S T R A N 2

Uvodnik

Poštovani čitatelji Ambera,

selam alejkum!

U odabranom mjesecu, rebiu-l

-evvelu donosimo vam

poslednji elektronski Amber i

pregled aktivnosti za 2015.

godinu. Kroz deset elektron-

skih Ambera koliko smo ih

izdali tokom 2015. godine,

željeli smo ponuditi jasan

pregled aktivnosti u Islamskoj

zajednici Slovenije kroz različ-

ite rubrike, a kako bi čitanje

bilo prijatnije, i zanimljive

tematske tekstove.

Allah, dž.š., Koji svojim znan-

jem obuhvata sve i Koji

poznaje ljudske slabosti, slao

je Svoje poslanike i knjige da

razdvoji istinu od nesitine i da

ljude uputi na pravi put. Allah,

dž.š., pomoću poslanika ljude

je podučio onome što je li-

jepo, a šta ružno; šta je pravo,

a šta krivo i jasno obznanio

koja su prava i obaveze

čovjeka na ovom svijetu.

Jedna od najznačajnijih blago-

dati i dobrota koje su date

čovjeku jeste blagodat ra-

zuma. Zahvaljujući ovoj oso-

bini, po kojoj je čovjek odlik-

ovan, može razlikovati dobro

od lošeg. Razum kojim se

svako od nas koristi u svim

sferama života jeste jedno

veliko pomagalo.

U 20. broju središnja je tema

poslanik Muhammed, a.s.,

kojemu je posvećena Hutba i

središnji tekst. Pomoću

poslednjeg i prethodnih

poslanika ljudima je ukazan

put postizanja sreće i mira.

Poslanikov sunnet potreban je

našem razumu. Stoga se

nadamo da će vam odabrani

tekstovi koristiti kako bismo

zajedno uspjeli postići Božije

zadovoljstvo.

Uz to donosimo vam dva

teksta s područja psihologije,

a u rubrici portret pred-

stavljamo vrijednog džematliju

iz Ljubljane h. Esada Mujčića.

Nadamo se da ćete se okoris-

titi 20. brojem.

Mahsuz selam,

Nevzet Porić, urednik

Aktivnosti v decembru 2015

S T R A N 3

S T R A N 4

Druženje mladih v Velenju; noč ilahij

V soboto, 5. decembra 2015, je v Velenju potekalo tretje Srečanje mladinskih zborov

Mešihata Islamske skupnosti v Republiki Sloveniji. Že tretje leto zapored se kot ena

od mladinskih aktivnosti organizira srečanje mladinskih zborov v Velenju.

TEKOČE NOVICE

Tokrat jih je nastopilo

šest, in sicer zbor

Alhambra iz Ljubljane,

zbor El-Emin iz Celja,

mladinski zbor džemata

Maribor, mladinski zbor

džemata Kranj, mladin-

ski zbor džemata Koper

in mladinski zbor dže-

mata Nova Gorica.

Samostojne nastope so

imeli Ayla Smajić in

Haris Mušić iz Postojne

ter Sumeja Jusić iz

Kočevja. Srečanja se je

udeležila tudi mladina iz

džematov Velenje in

Trbovlje.

Prisotne je nagovoril

imam iz Kočevja Samir

Jusić, ki je govoril o

Muhammedu, a.s., kot

vzoru. V svojem govoru

je poudaril, da morajo

mladi za vzornika imeti

poslanca Muhammeda,

a.s., kar pomeni, da se

morajo spoznati tudi z

njegovim življenjem.

Nato je navedel nekaj

primerov, v katerih se

odraža visoka stopnja

moralnosti poslanca

Muhammeda, a.s., in ti

primeri lahko služijo kot

vzorec za vsakodnevna

ravnanja.

Po koncu prvega dela so

mladi svoje druženje

nadaljevali ob pogovoru o

”Muhammedu, a.s., kot

vzoru v naših življenjih”.

Debato in pogovor z mla-

dino je vodil velenjski

imam Bilal Efendić.

Noč Kur’ana v Ljubljani

P A G E 5

Islamska skupnost v Repub-

liki Sloveniji je v soboto, 12.

decembra 2015, v Marmor-

ni dvorani Gospodarskega

razstavišča v Ljubljani orga-

nizirala Noč Kur’ana. Polna

Marmorna dvorana je bila

odraz velikega odziva verni-

kov in drugih gostov. Slove-

snosti so se udeležili mufti

prof. dr. Nedžad Grabus,

predsednik Zbora Islamske

skupnosti gospod Eldin

Velagić, člani Mešihata in

Zbora, imami, predsedniki

izvršnih odborov in dona-

torji. Posebna gosta večera

sta bila glavni imam Medžlisa

Islamske skupnosti dr. Ferid

Dautović in predsednik

Medžlisa Islamske skupnosti

Sarajevo gospod Jusuf

Zahiragić. Posebej smo bili

veseli prihoda ljubljanskega

župana gospoda Zorana

Jankovića, ki je zbranim

namenil nekaj besed.

Noč Kur’ana so zaznamovali

hafizi in imami, ki so melodi-

čno recitirali Kur’an.

dr. Nedžad Grabus, človek, ki je svoje

življenje posvetil temu projektu. Člo-

vek, brez katerega bi težko dočakali,

da se začne graditi džamija. Toliko

truda, energije in časa je vložil v ta

projekt, da tega ne moremo opisati z

besedami. Prepričani smo, da ga je

Vzvišeni poslal, da bi odvil zapleten

klobčič, ki se je imenoval ljubljanska

džamija. Mufti je v svojem nagovoru

podrobneje predstavil fazo gradnje, v

kateri se nahajamo, in pozval vse pri-

sotne, da podprejo projekt po svojih

Ob muftiju Grabusu ima velike

zasluge za džamijo v Ljubljani

prav ljubljanski župan Zoran

Janković. Zato bo Zoran

Janković v naših zgodovinskih

knjigah, pa tudi v naših srcih,

ostal zapisan kot dober človek,

ki je razumel raznolikost in želje

drugih. Župan Janković je tudi v

svojem nagovoru poudaril, da

bo naslednja Noč Kur’ana pote-

kala v ljubljanski džamiji.

Zbrane je nagovoril tudi mufti

zmožnostih. Poudaril je, da so ob

takšnih projektih samo tisti, ki so

odločni in vztrajni.

Poseben gost na dogodku je bil

glavni imam Medžlisa Islamske sku-

pnosti Sarajevo dr. Ferid Dautović,

ki je ob tej priložnosti zbrane ver-

nike nagovoril o pomembnosti

šehadeta, kot potrdilu identitete,

in ihsana.

ga radi vidimo med nami.

