SEMINARSKI RADRONJENJE NA DAH

MENTOR:

STUDENT:

1.

UVOD

Ronjenje na dah (u apnei) je najstariji, najraireniji i potencijalno najopasniji nain ronjenja. Pri tom ronjenjem na dah ne smatramo plutanje/plivanje uz pomo peraja povrinom vode i to uronjene glave na kojoj je maska diui kroz disalicu (tzv. snorkeling). Ronjenje na dah podrazumijeva ronjenje u inspiratornoj apnei ije trajanje i dubina zarona ovise o vie faktora: dobi, spolu, vitalnom kapacitetu, tjelesnoj spremnosti, motiviranosti, stepenu mentalne spremnosti, tlaku i temperaturi okoline. Ronjenje na dah moemo podijeliti na dvije grupe. Prva je isto rekreativnog karaktera a druga je totalno natjecateljskog karaktera. Rekreativno ronjenje je najjeftiniji oblik ronjenja i zahtjeva samo masku, peraje i disalicu koji e nam omoguiti ulazak u sasvim novi svijet, dok je natjecateljski oblik ronjenja najzahtjevniji oblik koji od ronioca zahtjeva veliku fiziku i psihiku pripremljenost jer u protivnom dolazi do kobnih posljedica.

2. HISTORIJSKI RAZVOJ RONJENJA

Iako se ne moe sa sigurnou tano ustanoviti kada su ljudi prvi put zaronili ta potreba je stara koliko i ljudska zajednica jer su mora, okeani i rijeke neiscrpan izvor znatielje, hrane i prirodnih bogatstava. Prema procjenama arheologa mnogi umjetniki predmeti od sedefa potiu ak iz 4500. godine p.n.e. Prvi pisani podaci o ronjenju nalaze se u Homerovoj Ilijadi napisanoj 700 godina p.n.e., u opisu vojnih operacija ronjenja za vrijeme Trojanskog rata. Prvi ronioci su ronili na dah, bez ikakve opreme, praktino isto kao i danas kad kratko zaroni svaki kupa. Jedan od prvih pokuaja projektovanja ronilake opreme koja bi omoguila bre plivanje pod vodom, dui boravak i bolju zatitu, jesu skice velikog Leonarda Da Vincia koji pravi modele ronilakog odijela i peraja za ruke i noge po ugledu na plovne koice ptica plivaica.

1553. god. Loren Gulielmo konstruie ronilako zvono koje je omoguavalo boravak pod vodom bez dovoda vazduha s povrine u trajanju od 1h. 1691. Englez Edmund Halley uveo je sistem dovoda vazduha sa povrine uz pomo bureta ispunjenog vazduhom koje je sputeno do zvona te sa jo etvoricom ronilaca dosegao dubinu od 20 metara i na toj se dubini zadrao 1h i 30 minuta. 1680. god. talijanski fiziar konstruie ronilaki aparat sa pretpostavkom da se ronioev vazduh moe ponovo udisati ako se oslobodi vlage, a on je ujedno bio prvi koji je ronioca opremio perajama. Mogunost dovoenja kompromitovanog vazduha pod vodu 1770. god. Omoguava dalji razvoj ronilake kacige. Od 1837. razvoj ronjenja zavisi od dva faktora: konstrukcije ronilake opreme i kompresora; saznanjima o djelovanju povienog pritiska na ljudski organizam i od razvoja podvodne fiziologije. Dok se tehniki dio usavravao naglo s industrijskom revolucijom, fiziologija je sporo napredovala.

