SARAJEVO PIŠE ZA FRIEDRICHSHAFEN - Goethe-Institut · Jedan čitalac lista „Südkurier“ je to najbolje opisao u svom pismu: „Ovo je zaista krasan oblik aktivnog partnerstva.“

SARAJEVO PIŠE ZA FRIEDRICHSHAFENNOVINARSKI PROJEKT GOETHE-INSITITUTA U SARAJEVU I

DNEVNOG LISTA „SÜDKURIER“ IZ FRIEDRICHSHAFENA JE

POKAZAO MEDIJSKI EFEKT

Sarajevo, 2012.

2

Naslov

Autori

Dokumentaciju izdaju

Za izdavače

Urednik

Prijevod na B/H/S

Lektor za njemački jezik

Lektor za B/H/S

DTP i naslovnica

Sarajevo piše za Friedrichshafen – Dokumentacija istoimenog takmičenja u pisanju

Grupa autora

Goethe-Institut Bosnien und HerzegowinaSüdkurierIzdavačka kuća Vrijeme Zenica

Petra RaymondBrigitte GeiselhartMuamer Spahić

Heinrich Stricker

Samra Rovčanin

Heinrich Stricker

Sabina Đapo-Rizvanović

Zenon Kosović

© Goethe-Institut© Südkurier© Verlag Vrijeme Zenica

ISBN 978-9958-18-044-6

3

SADRŽAJ

4 „Sarajevo piše za Friedrichshafen” – predgovor6 „Živopisno partnerstvo” – pozdravna riječ Andreasa Branda, gradonačelnika Friedrichshafena8 „Bosanski kulturni model” – govor Hans-Dieter Litgesa povodom dodjele nagrada10 „Ljubav prema jednom veličanstvenom gradu” – odlomak iz govora Brigitte Geiselhart povodom dodjele nagrada

Sarajevo piše za Friedrichshafen - Članci u Südkurieru

12 „Novo poglavlje u partnerskim gradovima“, Brigitte Geiselhart14 „Bez vjerske tolerancije nema budućnosti“, Azra Bukva16 „Novac i veze znače sve“, Lejla Džanko18 „Kulturni susreti kao simbol slobode“, Lea Finci 20 „Ljubavna izjava jednom svjetskom gradu“, Nirvana Bukva22 „Studenti su ambiciozni, vrijedni i pametni“, Ena Melić i Dženana Siručić24 „Mlada generacija mora nešto da promijeni“, Samra Semić26 „Kulturna raznolikost na svim nivoima“, Almina Alić28 „Od malih početaka raste nešto veliko“, Maja Ari odžić30 „Pismeni dokaz velikog prijateljstva“, Samra Šehagić32 „Gotovo uvijek postoji neki razlog za slavlje“, Dina Šišić34 „Pametan, ali nedovoljno pametan?“, Enes Halilović36 „Netolerancija i mržnja bole“, Azra Kočanović38 „Obrazovanje i još jednom obrazovanje“, Jasmin Ahmetbašić40 „Sarajevo je vrijedno putovanja“, Brigitte Geiselhart42 „Prekretnica u partnerskim aktivnostima“, Wilfried Geiselhart44 „Medijski projekt jača partnerstvo gradova”, Brigitte Geiselhart46 „U životu se uvijek vidimo dvaput”, Samra Semić

4

„SARAJEVO PIŠE ZA FRIEDRICHSHAFEN“

Godinu dana je dvanaest mladih ljudi iz Sarajeva na njemačkom jeziku pisalo po jednu reportažu za dnevni list „Südkurier“ u Friedrichshafenu, partnerskom gradu bosanskoher-cegovačkog glavnog grada. Tako je nastao živopisan portret današnjeg Sarajeva i njegovih stanovnika kakav nije moguće naći ni u jednom turističkom vodiču – svojevrsna „studija“ o gradu viđena kritičnim i senzitivnim očima njegovih mladih građana.

Projekt su organizovali Goethe-Insititut u Sarajevu i dnevni list „Südkurier“ iz Frie-drichshafena. Svakog mjeseca je u novinama objavljivan po jedan članak iz Sarajeva. Naj-bolji prilog je nagrađen, a njegova autorica pozvana na četvorosedmičnu praksu u redakciju lista u Friedrichshafenu, naravno uključujući hranu i smještaj.

To je bila ideja takmičenja u novinarstvu. Uložena sredstva bila su neznatna, angažman svih učesnika velik, a uspjeh enorman: studenti i studentice iz Sarajeva bili su poticani na učestvovanje i dobili su priliku da svoja razmišljanja podijele sa njemačkom čitalačkom pu-blikom. Ojačano je partnerstvo Sarajeva i Friedrichshafena. Preko prilično praktičnih tema je i rad Goethe-Instituta postao vidljiv u Njemačkoj.

Novinski članci Sarajlija tematski su se okupljali oko suživota različitih etničkih skupina i religija u bosanskohercegovačkoj metropoli, oko života, radnih mjesta, oko radosti življenja i optimizma i, naravno uvijek iznova, oko rada Goethe-Instituta.

Jedan čitalac lista „Südkurier“ je to najbolje opisao u svom pismu: „Ovo je zaista krasan oblik aktivnog partnerstva.“

Sve u svemu ovo je projekt za primjer koji bi druge Goethe-Institute na svijetu mogao pota-knuti da pokrenu nešto slično sa svojim partnerskim gradovima i tamošnjim dnevnim listo-vima. Na taj način bi uz pomoć Goethe-Insituta ta partnerstva bila ispunjena mladalačkim životom, a njegov rad bi bio objavljivan čak i u dijelovima Njemačke u kojima se nema baš mnogo konkretnog o njima pročitati i to uvijek u jednom kontekstu sa kojim bi se čitaoci u Njemačkoj mogli identifi cirati budući da se radi o bliskom partnerskom gradu.

5

U Goethe-Institutu smo odlučili da tekstove mladih autorica i autora objavimo i na nje-mačkom i na bosanskom jeziku, i to ne samo jer smo mišljenja da se ovdje radi o novoj i neobičnoj slici „Raskrsnice Sarajevo“, već i iz želje da dokumentujemo jedan projekt koji može poslužiti kao primjer dijaloga između dva grada, dvije zemlje. Iz istog razloga smo i „glasove“ iz Friedrichshafena uvrstili u svezak i preveli na bosanski jezik.

Zahvaljujemo se autoricama i autorima koji su skupili hrabrosti da na stranom jeziku i za strane čitaoce pišu o svom gradu. Posebno se zahvaljujemo partnerima iz Friedrichshafena, naročito gospodinu Hans-Dieter Litgesu iz Udruženja „Pro Sarajevo“ te gospođi Brigitte Geiselhart iz lista „Südkurier“ bez čijeg entuzijazma i podrške ovaj projekt ne bi bio moguć. Nadalje se zahvaljujemo gospođi Heike Link iz Njemačke službe za akademsku razmjenu koja je veliki broj svojih studenata u Sarajevu motivisala da se okušaju u novinarskom poslu. Zahvaljujemo se i profesorima koji su vršili jezičke korekcije tekstova da bi oni mogli biti objavljeni u jednom velikom njemačkom dnevnom listu, kao i gospođi Azri Leho i gospođi Sabini Đapo-Rizvanović koje su bile zadužene za koordinaciju projekta. Iz priloga Maje Todorović i Sabine Đapo-Rizvanović objavljenih u ovoj publikaciji je vidljivo da ovi tekstovi mogu biti poticajni i u nastavi. Srdačno se zahvaljujemo gospodinu Muameru Spahiću iz izdavačke kuće „Vrijeme” na dobroj saradnji.

Vama želimo da uživate u čitanju tekstova, uz nadu da saradnja između dva grada i dvije zemlje potraje i da i dalje bude ovako plodonosna.

dr. Petra Raymond Heinrich StrickerDirektorica instituta Zamjenik direktora i direktor jezičkog odjelaGoethe-Institut Bosne i Hercegovine Goethe-Institut Bosne i Hercegovine

6

Već skoro 40 godina Sarajevo i Friedrichshafen povezuje jedno živopisno partnerstvo, koje se ogleda u dugotrajnoj i izvanrednoj saradnji na raznim poljima. Primjer kontinuiranog rada i razumijevanja među narodima je i razmjena učenika između Prve gimnazije u Sarajevu i gimnazije Graf-Zeppelin i Karl-Maybach u Friedrichshafenu. Od kraja rata naovamo ona se organizuje svake godine bez prekida. Pored toga susreti muzičkih škola zatim mladih sportista iz FK Olimpik Sarajevo i VfB-a Friedrichshafen kao i radionice centara za mlade, impresivni su dokazi uloženog rada. Održavamo stalni kontakt i sa Domom zdravlja Omer Maslić i sa Dječijim domom Bjelave, gdje smo također stekli dobre prijatelje. Dodatni napredak u ovom partnerstvu bio je i prošlogodišnji početak saradnje između no-vinske kuće „Südkurier“ i Goethe-Instituta u Sarajevu. Dugo godina su se čelni ljudi parner-stva dva grada trudili da se ta saradnja i ostvari. Zahvaljući izvanrednoj inicijativi gospodina Litgesa, velikog poznavaoca Sarajeva iz Friedrichshafena i gospođe dr. Raymond, direktori-ce Goethe-Insituta u Sarajevu te enormnog angažmana gospođe Geiselhart, novinarke lista „Südkurier“, realizacija ovog doista važnog projekta postala je moguća. Jednom mjesečno smo ja i mnogi drugi ljudi u Friedrichshafenu s nestrpljenjem čekali da pročitamo izvještaj iz Sarajeva. Na taj način smo uspjeli saznati mnogo toga o željama, bri-gama i nadama mladih ljudi u našem partnerskom gradu. Raznovrsne teme su nam omo-gućile da zavirimo u različite životne segmente Sarajeva. Poznavanje stranog jezika olakšava putovanje u strane zemlje. Zahvaljujući ukidanju viza za građane Bosne i Hercegovine mladim Bosancima i Hercegovcima je omogućeno da putuju u zemlje Evropske unije. Na taj način njima se pruža prilika da se upoznaju sa načinom života ljudi u drugim zemljama. Mladi autori su svoje priloge sami pisali na njemačkom jeziku. To čak ni uz pomoć pro-fesora i saradnika Goethe-Insituta nije bio jednostavan zadatak. Mnogobrojni fantastični autorski prilozi ni u kom slučaju nisu olakšali posao žirija predvođenog šefom regionalnog ureda lista „Südkurier“ Herberta Gutha. Pobjednik takmičenja „Sarajevo piše za Friedrichshafen“ će još u ovoj godini imati četvoro-sedmičnu praksu u listu „Südkurier“, u godini u kojoj slavimo 200 godina postojanja Frie-drichshafena. Sastavni dio proslave tog značajnog jubileja je i međunarodni gradski festi-val, koji se održava krajem juna. S nestrpljenjem iščekujem kada ću sa predstavnicima svih partnerskih gradova i sa građanima Friedrichshafena moći proslaviti taj dan. Iskrene čestitke pobjedniku takmičenja na uspjehu. Iskreno se zahvaljujem i izražavam du-boko priznanje i ostalim autorima koji su učestvovali na takmičenju. Želim Vam nezabora-van boravak u našem lijepom gradu.

Andreas Brand

„ŽIVOPISNO PARTNERSTVO“

Pozdravna riječ Andreasa Branda, gradonačelnika Friedrichshafena

7

8

Svima vama je poznat izraz „od Kulina bana“. Još od doba Kulina bana ljudi u Bosni time žele reći da je nešto i nakon dugo, dugo vremena još uvijek aktuelno. Smatram da se to može reći i za dugogodišnje prijateljstvo između Sarajeva i Friedrichshafena.

Nije baš od Kulina bana, ali ipak ovo partnerstvo postoji od 1972. godine. Naravno da do njega nije došlo iz romantičnih razloga: iza svega je jednostavno stajalo partnerstvo između Fabrike mjenjača ZF iz Friedrichshafena i firme Famos iz Sarajeva

Uspjeh partnerskih odnosa dva grada nije moguće opisati u par riječi. Iz tog razloga naveo bih samo ono najbitnije. Osim toga želio bih da vas upoznam o tome kakvo je aktuelno stanje u odnosima dva grada danas i koje nam sve mogućnosti stoje otvorene u budućnosti.

Sve je počelo prilično službeno: posjetama gradonačelnika i gradske skupštine. Došlo je i do razmjene sportskih društava i kamernih orkestara. Razne muzičke grupe su se međusobno posjećivale. Organizovana su putovanja građana, a 1988. godine i prva razmjena učenika kao i posjete gimnazija iz Friedrichshafena.

Veza nije prekinuta ni za vrijeme rata od 1992. godine. Naprotiv, postala je još intenzivnija. Uspjelo nam je da u grad pod opsadom pošaljemo veliku količinu humanitarne pomoći: u vidu lijekova, namirnica i slično. Neposredno nakon završetka rata pomoć je upućivana u škole i bolnice. Ovom prilikom bih želio posebno istaknuti Dom zdravlja Omer Maslić koji je izgrađen u saradnji sa Evropskom komisijom. Dom zdravlja se nalazi na području opštine Novo Sarajevo – svega pet minuta vožnje od centra grada. Svaki put kada na zgradi Doma zdravlja ugledam riječ Friedrichshafen obuzmu me sreća i ponos. On je simbol svih humanitarnih pomoći koje smo bili u prilici pružiti ovom gradu i koje se i dan danas pružaju ljudima.

Dozvolite mi da kažem još par riječi o zaista uspješnoj razmjeni učenika između gimnazija Graf-Zeppelin i Karl-Maybach iz Friedrichshafena i Prve gimnazije iz Sarajeva. Razmjena koja se odvija od 1998. god. uspjela je približiti stotine učenika i učenica dva grada. Prijateljstvo se takođe razvilo i među profesorima škola. Posebne zasluge za to pripadaju profesorici Paši Šarić i direktoru Prve gimnazije profesoru Novaliji. Bez njih ne bi bilo ni ove razmjene. Želim da vam se zahvalim od sveg srca, između ostalog i na vašem prijateljstvu. Pun zahvalnosti želio bih navesti još neke aktivnosti, kao što su razmjena Omladinskih simfonijskih orkestara i drugih muzičkih grupa. Organizovane su i razne izložbe te filmske večeri sa produkcijama iz Sarajeva.

Od Kulina bana – znači od pamtivjeka, a najmanje od 1997. god. trudimo se da u našim novinama objavimo tekstove i priloge iz Sarajeva. Sada – 2010. god. desilo se čudo. Svakog mjeseca po jedan članak iz Sarajeva. Posebno bih želio da se zahvalim našim autorima. U ovaj projekat je uloženo mnogo truda. Njegova realizacija ne bi bila moguća bez neumornog angažmana Goethe-Instituta i gospođe Geiselhart iz lista „Südkurier“. Svi članci su čitani sa oduševljenjem, budući da su pružali veoma dobar opis situacije u Sarajevu.

