Sanja Roic Frane Petric Komentator Petrarke Prilozi 1995

7/21/2019 Sanja Roic Frane Petric Komentator Petrarke Prilozi 1995

1/11

R o i S., Frane P e t r i komentator Petrarke, Prilozi

41-42

(1995), str. 25-35

FRANE P E T R I KOMENTATOR PETRARKE

S N J R O I

(Filozofski fakultet,

Zagreb)

25

UDK

I30.HI 091)

Izvorni znanstveni

l a n a k

Primljen: l L X. 1995.

1 e u filolokim spisima Frane P e t r i a sa stanovita talijanske filolo

gije u najzanimljivije pripada i t a n j e Petrarkina soneta drijelo i san (Lettu

ra sopra il sonetto di Petrarca

a gola e il sonno) 1 R i j e

je o i t a n j u - k o

mentaru VII.

p j e s n i k o g

sastavka, soneta

iz

Petrarkina

Kanconijera,

odnosno

Rerum vulgariumfragmenta.

2

Navest

e m o

stoga sonet II uriginalu

3

i u hrvat

skom prijevodu:

4

1 Spis

je

tiskan u knjizi F Patrizio.

a

citta

felice. Il

Barignano o dialogo d onore. Discorso

della

diversita de furori poetici. Lettura sopra il sonetto del Petrarca: la gola, el sonno, e l ociose piume,

Giovan Griffio, Venezia, 1553. Kasnije P e t r i nije objavljivao l i n e komentare.

I n a e njegovi p j e s n i k i sastavci, ponajprije sonet kojim z a k l j u u j e dijalog Il Delfina ovvero del

bacio (Delfina l o poljupcu), nisu visoko ocijenjeni. z potonji sonet, Vidi Amor che nel bel candido

seno ovdje moemo spomenuti da je, bez obzira na

p j e s n i k u

vrijednost, osoben autorski sastavak.

Usp. Francesco Patrizi da Cherso,Leuere

ed opuscoli inediti

(Pisma i neobjavljena manja djela), ur.

Danilo Aguzzi Barbagli, Istituto Nazionale degli Studi sul Rinascimento, Firenze, 1975, str. 164. Jedan

Petrarkin stih (RVF,

CLXXX,

9) navodi

P e t r i

i u svojim t e h n i k i m spisima (Sopra l arenamento del

Po di

Ferrara , usp. Francesco Patrizi da Cherso, nav. djelo, str. 239 odnosno 317; r i j e jeo dvijeverzije

teksta.

2 Prvi prijevod tog P e t r i e v a teksta na hrvatski, na poticaj prof. dr. Ljerke Schiffler, s a i n i l a je

autorica ovih redova. Prijevod je u rukopisu.

3 Usp. Francesco Petrarca, Canzoniere, Testo critico e introduzione di Gianfranco Contini.

Annotazioni Daniele Ponchiro1i, Einaudi, Torino (1964), 1980

(8.

izdanje). Ovo k r i t i k o izdanje na

kojem se temelje i Lectw ae Petrarce vjerno

je

Vatikanskom kodeksu 3195 Kanconijera, za koji

je

od

1886. godine utvrdeno

da

predstavlja definitivnu i velikim dijelom l a s t o r u n u redakciju teksta. I n a e

u e t r i e v u tekstu Lettura .. transkripcija ovog soneta tek mjestimice odstupa od navedene. Naeg

i t a t e l j a koji poznaje talijanski jezik moda iznenaditi odstupanja od suvremenih ortografskih pravila,

no za toskansku varijantu talijanskog knjievnog jezika u 14 s t o l j e u forme su

k a r a k t e r i s t i n e .

4

Usp. Francesco Petrarca,

Kanconijer

-

II

Canzoniere,

priredio Frano

a l e

SN Liber,

NZ

Matice hrvatske, Hrva,tsko fi olokodrutvo,

Zagreb-Dubrovnik,

1974. Prevoditelj VII sonetajeMate

Maras, usp. nav. djelo, str. 21.


2/11

26 R o i S.

Frane

P e t r i komentator

Petrarke

Prilozi 41 42 (1995), str. 25 35

La gola e l somno et rotios piume

anno del mondo ogni vertli sbandita,

ond e dal corso suo quasi smarrita

nostra natura vinta dal costume;

et e si spento ogni benigno lume

del ciel, per cui s informa humana vita,

che per cosa mirabile s addita

chi vol far d Elicona nascer fiume.

