4Hardomilje 14 154 1Crveni Grm 48 351 1 1/2Podprolog 29 180 2Lisice 38 265 1Bijača 27 198 2 sata

14 :;23 3.407 18Ova župa od Studenaca do Radišića duga je

tri sata, a široka od Radišića do Podprologa istotri sata. U ovoj župi ima 10 katoličkih ograđenihgroblja s kapehcama.

Pučka škola jedna: na Humeu.U cijeloj ovoj župi ima oko 530 turskih i ci-

ganskih obitelji, a pravoslavnih do 30. Međutim,kao što sam spomenuo ne jednom, ovdje tako-đer ponavljam: ova statistika ne samo nekatoli-ka, nego i samih katolika, koji su u službi, mno-go je manja.

Tko bi, dakle, navedenim turskim obiteljima unašoj W-;iji dodao još 1000 obitelji, opet ne binjihov brcj dostigao. Isto tako, tko bi pravoslav-nima dodat. još 200 obitelji, ostao bi niži.

Stoga dao Bog i misionarima veću marljivosti pogodnija vremena, da uvijek prigodom Kanon-skog pohoda dadnu što točniji broj svoga stada,

11 161

162

a isto tako i točan broj sljedbenika drugih vjero-ispovijesti. I kad je govor o nekatolicima, nekase ni jedan od njih ne zadovolji onim, kod nekihuobičajenim izrazima, »ima ih,« »više«, »rnnogoih je«, »veoma su brojni« ili sličnim neodređe-nim.

Ovdje završavam, iako nerado, svoj kratki iz-vještaj o župama žaleći što mi inače ni vrijeme ani druge okolnosti ne dopuštaju da budem op-širniji.

Uostalom, ono što sam rekao kad sam govorioo osnivanju našeg samostana, opet stavljam či-taocu na razmatranje:

Mi smo u posljednje vnijerne mnogo ućinili naširokom Brijegu, a na drugim mjestima i jošviše.

Kao nepobitan dokaz te istine služi i ovaj mojkratki izvještaj, a još više sami spomenici djelat-nosti. Ali premda se mnogo učinilo, s obzirom nabezbrojne potrebe Misije, dopuštam da je to opetmalo. Međutim, nismo mi nedostajali sredstvimanego sredstva nama. U tom nam služi na čast, danema naše krivice: Učinili smo, što smo mogliučiniti; beskorisni smo sluge.

Uostalom, dok mi stariji misionari, istinakrepka duha ali skršenih sila, predajemo mlađi-ma, svojim nasljednjicima, ono što je učinjeno izdosjetljive ljubavi prema vjeri i domovini kao iono što treba učiniti, usrdno molimo svoje ple-menite dobročinitelje da nam i dalje pomažu. Mismo im iz srca zahvalni i odlučili smo za njihjavno moliti i svake subote svete mise prikazivati.

Neka nitko ne misli da nama treba samo go-tova novca. Sve što je kod nas dosada urađeno,treba u mnogim dijelovima dograditi. Stoga, knji-ge koje bilo vrste, na drugim mjestima manjepotrebne ili suvišne, mogle bi vrlo dobro pomoćinašoj potrebi, Isto tako treba misliti o svakoj

vrsti svetog namještaja i za podignute i započetecrkve. Gdje se sve, kao kod nas, nanovo uređuje,tu se može pomoći stvarima svake vrste.

Neka, dakle, znaju dobročinitelji, da će nami novčana i svaka druga pomoć, biti vrlo mila.

163

DODATAK

..

164

U ovom Dodatku naći ćeš ono što sam kasnijedobio.

ros O žUPI RUžlćI

Markovište u Ružićima, iznad Nikića. ImeG rad i n a i postojeće ruševine potvrđuju pre-daju da je ondje velika tvrđava. Isto tako je bilastara tvrđava kod Vranješa na suprotnoj strani.U istom selu nalazi se mjesto Pa v i č e v i n e sruševinama velike palače. U njoj je, kažu, na pri-jevaru ubijen od razbojnika glasoviti knez PavaoMikulić i odneseno mu sve njegovo imanje. NaM ali č u, .iznad sadanje župske kuće, nalazi seveoma dubok ponor, zvani Zvo n ara. Drži se,da je dobio to ime zbog dva zvona koja su sakri-vena u tom ponoru, kad su Turci zaprijetili da ćeih oteti i razbiti.

Na Selinama ima vehiko mnoštvo plemićkihnadgrobnih spomenika s raznolikim grbovima idrugim usjecima. Glasovito vrelo Tur n jak sa-mi su seljaci nekad zatrpali zbog dosađivanja Tu-raka i veoma podmuklog razbojnika nekog RošeHarambaše. Kod T o p ale na polju nalaze sečetiri veličanstvena plemićka spomenika, ukra-šena raznim slikama, pa i ljudskim. Na jednomod spomenika ima veličanstvena zastava. Mjesnapredaja priča da su -tu izginuli svatovi od razboj-ničke zasjede. U Cer o v o m Doc u nalaze seruševine tvrđave zvane B and i ć a g rad, po obi-telji Bandić, koja i sada postoji, a koja je, pričase, imala nekada vlast nad tom tvrđavom.

