MiljenkoJergović

ROMANOKORINI

bojana888

zaLucuiIvaB.

Šimice,Šimice,dođidavitmačiće

Šimicajeslužilapogradskimkućama,kodbabaštosuuratusačuvaleškatuljicusazlatninompasusadimaleodčegatrošiti,tekodpokojegospođezakojusepravonijeniznalootkudjojnovcidaplaćasluškinju,alisvisujeznalipodrugomposlu.Zasitannovacilibesplatno,oddobrasr caidaljudimaučiniuslugu,Šimicajesvakometkobijepozvaodavilamačiće.Kadbijepozvali,ostavljalajeposaoprikojembibila,podukuhinjitetkeLoleĆur linostajaojedopolaopran,nepokretnugos-pođuŠtern,majkugradskogakirur ga,ostavljalajedopolapresvučenu,jerjujenetkopodprozoromzazvao:„Šimice,Šimice,dođidavitmačiće.”Znalo seda takomorabiti,dobročinstvo jeprečeodsvakogaposla,Bogćejenagraditiakogaima,aakosukomunistiupravupaga,nedajbože,nema,tadaćesenaćinekadobradušaukomitetukojaćenalistupapira,podzvijezdompetokrakom,napi-satikolikimajeŠimicadobroučinila,adazasebeništanijeiskala,ikolikejesvojimrukamamačićepodavila,odonihkojejematerjutrosomaciladoonihpoodraslih,kojipredukadaihuzmešnarukeiverutisedouzavrat,tamogdjejenajtoplijeigdjeosjetematerili,nedajbože,Boga.Znatćeljudici-jenitinjezinodobro,znatćeBog,čiminjojdođesmrtničas,mislilajeŠimicaižuriladavitimačiće,atetkaLolainepokretnagospođaŠternnekačekaju,vratitćeseonaprijenegoštojeiotišla.

SvakadrugakućauDubrovnikuimalajebaremjednumačku.Mijaukalojepogradskimpalača-ma,čulosepoStradunu,krozotvoreneprozoreledenihstanovaukojejeulazilopr voproljetnosun-ce,zavijalojenasvestranečimdođeveljača,paseutodobamačjihljubavičinilokakojecijeligradobolioodpar tizanskebolestipasevaljaokolostimmačketinama,tr zaseučulnojnapetosti,linjaseireži,aodsvegaljudskogostalesusamodumneiponekibijelidominikanac,dasekrižajuimolezaduše ako ih još ima.Bogapitaj što je to ljudeposlije ratanavelodau svojedomoveprime tolikemačke,jernijetoranijebiomačjigrad.Čaksenekadasmatralodasumačkeznakpropadanja,imajuihsamoneudatestarecure,udovicebezdjeceilioneštosupoludjelebezmuževakojisunamorupasenejavljajuviše,imačkaimtrebadaseimajukomepožalitiilidapostojeušiukojeće,poputras-topljenogolova, izlitikletvunaonogakoji jeotišao inijesevratio.Amačka,kadznada jenavrhkredencečekatećapunaribljihglavailipilećihvratova,spremnajeprimitinasebesvezloinesrećuovogasvijeta.

No,sratom,siromaštvomiglađu,tesastrahomodonihkojisuvladaligradomdo1945.istra-homodonihkojisutezamijenili,usredpričaonoćnimklanjimaistrijeljanjima,sasvakodnevnimpogledomnaotokeskojihsenisuvratilionikojisutamoodvedeni,svisusepočelipovjeravatimač-kama,unjihoveušikuditiiproklinjati,ilihvalitiakoneštokrenepodobru.Amačkekomačke,svakomaloostajalesuskotne,pabitrimjesecakasnijenasvijetdonosilesvojmnogobrojniporod,kojijezatimvaljalopomoriti,kaoštojedošaoiobičajdaženapobacisvojneželjeniplod.Ratiratnistraho-vimnogesuučinilipreosjetljivima,paimjetrebalaŠimica.Aionimakojimanijetrebaladobrojedošloštougradu,međutolikimzanatimaiposlovima,postojiizanatdaviteljicemačića.

Šimicajeimalapletenukošaruspoklopcem,kojajenekadadavno,jošprijePr vogasvjetskograta,majciprofesoraBogdanovićaslužilazačuvanjenezavr šenihručnihradova,pletivaiveziva.Ka-dajeustoipr vojgodinigospođaumrla,profesorjezvaoŠimicudapripremikućuzažalost.Dokjebrisalaprašinu,prozoreivadilaser viseukojimaćebitiiznošenoposluženje,Šimicajeosluškivalahoćelijetkozazvati:„Šimice,Šimice,dođidavitmačiće.”Znalaje,akosetodogodi,daćemoratidapođe,inećeseosvr tatinatokolikojeprofesoruteško.Neznaonkakojeto,nemanimačke,nižene,samjekaoprst.TaseizrekaŠimicinaročitosviđala-samkaoprst,pabigledalasvojerukeipr steičudilasekakojesvijetmogaoizmislitineštotakoneobično.Zaštojeprstsam,akouzaseimajošče-

tiri?Čudojeljudskapamet!Aondaje,čistećivelikibosanskićilim,rasprostrtprekosalona,ugledalatukošaruipomislila

kakobijojdobrodošla.Kadjujesljedećiputpogledala,većjebilaspremnabacitiobrazpodnogeiukrastije.Pr viputuživotu!Šimicajebilapoštena,nikadaiztuđekućenijeninapr stakiznijela,asadbi,eto,ukralapletenukošaru.Trećiputkadjujepogledala,profesorBogdanovićsamjeodsebere-kao:„Šimice,akobiuzelatukor pu,jabihtibiozahvalan!”Nijevjerovalasvojimušima,počelajezamuckivati,suzesujojpoteklenizobraze.Onjujepotapšaoporamenu,„nekaneka,svećebitido-bro”,ipošaodaljesvojimposlom,daiznosiorahovceivišnjevce,lozovače,šljivoviceikonavosketravarice,štoćeihgostiispijatizadušunjegovematere.DajenakontogaŠimicunetkoizazvao:„Ši-mice,Šimice,dođidavitmačiće”,onaganebičula,tolikojebilaizvansebeodsreće.

Togsujedana,dokjeprelazilaprekopeskarije,pozvalidadođeudompokojnogadoktoraSu-šica,kojegasu1945.odvelinaotočićdasevišenevrati,jerseudovicaželiriješitimačića.Otr čalajekaobezdušenaPile,uSušićevuvilu, i tamozateklaženuucr ninikojadesetgodina-otkadsujojodvelimuža-nijeizašlaizkuće,auznjudvijedjevojkeodšesnaest-sedamnaestgodina,blizankinje,potpunoisteiistoobučene,kojesuplakaleiuglasgovorile:„Nemojmajko,grehotaje,pogledajih,kôanđelisu!”Aonajebezriječi,jednogazadrugim,uŠimicinukošaruspustilašestskoroodraslihmačića,petbojebijelekafe,jedanbijeli.Šimicanikadanijevidjelamačkutakveboje.Mačjamateriš-lajeSušićkiokonogu,nijeznalaštojetodošloikakoćesvr šiti,ionisujedvastaliukošaruisadsusederali,kaodasushvatilištoihčeka.„Majko,ćaćategledasnebakakvozločiniš”,reklajejednablizanka.Materjujepljusnula:„Nikakvognebanema,glupačo!”Šimicajeistr čalaizstana,adaihni-jenipozdravila.Nijevoljelakadaseljudiokonjesvađaju.Nijevoljelakadaplačudokonačinido-bro.

MačićejeuvijekodnosilanaDančeitamoihdavilaumoru.Nijeznalazaštotakotreba,izaštočestokilometrepropješačiskošaromodGružaiLapada,jerjesmačićimaneželeprimitiutramvaj,aliosimnaDančama,Šimicanikadanigdjenijeudavilamače.Biojetonekakavnjezinprincip.Kadabidavilasvugdje,tadabitobiloubijanje,aŠimicanebinimravazgazila,kamolidabimačkamako-jedišukaoljudi,jedukaoljudi,gledajukaoljudiimolesesvomemačjembogukaoljudi,učinilane-kozlo.Svijetsamotrebaosloboditineželjenih,adaostanusamotakvikojimase imatkoradovati.Zartonebibilasreća?,mislilajeŠimica.

Dokihjedavilajednogpojednog,izgrebalisujojlijevupadesnuruku.Moremseširilaruži-častapacr venamr lja,kaodajebacalaonoštoostaneodklanjasvinje.Alitojesadbilanjezinakrv.Nijeosjetilabol,moralosetoučiniti.Kadajezadavilapetog,ugrabilajeonupotpunobijelumačkicu,steknekolikosmeđihmr lja.Životinjajebilasmirena,nijekukalaiplakala,negojegledalaŠimicubaškaodajerazumije.Njojseutomčasuslomilosr ce,pr viiposljednjiputotkadajeljudimačiniladobroidavilaimmačiće.Moranaovomsvijetuostatiineželjenih,pomislilaje,baremnasdvije.Ta-kojeŠimicazaplakala.Većsutrajebilaspremnadavitiibijelumačkicu,alibilojekasno.NijeŠimicaubojica,padajedrugogadanadavi.

Krznobojepusti njeMohavepredoluju

„ZvatćeseKori”,rekaojeJozoTaraškadajevidiomladubijelumačku,sčetirimr ljenakrznu,ubojipustinjeMohave.TakvihmačakanijebilouDubrovniku,nisada,niprijepedesetgodinakadajekaomladijakKonavljaninodlazioizgradadasejednomvratikaobogatčovjek.Bilesucr ne,si-ve,bijeleiliriđekaopijaniŠkoti,alimačakasmeđihkaopijesakpustinjeMohavepredolujudomanikadanijevidio.„ZaštoKori?”,upitalagaje,alisenapraviodajeniječuo,nastaviojesvojimpos-lom,iproćićemjeseci,Koriće,podubrovački,postatiKorina,isasvimćeseudomaćitiunjihovojkući,prijenegoštojojispričazaštojemačkidaotakvoime.

JozoTarašnijeuAmericihtiobitisluga.MogaojeslužitiiuDubrovniku,nijezbogtogatrebaoićiprekomora,onježelioneštoveće.KadagajegazdauHotelu„Plaza”uLosAngelesuupitaoznalikuhati,slagaojedazna.Upr vosumuvrijemedavalisamodagulikrumpir,aonjespolaokagle-daookosebeipamtio.Baremjednomdnevnozarezaobipalac,krvješkropilakrumpireiprolazilakrozželucetisućagostiju,aliJozonijeosjećaobol,nitijemalaksaoodmalokrvnosti.Imatćevreme-nadagabolikadjednombudebogatčovjek.Gledajućiučiojekuhati,jerjeznaodaćeimatisamojednušansukadseFrancuzrazboliilidaotkazilikadMeksikancuzbogvaranjanakockizabijunožutr buh.Izaista, jednomPedrinhonijedošaonaposao,gazdagaječekaopetnaestminuta,azatimjebezriječi,pokretomkažipr sta,Jozipokazaomjestopokrajštednjaka.TakojeJozoTarašpostaoku-har.