Tudi tokrat se je z veseljem

odzval na vabilo k sodelova-

nju. Z nami je bil tudi hafiz

Hamza Lavić iz Sarajeva, s

katerim imamo pozitivne

izkušnje že celo desetletje

in vedno z veseljem posluša-

mo njegovo recitiranje.

Kur’an je recitiral tudi nas-

lednik hafiza Aziza, njegov

sin Ahmed. Od slovenskih

imamov sta Kur’an recitirala

hafiz Špendi Fidani in Munzir

Čelenka.

Veseli smo, da je bil z nami

hafiz Aziz Alili, glavni imam

zagrebške džamije, ki vedno

popestri naše takšne in

podobne manifestacije ter

jih polepša s svojim lepim

recitiranjem Kur’ana in

pobožnih pesmi. Tudi hafiz

Senad Podojak je prav tako

naš velik prijatelj in vedno

Z najboljšimi recitatorji Kur’ana

S T R A N 6

Mladinski zbor džemata Nova Gorica

Mevlud v Novi Gorici

Aktivnosti v Novi Gorici Džemat Nova Gorica je

v torek, 1. decembra

2015, dobil osem novih

oseb, ki so se na dvome-

sečnem tečaju, naučili

arabske črke in pristopili

k branju Kur'ana.

Skupina je bila zelo

uspešna, kar dokazuje

njihov uspeh v tako kra-

tkem času ter njihova

vztrajnost in redna pri-

sotnost na tečaju. Ob

svojem muallimu Amirju

Hasanoviću niso skrivali

veselja ob tem dogodku,

saj je to, kot pravijo,

eden njihovih najlepših

trenutkov v življenju.

Ob tej priložnosti skupi-

ni tečajnikov čestitamo

in upamo, da bodo

vztrajali pri nadaljnji vaji

in pravilnem branju

Kur'ana.

ci, ki obiskujejo mekteb

in mevlud popestrili z

recitacijami. Zbrane je

na koncu nagovoril

Fahrudin ef. Smajić, ki je

govoril o rojstvu poslan-

ca Muhammeda, a.s., o

pomembnosti Poslanca

za vse nas in o pomem-

bnosti mekteba. Pro-

gram je zaključen s

kur'anskim odlomkom in

V nedeljo, 20. decembra

2015, je v Novi Gorici

organiziran mevlud ob

rojstvu poslanca

Muhammeda, a.s. Pro-

gram mevluda so izvedli

člani mladinskega zbora

Nova Gorica. Gosta

tega večera sta bila

Fahrudin ef. Smajić in

Šaban ef. Kazimoski.

Sodelovali so tudi otro-

dovo (priprošnjo). Dru-

ženje se je nadaljevalo v

sproščeni atmosferi.

Nova Gorica so Mahir

Velioski, Đulistana

Burzić, Ermina Hajdić,

Adela Hajdić in Amela

Miskić. Mladinci so vese-

li, da so imeli priložnost

sodelovati na omenjeni

prireditvi, saj so ob tej

priložnosti nabirali nove

izkušnje in spoznali nove

prijatelje.

Mladinski zbor džemata

Nova Gorica je v sobo-

to, 5. decembra 2015,

sodeloval na Mladin-

skem druženju v Velen-

ju. Ob tej priložnosti so

se predstavili z dvema

ilahijama, in sicer ''Ti me

rani'' in ''U dergjahu

mog srca''. Člani Mladin-

skega zbora džemata

Mevlud za žene

S T R A N 7

V soboto, 19. decembra 2015, je

ob nastopajočem mesecu rebiu-l-

evvelu, v katerem je rojen

poslanec Muhammed, a.s., organ-

izirana svečanost mevluda

(hvalospeva) za ženske v Ljubljani.

Mevlud je del mesečnih aktivnosti

za ženske, ki potekajo vsako zad-

njo soboto v mesecu.

Ob tej priložnosti je zbranim ver-

nicam, predavnje pripravila mual-

lima Jasmina Poljić Bajrić iz Kopra,

ki je govorila o tradiciji

obeleževanja mevluda in o

poslancu Muhammedu, a.s.

Muallimi Izudina Karišik in Ela

Porić sta poskrbeli za melodično

izvedbo mevluda in ilahije. V po-

moč jima je priskočil tudi glas Dine

Buljubašić iz zbora Alhambra.

Po končanem programu so imele

zbrane vernice priložnost nadal-

jevati druženje ob pogovoru. Ob

tako svečanem trenutku, kot je

mevlud, so vse zbrane dobile

rdečo vrtnico, iz katere so včasih

pripravljali napitek Mevludsko

šerbe, ki se je delil ob takih

priložnostih.

lih prebuditi še večjo ljubezen

do poslanca Muhammeda, a.s.

Tako je mevlud postal stalna

praksa muslimanov.

Mevludske svečanosti so globo-

ko ukoreninjene v tradiciji Boš-

njakov in tako je mevlud organi-

ziran ob različnih priložnostih.

Mevlud ob 12. rebiu-l-evvelu

(rojstnem dnevu poslanca

Muhammeda, a.s.) je potekal v

glavnih džamijah v mestih in je

poimenovan kot ''carski mev-

Sultan Murat III. je na svo-

jem dvoru v Istanbulu leta

1588 uvedel obeleževanje

mevluda. Od leta 1910 je

mevlud postal državni praz-

nik v Osmanskem cesarstvu.

Kasneje so določeni vladarji,

na nagovor islamskih učen-

jakov (alimov), začeli prire-

jati svečanosti in dneve

radosti na dan mevluda ob

12. rebiu-l-evvelu in tako

poskusili pri mladini in osta-

lud''. Sledili so mevludi tudi v

drugih džamijah in mevludi,

organizirani v hišah. Bošnjaki so

tako prirejali mevlud ob vselitvi

v novo hišo, ob poroki otrok,

ob rojstvu otroka, smrti in ob

drugih ključnih momentih vsa-

kega posameznika.

prevod besede mevlud je

''rojstvo''.

Tradicija obeleževanja mev-

luda se veže na bogato dedi-

ščino islamskih narodov,

posebej pa osmanskih Tur-

kov, s katerimi so Bošnjaki

tovrsten obred delili kar

nekaj stoletij. Najzgodnejši

zapis o obeležitvi mevluda

lahko najdemo v potopisu

Ibn Džubejra. Glede na to

da so Bošnjaki recitiranje

mevluda prevzeli od Tur-

kov, so ga dolga leta na

področju Bosne tudi reciti-

rali v turškem jeziku, čeprav

ga niso govorili.