Qual vaghezza di lauro, qual di mirto?

Povera e nuda vai philosophia

dice la turba al vii guadagno intesa.

Pochi compagni avrai per l altra via:

tanto ti priego pili, gentile spirto,

non lassar la magnanima tua impresa.

drijelo i san i danguba sred perja

svaku su krepost prognali sa svijeta,

pa nam je narav na s t r n p u e snijeta,

s njena je tijeka lo o b i a j stjera;

i tako zgasnu svaka blaga vjera

u svjetlo s neba to nam ivot preta,

da poput stvari

u d e s n e

se sreta

tko rodit rijeku s Helikona smjera.

Tko eli mirtu, tko jo eli lovor?

Bijedna gola, ti, mudrosti, bjei

takav je mnotva pohlepnoga govor.

Drugim e putem imat malu drubu:

stoga te molim, ljupka duo, tei

da

v e l i a j n u

n

napusti slubu.

Zbog e g mladi P e t r i izabire Petrarku? Zbog e g upravo taj njegov

nctom navedeni sonet? Zato ga u k l j u u j e u svoje prvo vanije djelo, tiskano

kao zbirka, miscel/anea kojim se predstavlja znanstvenoj javnosti? Koliko nam

je poznato z literature o P e t r i u na ta pitanja jo nije dan iscrpan odgovor.

5 U svojoj studiji o e t r i u Lina Bolzoni navodi samo daje i t a n j e ... pisano 1551. godine te da

autor njemu r i j e po r i j e otkriva skrivena z n e n j u

j ziku

ritmu tog sjajnog soneta. Usp. Lina


3/11

R o i ,

S., Frane P e t r i komentator Petrarke, Prilozi 41 42 (1995),

str.

25-35

27

Koliko nam je pak poznato

iz

literature o Petrarki, u nizu

Lectura

Petrarce

ovaj sonet (RVF VII) jo nije komentiran.' No, to ne

z n a i

da sonet nije bio

zapaen, i t a n i komentiran, kako prije P e t r i e v a i t a n j a tako i u s l i j e d e i m

s t o l j e i m a .

Nakon prvih est soneta - (a RVF, da se podsjetimo, broji 366 sastavaka),

od kojih se prvi, RVF I, Voi ch'ascoltate in rime sparse il

suono,

o b r a a i t a t e l j i m a

i iznosi temu

Knnconijera p r e d s t a v l j a j u i

tako neposredno autora, dok ostali

govore o pjesnikovoj zaljubljenosti (II i III), o rodnom mjestu ljubljene (IV), o

njezinu imenu (V), o plamu pjesnikove strasti i Laurinoj vrlini - VII. sonet bitno

odudara od prethodnih: tematski je s r e d o t o e n na usrdnu molbu prijatelju (ili

prijateljici, ako slijedimo Foscola, no svakako

t r e o j

osobi, izvan odnosa

Bolzoni, 'universo

dei

poemi possibili. Studi

su Francesco

Patrizi dil

Cherso

(Univerzum

m o g u i h

epova. Studije o FP. s Cresa), Bulzoni, Roma, 1980, stc.

22.

U knjizi Isidom

K a m a l i a Francesco

Patrizzi

(sic )

(1529-1597)

nella cultura e sapratutto (sic ) nella poetica cinquecentesca

RP.

u kulturi

i

nadasve u esnaestostoljetnoj poetici), Novo Doba, Split, 1930, dijelu autocove doktocske disertacije

obranjene

na

S v e u i l i t u u Fribourgu u vicacskoj, nema nikakvih podataka o ovom

P e t r i e v u

djelu.

O

P e t r i e v u

je

i t a n j u

do sada jedini

k r i t i k i

tekst objavila Ljerka Schiffler, P e t r i e v o

k r i t i k o i t a n j e

Petrarkina

soneta drijelo isan,

u:

ista,

Izhrvatske filozofske

batine,

Odjel za povijest filozofije Centm

za povijesne znanosti u Zagrebu, Zagreb, 1980, str. 121-135. Autorica

i s t i e

da je P e t r i jedan od

plVih

naih petrarko]oga, a u

e t r i e v o j

analizi vidi teologijsko-filozofijsku sintezu Platona i Augustina

koja se o i t u j e u prevodenju Petrarkinih simbola na jezik filozofije.