U Grudama u P i v č evo m gro b I j u posto-je dva veličanstvena nadgrobna spomenika dvoji-ce koji su vodili dvoboj. U jednom od nj-ih je,misle, pokopan neki prezimenom P iva c. Još ni-je utrnuto potomstvo te obitelji. Pod Kr i š t e-l j i c o m vidi se vrlo dobro nekoliko plemićkih

nadgrobnih spomenika. Pokraj Ć orl u k a u Gru-dama nalaze se ruševine neke veličanstvenezgrade.

U Blaževićima je glasoviti ponor V r b i n a.Opća predaja tvrdi, da je pastirica nekog vrlo bo-gatog gazde Gavana na tom mjestu imala ~uću.Ovce je držala gdje je veliko jezero Krenica, ajanjce na mjestu manjeg jezera, Ma laK r e n i-c a. Ali, budući da je spomenuta obitelj Gavanuz velika bogatstva i ohola, Onaj koji se opireoholima svu je obitelj sa svim njezinim bogat-stvom bacio na zemlju, štaviše, gurnuo je i u sa-mu utrobu zemlje. Jednoga, naime, dana dođe ukuću Gavana neki siromah, sasvim iznemogao odgladi. Kad je nazvao Božju ljubav, zamolio je po-nizno od ohole domaćice kuće malo hrane da seokrijepi. A domaćica, pošto je na nepoznatog si-romaha istru sila uvrede svake vrste, da ga jošviše prezre, nađe komad pljesnjive i tvrde korekruha, pogazi je pr-ije nogom i nogom je gurnusiromahu da jede.

Siromah odlazeći reče gospodanici ove rujeci:Tko ne čini milosrđa, ne će ga ni imati. Kad jeto rekao sav Gavanov imetak, i ovdje i na drugimmjestima, u istom vremenskom trenutku proguta-la je zemlja, otvorivši velike ponore. I tako, drže,ne samo u ta tri mjesta, nego i kod jezera Prolo-žac kod Imotskoga i kod onoga u Borcima sve jeGavanovo imanje otišlo u bezdan. I mnogo višeod navedenoga hercegovački narod običaje ples tio Gavanovoj kazni. Dosta je međutim, da sam sedotakao biti predaje. Narod misli da je onaj si-romah bio sam Krist.

U Drinovcima nad V r can o v o m kućom na-laze se ostaci velike utvrde, u kojoj se često ot-kriju starine. Ondje ima šest velikih podzemnihprostorija s vrlo tvrdom apsidom. U blri.zini je igrob nekog svećenika. Blizu P lav ila nalaze seruševine crkve nepoznatog naslova.

165

U Tihaljini, osim na drugom mjestu spomenu-tih izvora, nalaze se još dva s posebnim imenom:Modro oko i Bartulovo vri lo, za koje kažu da jeosobito ljekovito.

S o I dat u š a je ponor u Bilim kućama, u ko-ji su neki opaki Anči6i ubacili pet živih Napole-onovih vojnika.

Utvrdu M u le a š pričaju da je sagradio Her-ceg Stjepan. Na vrhu Maliča bila je velika staratvrđava.

Na Mar k o v o j g lav i c i pod Jakšanicomnalaze se mnoge ruševine veličanstvene tvrđave.

U B a š i n i m n j iva m a bila je crkva posve-ćena sv. Nikoli, kod koje se vide mnogi veličan-stveni nadgrobni spomenici velikaša.

U Kor di ć a gro b I j u ima više plemićkihnadgrobnih spomenika s obiljem križeva. Isto semože vidjeti u Je I i n a č kom p o I j u.

JOš O DUVNU

Stanovnici šuice tvrde da je u Stržnju bilacrkva sv. Pavla, gdje je sada džamija. Isto tako,da je bila druga orkva dosta velika, nepoznatoganaslova, kod mjesta ruševina Bar a.

Drži se da je vrelo Jan k ova c dobilo ime poStojanu Jankoviću, koji se onde zaustavio sa svo-jom vojskom boreći se protiv Turaka. Drže, da jetu Marijan, sestrić Mijata Tomića, ubio Etioplja-nina, koji je u Doljanima izdajnički ubio Mijata.

Mještani drže da je šuicu udarilo više putaizvanredno nevrijeme zato što su pokopali spo-menutog Etiopljanina. Pos-toji i mjesto K o I j a-ča, posuto mnogim ruševinama, na kojemu su,kako se priča, Turci poklali članove moćne obite-lji G u ć a k. Od! šuice prema Duvnu na tri mjestasusreću se velikaški nadgrobni spomenici.

Pod Letkom, u Mrk o m č e I u, ima i sadadosta zidova stare crkve. Tu je i jedan veličan-

166

stven križ i oko njega velike ruševine. Od Let k eprema županjcu, preko šuice, bila je veldka crk-va na tri lađe.