Ko govorimo o mevludu,

govorimo o mevludu kot

besedilu (hvalospev ob roj-

stnem dnevu poslanca

Muhammeda, a.s. (naj bo

mir z njim) in o mevludu

kot svečanosti, ob kateri se

ljudje zberejo in melodično

recitirajo določene odlom-

ke mevluda. Dobeseden

O mevludu

S T R A N 8

Mevludski spjev - Rođenje ''Amina, majka Muhammed pejgambera,

Ona sadef rodi, zrno bisera.

Kad je bila njim Amina hamila,

Alameta mnogo jeste vidjela.

Otac našeg Pejgambera Abdullah,

Odabr’o je milosnika hak-Allah.

Kad približi vakat da se on rodi,

Svako dobro na ovi svijet dohodi.

Rebiul-evvel vakat bješe proljeće,

Ponedeljnik noć dvanesta dol’jeće.

Kad je majka Muhammeda rodila,

Kazala je da je čudo vidjela.

Ko svjetlica iz kuće na nam poleće,

Nur od njega do nebesa doleće.

Na hevaji melek dušek prostrije,

iz dženneta po imenu sundus je.

Tri bajraka razapeta vidjeh ja,

poslušajte šta govorim vama ja.

Na magribu, na mašriku dva ajan,

Treći bajrak baš od Kabe na tavan.

Odmah znadoh da je on rob najbolji,

Dragom Bogu od svakoga najmiliji.

Melaika mnogo sađe sa neba,

Okruži se naša kuća ko Kaba.

Rastupi se duvar, a ja pogledah,

Pokraj sebe mnogo čuda ugledah.

Iz dženeta tri hurije dođoše,

Muhammeda svakojaka hvališe.

Blago tebi, sretna majko, zboriše,

A pohvalom moga sina spominjaše.

Nikad nije majka ovakvog rodila,

blago tebi što si njega nosila ...''

(Iz Mevluda Saliha Gaševića)

Gačevićev mevlud jezikov-

no prilagodil bosanskem

govoru in ga tiskal v osmih

nakladah po štiri tisoč

izvodov. Tako je Gaševićev

mevlud od leta 1878, ko je

izšla prva izdaja, doživel

mnoge izdaje. In ravno ta

mevlud je najbolj priljub-

ljen med izvajalci in poslu-

šalci. Verjetno je na to

Poseben prispevek in

pomen k mevludu so dali

pisatelji mevluda. Prvi mev-

lud v bosanskem jeziku je

mevlud Saliha ef. Gaševića.

Besedilo Gaševićevega

mevluda je izjemno

pomemben. Mevlud je

privlekel pozornost vseh

alimov. Med njimi je Dže-

maludin ef. Čaušević

vplivalo tudi dejstvo, da

dolgo ni bilo nobenega

drugega melvuda v bosan-

skem jeziku. Poleg

Gaševića poznamo tudi

druge znane avtorje mev-

luda kot so: Safvet-beg

Bešagić, Rešad Kadić, Ešref

Kovačević, ...

Posebna milost

S T R A N 9

Dočekali smo još jedan

rebiu-l-evvel odnosno

mjesec u kojem

obilježavamo i sjećamo se

rođenja i smrti našeg

voljenog Pejgambera

Muhammeda, alejhisselam.

Kao vjernici, koji nastojimo

da budemo dostojni

povjerenja vjere, znamo da

svi naši mjeseci, svaki naš

dan, pa i svaki naš trenutak

treba biti ispunjen sjećanjem

na Pejgambera Muhammeda,

alejhisselam. Jer, ko njega

zaboravi, zaboravit će sebe i

bit će bačen u zaborav.

Rođenje Muhammeda,

alejhisselam, značilo je: za

ljudski rod, biljni svijet,

džinnski svijet, prirodu,

kosmos, melekanski,

gajbanski svijet te za sve

stvoreno posebnu Milost

preko koje se Gospodar želi

smilovati Svojim

stvorenjima. Poznate su

brojne predaje koje govore

kako su svi ti svijetovi – svaki

na svoj način – obilježili i

iskazali poštovanje dolasku na

svijet Pejgamberu kojeg

prozvaše Habibullah – Allahov

Miljenik. Odnos kojeg smo mi

muslimani, ovih balkanskih

prostora, njegovali i koji smo

prenosili, iz generacije na

generaciju, prema Pejgamberu

Muhammedu, aljehisselam,

temeljio se posebno na ljubavi

i poštovanju prema svemu što

je vezano za njega, njegovu

porodicu i njegove ashabe.

generacije koje žive u

današnjim okolnostima. U

tom smislu je i predaja koja

se veže za Ebu Hurejru,

Allah s njim zadovoljan bio, da

je Pejgamber Muhammed,

alejhisselam, rekao:

‘’Odgajajte svoju djecu u

znaku tri svojstva: da vole

vašeg Pejgambera, da vole

njegovu porodicu i da uče

Kur'an!" (ed-Dejlemi)

Koliko god se neki danas

trudili da tu milost

predstave kao srdžbu; tu

blagost predstave kao

surovost; tu širokogrudnost

predstave kao isključivost;

tu nježnost kao grubost; oni

neće uspjeti. Takvi su poput

oblaka koji pokušava sakriti

zrake sunca, ali oblak prođe

a sunce nastavi sijati.

Ono što je, za nas, posebno

važno jeste prenošenje tih

vrijednosti koje smo

nasljedili na buduće

Ovo su tri veoma važna

stuba ili principa na kojima

trebamo nastojati da

gradimo porodični ambijent

i te vrijednosti prenosimo

na buduće generacije. Ne

možemo tražiti od djece ili

omladine da vole

Muhammeda, alejhisselam, a

ništa nismo uradili da ga

upoznaju i vežu duhovno i

emocijonalno sa njim!

alejhisselam. Naša ljubav i

poštovanje prema

Pejgamberu Muhammedu,

alejhisselam, i njegovoj

porodici će i dalje biti

bezuslovna, i trudit ćemo se

da to na najljepši način

živimo. Kada god smo, sa

tom ljubavlju došli i pokucali

na vrata Milosti Gospodara

svijetova, ona su nam bila

otvorena. Mi zbog te ljubavi

nemamo straha, a neka

strahuju oni koji neznaju

voljeti. Zar nije on svome

drugu Ebu Bekru, koji je

simbol ljubavi i

požrtvovanja, kada je na

trenutak osjetio strah od

ljudi koji nisu prepoznali tu

milost, rekao: ''Ne brini se,

Allah je s nama!'' (et-Tevbe,

40)

Za našu ljubav i poštovanje

prema Pejgamberu

Muhammedu, alejhisselam,

nismo nikada, a niti ćemo

ikada nekome se pravdati.