6 Konzultirali smo Lecturae

Petrarce

l VII u izdanju Accademia patavina di scienze, lettere ed

arti i Ente Nazionale Francesco Petrarca (izd. Olschki, Firenze). Koristit m o u ovom tekstu uobi

a j e n u

kraticu za Petrarcin Kanconijer, RVF (Rerum vulgarium fragmenta). Petrarkino se remek

djelo navodi i kao Rime sparse (Rasute rime), prema automvoj definiciji iz RVF I, u

1.

stihu.

Zahvalnost za aktualne podatke u talijanskoj kritici o RVF dugujem profesoru Massimu

Marassiju,Universita Cattolica del

Sacm

Cuore, Milano, a

za

k r i t i k o i t a n j e

ovog teksta pmfesoru

arku

M u l j a i u

Freie Universitiit, Berlin.

Rad je dovren za vrijeme studijskog boravka u Berlinu 1995. godine, koji mi

je

o m o g u i l a

zaklada Alexander von Humboldt iz Bonna.

7 U 16. s t o l j e u su RVF VII komentirali Vellutello i Daniello,

u o b i a j e n i

egzegeti, a nakon Pe

t r i a

Rinuccini ( i t a n j e iz 1561, u izd. Torrentino). Prije Carduccija i njegova

s i n t e t i k o g

komentara

(zajedno s Ferrarijem) valja svakako spomenuti knjievnike Vittorija Alfierija i Giacoma Leopardija.

Ovaj potonji citira 10. stih: Povera e nuda vai filosofia (sic ) u svojoj biljenici-dnevnikuZibaldone,

3383--3385 u: Giacomo Leopardi, Tutte le

opere,

uredio Walter Binni

uz

suradnju

E.

Ghidettija,

Sansoni, Firenze,

1969,

sv.

II,

str.

845--6.

U kratkoj prozi pod

naslovomPanniovverodellagloria

(Parini

ili

o slavi) Leopardi ponovo navodi

filosofia, povera anch'essa e nuda come canta

il

Petrarca,

u:

Giacomo Leopardi,

Operetle

marali, uredio Cesare Galimberti, Guida, Napoli, 1986, str. 221-2. U

rukopisu Leopardi, i n a e komentator jednog izdanja Kanconijera, u p u u j e na Petrarkin stih.

Ugo Foscolo u svojoj komentiranoj antologiji Vestigi

della

stona del sonetto italiano dilll'anno

MCC al MDCCC

dri da je RVF VII odgovor na sonet Giustine Levi Perotti, kojim ga ona pita

r i l i i

li

eni teiti

p j e s n i k o j

slavi.

U n a t o

primjedbama k r i t i a r a , pa

i

nekim vlastitim opaskama, Foscolo

veli: sigurno je sonet

La

gola,

il sonno,

.. Petrarca napisao kao stihovani odgovor ovome (misli na

sonet lo VO ei pur

drizzar queste

mie piume koji se navodi u cijelosti). Usp. Edizione nazionale delle

opere

di Uga Foscolo,

vol. VIII, Prose politiche eletterarie (1811-1816), Le Monnier, Firenze, 1933,

str.

128.

Tuje

tezu,

m e u t i m

opovrgnuo Carducci, ustvrdivi da se radilo o falsifikatu

iz

16.

s t o l j e a .

U

sp.

G. Carducci, Saggiarulle Rime

di

F

Petrarca

sopra argomenti

starici,

morali e

diversi,

Vigo, Livomo

1876, str. 3-4.


4/11

28

R o i , S., Frane P e t r i komentator Petrarke, Prilozi 41 42 (1995),

str.

25-35

Petrarke i Laure), a i odnos spram i t a t e l j a

>Noi

... iz l soneta) biva u Vl .

sonetu prenesen na drugi plan, jer se odnosi na publiku, recipijente koji treba

da prosude (ili pak osude) rad toga drugog j e s n i k o g ja.

Vanost ovog soneta o i t u j e se dakako u njegovoj kolokaciji (Petrarkin

izbor), te

u O b i a j e n o

pomnoj autorovoj razradi

f o n i k e

strukture sastavka.

