SAŢETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA

1. NAZIV GOTOVOG LIJEKA

OXIMAL

7,5 mg, tableta

15 mg tableta

meloksikam

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV LIJEKA

Jedna Oximal 7,5 mg tableta sadrži 7,5 mg meloksikama.

Jedna Oximal 15 mg tableta sadrži 15 mg meloksikama.

Za popis pomoćnih supstanci vidjeti poglavlje 6.1 "Popis pomoćnih supstanci".

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Tableta.

OXIMAL 7,5 mg su svijetlo žute, okrugle, tablete sa utisnutim “OM 7,5” sa jedne strane i

glatkom površinom sa druge strane.

OXIMAL 15 mg su svijetlo žute, okrugle, tablete sa utisnutim “OM 15” sa jedne strane i glatkom

površinom sa druge strane.

4. KLINIČKE POJEDINOSTI

4.1 Terapijske indikacije

-kratkotrajno simptomatsko liječenje naglog pogoršanja osteoartritisa, -dugotrajno simptomatsko liječenje reumatoidnog artritisa i ankilozirajućeg spondilitisa (vrsta artritisa koja uzrokuje bol i ukočenost oko kičme).

4.2 Doziranje i način primjene

OXIMAL tablete namijenjene su samo za oralnu upotrebu. Tablete treba progutati sa vodom ili

drugom tekućinom za vrijeme obroka. Ako je potrebno da uzmete dvije tablete, morate ih uzeti

zajedno, kao jednu dozu.

Neželjeni efekti se mogu umanjiti primjenom najmanje djelotvorne doze kroz najkraće moguće

vrijeme (vidi poglavlje 4.4). Periodički treba procijeniti potrebu za simptomatskim liječenjem, te

efekat liječenja, osobito u bolesnika s osteoartritisom.

Naglo pogoršanje osteoartritisa: Uobičajena doza je 7,5 mg (jedna OXIMAL 7,5 mg tableta) jednom dnevno. Doza se može povisiti do 15 mg (jedna OXIMAL 15 mg tableta ili dvije OXIMAL 7,5 mg tablete) jednom dnevno.

Reumatoidni artritis i Ankilozirajući spondilitis Uobičajena doza je 15 mg (jedna OXIMAL 15 mg tableta ili dvije OXIMAL 7,5 mg tablete) jednom dnevno. Doza se može smanjiti do 7.5 mg (jedna OXIMAL 7,5 mg tableta) jednom dnevno.

Ne smije se prekoračiti dnevna doza od 15 mg.

Stariji bolesnici i bolesnici s povećanim rizikom od neželjenih efekata (vidi poglavlje 5.2.)

Preporučena doza za dugotrajno liječenje reumatoidnog artritisa i ankilozantnog

spondilitisa u bolesnika starije životne dobi je 7,5 mg na dan.

U bolesnika s povećanim rizikom od neželjenih efekata liječenje je potrebno započeti dozom od

7,5 mg na dan (vidi poglavlje 4.4.).

Bolesnici s poremećenom funkcijom bubrega (vidi poglavlje 5.2.)

U bolesnika koji su na dijalizi zbog teškog zatajivanja bubrega doza meloksikama ne smije

biti veća od 7,5 mg na dan.

U bolesnika s blago ili srednje teško poremećenom funkcijom bubrega (tj. bolesnici s klirensom

kreatinina većim od 25 ml/min) nije potrebno prilagoĎavati dozu meloksikama. (Za bolesnike s

teškim zatajivanjem bubrega koji nisu na dijalizi vidi poglavlje 4.3.)

Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre (vidi poglavlje 5.2.)

U bolesnika s blago ili srednje teško poremećenom funkcijom jetre nije potrebno

prilagoĎavati dozu meloksikama. (Za bolesnike s teško poremećenom funkcijom jetre

vidi poglavlje 4.3.)

Djeca i adolescenti

Ne preporučuje se primjena OXIMAL-a u djece mlaĎe od 16 godina.

4.3 Kontraindikacije

Ovaj lijek kontraindiciran je u sljedećim slučajevima:

- treće tromjesječje trudnoće (vidi poglavlje 4.6. Trudnoća i dojenje);

- djeca i adolescenti ispod 16 godina starosti

- preosjetljivost na meloksikam ili neki drugi sastojak lijeka;

- preosjetljivost na lijekove sa sličnim mehanizmom djelovanja kao što su acetilsalicilna

kiselina i ostali nesteroidni protivupalni lijekovi. Meloksikam se ne smije primjenjivati u

bolesnika kod kojih su se razvili znakovi astme, nosnih polipa, angioedema ili urtikarije nakon

primjene acetilsalicilne kiseline ili nekog drugog nesteroidnog protivupalnog lijeka;

- pozitivni anamnestički podaci o prijašnjem krvarenju ili perforaciji u probavnom sistemu

vezani uz terapiju lijekovima iz skupine nesteroidnih protivupalnih lijekova (NSAIL);

- aktivni ili nedavni peptički ulcus ili krvarenje, odnosno anamneza recidivirajućeg

peptičkog ulcusa/krvarenja (dvije ili više dokazanih epizoda ulceracija ili krvarenja);

- teško poremećena funkcija jetre;

- bolesnici s teško poremećenom funkcijom bubrega koji nisu podvrgnuti dijalizi;

- krvarenje iz probavnog sistema, anamneza cerebrovaskularnog krvarenja ili neko drugo

krvarenje;

- teško kongestivno zatajivanje srca.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi

Neželjeni efekti mogu se umanjiti primjenom najniže djelotvorne doze u najkraćem mogućem

vremenskom roku potrebnom za kontrolu simptoma (vidi tačku 4.2, i u nastavku teksta

gastrointestinalni i kardiovaskularni rizici).