Kako možemo tražiti milost

Gospodara, a onoga kojeg

je On poslao kao milost

izbjegavamo ili nakaradno

predstavljamo!?

Do Apsolutne Božije milosti

dolazi se preko Posebne

Milosti – Muhammeda,

Ljubav i poštovanje do Pejgambera, a.s.

HUTBA; hfz. Špendi Fidani, imam u Ljubljani - 18. decembar 2015

S T R A N 1 0

Pejgamberovi, a.s., tragovi u našim porodicama

Kao Zajednica moramo

pronaći načine kako da

unaprijedimo segment

predstavljanja

Pejgambera

Muhammeda,

alejhisselam. Prema

ovom pitanju treba

promjeniti pristup, jer

okolnosti od nas

zahtjevaju da

predstavljanju života

Muhammeda,

alejhisselam¸ pristupamo

planski i organizirano.

Naravno, sve što mi

činimo jeste na neki

način prezentiranje svih

onih vrijednosti kojima

nas je podučio naš

Pejgamber Muhammed,

alejhisselam, međutim, u

tom smislu ima se još

prostora za popravljanje

stvari. Valja nastojati sve

dok se ne dođe do

stepena, kako Uzvišeni

Allah kaže u suri el-

Bekare 150 ajetu: ‘’… da

vam ljudi ne bi imali šta

prigovoriti, osim onih koji

su nepravedni između

njih…’’

Također, kao pojedinci

u ulozi roditelja, brata,

sina, rođaka ili prijatelja

potrebno je uraditi više

kako bi se ljudi oko nas

upoznali sa

vrijednostima kojima nas

je podučavao naš

Pejgamber. Najbolji

način za to jeste naše

odgovorno djelovanje i

način našeg ponašanja

koji će ljude

zainteresirati da

upoznaju tu posebnu

Božiju Milost.

ina!’’ Rebiu-l-evvel je

odlična prilika da se

naprave koraci ka

približavanju Pejgambera

Muhammeda,

alejhisselami, našim

najdražima.

Praćenje tragova je put

otkrivenja istinske

spozanje. Tome nas

podučava i Uzvišeni

Allah u suri er-Rum 50

ajetu kada kaže:

‘’Pogledaj tragove Allahove

milosti – kako On oživi

zemlju nakon mrtvila njez-

Molim Uzvišenog Allaha

da nam podari Svoju

milost i učini dostojnim

sljeđenja Njegove

posebne Milosti! Amin!

Pejgambera

Muhammeda,

alejhisselam, te

podučavanju i učenju

Kur'ana Časnog ne smije

nam biti ništa teško

odnosno potrebno je

aktivirati se jer niko

drugi to umjesto nas

neće uraditi. U

postizanju toga cilja

potrebno je izabrati

mudre i lijepe načine.

Milost je potrebno

predstaviti kroz tragove

milosti, blagost kroz

tragove pažnje, ljubav

kroz tragove odanosti,

posebnost kroz tragove

jednostavnosti i

odabranost kroz

tragove lijepog odnosa

Kao posebno važno

istakao bi uloženje truda

i vođenje računa o

porodičnom ambijentu.

Tu je odgovornost na

sve nas podjednako, a

od toga zavisi i uspjeh

Zajednice. Na planu

prenošenja i čuvanja tih

vrijednosti, a posebno

na upoznavanju i

slijeđenju

Muhammed, a.s., divni uzor

S T R A N 1 1

Vrijeme u kojem živimo

obilježeno je snažnom pro-

mocijom najrazličitijih vrsta

‘’uzora’’ u javnom, a

posebno u medijskom pros-

toru. Promoviraju se

poznate osobe ili ličnosti čiji

se uspjeh ili slava želi pred-

staviti kao uzor ili model

ostalim ljudima, pogotovo

mlađim generacijama. U

tome, u principu, ne bi tre-

balo biti ništa sporno, jer

uspjeh drugih ljudi može

poslužiti kao bitan poticajni

factor. No, poražavajuća je

činjenica da se veoma ri-

jetko radi o o promociji

istinskih i trajnih vrijednosti.

U čovjeku postoji potreba

za identifikacijom s nekim

uzorom kojeg će slijediti ili

primjerom za kojim će se

povoditi. Ovoj prirodnoj

potrebi čovjeka islam ne

oduzima legitimitet ali je

usmjerava I zadovoljava na

ispravan, prirodan I dosto-

janstven način, način na koji

čuva ljudski dignitet I integ-

ritet.

gove zgrade kao ni potpunog i isprav-

nog razumijevanja Kur’ana i života

općenito. Sunnet Muhammeda, a.s.,

ustvari, jeste vid Objave, jer: ’’On ne

govori po hiru svome.’’ (en-Nedžm, 3).

U Kur’anu se uz pokornost Allahu,

dž.š., odmah spominje i pokornost

Njegovom Poslaniku. Za onoga koji

se nada Allahovoj milosti i nagradi na

O životu Muhammeda, a.s., istinito

svjedočanstvo pruža Kur’an. Njegov

časni život i uzoriti primjer, imamo

u cjelosti sačuvan zahvaljujući

naporima alima iz prvih stoljeća

islama. Takvi su Buhari, Muslim,

Tirmizi i drugi.

Život Muhammeda, a.s., je drugi

temelj islama bez koga nema nje-

onom svijetu možemo kazati da

onaj koji slijedi sunnet može

biti od onih prema kojima će

Allah biti milostiv. Tek tada

sunnet postaje stil života (style

of life) što i jeste životni cilj i

težna svakog vjernika.

hima, a.s., i njegove sljed-

benike zato što su oni istin-

ski željeli, odnosno vjerovali

u Allaha, dž.š. Sasvim oče-

kivano je da jedan musliman

ima jednog od Allahovih

poslanika za uzor, jer ih Al-

lah u Kur’anu opisuje

najljepšim svojstvima, na-

jplemenitijim vrlinama, vrli-

nama kojima se nastoji

ukrasiti svaki iskreni musli-

man.