Uporedo sa razvojem ronilake opreme po sistemu dovoda vazduha sa povrine razvija se i autonomna ronilaka oprema kod koje ronilac nosi na sebi rezervu komprimovanog vazduha. Evropska dostignua podstiu razvoj ronilatva u Americi. 1915. god. usvojene su Haldenove dekompresione tablice, usavrena oprema za ronjenje, napisan prvi prirunik za ronjenje i to je predstavljalo prekretnicu nakon ega poinju sve dublja i dublja zaranjanja. 1942. god. Francuzi Jacques- Ives Cousteau i Smil Gagnan konstruiu Aqua-Lung regulator za disanje ime je postignuta potpuna autonomnost ronioca. Princip tog regulatora otvorenog kruga disanja koristi se i danas. Dananja ronilaka oprema omoguava relativno siguran kratkotrajan boravak pod vodom na dubini do 50 metara a za vee dubine potrebno je koristiti komplikovanu tehnologiju i vjetake gasne mjeavine za disanje. Ograniavajui faktor u osvajanju dubina je ljudski organizam ija funkcija u uslovima visokog pritiska nije dovoljno poznata.

3. SLUBENE DISCIPLINE U RONJENJU NA DAH

AIDA- Slubena asocijacija ronjenja na dah rasprostranjena je irom svijeta, a osnovana je 1992. godine da bi pratila rekorde, organizirala natjecanja i brinula o visokim standardima u edukaciji instruktora i novih ronioca na dah. Tako je AIDA raspisala i razne discipline u kojima ronioci na dah mogu pronai izazove. Discipline se djele na statine, dinamine i dubinske. 1. STATIC APNEA (STA) U ovoj disciplini ronioc zadrava svoj dah koliko je najdue mogue, tj. koliko mu njegov respiratorni sistem doputa. Njegovo tijelo je uronjeno u vodu ili na povrini. Static apnea je jedina disciplina koja mjeri trajanje i jedna od dvije discipline u kojoj se moe natjecati timski (druga je Constant weight). Apnea se moe izvoditi i priznata je u bazenu ili u otvorenoj vodi (more, jezero, rijeka...). 2. DYNAMIC WITH FINS (DYF) Ronioc roni horizontalno pod vodom u pokuaju da pree to veu udaljenost. Za pokretanje nije dozvoljena nikakva druga pomo osim peraja ili monoperaje. Natjecanje se moe odvijati u bazenu minimalne duine 25 metara.

3. DYNAMIC WITHOUT FINS (DNF) Ronioc roni horizontalno pod vodom u pokuaju da pree to veu udaljenost. Zabranjena je svaka upotreba pomagala pri kretanju. Dynamic without fins je mnogim roniocima najprirodnija od disciplina u kojima se mjeri preena udaljenost jer ne zahtjeva nikakva dodatna pomagala za kretanje ve samo jako dobru tehniku. Natjecanje se moe odvijati u bazenu minimalne duine 25 metara i najvie odgovara starim plivaima. 4. CONSTANT WEIGHT (CWT) Za uron i izron ronioc koristi peraje ili monoperaju ili koristi ruke bez da se povlai po konopcu ili da mijenja balast s kojim je uronio. Doputeno je jednom dotaknuti ue da bi se zaustavio pri uronu i krenuo s izronom. Ni u kojem trenutku za vrijeme zarona ne smije mijenjati koliinu olova koju nosi. Constant weight je dubinska disciplina koja najvie privlai zbog specifinih peraja i monoperaja koje ronioci koriste pri uronu. Constant weight je jedna od dvije discipline u kojoj se moe natjecati timski (druga je Static Apnea).

5. CONSTANT WEIGHT WITHOUT FINS (CNF) Za uron i izron ronioc koristi samo snagu svojih miia bez koritenja drugih pomagala bez da se povlai po konopcu ili da mijenja balast s kojim je uronio. Constant weight bez peraja je najtei oblik dubinskog ronjenja jer je zabranjeno bilo kakvo koritenje pomagala pri ronjenju. Ova kategorija zahtjeva savrenu koordinaciju pokreta i tehnike. 6. FREE IMMERSION (FIM) Ronioc se sputa do najavljene dubine samo snagom svojih vlastitih miia, bez pomoi peraja ili povlaei se po konopu, i na isti nain se vraa nazad na povrinu, takoer nije dozvoljeno diranje konopa osim jedanput i to na krajnjoj dubini kako bi se pomogao u okretu i nastavio povratak na povrinu. 7. VARIABLE WEIGHT (VWT) Ronioc se sputa do dubine uz pomo saonica a vraa se na povrinu ili plivajui sa perajama ili se rukama povlaei po konopu. Variable weight je prva od dvije dubinske discipline koje koriste saonice za sputanje u dubinu. Stari sistem saonica je bio sputanje na glavu kao to je prikazano u filmu Veliko plavetnilo, dok novi sistem saonica prakticira sputanje na noge i takav stil danas svi primjenjuju.

