55 MMaarrtt//

AApprriill,, 22001111.

Poštovane koleginice i kolege,

Veliko nam je zadovoljstvo da vas još jednom pozovemo na Prvu međunarodnu konferenciju Sekcije za farmakoekonomiju Saveza farmaceutskih udruženja Srbije (SFUS) sa temom:

FARMAKOEKONOMIJA U PRAKSI

koja će se održati 27. maja 2011. godine, u Beogradu. (http://www.farmacija.org/, http://www.smart4.co.rs/))

Program Konferencije akreditovan je Odlukom Zdravstvenog saveta Srbije kao Međunarodni kurs I kategorije, za ciljnu grupu farmaceute i lekare sa 7 bodova.

Izuzetno za specijalizante i specijaliste farmakoekonomije sa farmaceutskom legislativom, zdravstvenog menadžmenta i farmaceutskog menadžmenta sa marketingom kotizacija je 150 eura.

Dobrodošli na Prvu međunarodnu konferenciju SEKCIJE ZA FARMAKOEKONOMIJU SFUS-a!

NOVI ROK ZA PRIJAVU 25. maj 2011. godine!!!!

Riječ urednice

Drage kolege i kolegice,

zadovoljstvo nam je predstaviti Vam 5. izdanje ISPOR BH Newslettera.

Kao što ste sigurno primijetili, sa svakim novim izdanjem trudimo se dodatno proširiti i obogatiti sadržaj. Neke od rubrika pokušaćemo u budućnosti postaviti kao stalne, a tu se oslanjamo i na Vaše sugestije, prijedloge i primjedbe u smislu onoga što biste željeli da vidite i pročitate u našem zajedničkom Newsletteru. Takođe, pratimo sva relevantna dešavanja vezana za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda u zdravstvu, u našoj neposrednoj blizini i globalno.Tema broja je kratak pregled različitih modela zdravstvenih sistema, Sa stanovišta finansiranja, sistem zdravstvenog osiguranja u BiH pripada Bismarck-ovom modelu tj. (modelu obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ali, da li je to i najbolje rješenje u našim političkim i ekonomskim uvjetima? S druge strane, već je dobro poznat primjer SAD koje svake godine troše sve veći procenat GDP-a na zdravstvenu zaštitu, ali indikatori zdravlja stanovništva u SAD ne prate ta ulaganja. Šta donosi Obamina reforma ... ako i kad bude implementirana u potpunosti?Glavnom temom ovog broja, finansiranjem i raspodjelom sredstava u zdravstvu bavimo se i iz drugog ugla – ugla ekonomiste, u analizi mr.sci Velme.Pijalović.Prva međunarodnu konferenciju Sekcije za farmakoekonomiju Saveza farmaceutskih udruženja Srbije održaće se 27.maja u Beogradu. Stručni program je podijeljen je na prijepodnevni dio - sesije sa temama refundiranja i formiranja cijena lijekova odnosno procjene zdravstvenih tehnologija i poslijepodnevni –u vidu zanimljivih radionica vezanih za ekonomsku evaluaciju farmaceutskih usluga i osnovni nivo farmakoekonomskog modela u praksi. Biće predstavljen i prvi Vodič za farmakoekonomske evaluacije u Srbiji. Detaljnije na stranici 11.Dokle su stigli naši najbliži susjedi sa istoka u procesu uspostavljanja sistema procjene zdravstvenih tehnologija? Srbija je u tom aspektu korak ispred BiH. Dosadašnje iskustvo prenosi nam dr. D.Atanasijević (str 9)O mjestu informacionih tehnologija u farmakoekonomskom modeliranju piše I. Martinović, dipl. oecc.

U očekivanju smo Vaših prijedloga, i nadamo se, pozitivnih reakcija !

Srdačan pozdrav,

mr.ph.sci. Lana Lekić, spec farmaceutskog marketinga i menadžmenta

ISSN

223

2-77

2X

Izdavač: Udruženje za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda u Bosni i Hercegovini - Society for Pharmacoeconomics and Outcomes Research in Bosnia and Herzegovina

ISPOR Bosnia and Herzegovina Regional ChapterUrednici: mr.ph.sci. Lana Lekić, spec.; mr.ph.sci. Tarik ČatićČlanovi upravnog odbora: mr.sc. Tarik Čatić, mr.ph., Predsjednik ISPOR BH ■ mr.sc.dr.med. Begler Begović, Dopredsjednik ISPOR BH ■ mr.ph. Amer Bajramović, Sekretar ISPOR BH Adresa: M. Hadžijahića 53, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina ■ info@farmakoekonomika.ba ■ www.farmakoekonomika.ba