Moje želje za budućnost izgledaju otprilike ovako: tu i tamo su se razvile prijateljske veze

„BOSANSKI KULTURNI MODEL“

Govor Hans-Dieter Litgesa povodom dodjele nagrada

9

između građana dva grada. Upravo te veze je potrebno razvijati. Bilo bi dobro kada bismo poslije imali malo vremena da o tome razgovaramo. I još nešto: vaš poznati pisac Dževad Karahasan svaki put iznova upućuje na „bosanski kulturni model“. Smatram da je taj model suživota poklon svima nama i svim zemljama Evrope. Ovdje su nekada sve konfesije živjele zajedno i u miru i smatrale su da ih to obogaćuje. Ne bi li bio krasan zadatak imati to stalno na umu i raditi na tome?

Ja sam već više od trideset puta bio u Sarajevu. Ono je postalo moja druga domovina u kojoj imam zaista mnogo prijatelja. Veoma sam zahvalan na tome što mi je omogućeno da budem ovdje sa vama.

Svima vama želim svako dobro – sve najbolje u budućnosti, a našim mladim novinarima uspjeh na studiju i u karijeri.

Hans-Dieter LitgesČlan upravnog odbora udruženja „Pro Sarajevo”26.01.2011.

10

Vjerujem da nije neskromno tvrditi da je naše zajedničko postignuće u proteklih dvanaest mjeseci postalo pravi primjer uspjeha, da je dalo nemali doprinos učvršćivanju partnerstva dva grada, a time i međusobnom razumijevanju između naroda. Iz velikog broja pisama i ostalih povratnih informacija smo saznali da su mnogi čitaoci u Friedrichshafenu s velikim interesovanjem pratili ovo novinarsko takmičenje. Osim toga Njemačka ambasada u Sarajevu je na svojoj web-stranici redovno izvještavala o ovoj zajedničkoj inicijativi.

Talas se širi čak do zapadne obale rijeke Jordan. Goethe-Institut u Ramali s pažnjom prati sva dešavanja i iskazuje interesovanje da sa svojim partnerskim gradom Kelnom napravi nešto slično. „Od malih početaka nastadoše velike stvari”. U još jednom tekstu, ovaj put Maje Arifhodžić, čitaoci u Friedrichshafenu saznaju više o radu Goethe-Instituta u Sarajevu i desetoj godišnjici postojanja jezičkog odjela. Na sve ovo svi mi zajedno možemo biti veoma ponosni.

U proteklih dvanaest mjeseci je postignuto mnogo toga – ponajviše naravno od strane mladih autora. Azra Bukva, Lejla Džanko, Lea Finci, Nirvana Bukva, Ena Melić und Dženana Siručić, Samra Semić, Almina Alić, Samra Šehagić, Dina Šišić, Enes Halilović, Azra Kočanović i Jasmin Ahmetbašić su uspjeli da nam približe religiju i istoriju, umjetnost i kulturu, obrazovnu politiku i studentski život, brige i potrebe mlade generacije, ali i sve one stvari koje se dotiču partnerstva između dva grada. U raznovrsnim, ali i kako jezički tako i sadržajno izvanrednim takmičarskim prilozima moglo se prepoznati mnogo toga – uvijek i svugdje ljubav prema Sarajevu, jednom zaista veličanstvenom gradu.

Da li je novinarstvo ženski posao? Pa ne baš. Ipak su se mnogim damama pridružila i dva gospodina. Ono što je za nas veoma bitno je da se tu radilo o jednom projektu u kojem su svi bili ravnopravni, jednom projektu u kojem su obje strane bile na dobitku. Učenici i studenti iz Sarajeva pišu o svojim osjećajima i utiscima, čitaoci u Friedrichshafenu učestvuju u tome, interesuju se za ono što mladi Bosanci i Hercegovci imaju da kažu – pa može li za jedno partnerstvo između gradova postojati išta bolje? Mislim da je odgovor na ovo pitanje svima jasan.

Meni lično su u sjećanju ostali mjeseci i mjeseci intenzivnog rada, prepuni raznih diskusija, poneka neprospavana noć, mnogo uživanja, ali i poneka frustracija. Sjećam se pomalo teškog početka, koji je poslije znatno razvio vlastitu dinamiku, te jednog vremena za koje mi je drago da sam ga mogla proživjeti. Projekt „Sarajevo piše za Friedrichshafen“ danas slavi svoj završetak. Partnerstvo između Sarajeva i Freidrichshafena je pokazalo da raspolaže velikim potencijalom – isto kao i saradnja između lista „Südkurier“ i Goethe-Instituta Bosne i Hercegovine na čemu želimo i dalje raditi.

Brigitte Geiselhartu ime lista „SÜDKURIER”26.01.2011.

„LJUBAV PREMA JEDNOM VELIČANSTVENOM GRADU“

Odlomak iz govora Brigitte Geiselhart povodom dodjele nagrada

SARAJEVO PIŠE ZA FRIEDRICHSHAFEN

12

Gotovo već četiri desetljeća partner-stvo između gradova Friedrichshafe-na i Sarajeva ubire plodove svoga

rada i to ne samo u humanitarnom planu. Uvijek iznova se stavlja akcenat na socijal-nom, društvenom, kulturnom polju ili pak na međuljudskim odnosima. SÜDKURIER i Goethe-Institut u Sarajevu pokreću incijati-vu zajedničkog medijskog projekta u obliku novinarskog takmičenja i time otvaraju novo poglavlje u jednom već uspješnom partner-stvu. „Za Goethe-Institut je ova saradnja uzo-ran primjer, u pozitivnom smislu, i radujemo se što možemo dati svoj doprinos za daljnji razvoj partnerstva između Friedrichshafe-na i Sarajeva“, riječi su Petre Raymond koja se raduje ostvarenoj saradnji. „Ono što je za nas naročito važno, jeste da mladi ljudi do-biju riječ i značajnu pažnju javnosti u Frie-drichshafenu o onome što ih pokreće“, ista-kla je direktorica Goethe-Instituta u Bosni i Herzegovini.Ona se zahvaljuje novinama SÜDKURIER, ali također i ekspertima ova dva grada kao i du-gogodišnjem mentoru razmjene učenikagospodinu Hans-Dieter Litgesu, koji je pri-likom jedne posjete Goethe-Institutu u ok-tobru 2009. godine u razgovorima prvi put spomenuo ideju o novinarskoj saradnji. „Ova akcija je izazvala veliki interes kod mladih ljudi koji uče njemački jezik, kako na Goet-he-Institutu, tako i u gradskim školama“, do-daje Nina Wichmann, direktorica odjela za jezik. „Mnogi od njih, koji rado pišu,raduju se što će dobiti mogućnost da izvješta-vaju stanovnike Friedrichshafena i okoline o dešavanjima u svom gradu.“ Njemački jezik na Goethe-Institutu u Bosni i Hercegovini godišnje uči oko 900 ljudi. Oni posjećuju kurseve za odrasle, djecu i omladinu, kao i kurseve za stručni jezik, kurseve za fi rme u kojima se zaposlenici, koji ostvaruju i odr-žavaju poslovne kontakte sa Njemačkom, angažuju na polju jezika. Veliki broj njih koji uče njemački jezik su učenici viših razreda gimnazije, ali i studenti i zaposleni ljudi.Jezički odjel Goethe-Instituta ne nudi samo

kurseve i ispite, već surađuje sa učenicima i nastavnicima u javnim školama u gradu i državi. Radi se na usavršavanju nastavnog kadra, organizuju se školska takmičenja i na taj se način unapređuje njemački jezik u ško-

lama. Učenice i učenici iz Sarajeva su također pozvani, da učestvuju kao autori u medijskim projektima. U velikoj mjeri su se počeli pisa-ti članci, kako nam kaže Nina Wichmann. Tekstove su napisali na njemačkom jeziku

NAPISALABRIGITTE GEISELHART

—

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“ – SÜDKURIER

Novo poglavlje u par

ProjektSrž projekta koji se proteže tokom cijele godine je zapravo novinarsko takmičenje učenika i studenata iz Sarajeva, koji uče njemački jezik. U mjesečnim intervalima će mladi autori i autorice izvještavati o interesima partnerskog grada, o životu i

aktuelnim zbivanjima u glavnom gradu BIH, a svakako će imati objezbjeđen privatni smještaj. SÜDKURIER se dodatno pobrinuo za specijalni poticaj: Na kraju godine će žiri u redakciji Friedrichshafena izabrati jedan najbolji od ukupno dvanaest tekstova i slikovnih priloga. Pobjednik ili pobjednica će biti pozvana u Friedrichshafen,

SUBOTA, 19. DECEMBAR 2009.

| SÜDKURIER NR. 294 |

„Želimo autorima puno uspjeha u istraživanju i pisanju, a čitaocima SÜDKURIER-a kontinuirane tekstove, koji izaGoethe-Institut-a, Petra Raymond, (desno) i njena zamjenica , Nina Wichmann.

13FRIEDRICHSHAFEN


mladi autora, uz podršku nastavnika. „To jača samopouzdanje, pričinjava zadovoljstvo u učenju stranog jezika i djeluje neizmjerno motivirajuće“, kaže PetraRaymond. „Također bi nam bilo drago da

dobijemo pisma čitalaca iz Friedrichshafe-na.“ Da je ovaj projekat izvanredan, te da se dešava tokom cijele godine, upućuje na odr-živost, a time i na to da je u svakom smislu usmjeren na partnerstvo između gradova, slažu se i Petra Raymond i Nina Wichmann, zajedno sa regionalnim direktorom SÜDKU-RIER-a Herbert Guthom. Petra Raymond ide korak dalje pa kaže: „Naša ideja je da neka iz-danja SÜDKURIER-a izložimo u Njemačkoj čitaoni, na našem Institutu i informativnom centru, kao znak interesa za informacije u Friedrichshafenu“. „Na taj način bi se zatvo-rio još jedan krug.“ U svakom slučaju biće zanimljivo: početkom januara počinjemo sa projektom „Sarajevo piše za Friedrichshafen“. Naši čitaoci se već sada mogu radovati veli-kom broju interesantnih tema i njihovim no-vinarskim obradama.

i Goethe-Institut pokreću trajni medijski projekt

tnerskim gradovima

gdje će moći obavljati novinarsku praksu u trajanju od četiri sedmice. Svi prilozi koji se pojave u SÜDKURIER biće sortirani na internetu u jedan dosije.

Dosije na internetu:www.suedkurier.de/sarajevo

PARTNERSTVO

Projekti na istoj razini

NAPISALA BRIGITTE GEISELHART

Partnerstvo između dva grada živi od kon-tinuirane nadogradnje i u prvoj liniji živi

od snage veza među ljudima. Pored toga je-važno da - pored svih postojećih ekonomskih i socijalnih razlika - se ljudi susreću na istoj razini i time pokažu poštovanje i zanimanje. Učenici i studenti iz Sarajeva pišu u listu iz Friedrichshafena na njemačkom jeziku o stvarimakoji se njih dotiču. Stanovnici Frie-drichhafena uranjaju u priče i puštaju da ih se odvede u jedan možda još stran svijet. Kakav primjer uspješnog partnerstva. Projekt koji pokazuje put, projekt od kojeg obje strane mogu profi tirati.

[email protected]

„Uvjerena sam, da će se u toku ove godine, razviti dru-ge obećavajuće dodirne tač-ke, podstaknute člancima u listu SÜDKURIER i sigurna

sam da će se među njima naći i ona u ko-joj Goethe Institut može napraviti svoj produktivni doprinos.“ —Petra Raymond, direktorica Goethe Instituta u Bosni i Hercegovini

„Bilo bi lijepo, kada bi se projekat razvio u cilju raz-mjene između čitaoca SÜDKURIER i autora iz Sara-jeva, gdje bi mladi koji uče

njemački jezik saznali šta je to što pokre-će stanovnike Friedrichshafena, kada mi-sle na Sarajevo.“—Nina Wichmann, direktorica odjela za jezik na Goethe Institutu u Bosni i Hercegovini

„Želimo doprinijeti u podsti-canju razumijevanja između partnerskih gradova. Drago nam je da će mladi ljudi iz Sarajeva pisati za nas, a po-

bjednik takmičenja će raditi praksu u Friedrichshafenu i na taj način doći do novih spoznaja, koje će mu biti od velike pomoći u daljnjem poslovnom životu.“

—Herbert Guth, SÜDKURIER-regionalni direktor SÜDKURIER Bodensee-Oberschwaben

„Sve ono što podstiče kulturu usmjereno je protiv rata. Ovaj citat koji je, Sigmund Freud uputio Albertu Einste-inu i danas vrijedi. U tom smislu je projekat SÜDKU-

RIER i Goethe-Instituta najbolji oblik mirotvornog rada.“—Hans-Dieter Litges,stručnjak i inicijator projekta iz Friedrichshafena

KOMENTAR

azivaju zanimanje i potiču na razmišljanje“. Direktorica SLIKA: GOETHE-INSTITUT

14

Živimo u modernom svijetu. Životni stil ljudi je ubrzan, te stoga doživljavamo otuđivanje. Udaljavamo se od naše po-

rodice, prijatelja, pa i od sebe samih, jer se sve više bavimo svjetskom problematikom. Međutim, ljudi nisu mašine. Oni ne mogu sve sami raditi i izdržavati. Sjećanja, radost ali i bol, prodiru duboko u našu dušu i tamo ostavljaju trag. Hiljade ljudi iz moje domovi-ne nose ožiljke rata. Neki kažu „podijeljena briga je pola brige“. Tuga se prepolovi, a sre-ća udvostruči kada čovjek ima nekoga s kim može sve da podijeli, bez obzira je li ta osoba islamske, katoličke, jevrejske ili pravoslavne vjere. Petnaest godina je dug vremenski peri-od, a kažu da vrijeme liječi rane. U našoj ze-mlji se još uvijek osjećaju posljedice rata – svi smo pod istim nebom.To nebo je protkano predrasudama, sum-njom, zatvorenošću prema drugima ili ne-poznatima. Šta god je bio uzrok rata, sve se ogleda u religijskim shvatanjima ljudi. U jed-nom multireligijskom gradu, poput Sarajeva, takve stvari se najbolje vide. Razumljivo je da su starije generacije veoma konzervativne i zatvorene pa se mnoge predrasude prenose i na mlade ljude, srećom ne na sve. Danas mladi ponovo otvaraju svoja srca i počinju da izgrađuju nove veze. Još uvijek postoji oklije-vanje i predomišljanje, pogotovo u zajedni-cama različitih religija. Niti jedna religija ne propovijeda mržnju i dijeljenje, već ljubav i zajednički život, jer mnogo nejakih mogu za-jedno stvoriti jaku cjelinu. Jedna izreka kaže: „U jednom lancu niti jedan član se ne osjeća usamljeno.”Dakle, može li život biti vrijedan, ako ga ži-vimo sami i samo za sebe? Jedan narod koji bi živio samo za sebe, bio bi isto tako jadan kao čovjek koji živi sam za sebe. Pošto u Bo-sni i Hercegovini politika zadire u sve životne sfere, ujedinjenje različitih etničkih grupa je veoma otežano. Politička budućnost bi mo-gla postati svjetlija i bolja, ukoliko bi ljudi bili spremni da drugima pruže ruku pomire-nja i prihvate različitosti. To se osjeti naroči-

to u danima vjerskih praznika. To su dani u kojima se zaboravi ko čemu pripada, jer svi slave sve zajedno. Krišćani i jevreji posjećuju muslimane, muslimani i jevreji dolaze kri-šćanima na Božić i zajedno sjede u crkvi i svi zajedno obilaze jevrejske porodice na njihov praznik Pesah. To je Sarajevo, to je bilo Sa-rajevo i to će ostati Sarajevo – ako Bog da! A Bog hoće da se poštujemo. Zadržati tradiciju, identitet i dostojanstvo, cilj je svakog naroda, ali nikada ne smijemo nekoga diskriminirati zbog njegove religije. Bosna je imala mračne strane u historiji, ali ova zemlja također ima stanovnike koji će je uvijek izgraditi i zaštiti-ti. Svaki čovjek i svaka religija obogaćuju ovu zemlju, i svejedno koliko je Bosna uništena i uzdrmana, ona je još uvijek jedna mala ze-mlja u sredini Balkana, gdje se sudaraju istok i zapad. Oduvijek je to bila zemlja različito-sti. Doći će bolji dani i rane će zarasti.