8

Svakako, nije

s l u a j n o Sto

je

P e t r i

odabrao upravo taj sonet za svoje

i t a n j e :

srediSnje mjesto Sto ga filozofija u njemu zauzima o j n o moralnim opaskama

o aktualnom nestanku vrline

m o g u u j u

komentatoru daljnje insistiranje na toj

polarizaciji u protureformacijskom duhu, e m u je i

n e

bio sklon, a odsustvo,

gotovo prazno mjesto i t a t e l j a zauzima, mogli bismo tako r e i , novi i t a t e l j ,

e t r i sam. i n j e n i c a Sto e t r i pristupa svojevrsnom dijalogu s Petrarkom,

odnosno

IO

se p r i k l j u u j e Petrarkinu dijalogu s prijateljem, posve je u duhu

renesansne tradicije kojoj obojica pripadaju: Petrarca kao njezin

z a e t n i k , ili

bolje r e e n o z a e t n i k renesansnog humanizma, a

P e t r i

kao predstavnik re-

nesansne filozofije, koji filozofira u njezinoj tradiciji, a istodobno uspijeva biti

originalan. P e t r i e v o i t a n j e stoga postaje svojevrsnim dijalogom dvojice mis-

lilaca,' t e m e l j u j u i ga na vlastitoj t r u n o j (filozofskoj) i moralnoj i d e n t i n o m

e t i k o m

stavu) kompetenciji. Time biva ponuden i novi, virtualni

e t v e r o l a n i

slocni odnos P c t r a r c a - p r i j a t e l j - P e t r i - i t a t e l j ) , a imat

m o

ga na umu u

daljnjem izlaganju.

U svom komentaru, to ga

je

1899. a i n i o zajedno sa Severinom Ferrarijem,

prvih

sedam soneta

za

ivota gospe Laure

iz ima

Francesca Petrarke Giosue

Carducci, znameniti pjesnik, filolog i erudit devetnaestostoljetne Italije, iznosi

s l j e d e e : (Autor) ohrabruje prijatelja da nastavi studije knjievnosti i filozofije.

8

r o u a v a j u i

f o n i k u strukturu

Kanconijera

Maria Picchio Simonelli je prvoj kvartini VII.

soneta zamijetila unutranji protu-pjev monoasonance:

La gola e l sOmnO/let [ ati ase piume

anno

dal

mOndO/ ogni vertU

sbandita

ondJe dal cOrsO/lsuo quasi sma.rrita.

Usp. Figure foniche d l etrarca ai petrarchisti, Licosa, Firenze, 1978,

str.

36. Isticanje e l e g i n o g

vokala,

pa

apostrofa koja

se

iri na cijeli prvi katren, pored evidentne vokatIvne funkcije, stoji i kao

f o n i k i odraz Petrarkine melankolije, o i t o v n e u poeziji i pismima. Th Petrarkina melankolija

n a v j e u j e melankoliju koja e kasnije postati jednom od temeljnih karakteristika modernog intelek

tualca.

9

S v j e d o i

o tome fundamentalno djelo Paula Oskara Kristellera, Eight

Italian

Philosophers o

the Italian

Renaissanee, Stanford University Press, Stanford,

1964;

usp. i dopunjeno j e m k o izdanje

Ibid, Acht Philosophen der italienischen Renaissanee,

Acta humaniora, Weinheim,

1986.

Osmorica

filozofa o kojima jc r i j e jesu: Petrarca,

VaBa

r icino, Pica, Pomponazzi, Telesio, Patrizi Bruno.

Poglavlje

o s v e e n o

Patriziju

P e t r i u ) j e

na str. 95-108, odnosna

bibliografija

n str. 163-4. Kristeller

u svom djelu objedinjuje

s v e u i l i n a

predavanja

i j i

jc

cilj bio obuhvatna, premda saeta studija o

filozofiji talijanske renesanse s obzirom na njezine glavne zastupnike, na temelju njihovih tekstova u

dUhovno-povijesnom kontekstu epohe.


5/11

R o i ,

S.,

Frane P e t r i knmentatorPetrarke, Prilozi 41--42 (1995), str. 25-35 29

om sonetu postoje dva predavanja odrana na Firentinskoj Akademiji,

jedno Varchijevo od

15.

travnja 1543. (Pr.fior.lez.vol.II), a drugo Ann. Rinucci

nija (Firenze, Thrrentino, 1561); jedno i t a n j e F Patrizija

0 (La citta felice

i drugi

svesci, Venezia, Grifio

s i c . ~ ,

1553)

....

