Sadržaj:

PREDGOVOR POVODOM ZAKONA O RADU:RADNI ODNOSI - TRŽIŠTE RADA - EUROPSKE INTEGRACIJE 9

L OPĆE ODREDBE 171. Razlozi za donošenje novog Zakona o radu 172. Relevantno zakonodavstvo Europske unije i Republike Hrvatske 183. Predmet Zakona o radu 204. Pojam radnika i poslodavca 225. Ograničenja u primjeni 236. Evidencije 257. Temeljna prava i obveze 258. Dužnost poštivanja propisa 279. Sloboda ugovaranja 27

II. SKLAPANJE UGOVORA O RADU 311. Zasnivanje radnog odnosa 322. Ugovor o radu na neodređenovrijeme 323. Ugovor o radu na određeno vrijeme 334. Uvjeti rada radnika koji rade na temelju ugovora o radu na određenovrijeme 365. Oblik ugovora o radu 376. Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno

pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu 377. Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na

određenovrijeme za stalne sezonske poslove 398. Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada 399. Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvrde

o sklopljenom ugovoru o radu u slučaju upućivanja radnika u inozemstvo .4010. Najniža dob za zaposlenje .4011. Poslovna sposobnost maloljetnika za sklapanje ugovora o radu .4112. Zabrana rada maloljetnika na određenimposlovima .4213. Nadziranje rada maloljetnika na određenim poslovima .4314. Posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu .4315. Obveza radnika da obavijesti poslodavca o

bolesti ili nekim drugim okolnostima .4416. Podaci koji se ne mogu tražiti .45

III. PRIVREMENO ZAPOŠLJAVANJE .471. Pojam agencije .472. Sporazum o ustupanju radnika .483. Ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova .494. Otkaz ugovora o radu za obavljanje privremenih poslova 505. Ograničenje vremena ustupanja radnika 516. Obveze agencije prema ustupljenom radniku 517. Obveze korisnika 52

3

8. Naknada štete 539. Evidencija 54

IV. ZAŠTITA ŽiVOTA, ZDRAVLJA I PRIVATNOSTI RADNIKA 571. Obveze poslodavca u zaštiti života, zdravlja i ćudoređa radnika 572. Zaštita privatnosti radnika 59

V. PROBNI RAD, OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD 611. Probni rad 612. Obrazovanje i osposobljavanje za rad 623. Stručno osposobljavanje za rad 63

RADNO VRIJEME 671. Pojam radnog vremena 682. Puno i nepuno radno vrijeme 683. Skraćeno radno vrijeme 704. Prekovremeni rad 72 tt5. Raspored radnog vremena 746. Preraspodjela radnog vremena 757. Noćni rad 788. Zabrana noćnog rada 799. Rad u smjenama 8110. Obveze poslodavca prema noćnim i smjenskim radnicima 82

VII. ODMORI I DOPUSTI 87Uvod 871. Pravo na stanku 872. Pravo na dnevni odmor 883. Pravo na tjedni odmor 894. Pravo na godišnji odmor 895. Pravo radnika na dopust 99

VIII. ZAŠTITA TRUDNICA, RODITELJA I POSVOJITELJA 103Uvod 1031. Zabrana nejednakog postupanja prema trudnicama 1032. Zaštita trudnice, odnosno žene koja doji dijete 1043. Pretpostavka rada u punom radnom vremenu 104 A4. Najava i korištenje prava 105 ,.5. Zabrana otkaza 1056. Pravo radnika da izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu 1067. Pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove 106

IX. ZAŠTITA RADNIKA KOJI SU PRIVREMENO ILI TRAJNONESPOSOBNI ZA RAD 109

Uvod 1091. Zabrana otkazivanja ako je privremena nesposobnost

uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću 1092. Zabrana štetnog utjecaja na napredovanje ili ostvarivanje drugih prava 1103. Pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće

poslove radnika koji je privremeno bio nesposoban za rad 1104. Obveza obavješćivanjao privremenoj nesposobnosti za rad 1115. Pravo zaposlenja na drugim poslovima 1116. Otkaz u slučaju profesionalne nesposobnosti za rad ili

4

neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti 1127. Otpremnina u slučaju ozljede na radu ili profesionalne

bolesti i prednost pri stručnomosposobljavanju i školovanju 113

X. PLAĆE 1151. Plaća kao institut radnog prava 1152. Određivanje visine plaće 1163. Primjena za radnika najpovoljnijeg prava 1224. Jednakost plaća žena i muškaraca 1235. Posebni slučajeviostvarivanja prava na plaću 1246. Naknada plaće za razdoblja u kojima radnik ne radi 1257. Dospijeće plaće i naknade plaće 1298. Obveza isplate plaće i naknade plaće u novcu 1309. Isprave o plaći i naknadi plaće 13010. Zabrana prijeboja i zaštita plaće pri prisilnom ustegnuću 13111. Ostala primanja radnika 13112. Zastara novčanihpotraživanja iz radnog odnosa 135