Živiojesamumontažnojdr venojkućicikrozkojujepuhaovjetar,nosećipijesakpremamoru.Kadabizaspaoiscrpljenodposla,ustasumuostajalaotvorena.Prijejutradvaputsebudioisvakiputispljunuopošakupijeska.Zadoručkom, ručkom ivečerompijesakmu jekr ckaopodzubima. Jošgodinama,nakonšto jevećstaonanoge,kupiokuću inapredovaouposlu,sveštopojede imatćeokuspustinjskogapijeska.Nikadanijenaučiospavatizatvorenihusta.Tomujeumijećeuživotune-dostajalo.

Daubije samoću, u tu svoju baraku odpropuha primio je bijelumačku, koja je nasred grudiimalamr ljuuoblikusr ca.Sr cejebilosmeđekaopijesakpustinjeMohave.NazvaojujeCorazon,akakoganinakonmjesecdananijeostavila,postalajeKori.Svakevečeridonosiojojjeostatkeribeizkuhinje.Kadabisenajela,drijemalamujeukrilu,aonjojjeoddugavremenaiodsvogajadapri-povijedaooKonavlima,tkojeskimeurodu,tkoseskimenasmrtzavadiopadoutrećekoljenonerazgovaraikomećepr vomdoćinavratakadasejednomvrati.Prošlajegodina,zanjomidruga,onjegovorio,aKorijeslušala.Međukonavoskeidubrovačkeriječiuselilaseiudomaćilaponekašpa-njolskaiengleska,zavičajjeploviopremapučinikaobrodbezveza,sidraiposade.

Jednogadanamačkasevišenijepojavila.Dozivaojuje,mamioribljimglavama,unoćjeizvi-kivaonaziveselajužnoodušćarječiceLjute,alinjenijebilo.Mačkeumrutakoštosevišenepojave.Ipotomesuelegantnijeodljudi.Jozoonakosamnekolikonoćinijemogaozaspati,aondasenavi-kao.Odlučiojedausvojdomvišenimačkunepusti.Čovjekkojiradiodšestujutrododesetnavečermoraspavati.Nesanicajekomfor,imatćenesanicukadjednombudebogat.

„Ištojebilodalje”,upitalagaje,„štosedogađalosljedećihčetr desetpetgodina?”Začuđenojujepogledao,kaodagledanekogatkonijeshvatiovic:„Ništa,tojeAmerika,vrijemetakobr zoprola-zi,svejenastrujuinaftu,tutnjemotori,radeelektrane,ačovjekovapametjekaouVodovađiinaMr-cinama,pautojbr zininištanezapamti.”Zaljubljenogajegledala,alimuništanijevjerovala.Utihčetr desetpetgodinaJozoTarašse,možda,triputženio,moždajeideseterodjecenarodio,alijojtoneželireći,danebudeljubomor na.Zbogtogajojjejošdraži:pazinanjuistrepiodnjezinestrastii

ljutnje,baškaodaimješesnaest.IzHotela „Plaza” prešao je, kao šef kuhinje, uHotel „Hilton”, a iz „Hiltona” u „Grand hotel

Bristol”,gdjejenekolikomjeseciradiokaoosobnikuharAgheKhana.Nakonštosusedobroupoz-nali,aupoznalisuseprekojapraka,zelenemenestreišpor kihmakarula,pričaomujeistepričekaoimačkiCorazon,otometkojeskimurodu,tkoseskimnasmrtzavadiopadoutrećekoljenoneraz-govara,alivišenijespominjaokomećepr vomdoćinavratakadasejednomvrati.Uopćenijespomi-njaopovratak.Aghaga jesamoslušao,aočisumubivalesve tužnije.KadaArapinagledašuoči,kleoseJozoTaraš,dođetidaproplačeš.Nakrajugaje,zadnjegadana,AghaKhanupitaozaštosenevratikući,ibiojespremanplatitimuparobrodskukar tuzaput.Jozomujeodgovoriodasenemoževratitiakoseneobogatiizlatnimvr homsvogamahagonijskogštapanekucneokamenDubrovnika.Aghasenasmijao,potapšaogaporamenimairekaomu:„Zavidimvam,gospodine!Viimateneštozaštovrijediriskirati.Podignitezajamikupitehotel,tojepravipočetak.”

NakonštojeJozoTaraškupioHotel„ClaraBern”,malenalilijepinadobrommjestu,jošdokjesradnicimaunosionamještaj,predrecepcijudošetalasemačka,krznabojeMohave.Nahraniojuje,ionaćemusljedećihnekolikogodina,dokbudeotplaćivaozajam,bitinajboljidrug.Poslijepos-la,kasnonavečer,sjeditćeispredhotelaustolicizaljuljanje,onaćemuspavatiukrilu,iosluškivatćenebilijednomčuozrikavceizrodnogakraja.No,kolikogodbilovruće,aljetojetrajaloskorodevetmjeseciugodini,uKalifor nijinikadaniječuozrikavce.Drugisuseklelidaihčujusvakeveče-ri,govorilisumudaje,možda,postaonagluh,aonbiihpitaokakoondačujemačkudokprede,anečujezrikavce.

Poštojeotplatiokredit,savjenovac,nakonštoplatiporeziisplatiradnike,bionjegov.RaspitaosekolikosadkoštakućanaGružuiliLapadu.Zanepunatrimjesecaontolikozaradi.Opetjerazmiš-ljaootomekomećepr vomdoćinavratakadasejednomvrati.Mačka,kojojjeponovodaoimeCo-razon,spavalajenanjegovomkriluiusnupuštalapandžeizabijalaihuJozinunogu.Vragmačji,pomislioje,alinijejebudio.Nikadačovjekunemožesvebitipotaman.Akoništa,rođenagamačkabockanoktima.

PolagodinenakonisplatekreditaizbiojepožariujedvapolasatadotemeljajeizgorioHotel„ClaraBern”.Sjediojenastolicizaljuljanje,okružensonomalostvarikojejeuspiospasiti.Radnicisustajaliuredu,aonimjeisplaćivaoposljednjuplaću.Mačkenijebilo,Corazonjenestala,štojezaJozubioznakda jedošlovrijemezapovratak idavišenemasmislapokušavati iznova.Hotelnijeosiguraodabimusvakogamjesecaostajalovišenovca.Tkojemogaoračunatinatodaćeizbitipo-žaridaćeizgorjetisve.AghaKhanjerekaodavrijediriskiratiakoimašzašto.Nakonpedesetgodi-na,devetmjeseciidvadesettridanaJozoTaraškupiojekar tuzaparobrod,mahagonijskištapsazlat-nimvr homkojijebiopretežakdabisečovjeknjimepoštapao,spakiraojestvariudvavelikadr venakovčegasaoznakamaameričkevojske,kupljenanavojnomotpadu,čvrstuodlucidase,odmahpripovratku,javifratrimasaželjomdasezaredi.Bilomujesedamdesetosamgodina,aonasesmijala,inijemuvjerovala.Mislilajedajojseudvara,iakosuvećpolagodinezajedno,idajemačkunazvaoCorazonizromantičnihrazloga,anezatoštojeposebiimalamr ljebojeMohave,kaoidvijepret-hodniceizzemljeukojojjesvenastrujuinaftu,paljudskamisaonemožeulovitivrijemekojepro-lazi.

VrnutizaCorazon

Kadagajepr viputvidjelakakoideprekoStradunaipoštapaseteškimmahagonijskimštapomsazlatnimvr hom,Marijajerekla:„Lijepalistar ca,Božemili!”Tadjojjebilotridesetdevet,ivećjeodavnopokonavoskimmjerilimabilastaracura.Odbijalajemomke,aonisuodlaziliojađeni.Odbi-jalajestareseoskeknezoveigospodare,podkojimajebilavelikadomovinaijošvećaodgovor nostzatokojućeimikakvuoženitisinovi.Tibr katistar cipopravilimabiobuklinošnjuukojojćejed-nombitiukopani,nekibiikuburuzapaszataknuli,pabijojišlikaoštosenijednojnijeišlo,prepo-ručujućisvojesinovekaoštonebininjihovedušedragomeBogu,alinijepomagalo.Marijaječeka-laonogazakojegseznadaganikadanećedočekati,inavlačilanasebejad,prezirimržnjuonihkojejeodbila.Živjelisuzatajdankadnjuvišenijedannećehtjeti.Toimjebilovećeivažnijeodsvegadobrogi lijepogšto jeprolazilomimonjih.Tolikisuzbognjepostalizli ibezdušni,kaodaimjesvakomsvojimdugimtankimpr stimaizvadilasr ceizgrudiivišeganijevratila,negogajebaciladubrovačkimmačkamalutalicama.

„Lijepalistar ca,Božemili!”,reklajeisvisuznalidasezaljubilaudvostrukostarijegodsebe.Onjetamanobišaoobasamostana,franjevačkiidominikanski,ponudioimdolarekojejedoniosasobom,alipoduvjetomdagazarede,jerusamostanniježelionikaosluga,nikaopotrebiti,negokaobratredovnik,usvemujednakpredBogomipredbraćom.Ijedniidrugilijeposugaprimiliipočastili,iumjelisusakritidaimjestalodonjegovanovca,alimuistorekošekakojeprestarzano-vicijat,pamujebilouzaludnogovoritidajeteknapočetku,jermujepedesetgodinauAmericipro-hujalokaonajbr žiFor dovsamovozpodnusuhogaslanogjezera,takobr zodanijeupamtionilicaljudikojejesretao.Redovniciiiskušenicisamosuslijegaliramenima,nisumunudiliniduhovnuok-rjepuuispovijedi,jermukuKonavljaninakojemujeprošaoživotdoksepokušavaoobogatitiibogatvratitiuDubrovniktiljudinisumoglirazumjeti.Alidokje,zaslijepljensuncemisjajemkamena,iz-gubljenoibezciljaišaoStradunom,jednesuočiunjemuprepoznaleonoštoredovnicinisumogli.

„Lijepalistar ca,Božemili!”,pričalosedajerekla,štojeizazvalopanikuisilanbijesuonone-kolikonjegovihrođaka,kojimajeodavnopozaboravljaoimena,nijeihbiloupričamakojejepričaomačkiCorazoniAghiKhanu,nitibimunaumpalodananjihovavratabanekadasejednomizAme-rikevrati.Ustvari,neizAmerike,negoizAmerika,takojeuvijekgovorio,umnožini,otojzemljiitimzemljamakojesuseAmerikamazvale.Alizanevolju,tisumuljudibilinajbližirod,idobrosuznalizasvihtritisućedolaraskojimasevratio,pasuuDubrovnikupronašlipsihijatra,zagrebačkogdoktoraRichera,kojiimjeizdaopotvr duizkojesevidjelodanjihovAmerikanbolujeodstaračkedemencijeinuždamujedadobijeskr bnika.Zatimsuganaprevarunamamiliusvojustarukuću,za-tvoriliuoborskozama,dokugradu,naopćini,nesredeskr bništvonadnjim.Tadaćemoratidaimdasvesvojedolare.