U slučaju nedovoljnog terapijskog efekta, preporučena najviša dnevna doza se ne smije

prekoračiti niti se liječenju smiju dodavati drugi NSAIL-i, jer to može povećati toksičnost dok

terapijska prednost nije dokazana. Potrebno je izbjegavati istovremenu primjenu meloksikama s

NSAIL-ima, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze.

Meloksikam nije prikladan za liječenje bolesnika kojima je potrebno akutno ublažavanje boli.

U slučaju izostanka poboljšanja nakon nekoliko dana, potrebno je ponovno ocijeniti kliničku

korist liječenja.

Potrebno je poznavati svaku anamnezu ezofagitisa, gastritisa i/ili peptičkog ulcusa u svrhu

omogućavanja njihova potpuna izlječenja prije početka liječenja meloksikamom. Treba rutinski

obratiti pažnju na mogućnost recidiva kod bolesnika liječenih meloksikamom s prethodnom

anamnezom ovog tipa.

Gastrointestinalni efekti

Uz sve NSAIL-e prijavljeni su gastrointestinalno krvarenje, ulceracija i perforacija, s

mogućnošću smrtnog ishoda, u svakom trenutku tokom liječenja, sa ili bez upozoravajućih

simptoma ili prethodnih anamnestičkih podataka teških gastrointestinalnih dogaĎaja.

Kod bolesnika s anamnestičkim podacima o ulcusu, osobito s razvojem komplikacija kao što

su krvarenje ili perforacija (vidi tačku 4.3.) te kod starijih bolesnika, rizik od krvarenja,

ulceracija ili perforacija u probavnom sistemu se povećava uz povišenje doze NSAIL-a. Takvi

bolesnici bi trebali započeti liječenje najnižom mogućom dozom. Kod navedenih bolesnika,

kao i kod bolesnika kojima je neophodno liječenje niskim dozama acetilsalicilne kiseline ili

drugih lijekova koji mogu povećati rizik od neželjenih efekata u probavnom sistemu (vidi

nastavak teksta i tačku 4.5.), potrebno je razmotriti kombiniranu terapiju sa zaštitnim

lijekovima (npr. mizoprostol ili inhibitori protonske pumpe).

Bolesnike kod kojih postoje anamnestički podaci koji bi upućivali na toksički efekat lijekova

na probavni sistem, naročito kod starijih osoba, potrebno je upozoriti da ljekaru prijave

svaki neuobičajeni abdominalni simptom (osobito gastrointestinalna krvarenja), naročito na

početku liječenja.

Savjetuje se oprez bolesnicima koji uzimaju istovremeno lijekove koji mogu povećati rizik

od ulceracija ili krvarenja, kao što je liječenje heparinima u kurativnoj ili gerijatrijskoj

primjeni, antikoagulansi kao što je varfarin, ili drugi nesteroidni protivupalni lijekovi,

uključujući acetilsalicilnu kiselinu koja se daje u dozama koje djeluju protivupalno (≥ 1 g

primijenjena u pojedinačnoj dozi ili ≥ 3 g kao ukupna dnevna doza) (vidi tačku 4.5). U slučaju pojave gastrointestinalnog krvarenja ili ulceracija kod bolesnika na meloksikamu,

potrebno je prekinuti liječenje.

Potreban je oprez u primjeni NSAIL-a kod bolesnika s anamnestičkim podacima o

gastrointestinalnim bolestima probavnog sistema (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest), budući da

može doći do egzacerbacija bolesti (vidi tačku 4.8 Neželjeni efekti).

Kardiovaskularni i cerebrovaskularni efekti

Potrebni su odgovarajuće praćenje i savjet za bolesnike s anamnezom hipertenzije i/ili blagog do

umjerenog kongestivnog zatajenja srca, s obzirom da su prijavljeni zadržavanje tekućine i edem

u vezi s liječenjem NSAIL-ima.

Preporučuje se kliničko praćenje početnih vrijednosti krvnog tlaka za bolesnike pod rizikom i

osobito tokom početka liječenja meloksikamom.

Kliničko ispitivanje i epidemiološki podaci ukazuju da primjena pojedinih NSAIL-a, uključujući

meloksikam (naročito pri visokim dozama i u dugotrajnoj primjeni ) može biti povezan s malim

povećanjem rizika od arterijskih trombotičkih dogaĎaja (npr. infarkt miokarda ili moždani udar).