‘’Ibrahim je zaista bio do-

brodušan, sažaljiv i odan …’’

ili ‘’Ibrahim je bio primjer

čestitosti, pokoran Allahu,

pravi vjernik, nije druge

smatrao Allahu ravnim …’’

Riječ ‘usvetun’ koju

prevodimo kao uzor ili

modernim rječnikom ka-

zano kao ‘model identifi-

kacije’ spominje se na tri

mjesta u Kur’anu; jednom u

suri el-Ahzab (21), i dva

puta u el-Mumtehane.

U ovim ajetima Uzvišeni nas

podučava da kao divne

uzore uzore uzmemo Ibra-

Allahovi Poslanici kao uzori ili modeli

Sunnet kao stil života

‘’Vi u Allahovom

Poslaniku imate

divan uzor za

onoga koji se

nada Allahovoj

milosti i nagradi

na onom svijetu, i

koji često Allaha

spominje.’’

(el-Ahzab, 21)

V SREDIŠČU

Preuzeto: Semerkand, br. 15, 2010.

S T R A N 1 2

Ovo su riječi hadžije Esada

Mujičića, koje je izrekao u

toku razgovora za časopis

Amber, a one ga opisuju

na najbolji način, njegovu

skromnost, povučenost,

nenametljivost, njegovu

vjeru u Allaha, dž.š., i

njegov veliki hizmet

džematu Ljubljana. Čovjek

koji je dvadeset i četiri sata

na raspolaganju džematu,

uzimao je godišnji odmor

da bi učestvovao u svim

važnim projektima

Islamske zajednice. Ljudi

poput Esada Mujičića su

inspiracija svima onima koji

žele da učine hizmet svojoj

vjeri, oni se ne mogu

nagovoriti i naučiti da to

budu, oni se rađaju kao

ljudi koji žele svojim

dobrovoljnim radom i

trudom ostaviti dobro

generacijama koje dolaze

poslije, a za svoj trud ne

traže nikakvu nagradu

osim od Uzvišenog Allaha,

dž.š. Tu nagradu vide u

svakodnevnici, u svakom

poslu, u zdravlju, kako to

hadžija Esad kaza: ''U

mogućnosti da Allahu, dž.š,

možemo sedždu učiniti.''

Trenutno je zaposlen u

Komunalnom preduzeću u

Ljubljani. Redovan je član

džemata Ljubljana i vakif

mesdžida u kojem se danas

obavljaju aktivnosti

džemata Ljubljana u

Pržanu. Ističe se u

pomaganju izgradnje

džamije i IKC u Ljubljani.

organizirati svoj život zbog

teških uvjeta preselio se u

Odžak. Da napusti svoj

rodni kraj ponukao ga je

događaj da je u njegovo

rodno mjesto neko donio

veliki kukuruz kakvog do

tada niko nije vidio. Upitali

su: 'Gdje raste takav

kukuruz?' 'U Odžaku, u

posavini', rečeno je. Tako

je moj otac otišao

'trbuhom za kruhom' u

Odžak, što se i meni

dogodilo pa evo živim u

Sloveniji. Najradije se

prisjećam perioda dok sam

bio angažiran u fudbalskom

klubu Jedinstvo iz Odžaka,

jer fudbal sam volio i danas

ga volim, pa odem

pogledati i poneku

utakmicu u slovenskoj ligi.''

Po povratku iz vojske

hadžija Esad odolazi u

Sloveniju, i zapošljava se u

firmu GIVO – firmu za

gradnju i održavanje

objekata, u kojoj je radio

pet godina. U tom periodu

je dobio stan, oženio se sa

Esmom Bajrektarević iz

Donje Lučke u Cazinu,

koju je upoznao u

Sloveniji. Žive skupa u

braku 35 godina.

Hadžija Esad Mujičić rođen

je 17.06.1957. godine u

Odžaku, od oca r. Muje i

majke r. Sabihe. Oženjen je

sa Esmom Bajrektarević,

otac tri sina i djed četvero

unučadi. Osnovnu školu

završio je u Odžaku.

Također, srednju školu,

ŠUP-Škola učenika u

privredi, završio je u

Odžaku. Po završetku

škole radio je u vodo-

privrednom preduzeću

Posavina u Odžaku.

Prisjećajući se djetinjstva

hadžija Esad prepričava:

''Moj otac je porijeklom iz

Teslića, u nadi da će lakše

Džemat je moja druga porodica

PORTRET - hadžija ESAD MUJIČIĆ

''U džematu Ljubljana sigurno ima mnogo ljudi koji su zaslužniji, zbog

svog truda i rada, da budu u našem Amberu od mene. Zahvaljujem se Allahu,

dž.š., da je baš mene počastio da u mjesecu rebiu-l-evvelu, mjesecu mevluda,

budem u našem listu. Onoga koga Allah, dž.š., uzdigne i počasti niko mu to ne

može ni dati ni oduzeti, a za mene je sve ovo čast.''

Na pitanje kada se uključio

u rad Islamske zajednice u

Sloveniji rekao je slijedeće:

''Ispočetka je to bilo po

onoj narodnoj poslovici

'mladost – ludost', nisam

razmišljao o tome ko sam i

šta sam, čuvao sam ono

što sam ponio od kuće,

živio onako kako su me

roditelji odgojili, da budem

pošten, da nikome ne

učinim ono što ne bi sebi.

Nisam pravio razliku među

ljudima, ni po vjeri ni po

porijeklu.

S T R A N 1 3

Jedne prilike sam čestitao

Božić svojoj komšinici, a ona je

rekla da nije to njen praznik

zato što je bila pravoslavka, i

tada sam se prvi put upitao ko

sam ja, šta sam ja, gdje da ja

budem, gdje ima džamija ili

mesdžid. Shvatio sam da i ja

svoje trebam čuvati i njegovati.

Započeo sam sa majkom o

tome razgovarati, jer ona je

voljela vjeru praktikovati, i tada

sam saznao da mi je djed bio

hadžija. Razmišljajući o svemu

tome potražio sam mesdžid i

Islamsku zajednicu u Ljubljani.

Imao sam i strah da li ću biti

prihvaćen, ali bio sam sretan

da mogu upoznati svoju vjeru.

U rad Islamske zajednice sam

se uključio 1988. godine na

Grablovičevoj 14. Uvjeti rada

Islamske zajednice u to

vrijeme bili su skromni a

džemat se povećavao

dolaskom muhadžira iz BiH.''

''Uvijek sam bio uključen u

održavanje objekata Islamske

zajednice, ali nije bilo nikakavih

projekata do dolaska muftije

dr. Nedžada Grabusa. Bile su

ideje, ali se na tome završavalo.