„Lijepalistar ca,Božemili!”,bilesuriječikojesudir nuleijednogaMarijinogneputa-nespo-minjimomuimedanebiimaoproblemasasvjedocimaovihdogađaja-pajeon,čimječuodazlirođacipoDubrovnikuišćupotvr duoskr binadtimčovjekomzakojegabezikakveosnovetvr dedajelud,krenuodagaoslobodi.NijetobionikakavjunačančinokojemubiseuKonavlimapričalonarednihstotinugodina.Marijinneputizigravaojeklaunailisicu,smijaoseipraviobudaluodsebe,omađijaojeizamantaočuvare,paprovalioustarukućumeđukozeioslobodiozatočenika.Bježalisunizbr dopremaGrudi,doksezanjimačulavikaicika,teškemuškepsovkeilakeženskekletve,koječovjekaogrebukaodračanakupini,alinijeihbilobriga,bilisusretniiveseli,predsobomsuimalisvusloboduovogasvijeta,jersujedanživotijednavelikaljubavpočinjalisnavr šenihsedam-

desetiosamgodina.UDubrovnikuljubavnikadanijebilolakozapočeti,premdaseoduvijeksuprotnogovoriloila-

galo.AlivećdrugogadananjihsudvojeprošetaliStradunom.Dobrihdvametrajednooddrugoga,dasečiniikaodajesuikaodanisuzajedno,aliiakojesvebilopunosvijeta,nitkonijepokušaopro-ćiizmeđunjih.Jošbiseirazumjeloštonisudomaći,jersvisuvećčulizanjezineriječi,pasuznalidaseustar cazaljubilaonakoja jeKonavljanimasr capovadila ibacila ihmačkamalutalicama,alizačudonistranci,kojihjete1956.većbilopoDubrovniku,nebizabasalitimputemizmeđunjeinje-ga.Kaodasu,svakonasvojojstrani,dr žalijedroiunjegahvatalivjetar,kojićeihodnijetidalekoodtugeičemerasvijetameđukojimsuživjeli,ajedronijeribar skamrežapadaunjuulovelakomisleneineoprezne,kojineznajugledatikamoidu.

Odtogdana,svakogabijutra,negdjeokodevet,isvakogpopodneva,okopet,šetalitakoStradu-nomirazgovarali,uvijekistadvametrajednooddrugoga.Nidjetetunebinaumpalodasezatr čiipokušaproćiizmeđunjih.Utajprostornijemogaoućiživljudskistvor,pasezatonipričeonjimanisulakopričale.SvibisamozapamtilikakojeMarijarekla„Lijepalistar ca,Božemili”,pabitopo-navljali,mislećidasetakosverazumije.Nakrajukrajeva,irazumjelose.

Išlisuodvojenoinakonštosuunajmilistanugradu,inakonštosuvećsviznalidasuugovorilivjenčanjezajesen.Nijelakostatijednouzdrugo,paseuhvatitizaruke,kaoštotoučinemužižena.Nekikojitosvakodnevnočinemisledajelako,alinije.IondasedogodilotodajezasluškinjomŠi-micom,koja jespremalamnogimaamačićedavilasvima,došetalamladabijelamačka,smr ljamabojepustinjeMohave.„ZvatćeseKori!”,rekaojeon,takodanisunirazgovaraliotomehoćelijezadr žati.Kadasedvojeljudivoleikadaodlučezajednoprovestiživot,mladabijelamačkaBožjijedar.

SljedećegadanaStradunomsuprošetalijednouzdrugo.Marijagajedr žalapodruku,zbilaseuznjegatakodaseizmeđunjihdvojevišenebimogaoprovućinilistpapira.Prošlisutakogradom,aženesuistr čavalenaprozoredaihvide,doksuizmrakaudubinisobaisalonaizvirivaleneobrija-neglavenjihovihmuževa.OnjebiovisokiuspravankaogeneralChar lesdeGaulle,aonajebilali-jepaimlada.Otišlisunapeskarijuikupilikilovr nutazaKorinu,iondapolakonatrag,korakpoko-rak,krozgrad.Otomprizorugovoritćeseikadnjihvišenebude,agovorćebititakoživdaćesemnogikletidasugavidjelinafilmu,jerdajenekidubrovačkikinoamatersnimioStradunbaštogajutrakadasusedvojezaljubljenihpr viputadr žalizaruke,idasenafilmuvidjelokakoonaurucinosibur susribom.Alikolikogodživabilataslika,ikolikogodseljudimačinilodapamteinjuiogrebotinenacr no-bijelomfilmu,onanikadanijepostojala,nitijebilasnimljena.Znamotojerseutojslici,zakojutolikitvr dedasujevidjeli,osjetioimirissvježeribe.Tajmirisdokazujedasenijeradiloofilmu.

Težakmirisbugarskogaružinaulja

OnogadanakadaseuzelasJosipom,MarijajezasvepostalaMareTaraševa.Rijetkotobiva,že-nasmužemprovedeživot,sedmerodjeceitriratapreturiprekoglave,adajenikadaneprozovunje-govimimenomnegozavazdaostanećaćina ili jepoobiteljskomenadimkupoznaju.OnajepostalaTaraševaneznasekakonizašto,ostatćeTaraševainakonštonjegavišenebude,abitćeTaraševaikadalegneuistigrobsnjime,pamusenavaliprekokostiju,lakakakvamujeuvijekibila.

Trimjesecanakonvjenčanja,ipolagodineotkakosuživjelizajedno,odlučilisukupitikuću.Bi-lajejednanaPilama,velikaisvijetla,sprostranomtaracomizidićempremamoru,nakojemubiseKorinamoglapovasdansunčati,alijekoštaladvijeipoltisućedolara,takodabiimodsvihnjego-vihAmerika preteklo samopet stotina.Pokraj njih su jošuvijekprolazile gladnegodine, njega jesustizalastarost,nisuimalinikogatkoćeimpomoćiostanulibezičega,idoksusetakopremišljali,JoziTarašupredočibiizbioHotel„ClaraBern”,injegovaCorazonukrilu.Prijenegoštosemačkaokreneuzrakuidočekananoge,namjestuhotelaveććebitigomilicapepela,kaozakakvimsljedbe-nikomGautameSidar te,ivelikispaljenihotelskihladnjak,nalikuništenomnjemačkomtenku,tamonegdjekodStaljingrada.Trisedanagostilagladnameksikanskasirotinjanakonštosenetkosjetiodaobijefrižider,ukojemusuomesar skimkukamavisjelatrisavr šenopečenavolaipetnerasta.Jedno-gajeJozozadr žaozaposljednjuvečerushotelskimosobljem.Nikadauživotunijejeoboljeispeče-nomeso.

DrugakućabilajenaLapadu.Prodavalesujedvijestarice,sestrekojesenikadanisuudavale.Jednamalenaišepava,sgolemomor topedskomcipelom,adrugavisokaimr šava.Marijaihjegle-dalairazmišljalakojasezbogkojenijeudavala.Kućajeimalaveliki,zaraslivrt,sružamapenjačica-ma,narančamairazrušenimzidovimavileizgorjeleupožaruprijepedesetakgodina.Jozojeodmah-nuoglavom,nijehtiokupitikućuuzkojusedogodilanekanesreća,apogotovopožar.„Pr vimi jepožarbiosasrećom,jerdaminijetakoizgoriohotel,nikadanebihtebesreo,alivatramivišenemožedonijetinikakvodobro”,rekaoje,inijehtionipitatikolikosestretražezakuću.

StanuprizemljuvelikekućenaKar menubiojetamanizaklonjenodsunca.Krozprozorspava-ćesobežutjelisusezreliplodovilimuna.Bilisukrupniizdravi,kaonaslikani.Šefsaleu„Gradskojkafani”,nasmiješenipederastsgroznicomnausni,prodavaojestanzadvijetisućedolara.„Tisućuipol!”, rekao jeJozo.„Može!”,konobarmu jepružiosvojumeku i suhu ruku,nakončegaćedugoimatiosjećajpuderanadlanu.JozoTarašseježioigroziopuderanakoži,kaoštosenekigrozekadnetkonoktimagrebepoškolskojploči ilipomičeor marepokamenompodu.Marijajeodmahbilaprotivtogstana.Dugomunijemoglaobjasnitirazlog,alineštojojjesmetalo.Nakrajumujespome-nulagroznicunausnitogčovjeka,iJozojeshvatio.Mjehurispunjenlimfom,kojisamoštonijepuk-nuo.

Rekaoimjedasemoguuselitizapolagodine,dokseneadaptiranjegovstan,adazatovrijemeslobodnoživeustanunakatu.Pristalisu,jerutomčasuinisuznalištobidrugo.Nosačisuunijelistvari,sklopljenjevelikibračnikrevet,nasuprotnjegapostavljenisuor mari.Kredencajejedvaušlaukuhinju,kadabiseprolazilopokrajnječulosekakozveckajuitandr čustarilonci,kojejenekadadavnoonadonijelaizKonavala.Svesečinilotakoprivremenim,tekdasepreživinekolikomjeseci,prijenegoštosepreseledolje,usvojpravidom.Korinajeišlaizsobeukuhinju,pauhodnikibanju,apotomnatragiispočetka,imijaukalakaodasujojotelimačiće,paihsadtraži.Obojesušutjeli,iušutnjisusedobrorazumjeli.Nijejojhtiokvaritiraspoloženjezlimslutnjama,kojesu,uostalom,naj-vjerojatnijebezikakveosnove.Aonanjeganiježeljelauznemiravatistrahovimakojisu-nemože

bitidrukčije-biliuzrokovaninekomženskomhisterijom.Itakose,zapr venoćiunovomedomu,odTarašačulosamoočajnoKorininomijaukanje,kojenijeprestajalosvedojutra.Kadajeujutroizašaona stubište, zapahnuo ga je težak miris bugar skoga ružina ulja. „Ehej, gosparu Jozo, dobrojutrovam!”,zapijevaojesusjed,auglasukaodamusečulaporuga.Otkadajeznaozasebe,JozoTarašjeudubrovačkomglasanju,austvariunačinugovora,čuoneštoštogajeizazivalo,ljutiloiuznemira-valo,pajetako,mislećidasetoonirugajunjegovojsirotinjiinjegovimkonavoskimopancimakojisuseklizalipokamenuStraduna, ipošaouAmerikudasejednomvratikaobogatčovjek.Alieto,prošlojevišeodpedesetgodina,aDubrovčanisuistogovorili.„Dobrojutroivama,gosparu…”,tektadajeshvatiodaineznaimečovjekakojimujeprodaostan.„Gabrijel,amožeiGavrilo,kakovamgusta!”,veselojeodvratiosusjed,otvoriovrataodstubištainestaousunčevombljesku.Jozojesamovidiokakosumusezaljuljalibokovi.