Nema dovoljnih podataka za isključenje takvog rizika kod meloksikama.

Bolesnici s nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnim zatajenjem srca, utvrĎenom

ishemijskom bolešću srca, bolešću perifernih arterija, i/ili cerebrovaskualrnom bolešću smiju se

liječiti meloksikamom isključivo nakon pažljivog razmatranja. Slično razmatranje je potrebno i

prije početka dugotrajnog liječenja bolesnika koji imaju rizične faktore za razvoj

kardiovaskularnih bolesti (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, šećerna bolest, pušenje).

Kožne reakcije

Ozbiljne kožne reakcije, od kojih pojedine i sa smrtnim ishodom, uključujući eksfolijativni

dermatitis, Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, vrlo su rijetko

zabilježene uz primjenu NSAIL-a (vidi 4.8.). Najveći rizik od pojave ovih reakcija je u ranoj fazi

liječenja, i to najčešće, u većini slučajeva, unutar prvog mjeseca primjene. Ukoliko, tokom

primjene meloksikama, doĎe do pojave kožnog osipa, mukoznih lezija ili drugih znakova

preosjetljivosti, potrebno je odmah prekinuti primjenu meloksikama.

Parametri jetrene i bubrežne funkcije

Poput većine ostalih NSAIL-a, zabilježen je povremen porast vrijednosti transaminaza i

bilirubina u serumu ili porast vrijednosti ostalih parametara jetrene funkcije, kao i porast

kreatinina u serumu i dušika i uree u krvi, te poremećaji drugih laboratorijskih vrijednosti.

Većina spomenutih poremećaja uključuju blage i prolazne abnormalnosti. Ako su ti poremećaji

značajni ili trajni, potrebno je prekinuti primjenu meloksikama te obaviti odgovarajuće pretrage. Funkcionalno zatajenje bubrega

NSAIL-i inhibiraju vazodilatacijski efekat bubrežnih prostaglandina, čime mogu dovesti do

funkcionalnog zatajenja bubrega smanjenjem glomerularne filtracije. Navedeni neželjeni efekat

je ovisan o dozi. Na početku liječenja ili nakon povišenja doze, preporučuje se pažljivo praćenje

diureze i bubrežne funkcije kod bolesnika sa sljedećim faktorima rizika:

• starije osobe

• istovremeno liječenje s npr. ACE-inhibitorima, antagonistima angiotenzina II, diureticima (vidi

tačku 4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija)

• hipovolemija (bez obzira na uzrok)

• kongestivno zatajenje srca

• zatajenje bubrega

• nefrotički sindrom

• lupusna nefropatija

• teško oštećena funkcija jetre (serumski albumin <25 g/l ili Child-Pugh score =10).

U rijetkim slučajevima NSAIL-i mogu izazvati intersticijski nefritis, glomerulonefritis, renalnu

medularnu nekrozu ili nefrotički sindrom.

Doza meloksikama za bolesnike na hemodijalizi u krajnjem stadiju zatajenja bubrega ne smije

biti viša od 7,5 mg. Nije potrebno podešavanje doze za bolesnike s blagim ili umjerenim

oštećenjem bubrega (tj. za bolesnike s klirensom kreatinina većim od 25 ml/min).

Zadržavanje natrija, kalija i vode

Može doći do pojave zadržavanja natrija, kalija i vode te interferencije s natriuretskim

efektima diuretika uz primjenu NSAIL-a. Nadalje se može pojaviti smanjenje

antihipertenzivnog efekta antihipertenzivnih lijekova (vidi tačku 4.5). Posljedično može doći

do precipitacije ili egzacerbacije edema, zatajenja srca ili hipertenzije kod osjetljivih

bolesnika. Stoga je potreban klinički nadzor bolesnika pod rizikom (vidi tačke 4.2 i 4.3).

Hiperkalijemija

Hiperkalijemija može biti izraženija kod dijabetesa ili kod istovremene primjene lijekova koji

pojačavaju hiperkalijemiju (vidi tačku 4.5). U takvim slučajevima potrebno je redovno

praćenje vrijednosti kalija.

Ostala upozorenja i mjere opreza

Neželjene efekte često lošije podnose starije, fragilne ili oslabljene osobe, koje stoga

zahtijevaju pažljiviji nadzor. Kao i u primjeni drugih NSAIL-a, potrebna je naročita pažnja

kod starijih, osoba s često oštećenom funkcijom bubrega, jetre i srca. Starije osobe imaju

povećanu učestalost neželjenih efekata na NSAIL, osobito gastrointestinalna krvarenja i

perforacije koje mogu imati fatalan ishod (vidi tačku 4.2).

Meloksikam, poput ostalih NSAIL-a, može prikriti simtpome osnovne infektivne bolesti.

Primjena meloksikama, poput drugih lijekova koji inhibiraju ciklooksigenazu / sintezu

prostaglandina, može utjecati na plodnost te se ne preporučuje kod žena koje planiraju

trudnoću. Kod žena koje imaju problema sa začećem ili koje su u postupku zbog neplodnosti,

potrebno je razmotriti prekid primjene meloksikama.