Od kamenja ove crkve, kažu, da je Turčin Ve-rušić napravio u županjcu utvrdu. U katoličkomgroblju u O p leć a n ima ima jedan ogromankriž za koji kažu da je ispisan mnogim ćinilskimslovima. Iznad Vedašića u Ljubuši ima katoličkogroblje. Nitko se ne sjeća, da je ikada u to grob-lje i blizu njega na domet puške, pao grad. Izme-đu ostalog neki Ante Križanac (umro prije 12godina), nakon što je navršio 120 godina svogaživota, svima je pričao da u cijelom njegovu vre-menu nije nikad na tome mjestu pao grad i dasu to stalno tvrdili i njegovi stariji. Na temeljupromatranja stanovnici pravo zaključuju da utom groblju mora počivati tijelo nekog sveca.

167

BIBLIOGRAFIJA

168

RASPORED OSOBLJAredovničke obitelji Provincijalne kustodije u Her-cegovini na drugom godišnjem sastanku, držanornpropisno 25. travnja 1867. u samostanu MarijinaUznesenja na širokom Brijegu.

OBIT ELJ SAMOSTANA:

Mate ćorić, gvardijan, bivši diskret Kus-todije, zamjenik šefa gradnje i župnik

o. Nikola Kordić, bivši provo kustos, du-hovnikPetar Knežević, diskret Kustodije, ispiti-vač i čuvar svetištaPaškal Buconjić, gen. lektor teol., ispiti-vač i potprefekt studijaAlojzije Radoš, gen. lektor fil., tajnikKustodije, sekundar novaka, učitelj i is-pitivačIlija Skok o, dvaput diskret Kustodije,duhovnikFilip ćorić, dvaput diskret Kustodije,duhovnikAnte Karačić, vikar samostana, nadgled-nik bolesnika i pomoćnik župnikaMartin Mikulić, meštar novaka, prof.gimn. i propovjednik na svečane daneFranjo Bašadur - Dobretić, učitelj mla-deži, upravitelj kora, vjeroučitelj poslu-ge i magister ceremonijaPetar Soldo, propovjednik u nedjelje na-izmjenično i pomoćnik župnikaPaško ćužić, propovijednik u nedjeljenaizmjenično i pomoćnik župnikaGrgo Skarić, pomoćndk župnikaIlija Jukić, pomoćnik župnikaMijo Nikolić, pomoćnik župnikaIvo Vasiljević, učitelj pučke škole

nekih hercegovačkih redovnika koji su nešto tis-kom objelodanili otkako se Hercegovina odijelilaod Bosne.

ANĐEO KRALJEVIć

Razgovori duhovni s pripravom osobitom zauprav izpovidit se: itd. Rim. Tisak Svete kongre-gacije za širenje vjere 1860. Isti: Grammatica La-tina - Illyrica itd. Rim. Tisak kao gore 1863.

Isti: Schematismus Custodiae Provincialis Her-cegovinae itd. Dubrovnik, Tisak Martechini 1863.

P. O.

Mnp.

P. o.

P. o.

P. o.

P. o.

P. o.

P. o.

P. o.

P. o.

P. o.

P. o.

P. o.P. o.P. o.P. o.

PETAR BAKULA

Breve Cornpendio Sacro-Istorico sulle vicendedella regolare - Missionaria Custodia, e Vicaria-to Apostolico di Erzegovina itd. Dubrovnik 1853.Tisak Martechini.

Isti: Pisma sveto izkazna od Ercegovačke re-dovničke Cuvo-države itd. Dubrovnik 1853. TisakMartechini.

Isti: I Martirii nella Missione FrancescanaOsservante in Ercegovina itd. Rim, Tisak Monal-di, 1862.

Isti: Pravo mudroznanje za svakog čovika,Split, Tisak Ante Zannoni 1867.

Isti: Schematismus topographico-historicusCustodiae Provincialis et Vicariatus Apostoldci inHercegovina, Split, Tisak Ante Zannoni 1867.

PAšKAL BUCONJIć

Govor u Slavu SS. Ćirila i Metoda. Rim, TisakTiberiana 1863.

169

170

P. o. Stjepan Vuletić, kapelan u Poljima, za-tim pomoćnik župnika u samostanu

SVECENICI STUDENTI TEOLOGIJE

O. Jerko Karačić i o. Jure Vekić

ZAVJETOVANI KLERICI STUDENTITEOLOGIJE:

Fra Lovro Soptić i ha Jako Kraljević

ZAVJETOVANI KLERICI STUDENTIFILOZOFIJE:

Fra Franjo Corić, fra Grgo Gavran, fra šimo Mu-sić, fra Toma Hrstić, Fra Mijo Čuljak, fra PetarBožić, fra Filip Sivrić, fra Marko Grbešić, fra Gr-go Jovanović i fra Blaž Barbarić

NOVACI UčENICI GIMNAZIJE:Fra Anđeo Nuić, fra Ante Čutura, fra Jako Vas i-ljević, fra Grgo Dragićević i fra Franjo Brkić.