Prošlojepolagodine,prošlajeigodina,anakonosamnaestmjeseciGabrijeljeTarašeprekoadvokataErićaizvijestiokakoimajutritjednadaseiseleizstanaukojemborave.Onseiznjihovoganećeiseliti,jertuimastanar skopravo.JozoTarašjednomjelupaonavratasvogastanauprizemlju,alimuGabrijelnijeotvorio,iakojebiounutra.Osjetiogajepomirisubugar skogaružinaulja,kojiserazlikujeodsvihdrugihmirisanasvijetu,iakoje,možda,najsličnijivonjucarigradskečajdžinice.Drugiputmunijelupao.Životjekratakdabigačovjekzagor čiotakvimakaoštoješefsaleu„Grad-skojkafani”.Katkadbigavidio izdaljine,kadabidošaona taraci,napr vomefebruar skomsuncu,popitičajodkamomile,aliGabrijeljebježaoodnjega.Nausnimujeopetbilagroznica,kojasamoštonijepukla.

Usljedećedvijegodineselilisusesedamputa.Njihovbračnikrevetvišejeputarastavljanisas-tavljanodkrevetanekogaželjezničarailioficirazajednogapoštenogradnogvijeka.Ljudinisuvo-ljelistar cezapodstanare,jerimsečinilodaonijošstarijimiderutnijimčinenjihoveruševneimem-ljivestanove.Anisuvoljelinituđumačku,iakobivećinomimalisvoju.Tuđamačkaoštrikandženaotomanu,penjeseuzzastore,grebepopar ketima,zapišavazidoveizidnetapete.Osimtoga,toinijeobičnamačka,negonekakakvihnemaugradu,krznakoje jemjestimičnobilosmeđekaou lasicakojesuvisjelegospođamaokovratovakadabipošleukazališteilikadabi,uinatpar tijiikomitetu,predfeštuSvetogaVlaha išle ljubiti svečevemoći.Joškadbi imJozoTaraš rekaokako je tobojapustinjeMohavepredoluju,gazdeigazdariceustuknulibi,pabiusebiproklinjalionogatkoimjeposlaotodvojeljudi.Jednaimjetakoiznajmilastan,dabidrugojutrolupalapovratimaigovorilaonoštojeistomizmislila:„Oprostitemi,ljudi,bolesnakćermiseizBeogradavraća,jadnanepokret-na,hodatinemože,moramjeprimitiksebi.”TakosuseTarašimoraliiselitiprijenegoštosuseuse-lili,dabise,mjesecdanakasnije,Dubrovnikomproširilastrašnapriča.Jedinicakćertežene,mlada,lijepaipametna,balerinaubeogradskomepozorištu,zakojomječeznulosvakodrugomuškoupri-jestolnici,palajeusredtravnjanapoledici islomilavrat.Enoje,samosujojmalipr stinarukamapokretni,panjimaigrapoposteljikaoBijelalabudica,boljebijoj,jadnoj,bilodajeostalanamjestumrtva.

Noćnaljubav,dnevnaljubav

Dogodisedaseudobrojičistojljudskojdušisteknuinekeosobinekojesupogibeljnezasvedrugeljude.Marija,tako,nijesmjelaizgovaratikletve,jerbiseuvijekostvarivale.Kadajojučinene-kozlo,prevariježenanatr guipodvalijojdunjceumjestodunja,ilijojnapeskarijiprodajujučeraš-njevr nute,kojeKorinanećeniponjušiti,onabisemoralasmiriti,presabratiirazmislitiželilidaseonimakojisujeprevarilidogodivelikanesreća.Kletvesutakvedanikadaneprizivajumalunevolju,nemožesereći-dabogdatisemačkapopišalauznoguilidabogdatridanakihalainosuseknjivalaanemoglagauseknuti,negoseuvijekdozivanekavelika i strašnanesreća,neštošto ljudskapametčestonemoženirazumjeti.NijesedragiBogmučiostvarajućipakao,negojetoprepustioljudima:pakaoje,činise,mjestogdjeseostvarujuljudskekletve.Alinijebilolakoonojkojanijesmjelakleti,ajošjebilaidobražena.NikomenikadaMarijanijeučinilazlo,nitigajekomeželjela,alinisveticinebibilolakoživjetibezkletvi.

Jednomjetako,kaosasvimmladacura,zamomkakojijojje,štoodšaleštoodljubavi,dokas-nounoćpjevaopodprozoromibudiojojćaćuimater,neopreznorekla:„Vragnekaganosi!”Onoštojenesretnikpreživiosljedećihdanainoćinitisemožeopisati,nitibiutomogaopovjerovationajkojinijeizKonavala.Čimbisesmrklo,okokućebimukrenuoobigravati,revatiinjakatijedancr ni,sjarećimpapcimanazadnjimnogamaakopitimanaprednjimirepomkaoukrave,samodužim,pabinasvenačinevabiomladićadaizađevan.Prikazivaobimusepozidovima,gasiosvijećuipetro-lejku,činiodamusecjepaniceštoihjeložiopretvoreusumpor,pabimucijelakućazasmr djelakaodušinadušatrulogakokošjegjajeta,asvetodamladićpobjegneizkućeipadneđavluravnouzagr -ljaj,padagađavonosiputkletvekojumujeMarijaneopreznouputila.Adanjubigasačekivaopoladicamaior marima,mladićbiotvoriokutijužigica,izkojebigaonščepaozavrat,pabigauvlačiounutra.Đavobivukaoukutijupunužigica,mladićbivukaonadrugustranu,pabikričaoizapoma-gaosvedokgaotac,materisestraneuhvatezarukeizanoge,ineodvukuganadrugustranu.Oos-talimmukama,stravamainesrećamakojesumusetihdanadogađalenetrebanigovoriti.Ionakoseonjimapunopričalo,ipričatćesedokgodbudeKonavljana,aliđavomladićanijepustionamirusvedokmuizadnjavlasnaglavinijepobijeljela.Tekkadajeostaosasvimsijed,vragjeodnjegadi-gaoruke.Iništa tunisupomagaleMarijinemolitve imolbe.Onoštojednomkaže,onanijemoglapovući.Ipotomeserazlikovalaoddrugihljudi.

Mjesecimajepremiralaodstrahasamapredsobom,daneizgovorinekukletvunaGabrijelovračun.Anaumsujojpadaleonenajgore.Kakobinor malnočeljadeživjelo,nakonštobigaproklelo-dabogdamuodsadpadovijekautuđimstanovimasklapali irasklapaliposteljuilidabogdamuseočiizvr nulepavidiosamogasebe-jerlakojekletiakoznašdaodkletvenećebitiništa.Predspava-njebiJozigovoriladajebudiakočujedajeprogovorilausnu.Nekajojrukomzačepiusta,daiznjeneizađeonoštobitogprokletca,kojegaćekaznitidragiBogiliosuditinarodnisud,mogloubitiilinapaklenskemukestaviti.Jozo jojupočetkunijevjerovao,životpoAmerikamaodvikaoga jeoddomaćihpraznovjerica:tamosenaučiodajesvebašonakokakoizgleda,čovjekjenačinjenodkostiimesa,stvorenjedaradišestdanautjednu,idasedmidanoči,uši,dušuisr ceodmaraumolitviiudragomeBogu,samodanebipoludio.E,bratemili,aliovonisuAmerike,ovdjese ljudskiživotiodvijajupodrugimprincipima,sporijeitemeljitije,pajemogućeitodasenekomikletveostvaruju.ABogjetakougodiodatakvuosobinuuseliudobruičistudušu,jerštobismo,ištobiodnasostalo,kadabisekojojzlojinaopakojženikletveostvarivale.Udvadotridanaživotnazemljipretvoriobiseupakao.Ovajsvijetspašavajudobrežene,pomisliojeJozoTarašipovjerovaouMarijinuosobi-nu.Brinuosenoćuokonje istoonakokakoseonaokonjegabrinuladanju.Starost,hvala tiBože,

ljudimadonesenesanicu,aJozojeodsvojenesanicestvaraoljubav.Takojujemilovao,gr lioiču-vao,usnejojvlažiomokromkr pomčimseosuše,nanoćnomor marićuuvijekimaosvježihdatulairazrijeđenogsokaodruže-kojisumuljudidonosiliodtrebinjskihmuslimanki-akoseMarijaizne-nadaprobudidaimaštopojestiipopiti,idajojružneiteškemislinedođunapamet.Čovjekmoželakoživjetiibezstanaibezkuće,shvatiojeJozoTaraš,dokjegledaonjihdvijekakospavaju,alinemožeživjetibezduše.Ženujepokrio,dajeneprehladivjetarkojijedolaziosmora,amačkujesvo-jim golemim izrezbarenim palcempogladio ispod vrata.Obje su ga, s vremena na vrijeme, znaleprevariti.Jednabisepraviladaćeprogovoriti,samodajeonjošjednomzagr li,ilibi-tobože-za-kukalausnu,samodajojusnamaprinesesokodruža.Adrugaječinilatoisto,samonamačjinačin.

Ujutrobisebudile,pabikuhaleJozikafu,dokjeončitaonovine,beogradskuPolitikuizagre-bačkiVjesnik,čudioseijošuvijekseprivikavaonatodaneživiuAmerici.Poslijebinjihdvojeišliugrad,najprijenatrgpospenzu,azatimušetnjuprekoStraduna,dokbiihKorinačekalanaprozor -skojdasci.SlijedilabidugadnevnaMarijinabrigazaJozu,kuhanjejelakojajevolio,atakvihjebilomalo,jerjenahranuvazdabiomuhanat.Ugađalamujeusvakomebudnomčasu,akadabinakrajudanasvasmorenatonulausan,onbiugađaonjoj.Neznasekomejetihmjeseciigodinabiloljepše,ijeličovjekumilijebudnomeiliusnulomebitipaženivoljen.

IzmeđunjihdvojeKorinajebilajamacljubavi.Obojesujojjednakougađali,aonaimjepruža-laravnotežuismisao.Svedokjednogadana,kadajevećimalapetnaestakmjeseci,kasnijenegoštotomačkeinačečine,skočilakrozprozornasusjednikrov,pasestogkrovaspustilauživot.Mačjiži-votčovjekuseoduvijeksvodionakur vanje,amačjisvijetnajedanvelikikupleraj,ukojemjeveljačanajčešćimjesec u godini. Pr vaKorinina veljača pala je u ljetno doba, hladnog i kišovitog sr pnja1957.godine.Gradomsuseugluhodobanoćiprolomilikrici,padalisuvlažniručnicisprozoraukupaonicama,čulesusepsovkenanekolikosvjetskihjezika,svisuznalištoseupravodogađaosimMarijeiJoze,kojisuzabrinutosjedilizakuhinjskimstolom,ustrahudaseKorinineštodogodilo.„E,mojaCorazon!”,uzdahnuojeJozoTaraš,aonagajepogledalasljubavljuisazrncemljubomoreštoturiječ-Corazon-neumijeizgovoritikaoon,pajeuskraćenazaneštotakolijepoivažnoiznje-govaživota.

BoguDubrovniku

Gledalaihjezačuđenoizdr venogsandukaameričkevojske,ukojemjenaJozinimstarimfoto-grafijama,dokumentima,svjedodžbamaipotvr damanačinilamajčinskuposteljuukojojćesama,da-lekoodtuđihočiju,donijetinasvijetsvojpr viokot.