Oximal tablete sadrže laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajima intolerancije

galaktoze, manjka Lapp-laktaze i malapsorpcije glukoza-galaktoze ne smiju primjenjivati ovaj

lijek.

4.5 Interakcije sa drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Ispitivanja interakcija provedena su samo na odraslim osobama.

Farmakodinamske interakcije

Ostali nesteroidni protuupalni lijekovi i acetilsalicilna kiselina ≥3g/d.

Ne preporučuje se u kombinaciji (vidi tačku 4.4) s drugim nesteroidnim protivupalnim

lijekovima, uključujući acetilsalicilnu kiselinu u protivupalnim dozama (≥ 1g kao

jednokratan unos ili ≥ 3g kao ukupno dnevno doziranje).

Kortikosteroidi

Istovremena primjena s kortikosteroidima zahtijeva oprez zbog povećanog rizika od ulceracije ili

krvarenja u probavnom sistemu.

Antikoagulans ili heparin u gerijatrijskoj primjeni ili liječenju

Značajno povećani rizik od krvarenja putem inhibicije funkcije trombocita i oštećenja

gastroduodenalne sluznice. NSAIL-i mogu pojačati efekat antikoagulansa, kao što je varfarin

(vidi poglavlje 4.4.). Ne preporučuje se istovremena primjena NSAIL-a i

antikoagulansa ili heparina u gerijatrijskoj primjeni ili liječenju (vidi poglavlje 4.4).

U ostalim slučajevima primjene heparina potreban je oprez zbog povećanog rizika od

krvarenja.

Ako nije moguće izbjeći navedenu kombinaciju lijekova, potrebno je pažljivo praćenje INR.

Trombolitici i antitrombotici

Povećani rizik od krvarenja putem inhibicije funkcije trombocita i oštećenja

gastroduodenalne sluznice.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)

Povećan je rizik od gastrointestinalnog krvarenja.

Diuretici, ACE inhibitori i antagonisti angiotenzina II

Nesteroidni protivupalni lijekovi mogu smanjiti efekat diuretika i ostalih antihipertenziva. Kod

pojedinih bolesnika s kompromitiranom bubrežnom funkcijom (npr. dehidrirani ili stariji

bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega), istovremena primjena ACE-inhibitora ili antagonista

angiotenzina II te lijekova koji inhibiraju ciklooksigenazu može dovesti do daljnjeg pogoršanja

funkcije bubrega, uključujući akutno zatajenje bubrega, koje je većinom reverzibilno. Zbog

toga je potreban oprez, osobito u starijih bolesnika. Na početku i povremeno tokom liječenja

preporučuje se praćenje funkcije bubrega kao i pravilna hidracija bolesnika (vidi poglavlje 4.4.).

Ostali antihipertenzivi (npr. beta-blokatori)

Može doći do smanjenja antihipertenzivnog učinka beta-blokatora (zbog inhibicije

prostaglandina s vazodilatacijskim učinkom).

Inhibitori kalcineurina (npr. ciklosporin, takrolimus)

Nesteroidni protivupalni lijekovi mogu pojačati nefrotoksičnost inhibitora kalcineurina putem

efekata posredovanih bubrežnim prostaglandinima. Tokom kombinirane primjene potrebno je

pratiti funkciju bubrega, osobito u starijih bolesnika.

Intrauterini uložak

Zabilježeno je da nesteroidni protivupalni lijekovi smanjuju djelotvornost intrauterinih uložaka.

MeĎutim, prijavljenu smanjenu djelotvornost intrauterinih uložaka pri istovremenoj primjeni

nesteroidnih protivupalnih lijekova tek treba dokazati.

Farmakokinetske interakcije

Efekat meloksikama na farmakokinetiku drugih lijekova Litij

Zabilježeno je da nesteroidni protivupalni lijekovi povećavaju nivo litija u krvi

(smanjujući izlučivanje litija putem bubrega), koja može doseći toksične vrijednosti. Ne

preporučuje se istovremena primjena litija i nesteroidnih protivupalnih lijekova (vidi

poglavlje 4.4.). U slučaju da je ta kombinacija lijekova nužna, potrebno je pažljivo pratiti

nivo litija u plazmi tokom uvoĎenja meloksikama u liječenje, te prilikom podešavanja doze

ili prekida njegove primjene.

Metotreksat

Nesteroidni protivupalni lijekovi mogu smanjiti tubularnu sekreciju metotreksata te dovesti

do povećanja koncentracije metotreksata u plazmi. Zbog navedenog, u bolesnika koji

uzimaju visoke doze metotreksata (više od 15 mg/tjedan) ne preporučuje se istovremena

primjena nesteroidnih protivupalnih lijekova (vidi poglavlje 4.4.).