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“:

Bez vjerske toleranc NAPISALA

AZRA BUKVA—

SUBOTA, 16. JANUAR 2010.


Grafi t fanova FC Sarajeva. Na grafi tu je naslikano sunce planu (s desna) su džamija, katolička crkva, pravoslavna cČEVRA, AZRIN NASTAVNIK

15FRIEDRICHSHAFEN


Prvi takmičarski prilog od Azre Bukva

ije nema budućnosti

Azra Bukva je rođena 1991. godine u Sarajevu. Tokom i nakon rata Azra je živjela sa svojom sestrom i roditeljima u dvosobnom stanu u Sarajevu. Otac je vojno lice u penziji, a majka službenica u banci. Njena sestra studira medicinu u Sarajevu. Azra se zanima za njemački jezik i njemačku kulturu. U školi uči njemački jezik, ali i kroz knjige, muziku i televiziju. Njen profesor njemačkog jezika u osnovnoj školi je bio Adnan Čevra. U gimnaziji joj njemački jezik predaje Emira Hadžimuratović. Azra ide u 4. razred. Ona učestvuje u programu Centralnog biroa za obrazovanje u inostranstvu da bi dobila njemačku jezičku diplomu (DSD). Maturski rad piše na temu „Jadi mladog Werthera“. Azra kasnije želi da pohađa kurs C1 na Goethe-Institutu. Njena najveća želja je da studira u Njemačkoj ili Austriji.

Projekat: „Sarajevo piše za Friedrich-shafen“, projekat lista SÜDKURIER i Goethe-Instituta Sarajevo, je osmišljen u trajanju od jedne godine. Učenici i studenti koji uče njemački jezik će odmjeriti svoje snage u novinarstvu. U mjesečnim intervalima će mladi autori i autorice dobiti priliku da iz svoje perspe-ktive izvještavaju o interesima partnerskog grada, te o životu i aktuelnim zbivanjima u glavnom gradu BIH. Osmišljen je i specijalni poticaj: na kraju godine će žiri u redakciji Friedrichshafena izabrati najbolji od ukupno dvanaest tekstova i slikovnih priloga. Pobjednik ili pobjednica će biti pozvani u Friedrichshafen, gdje će moći obavljati novinarsku praksu u trajanju od četiri sedmice. Domaćini će se pobrinuti za besplatan smještaj u blizini grada.

Nije upitno da će pobjednik imati dovoljno vremena da obiđe i prekrasno Bodensko jezero.

u dvije različite boje (žuta i crvena), što predstavlja izlazak i zalazak sunca, odnosno istok i zapad. U prvom crkva i sinagoga u Sarajevu kao simbol multuireligijskog grada Sarajeva. SLIKE: ADNAN

Ulaz u Male Daire, jedan od najpopu-larnijih kafi ća u gradu. Orijentalni zvuci u kombi-naciji sa zapadnim tehno-ritmovima čine užitak u kafi , čaju i nargili nezaboravnim.

16

Koliko god da smo mi mladi optimi-stični, veoma teško nam pada da za-tvaramo oči pred stvarnošću. Danas,

ta stvarnost za nas izgleda crno. Iskrivljeni pod teretom naših knjiga, svakodnevno se vozimo u školu javnim gradskim prevozom koji je neorganizovan i prenatrpan. Više ili manje savjesno učimo i ispunjavamo naše školske obaveze. Sve to radimo jer vjerujemo da možemo uticati na našu budućnost, da će nam se otvoriti vrata ako ispunimo formalne zahtjeve – to znači, ako imamo dobre ocjene i ako steknemo dovoljno znanja i iskustva. Takav sistem je u većini zemalja uobičajen: talentovani i uspješni će biti i nagrađeni. Me-đutim, mi relativno rano otkrivamo da život ovdje ne funkcioniše tako. Normativi našeg društva su već odavno pogrešno postavljeni. Mogu li mladi ljudi pod takvim uslovima uopšte nešto uraditi za svoju budućnost? Moja lična iskustva, prilikom upisa u gimna-ziju, su nešto drugačija. Neki učenici su u osnovnoj školi imali dobre ocjene, priprema-li su se za prijemni ispit i položili ga. Postoje i oni koji su također sve to uradili, ali ipak nisu položili prijemni ispit. Drugi su opet to-talno bezbrižni dolazili na prijemni ispit, sa zaključnom ocjenom „zadovoljavajuće“. Je-dan učenik je rekao: „Veoma je jednostavno kad ti je otac poznat“. Potpuno isto se dešava kad želimo na univerzitet ili tražimo posao. Novac i veza su najvažniji. Dakle, nije nika-kvo čudo što sve više mladih napušta zemlju. Mnogi od njih nisu u potrazi za novcem, već respektom. Iako će u drugim zemljama uvi-jek biti stranci, tamo se cijeni njihovo znanje i sposobnost više nego bi to ikada bio slučaj kod njihovih korumpiranih sunarodnjaka. Teško je biti patriota. Ipak, vjerujem da naša zemlja u omladini ima veliki potencijal i posjeduje dobar obrazovni sistem. Ko zavr-ši fakultet bez dijeljenja koverti sa novcem, može reći da ga je pošteno završio. Nažalost, upravo u obrazovnom sektoru – kao i svuda – postoje greške i nedostaci. Pomoć koju do-bijemo od drugih u većini slučaja završi ne

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“: Drugi

Novac i veze NAPISALA

LEJLA DŽANKO—

znamo gdje. Učenici nemaju veliku korist od pomoći sa strane. Primjećujem da su mnogi učenici u gimnaziji zaista izgubljeni, iako su iz osnovne škole došli sa veoma dobrim ocjenama. Jednostavno imaju prevelike pro-puste u obrazovanju. Kad opišu svoje školske učitelje, sve bude mnogo jasnije. Za jednog stranca ili nekoga ko nije upućen, to bi zvu-čalo kao naučna fantastika. Postoje učitelji koji nastavu izvode u alkoholiziranom sta-nju, čitaju novine za vrijeme nastave i dijele ocjene za sastave koji su uzeti sa internetskih stranica. Veoma je tužno da ove učitelje niko ne kontroliše, a još tužnije je da su isti ovi učitelji već na samom početku odustali od nas učenika. Gdje onda možemo naći utjehu i motivaciju? Iako sam svjesna svega ovoga, neću odustati. Nadam se da ćemo naučiti kako da sami sebi pomognemo. Inače se ne-ćemo pomaknuti sa mjesta i bićemo sve više i više izolirani od ostatka svijeta. Omladina je stub društva – kada se dovoljno motiviše i kada joj se dovoljno ponudi. Ako političari ne budu ovo razumjeli, jednog dana će stajati sami zajedno sa svojom djecom.

SRIJEDA, 17. FEBRUAR 2010.


Lejlin razred u školskoj učionici prije časa matematike. USLIKE: LEJLA DŽANKO

17FRIEDRICHSHAFEN


takmičarski prilog od Lejle Džanko

znače sve

Lejla Džanko ima 15 godina i ide u Prvu gimnaziju u Sarajevu. Njen desetogodišnji brat Ernin ide još u osnovnu školu, otac je elektroinžinjer u VW-u Sarajevo, a majka radi u općini. Lejla je odličan učenik, ali naravno još nema tačnu predstavu o tome, za koje će se poslovno zanimanje poslije oprijedjeliti. Prije svega, Lejla se interesuje za novinarstvo, književnost, jezike i kompjutere. Lejla je već kao dijete mnogo vremena provodila čitajući knjige, prema kojima gaji veliku ljubav – ona je već napisala nekoliko kratkih priča. Njezina nastavnica njemačkog jezika u osnovnoj školi je bila Nermina Uzičanin, dok joj u gimnaziji njemački jezik predaje Maida Pašić. Lejla se također već angažovala kao predsjednik razreda. Pored školskih obaveza Lejla dodatno pohađa kurseve njemačkog jezika na Goethe-Institutu, gdje je uspješno položila nivo B1. Lejla bi vrlo rado studirala u Njemačkoj i kasnije se vratila u svoju domovinu. Jer – kao što sama kaže – „Mojoj državi su potrebni mladi i obrazovani ljudi.“.



Učionice su velike i svijetle – ali i pomalo bezlične, bez slika i materijala za nastavu.

Tradicionalna Prva gimnazija u Sarajevu je već dala i dobitnika Nobelove nagrade. Danas se dvorište škole u mnogo-me koristi kao parking.

18 „Sarajevo piše za Friedrichshafen“ tr

Kulturni susreti NAPISALALEA FINCI

—

Sarajevo nije samo glavni grad Bosne i Hercegovine, već važan kulturni centar, koji je poznat u svijetu i na koji smo ve-

oma ponosni. Grad koji po svojim kontura-ma ima formu srca, često je bio igračka vlasti koje su okušavale svoju moć. Svaki uticaj sa strane, ostavio je trag u šarolikom mozaiku današnjice. Sarajevo je također most koji spaja različite civilizacije i svjetske kulture. Stoga se kod nas na malom prostoru mogu sresti različiti narodi i tradicije. Mnogobroj-ni muzeji, restorani, pozorišta, kina i druge znamenitosti, kao i univerzitetski centar, predstavljaju veliki dio čari koju nudi Sara-jevo. Najpoznatiji vjerski centri su Alipašina džamija, Katedrala, Crkva Presveto Srce Isu-sovo i Sinagoga. Mnoge druge građevine iz doba Austro-Ugarske monarhije, kao što su Zemaljski muzej, Vijećnica i dr. privlače ve-liki broj turista iz cijelog svijeta. Prekrasna stara biblioteka se nalazi na obali Miljacke. Takozvana Bosanska crkva, predstavljala je u 10. stoljeću konkurenciju Rimokatoličkoj cr-kvi, koju je zastupao Vatikan u Rimu. Nakon raskola crkve oko 1054. krenula je linija ragra-ničenja između katolika i pravoslavaca uz ri-jeku Drinu. U 15. stoljeću Osmansko carstvo donosi islam i vlada preko 400 godina. Još i danas se osjeća blizina vjerskih raznolikosti i suživot velikih svjetskih religija. Pješače-njem je potrebno samo 15 minuta za obila-zak pravoslavne i katoličke crkve, sinagoge i prekrasne džamije. Današnje Sarajevo živi od velikog broja kulturnih događaja. Mogu se spomenuti nacionalna Univerzitetska bibli-oteka, Umjetnička galerija, Historijski muzej i Muzej književnosti. Sarajevo Film Festival, koji se organizuje svake godine, nam omo-gućava susret sa zvijezdama fi lmske indu-strije. Divno je da u Sarajevu možemo sresti mnoge poznate glumce iz Bosne i Hercego-vine, ali i iz čitavog svijeta. Ovaj internaci-onalni susret fi lmske branše se sastoji od 13 tačaka programa koji se prikazuju na devet različitih mjesta u Sarajevu i privlače veliki broj posjetioca. Veliku atrakciju predstavlja-ju također i Baščaršijske noći. Prilikom 10. i

ČETVRTAN, 25. MART 2010.


Poznati Sebilj u Starom gradu u Sarajevu je i mjesto sSLIKE: LEA FINCI

19FRIEDRICHSHAFEN


eći takmičarski prilog od Lee Finci

kao simbol slobode

11. izdanja je učestvovalo oko 300 umjetnika iz 34 zemlje. S početkom zime, radujemo se tzv. „Sarajevskoj zimi“. Zajednički susreti sta-novnika Sarajeva i umjetnika, predstavljaju važan simbol slobode. Veliko bogatstvo nam predstavlja to što možemo cijelom svijetu prikazati naša pozorišna djela, naše pjesme i običaje. Ne smijemo zaboraviti ni veliki broj muzičkih škola u Sarajevu. U njima mnogi učenici i umjetnici imaju priliku da pobolj-šaju svoj talenat. Ono čemu se posebno ra-dujemo, jeste činjenica da partnerski gradovi Sarajevo i Friedrichshafen, ostvaruju odličnu saradnju na polju umjetnosti. Sa radošću se sjetimo zajedničkih koncerata sa bosanskim i njemačkim učenicima muzike, koji su se odr-žali u Friedrichshafenu.

Svi prilozi serije na internetu:www.suedkurier.de/sarajevo

Lea Finci je rođena 1994. godine u Sarajevu. Ima četvero braće i sestara, roditelji su joj medicinari. Lea trenutno ide u prvi razred Treće gimnazije. Počela je već sa devet godina da uči njemački jezik. Pohađala je također kurseve njemačkog jezika na Institutu za strane jezike „Follow me”. Na Goethe-Institutu je pohađala Kurs B2, gdje joj je Dona Dobrinić predavala njemački jezik. U slobodnom vremenu Lea se posebno interesuje za muziku i sport. Već posjeduje smeđi pojas u karateu i osvojila je brojne nagrade u ovoj sportskoj disciplini – prije svega drugo mjesto na dr-žavnom prvenstvu u Mostaru. Druga omi-ljena aktivnost joj je sviranje gitare, te već tri godine ide na privatnu nastavu. Poslije gimnazije Lea želi studirati na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Najradije bi živjela sa sestrom i radila kao glumica u Njemačkoj. Najveća želja joj je ipak da jednom lično upozna svoju najdražu grupu „Tokio Hotel”.



sastajanja mnogih mladih ljudi.

Vijećnica je sagrađena u 19. stoljeću. Od 1948 je služila kao Narodna i univerzitetska biblioteka, a tokom rata je jako oštećena.

20

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“: I noćna šetnja Starim gradom ima velike čari

Ljubavna izjava jedn

NAPISALANIRVANA BUKVA

—

ČETVRTAK, 22. APRIL 2010.