SvejeKorinadobrosmislila,dugojeobilazilaokosandukačijijepoklopacuvijekbiootvorentamantolikodasemoglaunutrauvući.Nekolikodanaranijeušlajeunutra,namještalase,navlačilasdnasandukastareJozinekravatesmonogramimaHr vatskebratskezajedniceiTenisClubaYugosla-via, pokušavala razgaziti papire, ali oni su ostajali tvr di. Znala je da ovo nije najbolje i najmekšemjesto,sigur noiunjihovomedomuimamekših,drugemačkeboljebisesnašle,alionanijeustanju.Hvataojujestrah,pr viputuživotuosjećalasejadnominapuštenom,ičinilojojsekakosunjihdvo-jetakostrašnodaleko.Prijenegoštojojseovodogodilo,aštojojseustvaridogodilo?,vjerovalajedajeistogarodakaooni,samoštosuionionapunonespretniji,stalnosekrećunastražnjimnoga-ma,takosusporiiteški,paimsezemljapodnogamaljulja.Sadshvaćadasusvakimdanomsveraz-ličitiji,sveslabijeihrazumijeisvejemanjemira,snaispokojapodnjihovimdlanovima.Bilajetuž-nakadajojjeonajbespogovor niglasrekaodamoranaćimjestodalekoodnjihiodnjihovihpogle-da,ituučinitiono.Korinajošuvijeknijeznalašto,alijebilamir na,jerjeznaladaćeglasitoreći,samokaddođevrijeme.

Leglajeinamjestilasenekakočudnoineprirodno,tojujenačasuplašilo,aliglasjedjelovaosmirujuće.Zatimnekovrijemeništanijeosjećala,učinilojojsedatoneusan,sveusandukumirisalojenaJozu,kaodajeopetsasvimmalamačkicaispremasezadrijematiunjegovomkrilu.Nekimirisibilisujučerašnjiibliski,aunekimasuseosjećalisunce,znoj,vonjtuđinenanjegovimdlanovima,vonjdrugemačke.Korinanijeznalazavrijeme,prolaznostjeljudskailuzija,anjuljudskeiluzijeni-suzanimale,alitajdrugiJozoizmirisaukovčegubiojemladijak,tezaljudskamjerilaneobičnobrz.Znalajedajetoon,alidokmujezamišljalalice,dokjeunosnicedozivalanjegovjučerašnjimi-ris,shvaćalajekolikoseonpromijenio.Utimstarimpapirimaikravatamanijevonjaonagustuiki-selkastu ljudskumokraću,natrulež inapregaženegolubovenaPilama.Daje imala ljudskupamet,KorinabiseuznemirilaodpomislidaJozomirišinasmrt.Srećom,bilajemačka,patrulež,pregaže-nigoluboviimokraćanitisumanjomučinilinjezinuljubaviodanost,nitijepredtimmirisimaosje-ćalastrah.Smirivalase,ivećsamoštonijezaspala.

Tadajeosjetilabol.Neštojojjetr galostražnjenoge,lomilokostiičinilodasuuKorinioživjelidivljipasskr vavompjenomnagubici,rojosakojeboduzrakunjojipretvarajugaubol,štakorsgolemomglavom,kojasvevišerasteipodkojomćeseraspuknutinjezinautroba.Korinajezaur lala,iznjesečuootegnutimijauk,kojivišeinijebiomijauk,negoljudskopriznanjedaonavišenijemač-ka,danijeustanjustakvimbolombitisamaidajojtrebajunjihdvoje.Opetjebilanjihovomlado,bilajeoni,itražilajenjihovupomoć.

Gledala ihjezačuđeno, jersuonisamostajali iznadnjezinabr loga,nisujedodirivali,nisusesaginjali,negosusedr žalizarukeičekali.„Dr žise,dušomoja!”,rekaojeJozo,aliteriječiKorininisuništaznačile.Bespogovor niunutrašnjiglasgovoriojojjedaonteriječiizgovaramačkičijijezadnjidiotijelapregaženkamionskimkotačem.Marijanijeništarekla,samojedrhtalakaodajojjejakohladno.Njimadvomačestobudehladno.Neznajusezagrijatijersusporiijerbježeodsunca.Ujednomtrenutkuonjujezagr lio,dajojnebudetolikohladno.Korinajepotmulomijauknula,štoodboli,štoodočaja,jerjojsečinilodaonivodebrigujednoodrugome,inijeihbrigaštounjojrastegolema štakorovaglava,divljipas skr vavompjenomnagubici, rojosakoji će svijetpretvoriti u

njezinubol.Potomjeosjetilaolakšanje.Neštojeispaloiznje.Okrenulasedapogleda,aonajunutrašnjiglas

rekaoje-sreća!Toonadijetedonosinasvijet.PogledalajeJozuiMariju,onisusesmiješiliineštogovorili.Bilajeponosna,kaodajeprednjihdonijelatekulovljenogmiša,jerimjenasvijetdonijeladijete.Lizalagajecijelog,aonojedisalo.Toječudo,znalajeKorina,jest,bašječudo!,pr viputne-štonjezino,potvr diojestrogiunutrašnjiglas,aliondajujeponovozaboljelo.Vrisnulajeizagledalaseunjih,njegovzagr ljajpostaojejošveći,anjezinodrhtanjeledenije,noutomječasuKorinavećznaladaćesesveponoviti.Bilojelakšenegopr viput,znalaještotoispadaiznje:dijete,sasvimbi-jelo,sjednimsivimuhom.Nasvijetimjedonijelasinaikćer.Bilajeponosna,kaodaimjeudesetminutaprednogedonijelajošjednogmiša.

UstaromJozinomputnomkovčeguKorinajeomacilašestmačića,dvasinaičetirikćeri.Nju-škalajeMarijinurukudokihje,jednogpojednog,dizalaizposteljeirazgledavala.Svijetsepretvo-riouljubavidobrotu,nijesevišesjećalaniglaveštakora,nidivljegapsa,nirojaosa.Pojelajepos-teljicu,jerjojjetakorekaounutrašnjiglas.Posteljicajeimalaokusponjoj,aliKorinijebilosvejed-no,jertonijebilahrananegoneštodrugo.Zatimjeutihnuoiunutrašnjiglas,isvejenajednombilouskladu sa svime.Nikada to ranijenijeosjetila. Iz svijeta je iščeznuo svaki strah, iznjenihkostiju iutrobenestalojeboli.Dojilajesvojihšestmačića,šesterodjecekojujeJoziiMarijidonijelanasvi-jet,itojezaKorinubilavječnost.Tojebilonjezinorajskoblaženstvo,okojemunikr šćanski,niži-dovski, nimuslimanski teolozi ne znajuništa, jer čovjekunijedanoda zanjega zna i dagamožeobjasniti,aliBogjetevečeriuDubrovnikubiosmačkom.Akakoonaneznazaprolaznostvremena,ostaojesnjomzauvijek.

SljedećamisaoKorinijedošlaujutro,kadasujemačićiprobudiliiznjezinogkratkogsna.Izku-hinjeseosjetiovonjplinaikafe,Marijinihnožnihpr stijuupapučama,njezinekožejošsuheodsna,aizsobeseosjetioičuoJozinusnulidah.Takojesvakogajutra.Onasebudiikuhamukafu,aondaKorininalijevamlijekoutanjurić.Trebalabisedići,itražititomlijeko,aliglasjojjegovorionekatonečini.

Ostalajeležati.Mirisalajeislušalajutar njemiriseiglasove.Gledalajenjihšesterokakojojna-težusise,maleni,slijepiihalapljivi.Bilisubučniitrapavi,padalisupokovčegu,saplitaliseovlastitenogeionjezinrep,ibilisutakospori.Pomislilajehoćeliznatihodatinasvečetirinoge,iliće,kaoJozoiMarija,prohodatinadvije.Unutrašnjiglasnijeznaoodgovornatopitanje,aniKorinaganijetražila.Bilajeponosnakaodaimjenakućnipragspustilastotinuulovljenihmiševa,dasepohvali.

SaketGradskognabavnogpoduzećaDubrovnik

DvatjednatrebalojeMarijinomsr cudasepretvoriukamen.Zatovrijememačićisuse,onakoslijepiisitni,razmiljelipostanu,Korinaihjeneprestanopremještalasjednogamjestanadrugo,izdr venekasetepostavljenestarimponjavamanakuhinjskiotoman,skuhinjskogotomananasandukukojemihjeokotilaikojijesadastalnostajaozatvoren,pasasandukanatragudr venukasetu,itakoukrug,pocijelidan,odranogajutrakadaseMarijadizaladaJozikuhakafu,dokasnevečerikadabipočinjaloJozinobdijenjenadMarijinimsnovima,dakoga,nedajBože,usnuneprokune,dajojseneomakneružnariječkojaćedjelompostatiidazbogsvoganeobičnogdaradajojsekletveostva-rujunikrivanidužnanesagriješi.Pritomsusemačićibezprestankaderali,kaoštokmeče imaladjeca,svakomalobipišnulipopar ketuilićilimima,icijelijestanvonjaonateškumačjumokraću.Ušutiobisvakisamokadbigamaterščepalazubimazavratiprenosilanadrugomjesto.Tadbiseopuštali,pretvaraliseumr tvatijela,štoćeuskoroipostati,samodaMarijiBogsnagedaisr cejojpretvoriukamen.

Četr naestogdanaonajnajvećijeprogledao,azanjimsuusamonekolikosatiprogledaliiostali.Zaklinjaojujedaihpogušiipodaviprijenegoštoprogledaju.Alisadjebilogotovo.Pružilamuještapišešir,popravilamučvornakravatiireklamunekaide.Pitaojekaddasevrati,reklajedanijevažno,zasatilidva,kakogodhoće,samonekajenepitaštosedogodiloimačićevišenekanespo-minje.Naizlaskujejošjednomupitaobilijoj,ipak,bilolakšedaonpodavimačiće,onamujereklanekasamoidesvojimputem.Plašilasedabigasr cemogloprekinuti.AdapozoveŠimicu,onaćedoćisasvojomkošarom,ubacitćemačićeunutraisvećebitigotovo?Marijajeodmahnulaglavom.HvataojujesramodpomislidabiŠimicamoglanaDančamadavitinjezinemačiće.Bilojojjetokaodagolaistr činaStraduniliučinineštojošsramotnije,odčegasezacr veniikadsamonatopomisli.Davitćeihsama,kaoštojeired,otkakojesvijeta,ljudiimačaka.

Prenijelaihjejednogpojednogukadu.Korinajujestalnopratilaiumiljavalajojseokonogu.Provjeravalaještoonatoradi,svedokMarijanijeišestogubacilaukadu.Tadasepokušalazatvoritiubanju,alibravanijeradila,pajeKorinastalnoulazila,njuškalaokoloispremalaseskočitiukadu.Marijajujeizbacivalanahodnik,alionabisamošapomgur nulavrataiopetušla.