U bolesnika koji uzimaju niske doze metotreksata, naročito kod onih s poremećenom

funkcijom bubrega, takoĎer treba razmotriti mogućnost interakcije nesteroidnih

protivupalnih lijekova i metotreksata. U slučaju da je ta kombinacija lijekova nužna, potrebno

je pratiti krvnu sliku i funkciju bubrega. Treba biti oprezan ako se nesteroidni protivupalni

lijekovi i metotreksat uzmu u razmaku manjem od 3 dana jer se može povećati koncentracija

metotreksata u plazmi te povećati toksičnost.

Premda istovremena primjena meloksikama ne utiče značajno na farmakokinetiku

metotreksata (15 mg/sedmično), smatra se da istovremena primjena nesteroidnih protivupalnih

lijekova pojačava hematološku toksičnost metotreksata (vidi poglavlje 4.8.).

Efekat drugih lijekova na farmakokinetiku meloksikama

Kolestiramin

Kolestiramin ubrzava eliminaciju meloksikama prekidajući enterohepatičku cirkulaciju. Na taj

se način klirens meloksikama povećava za 50%, a poluvrijeme života se smanjuje na 13

+ 3 sata. Navedena je interakcija klinički značajna.

Nisu otkrivene klinički značajne interakcije pri istovremenoj primjeni meloksikama s

antacidima, cimetidinom i digoksinom.

4.6 Trudnoća i dojenje

Plodnost

Primjena meloksikama poptu drugih lijekova koji inhibiraju ciklooksigenazu / sintezu

prostaglandina, može utjecati na plodnost te se ne preporučuje kod žena koje planiraju trudnoću.

Kod žena koje imaju problema sa začećem ili koje su u postupku zbog neplodnosti, potrebno je

razmotriti prekid primjene meloksikama.

Trudnoća

Inhibicija sinteze prostaglandina može štetno djelovati na trudnoću i/ili embrio-fetalni razvoj.

Podaci iz epidemioloških studija ukazuju da primjena inhibitora sinteze prostaglandina

tokom rane trudnoće povećava rizik od pobačaja, malformacija srca i gastroshize. Apsolutni

rizik od nastanka malformacije srca povećava se u rasponu od manje od 1% do otprilike

1,5%. Smatra se da se rizik povećava s dozom i dužinom trajanja terapije. Pokazalo se da

primjena inhibitora sinteze prostaglandina u životinja može rezultirati povećanim

prijeimplantacijskim i postimplantacijskim gubitkom, te povećanom embrio-fetalnom

smrtnošću. Osim navedenog, kod životinja koje su dobivale inhibitor sinteze

prostaglandina tokom organogeneze zabilježena je povećana incidencija raznih malformacija,

uključujući i kardiovaskularne.

Ne preporučuje se primjena meloksikama tokom prvog i drugog tromjesečja trudnoće, osim ako

je to neophodno. Ukoliko se meloksikam primjenjuje u žene koja pokušava zatrudnjeti ili

tokom prvog i drugog tromjesečja trudnoće, primjenjuje se najmanja djelotvorna doza kroz

najkraće moguće vrijeme.

Tokom posljednjeg tromjesečja trudnoće, svi inhibitori sinteze prostaglandina mogu kod fetusa

izazvati:

● kardiopulmonalnu toksičnost (s prijevremenim zatvaranjem duktusa arteriozusa i plućnom

hipertenzijom);

● oštećenje funkcije bubrega koje može progredirati do zatajenja bubrega praćenog

oligohidramnionom;

Kod majke i novoroĎenčeta na kraju trudnoće:

● moguće je produljenje vremena krvarenja, antiagregacijski učinak, što se može pojaviti čak i

pri vrlo niskim dozama.

● inhibiciju kontrakcija uterusa što rezultira odgoĎenim ili produženim poroĎajem.

Zbog svega navedenog, primjena meloksikama tokom zadnjeg tromjesečja trudnoće je

kontraindicirana.

Dojenje

Iako nema podataka specifičnih za meloksikam, poznato je da se nesteroidni

protivupalni lijekovi izlučuju u majčino mlijeko, pa stoga njihovu primjenu u dojilje treba

izbjegavati.

4.7 Uticaj na psihofizičke sposobnosti pacijenta

Nema posebnih kliničkih ispitivanja efekata meloksikama na sposobnost upravljanja vozilima

i mašinama. Na temelju farmakodinamičkog profila i zabilježenih neželjenih efekata može se

zaključiti da meloksikam vjerojatno nema efekat na navedene sposobnosti, odnosno ako ga

ima, onda je zanemariv.

MeĎutim, ako se jave neželjeni efekti kao što su poremećaji vida ili pospanost, vrtoglavica ili

drugi poremećaji centralnog nervnog sistema, preporučljivo je izbjegavati upravljanje vozilima

i rad na mašinama.

4.8 Neţeljeni efekti

a) Opći opis

Kliničko ispitivanje i epidemiološki podaci ukazuju da primjena pojedinih NSAIL-a

(osobito pri visokim dozama i u dugotrajnom liječenju) može biti povezana s malim

povećanjem rizika od arterijskih trombotičkih dogaĎaja (na primjer infarkt miokarda ili

moždani udar) (vidi tačku 4.4).