ZAVJETOVANI LAICI:

Fra Jure Budimir i ka Jako Markota

SJEMENlšTARCI UčENICI GRAMATIKE:

primljeni i troškom samostana odgajani u ovojgodind: Jozo Vasiljević, šimun Vasiljević, StjepanPašalić, Luka Dragićević, Mate Brkić, MartinPrimorac i Stjepan BuconjićIma više mladića koji su počeli učiti; uzdržaju seod svećenika u dušobrižništvu izvan samostana,jer samostan nema sredstava za uzdržavanje,

SVECENICI U DUšOBRIžNlšTVUIZVAN SAMOSTANA

MOSTARMnp. o.

U BISKUPSKOJ KURIJIPetar Bakula, gen. lektor teoI., bivšitajnik Kustodije, dvaput diskret Kus-todije, bivši provo kustos, gen. vikar

biskupov i po njegovoj volji upraviteljgradnje u Mostaru, u samostanu pre-fekt studijaNikola šimović, gen. lektor teoI., taj-nik biskupov i ispitivač.Ante Luburić, župnikAugustin Zubac, učitelj pučke školeMijo Rubić, pomoćnik župnika

LJUTI DOLAC U BLATUMate Bulić, mjesni kapelan

čERINMarijan Miletić, mjesni kapelan

GRADNICIAndrija Karačić, lektor jubilat, nekadaapostolski provikar u Bosni, župnikJozo Cigić, učitelj pučke školeAugustin Skoke, pomoćnik župnika

GABELA

Martin Ljubić, mjesni kapelanHUMAC POD LJUBUšKIM

Andrija šara-vanja, bivši meštar nova-ka, više puta profesor gimnazije, bivšitajnik Kustodije i sada njezin diskret,upravitelj sjemendšta u izgradnji, nad-zornik građevina i župnik

P. o. Andrija Knezović, pomoćnik župnika iučitelj pučke škole

VELJACI

P. o.

P. o.P. o.P. o.

P. o.

P. o.

Mnp. o.

P. o.P. o.

P. o.

P. o.

P. o. Ante Duspara, bivši meštar novaka, sa-da diskret Kustodije, župnik i ispitivač

P. o. Pavao Petrović, pomoćnik župnika

GORICA

P. o. Marko Herceg, nekada gen. lektor fi-lozofije, župnik

171

POSUšJE

P. o. Filip utura, bivši meštar novaka, prof.gimn., sada diskret Kustodije, bivšigvardijan, ispitivač i župnik

P. o. Ilija Zelenika, bivši diskret Kustodije,učitelj pučke škole

P. o. Jure Jurić, pomoćnik župnika

ROšKO POLJEP. o. Stjepan Naletilić, župnik

GRABOVICA

P. o. Toma Jurić, župnik

žUPANJAC

P. o.P. o.

Blaž Jerković, župnikLuka Begić, pomoćnik župnika i učiteljpučke škole

šUICA

P. o. Paško Radoš, mjesni kapelan

SEONICA

P. o. Filip Ančić, dvaput diskret Kustodije,bivši gvardijan, župnik

P. o. Bono Kvesić, pomoćnik župnika

RAKITNO

P. o. Rafo Radoš, župnik

GRADAC

P. o.P. .0.

P. o.P. o.

šimo Martinović, župnikIvo Bagarić, pomoćnik župnika

RUžIćI

Marijan Zovko, župnikLovro Sesar, pomoćnik župnika

172

-

KONIlCP. o. Mijo Rozić, župnik

SVEćENICI IZVAN MISIJE:P. o. Ilija Leko i Filip čović u Ugarskoj ra-

di poslova MisijeP. o. Franjo Milićević, Podzavojani u Dal-

maciji, kapelan

BILJEšKE:

Nekoliko listova ovog šematizrna biloje tiskano prije rasporeda osoblja kojije izvršen na gore spomenuti datum.Stoga li rasporediu nekih otaca trebase držati ovoga, makar se i razlikovaood onoga što je prije tiskan.