Sarajevo je grad kojeg obožavaju njego-vi stanovnici, zbog prirodnih i mnogih drugih kontrasta. Ove suprotnosti nisu

ni proizvoljna dekoracija, a ni atrakcija. One su dokaz stoljetnog i višestrukog razvoja ovog grada. Oduvijek se pokušavao uništiti ovaj grad. Kao i davne 1425. Sarajevo se tokom devedesetih godina 20. stoljeća našlo u ratu. U tom periodu je 10.000 ljudi izgubilo živote, a njih 50.000 je bilo ranjeno. Za vrijeme tih strašnih ratnih godina, nisu samo ljudi bili ti koji su patili, već i sam grad, koji nikada nije odustao niti izgubio svoj sjaj. Kroz isto-riju se Sarajevo uvijek dizalo iz pepela. Ljudi su stoljećima bili primorani da dižu grad iz njegovih ruševina i ponovo ga grade. Saraje-vo u svojoj duši nosi talenat svojih stanovni-ka. Ovo je veoma važna osobina originalnog i autentičnog grada. Grad koji se pomoću kreativnih ljudskih postupaka stalno iznova pronalazi, a pri tome uspjeva da zadrži svoje starine, je otvoren i prema sebi i prema svije-tu. Tome je zasigurno doprinijela raznolikost naroda i njihov kulturološki i multinacio-nalni duh. Od 1850. je Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine, provincije tadašnjeg Osmanskog carstva. Nakon progona iz Špa-nije, u Sarajevu su se nastanili Sefardi. Tako su u radijusu od 500 metara nastale Božije kuće četiri najveće monoteističke religije. Tako je 1878. do tada samo orijentalni grad, dobio i dah Evrope. Sarajevo dakle pripada Evropi, kako geografski tako i kulturološki. Krajem 19. stoljeća su nastale mnoge građevi-ne kao što su Vijećnica, Zemaljski muzej, po-šta, tržnica – historijski značajne građevine, koje Sarajevu i dan danas daju duh Austro-Ugarskog doba. Današnja moderna metro-pola mora i može spojiti dešavanja iz proš-losti sa tempom sadašnjosti. Ovo zahtijeva ne samo velike investicije, već i veliki trošak. Na svu sreću, stanovnicima Sarajeva nikada nije nedostajalo talenta, volje i upornosti, pa

ni onda kad se situacija činila bezizlaznom. Mnogi građani napuštaju grad, ali mnogi se i vraćaju nazad. Između ljudi i grada postoji jedna neobična veza. Iako možda posmatrač sa strane ne vidi ništa romantično u tome, ipak je ta veza prisutna i neuništiva. Mnogi historičari, pjesnici i književnici su tokom historije zabilježili svoje utiske o Sarajevu. Tema mnogih napisanih djela bila je ljubav ljudi prema gradu. To je jedna nostalgična, povučena ljubav, koja je opjevana u narodnim pjesmama, poznatim kao sevdalinke. Sve ove


Pogled na Sarajevo sa muslimanskog groblja.

Zaljubljeni u Sarajevu: i noćna šetnja kroz stari grad ima svoju draž.

21FRIEDRICHSHAFEN


om svjetskom gradu

pjesnike je spojila pripadnost domovini, koja se pojavila kao svjetlo u tami svakodnevne nesreće. A kako izgleda sadašnjost? Grad ima šansu da postane muzej prošlog doba, izložba romantične prošlosti, a pri tome da ne izgubi ni jedan jedini korak u dinamici sa-dašnjosti i budućnosti. To je bilo, jeste i biće Sarajevo – jučer, danas i sutra.


Nirvana Bukva studira historiju na Filozoskom fakultetu univerziteta Sarajevo. 24-godišnjakinja počela je učiti njemački jezik tek prije godinu dana. U rodnom Sa-rajevu Nirvana živi sa roditeljima i sestrom koja studira pravo. Nirvanine nastavnice njemačkog jezika su Maja Arifhodžić, Amra Đulan, Svjetlana Maslek-Ramić i Arleta Hadžimuratović. Trenutno planira završetak fakulteta, kasnije bi željela zbog specijalizacije svoj fakultet nastaviti van Bosne i Hercegovine, kako bi se na kraju vratila u Sarajevo da primijeni svoje zna-nje. Nirvana voli biti okružena ljudima koji su spremni konstruktivno raditi i održavati socijalne kontakte. Prije svega želi usavr-šiti poznavanje njemačkog jezika. Nirvana kaže „Sve njemačko je meni jako blizu, ne samo zato što su mnogi udžbenici napisani na tom interesantnom jeziku.“



SLIKE: NIRVANA BUKVA

Glavni grad Bosne i Hercegovine je svjetski grad, koji njegovi stanovnici vole.

22

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“:Sistem studiranja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine nije tako komplikovan ali ni jeftin kako to ljudi sa strane misle

Studenti su ambi

NAPISALEENA MELIĆ I DŽENANA SIRUČIĆ

—

Obrazovanje je za napredovanje Bo-sne i Hercegovine kao i njenog glav-nog grada, koji ima mnogo rana,

tema od ključnog značaja. Obzirom da smo i sami studenti, pokušaćemo da predstavimo „studiranje”. Sistem studiranja nije tako kom-plikovan, ali ni jeftin, kako to ljudi sa strane misle. „Kako nije jeftino“, moglo bi se postaviti pita-nje. Prije svega ćemo podijeliti studente u tri različite klase: Postoje redovni, vanredni i samofi nansira-jući studenti. Redovne studije su diplomski, bachelor, magistarski ili doktorski studij. Vanredne studije su univerzitetska nastava i pohađanje pojedinačnih naučnih nastavnih programa. Da bi se stvorila jasnija slika, mora se riješiti pitanje troškova. Redovni studen-ti za jednu godinu plaćaju 50 EUR, vanredni 450 EUR, a samofi nansirajući čak 600 EUR. Naravno, postoje neke olakšice, kao što je plaćanje u ratama. Umjesto da se odjednom plati 450 EUR, postoji mogućnost da se u pr-vom semestru uplati 225 EUR, a ostatak iz-miri u sljedećem semestru. Za uslove u našoj zemlji je to relativno mnogo novaca, pa mno-gi studenti nemaju mogućnosti da plate, tako da su primorani da rade uporedo sa studira-njem. Roditelji im pomažu onoliko koliko mogu i na taj način uspijevaju da fi nansiraju studij. Naši studenti su veoma ambiciozni, vrijedni i pametni, što mnoge raduje, te im na taj način polazi za rukom da ispune jedan

dio svojih želja. Doduše, mora se spomenuti da studijske takse nisu jedini troškovi s koji-ma se studenti susreću. Pored toga tu su još izdaci za knjige, kopije, internet i tako dalje. Univerzitet ovim novcem pokriva jedan dio troškova, obzirom da država dotira jedan dio u fakultetsku kasu. Kod nas u Sarajevu je stu-diranje tako organizovano, da samo vanredni studenti mogu raditi, jer ostali uvijek mora-ju prisustvovati nastavi. Ovo ima i svoje loše strane, naime vanredni studenti često gube godinu, jer je veoma naporno istovremeno i raditi i učiti. Tako mnogi troškovi ovise o roditeljima, što je naravno veoma teško, jer je nezaposlenost visoka, a prosječna plata iznosi između 400 i 500 EUR. Uprkos lošoj ekonomskoj situaciji, život u Sarajevu je ve-oma miran. Gradom vlada vesela atmosfera, uprkos onome što je grad „doživio i preživio“.

PETAK, 28. MAJ 2010.


Ko u Sarajevu – na slici Filozofski fakultet – želi da studir

23FRIEDRICHSHAFEN


ciozni, vrijedni i pametniKOMENTARPartner kao tema PIŠE BRIGITTE GEISELHART

Novinarski projekt koji su pokrenuli list SÜDKURIER

i Goethe-Institut Sarajevo je već pet mjeseci na dobrom putu. U prilici smo da preko mladih au-tora otkrijemo mnogo toga o hi-storiji bosanskog glavnog grada,

patriotizmu njegovih stanovnika, obrazovanju, naravno o bolnim ranama rata i zajedničkog života različitih religija. To je veoma dobro, jer su to ključne teme egzistencije o kojima i sta-novnici Friedrichshafena žele više saznati. Ono što se u prethodnim člancima jedva spomenulo, jesu aspekti uspješne saradnje partnerskih gra-dova Friedrichshafena i Sarajeva, što zapravo i jeste cilj takmičenja. Na koji način će spokojni grad na Bodenskom jezeru uopšte biti zapažen kod mladih ljudi u poznatom olimpijskom gra-du? Kako se odvija rad u Domu zdravlja Omer Maslić, koji jednim dijelom fi nansira Frie-drichshafen? Šta je to što je dobro u razmjeni učenika i šta bi trebalo poboljšati? Kako mladi vide nove horizonte jednog partnerskog gra-da? Postoji još mnogo pitanja, na kojima bi sa aspekta bosanskih učenika i studenata trebalo poraditi. Naši čitaoci bi se sigurno u sljedećim mjesecima radovali ovakvim člancima

[email protected]

Stari grad je najljepši dio grada u kojem Bo-sanci veoma rado provode svoje slobodno vri-jeme. Tradicionalna bosanska kuhinja je ne-izostavan dio toga. Kroz cijelu Baščaršiju širi se miris ukusnih jela, kao što su pita, ćevapi i sarma. U centru Baščaršije nalazi se česma. Izreka kaže, ko se jednom napije vode sa ove česme, zauvijek ostaje u Sarajevu! Ljudi če-sto posjećuju našu staru Vijećnicu koja se još uvijek renovira i bace pogled na svjetla našeg prekrasnog grada. Vjerujemo da bi bilo suviš-no još nešto reći. Čovjek jednostavno mora sam osjetiti dušu našeg grada. Jedan savjet ipak možemo dati posjetiocima: ko ne želi zauvijek ostati u Sarajevu, neka ne pije vodu sa česme Baščaršije.

Dosije na internetu: www.suedkurier.de/sarajevo

Ena Melić i Dženana Siručić imaju 20 i 19 godina i studiraju germanistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ena se preselila tokom rata, kao dvogodišnje dijete, u Njemačku. Tu je živjela 13 godina i išla u Heusenstammu u gimnaziju dok se sa svojom porodicom nije vratila u domovinu. Dženana također ima veliko interesovanje za njemački jezik i kulturu iako nikada nije bila u Njemačkoj. Obje mlade žene žele poslije fakulteta postati nastavnice njemač-kog jezika. Dženana pored njemačkog jezika govori i engleski, francuski i španski pa bi također željela da radi kao turistički vodič. „Meni su Njemačka i njeni ljudi jako prirasli srcu“, kaže Ena koja često posjećuje svoje njemačke prijatelje. „Moja želja je da upo-znam druge zemlje, ljude i kulture“, kaže Dženana i nada se da će joj se želja jednom ostvariti.

Projekat: „Sarajevo piše za Friedrich-shafen“, projekat lista SÜDKURIER i Goethe-Instituta Sarajevo, je osmišljen u trajanju od jedne godine. Učenici i studenti koji uče njemački jezik će odmjeriti svoje snage u

takmičenju u novinarstvu. U mjesečnim intervalima će mladi autori i autorice dobiti priliku da iz svoje perspektive izvještavaju o interesima partnerskog grada, te o životu i aktuelnim zbivanjima u glavnom gradu BIH. Osmišljen je i specijalni poticaj: na kraju go-dine će žiri u redakciji Friedrichshafena iza-brati najbolji od ukupno dvanaest tekstova i slikovnih priloga. Pobjednik ili pobjednica će biti pozvani u Friedrichshafen, gdje će moći obavljati novinarsku praksu u trajanju od četiri sedmice. Domaćini će se pobrinuti za besplatan smještaj u blizini grada.


Dženana Siručić Ena Melić

ra često je oslonjen na fi nansijsku podršku roditelja.

24

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“:Studentski život između letargije i po-trage za svjetlom na horizontu

Mlada generacija mo

NAPISALASAMRA SEMIĆ

—

Da li je svugdje tako da mladi ni sa čim nisu zadovoljni, ali ništa ne čine da to promijene? Da li je svugdje tako da

se o svemu loše priča, iako većina o tome ne zna ništa? Da li je svugdje tako da ljudi radije zatvaraju oči ili uopšte ne gledaju? Sarajevo – moj rodni grad. Grad sa prelijepom priro-dom i predivnim okruženjem, sa raznolikom arhitekturom. Grad sa bogatom, dijelom po-tresnom istorijom, sa neuporedivim duhom i nepopravljivim optimizmom. Grad kao ni-jedan drugi. Za mene. Za mnoge. Ali nešto ovdje ne štima. Da bih ostala izvan politike izvještavaću sa stanovišta jedne studentice. Studentice, koja pokušava da razumije svo-ju generaciju, ali joj ne uspijeva. Petnaest godina nakon rata – u mnogim segmentima našeg života vlada pravi haos. Naravno, bilo je to teško, jako teško vrijeme. Rane su du-boke, neke dublje od drugih, ali rane ne bi trebale da budu opasne po život. Ne za novu generaciju. Uobičajena fraza kod starijih ovdje glasi: „Pa biće i mora biti bolje“. Svoje nade polažu u nas. Ali kada pogledam većinu svojih kolega studenata, nadam se da ćemo dobiti pojačanje. Ja volim svoj grad i zbog toga sam još više ljuta, jer toliko letargičnih i fl egmatičnih mladih ljudi iz dana u dan ništa ne preduzima. Mi moramo nešto pro-mijeniti, mi moramo poboljšati bar mali dio našeg kosmosa – studij. Nova generacija ne pomišlja na to. Njihovi interesi se zasnivaju na takmičenjima: ispijanje kafe satima, puše-nje jedne cigarete za drugom, non-stop parti-janje, kupovina stvari koje nikom ne trebaju. Umjesto da se angažuju da bi poboljšali nešto u našoj situaciji, oni lijeno sjede po kafi ćima.

Umjesto da ustanu i dignu ruku za promje-ne, oni sjede i pričaju o posljednjoj epizodi nekog reality-show-a. Srećom, ovo je „samo” većina, ali ne i sva omladina u Sarajevu. Ipak se vidi svjetlo na horizontu. Mladi ljudi, ko-jima je jasno da ako oni ništa ne poduzmu, niko drugi neće. Ja sam član više studentskih organizacija. To prije par godina nisam mogla zamisliti. Kada sam počela studirati i vidjela da nama studentima niko sem nas samih ne može pomoći, sinulo mi je. Kada sam sama sebi ličila na Ka inog Josefa K. i uvidjela da većina samo sjedi okolo pomireni sa nezado-

„Nova generacija ne pomišlja na to. Njihovi interesi se zasnivaju na takmičenjima: ispi-janje kafe satima, pušenje jedne cigarete za drugom, non-stop partijanje, kupovina stvari koje nikom ne trebaju.“

Samra Semic

ČETVRTAK, 17. JUNI 2010.


Sarajevski studenti demonstriraju za prilagođenije cijene godišnjih karti za prevoz.