2.

Na p o e t k u svoga

i t a n j a Frane e t r i

navodi cjeloviti Petrarkin sonet

te p r e l a z e i na komentar p o i n j e ovako: Ovaj je uzvieni i u d e s n i

sonet

- a u

tome su suglasni svi komentatori - Petrarca uputio jednom svom prijatelju (no

tko je taj prijatelj ne zna se izvjesno ) .. 12 Sonet je okarakteriziran - u Petrarkinu

duhu - dvama pridjevima, kao uzvien i u d e s a n , no kada

je r i j e

o komen

tatorima, pored Varchija, za koga moemo pretpostaviti da ga

je

poznavao, ostali

nam nisu pregledni. Thk 1560. godine

e t r i

e objaviti predgovor ponovljenom

izdanju djela Giulija Camilla Oelminija (oko 1485-1544), jednom od znameni

tih komentatora

Kanconijera,

ali ne i ovog soneta. No to ne z n a i da su mu

Camillovi komentari Petrarke bili ranije nepoznati

l3

Osoba kojoj se Petrarca

o b r a a nije s t o n o u utvrdena, a Carducci u svom komentaru navodi da se

svojedobno mislilo na Boccaccia, kao i na Levi Perottijevu,

no

te su hipoteze

o d b a e n e

Tek

je

G. Salvo Cozzo ukazao na vjerojatno dotad nepoznati i ne

objavljeni Camillov komentar koji se nalazi u Vatikanskoj biblioteci i gdje stoji

da bi taj prijatelj mogao biti Tommaso Caloria iz Messine, koji

jc

to zasluio

zbog svojih latinskih studija. I Thmmaso iz Messine bio je doista Petrarkin pri

jatelj, prezime mu jc bilo Caloiro (varijante Caloira, Caloria), a ivio je izmedu

1302. i 1341. Petrarca ga je bio upoznao u Bologni, za stUdija, oko 1322. godi

ne. Znameniti je pjesnik bio veoma potresen Thmmasovom preranom

m r u

u

Messini,

te

u pismima njegovoj r a i ali za njim i nalazi i j e i utjehe (Familiares,

IV

10 i

IV

11), a spominje ga i u pismu IX,

2.

Thmmaso

je spomenut

i u

Trijumfu

1

Odnosi se, dakako, na Franu P e t r i a . P e t r i e v o

i t a n j e

Petrarkina soneta citiramo u ovom

radu prema naem prijevodu u rukopisu (usp. bilj. 2 u ovom radu).

O e t r i e v u odnosno Patrizijevu porijeklu, imenu i kasnijim mitovima oko toga usp.: Cesare Va-

soli, A proposito di

Francesco

Patrizi, Gian Giorgio Patrui, Balda Lupa/ino e F/acio lllirico. Alcune

precisazioni

, u:

L wnanesimo in

Istria,

ur. Vittore Branca i Sante Gradotti Olschki, Firenze, 1983,

str. 37-61. I n a e , n a j e e se navodi

P e t r i e v o

pismu Valoriju iz 1587. kao potvrda njegova stava o

vlastitom imenu, domovini i slavenskom porijeklu.

11

Usp. Giosue

Carducd

Edizione Nazionale delle Opere, XXX tom, Ricordi autobiografici.

Saggi e frammenti, Zanichelli, Bologna, 1961. (pretisak), str. 281-285. Carducci (1835-1907) je bio i

prvi talijanski nobelovac, ali i glasoviti filolog i z d a v a starih tekstova.

12

Usp. prijevod, str.

2.

Usp. bilj. 13 u ovom radu.

13

Upravo

P e t r i

Camillu Delminiju dati nadnevak il divino, boanski((.

14

Usp. G. Carducci, nav. djelo, isto i opirnije o tome, Francesco Lo Pareo, Francesco Petrarca

e lornmaso Caloiro all lJniversitil di Bologna, Galeati ed., Imala, 1932, str. 126. Tekst Salva Cozzija,

Il

sonetto del

Petrarca:

La

gola

e

l

sonno

et

/ otiose piurne, secondo il codice vaticano

3195 bio

je

tiskan

u

b1.sopisu

Cultura, 1888, vol.