Prijavljeni su edem, hipertenzija i kardijalno zatajenje u vezi s liječenjem NSAIL-ima. Najčešće

primijećeni neželjeni efekti su gastrointestinalne prirode. Mogu se javiti peptički ulcus,

perforacija ili krvarenje iz probavnog sistema, ponekad sa smrtnim ishodom, posebno u

starijih bolesnika (vidi tačku 4.4.).Nakon davanja lijeka zabilježeni su mučnina, povraćanje,

proljev, nadutost, zatvor, dispepsija, abdominalna bol, melena, hematemeza, ulcerozni

stomatitis, egzacerbacija kolitisa i Crohnova bolesti (vidi tačku 4.4 Posebna upozorenja i mjere

opreza pri upotrebi). Manje često je zabilježena pojava gastritisa.

Niže navedene učestalosti neželjenih efekata temelje se na odgovarajućoj učestalosti

pojavljivanja u 27 kliničkih ispitivanja s trajanjem liječenja od barem 14 dana. Podaci se

temelje na kliničkim ispitivanjima u koja je bilo uključeno ukupno 15197 bolesnika, koji su

liječeni dnevnom dozom od 7,5 ili 15 mg meloksikama u obliku tableta ili kapsula tokom

razdoblja do jedne godine.

Uključeni su neželjeni efekti koji su objavljeni kao rezultat prijava dobivenih u vezi s

primjenom lijeka koji je stavljen na tržište.

Neželjeni efekti su klasificirani prema smjernicama po kategorijama učestalosti njihova

pojavljivanja:

vrlo često ( ≥ 1/10); često ( ≥ 1/100, < 1/10); manje često ( ≥ 1/1 000, <1/100); rijetko

( ≥ 1/10 000, < 1/ 1 000); vrlo rijetko (<1/10 000).

b) Tablični prikaz neželjenih efekata

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Manje često: anemija.

Rijetko: abnormalni broj krvnih ćelija (uključujući diferencijalni broj leukocita), leukopenija,

trombocitopenija

Prijavljeni su vrlo rijetki slučajevi agranulocitoze (vidi točku c).

Poremećaji imunološkog sistema

Manje često: alergijske reakcije osim anafilaktičkih ili anafilaktoidnih reakcija.

Nije poznato: anafilaktička reakcija, anafilaktoidna reakcija.

Psihijatrijski poremećaji

Rijetko: poremećaji raspoloženja, noćne more

Nije poznato: konfuzna stanja, dezorijentacija

Poremećaji nervnog sistema

Često: glavobolja.

Manje često: omaglica, somnolencija

Poremećaji vida

Rijetko: smetnje vida, uključujući zamućen vid; konjuktivitis.

Poremećaji uha i ravnoteže

Manje često: vrtoglavica

Rijetko: tinitus

Srčani poremećaji

Rijetko: palpitacije

Prijavljeno je zatajenje srca povezano s liječenjem NSAIL-ima.

Poremećaji kardiovaskularnog sistema

Manje često: povišeni krvni tlak (vidi tačku 4.4.), napadi vrućine.

Poremećaji disajnog sistema, grudnog koša i sredogruĎa

Rijetko: astma kod osoba koje su alergične na acetilsalicilnu kiselinu ili druge NSAIL-e.

Poremećaji probavnog sistema

Vrlo često: dispepsija, mučnina, povraćanje, abdominalna bol, opstipacija, nadutost, proljev.

Manje često: okultno ili makroskopsko gastrointestinalno krvarenje, stomatitis, gastritis,

eruktacija

Rijetko: kolitis, gastroduodenalni vrijed, ezofagitis

Vrlo rijetko: gastrointestinalna perforacija

Gastrointestinalno krvarenje, ulceracija ili perforacija mogu imati težak oblik s

mogućnošću smrtnog ishoda, osobito kod starijih osoba (vidi tačku 4.4).

Poremećaji jetre i žuči

Manje često: poremećaj jetrene funkcije (npr. povišene vrijednosti transaminaza ili bilirubina)

Vrlo rijetko: hepatitis. Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Manje često: angioedem, pruritus, osip.

Rijetko: Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, urtikarija

Vrlo rijetko: bulozni dermatitis, multiformni eritem

Nije poznato: reakcije fotoosjetljivosti. Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema

Manje često: retencija natrija i vode, hiperkalijemija (vidi tačke 4.4. Posebna upozorenja i mjere

opreza u primjeni i 4.5), abnormalnosti u nalazu bubrežne funkcije (povišene vrijednosti

kreatinina i/ili ureje u serumu)

Vrlo rijetko: akutno zatajenje bubrega, naročito kod bolesnika koji spadaju u rizičnu grupu (vidi

tačku 4.4.).