173

OSOBNO KAZALOredovnika prema stupanju u Red

Godinazavjetovanja: \

Prve mise služba uIme i prezime: Mjesto:rođenja: oblačenja Misiji

Nikola Kordić Sritnice 19. 3. 1791. 15. 10. 07 15. 10. 08 22. 8. 17 49Ilija Skoko Rasno 30. 3. 1804. 9. 3.23 9. 3. 24 3. 8.28 35Andrija Karačić Crnač 17. 3. 1807. 9. 3.23 9. 3.24 19. 9.29 20Anđeo Kraljević čerigaj 28. 12. 1807. 9. 3.23 9. 3. 24 6. 1. 31 36Filip Ančić Mostar 10. 3. 1809. 5. 4. 24 5. 4. 25 31. 7. 33 34Filip Ćorić Jare 27. 12. 1810. 14. 7. 28 14. 7.29 15. 3. 34 30Petar Knežević Deževice 8. S 1816. 4. 3. 32 4. 3. 33 16. 3. 39 24Mate Ćorić Glavice 27. 10. 1813. 4. 9. 32 4. 9. 33 17. 8. 39 28Petar Bakula Batin 14. 5. 1816. 4. 9. 33 4. 9. 34 7. 10. 39 21Jozo Cigić Dobrkovići 13 6. 1815. 25. 4. 36 25. 4. 37 15. 4.43 23šimo Martinović Vidovići 26. 10. 1824. 22. 2. 40 22. 2. 41 17. 6.48 19Jure Budimir, laik Vir 19. 11. 1838. 19. 11. 39 19. 11. J9Petar Kordić Sritnice 14. 6. 1823. 22. 2. 41 22. 2. 42 10. 12. 48 19Ilija Zelenika Gradac 1. 6. 1826. 20. 5. 42 31. 7.43 10. 12. 48 19Toma Jurić Bukovica 24. 6. 1824. 22. 2. 41 22. 2. 42 20. 3.47 17Mijo Nikolić Kreševo 25. 7. 1825. 16. 10. 43 16. 10. 44 1. 11. 50 17Andrija šaravanja Crnač 10. 4. 1826. 16. 10. 43 16. 10. 44 22. 12. 49 17Mate Bulić Gradnići 8. 9. 1825. 16. 10. 43 16. 10. 44 14. 10. 49 17Ilija Jukić Jukića m. 21. 9. 1831. 28. 4. 47 28. 4. 48 1. 11. 54 13Grgo Škaro Županjac 13. 7. 1831. 28. 4. 47 28. 4.48 13. 7. 56 12Filip Čutura Rastovača 11. 4. 1833. 30. 1. 48 25. 5.49 22. 12. 55 11Marijan Miletić Dobro Selo 16. 5. 1830. 30. 1. 48 25. 5.49 17. 12. 53 7Paškal Buconjić Drinovci 2. 4. 1834. 13. 10. 51 10. 11. 52 20. 12. 56 6mjesMijo Rozić Sritnice 24. 3. 1830. 13. 10. 51 10. 11. 52 25. 3.55 8Lovro Sesar Rujan 12. 3. 1831. l3. 10. 51 10. 11. 52 5. 12. 56 6Ivo Vasiljević Međugorje 21. Il. 1829. 18. 1. 52 18. 1. 53 6. 3. 55 8Martin Ljubić Crnač 30. 10. 1833. 18. 1. 52 18. 1. 53 11. 4. 57 10Ante Duspara Mamići 21. 3. 1835. 18. 1. 52 18. 1. 53 1. 12. 57 8Rafo Radoš Rakitno 5. 3. 1838. 16. 11. 52 6. 3. 54 19. 3. 61 6Paško Radoš Seonica 3. 7. 1834. 16. 11. 52 16. 11. 53 10. 9.57 7Blaž Jerković Vidovići 6. 8. 1836. 16. 11. 52 16. Il. 53 24. 2. 59 8Filip čović Ljuti Dolac 28. 5. 1837. 16. 11. 52 16. 11. 53 4. 12. 59 5Stjepan Vuletić Kazaginac 5. 2. 1837. 16. 11. 52 16. 11. 53 30. 10. 59 7Marko Herceg Humac 26. 11. 1833. 16. 11. 52 . 16. 11. 53 29. 5. 58 6Ilija Lekić Ledinac 10. 3. 1837. 13. 6. 53 13. 6. 54 9. 10. 59 5

176 12 177

178

Ime i prezime: Mjesto:Godina I Prve mise služba u

rođenja: oblačenja I zavjetovanja: Misiji

Alojzije Radoš Seonica 1. 7. 1839. 13. 6.53 2. 7. 55 14. 9. 62 7

Petar Soldo Crnač 18. 3. 1834. 13. 6. 53 13. 6. 54 J9. 9. 57 7Ante Luburić Radišići 13. 5. 1833. 13. 6. 53 13. 6. 54 13. 3. 57 8Jakov Markota, laik Krućevići l. 7. 1820. 23. 7.53 27. 7. 54Franjo Milićević Ograđenik 10. 10. 1835. 15. 3. 55 15. 3. 56Marijan Zovko Lise 9. 5. 1839 15. 3. 55 15. 3.56 21. 12. 61 5Stjepan Naletilić Crnač 4. 8. 1837. 15. 3.55 15. 3. 56 2. 6. 60 5Nikola Šimović Zvirovići 25. 4. 1839. 15. 3. 55 15. 3. 56 3. 11. 61 2Bono Kvesić Rasno 14. 2. 19. 8. 56 15. 2. 58 17. 1. 64 2Jure Jurić Crveni Grm 1. 4. 1843. 19. 8. 56 2. 4. 59 1. 11. 66 6mjesPaško ćužić Mokro 24. 7. 1843. 19. 8. 56 25. 7. 59 17. 3. 66 5 mjesAugustin Skoko Rasno 21. 11. 1838. 19. 8. 56 19. 8. 57 21. 9. 61 1Luka Begić Gradac 21. 10. 1841. 19. 8. 56 19. 8. 57 26. 5. 64 2Mijo Rubić županjac 21. 2. 1841. 25. 8. 57 25. 8. 58 18. 10. 63 6mjesAndrija Knezović Sovići 30. 6. 1840. 25. 8. 57 25. 8. 58 4. 4. 63 1Ivo Bagarić Bukovica 28. 1. 1842. 25. 8. 57 25. 8. 58 30. 4. 65 1Ante Karačić Crnač 10. 10. 1840. 25. 8. 57 25. 8. 58 12. 4. 63 2Franjo Bašadur Mostar 21. 5. 1841. 25. 8. 57 25. 8. 58 17. 12. 64 2Pavao Petrović Klobuk 1. 2. 1843. 30. 1. 59 30. 1. 60 15. 2. 66 1Augustin Zubac Gradnići 19. 4. 1843. 30. 1. 59 30. 1. 60 28. 10. 65 6mjesMartin Mikulić Ružići 15. 1. 1841. 30. 1. 59 30. 1. 60 19. 12. 63 1Jure Vekić Doljane 20. 6. 1843. 30. 9. 61 30. 9. 62 9. 12. 66Jerko Karačić Crnač 12. 11. 1842. 30. 9. 61 30. 9. 62 22. 12. 66