Dokjeizkuhinjedonijelastolicudanjomezaglavivrata,Korinajevećbilaukadiijednogjemačićaimalauzubima.Otelajojjemačića,izbacilajenahodnikiprislonilastolicuuzvrata.Mačkavišenijemoglaući.Velikilonaczaiskuhavanjerubljanapunilajevodomizagnjurilapr vogmačića.Napovr šinisusepojavilimjehurićizraka.Dr žalagajetakopodvodomnekolikominuta,igledalaostaleukadi.Onodvoje,najvećimužjakinajmanjaženka,opetsusetukli.Nisuprestajaliodtrenutkakadasuprogledali.Onjujevukaozarep,naštogajeonaščepalazauhoiugrizla.Onjemijauknuo,otresaojesuhaiudariošapomponjušci.Dasumuvećkakotrebaizraslekandže,poštenobijeogre-bao.Onaseizmaknula,zaletjelaseiskočilanabrata.Onseutrenuizvr nuonaleđaidočekaojezubi-ma.

Marijajerukomkrenulazajednimodonotrojekojisenisutukli.Ondajezastalaiugrabilases-tricu.Predomislilase,pauzelanjega.Akobudejoštrenutakčekala,svijetćeseraspasti.Potopilajemačićaulonac,napovr šinisusepojavilimjehurići.Otimaosezarazlikuodonogapr vog,aligaječvr stodr žalazaglavu.Nekolikoputasetakotrznuodajojseučinilodaćeslomitikičmu.Aondasesmirio.Izvadilagajeipoložilapokrajmr tvesestre.

Sestricuvišenijeprepoznavala.Svečetverobilisubijeli,sasmeđimisivimmrljama.Otacimje,izgleda,biosiv.Marijasesvihovihdanatrudiladaihštomanjegleda,daneprimjećujerazlike

međunjima,aJozoihjeuzimaoukriloičakimnadijevaoimena.Molilagajedatonečini,alionbizaboravio.Upitaojujezašto,aonamujeodgovoriladaćemoratidaihpodaviidaneželidavitima-čićekojiimajuimena.Onsenasmiješio,irekao:„Svićemomi,mojaMare,umrijeti,panećemosezatonezvati!”Vikalajedajojnegovorito,daćemuteglumedaiskrenutinaglavureknelijojjošjednomdaćeumrijeti.Onjojjevjerovao,ivišenijegovorioosmrti.Jednomjujepitaozaštomuprijetibaštimedaćemuizlitimednaglavu,alionamunijeznalareći.Istinaje,zapravo,damunijehtjelareći.Jednomsu,kadjebilamalaićaćajujevodionatr žnicuuTrebinje,nekimangupiludomeMili,retar diranomdječaku,sinupravoslavnogpopa,izlilimednaglavuigur nuligaudupljuveliko-gaduda,ukojojjebilognijezdostršljena.Odtada,kadgodbisejakonaljutila,prijetilajedaćene-komeizlititeglumedanaglavu.Boljeitonegokletva,jerteglasenemožeizlitisama.

Uzelajesljedećegmačića.Moždajetobilasestricakojasetukla,amoždainije.Podvodomjebilamir na,nijeseotimalailakojeispustiladušu.Imajulimačkedušu?,pomislilajeMarija.Korinajemijaukalaispredvrata,osjećalajedaseneštodogađa,alinijedjelovalauplašeno.Zatimjeudavilajošjednog,pajošjednog,pajošjednog.Zaboljelajujeglava,bilajetakojadnaiprazna.

Mrtvemačićestavilajeupapir natisaketnakojemujeteškimcr nimslovimapisalo„GRANAPGradskonabavnopoduzećeDubrovnik”.Kadajeizašlaizbanje,Korinanijeuskočilaukadudatražimačiće,kaoštoseMarijaplašila,negojekrenulazanjom,idaljejojseumiljavajućiokonogu.Be-štijaje,ipak,beštija,neznaona,nijemačkaljudskočeljade,tješilaseMarija.Saketjespustilaukantuodsmećakojajestajalaispodsudopera.Odnijetćejuiispraznit,mislilaje,čimseJozovratiizgra-da.Zatvorilajevrataodsudopera,ijošprovjerilajesulidobrozatvorena.ZatimjenahranilaKorinu,dalajojjepuntanjurvr nuta,iakojojizjutranikadanijedavalaništaosimmlijeka.Alinekasenesret-nicautješi,mislilaje,dokjujeglavasvejačeboljela.Poželjelajeispovjeditise,aličemutoakojevelečasninebirazumio.ŠtoimaBogodnašihispovijediakoihvelečasninerazumije?DonNedjelj-kobimisliodamuseruga,dahuliilažnoseispovijeda,misliobidajepoludjela,kadabimuune-djeljudošlairekladajepočinilavelikigrijeh,podavilajeKorininemačiće,iužasjunenapušta.

Jozosejošnijevraćao.Otišlajeusobudaprilegne,nebilijojsesmirilaglava.Dokjeležala,munjesujojsijevaleizasklopljenihočiju.Boliojujesvakizvuk,postalajeosjetljivanamirise.Izsvakogsekutaosjećalamemlaivonjustajalihgulašaonihkojisutustanovaliprijenjihdvoje.Po-mislilajenašefasaleu„Gradskojkafani”,kojiježiviounjihovomstanu.Sjetilasegroznicenanje-govojusni,mjehuraispunjenoglimfom,idošlojojjedapovraća.Plašilaseotićidobanje,ipokuša-valajemislitionečemudrugom.Ilidrukčijemislitioglavikojajuboli.Kovaččekićemponakovnjukujenjezinužarenimozak.Tojeboljelo,alibaremjebilomanjemučno.Smetalojojjesvjetlo.Bo-ljelajesvakasunčevazraka.Diglaseispustilarolete,alisuncejeipakprobijalo.Dubrovnikjesvije-tligrad,bolikaožartisućužarulja.

Začulajezvukizkuhinje,nekulupuišuškanjepapira.ToKorinakrademesokojejeostavilanastolu.OtišlajedokuhinjeizateklaKorinukakoizpapir natogsaketasnatpisom„GRANAPGradskonabavno poduzećeDubrovnik” vadi i u dr venu kasetu postavljenu ponjavama prenosi svojumr tvudjecu.Stajalaje,iništanijemoglaučiniti,samojeglasnokukala,aliKorinajeniječula.Vrijednojelizalasvoganajvećegsina,onogkojijepr viprogledao.

MarijakuneMjesec

Udvijegodinesvojepr vemladostiKorinasetriputmacila.Marijajetriputstajalapredsmrću,desniceuronjeneulonaczarublje.Nijebilasvjesnarazmjerasvogagrijeha,kogagodjepitalailisesmijaoilijeodmahivaorukom,ateretjeunjezinojdušisamorastao,kaogomilakamenjaštostotinugodinarasteukrajsirotinjskogadolca,dabigajednomprerasla.TriputjedanimagledalaKorinuka-kohodapostanu,zavirujeusvakikut,njuškaposmećuimijaukomdozivasvojumr tvudjecu.Znalajedaihnemaviše,ljutilaseMarija,vidjelajujekadihjeodnosila,ajednomihjemr tvepokušavalaoživjeti,alisvejednoihjeposlijetražilakaodasuživi.Nemoženibeštijabititolikobezpameti.Lju-tilasenanju,mislećidajojtoKorinanamjer nonasavjestnaliježe.Vidjetćešti,ženo,kakojetokadostanešsama,patražišnajmilije,usvakojstvari,usvakomtrenutku,umisli,vjeriislučajnompokre-tusjećanjejenanjih.Navikomsuobilježilisvakitvojdah,isveštotvojeočivide,štoušičujuištodušaosjeti.TakojenjojKorinagovorila,dokbiupredvečerjeonimzadnjimmijaukom,nakonkojegćesesmiritinaprozor skojdasci,dozivalamačiće.

TadajeMarijapočelagledatinjegoveruke.Prekokoščatihpr stijuprevučenajekožatankakaocigaretpapir,nakojojbisesvakadvamjesecastvorilanovastaračkapjega.Nekeženetepjegenazi-vajumr tvačkim,Marijasestresekadaihčuje,ispravljaih-kaže,tosustaračkepjege,doktorjetakorekao-aonesesmiju,pajojgovoremladasiti,Mare,jošsenasmrtnisinaviknula.Akakvestevitocr nečavkeigavranuše,kakvestevitoudovicebezudova,kadastenasmrtnaviknute?Ljutilase,alionesusesmijale,ičekaledaimsemuževivratesmora,iučiledjecudamašusvakomebrodukojiisplovljava,akadabistiglastrašnavijestdajeprekooceanskitr govačkibrod„Doboj”potonuouPa-cifikublizuFilipina,snjimekapetanisvimor nari,onesuoblačilecr ninuipalilesvijećepodzajed-ničkimkrižemnaBoninovu,baškaodasuvelikuškoluzavr šile,kaodajeudovištvosamojednafazauživotu,kojaženučinizrelijomiplemenitijomikojuizbjegnusamostarecure,kur vei trovačice.Blagonjoj,mislilesusigur no,doksuihnovecipeležuljaleputempokrajbolnice,doksunačetr de-setnicuišlepremagroblju,njezinćeumrijetiuposteljiionaćeznatigdjemujegrob,paćemuosimsvijećamoćiposadititeglumaćuhicaizakititmučasnoimebuketomplastičnihruža.Sretnica,zavidi-lesujoj,aonajeosjećalatuzavist.Grizlajujetolikodajegor kožalilaštonesmijeproklinjati.Onihnoćikadnebimoglazaspati jerbijojKorininimačićistalnobilipredočima,izlazilajenataracu,slušalacvrčkeimorekakoudaraobedemegrada,aondabi,daolakšamuku,pogledalapremaMje-secuigovorila:„Dabogdadaninoćplakao,aočitineimalenijednesuze!“

ZatihnjezinihbesanihnoćiJozonijeznaoštobisasobom.Posteljajebilaprazna,onnijeimaokogačuvati,anijemogaonizanjomnataracu.Akojeimalaneštosamasasobom,aslijepacbividiodajeimala,tadajereddaonostanepostraniidajepustinamirukakobisredilamisli.Takototrebainikakodrukčije,znaojeJozo,jerakojojjestalnozapetama,postatćejojteret,moglabise,nedajBože,odnjegaumoriti,atamujemisaobilastrašnijaodsmrti.Kadbimunaumpala,oblijevaogajeledenznoj,predsobombiosjetioprazninuvelikukaoSvemiridubokukaokanjonColorada.OnvećodavnozaBoganijeznao.IzgubiogajedokjelutaopoAmerikamaizarezivaosvojlijevipalacučećisekuhar skomezanatu.Bogjespor,jošpunosporijiodčovjeka,činiloseJoziTarašu,ikadasesvijetuključiustruju,kadprorademotorinanaftu,aludisinonogBračaninaprojuridevetstokilo-metaranasatdnomsasušenogslanogjezera,Bogpostajenevidljiv.Učinisedagavišenema.Sigur nogajenekadabilo,znaojeJozo,alisadga,izgleda,višenema.Smrtjekraj,cr noiništa.Nemanikak-vograja.Izmeđunjegaipraznine,naonommjestunakojemjenekadabioBoginaonomdrugomnakojem jeunjegovojmladostibila lijepakćiproducentaForemana,koju jeotacpetkomdovodiou

hotelnaručak,bilajenjegovaMarija.OnihnoćnihsatidokjebosastajalanataraciiproklinjalaMje-sec,Joziseledilakrvistajalamujepametpredosjećajemdajevišenema.