XI. IZUMI I TEHNiČKA UNAPREĐENJA RADNIKA '" 1371. Izumi radnika 1372. Tehnička unapređenja radnika 138

XII. ZABRANA NATJECANJA RADNIKA S POSLODAVCEM 1411. Zakonska zabrana natjecanja 1422. Ugovorna zabrana natjecanja 145

XIII. NAKNADA ŠTETE " , , , " .1511. Općenito o odgovornost za štetu iz radnog odnosa 1512. Odgovornost radnika za štetu prouzročenuposlodavcu (čl. 99. Zr-a) 1521. Odgovornost poslodavca za postupke njegovog radnika

prema trećemu i regres prema radniku (čl. 1061. I 1062. Zoo-a) 1581. Pretpostavke odgovornosti 1612. Odgovornost poslodavca prema osobama

koje za njega obavljaju rad, ali nisu u radnom odnosu 1663. Odgovornost za štete pri dolasku

na posao ili odlasku s posla i nastale u stanci rada 1664. Naknada u slučaju drugih povreda prava iz radnog odnosa 167

XlV. PRESTANAK UGOVORA O RADU 1711. Načini prestanka ugovora o radu 1715. Dostavom pravomoćnogrješenja o priznanju

prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad 1762. Redoviti otkaz ugovora o radu 1773. Izvanredni otkaz ugovora o radu 1834. Neopravdani razlozi za otkaz 1885. Postupak prije otkazivanja 1896. Oblik, obrazloženje i dostava otkaza " 1907. Otkazni rok 1928. Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora 1949. Vraćanje radnika na posao u slučaju nedopuštenog otkaza 19510. Sudski raskid ugovora o radu 19611. Otpremnina 19812. Kolektivni otkaz i program zbrinjavanja viška radnika 198

5

13. Izdavanje potvrde o zaposlenju i vraćanje isprava 203

xv. PRAVILNICI O RADU 2071. Obveza donošenja pravilnika o radu 2072. Postupak donošenja pravilnika o radu 210

XVI. OSTVARIVANJE PRAVAI OBVEZA IZ RADNOG ODNOSA 2151. Odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa 2152. Dostava odluke o pravima i obvezama iz radnog odnosa 2153. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa 2184. Zaštita dostojanstva radnika 2215. Teret dokazivanja u radnim sporovima 2236. Prenošenje ugovora na novog poslodavca 225

XVII. SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU 231Uvod 2311. Radničko vijeće 233 tt2. Skupovi radnika 2393. Predstavnik radnika u organu poslodavca 2394. Europsko radničko vijeće .2405. Predstavnik radnika u organu europskog društva 2546. Sudjelovanje radnika u odlučivanju u europskoj zadruzi 2677. Sudjelovanje radnika u odlučivanju

kod prekograničnogpripajanja ili spajanja poslodavaca 272

XVIII. SINDIKATI 1 UDRUGE POSLODAVACA 2771. Sloboda udruživanja 2782. Sindikati i udruge poslodavaca u zakonodavstvu Republike Hrvatske 2793. Zaključno o sindikatima i udrugama poslodavaca 288

XIX. KOLEKTIVNI UGOVORI 2911. Kolektivni ugovori u zakonodavstvu Republike Hrvatske 2922. Zaključno o kolektivnim ugovorima 304

Xx. ŠTRAJK I RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA. 3051. Međunarodni izvori prava o štrajku i rješavanju kolektivnih radnih sporova .3062. Štrajk i rješavanje kolektivnih

radnih sporova u zakonodavstvu Republike Hrvatske 307 _3. Zaključno o štrajku i rješavanju kolektivnih radnih sporova 316 ....

XXI. GOSPODARSKO-SOCIJALNO VIJEĆE 319

XXII. NADZOR NAD PRIMJENOM PROPISA O RADU 3251. Upravni nadzor 3262. Inspekcijski nadzor 3273. Planiranje u tijelu državne uprave nadležnom za poslove inspekciji rada 3374. Ustrojstvo tijela državne uprave nadležnog za poslove inspekcije rada 3385. Ovlasti inspektora rada 3416. Obveze inspektora 3517. Suradnja inspektora rada i drugih sudionika svijeta rada 3528. Izvješća inspektora rada 353

XXIII. POSEBNE ODREDBE 3591. Odredbe u svezi s dužnostima građanau obrani

6

L

2.3.4.5.5.

e 6.7.