Muftija dr. Nedžad Grabus to

mijenja u potpunosti. Bio sam

sretan da mogu pomagati

projekte, moj život je imao

smisao, mogao sam učiniti hajir

za svoj džemat i zajednicu.

Allah, dž.š., nam je poslao

takvog vođu kakav je muftija

dr. Nedžad Grabus, s njegovim

dolaskom sve je naglo krenulo

ka vrhu.'' Prisjeća se i riječi

muftije dr. Nedžada Grabusa

da prvo treba napraviti i

formirati džemat. ''Šta će nam

džemat kad ga već imamo,

mislio sam. Međutim iz

današnje perspektive i onoga

šta imamo u Ljubljani, objekata

u Pržanu, izgradnja džamije u

Ljubljani, vidim da je bio u

pravu, jer sad postoje ljudi koji

vole svoj džemat, u svako doba

dana i noći su spremni uraditi

hajir za Islamsku zajednicu,

hvala Allahu, dž.š., da mogu biti

jedan od njih.''

vjernik, mogao bih otići i na hadž,

spremam se neko vrijeme' i pristao sam.

Sretan sam da sam pored Kabe mogao

učiti Kur'an i zahvalan Allahu, dž.š., da

sam to naučio pred svojim imamima.''

Ko je i kakav je hadžija Esad Mujičić

govori i slijedeća rečenica: ''Džemat i

zajednica je moja druga porodica, ne

znam koju više volim, onu kod svoje

kuće ili svoju džematsku porodicu.''

O razgovoru kako je došlo do odluke

da obavi hadž 2010. godine rekao je:

''Želio sam da idem i obavim hadž,

planirao sam prodati kuću u Bosni i s

tim sredstvima otići na taj najznačajniji

put za vjernika. Međutim, 2010. godine,

Allahovom voljom, muftija dr. Nedžad

Grabus me pozvao i pitao da li bih išao

na hadž, hoću li ići prije nego prodam

kuću, jesam li spreman. A u meni su

krenule misli: 'Bože dragi, kako je

rastao džemat rastao sam i ja kao

Nadamo se da će ove riječi i

predstavljanje hadžije Esada

Mujičića nekoga od džematlija

podstaći na činjenje dobra, i

doprinijeti da u budućnosti naši

džemati imaju ovakve džematlije i

hizmećare, posebno imajući u vidu

da živimo u vremenu kada se za

sve učinjeno i urađeno traži

nagrada.

bi ljudi znali kakav je to osjećaj,

nema materijalnih sredstava da

bi se to moglo platiti.

Predlagan sam da budem i član

IO Ljubljana, ali ja volim ovako,

volim samo uraditi da se nigdje

i ne piše, i ovo mi je previše

jer će se napisati, al' opet se

nadam da će Allah, dž.š., moja

djela primiti.''

Jedan je od rijetkih džematlija

koji i nakon što je počela

izgradnja džamije, a u

pripremama za njenu izgradnju,

čišćenju prostora i uređivanju

dao svoj doprinos, svaki dan

dođe i posjeti gradilište,

pregleda, pita ima li šta da bi

on mogao uraditi, pa makar da

obriše prašinu da ljudima ne

smeta.

Izgradnja džamije u Ljubljani je

za njega posebna priča.

Hadžija Esad Mujičić je

učestvovao u obnovi naših

prostora u Pržanu. O tim

danima s veseljem priča.

Izdvajamo samo dio njegovog

govora: ''U Pržanu gdje god

pogledam vidim sebe i tu se

trenutno najbolje osjaćam,

ljepše nego kući. Zbog toga

volim da ugrađujem sebe u

Islamsku zajednicu, bez obzira

da li u džamiju ili neki drugi

objekat, i da li u Ljubljani ili

nekom drugom džematu. Kada

... Zbog toga volim da ugrađujem sebe u Islamsku zajednicu ...

''Onaj dan kada sam čuo

da je dobivena dozvola

za izgradnju džamije

kao da sam se ponovo

rodio, to je moj novi

rođendan, samo bih

volio doživiti da u njoj

obavim makar jednu

sedždu Allahu, dž.š. Na

manifestaciji postavljana

kamena temeljca za

džamiju u Ljubljani,

nekako sam neplanirano

i spontano bio sudionik

pripreme i postavljanja

kamena temeljca.

Sigurno su to i drugi

željeli ali mene je Allah,

dž.š., počastio jer treba

iskreno raditi i onda

Allah dž.š., počasti.''

S T R A N 1 4

Čuvanje jezika

Obradovati drugoga

Sulejman, a.s., i vrapci Zabilježeno je kazivanje o

Sulejmanu, a.s., kako je vidio

vrapca da cvrkuće svojoj

izabranici: ‘’Nema prepreke

da udovoljim tvojoj želji. Ako

želiš, uzet ću u svoj kljun ku-

polu od Sulejmanovog dvorca

i bacit ću je u more.’’ Sule-

jman, a.s., nasmija se njihovom

udvaranju, pozva ih sebi I reče

vrapcu: ‘’Jesi li u stanju da to

učiniš?’’ ‘’Allahov poslaniče’’,

reče vrabac, ‘’svako stvorenje

nastoji da se okiti i pokaže

velikim kod svoje sapitnice, a

za ovo što se u ljubavi zbori

nema predbacivanja.’’ Potom

Sulejman, a.s., reče ženki: ‘’Što

ga nisi spriječila da ti govori

što je govorio, a znaš da te

voli?’’ ‘’Allahov poslaniče’’,

reče ptica, ‘’on nije zaljubl-

jenik, on samo čezne. Iskazu-

jući meni ljubav, uistinu, ok-

renut je nekoj drugoj.’’ Iskaz

ptice je djelovao na Sule-

jmanovo, a.s., srce, pa je po-

čeo plakati. Odvojio se od

svijeta četrdeset dana, za to

vrijeme moleći Allaha, dž.š.,

da mu sačuva srce, da ga

usmjeri samo Njemu I da

njegova ljubav bude poklon-

jena samo Njemu.

ga obraduješ i izvijestiš o ne-

čemu lijepom što će mu se

desiti, da ga zaštitiš i spasiš od

kakve nesreće, da od njega

otkloniš nevolju, da mu

olakšaš kada je u žalosti i tuzi i

tako dalje.

Poslanik, a.s., je rekao:

‘’Najdraže djelo Allahu, nakon

obavljanja farzova, je obradovati

muslimana.’’