25FRIEDRICHSHAFEN


ra nešto da promijeni

Samra SemiĆ rođena je 1989. godine u Sarajevu. Tokom ratnih godina živjela je sa svojom porodicom u Švicarskoj, gdje je išla u vrtić i prve četiri godine u osnovnu školu. Po povratku u svoju domovinu pohađala je Gimnaziju Dobrinja. Samra je rano otkrila svoju sklonosti prema jezici-ma. S obzirom da je odrasla sa njemačkim jezikom odlučila se za studiji njemačkog jezika i književnosti – što je nije spriječilo da u svoje slobodno vrijeme unapređuje znanje engleskog i francuskog jezika. Tokom druge godine studija odabrana je kao predstavnica studentske organizacije Filozofskog fakulteta (OPSFF) za inter-nacionalnu saradnju. Na trećoj godini studija postaje presjedavajuća komisije za reformu nastavnog plana u studentskom parlamentu Univerziteta Sarajevo. Samrina velika ljubav su putovanja. Stoga se i ona nada da će građani Bosne i Hercegovine uskoro moći bez problema putovati u inostranstvo.



voljavajućom situacijom, morala sam reago-vati. Nisam htjela da budem dio uspavane i ograničene mase. Našla sam istomišljenike. Tako smo počeli da zahtijevamo promjene. Mnogi su odobravali naše namjere. Ironično je da su svi jaki na riječima, ali kad postane konkretno, odjednom svi imaju nekog dru-gog posla. Kada se pohvale dobijaju, tada su svi opet tu. Pored toga sam ponosna na svo-je kolege studente koji zaista pokušavaju da unesu pozitivne stvari u naš studentski život. Tada optimizam ovog grada mene obasja i ja gledam naprijed. Napredak dolazi polako, ali

dolazi. Najčešće nas kritikuju sa svih strana, ali mi se ne damo. Moramo. Zbog nas, zbog generacija nakon nas. Pokušavamo da probu-dimo našu generaciju iz dugogodišnjeg sna. Omladina je jaka. Sigurno je težak put do po-boljšanja i približavanja evropskim standar-dima studiranja, ali to je put koji smo spre-mni da idemo. Jer mora biti bolje, biće bolje. Za nas, za njih, za naš grad.

Dosije na internetu: www.suedkurier.de/sarajevo

Mirni marš kroz grad na dan velikih demonstracijaSLIKE (2): ARIJANA ČAJO

Atmosfera u jednom od najpopularnijih lokala u Sarajevu, „Sloga-Cinema“SLIKA: SAMRA SEMIĆ

26

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“:Putovanje kroz grad i nekoliko savjeta iz prve ruke

Kulturna razno

NAPISALAALMINA ALIĆ

—

Sarajevo nema specifi čnu kuturu koja je prepoznatljiva u svijetu. Ovaj grad je mješavina različitih kultura, kako

istočnih, tako i zapadnih, sa kojima Bosna i Hercegovina kroz svoju dugu historiju održa-va kontakt. Ovu raznolikost kultura najbolje vidimo u glavnom gradu. To je jedna mješavi-na koja se osjeća u svim životnim struktura-ma. Tu su različite religije, zatim običaji koji se ogledaju u različitim vjerskim praznicima. Konačno, ovdje se susrećemo i sa ćirilicom i sa latinicom, kao i sa različitim jezicima. Ov-dje nailazimo na slavenski i na latinski fun-dament, postoje mnoge riječi kako turskog, tako i njemačkog značenja. Sve u svemu, ovdje nastaje jedan bogat oblik izražavanja, na kojem se stanovnicima Sarajeva može za-vidjeti. Tako imamo za stari zanat pravljenja satova tri izraza: „urar“ – dolazi od njemačke riječi „Uhr“, „časovničar“ – od slavenske riječi „čas“ što znači sat i „sahadžija“ – od turske ri-ječi „sahat“. Raznolikost se ne ogleda samo u porijeklu riječi. I tako smo došli do izlazaka. Avantura počinje sa poznatom Baščaršijom. Ovaj naziv se spominje još u srednjem vijeku. Ovo mjesto je izgrađeno u orijentalnom stilu sa mnogo uskih uličica i kafi ća. Kad je Ba-ščaršija sagrađena, važila je za glavnu tržnicu u gradu, što odgovara i njenom nazivu. Ovo malo mjesto, na kojem se vide tragovi iz 500 godina duge prošlosti, još uvijek živi, možda i intenzivnije nego prije. Ono je praktično živi orijentalni muzej. U svakoj ulici i u svakom lokalu se može ljenčariti, dok sjedite na ni-skim stolicama ili ležite na jastucima ispija-jući tursku ili bosansku kafu – sa orijental-nom muzikom u pozadini. Misli odlutaju do starih vremena, navika i tradicija, koji su i da-nas prisutni. Nakon kafe, odlazimo u šetnju glavnom ulicom Ferhadijom. U toku dana je ovdje veoma zanimljivo, možete kupovati u

radnjama i buticima, a ljeti su noći veoma ro-mantične. Lagano prelazimo iz turskog u au-strougarsko doba. Toga smo najočitije svjesni kad ugledamo Katedralu i tržnicu Markale. Tržnica, odnosno „Markthalle“ je izgrađena još davne 1894. godine. Pored nje ne možemo proći, a da ne kupimo voće ili povrće. Polako pada noć ali sad tek počinje pravi život. Ko se raduje noćnom životu i kasnije možda želi plesati salsu, u klubu Hacienda je na pravoj adresi. Ako smo nakon silnog plesanja već pomalo umorni, malo mira u sitnim noćnim satima naći ćemo u Bagdadu, koji se nalazi preko puta Haciende. To je klub u orijen-talnom stilu, sa laganom muzikom, kafom i

SRIJEDA, 21. JULI 2010.


Nekadašnja jedina evangelistička crkva u Sarajevu iz vremgodina prošlog stoljeća smještena Akademija likovnih umjSLIKE: ADNAN ČEVRA

27FRIEDRICHSHAFEN


likost na svim nivoima

nargilom. Još nije dovoljno? Onda idemo u „The Club“ – koji je dobio prvu nagradu za najbolji Lounge-Club iz 120 zemalja. Jedno sam još zaboravila: Ko od vas voli pivo? Ve-ćina, pretpostavljam. Za ljude koji uživaju u čaši dobrog piva je Sarajevska pivnica pravo mjesto. Idealna je za poslovni ručak, jedno-stavno savršeno mjesto za sve prilike. Jesam li Vas sada uvjerila da biste obavezno trebali posjetiti Sarajevo? Nadam se da sam uspje-la. Ako nisam, onda bacite jedan pogleda na „Sarajevo Film Festival“. Sarajevo jednostav-no može za svakoga nešto da ponudi, zar ne mislite i vi tako? Ja vas čekam, Sarajevo ta-kođer.

Almina Alić je rođena 02.10.1991. godine u Makedoniji. U dobi od samo 7 mjeseci preselila se sa roditeljima u Njemačku. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini živjela je sa porodicom u Bochumu. Njen otac je pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, te je stoga 1998. godine uslijedio povratak u Sarajevo. U osnovnoj školi je obnovila njemački jezik, a i kod kuće se mnogo pričalo na njemačkom. Kasnije je pohađala mnoge kurseve, kako ne bi zaboravila jezik. Ove godine je Almina Alić maturirala sa odličnim uspjehom. Sada želi studirati Germanistiku na Univerzitetu u Sarajevu.



Dosije na internetuwww.suedkurier.de/sarajevo

Hotel Evropa potiče još iz vremena Austro-Ugarske monarhije, ali sada ima novi izgled. Nalazi se tačno između osmanskog starog grada i austrijskog centra grada.

mena Austro-Ugarske Monarhije. Ovdje je od 60-ih jetnosti.

28

Deset godina odjela za jezik Goethe-Instituta Bosne i Hercegovine

Od malih počet

NAPISALAMAJA ARIFHODŽIĆ

—

Kada se sjetim početaka odjela za kur-seve pomislim na godinu 2001. i dvi-je male kacelarije u Radićevoj ulici i

razgovor za posao: Filozofski fakultet je pre-poručio 20 mladih profesora koje će Goethe-Institut obučavati. Renate Elsäßer, tadašnja direktorica odjela za jezik je to pokrenula. Od tih 20 profesora i profesorica osam je pri-mljeno u obuku. Počeli smo sa pilot-kursom sa 15 polaznika kursa. Četvoro profesora je nakon pilot-kursa odabrano i zaposleno kao honorarni nastavnici Goethe-Instituta, koji su u početku vodili dva kursa kao Team-Te-aching. Početkom 2003. godine je Felicitas Habouz preuzela mjesto direktorice odjela za jezik. Broj kurseva je stalno rastao tako da smo nakon par mjeseci imali 140 polazni-ka, a u martu 2006. godine već 203. Već pod vodstvom dr. Nine Wichmann, koja je bila direktorica od 2007. do 2010. godine Goethe-Institut Bosne i Hercegovine je nudio dva-naest različitih kurseva na svim stepenima Zajedničkog evropskog referentnog okvira. Ponosni smo na to da imamo godišnje 900 polaznika kurseva. Ponosni smo i na naših 28 honorarnih nastavnika kao i na našu po-nudu kurseva: za mlade od dvanaest do pet-naest godina, za odrasle od šesnaest godina, kao i kurs „Njemačke dječije pjesme“ za skroz male od pet do osam godina. Našu ponudu kurseva smo proširili kroz ponudu kurseva stručnog jezika, kurseva za fi rme i kombi-novane ili „Blended Learning“-kurseve. Naši kursevi se nisu održavali samo u Sarajevu, već i u drugim gradovima i dijelovima Bosne i Hercegovine, jer smo mladim ljudima u svim dijelovima naše zemlje htjeli dati jednaku šansu da uče njemači jezik. Rado se sjećamo ljetnih intezivnih kurseva u Bihaću i prvih ispita, koje nismo održali u Sarajevu već u Bihaću. Od tadašnjih 60 kandidata na ispi-

tima godišnje smo danas došli do broja 800 samo na ispitu „Start Deutsch 1“. U vremenu od 2003. do 2006. godine otvoreni su Centri za nastavna sredstva u svim dijelovima ze-mlje s ciljem da se nastavnicima njemačkog jezika omogući pristup novim materijalima za nastavu njemačkog jezika. Tako danas imamo šest Centara za nastavna sredstva i to u Banja Luci, dva u Mostaru, u Bihaću, Tu-zli kao i u Sarajevu u okviru Biblioteke grada Sarajeva. U okviru seminara za nastavnike njemačkog jezika dolaze nastavnici iz cijele Bosne i Hercegovine da bi se povezali i za-jedno dodatno usavršavali. Svake godine ovaj seminar se održava u nekom drugom dijelu Bosne i Hercegovine. Od 2008. godine Odjel

ČETVRTAK, 5. AVGUST 2010.


Dobar razlog za slavlje ispred Goethe-Instituta u SarajevuSLIKA: GOETHE-INSTITUT

29FRIEDRICHSHAFEN


aka raste nešto veliko

za jezik u okviru PASCH-inicijative sarađuje sa sedam škola u zemlji i sa partnerima inici-jative, prije svega sa Centralom za osnovno i srednje obrazovanje u inostranstvu i DAAD-om kao i sa Njemačkom ambasadom. Koope-racija u obrazovanju je obučila dvije genera-cije multiplikatora i organizovala projekat u osnovnim školama „Regionalna radna grupa RALF“ koji se od 2007. godine neprestano održava istovremeno u dva različita mjesta u zemlji. Pored toga, odjel za jezik je od 2007. godine podržavao učenje njemačkog jezika u predškolskom uzrastu, tako da danas u četiri vrtića (dva u Sarajevu, jedan u Mostaru i je-dan u Banja Luci) Goethe-Institut podržava njemački kao strani jezik.

Maja Arifhodzic je rođena 1976. u Sarajevu. Nakon završenog studija Germa-nistike upisala se na postdiplomskli studij književnosti na Filozofskom fakulteteu u Sarajevu. Od 2001. godine honorarno radi

kao nastavnica na Goethe-Institutu Bosne i Hercegovine. Pet godina je radila na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru kao asistentica na katedri za njemačku književ-nost. Danas radi kao profesorica u gimnaziji Obala u Sarajevu i pored toga predaje u Goethe-Institut na svim nivoima kao i na Blended-Learning kursevima

Projekt „Sarajevo piše za Friedrichshafen“ lista SÜDKURIER i Goethe-Instituta Sarajevo nije ograničen samo na novinarsko takmi-čenje mladih autora, već doprinosi među-sobnom razumijevanju i produbljivanju par-tnerstva između dva grada na svim nivoima. Zbog toga rado objavljujemo izvještaj koji nam je stigao povodom desete godišnjice rada odjela za jezik.


u: Prije deset godina je tu osnovan odjel za jezik.

30

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“:Na tragu jednog neobičnog prijateljstva

Pismeni dokaz

NAPISALASAMRA ŠEHAGIĆ

—

Friedrichshafen? Gdje se u Sarajevu ovo ime može vidjeti? Poznato mi je, neg-dje sam ga vidjela, ali ne mogu da se

sjetim gdje. Pa da, velikim slovima piše na Domu zdravlja „Omer Maslić“. To znaju mno-gi građani Sarajeva, jer svaki dan mnogo ljudi prođe pored. Friedrichshafen je 1996. godine donacijom u visini od 800 000 EUR omo-gućio obnovu ovog doma zdravlja. Njemač-ki grad na Bodenskom jezeru je pomogao i Kliničkom centru Sarajeva, Dječijem domu „Bjelave“ i Hitnoj pomoći. Znatiželjno sam počela da istražujem šta ovaj njemački grad ima sa Sarajevom. Iznenadila me informacija da je Friedrichshafen od 1972. godine njeguje partnerske veze sa gradovima u Evropi, SAD-u kao i sa Sarajevom. Sramim se da o ovome ništa nisam znala. Sramim se što ovo dugo prijateljstvo između dva grada nisam prije doživjela. U Bosni i Hercegovini ljudi naža-lost ne žive više samo od usmeno prenesenih misli i priča. Oni vjeruju samo u ono što sami vide ili dožive, jer opipljivi dokazi su za njih važniji od tvrdnji. Iskreno govoreći, meni su tvrdnje puno draže. Tvrdnja nije završeni proces, postoji mogućnost, da će se nešto još dokazati. Možda su u mojoj domovini građa-ni najzahvalniji, najčešće nesvjesno, na tome da se u toplim ljetnim danima mogu osvježiti čistom vodom. Ovo im omogućava Zeppelin-zdenac, poklon njemačkog grada bosanskom gradu iz 2008. godine. Pijući osvježavajuću vodu ljudi potiču svoju krepkost. Zdenac su 27. oktobra ispred doma zdravlja postavili ta-dašnji gradonačelnici oba grada. To nije samo poklon i spomenik, to je simbol za vječni ži-vot i stalni tok stvari. Friedrichshafen je Sara-

jevu tokom manifestacije „Dani pomoći“ do-nirao mnogo potrebnih medicinskih uređaja. Oba grada imaju vezu koja će vremenom po-stati opipljiva. Ona ne samo da se vidi, ona se i osjeća. Prije dvije godine je slavljeno 35 godina prijateljstva (partnerstvo je za mene u ovom kontekstu previše beznačajno) između Friedrichshafen-a i Sarajeva. Sarajevo je or-ganizovalo kulturne manifestaciju pod nazi-vom „Dani Friedrichshafen-a u Sarajevu“. Svi građani su mogli da uživaju u Zeppelin-izlož-bi ili na zajedničkim koncertima njemačkih i bosanskih učenika. Ovo dugo prijateljstvo oba grada je krunisano monografi jom „35 godina bratstva Friedrichshafen-a i Saraje-va“. U novinarskom projektu „Sarajevo piše za Friedrichshafen“ vidim prekretnicu – a to je mnogo više od vrhunca. Kod vrhunca na

PONEDJELJAK, 16. AVGUST 2010.