8. NO LIMIT (NLT) No limit je disciplina u kojoj se ronioc sputa do najavljene dubine sa saonicama ija je teina 35 kg te se nazad na povrinu vraa uz pomo specijalnog balona, ronilakog odjela koji ispunjava zrakom ili na bilo koji drugi nain. No limit je najzahtjevnija dubinska disciplina. AIDA priznaje slubena natjecanja i svjetske rekorde postignute samo u ovih 8 disciplina. Ostale sline ili drugaije discipline mogu se smatrati samo demonstracijskim disciplinama, bez mogunosti za postavljanje svjetskog rekorda. Postoje posebni rekordi za mukarce i ene za svaku disciplinu. Nisu dozvoljene dodatne podjele na poddiscipline (npr. jezero/more, prema visini, ispod leda, 25/50 m bazen...).

4. GLAVNA PRAVILA I ODREENA OGRANIENJA PRI RONJENJU NA DAH- Nikada ne roniti sam - Izjednaavati pritisak prije nego to se pojavi bol - Prije prvog zarona pustiti vodu u kapuljau, kako se ne bi zadrao zrak izmeu neoprena i bubnjia - Izvaditi disalicu iz usta nakon svakog zarona - Na kraju urona nikada izdahnuti do kraja i silovito - Kompenzirati masku za vrijeme zarona - Odustati od ronjenja ako se ne osjea dobro

Obino svaka prosjena osoba prosjenog zdravlja smije roniti. Ne smije roniti onaj koji boluje od bolesti koja se ne moe kontrolisati terapijom ili od bolesti koja se moe pogorati pri ronjenju. Zdravstvena nesposobnost za ronjenje moe biti trajna i privremena. Tana ocjena moe se dati samo na osnovu pregleda ovlatenog lijenika ronilake medicine, prema propisanim kriterijima. Najee zdravstvene tegobe koje mogu omesti ronjenje su: prehlada, probavne smetnje, tegobe zglobova i miia, zatim srane tegobe i smetnje osjetila. U trudnoi se ne smije roniti, a nema dokaza da je ronjenje u vrijeme menstruacije kod ena tetno ili rizino. Ronjenje okupira tjelesno i duhovno, trai odricanje od loih navika a taj angaman vraa se kroz poboljanje zdravlja. No ipak postoje neki posebni rizici pri ronjenju. Ronjenje moe izazvati pojavu duikovog pijanstva. To je pojava koja se javlja zbog narkotikog djelovanja duika pod povienim tlakom na dubinama veim od 40 metara. Nastaje naglo i moe potpuno onesposobiti normalno rasuivanje i ponaanje ronioca. Zbog toga postoji ogranienje dubine pri ronjenju na dah.

Dekompresijska kseonska bolest rizik je broj jedan u ronjenju. Nastaje pri prebrzom izranjanju, zbog oslobaanja mjehuria zraka u krvi. Pri velikim tlakovima u dubini, u krvi se nae otopljenog zraka kojemu treba da izae i bude izdahnut kroz plua. Ako ronilac izranja prebrzo, zrak ne stigne izai u pluima, ve se mjehurii stvore po tijelu i zaepe krvne ile u koi, mozgu, miiima i zglobovima. Lijeenje je teko, u dekompresijskoj komori, a oteenja mogu biti trajna. Sljedea velika opasnost lei u zadravanju daha kod ronjenja na zrak u boci. Naime kako ronilac udie zrak pod tlakom okoline, koji je u vodi visok, svaka promjena dubine ima za posljedicu promjenu tlaka. Ako se zrak udahne na veoj dubini te se zadri zrak i krene prema povrini, zbog pada tlaka vode na manjoj dubini, plua se mogu rasprsnuti jer je u njima ostao zrak pod tlakom vee dubine. Zato se pri ronjenju na boce mora stalno disati, bez zadravanja daha. Ako se regulator za disanje vadi iz usta pod vodom onda se mora obavezno izdisati.