179

KLERICI SA SVEčANIM ZAVJETIMA

Ime i prezime: Mjesto:Godina

rođenja: oblačenja: zavjetovanja:

Lovro Sopta DužiceJakov Kraljević čerigaj

5. 5. 1846. 30. 9. 1861. 24. 9. 1866.20. 9. 1844. 30. 9. 1861. 15. 3. 1866..

KLERICI S JEDNOSTAVNIM ZAVJETIMA

GodinaIme i prezime: Mjesto: rođenja: oblačenja: zavjetovanja:

Franjo ćorić Goranci 14. 9. 1846. 13. 5. 1863. 13. 5. 1864.Grgo Gavran Rastovača 17 4. 1847. 13. 5. 1863. 13. 5. 1864.šimun Musa Klobuk 24. 12. 1848. 31. \. 1863. 11. 9. 1865.Mijo čuljak Klobuk 1. 10. 1848. 31. 1. 1863. 11. 9. 1865.Toma Hrstić Grab 1. 8. 1847. 31. 1. 1863. 11. 9. 1865.Petar Božić Blizanci 4. 2. 1849. 24. 4. 1865. 24. 4. 1866.Filip Sivrić Međugorje 26. 4. 1848. 24. 4. 1865. 24. 4. 1866.Marko Grbešić Dobrkovići 7. 9. 1848. 24. 4. 1865. 24. 4. 1866.Grgo Jovanović šurmanci 21. 1. 1849. 24. 4. 1865. 24. 4. 1866.Blaž Barbarić Dragićina 6. 6. 1849. 24. 4. 1865. 24. 4. 1866.

KLERICI NOVACI

Ime i prezime: Mjesto:Godina

rođenja: oblačenja: zavjetovanja:

Anđeo NuićAnte čutura

Drinovci 20. 11. 1850. 24. 9. 1866.Rastovača 30. 9. 1850. 24. 9. 1866.

180

SINOPTlčKI PREGLEDAPOSTOLSKOG VIKARIJATA I MISIJSKE FRANJEVAčKE

KUSTODIJE U HERCEGOVINI

Apostolski vikar, biskup 1 Teologija u samostanu 1Provincijalni kustos 1 župskih kuća 19Residencija biskupova 1 župskih kuća u gradnji 2Novi samostan 1 Katoličkih groblja 189Samostan u gradnji zastudije 1 Kapelica u grobljima 162Stari samostani srušeni 3 Gradova 1Nesigurni samostanisrušeni 8 Varoši 3Nove crkve 7 Sela 267Crkve u gradnji 5 . Katoličkih obitelji 6822Nove javne kapelice 7 Katoličkih žitelja uKućne kapelice 8 samoj našoj Misiji 50016Stare srušene crkve 85 Katoličkih žitelja uSvećenika u svemu 57 cijeloj Hercegovini 76422Klerika zavjetovanih 12 Turskih obitelji 4966Laika zavjetovanih 2 Turskih žitelja 24830Klerika novaka 4 Pravoslavnih obitelji 958Sj emeništaraca 8 Pravoslavnih žitelja 4990Sluga 12 Ciganskih obitelji 158Pučkih škola 4 Ciganskih žitelja 790škola latinskog jezika židovskih obitelji 18u samostanu 1 židovskih žitelja 90Škola turskog jezikau Mostaru 1 Svega obitelji 12922Gimnazija u samostanu 1 Svega žitelja 157138Filozofija u samostanu 1

181

PREGLEDSVJETOVNIH SVEćENIKA I FRANJEVACA

KOJIH TJELESA POčIVAJUU HERCEGOVAčKIM GROBLJIMA

šIROKI BRIJEG

O. Ambro šimunovićO. Ivan MartinovićO. Nikola JeličićFra Paško BojčićO. Mijo SliškovićO. Ilija MarojevićO. Jakov Križanac a)O. Ivan CrnjacPresvijetli gosp. Rafo Barišić, biskupO. Nikola AnićO. Ilija Vidošević

a) O. Jakov Križanac, rodom iz Vedašića u Duvnusin je naše zajedničke Majke Provincije Bosn~Srebrene. Nakon diobe Hercegovine od Bosneprešao je k nama i pošto je proveo šest godinas nama činilo mu se naj ugodnije da među namai zaklopi svoje oči.