9

nn. 1 5 ~ 1 6 . Delminijev je komentar prepisan u dva izdanjaKanconijera,

IZ 1501. i 1514. godine.


6/11

30

R o i S. Frane P e t r i komentator Petrarke, Prilozi

41-42

(1995), str. 25 35

LjubaviY

P e t r i veli da se Petrarkin prijatelj

..

pritisnut siromatvom - o i t o -

vao da eli napustiti

p r o u a v a n j e

filozofije i posvetiti se

nekom

korisnijem

nauku koji donosi v e e plodove.

Ono

to je

k a r a k t e r i s t i n o

za P e t r i e v o

i t a n j e

soneta

jest vrlo brzo odustajanje

od pukog komentara

i osvjetljavanja

pojedinih tamnijih mjesta u sastavku. Jer,

njemu

se - kako sam veli - i n i da

u prvih

12

stihova soneta Pjesnik eli navesti razloge koji su u ljudskim duama

proizveli toliki prezir spram svete filozofije, a u posljednja dva iznosi pohvalu

prijatelju koja je ovom potonjem trebala biti milija od bilo e g a drugog. I tu

P e t r i i s t i e kako

komentatori

zaboravljaju ono najvanije, a to

je

da

je

Petrarca

bio p l a o n i a r - pa tako i

ne

mogu

na

pravi n a i n komentirati ni ovaj, a ni druge

njegove

p j e s n i k e

sastavke.

Ovaj sonet, i s t i e na

komentator,

ne

pripada

ljubavnoj tematici, a ni na

mjera mu nije tajnovita: on naime Obiluje tajnovitom i dubokom p l a t o n i -

kom filozofijom i teologijom17 Nakon

te

premise

P e t r i

u

punom

smislu

te

r i j e i

preuzima ulogu privilegiranog

komentatora

VU Petrarkina soneta u

svjetlu

p l a t o n i k e

filozofije.

U vezi s dvama prvim stihovima - a i s t i u i dvojnu ulogu i m e n i k o g para

drijelo i san U O b i a j e n u pojavu Petrarkina dualizma/dvojnosti, odmah zatim

p o t v r e n u p l u r a l i z m o m / t r o j n o u

n a v o e n j e m

dangube sred perja) -

P e t r i

izlae pravi mali p l a t o n i k i traktat o tri due, odnosno tri snage, vegetativnoj,

osjetiInoj i umnoj, pri e m u je

ona

prva svojstvena i biljkama, s p o m i n j u i i

pjesnike koji su pjevali o ljudima pretvorenim u biljke (tu e t r i v j e r o j a t n o misli

na drevne autore,

poput

pitagorejaca ili Ovidija, a

i z r i i t o

navodi Ariosta i

Dantea). Zanimljiva je e t r i e v a opaska da bi Dante filozofski bio bolje i n i o

da

je

rekao kako su se u umu pretvorili pohotljivci i prodrljivci, a

ne oni to

su sami sebi oduzeli ivo . ' drijelo u Petrarke, prema P e t r i u z n a i ili pre-

15 Taj

je

rano

preminuli Petrarkin kolega

ostao

zabiljeen stihovima Trijumfa Ljubavi (1honfo

d'Amore), rv 58-64, gdje pjesnik ali za vremenom to su ga zajedno bili proveli Bologni, na Sve

u i l i t u te se s bolom dui pita Chi mi ti talse

Sl

tasta dinanzi,/ senza 1 qual non sapea maver un

passo?

(Tko

mi te oduze ispred o i j u / t e h e bez koga

ne

znadoh

u i n i t i

ni koraka?) Usp.

Francesco

Petrarca,

Canzoniere, Trionji e poesie latine,

nav. djelo, str. 504, stihovi 62--4. Opirnije o Thmmasu

Caloiru vidi u: Dizionario biografico degli italiani (DBI), (Biografski r j e n i k Talijana), sub voce, tom

16, Enciclopedia italiana 'freccani,

Roma,

1973.

16 Usp. prijevod, str. 3. Zanimljivo je

da e t r i

navodi dimenziju v e i ) za plodove, a ne kva

litetu (ev. bogatiji), i m e p o s v j e d o u j e svoj moralni stav.

17 Usp. isto, str. 4.

za

Platona

Petrarca

dri

da

je Npn nceps

philosophiae.

O Petrarkinoj zasluzi

za novi odnos

prema Platonu

u renesansi, usp. P.D. Kristeller, nav. djelo, str.