„Akoonikadaumre”,reklajeonimženama,„ubitćuseakobudempripameti,ilićemeposlatiuludnicu.”Nateriječionesuse-aštobidrugo?-smijaledaseorilapeskarija.Aludeližene,govo-rilisupelješkiribari,nebilijeutješiliiodagnalijojmrakslica,mačketinidajefriškevr nute,azasebeizačovjekafrigasr delice.Gledajihsamokakosusitne,kaodjecaudomuzanahočad,kaoonilogorašiizAuschwitza,naslicištojeusubotuštampanauNinu.Kakoti,ženodraga,niježaofrigatitesr delice?Takvesudabiihtrebalopokopati,kaodjecuubijelimkapsilićima,adonNedjeljkodaimdr žiposebnumisu,kakvujedr žaozapoginuleuKoreji.Cijelasepeskarijaovimludostimasmija-la,osimMarije.Onaješirila lice, rastezalausta,udaralasešakamapopr sima,hvatalaseza tr buh,govoriladaćeseupišatiugaćeodsmijeha,alinijednomsenijenasmijala.NjezinstrahdabiJozomogaoumrijetibiojevećiodnjegovogadabigaonamoglaostaviti.

NakonštoseKorinatrećiputmacila,pr viputmujenaumpalodaMarijakopni,popuštanaživ-cimailudizbogtemačke.Daimjedijeterođeno,nebisetolikouzrujavala,alimačkanijedijete,onanemožerazumjeti,njutjeranjezinprirodninagon,zovejeunutrašnjiglas,pasekur vaokoloistalnoostajeskotna.Ontadastavljašeširnaglavu,uzimaštap,nudisedaobavitustvarumjestonje,predla-žedazoveŠimicu,postupakjeuvijekistiiuvijekjejednakostrašan,jeronatajdanvišeneznazase-be.Samošuti,arukejojsetresukaodajezima.Tresusekaodajeonadvostrukostarijaodnjega.

TakojeJozoodlučiodažr tvujeCorazon.JednenedjeljekadajeMarijaišlauKonavle,rekaojedasenoćasnijenaspavaopaćeostatiupostelji,aonanekaide.Zabrinulasedanijemoždabolestan,naštosenasmijaoionajepovjerovalaunjegovsmijehipošlanaautobus.Čimjeprešlaprag,Jozojemačkustr paouputnutor buikrenuovan.NaPor porelijeutor bu,pokrajCorazon,ubacioidvave-likakamena,usvakomjebilobarempetkila,sasvimdovoljnodator bapotone.Zatimjedugostajaonakrajmola,nekolikoputazamahnuotor bompremamoru,gledaouzeleno-modrupovr šinuispredsvojihnogu,kojajepremadubinicr nila,poputgrobauzdravojibogatojzemlji,alijunijemogaobaciti.NijemogaosvojimrukamaubititrećuCorazon,kojamujedonijelatolikosrećeuživotu,pru-žilainjemuiMarijiživotnisklad,ajedinajojjekrivnjabilaštoječestomačićedonosilanasvijet.„Jebemu,pazarmožebitikrivaštojemater!”,rekaojeglasno.„Dundo,štovamje,jestelidobro?”,pitalagajenekadjevojkakojamuseistogčasaučinilapoznatom.Ljutitojeodmahnuorukom,okre-nuoseiotišao.

„Ploviš lidanas?”,pitao jemladićakoji jeu svojojmalenojbar ciprevozio ljudenaLokrum.„Plovim,kadsenakupisvijeta,zapolasata,sat!”Pružiomujetor buiiznovčanikaizvadionovčanicuoddesetdolara.„Tiznaškolikojeovo?”Mladićgajeiznenađenopogledao:„Znam!”„Tonezaradišniumjesecdana,jelitako?”„Skorodajetako.”

„E,paondameovakoslušaj:ovućešbur suponijetinaLokrum,kadstigneš,otvoritćešjeiiznje pustitimačku da ide za svojim životom.NedajBože da tako ne učiniš pa da je baciš umore.Upamtimali,ovojeameričkamačka,iimanasebiradioodašiljač,paćujaznatiakosijeumoreba-cio.Alidobroštoćujaznati,negoćeznatiionikojićeteposlijenaćiipotopitiitebeitajtvojkaić.”

Mladićgajegledaozbunjenoiuplašeno.Najradijebimuvratiotutor bu,alinijemuserastajalooddesetdolara.Ugradugaječekaladjevojkakojomsemisliooženiti,pasetanovčanicačinilaveli-komkaoAmerika.

Znadetelikogasmodanassreli

DugoseMarijamiriladaKorinevišenema.Sumnjičilajesusjededasujeotrovali,sumnjičilajegazdustana,postala jemr kainepovjer ljivapremaonimakojimajedojučerbilaspremnaispričatisveosebi,bijesnoseotreslanapelješkeribarekadsujojjednogajutrakazalidaimajufriškihvr nuta,ičudojedaihnijeproklela.NoćujeJozozabrinutosjediopokrajnje,spremandaulovisvakuriječkojabipobjeglasnjezinihusana,aujutrovišenijeosjećaoništaosimumora.Lijegaojesavslomljeninesretan,iničimsenijemogaoutješiti.Jednomje,trimjesecanakonKorininognestanka,pošaonaLokrum,cijelogjedanalutaopootoku,dozivaosvojuCorazon,aondaseusumrakvratiougrad.Marijasebilazabrinula,uplašilasedamuseniještodogodilo,danisubilivrućiipuhalajeprekovrelihkrovovanekabolesnajužina,starijiljudipadalisupogradskomekamenuodnekebr zeiizne-nadnesmrti,ivećgajevidjelakakonediše,nemičese,pogledazabodenogunebo,dokokonjegavrišteiskačuusplahirenistranituristi.Bilajesretnakadase,ipak,živpojavio,iništaganijepitala,jerjeznaladajojonništanećereći.Znalajedaizmeđunjihdvojepostojitajnakojaihrazjedaipokojojseparanjihovaljubav,kaodžemperkadagadijetepreraste,alinijeslutilaokakvojtajnijeri-ječ.Tkoznadalibijojbilolakšeilitežedajeznalakakojeuputnojtor biodnioKorinuipredaojebar kariolu.

Onjestarioipočeosenaglosavijatipremazemlji,poputcvijetaštosugausredljetazaboravilizaliti.Oslabiomujesluh,ilisesamopraviodanečuje,desetputaistobimupitanjeponavljali,svedokganeprotresuzaramena,alinitadanebiodgovorio,negojeblijedogledaosvojimispranimplavimočima,kaodaunjimavišeživogčeljadetanema,kaodasesavpretvoriouprazanbolničkikrevet,bezposteljineijastuka,nakojemjenetkoumro.Ženesuispodglasa,aopetdaihsedobroču-je,govorilekakoćeganesretnicaMaremoratidatiustaračkidom,jerćeuskoropočetidasegubipoStradunu,alionanatešapatenitijeodgovarala,nitisujeseticali.Idaljegajepazila,pralaičuvala,kuhalamusamoonoštovolijesti,alivišeprednjomnijebilooneprovalije,pustošiisamoće,nijebiloludilakojebijuranijeobuzimalokadabizamišljalanjegovusmrt.MislilajeoKorini,naizmjen-cesujehvatalibijesituga,predsvijetomkojijemogaobititakopogandamačkineštoučini.Nijevi-šeproklinjalaMjesec,negojesjedilapodnjimnataraciinanjegovojslabojsvjetlostikr pilaJozinehlačezapokući.Činilosetadadajetolikoostariladaćegauskoropogodinamastići.

Gledaojujetakvukadabidolazionatrgprodavativoćeipovr ćeonajnjezinneputizKonavala,kojijeonomadspašavaoJozudaganeproglaseludim.Pitaobiju,naonajsvojniozbiljan,nišaljivnačinkakojesazdravljemikakojeTaraš,aonabimumaloprevišešaljivoodgovarala.Baškaodajojjenetkonogomstaonagr lo.Tajneputbioječudnoosjetljivnatakvestvari,rođenicir kusantiza-bavljač,zdravičarsasvadbiipisacšaljivihpjesama,prepoznavaojekadaseokonjeganasilusmijuimogaojeudva,utricerekadijagnosticiratiduševnusmetnjuilinedajBožebolest.ZaMarijunijeis-pr vemogaorećištojojje,aličimsevratiodoma,nadigaoježenudakolikousubotuoduuDubrov-nikobićiTaraše.„Pajelitepozvala?”,upitalagaje.„Jest,kakonije!”,slagaojebezikakvepotrebe,alivećseznalodalažeinijeseokotogačinioproblem.

Usubotu,uranojutro,otkinuojepolapr šuta,pridodaodobarkomadpancete,načupaoraštikeiblitve,napuniopojednuvrećukrumpirailuka,ukutijuodcipelanaslagaosuhihsmokavailanjskihorahaibajama,aondasuobojezabrinutostalinaddarovima,jerimsečinilodanijedosta.Onajeta-daizor maraizvadilakutiju„Jadranka”napolitanki,polakilesirovekafeikutijušećeraukocki.Čo-vjeknineosjetikadsekrenunizatiboljeibogatijegodine,čaknitadakadsvetoblagopredsobomgleda,aniposlijedokgaobojeubur sama,cekerimaisepetićimaunoseuautobus.

UGružujesvetotrebaloprebacitiutramvaj,atramvajisutihsubotakozavragabiliprekr cani,narodjejednodrugomestajaonaglavi,alinjihdvojenisusepredavali.„Vragvasodnioseljački!”,vikaojebr kosfrancuskomkapomkojasamoštomunijeskliznulasglave,„Ljudi, imajtemilosti,ovdjejenosećažena!”,deraosenetkosdrugestrane.Onikaodaništaodsvegatoganisučuli.Imalisusvojumisiju,naguravalisusepeteibur seinijeihninajmanjezanimaloštoćetkoreći.

DoksunaPilamaizlaziliiztramvajaislagalistvaripopločniku,ženaće:„Ama,jelionoKori-na?”Onjepogledaomačkukojasesunčalanazidiću,bijelusasmeđimmrljama.„Jest,Bogami,etojekopustinjaMohavepredoluju.”Pokušalisujeuhvatiti,alimačkasenijedala,samojeodšetalanadrugikrajzida,skočilanakrovinestala.„Jeliseovonamapričinilo?”,pitaojesasvimozbiljno.Ko-rinenijebilovećvišeodgodinedana.