Dana 17. rujna 1852. pošto je zaželio da seteško bolestan prenese na Široki Brijeg, oprern-ljen svetim sakramentima umirućih umro je op-lakan od sve braće.Navedeni otac dodao je prostodušnosti svetacai druge sigurno izvanredne kreposti. Svojim živo-tom bio nam je svima na divljenje i duhovnu iz-gradnju. Ostavio je takvu uspomenu kod pobož-noga naroda da mu svi bez razlike štuju grob kaosveca.

PODJELA UčERIGAJUO. Luka DropuljićO. Ilija MusaO. Pavao Budimir

BUHOVOO. Marko ŠkegroO. Grgo Pranićević

182

TRNDon Marko Pavković

DONJI CRNAčDon Mijo Vuletić

GRADACFra Marko DobretićO. Luka čovićO. Ivan ZubacO. Mijo Kujundžić

VIDOVIćI U BROTNJUDon Ivan Vidović

GRADNIćIO. Bono MihačevićO. Jakov BošnjakO. Mijo KobačaO. Franjo KopićO. Franjo KraljevićO. Ante Čutura

KOVAČICE U MEĐUGORJUDon Vale VasiljevićO. Jako Vasiljević

VELJACI U šIPOVAčIO. Jozo Greljić

VRULJAšO. Augustin NikolićO. Grgo DragićevićO. Anđeo Primorac

RADMILOVAC U RUžIćIMAO. Anđeo GlavašO. Grgo PinjuvO. Ivan DujićO. Bono KraljevićO. Lovro Sopta

DRINOVCIO. šimun Bakrač

183

GORICAO. Mijo DuićDon Petar DžampoO. Augustin MarijićO. Anđeo Vlašić

POSUšKI GRADACFra Bernardin Begić, podđakon

POSUšJE KOD RIčINEO. Stjepan ćorićO. Ante VrcićO. Marko škorić

POSUšJE MARTIćA KRIžO. Luka šerkoO. Ilija Leko

VIRDan Marko BudimirROšKO POLJE

O. Bono KrnetćvićDon Tadija čalićO. Ilija Janjić

GRABOVICADon Grgo Grlić

RAKITNOFra AnušićDon Jakov Perković

SEONICAO. Andrija BarićO. Mate šekimićO. Ante AlaupovićO. Paško KvesićO. Jozo Vrljić

MOSTAR U šOINOVCUO. Ivan šoićO. Filip O1ovčićO. Grgo Mandić

O. Grgo ŽivanovićO. Ante Dežić

KONJICO. Mijo KobačaO. Mijo Rozić

šUICA U KOLAKOVU GROBLJUDon Ivan Kolak

žUPANJAC U VUčKOVINAMAO. Franjo Primorac

žUPANJAC U PODGAJUDon Jure Dilber

OPASKANekoć, nema ni 80 godina, otkako su neki naši

mladići prestali učiti kOd privatnika ili u Ilirskomkolegiju u Dalmaciji za svjetovne svećenike. Onisu se držali slavenskog obreda i s franjevcima slu-žili narodu. (Zadnjih 20 godina nemamo više ni jed-noga). I njih smo unijeli u pregled.

185

IMENA BRAćEOVE PROVINCIJALNE KUSTODIJE KOJI SU UMRLI OD GODINE

1840.

Ime i prezime: Služba:Godina

Datum smrti: Mjesto: Dobi PokopanRedovn. u groblju:

Mijo RozićAnđeo Boban

Ante ČuturaPaško BojčićIlija MarojevićLovro Soptić

Mijo SliškovićIlija LekoMarijan Krešić

Paško KvesićIvan CrnacJozo Vrljić

Franjo Primorac

Rafo BarišićNikola AnićAnđeo VlašićMarko Zlomislić

Ilija Vidošević

186

župnikbiskup iapo vikarkapelanučitelj ml.klerikprovokustos

6. 10. 1846. ZaslivIje 53 34 Dubje23. 7. 1847. Rim 22 6 Sv. Bartul

22. 8. 1848.27. 11. 1850.23. 4. 1851.11. 6. 1851.

Brotnjo 40š. Brijeg 21š.Brijeg 47Ružići 37

24 Gradnići5 š. Brijeg

25 Š. Brijeg19 Radmilovac

24. 7. 1851. š. Brijeg 63 47 Š. Brijeg9. 10. 1851. Posušje 29 14 Martićakriž

21. 6. 1852. Ferrara 24 5 Ferrara

13. 3. 1860.11. 6. 1860.27. 2. 1861.

27. 5. 1862.

14.23.

3.9.

8. 1863.2. 1864.3. 1864.8. 1864.

kapelanklerikmeštarnov.kleriklektor fil.vikardef.i gvard.župnikklerikdef.