U drugoj polovini devetnaestog vijeka radnički pokret za socijalna prava dovodi do pojave prvih oblika zdravstvenog osiguranja kada su uslovi rada i života bili teški, a bolesti i povrede česti. Radnici i njihove porodice su za vrijeme liječenja bili materijalno ugroženi, jer nisu dobijali nadnice u vrijreme odsustvovanja s posla, a imali su povećane rashode ukoliko su koristili usluge ljekara ili kupovali lijekove. U traganju za rješenjem, kako bi ugroženi pojedinci mogli da prežive, pojavila se najprije individualna štednja u javnim štednim blagajnamaali se ovaj sistem se zbog mnogih nedostatka nije održao. Kasnije je zakonu obavezao poslodavce da budu odgovorni za izdržavanje radnika u vrijeme njegove nesposobnosti za posao usljed bolesti ili povrede. Tu svoju odgovornost za neke od rizika poslodavci su osigurali uosiguravajućim društvima. Ovakvo djelimično osiguranje takođe nije bilo efikasno, pa je u traženju novih rješenja 1833. godine u Njemačkoj doneen zakon o zdravstvenom osiguranju radnika u slučaju bolesti, koji predstavlja začetak zdravstvenog osiguranja u formi koja je prisutna i danas.

Odmah po završetku Drugog svijetskog rata, cjelokupno stanovništvo država u kojima se formirao socijalistički sistem bilo je obuhvaćeno pravom na besplatnu zdravstvenu zaštitu po modelu obaveznog zdravstvenog osiguranja. Engleska je 1948. godine uvela sistem koji je obuhvatio cjelokupno stanovništvo, a podrazumjeva pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu "Nacionalna zdravstvena služba". Po njemu, cjelokupno stanovništvo Engleske koristi besplatno određeni broj datih prava u okviru sistema zdravstvene zaštite zemlje. Kasnije su sve zemlje zapadne Evrope postepeno uvodile sistem zdravstvene zaštite. Danas je u Engleskoj i Italiji cjelokupno stanovništvo obuhvaćeno besplatnom zdravstve-nom zaštitom, tj. sistemom "Nacionalne zdravstvene službe". Sistem se finansira putem ubiranja poreza.

Obuhvaćenost stanovništva besplatnom zdravstvenom zaštitom razlikuje se po zemlja-ma pa tako u Francuskoj iznoisi 95%, Njemačkoj 85%, Švajcarskoj 98%, Belgiji 95%, Grčkoj 95% i Španiji 95%. U ovim zemljama finansiranje besplatne zdravstvene zaštite vrši se kroz sistem obaveznog (ili kombinacijom obaveznog i dobrovoljnog) zdravstvenog osiguranja, koje plaćaju pojedinci i poslodavci.

Obavezno zdravstveno osiguranje se zasniva na principu uzajamnosti i solidarnosti. Upravo ovaj vid brige o bolesnom stanovništvu izraz je stepena demokratske razvijenosti društva i ekonomske moći države.

U odnosu na nivo zdravstvene zaštite i vrstu usluga koja se nudi osiguraniku razlikujemo slijedeće tipove osiguranja:§ Obavezno zdravstveno osiguranje na koje obavezuje država svojim propisima.§ Dopunsko zdravstveno osiguranje pokriva razliku do pune vrijednosti za usluge koje su iznad paketa usluga obaveznog

zdravstvenog osiguranja. To znači da je zasklapanje dopunskog osiguranja potrebno prvo da država definiše nivo obaveznog osnovnog osiguranja. Usluge iz oblasti dopunskog osiguranja su dio poželjnog nivoa zdravstvene zaštite u skladu sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, ali ih iz razloga racionalnosti obavezno osiguranje ne obuhvata.§ Dodatno zdravstveno osiguranje je dobrovoljno osiguranje koje obezbjeđuje osiguraniku pokriće vanstandardnih prava i

usluga koje prevazilaze prava iz iz obaveznog i dopunskog osiguranja.§ Privatno zdravstveno osiguranje je zdravstveno osiguranje koje plaćaju pojedinci ili njihovi poslodavci. Nivoi osiguranja su

različiti zavisno od osiguravajućeg društva, a nosioci osiguranja su obično profitne zdravstvene ustanove, ali mogu biti i ustanove javnog zdravstva i neprofitne organizacije.

www.farmakoekonomika.ba

Pregled najznačajnih sistema zdravstvenog osiguranja Piše: Tarik Čatić, mr.ph.sci.ISPOR BH Predsjednik