DovuklisuponudesvedonakrajStraduna,paizacr kveSvetogaVlaha,aondanatrećikatuzaskaline.Oboje su bilimokri od znoja, ali to ih nije bilo briga.Dok jeMarija raspakivala darove,„nistetrebali,nistetrebali!”,Jozojeotr čaoukuhinjudaodmahkuhakafu,iobojesusečinilikaodasudobro.Zagledalisuunjih,iveselineputinjegovažena,alisenijerazaznavaloništaodnesrećeinevoljekojusudošlirazgoniti iliseonjojbaremraspitati.I tako,doksepilakafa-„jestJozobiomalošutljivijinegoranije,alitkonebišutiokadgatakozagledaš?”-doksusejeličajnikolačićiidokjeMarijapokazivalanoviplinskištednjak,kaodasuizaboravilinaonočudnoviđenjenaPila-ma.Teknegdjepredkraj,nakonštosuihvećipozvalidasjednuuautobusidođuuKonavle,nijetonakrajsvijeta,inakonštojeonavećtrećuputrekladabitrebalipoći,jersesutravaljaranodizatipaskupusomiparadajzomnatr žnicuuHer cegNovi,onsesjetio:„Amaznadetelikogasmo,akonamsedobroučinilo,danassreli?Korinu!”

JoziTarašudušajebilaunosu.Biojesigurandatonijeona,kakobimačkadoplivalasLokru-ma,itonakongodinedana,aliježar koželio,iusebiseBogumolio,dajetočetvr taCorazon.Mo-ždamujeBogoprostio,aštoštamujeimaozaoprostiti,znaojetoJozoiutomsvomiznenadnomvjer skomprosvjetljenju,imoždajeposlaoistuonakvumačku,daMarijuprevariimukujojsdušeskine.Itakosusvečetverotr čaliprekoStraduna,aljudisuseokretalizanjima,icijelijesvijetznaodasedogađaneštoštoćepromijenitinečijiživot.

Ležalajenaonomistommjestu,iakojesuncevećbilozalazilo.„Korimoja,jesilitoti!”,po-zvalajujeMarija.Korinajojjeskočilanarame.Jozojeutajčaspustiosuzu,štonijenikadotkakogajeMarijaznala,paseionarasplakala.Aneput,štoće,negopođebrisatisvojesuheočiiobraze,iakose,budimopošteni,injemustisnulouduši.Aženamukožena,gledagakakočinicir kusodsebe,pajojopetnijedrago.

SutradanjeJozozapaliosvijećukodfranjevacaizahvalioSvetomAntištomujepronašaoiz-gubljenumačku.Imačuda,mislioje.Nekadimačkapreplivamore.

Dušiuspomen

„Etoje,sadjekaobijelaudovica!”,rekaojedoktorBevanda,dokjeKorinajošošamućenaleža-lananjegovomstolu.AondajepogledaoMariju,pamujebilomalokaoineugodno.Onamujepla-tilazahvat, str palamačkuuonu istuJosipovuputnu tor bu, ipošladagavišenikadanevidi.Sitnihurokljivihočiju,malenajošpogrbljen,veterinarBevandaje,pričalose,uonovrijemedokjeDu-brovnikbiopodustašama,usvojojor dinacijiobavljaopobačaje.TajgrijehpremaBoguiNezavisnojDr žaviHr vatskojkažnjavaosesmrću,alinjemuje,kažu,bilosvejedno.Zatoganitkonijeniprijavio,jermujebilosvejednohoćeligapogubiti,strijeljatiiliobjesiti.Odživotaimaojeneštogor čine,ša-kezavučeneukravljuutrobuupokušajimadaiznjeizvučetele;rodbinuuHer cegovinikojagajeiz-bjegavala,aionnjih;vještinukojajeljudimatrebala,premdasujeprezirali,daubijeneželjeniplod,uškopitelca,plodneučinineplodnima;tenakrajuneobičnuosobinu,zbogkojeseiurezaouživoto-pisetolikihDubrovčana,Župljanja,KonavljanaiKotoranasvogavremena,daizgovoririječkojaneznačigotovoništa,alisepamtidosmrti.OnoštojerekaozaKorinu,Marijaćeponoviti15.travnja1979.ujutro,nauskršnjunedjelju,kadadvadesetpetogodišnja, slijepa,gluha ibezubamačkaugine.Dogoditćesetonekolikotrenutakanakonsmirivanjavelikogapotresa,naMarijinimrukama,nasredStraduna.Alidotogajošimavremenaijošćebitisretnihdana,alionjimanemariječijersetakvidaninedajuispričati,iliispričanipodsjećajučovjekanabilokojedananjegovaživota.

Sljedećihpet-šestgodinaMarijaiJozoživjelisublaženiusvojojokašnjelosti.Nisuimalinikogatkoćeihnaslijediti,rodbinaisjedneisdrugestranebr zoihjeilakozaboravila,jerseznaloividje-lodazasobomnećeostavitinikakvobogatstvo,osimonoganeputainjegovežene,kojibistizalisva-kihnekolikomjeseci,unepravilnimrazmacima,kaoBožjamilost,idonosiliimdarovezemlje.Dugosusenjihdvojepokušavalidomislitikakvimsupravilomvođeniizaštodođubaštadakaddođu,Jozojepedantnozapisivaoiračunao,aliračunmusenikadanijeslagao.Katkadbiprošloičetirimjesecadanedođu,akatkadbidošlivećnakondva.Nijeihsemoglopitati,jerbisesmrtnouvrijedili,alibiiovadetektivskaigraizgubilasmisao.„Moždanemapravila?”,posumnjalabiMarijasvakomalo,alionsenijedao.UAmerikamasenaučiodajeupor nostnajvažnijaidačovjek,kad-tad,dolazidood-govorakoji jetražio.Takosusenjihdvojezabavljali,atakvajezabavainajvećasrećakojudvojeljudimoguprireditijednodrugome.

Zimu1965.na1966.JozoTarašpreturiojeprekoleđakaoisvakuprethodnu.Samoštojebiomalosporijiičinilomusedajezrakazadisanjesvemanje.„Kolikomujegodina?”,pitaojedoktorPaštrović.„Adatovećnijeimalopreviše?Utimgodinamastvarjepristojnosti,paakohoćeteigos-par stva,bitimr tav.”Marijagajestreslasasebekaogundelja,kojegsudjecabacilananjudokjenaMrcinamaišlaupr virazredpučkeškole.„Čekajtedavamdamrecepte!”,povikaojezanjimaPaštro-vić,aMarijamunijedalanidaseosvr ne.Akoseosvr ne,vidjetćepticurugalicu,meštraodcir kusa,nikakvogdoktora.Vidjetćesmrt.

Spr vimdanimaproljećaJozoTarašvišesenijedizaoizpostelje.Nijeganištaboljelo,samoni-jeimaosnage.Onabiganeštoupitala,aonješutio,baškaoonihdanaimjesecikadamujeKorinabilanaduši,kadajeodMarijeskrivaosvojutajnu,ikadasusvimislilidaodlazi,damusepamettopikaokomadmaslaostavljennaštednjaku.Dokjujegledaokakomuizkuhinjenosilimenilončićska-momilom,Jozojemisliootomedajuupravoostavljaidabijojtrebaorećineštoodčegaćejojbitilakše.Plašiosesmrti,jezagajehvatalaodpraznineizakojejeništa,znojioseledenimznojeminoćuidanju.Onajemislilakakojetobolest,alibiojetosamostrah.Odstrahajojnijestigaorećituriječodkojećejojbitilakše,iakojujebiosmislio.Alikadajeonaniječula,nekajenečujunidrugi.Ili

nekamislekakosenemožeznationoštojebilouTaraševojglaviprijenegoštoseugasio.Dokjebolovao,imaojesamojednuželju.Damusenajestismokava.Alikakvesmokveusred

veljače,pajošusredledenezime,tolikoledenedanibajaminisuprocvalikadimjebilovrijeme.Zi-majetakostisnulaitolikojetrajaladanineputinjegovaženanedolazesdarovima-jernemajuštonidonijeti,negoseononakosvrataineulazećiraspitujezaJozinozdravljeprijenegoštoodenatrgdaprodaonomalo smrznutogkrumpira, kokošjih jaja, lanjskihoraha imaslinovogulja.Teška jeovogodina,mislilaje,anikadseneznakakvaćekojabiti,kojegćedanazemljaprocvati,kojegba-citiplod,negosvakogaputabudedrukčije,zadobrihgodinadesetdanaranijeilidesetdanakasnije,azagladnihičitavmjesecmimovremenaikalendara.Iodjednomjojsetako,dokježurilaprekotr gadamuštoprijedođe,razjasnilopravilo,prostodanijemoglobitiprostije,pokojemuihneputposje-ćuje.Kakoštorodi,ikakoseuprirodianeukalendaruizmijenigodišnjedoba,takoimoniženado-nesuonoštojerodilo.Akoraštikainarančinikasne,nemaninjih,jerjesramotadoćipraznihruku,aliakourane,etotinjihprijevremena,jerještetadaurodstoji,sušiseitrune,negogatrebaodmahdonijetiugrad.Božedragi,kakojednostavno,mislilaje,aonjerazbijaoglavuokoodgovora,dokjeonamislilakakonikakvogapravilanemauonomeštojezačovjekanajpr vijeodsvihprirodnihpra-vila.Kadajeušlaukuću,onjeležaonijeminasmiješen,zagledanustrop,bezijednogapitanjauži-votunakojebitražioodgovor.Pokušalamujereći,aliizustajojnisuizlazileriječi.

Petdanapredsmrtrukemuvišenisubileoznojene.Suhe i tople ležalesuna izvezenojplahti,kojujeMarijinjezinaprababašilaudotu,jednomkadseuda.Dr žalagajezaruke,onsesmiješio,aonajemisliladamujebolje.Utihpetdananisuvišerazmijeniliniriječi.Onanijeznalaštojeunje-govojduši,alijevjerovaladasuunjojcijelisvemirijednavječnamladost.Onnijeznaoništa,amo-ždavišeništanijenividio.Tosenezna,iakosvatkojednomsazna.

NasprovodujeMarijaTaraševabilaluda.Pamtilisuseiprepričavalinjezinikrici.Vrištalesujojizaleđazavidneženeživihmuževa.NastojećisvojimruganjemsakritipričuoJoziTarašu,njego-vojženiinjihovojmački,pričuovelikojljubavi,odkojeuDubrovnikuvećenijebilooddavnihvre-mena.Ilisuihzavidneženeživihmuževasvesakrilesvojimruganjem.

Kadasusepr viputazagledalijednoudrugo,JozojebiodvostrukostarijiodMarije.Onajerek-la:„Lijepalistar ca,Božemili!”,anjegafratrinisuprimiliusamostan,jerjebioprestarzanovicijat,zazavjetedoživotnevjer nosti,pokor nostiiskrušenosti.Aliondaimje,kaodarBožji,predvratadoš-labijelamačka, smr ljamabojepustinjeMohavepredoluju.On ju jenazvaoCorazon,aona ju jezvalaKorina.Idan-danasnađesejoškojistaripelješkiribardaizulovaodvojiživogavr nuta,pagabacinazadumore.Dušiuspomen.

TableofContents

Šimice,Šimice,dođidavitmačićeKrznobojepustinjeMohavepredolujuVr nutizaCorazonTežakmirisbugar skogaružinauljaNoćnaljubav,dnevnaljubavBoguDubrovnikuSaketGradskognabavnogpoduzećaDubrovnikMarijakuneMjesecZnadetelikogasmodanassreliDušiuspomen