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Manje često: edem, uključujući edem donjih udova c) Podaci koji se odnose na pojedinačne ozbiljne neželjene efekte i/ili neželjene efekte koje se

često pojavljuju

Zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi agranulocitoze kod bolesnika koji su istovremeno s

meloksikamom uzimali i druge potencijalno mijelotoksične lijekove (vidi točku 4.5).

d) Neželjeni efekti koji još uvijek nisu primijećeni u vezi s ovim lijekom, ali se općenito mogu

pripisati drugim lijekovima iz iste grupe

Organsko oštećenje bubrega koje vjerojatno rezultira akutnim zatajivanjem bubrega: vrlo

rijetki slučajevi intersticijskog nefritisa, akutne tubularne nekroze, nefrotičkog sindroma i

papilarne nekroze (vidi točku 4.4).

4.9 Predoziranje

Uobičajeni simptomi akutnog predoziranja nesteroidnim protivupalnim lijekovima su

letargija, pospanost, mučnina, povraćanje i bol u epigastriju. Ti se simptomi obično povlače

nakon uobičajenih mjera za održavanje normalne funkcije organizma. Može se pojaviti i

krvarenje iz probavnog sistema. Kao posljedice teškog trovanja mogu se javiti hipertenzija,

akutno zatajivanje bubrega, poremećaj funkcije jetre, depresija disanja, koma, konvulzije,

kardiovaskularni kolaps i zastoj rada srca. Pri primjeni NSAR-a u terapijskim dozama

zabilježene su anafilaktoidne reakcije, i mogu se javiti i kod predoziranja.

Terapija predoziranja je simptomatska, uz uobičajene mjere za održavanje normalne funkcije

organizma.

Kliničkim ispitivanjem dokazano je da kolestiramin, primijenjen peroralno u dozi od 4 g tri

puta na dan, ubrzava izlučivanje meloksikama.

5. FARMAKOLOŠKE KARAKTERISTIKE

5.1 Farmakodinamske karakteristike

Farmakoterapijska grupa: nesteroidni protivupalni lijek, oksikam

ATC klasifikacija: M01AC06

Meloksikam je nesteroidni protivupalni lijek iz gupe oksikama, koji ima proitvupalne, analgetske

i antipiretske karakteristike. Protivupalno djelovanje dokazano je u klasičnim modelima upale.

Kao i kod ostalih protivupalnih lijekova, tačan mehanizam djelovanja oksikama nije poznat.

MeĎutim meloksikam dijeli barem jedan mehanizam djelovanja s ostalim nesteroidnim

protivupalnim lijekovima - inhibira sintezu prostaglandina koji su poznati medijatori upale.

5.2 Farmakokinetske osobine

Apsorpcija

Meloksikam se dobro apsorbira nakon peroralne primjene iz probavnog sistema što rezultira

visokom apsolutnom bioraspoloživosti (90%).

Nakon jednokratne doze meloksikama kroz usta vršna koncentracija u plazmi postiže se nakon

5-6 sati. Nakon višekratne primjene meloksikama stanje dinamičke ravnoteže postiže se unutar

3-5 dana. Doziranjem jednom dnevno postiže se koncentracija lijeka u plazmi s relativno

malim tzv. peak-trough fluktuacijama u rasponu od 0,4 do 1,0 µg/ml za dozu od 7,5 mg ili u

rasponu od 0,8 do 2,0 µg/ml za dozu od 15 mg (Cmin odnosno Cmax u stanju dinamičke

ravnoteže). Maksimalna plazmatska koncentracija u stanju dinamičke ravnoteže postiže se

nakon 5-6 sati.

Hrana i antacidi nemaju utjecaj na apsorpciju meloksikama nakon primjene kroz usta.

Raspodjela

Meloksikam se u velikoj mjeri veže za proteine plazme, osobito albumine (99%). Dobro prodire

u sinovijsku tekućinu te tamo postiže koncentracije koje iznose približno 50% plazmatskih

koncentracija. Volumen distribucije je nizak i iznosi otprilike 11 l nakon i.m. ili i.v. primjene, i

pokazuje interindividualne varijacije od 7-20%. Volumen distribucije nakon višedozne per os

primjene meloksikama (7,5 do 15 mg) iznosi 16 L sa varijacijama od 11-32%.

Biotransformacija

Meloksikam se opsežno metabolizira u jetri. PronaĎena su 4 različita metabolita u mokraći.

Glavni metabolit je 5'-karboksimeloksikam (60% primijenjene doze meloksikama) koji nastaje

oksidacijom intermedijarnog metabolita 5'- hidroksimetilmeloksikama, koji se takoĎer izlučuje u

manjoj mjeri (9% ukupne doze). Rezultati in vitro istraživanja ukazuju na vrlo važnu ulogu CYP

2C9 u metabolizmu meloksikama, uz manje važan efekat izoenzima CYP 3A4. Preostala dva

metabolita, koji predstavljaju 16%, odnosno 4% primijenjene doze, vjerojatno nastaju zbog

aktivnosti peroksidaze bolesnika.

