2
Mala škola investiranja: sekjuritizacija za neupućene Sekjuritizacija kao proces nastala je pocetkom 70-ih kao odgovor na brze promene tržišta tokom kojih se javila potreba za iznalaženjem dopunskih mehanizama finansiranja u uslovima sve vece konkurencije . Svojim nastankom uvela je velike promene u tradicionalni proces finansiranja i finansijskog posredovanja, šireci paletu inovativnih instrumenta i uvodeci niz potpuno novih ucesnika na tržištu. Položaj poverilaca, banka i štedionica znacajno je promenjen. Refinansiranje pozicija u aktivi znatno je olakšano uz niske troškove. Suština sekjuritizacije zapravo leži u pretvaranju nelikvidnih dugovnih finansijskih instrumenata kao što su krediti i potraživanja, u visoko likvidne, utržive hartije od vrednosti sa zalogom. Njihova zaloga se nalazi u strogo definisanoj aktivi koja se „pakuje“ u hartije od vrednosti kojima zatim rejting agencije podižu rejting da bi na taj nacin one našle put do investitora. Osim što se vezuju za konkretnu aktivu, vezuju se i za gotovinski tok i prava koja proisticu iz te aktive. Sve je krenulo vrlo jednostavno, emitovanjem hipotekarnih založnica sa ciljem finansiranja nagomilanih hipotekarnih kredita. Vremenom, uz zakonske promene, stvoreno je inovativno finansijsko okruženje u kome je omogucena sekjuritizacija citavog spektra finansijske aktive ukljucujuci sve vrste hipotekarnih kredita, zajmova, lizinga, “džank” obveznica pa sve do komunalnih troškova. Dakle, da ponovimo, cilj sekjuritizacije da ovu nagomilanu nelikvidnu aktivu refinansira i pretvori u likvidnu kako bi ista mogla ponovo da se reinvestira. Kome i zašto odgovara ovaj proces? Ko su učesnici? Sekjuritizacija uvodi čitav niz novih učesnika. To su izdavalac kredita (loan originator), specijalno namensko pravno lice (special purpose vehicle - SPV), finansijer (funders) i podizac kreditnog rejtinga (credit enhancers). Osim njih, u sekjuritizaciji učestvuju investicione banke i veliki svetski investitori. Opišimo ih malo detaljnije: Izdavalac zajma (loan originator) je učesnik koji odbrava zajam (kredit) i u većini slučajeva obavlja i servisiranje novčanog toka zajma. Osim toga izdavalac obavlja i niz drugih poslova koji su vezani za primanje uplata i prosledivanje tih uplata investitorima, kao i zaštita njihovih interesa. U praksi se dešava da su lica koja odobravaju i servisiraju zajam međusobno odvojena pravna lica. Specijalno namensko pravno lice (special purpose vehicle – SPV) preuzima u svoj bilans aktivu koja je predmet sekjuritizacije i na osnovu toga emituje hartije od vrednosti sa zalogom te iste aktive (asset – backed securities). Najcešce ga osniva izdavalac zajma ili, ako postoji, pokrovitelj emisije. Praksa je da se osniva u formi trasta (trust) kako bi se iskoristio povoljan poreski tretman koje imaju ovakve kompanije. Forma trasta je neophodna kako bi SPV bio i formalno vlasnik aktive i nosilac obaveza prema investitorima. SPV koordinira ceo proces servisiranja novčanog toka, prikuplja kamate i glavnice duga i uplaćuje ih (pass through) investitorima. Koji su uslovi neophodni da bi se sprovela sekjuritizacija? Prvo, mora da postoji zakonski okvir. Srbija ga još ne poseduje. Drugo, neophodno je ceo proces bude standardizovan, pocevši od samih ugovora, rejtinga i procene

sekjuritizacija

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: sekjuritizacija

Mala škola investiranja: sekjuritizacija za neupućene

Sekjuritizacija kao proces nastala je pocetkom 70-ih kao odgovor na brze promene tržišta tokom kojih se javila potreba za iznalaženjem dopunskih mehanizama finansiranja u uslovima sve vece konkurencije . Svojim nastankom uvela je velike promene u tradicionalni proces finansiranja i finansijskog posredovanja, šireci paletu inovativnih instrumenta i uvodeci niz potpuno novih ucesnika na tržištu. Položaj poverilaca, banka i štedionica znacajno je promenjen. Refinansiranje pozicija u aktivi znatno je olakšano uz niske troškove.