Prošlost i sadašnjost: Poznata Nacionalna bibliteka prije r

31FRIEDRICHSHAFEN


velikog prijateljstva

primjer neće biti daljeg razvoja. Zahvaljujući ovom projektu Friedrichshafen će u Sarajevu biti još više poznat. Kroz to će Nijemci u Sa-rajevu biti pozitivno primljeni i hvaljeni, jer ko inače daje našim mladim ljudima priliku, da svoje znanje, svoju kreativnost pokažu izvan granica Bosnei Hercegovine? Projekt daje studentima i učenicima priliku da se dalje usavršavaju. U posljednje vrijeme na internetu puno čitam o novinskom projektu i mladim autorima, koji su uspješno objavili svoje članke u listu SÜDKURIER. To ipak nije razlog zbog kojeg ja svoje misli stavljam na papir. Ovo što ja sada pišem treba da bude dokaz prijateljstva između Friedrichshafen-a i Sarajeva. Napisane riječi nikada ne mogu da izblijede. Onaj koji ne zna nek sada sazna, a onaj koji zna neka ovo nikad ne zaboravi.

Samra Šehagić je rođena 1988. godine u Vlasenici, Bosna i Hercegovina. Tokom rata 1992. godine je izbjegla sa svojom poro-dicom u Švajcarsku i pet godina poslije se vratila nazad u domovinu. 2007. godine je počela studij Germanistike na Filozofkosm fakultetu u Sarajevu. Samra se interesuje za književnost, ali i za lingvistiku. Pored studija radi u studentskim udruženjima, koja pokušavaju da poboljšaju koliko je moguće studij na Univerzitetu u Sara-jevu. Samra se sa velikim zanimanjem posvećuje svojoj radio-emisiji „Studentski parlament“, koja se bavi aktuelnim pita-njima studentskog života. Svoje slobodno vrijeme provodi najradije u prirodi, rado kuha i čita knjige.Njen cilj je da uspješno završi fakultet i da se i dalje angažuje u svom udruženju. Projekat: „Sarajevo piše za Friedrich-shafen“, projekat lista SÜDKURIER i Goethe-Instituta Sarajevo, je osmišljen u trajanju od jedne godine. Učenici i studenti koji uče njemački jezik će odmjeriti svoje snage u novinarstvu. U mjesečnim intervalima će mladi autori i autorice dobiti priliku da iz svoje perspe-ktive izvještavaju o interesima partnerskog grada, te o životu i aktuelnim zbivanjima u glavnom gradu BIH. Osmišljen je i specijalni poticaj: na kraju godine će žiri u redakciji Friedrichshafena izabrati najbolji od ukupno dvanaest tekstova i slikovnih priloga. Pobjednik ili pobjednica će biti pozvani u Friedrichshafen, gdje će moći obavljati novinarsku praksu u trajanju od četiri sedmice. Domaćini će se pobrinuti za besplatan smještaj u blizini grada.



razaranja u ratu (motiv na razglednici) i danas u obnovi. SLIKA: EMIR MAFFKE

Na česmi prijateljstva – poklonu iz Friedrichshafena – se svakodnevno osvježava mnogo ljudi u Sarajevu.SLIKA: SAMRA ŠEHAGIĆ

32

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“:Vlastiti identitet „evropskog Jerusalema“

Gotovo uvijek po

NAPISALA DINA ŠIŠIĆ.............................................................

Već je pola osam navečer, a ja još uvijek sjedim ovdje. Zapravo sam već odav-no trebala biti kod kuće. Mjesec je

ramazana, moja majka ima pune ruke posla i ja bih joj trebala pomoći. Još 15 minuta do iftara – to je ramazanska večera nakon zala-ska sunca, kada se prekida post. Moj stariji brat sigurno već čeka u redu ispred pekare, kako bi kupio somune. Somuni su posebna vrsta peciva koji se jedu za vrijeme ramazana. Ipak još uvijek sjedim na stijeni, samo neko-liko metara ispod stare tvrđave i posmatram svoj grad. Svaki put kad poželim biti sama, dođem ovdje. Oko kamena raste grmlje, tako da se stijena ne može dobro vidjeti. Posjetioci Sarajeva ionako radije odlaze u tvrđavu. Ona je jedno od popularnijih mjesta u Sarajevu. I turisti i mještani u njoj vide mjesto za opu-štanje. Za vrijeme mjeseca ramazana, na ovoj tvrđavi se može čuti ispaljivanje topa, kao znak da je vrijeme posta za taj dan završeno i da počinje večernja molitva. Taj prizor ni djeca ne žele propustiti. Ispred mene pruža se prekrasan pogled: lijevo je Bentbaša, stari put, kojim su ljudi na konjima i magarcima odlazili na Hadž u Istanbul. Na lijevoj oba-li rijeke, nalazi se staro groblje, na kojem su pokopani stranci koji su umrli u Sarajevu. Desno se vidi veličanstvena Vijećnica, koja je izgorila u proteklom ratu i još uvijek čeka na restauraciju. Pogled se proteže preko nekoli-ko džamija, crkvi i mnogo predivnih zgrada iz Osmanskog i Austro-Ugarskog doba. Sve to zajedno, daje našem gradu jednu specifi č-nu, posebnu draž. Danas je 14. dan ramazana. August je i ogromna je vrućina, termometar pokazuje između 30 i 33 stepena. Previše je to za nas, koji nismo navikli na visoke tem-perature. Muslimani poste – za vrijeme rad-nog vremena zaboravljaju na vrućinu i glad. I tako vrijeme brzo prolazi. Već je prošlo pola mjeseca ramazana, Sarajevo se polako pripre-ma za Bajram, a grad će biti u skladu s tim

ukrašen i uređen. Sarajevo je skoro uvijek u raspoloženju slavlja. Ovdje se osim Bajrama slave i katolički i pravoslavni Božić, Nova go-dina, zatim Uskrs i Vaskrs i naravno jevrejski Pesah. Onda opet nastupa mjesec ramazana i sve se ponavlja. Tako Sarajevo čuva svoj iden-titet i ne zovu ga uzalud evropski Jerusalem. Četiri religije koje su ravnopravno zastuplje-ne, žive nesmetano jedna pored druge, a ne-rijetko su i međusobno isprepletene. Zalazak sunca. Sad će puknuti top. Djeca vrište odu-ševljeno i aplaudiraju svom snagom. Svijetla se pale na munarama i čuje se ezan – poziv muslimanima na molitvu. Ponekad se desi da se crkvena zvona priključe ovoj muzici. I pi-tam se, uvijek iznova: Zašto toliko volim ovaj grad? Ne samo zato što je ovo moj grad, što sam ovdje rođena i odrasla, što su moji pri-jatelji i porodica ovdje, što je to moj narod i moj jezik. To je zato što Sarajevo ima dušu, zbog koje sam tu ili se uvijek ponovo vraćam, ma gdje da odem. Ovdje se na relativno ma-lom mjestu može naći sve što je čovjeku po-trebno. Na cijelom svijetu ne postoji mnogo ovakvih mjesta.

ČETVRTAK, 9. SEPTEMBAR 2010.


Tokom ramazana predvečer se naprave redovi ispred pekaSLIKE: DINA ŠIŠIĆ

33FRIEDRICHSHAFEN


stoji neki razlog za slavlje

Dina Šišić je prije nekoliko dana na-punila 18 godina. Trenutno ide u zadnji razred gimnazije u Sarajevu, a nakon toga želi upisati medicinu. „Zato što želim da pomognem drugima“, kaže. U školi se Dina posvetila oblasti prirodnih nauka, ali voli jako i jezike. Na redovnoj nastavi uči engleski, njemački i latinski, a svoje znanje iz njemačkog i turskog jezika usavršava na jezičkim kursevima. U svom ograničenom slobodnom vremenu, rado čita knjige, gleda fi lmove ili piše pripovijetke. Također svira gitaru, a bavila se i tekvandoom. „A volim i kuhanje“, kaže Dina. „Najradije nešto slatko.“




ara. Ljudi stoje u redu da kupe somune, posebnu vrstu hljeba, koji se u ovo vrijeme jede.

Stara tvrđava u Sarajevu: Sa ovog mjesta se ispaljuje top navečer kao znak prestanka posta.

34

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“:Studentski život mimo proslava i manifestacija

Pametan, ali

NAPISAOENES HALILOVIĆ

—

Mladić – nazovimo ga Meho – dolazi iz jednog malog sela u veliki grad da studira. Meho dolazi iz jedno-

stavne kuće, on ne posjeduje puno, ali je jako ambiciozan, pristojan i pametan, zbog toga ga i nešto vuče u Sarajevo. Nažalost nije bio dovoljno pametan da postane redovan stu-dent, zbog toga studira kao vanredan student i plaća 900 EUR godišnje. Možda je bio do-voljno pametan, ali nije imao novca da ne-kome „plati“ da postane redovan student? Pitanje koje sebi postavlja većina vanrednih studenata u Bosni. Kako god bilo. Mehini roditelji su jako ponosni na njega, vjeruju da marljivo uči – ali ne znaju kako sastavlja kraj s krajem. Sve u svemu, treba mu kao studen-tu najmanje 400 EUR mjesečno, i to iako živi u jako malom stanu. Mnogo novca, ako po-mislimo na to da njegovi roditelji mjesečno zarade samo 700 EUR. Moraju se odricati, ali ne daju da Meho to primijeti. Ali Meho nije glup i naravno da su mu poznati fi nansijski problemi njegovih roditelja. On se odriče svega, skoro pa da ne izlazi u Sarajevu i glumi samotnjaka – iako nije takav. Nije svim stu-dentima u Sarajevu ovako. Mnogi imaju sreće da dolaze iz dobrostojećih porodica. Njima je mnogo lakše, jer imaju manji pritisak. Kad Meho otvori svoju knjigu da uči, ugleda svo-je roditelje – i pomisli na to kako je njima. Ne, ovako se ne može skoncentrisati. Meho često u Sarajevu sretne džeparoše. Oni po-kušavaju da ga zagovore i onda mu traže dva eura. Meho zna šta bi se desilo da izvadi svoj novčanik. Uspijeva mu uvijek da ih se riješi, kaže im kako nema novaca, kako je on samo student. Internet je za studij neizostavan, ali Meho u svom stanu nema priključak. Zbog toga često ide u Internetcafé, kao i ove nedje-

lje. Danas će na internetu biti objavljeni re-zultati posljednjeg ispita. I gledaj, položio je. On želi da sačeka da dođe kući, da majci, kao što je obećao, saopšti dobru vijest. On je jako sretan, ništa ne sluteći ulazi u tramvaj. Neki momak sjeda pored njega. Iza njega neko kaže da tom momku da svoj novčanik. Meho hoće da se okrene, ali momak drži nož ispod svoje jakne. Tramvaj je pun ljudi, ali niko ne prilazi u pomoć. Meho gleda oko sebe, svi vide šta se dešava, ali svako okreće glavu, čak i vozač tramvaja. Mehi ne preostaje ništa

UTORAK, 12. OKTOBAR 2010.


U sjaju sunca – Sarajevo u vrućem ljetnom danu

Posebno noću nije uvijek sigurno na sarajevskim ulicama

35FRIEDRICHSHAFEN


nedovoljno pametan?

drugo, nego da lopovima da svoj novčanik. Oni nestaju istog trenutka i sa njima i njegov džeparac za naredne dvije sedmice. Njego-va mama zove odmah nakon što je izašao iz tramvaja. Ona se raduje položenom ispitu. To raduje Mehu. On ne priča ništa o napadu, ne želi da joj pokvari veselje. Ni u policiju ne ide. A zašto bi? Da statistici doda još jedan broj? On nije prvi kojeg su ovako napali. Niko ni-šta ne poduzima, džeparoše nikad ne uhvate. Ne, bolje da ništa ne kaže, svoj novac svakako neće dobiti nazad. Umjesto toga Meho ide u

Enes Halilović ima 20 godina. Rođen je u Tešnju, a srednju školu je završio u Tuzli. Njemački jezik je naučio isključivo kroz gledanje televizije i do sada nije bio niti u Njemačkoj niti u nekoj drugoj zemlji u kojoj se govori njemački jezik. Već godinu dana Enes studira Germanis-tiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Enes se zanima za stripove i japanske mange. Rado crta i bio je član žirija strip-takmičenja koje je organizovao Goethe-Institut i DAAD.




svoj stan, malo plače i razmišlja gdje će naba-viti novac za sljedeće dvije sedmice i od koga ga može posuditi. Međutim, to će biti teško. Meho misli na Sarajevo mimo fi lmskih festi-vala i glamuroznih manifestacija i na hlad-noću u ljudima, koji ne vole one koji nisu iz Sarajeva i ne žele mu pomoći. I to je Bosna. Meho se osjeća sasvim sam.

SLIKA: SULEJMAN BRKA

a. SLIKE: HALILOVIC

Tramvajska stanica: po danu prepuna, noću napuštena – zlatni rudnik za džeparoše

36

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“:Studenti se bore za bolju budućnost

Netolerancija i

NAPISALAAZRA KOČANOVIĆ

—

Različitost kulture, religije, umjetnosti i jezika – to su karakteristike jedne nacije, cijele zemlje. Može se desiti

da naiđemo na nevjerovatno bogatstvo razli-čitosti već u jednom gradu. U ovom slučaju doživljavamo multikulturalne i jedinstvene trenutke – doživljavamo Sarajevo. Ovaj grad je nevjerovatan na jedan poseban način. Nisu zgrade ili muzeji odlučujući simboli grada, to su ljudi. Tu individualnu notu, to nešto po-sebno nalazimo i u melodijama i tekstovima mnogih poznatih pjesama.Mnogobrojni umjetnici i pjesnici su putovali kroz ovaj grad, ne bez toga da su nešto osta-vili za sobom. Bosanski glavni grad je ozna-čen na potpuno drugačiji način. Upravo zbog svoje raznolikosti ovaj grad je patio u proš-losti, ali ipak nije prestao da vjeruje u njeno dobro. Susjedi posjećuju jedni druge tokom praznika, donose kolače, uskršnja jaja ili ba-klavu. Pomažu jedni drugima bez oklijeva-nja. Ukratko rečeno, ljudi vjeruju i vole se i dalje. Ovaj tradicionalno dobar suživot razli-čitih kultura je nekoć ostavio duboke rane, ali se nikada nije ugasio. Najbolji primjer za to su studenti u ovom gradu. Imam utisak da su studenti posljednjih godina posebno aktivni. Oni se bore za svoja prava i konačno imaju uticaj na svoju okolinu. Najvažniji cilj, naša „ideologija“ je za nas jedinstvo. Univerzitet u Sarajevu je omiljen i mladi iz cijele regije studiraju ovdje. Studenti se uprkos poznate prošlosti dobro razumiju i vjeruju u zajednič-ku budućnost. Ono što je posebno pohvalno – stalno dobijamo podršku sa strane. Sve je više saradnje između drugih zemalja ili gra-dova i Sarajeva. Za mnoge mlade ljude posto-ji mogućnost da dobiju stipendiju, da odu na studentsku razmjenu i istovremeno nauče nešto novo. Promjene su moguće, pomažu nam. U ovom pogeldu poseban primjer daje Goethe-Institut, koji je ovdje svima poznat. Šansa za učenje i pored toga, biti u mogućno-

sti da dobiju razne informacije su idealna po-drška mladima. Otvaranje novih vidika i per-spektiva je ono što mi u suštini vrednujemo i trebamo. Sreća u nesreći ovog grada je u tome da mi – kao i mladi – najbolje znamo kako netolerancija može da boli i šta mržnja, za-tvorenost i pogrešna politika mogu napraviti. Ja lično čvrsto vjerujem da je bolja budućnost moguća. Naravno da postoje različita mišlje-nja na ovu temu. Ljudi su kroz prošlost po-stali nesigurni, a mediji i politika ih dodatno iritiraju. Politička propaganda je posljednjih mjeseci posebno bila neizdrživa. Vrijeme iz-bora se približavalo i stranke i njihove parole su nas doslovno gušile. Na svakom koraku plakati, fl ajeri i reklamne emisije. Problem nije u prljavim reklamama stranki, toga ima svugdje. Tvrdoglavost mnogih starijih građa-

SRIJEDA, 17. NOVEMBAR 2010.