Jakov Križanac i mešt. nov 17 9. 1852.Franjo Kraljević klerik 7. 9. 1853.Augustin Marić kapelan 10. 12. 1853.Grgo Dragićević župnik 25. 6. 1858.Anđeo Primorac župnik 14. 8. 1859.

diskr.župnikgvardijankapelan

š.Brijeg-Asculi 21 5Gorica 51 32Veljaci 44 27Veljaci 51 35

Seonica 56š.Brijeg 42Seonica 52župa-njac

š. Brijeg 67Š. Brijeg 44Gorica 26Venezia 23

š. BrijegAsculiGoricaKrpuševacKrpuševac

36 Seonica19 Mekovac29 Seonica

36 17 Vučkovine

46 š. Brijeg19 Mekovac11 Gorica6 Venezia

d. VignaMekovac17. 4. 1867. š.Brijeg 65 41

KAZALO

Predgovor hrvatskom izdanjuPodatci o upravi Crkve i KustodijeDragom čitaocu

Str.

59

11

I Kratki opis Apostolskog vikarijata iProvincijaine kustodije u Hercegovini

Imena pokrajineTopografski položaj HercegovineTopografski opis Apostolskog vikarijata i ProvincijaIne

kustodije u HercegoviniKlima i tlo u našoj MisijiGlavna brda u ovoj misijskoj KustodijiRijeke, jezera, izvori, potočine, mostoviPoganski spomenici i gomileJavni putoviCivilna upravaVjeroispovijestiFiziološko stanje HercegovacaNarav, pobožnost, građanska zvanja, ekonomsko stanje,

obred i jezik 26

15 - 271516

181920212223242525

II Katolička vjera i franjevački samostani uHercegovini 28 - 30

III Postanak Apostolskog vikarijata uHercegovini

Mostarski biskupiDuvanjski biskupiApostolski vikari

31 - 35313135

IV Postanak ProvincijaIne kustodije uHercegovini

Dekret svete Kongregacije za širenje vjereProvincijalni kustosi u Hercegovini

36 - 473847

V O postanku novoga samostana u HercegoviniOpis položaja

48 - 5148

Str.VI Opis samostana, crkve, drugih samostanskih

građevina, vrtova i klauzure XV PosušjeXVI GoricaXVII RužićiXVIII VeljaciXIX Humac

52 - 56525254555656

CrkvaOpis samostanaKućna disciplinaŠkole i nedostatak sredstava za školanjeSamostanska obiteljPrihodi samostana DODATAK

VII Postanak nove biskupske residencijeu Mostaru

PovijestVrijeme utemeljenjaTopografski opis mjestaOpis residencijeUtjecaj biskupske residencije

58 - 66

5860616263

Još o župi RužićiJoš o Duvnu

Bibliografija

Raspored osoblja

Osobno kazalo

Sinoptički pregled

Pregled svjetovnih svećenika i franjevacakojih tjelesa počivaju u hercegovačkimgrobljima

VIlI O župama naposeOpaskaI široki BrijegII Ljuti Dolac u BlatuIII GradacBROTNJOIV čerin u BrotnjuV Gradnići u BrotnjuVI GabelaVII Mostar

67 - 167676872757980859195

Imena braće ove Provincijaine kustodijekoja su umrla godine 1840.

Nova katolička CrkvaKatolička škola u MostaruSvečani ulaz biskupa u MostarStanje duša župe Mostar

100101102109

VIlI KonjicIX RakitnoX Seonica u DuvnuXI ŽupanjacXII šuicaXIII Grabovica u BuškomXIV Raško Polje

112120122130136138141

Str.

143146150153158

164 - 167164166168

169 - 173

175 180

181

182 - 185

186

0- I ' r IV, 1971Nae. s v euć. bibiiolel>a

u ZagrebuIl,I

"rNACIONALNA I SVEUČILIŠNA BffiLIOTEKA ZAGREB

\I .-~ . _.-llfll~IIIIIIIIIIIII~IIIIIII~1I11111I11111I1111I111I990365614

HERCEGOVINA PRIJESTO GODINA

ili

ŠEMATIZAMFRA PETRA BAKULE

S LATINSKOG ORIGINALA IZ GODINE 1867.PREVEO

DR. FRA VENCEL KOSIR

MOSTAR, 1970.

ŽIVOT I SVJEDOČANSTVAZavičajna Biblioteka I HERCEGOVINA PRIJE

STO GODINA

ili

ili

Izdaju: Hercegovački franjevci

Svezak ITOPOGRAFSKO-HISTORIJSKI šEMA TIZAM

FRANJEVAčKE KUSTODIJE I APOSTOLSKOG

VIKARIJATA

u Hercegovini

HERCEGOVINA PRIJE STO GODINA za godinu Gospodnju 1867.

Topografsko-Historijski Šematizam FranjevačkeKustodije i Apostolskog Vikarijata u Hercegovini

za godinu Gospodnju 1867

(Šematizam fra Petra Bakule)

(Šematizam fra Petra Bakule)S latinskog originala iz god. 1867. preveo

Dr. fra Vencel Kosir

Mostar1970

Mostar1970.