Suština sekjuritizacije zapravo leži u pretvaranju nelikvidnih dugovnih finansijskih instrumenata kao što su krediti i potraživanja, u visoko likvidne, utržive hartije od vrednosti sa zalogom. Njihova zaloga se nalazi u strogo definisanoj aktivi koja se „pakuje“ u hartije od vrednosti kojima zatim rejting agencije podižu rejting da bi na taj nacin one našle put do investitora. Osim što se vezuju za konkretnu aktivu, vezuju se i za gotovinski tok i prava koja proisticu iz te aktive. Sve je krenulo vrlo jednostavno, emitovanjem hipotekarnih založnica sa ciljem finansiranja nagomilanih hipotekarnih kredita. Vremenom, uz zakonske promene, stvoreno je inovativno finansijsko okruženje u kome je omogucena sekjuritizacija citavog spektra finansijske aktive ukljucujuci sve vrste hipotekarnih kredita, zajmova, lizinga, “džank” obveznica pa sve do komunalnih troškova. Dakle, da ponovimo, cilj sekjuritizacije da ovu nagomilanu nelikvidnu aktivu refinansira i pretvori u likvidnu kako bi ista mogla ponovo da se reinvestira.

Kome i zašto odgovara ovaj proces? Ko su učesnici? Sekjuritizacija uvodi čitav niz novih učesnika. To su izdavalac kredita (loan originator), specijalno namensko pravno lice (special purpose vehicle - SPV), finansijer (funders) i podizac kreditnog rejtinga (credit enhancers). Osim njih, u sekjuritizaciji učestvuju investicione banke i veliki svetski investitori. Opišimo ih malo detaljnije:

Izdavalac zajma (loan originator) je učesnik koji odbrava zajam (kredit) i u većini slučajeva obavlja i servisiranje novčanog toka zajma. Osim toga izdavalac obavlja i niz drugih poslova koji su vezani za primanje uplata i prosledivanje tih uplata investitorima, kao i zaštita njihovih interesa. U praksi se dešava da su lica koja odobravaju i servisiraju zajam međusobno odvojena pravna lica.

Specijalno namensko pravno lice (special purpose vehicle – SPV) preuzima u svoj bilans aktivu koja je predmet sekjuritizacije i na osnovu toga emituje hartije od vrednosti sa zalogom te iste aktive (asset – backed securities). Najcešce ga osniva izdavalac zajma ili, ako postoji, pokrovitelj emisije. Praksa je da se osniva u formi trasta (trust) kako bi se iskoristio povoljan poreski tretman koje imaju ovakve kompanije. Forma trasta je neophodna kako bi SPV bio i formalno vlasnik aktive i nosilac obaveza prema investitorima. SPV koordinira ceo proces servisiranja novčanog toka, prikuplja kamate i glavnice duga i uplaćuje ih (pass through) investitorima.

Koji su uslovi neophodni da bi se sprovela sekjuritizacija? Prvo, mora da postoji zakonski okvir. Srbija ga još ne poseduje. Drugo, neophodno je ceo proces bude standardizovan, pocevši od samih ugovora, rejtinga i procene rizika. Dalje, usluge koje pruža serviser zajma moraju biti standardizovane. A za sve to neophodna je tehološka standardizacija. Tek kada se uvedu standardi u poslovanje sekundarnog hipotekarnog tržišta može se očekivati njegov dalji razvoj i povećanje obima prometa. Suština svega ovoga je zadobiti poverenje velikih investitora, bez čije spremnosti za investiranje cela priča gubi smisao.

Koje su prednosti sekjuritizacije i ko su uživaoci? Sekjuritizacija donosi prednosti svim učesnicima u procesu. Dužnicima, dakle onima koji uzimaju kredite ovaj proces povećava mogućnost dobijanja kredita. Kako? Banka će mnogo lakše odobriti kredit ukoliko zna da će vrlo brzo, uz niske troškove moći da se refinansira na hipotekarnom tržištu. Samim tim, i potrebe korisnika kredita će biti lakše zadovoljiti. Davaoci zajmova, sekjuritizacijom mogu brzo i lako da obnove svoj kreditni potencijal tako što će se refinansirati emitovanjem hartija od vrednosti na osnovu pula kredita koje imaju u svojoj aktivi. Investitori, pak, dobijaju još nekoliko inovativnih hartija u koje mogu da ulažu, koje pored toga imaju i visok rejting i relativno stabilan prinos uz mali rizik likvidnosti. Profitiraju i investicioni bankari koji dobijaju još jedan inovativan proizvod koji mogu nuditi i naplatiti relativno visoku proviziju. Pored toga, mogu da steknu dodatni ugled tako što ce ispoljiti finansijku kreativnost i povećati svoje tržišno ucešce.