Sarajevo – grad sa nevjerovatnim različitostima

37FRIEDRICHSHAFEN


mržnja bole

na kao i smanjena zainteresovanost mladih ljudi su stvarni problemi ove zemlje. Sve dok nova generacija ne dobije dovoljnu podršku i dok se ne obrazuje dovoljno i dok se teško

Azra Kočanović je rođena 1989. Za vri-jeme rata je morala sa svojom porodicom napustiti Bosnu i Hercegovinu i nastaviti život u Švajcarskoj. Prije pet godina se vratila u Sarajevo, završila gimnaziju i krenula na Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Trenutno studira u trećem semestru. Pored studija je aktivna kao član nacionalnog tima svjetske organizacije AI-ESEC, koja organizuje praksu za studente u više od 110 zemalja širom svijeta. Azra je na Goethe-Institutu položila ispit Zentra-le Oberstufenprüfung sa ocjenom odlično i nada se da će uskoro moći otići u Njemač-ku u sklopu studentske razmjene. Pored njemačkog jezika govori tečno engleski i posjeduje dobro znanje francuskog jezika.




probija, promjena je skoro nemoguća. Par-tnerstva koja vjeruju u nas, koja nam omo-gućavaju dalji razvoj su najbolje što nam se može desiti.

Internacionalnost: Sarajevo je privlačno i za studente iz cijelog svijeta

SLIKE: KOČANOVIĆ

38

„Sarajevo piše za Friedrichshafen“:Dva grada – partnerstvo koje prelazi granice

Obrazovanje i

NAPISAOJASMIN AHMETBAŠIĆ

—

Ponedjeljak, 17.30 h. Posljednje pripre-me su u toku, zadaća je urađena, sve-ska i olovka su spremne, fl aša vode je

tu i ja izlazim iz kuće. Usput slušam najno-viju pjesmu njemačake grupe Söhne Mann-heims i pokušavam da razumijem o čemu se u pjesmi radi. Mogu sa ponosom reći da se često nisam osjećao samo kao student svog fakulteta već kao student Goethe-Instituta. Dva puta sedmično sam tamo učio njemački jezik, kulturu, historiju i običaje te zemlje – uvijek sam imao taj osjećaj širine i slobode kada sam komunicirao na njemačkom jezi-ku. Sa svakim novim kursom se osjećam više povezan sa ovom zemljom. Velika želja mi je ispunjena kada mi je Goethe-Institut omo-gućio da odputujem na mjesec dana u Ber-lin. Pet godina kasnije sjedim za računarom i pokušavam da napišem tekst na njemačkom jeziku u kojem trebam čitaocima SÜDKU-RIER-a predstaviti moj grad, koji je udaljen 800 kilometara vazdušne linije, ali ipak tako blizu. Opet taj osjećaj širine. Sarajevo je stu-dentski grad, u kojem živi i studira preko 40 000 studenata. Mnogi sanjaju o putovanjima i novim prijateljstvima. Na svakom koraku se vide znakovi koji ove snove podupiru. Ova-kav znak se može vidjeti na Domu zdravlja „Omer Maslić“. Velikim slovima tamo piše „FRIEDRICHSHAFEN“. Partnerski grad moga grada, koji je uz nas bio kako u dobrim tako i u lošim vremenima. Kroz modernu tehnologiju su danas sve granice virtualno izbrisane. Ali prave granice će tek biti izbri-sane kada prave vrijednosti dođu na vidjelo. Gradovi kao što su Friedrichshafen i Sarajevo nisu povezani autoputevima, vozovima, avi-onima ili internetom, već drugim mostom, a taj most je jezik. Na zvaničnoj web-strani

grada Friedrichshafen stoji „Preći granice, spojiti ljude“. Ovaj grad nam govori, da je to grad koji voli goste i prijateljstva. To isto tvrdi i moj grad, grad u kojem prijateljstva imaju poseban šarm. Posjetiti ovakvog prijatelja bi bila prava radost. Studenti i mladi ljudi u Sarajevu čekaju na liberalizaciju viznog reži-ma za zemlje Šengenskog sporazuma. Kada ovo vrijeme konačno dođe, mladi ljudi moje zemlje će vidjeti kako je lijepo bez granica, kada gradovi kao što je Friedrichshafen žive među tri države i gdje se stanovnici ponašaju kao da su u jednoj državi. Ponovo će vidjeti besmislenost ratova i izgubljenog vremena. Sarajevo je grad koji je bio pod najdužom op-sadom i grad koji je bio jako razrušen. Frie-

UTORAK, 7. DECEMBAR 2010.


Na kursevima Goethe-Instituta ima mjesta i za zabavu i kr

39FRIEDRICHSHAFEN


još jednom obrazovanje

drichshafen je takođe doživio sličnu sudbinu u Drugom svjetskom ratu. Moguće je ponov-na obnova Sarajeva, a mladi ljudi treba da olimpijskom gradu vrate stari sjaj. Recept je jednostavan: obrazovanje i još jednom obra-zovanje. Treba učiti o drugim gradovima, dr-žavama, kulturi i ljudima, treba učiti strane jezike, investirati u tehničko obrazovanje i kroz to postati centar znanja i novih tehnolo-gija. Prijateljski gradovi će nam sigurno pru-žiti ruku i pri tom pomoći. Od drugih učiti možemo samo ako se približimo jedni drugi-ma. Zbog toga trebamo učiti kulturu i jezik drugih i tek onda upotrijebiti njihove ideje. „Koliko jezika govoriš, toliko vrijediš.“ Davno sam čuo ovu izreku. Danas znam da je tako.

Jasmin Ahmetbašić ima 26 godina. 2003. je počeo svoj studij Elektrotehnike na Univerzitetu u Sarajevu i paralelno sa studijom počeo je učiti njemački jezik. Kao mladi inžinjer rado bi počeo sa obukom u oblasti telekomunikacije, možda da i u Njemačkoj stekne iskustvo u radu i studiju. Prije svega bi želio da poboljša svoje znanje njemačkog jezika i za to je našao savršene uslove u Goethe-Institutu. Jasmin voli da se druži sa ljudima i da nje-guje socijalne kontakte. Njegovi hobiji su fotografi ja, muzika, ples i internet. Njegov životni moto je: „Sve je moguće, samo ako se ima volja za to“.




reativnost. SLIKE: AHMETBASIC

Pogled na Sarajevo.

40

Sarajevo je vrij

Friedrichshafen/Sarajevo – Sarajevo je uvi-jek vrijedno putovanja. Ovo iskustvo je ima-lo 19 učenika gimnazije Karl-Maybach i gi-mnazije Graf-Zeppelin. Prije sedam dana su

se u okviru tradicionalne razmjene učenika zaputili u partnerski grad Friedrichshafen-a zajedno sa svojim nastavnicima Eberhard Brugger, Rebekka Schnell i Dagmar. Povratak dječaka i djevojčica se očekuje danas popod-ne. U bosnaskom gradu je bilo mnogo toga da se vidi i doživi. Kao i uvijek, težište je bilo na boravku u porodicama i na kontaktu sa uče-

• Učenici iz Friedrichshafena u posjeti Goethe-Institut-a

• Informacije o novinarskom projektu SÜDKURIER-a


SUBOTA, 9. OKTOBAR 2010.


Radovali su se susretima ljudi iz partnerskih gradova (s desna): Petra Raymond, direktorica Goethe-Instituta,direktor odjela za jezik (drugi red, drugi s lijeva), natavnici Eberhard Brugger, Rebekka Schnell i Dagmar Madpiše za Friedrichshafen“.

41FRIEDRICHSHAFEN


edno putovanja

nicima škole domaćina, Prvom gimnazijom u Sarajevu. Izlet u Srebrenicu, u kojoj su posje-tili memorijalni centrar strašnih zločina koji su se desili tokom rata između 1992. i 1995. će sigurno još dugo ostati u pamćenju, kao i posjeta muzeju „Tunel” (tunel je tokom op-sade Sarajeva bio jedina mogućnost izlaska iz grada). U srijedu poslije podne su učenici pozvani u posjetu Goethe-Institutu Bosne i Hercegovine. Grupu su dočekali direktorica instituta Petra Raymond i Heinrich Stricker, direktor odjela za jezik, Sabina Đapo-Rizva-nović, koordinatorica odjela za jezik, Franz Kaufmann, ataše za kulturu Njemačke am-

basade i Heike Link, lektorka DAAD-a su odvojili vrijeme za goste, čija posjeta je bila najavljena u lokalnim medijima. U inspi-rativnim razgovorima se nije radilo samo o tome, da se dobije zanimljiv uvid u zadatke i ponudu kulturnog instituta Savezne republi-ke Njemačke već i o projektu „Sarajevo piše za Friedrichshafen“. Novinarski projekt, koji zajedno vode SÜDKURIER i Goethe-Institut i oji traje već od početka godine, se polako ali sigurno nalazi pred ciljem. U Decembru će žiri odlučiti, koji od autora i autorica će dobi-ti nagradu, a to je praksa u trajanju od četiri sedmice u lokalnoj redakciji SÜDKURIER-a.

Sabina Đapo-Rizvanović, koordinatorica u dojelu za jezik, Heike Link, lektorica DAAD-a, Heinrich Stricker, der (sasvim desno) sa učenicima iz Sarajeva i Friedrichshafen-a i učesnicima novinskog takmičenja „Sarajevo

42

Prekretnica u p

Sarajevo/Friedrichshafen – Samra Semić je pobjednica novinarskog projekta „Saraje-vo piše za Friedrichshafen“ koji je u organi-zaciji SÜDKURIER i Goethe-Instituta Bosne i Hercegovine trajao više od godinu dana. Dvadesetjednogodišnja studentica germani-stike, čiji je takmičarski prilog pod nazivom „Mlada generacija mora nešto promijeniti“ objavljen u junu, bila je presretna – a može se radovati i četvorosedmičnoj praksi u lokalnoj redakciji SÜDKURIER u Friedrichshafenu koji će najvjerovatnije započeti nakon zavr-šetka ljetnog semestra u julu. Samra je žiri pod vođstvom šefa regionalnog ureda Her-berta Gutha uspjela ubijediti zrelim stilom izražavanja i izvanrednom novinarskom na-

darenošću te kritičko-ispitivačkim aspektom svoga članka.Nesvakidašnja završnica jednog nesvaki-dašnjeg projekta: Na proslavi u prostorija-ma Goethe-Instituta u Sarajevu uposlenica SÜDKURIER-a, Brigitte Geiselhart, je oda-brana da na kraju svečane i veoma zabavne večeri u svom pohvalnom govoru objavi ime pobjednika i dodijeli nagradu. „Ostanite i dalje ambasadori između Sarajeva i Frei-drichshafena“, doviknula je Petra Raymond, direktorica Goethe-Insituta Bosne i Herce-govine svim mladim autorima i autoricama, pohvalila njihov trud i prikazala značaj par-tnerstva između dva grada u pravom svjetlu. „Sarajevo ima mnogo dobrih prijatelja u Frie-

• Svečana dodjela nagrada u Sarajevu

• Samra Semić pobjednica novinarskog takmičenja

• Akcija lista SÜDKURIER i Goethe-Instituta

NAPISAO WILFRIED GEISELHART

PETAK, 28. JANUAR 2011.


Ovako sijaju pobjednici: Slika sa svim mladim autoricama i autorima, odgovornim iz Goethe-Instituta, DAAD

Samra Semić je pobjednica novinskog projekta „Sarajevo piše za Friedrichshafen“ i raduje se praksi u trajanju od četiri sedmice u SÜDKURIER-u.

43FRIEDRICHSHAFEN


artnerskim aktivnostima

drichshafenu“, kaže direktorica Insituta.„Ovdje se nije radilo o domaćoj zadaći ili o is-pitu, već o samostalnom pisanju i objavljiva-nju članka na pola stranice u jednoj njemač-koj novini. To je iziskivalo dosta hrabrosti i prevazilaženja unutarnjih prepreka“, naglasio je Heinrich Stricker, direktor Jezičkog odjela. „Saradnja između lista SÜDKURIER i Goet-he-Instituta predstavljala je dodatni napre-dak u partnerskim aktivnostima“, riječi su gradonačelnika Andreasa Branda, čiji pisani pozdrav je pročitao Wilfried Geiselhart.„Jednom mjesečno smo ja i mnogi drugi ljudi u Friedrichshafenu s nestrpljenjem čekali da pročitamo izvještaj iz Sarajeva“, piše grado-načelnik: „Na taj način smo uspjeli saznati mnogo toga o željama, brigama i nadama mladih ljudi u našem partnerskom gradu.“ Inicijator projekta i dobar poznavalac Sara-jeva iz Friedrichshafena, Hans-Dieter Litges, šaljivim riječima je dao naslutiti nove aspek-te i vidike koji će partnerstvu dva grada i u budućnosti dati novi elan. Anna-Maja Kova-čević iz Ravensburga, koja trenutno apsol-vira praksu u Goethe-Institutu, je u svojoj osvježavajućoj prezentaciji prikazala Frie-drichshafen u najboljem svjetlu.Prisustvo Claudije Busch, prvog sekretara za kulturu u Njemačkoj ambasadi u Sarajevu te ostalih eminentnih gostiju, prijatelja par-

tnerstva dva grada i predstavnika medija je dokaz da su i ljudi u glavnom gradu Bosne s velikim interesovanjem pratili ovoj projekt koji prelazi granice države.Specijalni gost iznenađenja bio je rado viđeni bivši gradonačelnik Josef Büchelmeier koji zbog jednog drugog projekta iz oblasti kul-ture boravi u Sarajevu. Bio je gost večeri koja će svim učesnicima i prisutnima još dugo vre-mana ostati u sjećanju.