Najdraže djelo Allahu nakon

obavljanja onoga što je On

propisao kao što su namaz,

zekat, post i hadž je obra-

dovati muslimana I unijeti

radost u njegovo srce. Kao da

je onaj koji pazi na svoje vri-

jeme, pa ga provodi u koris-

nim poslovima I čuva svoj

jezik. A onaj koji ubraja svoj

govor u svoja djela, neće go-

voriti osim onoga što ga se

tiče.’’

(Hadis bilježi Bejheki)

Poslanik, a.s., je rekao:

‘’Najdraže djelo Allahu je ču-

vanje jezika.’’

Čuvati jezik od govora koji je

zabranjen, poput laži, ogova-

ranja I prenošenja tuđih riječi,

spade u najdraža djela uz-

višenom Allahu. Nečuvanje

jezika rezultira pokvarenošću

srca, a pokvareno srce dovodi

do pokvarenosti I svih drugih

organa. U Ibrahimovim, a.s.,

suhufima se navodi: ‘’Pametan

Samokontrola je ...

S T R A N 1 5

snaga koja se rodi iz ljudske

slabosti i svijesti da svako

kretanje ka uspjehu mora

poći od najniže i najranjivije

tačke, a to su iskrenim

kajanjem oplemenjeni

osjećaji nesavršenosti i

posrnulosti. S toga kažemo

da je to momenat/faza

spoznaje i zrelosti. Svaki

momenat/faza u kojoj

prepoznamo i prihvatimo

svoje slabosti je prilika da

duhovno jačamo i rastemo,

zlatna prilika od koje ne

smijemo bježati već je

prijateljski pogledati u oči.

Trinaestogodišnji dječak u

svom momentu spoznaje i

svježe stečene zrelosti kaže:

“ Ne moram pušenjem i

nasiljem dokazivati da sam

odrastao, nego

sposobnošću da vidim

koliko imam kontrole nad

svojim odlukama, kao što je

ne jesti i ne piti za vrijeme

posta. Sam sebi kažem da

sam odgovoran, bez da mi

iko drugi to nameće.”

Nauka kaže da je

samokontrola sposobnost

ljudskog bića da pažljivo

promatra vlastito ponašanje,

da ga misaono vrijednuje, te

da ga ciljano jača i u

željenom pravcu usmjerava.

Glavno pitanje

samokontrole je koje su

naše misli vodilje, temeljne

misli koje sa sobom povedu

sve druge misli, emocije i

ponašanje. Misao vodilja

može biti želim sebi da

činim dobro da bih mogao/

la i drugima činiti dobro.

također momenat kada

Merjem, majka Isa a.s., za

dobro svoga sina upravlja

svojim jezikom i mudro

odšuti na sve uvrede ili kada

Jusuf a.s. radi ljubavi svoga

Stvoritelja upravlja svojim

tjelesnim potrebama i odoli

čarima ženske ljepote. Svi

oni su imali jak cilj i

unutrašnje vrijednosti koje

su ih dostojanstveno vodile

Jedno je sigurno, s pravom

se može reći da je

samokontrola/

samopravljanje momenat

uspjeha, momenat kad smo

zadovoljni sobom. To je

onaj momenat kad majka

Musa a.s. pušta svoje

novorođenče niz rijeku Nil,

ona za njegovo dobro

upravlja svojim bolnim

majčinskim srcem. To je

kroz život i po čemu su

ostali zapamćeni kroz cijelu

ljudsku historiju.

unutrašnjih vrijednosti i

pravila koja ih prate.

Nekada je to samo dobro

uvježbani i disciplinovani oblik

ponašanja koji nas čini

funkcionalnim i povjerljivim.

Odgovornost spram sebe i

drugih. Učimo da ispravno

upravljamo sobom i onim

što nam je dato u

povjerenje/emanet, ono za

šta ćemo biti odgovorni,

ono što nas se tiče.

Da li je onda ispravnije reći

samoupravljanje umjesto

samokontrola, jer sve

ukazuje na to da čovjek

jedino može da upravlja, a

nikako da uspostavlja

kontrolu, pa čak ni nad

samim sobom.

Ako je samokontrola znak

da imamo dobar razlog da se

pokrenemo i vršimo

pozitivne promjene, onda

govorimo o otkrivanju slika

koje nas motivišu da

otklonimo sumnje i dileme

u donošenju odluka, te da

se krećemo prema gore i

čvrsto vjerujemo u

postavljeni cilj kao rezultat

Dobro uvježban i disciplinovan oblik ponašanja?

Momenat uspjeha

ZANIMLJIVOSTI

Piše: Aida Tule

S T R A N 1 6

Zadovoljstvo u jednostavnosti razmišljanja Rijetki su danas ljudi koji

znaju usporiti u malim

koracima da bi vidjeli

vrijednost i ljepotu

jednostavnosti pristupa

životu, te da ona u sebi

nosi mogućnost da

zapazimo osnovne stvari

na kojima počiva život

kao što su ljudi i

osnovne promjene na

njima, njihovu radost i

tugu, mladost i starost,

njihove odlaske i

povratke. Jedno vrijeme

budu tu na raskrsnici

života, a onda ih više

nema, odlaze drugim

stazama ka novim

ciljevima. Svijet je

prečesto mutan, znati

jednostavno razmišljati

znači biti dovoljno

mudar i sagledati

kompleksne životne

koncepte u njihovim

jasnoćama.

Drugim riječima znati

davati jednostavne

odgovore na složena

pitanja, imati definicije i

koristiti ih kao kompas.

Jedno od tih

kompleksnih pitanja je

koji je to “veliki posao”

koji nas čeka u životu, a

odgovor je da nema

važnijeg posla od onog

koji se zove “boriti se za

život” u svakom

njegovom obliku kojeg

svjedočimo. Zvuči

prejednostavno i kao

nešto što se

podrazumijeva, pa život

je svakako tu, ali upravo

je to posao koji najviše

podcjenjujemo i

zanemarujemo, dah na

kojem sve drugo počiva

i sve pokreče. I nimalo

lahko brinuti se o tom

dahu bez obzira koliko

jednostavno izgledalo.

je suština Tore, sve ostalo

je komentar.” I zaista, iz

ove rečenice se može

izvesti mnogo životnih

zakona i pravila, mogle bi

se mnoge međuljudske

nepravilnosti u

komunikaciji i odnosima

dovesti u sklad, mogle bi

se tone knjiga napisati i

mnoga naučna

istraživanja sprovesti, iz

samo jedne rečenice. I ne

samo to, kada bi se ta

rečenica primjenila u

politici i ekonomiji, imali

bismo svijet u kojem bi

ljudi pravedno poslovali i

uspostavljali bi mir i slogu

na Zemlji. Sposobnost da

to sve sažmemo u jednu

rečenicu uspijeva samo

onima koji imaju

jednostavan i iskren

pristup životu, što bi

drugim riječima značilo

genijalan pristup životu.