(Utjecaj vršenja dužnosti građanau obrani na radni odnos) 3592. Odredbe o zastupnicima i dužnosnicima

(Prava kandidata za predsjednika Republike Hrvatske,zastupnike, članove skupština ili vijeća) 360

3. Radna knjižica(Radna knjižica i postupanje poslodavca s radnom knjižicom) 361

XXv. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 365Postupci ostvarivanja i zaštite prava radnikazapočeti prije stupanja na snagu ZOR-a 365Obveza poslodavaca da usklade svoje pravilnike o radu s odredbama ZOR-a 366Obveza i rokovi donošenja provedbenih propisa 367Primjena postojećihpropisa 368Prestanak važenja propisa i nekih odredbi ZOR-a 369Prestanak važenja odredbi ZOR-a danom pristupanja Republike HrvatskeEuropskoj Uniji 369Postupci u svezi s radnom knjižicom 369Obveza objave ZOR-a u "Narodnim novinama" i dan stupanja na snagu 370

PRILOZI 373

ZAKON O RADU 375

ZAKON O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA 500

ZAKON O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE 527

ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA 539

PREGLED PRAVNE STEČEVINE

EUROPSKE UNIJE I PRAVNIH AKATA VIJEĆA EUROPE 554

PREGLED KONVENCIJA MEĐUNARODNEORGANIZACIJE RADA .. 558

7

VERA BABIĆ, dipl. iur.

PREDGOVOR POVODOM ZAKONA ORADU:

RADNI ODNOSI - TRŽIŠTE RADA ­EUROPSKE INTEGRACIJE

Stjecaj okolnosti je htio da primjena novog Zakona o radu počinjeu siječnju u godiniu kojoj obilježavamo osamnaestu obljetnicu priznanja neovisnosti i samostalnostiRepublike Hrvatske. Imala sam čast i privilegij od samoga početka konstituiranjasamostalne Hrvatske, od konstituiranja Hrvatskog sabora, državotvornoga iustavotvornog, izabranog na prvim slobodnim i demokratskim izborima 1990. godinekao saborska zastupnica, a od 1992. godine kao dužnosnica u resornom Ministarstvurada i socijalne skrbi i u Ministarstvu gospodarstva rada i poduzetništva, sve do konca2009. godine aktivno sudjelovati u brojnim zakonodavnim inicijativama. Svoju radnukarijeru završavam i kao članica Pregovaračke skupine RH za pristupne pregovore sEU zadužena za dva pregovaračkapoglavlja - Poglavlje 2 - Sloboda kretanja radnika iPoglavlje 19 - Socijalna politika i zapošljavanje. Pregovori su uspješno zaključeniu obapoglavlja s ocjenom da je Hrvatska pokazala normativnu i institucionalnu spremnostpreuzimanja obveza punopravne članice EU u ovim područjima, te da se aktivnosti najačanju institucionalnog okvira i administrativnih kapaciteta nastave kako bi se trajnoosigurala primjena zakonodavnog okvira, uključivo i relevantne pravne stečevineEU.

Kada je riječ o normativnom uređenju radnih odnosa, prepoznajem tri ključna

razdoblja, odnosno godine koje obilježavaju bitne promjene u sustavu uređenihradnihodnosa:

Zakon o radu iz 1995. godine (NN 54/95.) radikalno je promijenio koncepciju radnogodnosa iz statusnog u ugovorni, te je bio i svojevrsna kodifikacija relevantnihpropisa uređujući istodobno i individualne i kolektivne radne odnose, uređujući

odgovarajuću infrastrukturu kolektivnih radnih odnosa kao što su subjekti tihodnosa, udruge sindikata i poslodavaca, uređujući temeljne standarde slobodeudruživanja i djelovanje sukladno ciljevima udruživanja, pravo na štrajk i lock out,osnove infrastrukture tripartitnih odnosa kroz Gospodarsko-socijalno vijeće, kao iparticipaciju radničkihpredstavnika u upravljanju. Nije zanemareno niti djelomičnopreuzimanje pravne stečevineEU.