Galerija slika na internetu:www.suedkurier.de/bilder

„Friedrichshafen dobro uti-če na mlade novinare. Imao sam priliku to doživjeti 1999. godine kada sam u sklopu razmjene učenika boravio na Bodenskom jezeru.“

Haris Bilalović, radijski novinar iz Sarajeva

„Do riječi su došli sasvim obićni ljudi, a ne samo funk-cioneri i u tome je ležao šarm čitavog projekta. Možda ćemo imati nastavak sa Im-periom?“

Josef Büchelmeier, bivši gradonačelnik Friedrichshafena

„Svi učesnici projekta su po-bjednici. Mladi novinari su dobili priliku da saopće svoja razmišljanja, a čitaoci su do-bili informaciju iz prve ruke.“

Claudia Busch, Prvi sekretar u njemačkoj Ambasadi u Sarajevu

„Ja pišem ono što mi je na umu, a u Njemačkoj ne posto-ji cenzura. Iskreno, smatram da je to neophodno za dobro novinarstvo.“

Lejla Džanko, autorica priloga u februaru

„Ovaj projekt je za mlade lju-de predstavljao izvanrednu priliku da se dokažu i izvan svog studija i svoje zemlje.“

Samra Šehagić, autorica priloga u augustu

„Za ljude u Sarajevu ovaj pro-jekt je bila izvanredna prilika da pokažu potencijal koji nji-hov grad ima da ponudi.“

Heike Link, lektorica DAAD-a

D-a i saradnice SÜDKURIER-a, Brigitte Geiselhart. SLIKE: GEISELHART

Slavlje za sve učesnike je bila zvanična dodjela nagrada u Goethe-Institutu Bosne i Herce-govine.

44 | SÜDKURIER NR. 301 |

SRIJEDA, 29. DECEMBAR 2010.

Medijski projekt

Friedrichshafen/Sarajevo – Radi se o zna-čajnom projektu koji se tokom godine razvio u primjeran uzorak saradnje između lista SÜDKURIER i Goethe-Instituta u Bosni i Hercegovini i na taj način dao važan dopri-nos jačanju partnerstva gradova. Dvanaest mjeseci su mlade autorice i autori učestvova-li na novinarskom takmičenju „Sarajevo piše za Friedrichshafen“ i čitaocima lista SÜDKU-RIER pružili priliku da zavire u njihovu sva-kodnevnicu.„Ovaj projekt je pokrenuo dijalog između naše dvije zemlje, a mi smo uvijek isticali da je upravo to naš cilj. Ovako nešto se ne dešava svaki dan i zaista predstavlja nešto posebno“, naglasio je Heinrich Stricker, direktor Odjela za jezik na Goethe-Institutu. „Fascinantan je stepen percepcije priloga mladih novinara. Pri tome ne mislim samo na činjenicu da su oni objavljeni, već posebno na činjenicu da se pri tom radi o njemačkom dnevnom listu koji našu saradnju prezentira njemačkoj javnosti, predstavljajući istovremeno i direktnu vezu izmađu partnerskih gradova Sarajeva i Frie-drichshafena. Dakle, izvanredan primjer raz-mjene koja se zaista odvija u oba smjera“, izja-vila je direktorica Instituta dr. Petra Raymond.

Azra Bukva, Lejla Džanko, Lea Finci, Nirvana Bukva, Ena Melić i Dženana Siručić, Samra Semić, Almina Alić, Samra Šehagić, Dina Ši-šić, Enes Halilović, Azra Kočanović i Jasmin Ahmetbašić uspjeli su nama, građanima Fri-edrichshafena, svako na svoj osoben način približiti religiju i historiju, umjetnost i kul-turu, obrazovnu politiku i studentski život, brige i potrebe mlade generacije, ali i sve one stvari koje se dotiču partnerstva dva grada. U raznovrsnim, ali kako stilski tako i sadr-žajno izvanrednim takmičarskim prilozima moglo se prepoznati mnogo toga – ali uvijek i svugdje ljubav prema Sarajevu, jednom zai-sta veličanstvenom gradu. „Bez religijske to-lerancije nema budućnosti“, „Novac i veze su sve“, „Kulturološki susreti kao simbol slobo-

AutoriAzra Bukva,Autorica članka u januaru 2010 „Bez religijske tolerancije nema budućnosti“

Lejla Džanko,Autorica članka u februaru 2010 „Novac i veze su sve“

Lea Finci,Autorica članka u martu 2010 „Kulturološki susreti kao simbol slobode“

Nirvana Bukva,Autorica članka u aprilu 2010 „Izjava ljubavi jednom svjetskom gradu“

Ena Melić (Slika) &Dženana Siručić,članak u maju 2010 „Studenti su ambiciozni, vrijedni i pametni“

Samra Semić,Autorica članka u junu 2010 „Mlada generacija mora nešto promijeniti“

Almina Alić,Autorica članka u julu 2010 „Raznolikost kultura na svim nivoima“

Samra Šehagić,Autorica članka u augustu 2010 „Pisani dokaz velikog prijateljstva“

„Izvanredan primjer razmjene koja se zaista odvija u oba smjera,“

Petra Raymond, Direktorica Goethe-Instituta u Bosni i HercegoviniDina Šišić,

Autorica članka u septembru 2010 „Skoro uvijek postoji razlog za slavlje“

Enes Halilović,Autor članka u oktobru 2010 „Pametan, ali ne dovoljno?“

Azra Kočanović,Autorica članka u novembru 2010 „Netolerancija i mržnja nanose bol“

Jasmin Ahmetbašić,Autor članka u decembru 2010 „Obrazovanje i opet obrazovanje“

• Okončano novinarsko takmičenje „Sarajevo piše za • Uspješna saradnja između SÜDKURIER-a i Goethe-Instituta u • Proglašenje pobjednika 26. januara u Sarajevu

Učenici i nastavnici gimnazija „Graf Zeppelin“ i „Karl Maybach“ su u oktobru ove godine posjetili Goethe-Inisali se o projektu „Sarajevo piše za Friedrichshafen“.

45FRIEDRICHSHAFEN


jača partnerstvo gradova

de“, „Izjava ljubavi jednom svjetskom gradu“, „Studenti su ambiciozni, vrijedni i pametni“, „Mlada generacija mora nešto promijeniti“, „Raznolikost kultura na svim nivoima“, „Pi-sani dokaz velikog prijateljstva“, „Skoro uvi-jek postoji razlog za slavlje“, „Pametan, ali ne dovoljno?“, „Netolerancija i mržnja nanose bol“ i „Obrazovanje i opet obrazovanje“. Pod tim naslovima i uvijek na vidljivom mjestu je objavljeno dvanaest interesantnih tekstual-nih i slikovnih priloga. Na svu sreću projekt je ostvario dimenzije koje uveliko prevazila-ze prvobitno zamišljene okvire. U Sarajevu smo kao još jednog partnera uspjeli pridobiti Njemačku službu za akademsku razmjenu (DAAD) i njezinu lektoricu Heike Link. Či-taoci u Friedrichshafenu su u jednom dodat-nom tekstu mogli saznati nešto više o radu Goethe-Instituta u Sarajevu i desetogodišnji-ci rada Odjela za jezik. Osim toga smo nepo-sredno nakon objavljivanja svakog od takmi-čarskih priloga u Goethe-Institut u Sarajevo slali deset primjeraka novina za koje je tamo vladalo veliko interesovanje. A sada prelazi-mo na uzbudljivi dio, a to je, koja autorica odnosno autor je pobjednik takmičenja i kao nagradu će dobiti četvorosedmičnu praksu u

regionalnoj redakciji lista SÜDKURIER u Fri-edrichshafenu. Odluku je donio žiri pod vo-đstvom šefa regionalnog ureda lista Herberta Gutha, šef redakcije vijesti Andreas Ambro-sius i koordinatorica projekta Brigitte Geisel-gart. Odluka će biti objavljena 26. januara na svečanosti u organizaciji Goethe-Instituta u Sarajevu. Tim povodom će uposlenici lista SÜDKURIER Brigitte i Wilfried Geiselhart, te iniciator projekta i dobar poznavalac Sa-

Sveprisutno razumijevanje među narodima


Ne, ovdje se ni u kom slučaju nije radilo o nečemu kratkog daha ili o prolaznom

zanosu! Cijelu godinu dana su SÜDKURIER i Goethe-Institut u Bosni i Hercegovini usko sarađivali. Napisano je bezbroj e-mailova, vođeno nebrojeno telefonskih razgovora. Prilično spor početak je iz mjeseca u mje-sec razvijao vlastitu dinamiku. Obje strane su uložile i vrijeme i dušu u projekt koji bi sa svakog aspekta mogao biti epohalan. Da li se trud isplatio? Kakvo pitanje. Učenici i studenti iz Sarajeva koji uče njemački jezik pokazuju hrabrost, angažman, a prije svega

KOMENTAR

Friedrichshafen“ Bosni i Hercegovini

svoju sposobnost, pišu o svom životu, svojim brigama i potrebama i naravno o svojim če-žnjama i nadama. Čitaoci u Friedrichshafe-nu s interesovanjem očekuju šta ovi mladi ljudi imaju da kažu, postaju dijelom njiho-vog života i iz prve ruke saznaju više o bo-sanskohercegovačkom glavnom gradu koji je u ne tako dalekoj prošlosti mnogo propatio. Sveprisutno razumijevanje između naroda u pravom smislu riječi. S okončanjem 2010. godine se ni u kom slučaju ne završava sarad-nja dva partnerska grada. U sljedećoj godini će jedna mlada autorica ili jedan mladi au-tor iz Sarajeva započeti svoj četvorosedmični praktikum u redakciji lista SÜDKURIER – što s nestrpljenjem očekujemo. Ali već sada možemo izvući pouku iz projekta „Sarajevo piše za Friedrichshafen“. Partnerstvo između Friedrichshafena i Sarajeva je dokazalo da raspolaže ogromnim potencijalom – takođe i saradnje između lista SÜDKURIER i Goet-he-Instituta u Bosni i Hercegovini. Na tome ćemo i dalje raditi. [email protected]

rajeva Hans-Dieter Litges otputovati u glavni grad Bosne i Hercegovine. Na put će ponijeti i par pozdravnih riječi gradonačelnika Frie-drichshafena Andreasa Branda. Očekuje se da će se među gostima, osim naravno autora, nalaziti i svi sudionici projekta, ali i pred-stavnici Njemačke ambasade te mnogobrojni prijatalji partnerstva dva grada.

nstitut u Sarajevu, susreli se sa mladim autorima i inform-

Istinski razlog slavlje pred Goethe-Institutom u Sarajevu: Prije deset godina ovdje je oformljen Odjel za jezik. SLIKA: GOETHE-INSTITUT

46

SUBOTA, 30. JULI 2011.


U životu se uvij

Moj zadnji dan u SÜDKURIER-u i jedan od posljednjih ovdje u Frie-drichshafenu. Neće mi biti jedno-

stavno rastaviti se od ovog idiličnog grada cepelina i njegovih fantastičnih ljudi. Najvje-rovatnije će mi prilikom rastanka tu i tamo krenuti koja suza, iako sam mišljenja da se tu radi o prilično napornoj navici sentimen-talnih ljudi. Kao studentica germanistike iz

Sarajeva nikad nisam mogla ni pomisliti da ću se nekada naći u redakciji nekog lista kao praktikantica. Zahvaljujući projektu „Saraje-vo piše za Friedrichshafen“ i marljivim ljudi-ma koji su to omogućili, napustila sam po-znato okruženje i uskočila u avanturu zvanu Friedrichshafen. Prije otprilike mjesec dana sam po drugi put osjetila zrak oko Bodenskog jezera. S radošću sam očekivala Sedmicu par-tnerskih odnosa. Postalo mi je jasno koliko je važno, ali prije svega kako je prelijepo, nje-

NAPISALA SAMRA SEMIĆ

Samra Semić, studentica iz Sarajeva, partnerskog grada Friedrichshafena, završila je praksu u lokalnoj redaSLIKA: DIETERLE JÖCHLE

Samra Semić je provela mjesec dana kao praktikantica u redakciji SÜDKURIER-a u Friedrichshafenu

47FRIEDRICHSHAFEN


ek vidimo dvaput

govati prijateljstvo. Od tog momenta osjećaj topline i dobrodošlice nije prestajao. Jedna misao je bila konstantno prisutna: Friedri-chshafen služi za primjer. Osjetila sam silnu želju da i moj grad raspolaže istim angažma-nom i istim entuzijazmom kada je u pitanju prijateljstvo između Friedrichshafena i Sara-jeva. Zašto ne koristim riječ „partnerstvo“? Ja ovdje nisam zatekla partnere, već sam našla prijatelje i ponosna sam da sam i sama mogla tome malo doprinijeti. Moram se pohvaliti da mi je možda i uspjelo da kod nekih ljudi raz-bijem postojeće predrasude. Naravno da sam i sama naučila dosta toga. Na primjer, sitnice vezane za jezik (izbjegavati korištenje prete-rita u govoru), kulturološke razlike (prilikom javljanja na telefon uvijek reći svoje prezime), različite gastronomske navike (slatke kokice! Ne stavljati kečap na picu!) i još mnogo toga.

akciji lista SÜDKURIER u Friedrichshafenu.

ProjekatSamra Semić je pobjednica projekta i novinarskog takmičenje „Sarajevo piše za Friedrichshafen“, kojeg su organizovali SÜDKURIER i Goethe-Institut u Sarajevu. Kao nagradu dobila je poziv za četvorosedmičnu praksu u SÜDKURIER-u. Doživljaje koje je zabilježila možete pročitati i nawww.praktikum.suedblog.deSpecijalni prilog:www.suedkurier.de/sarajevo

Ali najveća i najmnogobrojnija saznanja sam prikupila na području novinarstva. Moje iskustvo po pitanju svakodnevnice u redakci-ji moglo bi se uporediti sa mojim iskustvom u vožnji bicikla. Znam voziti bicikl, a znam i formulisati tekstove. Svi uvjeti su ispunjeni: znam voziti i poznajem najvažnija saobraćaj-na pravila. Problem je međutim u tome da ja bicikl poznajem samo kao sredstvo za rekre-aciju, a ne kao vozilo u saobraćaju. Možete pretpostaviti da sam tu i tamo imala malih problema. Onda sam počela učiti. Najjedno-stavnije stvari, kao što je preći ulicu sasvim normalno i bez ikakve hektike ili da na sema-forima za bicikla postoje senzori i da biti vo-zač bicikla tu i tamo može biti veoma opasno. Ali u četiri sedmice mog boravka sam sve to naučila, ali i zavoljela. Friedrichshafen tako-đe. Uspostavljena je posebna veza, prožeta ogromnom gostoljubivošću, susretljivošću i vedrinom. Kao što se u narodu kaže: „U ži-votu se uvijek vidimo dvaput.“ A to da sam ja već jednom bila ovdje, jednostavno ćemo ignorisati.

48

Documents

SARAJEVO PIŠE ZA FRIEDRICHSHAFEN - Goethe-Institut · Jedan čitalac lista „Südkurier“ je to najbolje opisao u svom pismu: „Ovo je zaista krasan oblik aktivnog partnerstva.“