Nadalje, opasnost je i pucanje bubnjia. Ako se pravilnim postupkom ne izjednai tlak u uhu, koji se poveava pri poveanju dubine, moe doi do pucanja bubnjia. Zbog prodora hladne vode u unutranje uho, dolazi do vrtoglavice i povraanja, to moe biti fatalno. Dubina se pri ronjenju smije poveavati samo ako se moe uspjeno izjednaiti tlak u uhu. Postoji jo rizika ali ovi nabrojeni specifini su za ronjenje sa tlaenim zrakom, dok se ozljede (posjekotine, udarci) mogu javiti i pri drugim sportovima. S ronjenjem su nespojivi opijanje i puenje svjesno unitavanje svog i tueg zdravlja. Isto tako, s ronjenjem je nespojivo unitavanje prirodnih bogatstava bacanje otpada, ubijanje morskih ivotinja, unitavanje obale i podmorja. Ronjenje je skup sport koji zahtjeva puno znanja i vjetine, truda i odricanja. Zauzvrat se dobija mir i ljepota podvodnog svijeta, rekreacija, uvanje i unaprijeenje zdravlja tokom dugog niza godina.

5. TJELESNE PROMJENE I ADAPTACIJE LJUDSKOG ORGANIZMA PRILIKOM RONJENJA NA DAHNerazumjevanje i iznenaenost pojavom odreenih promjena u naem tijelu koje nastaju tokom ronjenja na dah moe pridonijeti zbunjenosti, pojavi straha, donoenju neodgovarajuih odluka s neeljenim posljedicama. Tokom ronjenja u apnei deava se niz znaajnih promjena s uinkom na: - funkcioniranje tjelesnih osjetila (ula) - vrijednosti tlakova u zatvorenim upljinama glave - plune volumene i plune kapacitete - vrijednosti parcijalnih tlakova plinova u pluima - tjelesnu toplinu - ravnoteu tjelesne tekuine - odravanje euglikemije - opseg i intenzitet aktivnosti miia - gradijent tlakova du probavne cijevi - raspodjelu krvotoka - rad srca i stanje kardio vaskularnog sistema Neke od tih promjena karakteristine su za ronjenje na dah, a neke su zajednike svim nainima ronjenja.

6. ZAKLJUAKIz svega navedenog moemo zakljuiti da je ronjenje na dah jo jedan od sportova koji doivljava veliku ekspanziju u svijetu. Ronjenje je vjerovatno staro koliko i ovjeanstvo jer su mora, jezera, okeani i rijeke neiscrpan izvor znatielje, hrane i prirodnih bogatstava. Razvojem ronilake opreme sve vie postaje dostupno i obinom ovjeku. Meutim, osvajanje velikih dubina ograniava ljudski organizam koji doivljava niz fiziolokih promjena usljed visokog pritiska a ronjenje na dah priznaje samo one najdisciplinovanije jer u protivnom moe doi do neeljenih posljedica. 1992. godine osnovana je i slubena asocijacija ronjenja na dah AIDA, koja je zaduena za organiziranje natjecanja, praenje rekorda ali i brigu o visokim standardima kad je u pitanju edukacija instruktora i novih ronilaca na dah. Prema AIDA-i postoji 8 slubenih disciplina u ronjenju na dah, a te discipline se mogu podijeliti na statine, dinamine i dubinske. AIDA priznaje rezultate postignute samo u ovih 8 disciplina. Ronjenje na dah je sport koji zahtjeva puno znanja i vjetine, truda i odricanja. Zauzvrat se dobija mir i ljepota podvodnog svijeta, rekreacija, uvanje i unaprijeenje zdravlja tokom dugog niza godina. Roniti se moe ve od mladosti, ali uz potivanje ogranienja prirode.