Izmjene i dopune Zakona o radu iz 2001. godine (NN 82/01.) obuhvatile su nužneintervencije iz usklađenih politika usmjerenih na strukturalne reforme koje suzahvatile i tržište rada, a bile su izražene u Pismu o namjerama Vlade RH koje jeposlužilo kao temelj podrške Svjetske banke Vladi RH za provedbu planiranih reformikroz odgovarajući zajam (PAL I i II, a kasnije nastavkom podrške strukturalnim

9

reformama kroz zajam SAL'). Smanjen je indeks zakonske zaštite zaposlenja (EPU)kroz pojedine radno-pravne institute (otpremnine, otkazni rokovi) radi fIeksibilnijihradnih odnosa i smanjenja troškova restrukturiranja gospodarstva, a osnažena jesocijalna sigurnost kroz omogućavanjepristupa socijalnim pravima osobama kojene rade u konvencionalnim oblicima rada, već u atipičnim, kao što je, primjerice,rad putem ugovora obveznog prava. Jednak pristup socijalnim pravima uvodi sepostupno i za sve koji rade u nepunom radnom vremenu. I u ovoj je fazi preuzet diopravne stečevineEU.

Protekle, 2009. godine Zakon o radu (NN 149/09.) bio je dio pregovaračkogpristupnogpaketa iz Poglavlja 19 - Socijalna politika i zapošljavanje u pristupnim pregovorimaRH s EU sa svrhom i ciljem potpunog preuzimanja preostale relevantne pravnestečevinekoja se odnosi na područje rada.

Dakle, godine 1995. i 2001. normativno uređenjeradnih odnosa bilo je dio usklađenih

politika vezanih na izgradnju i uređenje cjelokupnog normativnog ustroja nove,samostalne i neovisne Republike Hrvatske, s jedne strane, te onih koje su za cilj imalereformske zahvate na mnogim područjima društvenog i gospodarskog života. I ujednom i u drugom slučajubilo je, nedvojbeno, i državničke odlučnosti nositelja mandataizvršne vlasti koja je bila predlagatelj reformskih rješenja, te vizije i cilja u razvoju ovogsegmenta društvenog i gospodarskog života Hrvatske. (Na čelu nacionalnih vlada iztih razdoblja, podsjetimo se, bili su Nikica Valentić, Zlatko Mateša i Ivica Račan). Sve tounatoč snažnom protivljenju pojedinih interesnih skupina koji su javnost okretali protivreformskih zahvata ove vrste, a prednjačile su sindikalne udruge. Politika nikada, očito,

ne može bez nužnih kompromisa i servilnosti spram javnog ili interesnog mijenja jermora voditi računao održivosti reformskih zahvata u svakom smislu i krajnjem njihovomcilju. Ali, hvala Bogu, u odlučnim je razdobljima politika pokazala i elemente vodstvaodlučnogprovesti odluke za koje drži da su dio nacionalne dugoročnedobrobiti.

Godina 2009, pokazat će vrijeme, bila je od osobitog značenjaza Republiku Hrvatskuzbog činjenice da je tijekom 2009. godine, unatoč nekim barijerama, ubrzan proceszaključivanja pregovaračkihprocesa u brojnim pregovaračkimpodručjima. Složenostpregovaračkog Poglavlja 19 - Socijalna politika i zapošljavanje zahtijevala je, nakondubinske analize područjaprovedene u intenzivnom dijalogu sa stručnjacima Europskekomisije, donošenje posebnog Akcijskog plana i utvrđivanje Pregovaračkih stajalištaRH. Sve aktivnosti započele su još koncem 2007. i početkom 2008. godine.

Akcijski plan bio je vrlo detaljan, s vremenskim rasporedom usklađivanja

zakonodavstva za cijelo područje obuhvaćeno Poglavljem 19 - Socijalna politika izapošljavanje, precizno određenim ljudskim resursima, popisom svih uključenih

institucija, njihovim ovlastima i ulogom u pregovaračkom procesu, popisom pratećih

potpornih aktivnosti u pretpristupnom razdoblju, te je sadržavao institucionalne ifinancijske aspekte.

Pregovaračka stajališta RH svoja izvorišta imala su u činjenici da je obvezausklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU započela

potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između RH i europskihzajednica, da se puna prilagodba pravne stečevineobuhvaćenePoglavljem 19 -Socijalnapolitika i zapošljavanje mora osigurati do dana stupanja u punopravno članstvoEU, teda u ovom poglavlju nema trajnih izuzećaniti prijelaznih razdoblja.

1 Strategija pomoći Svjetske banke Republici Hrvatskoj za strukturne prilagodbe2 Indeks zakonske zaštite zaposlenja

10

Dinamika zakonodavne prilagodbe obuhvatila je područje radnog zakonodavstva,zaštite na radu, antidiskriminacije i jednakih mogućnosti,te stvaranje administrativnihsposobnosti za punu provedbu zakona, uključivoi preuzete pravne stečevineEU. Brojnenormativne prilagodbe, novi ili novelirani zakoni u mnogim segmentima Poglavlja 19- Socijalna politika i zapošljavanje, iako su bili puno kompleksniji, često i radikalniji,nisu, niti približno, izazvali toliku pozornost, kamoli prijepore, kao što je to slučaj saZakonom o radu.