Jer, jednostavnost ne znači

podcijeniti važne procese i

zadovoljiti se minimumom,

nego učiniti te procese

dostupnim svakom

čovjeku i omogućiti

postizanje zadovoljstva

životom. Ono čemu danas

često svjedočimo, a što

udaljuje ljude jedne od

drugih i čini da nam se

određeni ciljevi

predstavljaju nedostižnim,

je komplikovanje u govoru

koji je sam po sebi

dovoljno preosjetljiv i

dubok. Neki ljudi smatraju

da što nepoznatije i

nejasnije riječi koriste u

obraćanju običnom

čovjeku, po mogućnosti

stranog porijekla, da su

time cijenjeniji kao

intelektualna elita tog

naroda.

U romanu Bajka o

Benjaminu Baruhu

(G.Kuić), koja se odigrava

istočno od zapada i

sjeverno od juga,

putujemo kroz nešto što

se zove priča o jako

kompleksnom biću

zvanom čovjek i te priče

svojom jednostavnošću

prikazuju svu ljepotu

ljudskog postojanja. Jedna

od tih priča je o mladiću

koji je razglasio da bi bio

voljan da prihvati jevrejsku

vjeru ako mu bilo ko od

vjerskih uglednika objasni

cijelu Toru (Tewrat) stojeći

na jednoj nozi. Mnogi su

se našli uvrijeđenim i

vidjeli su to čistom

provokacijom i

ismijavanjem. Međutim,

našao se jedan rabin po

imenu Hilel koji mu je uz

ljubazan osmijeh prišao i

rekao: “Ništa lakše – Ne

čini drugome, ono što ne

želiš da drugi čine tebi, to

S T R A N 1 7

Zadovoljstvo života kroz

jednostavnost razmišljanja

nalazimo u svemu onome što

nam svojom iskrenošću i

jasnoćom osvjetljava pravac

kretanja, što ljude približava i

daje im priliku da žive

dostojanstveno i slobodno

uprkos složenosti raznih

sistema koji nastoje da nas

porobe. Efikasnost ovog

pristupa možemo vidjeti u

različitim životnim sferama,

od jednostavnog govora,

odjeće, uređenja kuće, pa do

prenošenja znanja na

najprestižnijim katedrama

svijeta. Svi drugi svijetovi koje

je Svemogući stvorio žive po

ovom principu, jedino čovjek

uporno komplikuje.

Podudarnost između biljnog i

ljudskog svijeta završava se na

tome što sve što se rodi mora

i umrijeti, ono što se između

te dvije osnovne tačke događa

kod ljudi je nerazumno, dok je

kod biljaka razumno, jer

sklad, rijedak među ljudima,

sveprisutan je u svijetu

zelenila.

vjed biti prijatelj’’, heroj mu

odgovori: ‘’Bježi zavidniče,

gledaj svoja posla!’’

Ni ovoliko savjeta nije ušlo u

herojeve uši. Savjet ne može

uticati na loše ubjeđenje. Um-

jesto njemu, pružio je ruku

medvjedu. Čovjek reče: ‘’Idem,

ali ti trenutno nisi pri pameti.’’

Heroj na to odgovori: ‘’Hajde

idi, ništa ne brini za mene.’’

Čovjek je još dodao: ‘’Ja ti ni-

sam neprijatelj. Da si me pos-

lušao, učinio bi samo se bi do-

bro. ‘’A heroj mu odvrati:

‘’Hajde bježi, spava mi se.’’

Čovjek još jednom pokuša:

‘’Ne sumnjaj u savjet prijatelja.

Spavaj pokraj nekoga pamet-

nog, neka te takav čuva u snu.

Heroj se zbog čovjekovog na-

valjivanja unervozio i po-

sumnjao, pa reče: ‘’Izgleda me

ovaj želi ubiti ili je neki zlobni

prosjak. Ili mi je možda posta-

vio neku zamku. Čim mi ovako

nešto nudi. Želi me prepasti i

odaljiti od mog prijatelja.’’

Heroj koji je mislio loše, nije

se fino ponio prema do-

bronamjernom čovjeku. Zbog

pogrešnog mišljenja, gajio je

dobro mišljenje o medvjedu,

kao da su od iste vrste.

Musliman pogleda budalu i,

uzdahnuvši la havle, nastavi

svoj put. On zaspa. Medvjed ga

je čuvao i stalnu mu bdio nad

glavom zbog muha koje su ga

uznemiravale u snu. Ali je

primijetio da koliko god tjera

muhe, one opet dolaze. Med-

vjed se uznemirio zbog muha.

Otišao je i uzeo jedan veliki

kamen sa stijene. Kada je ugle-

dao kako su se muhe opet

spustile na njegovo lice,

zamahnuo je tim velikim

kamenom prema njegovom

licu da otjera muhe. Eto, on se

riješio muha! Ogromni kamen

mu je smrskao lice. Tako se

raširila poslovica u narodu:

‘’Ljubav budale, je poput ljubavi

medvjeda; mržnja mu je ljubav, i

ljubav mu je mržnja.’’

Hazreti Mevlana pripovjeda:

Jednog medvjeda je uznemira-

valo jedno čudovište. Neki

heroj je otišao da ga spasi.

Zbog te dobrote, medvjed je

odlučio da zbog toga bude uz

heroja poput psa od Ashabi

Kehfa. Kada se taj heroj musli-

man jednom razbolio i pao na

postelju, medvjed ga je pazio i

čekao njegov oporavak. Jedan

čovjek koji je tuda prolazio

upita: ‘’Kakvo je to stanje?

Odakle tolika blagonaklonost

medvjedu?’’

Heroj mu ispriča priču o ču-

dovištu pa čovjek mu reče:

‘’Ne veži dušu za medvjeda.

Prijateljstvo budale je nepri-

jateljstvo. Medvjed je šejtan i

opasan.’’ Heroj mu odgovori:

‘’Vallahi ti mi zavidiš. Pazi se

njegove ljubavi, ne njega. ‘’

Tada čovjek reče: ‘’Prijateljstvo

budale je loša stvar. Ova moja

zavist je bolja od njihovog pri-

jateljstva.Ostavi medvjeda i

kreni sa mnom, ne napuštaj

svoju vrstu, ne može ti med-

Prijateljstvo jednog medvjeda