8-9

(poglavlje o Petrarci).

18 Petrarka u dijalogu Secretum

spomenuti

podjelu

due na

tri dijela:

na razum kojije

u glavi,

na srdbu u srcu i

na

poudnu

o

podno

grudi: usp.

Francesco

Petrarca,

Secretum, Liber secundus

in

Prose,

Uf.

E. Carrara, Ricciardi, Milano-Napoli, 1955, str. 122.

19 Usp. prijevod, str. 4-5.


7/11

R o i S Frane P e t r i komentator Petrarke, Prilozi 41-42 (1995), str. 25-35

31

komjerno jelo ili prekomjerno p i e ili neumjerenu pohotu

..

a kao potkrepu

komentator navodi i r k u poslovicu koja u prijevodu glasi.

Thst

trbuh ne a a

bistar umjO U Carduccijevu navedenom komentaru

i t a m o

da su ova prva dva

stiha

o i t o

preuzeta iz Tita Livija, koji pripovijeda o Hanibalovim vojnicima

u Capui i njihovom preputanju snu, vinu i prefinjenim jelima, te metresama

kao i neradu Dekade, III, knjiga III), a navodi i mjesto iz Danteova Pakla, XXIV,

47-8 (

..seggendo in piuma/in fama non si vien

..

). P e t r i

m e u t i m

insistira

na snu, koji b u h v a a poroke dviju snaga, pa je to drugi razlog gubitka vrline, a

t r e e je danguba sred perja, pri e m u se - veli on - tu ne radi o postelji, kao

to su mislili neki komentatori, jer time Pjesnik ne bi rekao nita novo s obzi

rom na ono to je

v e

ranije rekao za san22

P e t r i

zapravo tu

z a m j e u j e

Pe

trarkinu izravnu vezu s Platonovim Fedrom i krilima to ih z a v r e u j u razumne

due. Da je perje u Petrarkinu p j e s n i k o m jeziku metonimija za krila, P e t r i

dokazuje n a v o d e i i druga mjesta u sastavcima iz RVF kao to su CCCLX, 137;

cCLxrv

6-8;

CCVII,l i 9; CLXXVII, 3-4 i 10; XXXVII,

102-3

te u njima nalazi

p o t k r e p l j u j u e primjere za svoju tezu.

Krepost

iz

2. stiha za P e t r i a predstavlja i djelatne i spekulativne vrline, ali

ne univerzuma, nego se

o g r a n i u j e i s k l j u i v o

na ljudsko. Jer svijet je, dalje,

po njemu, ono ljudsko, ljudi sami, to bi bilo p o t v r e n o

4.

stihom. za glagol

prognati komentator dri da

je

najprimjerenije upotrijebljena

[ r i j e

S.R.].

Jer, prognati i nije drugo do protjerati nekoga s mjesta gdje je r o e n i gdje je

navikao ivjeti. Nakon toga, na komentator Petrarku prispodobljuje peri

pateticima odnosno p l a t o n i a r i m a

b u d u i

da je tri boanske djelatnosti (stva

ranje predmeta, Obrtanje njihova n a e l a u vlastitu korist i

r e e

pretvaranje tih

istih predmeta, zbog boanske blizine, u savrene) naveo u stihovima

an-

conijera (rv,

3;

XXIII,

121;

xxv

5;

CCXXVII,

9-11).

Narav je na s t r a n p u e snijeta, skrenuta u zlo, jer narav

je

oduvijek bila

(narav cjelokupne ljudske vrste) sklona zlu. Slijede sada uzroci koji nastaju

voljom Neba, boanskih stvari, s l i j e d e i miljenje usuda. Varchi je ovo mjesto

komentirao kao sukladnost Petrarkina miljenja miljenju astrologa, naime da

su ljudske sklonosti i navade ovisne o nebeskim utjecajima. U tom kontekstu,

sukladno miljenju

p l a t o n i a r a

o razumnim duama koje

o k r e u

nebesa,

e t r i

navodi sklonosti to ih o v j e k o v o j prirodi podaruju pojedini planeti, odnosno

2

Usp. isto, str. 6-7. Usp. medutim i komentar GuidaBezzole, prema kojem su Ql:lose

piume.:

Documents

Sanja Roic Frane Petric Komentator Petrarke Prilozi 1995