Pri izradi teksta Zakona o radu (integralnog teksta "novog" zakona zbog normativnihrazloga povezanih s brojnijim izmjenama i dopunama Zakona o radu od 1995. godine)valjalo je voditi računao složenosti pregovaračkogprocesa u cjelini, o osobitoj složenostiPoglavlja 19 - Socijalna politika i zapošljavanje i cjelokupnoj pravnoj stečevini, odnosnoo smjernicama kojima se uređuje radno vrijeme, uvjeti rada, sudjelovanje radnika uupravljanju Europskim trgovačkim društvima i zadrugama, ali i onima na području

slobode kretanja radnika, zaštite temeljnih ljudskih prava i jednakih mogućnosti,

slobode pružanja usluga, tržnog natjecanja, te onih na području važenja obvezapreuzetih međunarodnimugovorima kojih je Republika Hrvatska strankom.

Osim usklađivanja s pravnom stečevinomEU nužno je bilo izvršiti i horizontalnousklađivanje radno-pravnih instituta s već usvojenim i prilagođenim nacionalnimzakonodavstvom na području mirovinskog osiguranja, zaštite ljudskih prava,ravnopravnosti spolova, roditeljskih prava.

Unatoč rečenom, ovaj Zakon o radu je relativno jednostavniji zakonski projekt uusporedbi s brojnim zakonima koji su novelirani, odnosno doneseni u okviru zadaća

utvrđenih pregovaračkimstajalištima. Ipak, Zakon o radu donesen je "u zadnji tren"budući je njegovo donošenje ostalo jedino mjerilo za zatvaranje pregovora u Poglavlju19 - Socijalna politika i zapošljavanje. (Pregovori u tom poglavlju zaključeni su naMeđuvladinojkonferenciji u Briselu 21. prosinca 2009. godine).

Postupak donošenja Zakona o radu, u usporedbi sa zakonodavnim postupcima izcjelokupnog pregovaračkogprocesa, oduljio se neočekivano i preko svake mjere. Uzroketreba tražiti u nerazumnom, zabrinjavajućem i opasnom konzervatizmu sindikalnihudruga, dotično nacionalnih sindikalnih središnjica koji graniči s tiranijom "statusaquo", s jedne strane, te pretjeranom intenzitetu političkei populističke servilnosti spramparcijalnih interesnih skupina, s druge strane. Ostalo se kod toga da se u području

radnih odnosa aktivnosti usmjere striktno na usklađivanje s preostalom pravnomstečevinom, a ključni prijepori su se odnosili na čudnu rninimalističku interpretacijuusklađivanja od strane sindikalnih središnjica pod izgovorom da se u sklopuusklađivanjazakonodavstva namjeravaju smanjiti prava radnika. Sve unatoč razvidnimčinjenicama da preostala pravna stečevina koja se ima preuzeti kroz svaki relevantniradno-pravni institut jača individualna prava po osnovi rada. Vlada RH u potpunosti seoglušila o opravdane zahtjeve predstavnika poslodavaca da je posao oko usklađivanja

dobro povezati s daljnjim reformama tržišta rada. Pri tome je Vlada RH zanemarila iprevidjela i činjenicu da se Hrvatska nalazi u gospodarskoj krizi vlastite strukturalnenaravi i pred vratima globalne gospodarske krize posljedice koje će snažno pogoditiHrvatsku i izići na vidjelo tijekom drugog polugodišta 2009. godine. U svakom slučaju,

odluka da se Zakon o radu novelira samo u onom dijelu u kojem je riječ o striktnompreuzimanju preostalih smjernica pravne stečevine EU, zanemarujući činjenicu da jenužna daljnja reforma tržišta rada i da je nužno njezino usklađivanjes drugim poduzetimi nedovršenim strukturalnim reformama, pokazuje izostanak državničkog vodstva,nedostatak vizije i cilja kojeg treba ostvariti u izgradnji gospodarskog i socijalnog ustroja i

11

jačanja konkurentskih prednosti RH u svrhu gospodarskog rasta i razvoja. Usklađivanjes pravnom stečevinom,potpuno preuzimanje smjernica pravne stečevine,bilo je nužnoali je, da je bilo odlučnosti i spoznaje o daljnjim strateškim pravcima razvoja RepublikeHrvatske, o potrebi nastavka i dovršetka strukturalnih reformi koje uključuju i tržišterada, taj proces trebalo iskoristiti za daljnje reforme tržišta rada i radnih odnosa, tejačanja socijalne sigurnosti kroz radikalnu reformu socijalne politike. Ovo potonje i izrazloga što je suvremeno društvo slobodnog tržišta drugačije strukturirano od bivšegsocijalističkogdruštvenog ustroja i zahtijeva ciljanu a ne univerzalnu socijalnu politiku.