Izlučivanje

Meloksikam se uglavnom izlučuje u obliku metabolita i to u podjednakoj količini u mokraći i

stolici. Manje od 5% dnevne doze izlučuje se u nepromijenjenom obliku stolicom, dok se

mokraćom izlučuje u nepromijenjenom obliku samo u tragovima. Prosječni poluživot eliminacije

varira izmeĎu 13 i 25 sati nakon per os, i.m. i i.v. primjene. Ukupni plazmatski klirens iznosi

oko 7-12 ml/min nakon pojedinačne dozeoralno, intravenski ili rektalno primjenjene.

Linearnost/nelinearnost

Meloksikam ima linearnu farmakokinetiku u rasponu terapijskih doza od 7,5 do 15 mg nakon

primjene kroz usta ili intramuskularne primjene.

Posebne skupine bolesnika

Bolesnici sa zatajivanjem jetre/bubrega

Na farmakokinetiku meloksikama nemaju značajniji efekat zatajivanje jetre niti blago do

srednje teško zatajivanje bubrega. Bolesnici sa srednje teškim zatajenjem bubrega imali su

značajno povećan totalni klirens lijeka. U terminalnoj fazi zatajivanja bubrega povećanje

volumena distribucije može rezultirati povećanjem koncentracije slobodnog

meloksikama (smanjeno vezivanje za proteine plazme) pa se u tih bolesnika ne smije

prekoračiti dnevna doza od 7,5 mg (vidi poglavlje 4.2.).

Stariji bolesnici

U starijih je bolesnika plazmatski klirens meloksikama u stanju dinamičke ravnoteže nešto niži

nego u mlaĎih bolesnika.

5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Prema pretkliničkim ispitivanjima toksikološki profil meloksikama identičan je profilu drugih

nesteroidnih protivupalnih lijekova: gastrointestinalne ulceracije i erozije, renalna papilarna

nekroza pri visokim dozama tokom hronične primjene na dvjema životinjskim vrstama.

U ispitivanjima utjecaja na fertilitet u štakora uočen je smanjen broj ovulacija te inhibicija

implantacije kao i embriotoksični učinci lijeka (veća učestalost resorpcija) kada je primijenjen

u dozama koje su bile toksične za majku (1 mg/kg i više).

U ispitivanjima na štakorima s peroralnim dozama meloksikama do 4 mg/kg i kunićima

s dozama do 80 mg/kg meloksikam nije bio teratogen.

Doze kod kojih su zabilježeni toksični učininci pet do deset puta su veće od doza koje se koriste

u kliničkoj primjeni (7,5-15 mg). Uočeni su i fetotoksični efekti na kraju gestacije koji su

zajednički svim inhibitorima sinteze prostaglandina. U in vitro i in vivo ispitivanjima

meloksikam nije bio mutagen. Primjenom višestruko većih doza lijeka u štakora i miševa,

od onih u kliničkoj primjeni, nije otkriven karcinogeni efekat meloksikama.

6. FARMACEUTSKE POJEDINOSTI

6.1 Popis pomoćnih supstanci

Natrijum citrat,

mikrokristalna celuloza,

krospovidon,

laktoza,

magnezij stearat.

6.2 Inkompatibilnosti

Nisu poznate.

6.3 Rok trajanja

3 (tri) godine od datuma proizvodnje.

Lijek se ne smije primjenjivati nakon isteka roka trajanja.

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Oximal čuvati van dohvata i pogleda djece!

Lijek čuvajte na temperaturi do 25°C.

6.5 Vrsta i sadrţaj unutrašnjeg pakovanja

30 tableta u PVC/PE/PVDC/Al blisteru (1 blister sa 30 tableta) u kutiji.

10 tableta u PVC/PE/PVDC/Al blisteru (1 blister sa 10 tableta) u kutiji .

6.6 Upute za upotrebu i rukovanje i posebne mjere za uklanjanje neiskorištenog lijeka

ili otpadnih materijala koji potiču od lijeka

Nema posebnih zahtjeva.

Neiskorišten lijek ili otpadni materijal treba zbrinuti u skladu sa lokalnim propisima.

6.7 Reţim izdavanja

Lijek se izdaje uz ljekarski recept.

7. NAZIV I ADRESA PROIZVOĐAČA (administrativno sjedište)

Farmavita d.o.o. Sarajevo, BiH

Igmanska 5a,Vogošća, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

PROIZVOĐAČ GOTOVOG LIJEKA (mjesto puštanja lijeka u promet):

FARMAVITA d.o.o. SARAJEVO

(u saradnji sa The Jordanian Pharmaceutical Manufacturing Co. Ltd., Jordan)

Igmanska 5a, Vogošća, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

NOSILAC DOZVOLE ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET

Farmavita d.o.o. Sarajevo,

Igmanska 5a, Vogošća,Sarajevo, BiH

8. DATUM I BROJ RJEŠENJA O DOZVOLI ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Oximal, tableta, 30 x 7,5 mg: 04-07.10-1541/13 od 27.11.2013.

Oximal, tableta, 30 x 15 mg: 04-07.10-1540/13 od 27.11.2013.

Oximal, tableta 10x7,5 mg: 04-07.9-2538/12 od 23.04.2013.

Oximal, tableta 10x15 mg: 04-07.9-2537/12 od 23.04.2013.