Dakle, posao oko Zakona o radu sveo se, na žalost, gotovo na tehničkiposao. Međutim,stanje na tržištu rada u RH, u vezi s daljnjim strukturalnim promjenama u gospodarstvui potrebi poticanja gospodarskog rasta i jačanja konkurentskih prednosti, zahtijevat će

ozbiljnu reviziju radnog zakonodavstva zbog prevelike servilnosti spram sindikalnihzahtjeva, a koja je, pokazalo se, bila razlogom da je nekoliko zakonskih prijedloga,te donesenih zakona tijekom 2009. bilo vrlo neprijateljski spram zapošljavanja te su,nedugo nakon stupanja na snagu, morali biti novelirani. (Zakon o trgovini, primjerice.) eJednako bi se moglo kazati za politiku plaća u javnom sektoru gdje nas je nekritičko

prihvaćanje sindikalnih zahtjeva o rastu plaća kroz potpisane sporazume o plaćama

u javnim službama dovelo do toga da se moralo posegnuti za uvođenjem posebnihporeza na plaće i dr. da se ne bi upalo u zamku eventualnih sudskih sporova u vezi spotpisanim sporazumima (umjesto otkazivanja sporazuma zbog bitno promijenjenihokolnosti), a javna potrošnja se pokazuje neodrživom i prijeti urušavanju čvrstog

proračunskog financiranja i održanja proračunskogkontroliranog deficita. Jednako, imirovinski sustav trpi zbog pretjeranog političkog oportunizma i nekih nepotrebnihrevizionističkih zahvata u reformirani mirovinski sustav što će zahtijevati pojačane

napore za povratak na trag reformi ukoliko želimo fiskalno i socijalno održiv sustav.

Tranzicija tržišta rada u Hrvatskoj nije dovršena. Ona se i dalje iskazuje relokacijomzaposlenosti od državnih poduzeća prema privatnim, od industrije prema uslugama,od velikih poduzeća prema mikro, malim i srednjim, te prema samozaposlenosti.Uloga države na globalnom i na nacionalnom planu pomiče se od posredovanja izmeđukonfliktnih interesa kapitala i rada do osiguranja uvjeta za sve većom autonomijom.Niti globalna kriza, niti sporadični elementi državnog intervencionizma s tim u vezi,u novije vrijeme, neće promijeniti ove činjenice i trendove. Promijenjena uloga državeima za posljedicu redukciju zakonodavstva, a novi oblici proizvodnje i organizacije radasuočavaju radno zakonodavstvo s poteškoćama u rješavanju odnosa u promijenjenom _svijetu rada. _

Europska unija je posebnu pozornost u vezi sa socijalnom politikom i zapošljavanjemposvetila fleksibilnosti i jačanju socijalne sigurnosti kroz tzv. osobni a ne radni status ­"fleksigurnost", Niti nastojanja Europske komisije, Glavne uprave za rad, zapošljavanje ijednake mogućnosti,niti izravna ponuda Povjerenika za socijalnu politiku, zapošljavanjai jednake mogućnostiVladimira Špidle nisu bili dovoljni da hrvatska sindikalna elitaprihvati otvaranje intenzivnog dijaloga o fleksibilnosti na tržištu rada. Tragična ječinjenica, međutim, što je Vlada RH takođerzanemarila ponudu i propustila inicijativu.

Što je fleksibilnost? To su postupci i praksa koji omogućavaju maksimalnistupanj učinkovitosti i produktivnosti, prilagodbu količine rada i vremena koji seulažu u poslovanje obzirom na potrebe poduzeća, promjenu razine plaća u skladu sproduktivnošću i poduzetnošću, promjene zadaća zaposlenika u skladu s potrebamapoduzeća.

12

Fleksibilnost radnog vremena ogleda se u određivanju okvirnog radnog vremenana mjesečnoj, godišnjoj razini, produljenju, skraćivanju, sporazumnom utvrđivanju

radnog vremena.

Fleksibilnost zapošljavanja ogleda se u zapošljavanju na neodređeno vrijeme, naodređenovrijeme, zapošljavanju na privremenim ili povremenim poslovima, sezonskomzapošljavanju, kontingenskom zapošljavanju.

Fleksibilnost ugovaranja plaća ukazuje na plaće vezane za rezultat rada, bonuse,kolektivno pregovaranje, a fleksibilnost organizacije rada ukazuje na smanjenje ilieliminaciju čvrste klasifikacije, sistematizacije radnih mjesta, na timski rad, unapređenjevještina.

Temeljni ciljevi fleksibilnosti u području radnih odnosa su:

zaposliti, prilagoditi i otpustiti radnu snagu prema potrebi posla,

osigurati mogućnostbrze prilagodbe vanjskim utjecajima tržišta, napose zahtjevimakupaca, promjenama gospodarskog okružja,

održati konkurentnost kroz kontrolu troškova i jamstvo (sve veće) kvalitete.

Nasuprot fleksibilnosti u području radnih odnosa stoji zakonska zaštita zaposlenja(EPL). Za razliku od situacije u Hrvatskoj, zakonska zaštita zaposlenja u fokusuje rasprava o problemu nezaposlenosti u Europi. Neprilagođena zakonska zaštitazaposlenja povećava troškove poslovanja, vodi sklerotičnom gospodarstvu, povećava

nezaposlenost. Uglavnom zbog političkeservilnosti i populizma, izostanku državničkog

vodstva, pojedine zemlje nailaze na poteškoćeu nastojanju da objektiviziraju zakonskuzaštitu zaposlenja i redefiniraju minimalne radne standarde. S gospodarskog aspektazakonska zaštita zaposlenja predstavlja porez na obrt radne snage. Ako je visoka,poslodavci će nastojati izbalansirati fluktuaciju u radnoj snazi - za vrijeme recesije će

manje otpuštati, ali će i manje zapošljavati tijekom gospodarske ekspanzije.

Učinci zakonske zaštite zaposlenja ogledaju se u smanjenju fleksibilnostipoduzeća u prilagodbi optimalnoj zaposlenosti što vodi redukciji mobilnosti natržištu rada, povećava troškove rada bilo kroz plaće, otkazne rokove, otpremnine,bilo kroz zadržavanje ne produktivne zaposlenosti. Događaju se i deformacije uprocesu kolektivnog pregovaranja budući se povećava pritisak na povećanje plaća

iznad produktivnosti jer veće plaće povećavaju otpremnine i "sigurnost" zaposlenja.Posljedice se ogledaju u usporenom i otežanom procesu relokacije radne snage, sporijojtranziciji, nižoj stopi aktivnosti, manjoj zaposlenosti, pojavi segmentacije na tržištu radai povećanju nezaposlenosti mladih.

Europska zaklada za unapređenje uvjeta života i rada - EPOC (istraživanje jeobuhvatilo deset zemalja: Dansku, Francusku, Njemačku, Irsku, Italiju, Nizozemsku,Portugal, Španjolsku, Švedsku, UK) još je 1996. provela veliko istraživanje u vezi sreformama na tržištu rada budući je zapošljavanje bilo, a i danas je, u vrhu dnevnogreda europske socijalne politike, a države članice obvezale su se na koordiniraneakcije u promicanju politika usmjerenih na kreiranje radnih mjesta. Da bi postaloviše usmjereno na radna mjesta, europsko tržište rada trebalo bi biti fleksibilnije imanje vezano restriktivnom regulativom kroz zakonodavstvo i tradicionalne prakse.Ispitivanje je pokazalo da veliki dio rasta zaposlenosti proizlazi iz fleksibilnosti ugovorao radu. Također, kombinacija različitih oblika fleksibilnosti, zajedno skonzultiranjemi inovacijama ima pozitivan učinak na rast zaposlenosti, a pojedinačna konzultiranja"licem u lice" unapređuje učinke funkcionalne fleksibilnosti i imaju snažne učinke

13

na razinu zaposlenosti od drugih oblika konzultiranja, delegiranja odgovornosti iodlučivanja. Zaključci istraživanja pokazali su da će gospodarski rast i zapošljavanjebiti povezani s visoko motiviranim poduzećimakoja se "licem u lice" konzultiraju sasvojim radnicima, imaju značajnu fleksibilnost ugovora o radu koja im omogućavadanumeričku fleksibilnost (smanjenje broja zaposlenih) koriste vrlo umjereno.

"Ratio", pak, reformi tržišta rada je u činjenici da mnoštvo empirijskih dokazapokazuje da zemlje s nižim troškovima restrukturiranja poduzeća imaju veći

gospodarski rast, kreiraju više novih radnih mjesta i ubrzavaju rast zaposlenosti.

Promjene u svijetu rada i tržišta rada u Hrvatskoj obilježili su urušavanje političkog

sustava 90-tih, gospodarsko restrukturiranje, prekid trgovinskih veza zbog raspadadržave prednice, nepovoljni demografski trendovi, zakonske povlastice za prijevremenoumirovljenje. Broj novostvorenih radnih mjesta je relativno malen - destrukcija se u tomrazdoblju odnosila na 4,9% poslova naspram 10-11% u razvijenim ili 6% u tranzicijskimzemljama. Kreiranje poslova mjeri se s 3% dok je u Litvi 10%, Bugarskoj 7%. Na jednoj _strani je manjak radnih mjesta i nezaposlenost, na drugoj je dugotrajna zaposlenost - •više od % zaposlenih na istim je poslovima više od 20 godina. U razvijenim zemljamai većini tranzicijskih zemalja 20-40% zaposlenih ne ostaje na istom poslu dulje od 10godina. Sve to ukazuje da je ulazak mladih na tržište rada veliki problem - nezaposlenostmladih je velika (prelazi 37% ).

Nizak omjer broja aktivnih prema broju stanovnika (oko 3,7 milijuna je uradnoj dobi, od kojih oko 2 milijuna neaktivnih) posljedica je prilagodbe tržišta radabrojnim šokovima ponude i potražnje. Teret prilagodbe podnijela je zaposlenost, dok suplaće rasle i iznad granica produktivnosti, osobito u javnom sektoru. Za mnoge tvrtkesmanjenje broja zaposlenih bio je preduvjet preživljavanja. Otpuštenje je dovelo do rastaproduktivnosti ali je, zbog ograničenihmogućnosti stvaranja radnih mjesta, povećalonezaposlenost. Ograničene mogućnosti stvaranja novih radnih mjesta treba tražitiu nedovoljno uređenim vlasničkim i vjerovničkim pravima, lošem funkcioniranjusudstva u kombinaciji s ništa boljom javnom upravom, rigidnom tržištu rada, izostankureformi, otpuštanju i strukturalnoj neprilagođenostiradne snage, nekonsolidiranom inekonzistentnom sustavu socijalne sigurnosti kao dijelu neurednih državnih financijai mekom proračunskom financiranju. Rigidno radno zakonodavstvo štiti radnu snaguiznad granice koja je potrebna u svrhu socijalne zaštite, i dalje postoji sklonost "štićenju"radnih mjesta kroz skupe programe zaštite zaposlenja ili kroz subvencije gubitašima udržavnom vlasništvu. Povlastice koje se daju tvrtkama u državnom vlasništvu, otpis ttpotraživanja, "pozajmice" i sl. čine cijeli sustav diskriminacijskim prema privatnomsektoru, a tome doprinosi i odgađanje restrukturiranja poduzeća u državnomvlasništvu. Neizvjesnost u pogledu vlasničkih prava predstavlja nepremostivuprepreku investicijskim ulaganjima. Prava vjerovnika, u pravilu neovršiva, prepreka sufinancijskom posredovanju koje je presudno za restrukturiranje poduzeća.

Izazovi punopravnog članstvau EU zahtijevaju da Hrvatska ima stabilne i naprednezakone i institucije, učinkovito i fleksibilno tržište rada, uređeno financijsko tržište, tedinamično okruženje usmjereno na poslove koji podržavaju proizvodnju roba visokedodane vrijednosti, prihvaća učinkovite procese i inovativnu tehnologiju. StogaHrvatska mora ubrzati reforme za dovršetak tranzicije za potpuni prelazak u tržišnogospodarstvo, združiti politiku i gospodarstvo u funkciji gospodarskog rasta, te provestiradikalnu obrazovnu reformu kako bi gospodarski rast bio potican i inovacijama, a nesamo investicijama. Kvalitetan sustav obrazovanja i sustav usavršavanja gospodarskisu i socijalni odgovor na izazove globalizacije, osiguravaju produktivnu zaposlenost,zapošljivost i održivi gospodarski rast.

14

Stoga, razumno je pretpostaviti da će se pojaviti i "najnoviji" Zakon o radu koji,međutim, mora biti sastavnicom mnogih združenih politika iz strateškog okvira za razvojHrvatske, međuresorne usklađenosti, dio mozaika gospodarskog i socijalnog ustrojakoji podliježe otvorenim metodama koordinacije zemalja članica EU. Na Hrvatskoj jeda, kao kandidatkinja, dobro iskoristi alate za vježbu otvorenih metoda koordinacijekao što su zajednički memorandumi između RH i EU o politici zapošljavanja (JAp3) isocijalnoj politici (JIM4), te pretpristupne fondove za pripremu korištenja pogodnostiEuropskog socijalnog fonda (ESF). Već je sada vrijeme da Vlada RH preuzme vodstvoi inicijativu za prijedloge strateške naravi, uključivo i reformu tržišta rada kao dijelasloženih i brojnih strukturalnih reformi koje nas očekuju.

3 The Joint Assisstmant of Policy Priorities4 The Joint Assisstmant of Social Inclusion

15