2

3www.farmakoekonomika.ba

Postoji nekoliko karakterističnih modela sistema zdravstvenog osiguranja, iako se teorijalno razlikuju po svojim karakteristikama kao posebni modeli, tako da u svakodnevnoj praksi nema čistih modela sistema zdravstvenog osiguranja i uglavnom je riječ o kombinaciji različitih sistema sa prevagom karakteristika pojedinog modela, a najznačajniji su:§ Bismarck-ov model zdravstvenog osiguranja§ Beveridge-ov sistem nacionalnog osiguranja§ Semaškov model§ Privatno zdravstveno osiguranje

Bismarck-ov (korporativistički) model zdravstvenog osiguranja, odnosno sistem socijalnog osiguranja je najstariji sistem zdravstvenog osiguranja koji je nastao uspostavljanjem prvog zakonodavstva sa područja zdravstva i zdravstvenog osiguranja u Nemačkoj 1883. godine. Tadašnji njemački kancelar Otto von Bismarck bio je autor ideje obaveznog socijalnog zdravstvenog osiguranja. Prethodno dobrovoljno, osiguranje ovim zakonom postaje obavezno, što propisima obezbeđuje država.

Glavni izvor sredstava za zdravstvenu zaštitu u toj grupi država predstavljaju sredstva socijalnog osiguranja, a osiguranje od rizika plaćaju svi koji imaju bilo kakav dohodak.Finansiranje u tim sistemima uključuje određivanje stope doprinosa koje plaćaju poslodavci, plaćanje doprinosa od strane radnika kao i transfer iz drugih kasa ili fondova (npr. penzioni fond ili fond za nezaposlene). Poslodavci i uposleni plaćaju doprinose po pravilu u jednakom iznosu.Država ima izraženu regulativnu i nadzornu ulogu u tom sistemu. Prava iz oblastizdravstvenog osiguranja su osigurana skoro svim stanovnicima države. U načelu je članstvo u tom sistemu obavezno za sve stanovnike države, iako u praksi nijedna država ne objezbeđuje univerzalni pristup zdravstvenim

uslugama cjelokupnom stanovništvu.Osnovni nedostaci ovog modela su teška kontrola uloženih novčanih sredstava i zahtjevna administracija.

Beveridge-ov (liberalni) sistem nacionalnog osiguranja je nazvan po William Henry Beveredge, koji je 1942. godine predstavio obiman izvještaj Britanskom parlamentu o socijalnoj politici. Izvještaj je sadržavao konkretne prijedloge o sveobuhvatnom zdravstvenom osiguranju koji su kasnije postali temelj britanskog zdravstvenog sistema.

Na početku se i kod ovog sistema razvio veliki broj nezavisnih zdravstvenih fondova koji su pokrivali manje dijelove stanovništva. Vremenom se broj članova, odnosno učesnika, povećavao, što jeuzrokovalo razvoj sistema u slijedećim smjerovima:§ Država je osjetila potrebu da se finansiranje izvodi putem poreskih prihoda§ Država je osjetila potrebu da se finansiranje izvodi putem poreskih prihoda§ Pokrivenost stanovništva je postala univerzalna§ Zdravstveni fondovi su izgubili svoju nezavisnost i postali su dio javnog sektor

Države sa Beveridge-ovim modelom finansiranja zdravstvenih usluga su Finska, Grčka, Irska, Italija, Švedska, Španija, Velika Britanija, Danska i Portugal.

Nedostaci ovog modela su povećan rizik od nedovoljnog ulaganja novčanih sredstava u pojedine aspekte zdravstvenog sistema i „takmičenje” zdravstva u odnosu na druge društvene segmente (sport, obrazovanje) za ista novčana

sredstva iz budžeta.

Semaškov model (sistem socijalističkog zdravstvenog osiguranja) nastao je u Sovjetskom Savezu i zemljama istočne i srednje Evrope u vrijeme socijalističkog društvenog uređenja, kao odgovor na Beveridge -ov model nacionalne zdravstvene službe, pa je osnovna razlika među njima u suštini ideološka. Semaškov model proizilazi iz istog načina razmišljanja da je država odgovorna za zdravstvenu zaštitu svojih državljana. Semaško je naime tvrdio, da je socijalistička zajednica preko svojih državnih institucija (vlada, parlament, zdravstvene ustanove) dužna da svom stanovništvu obezbjedi sva prava u vezi sa zdravljem besplatno i na najvišem nivou.

www.farmakoekonomika.ba

4

Cjelokupan sistem se izdržava (finansira) iz centralnog držvanog budžeta pri čemu vlada odlučuje o pravima i obavezama osiguranika. U ovom sistemu osigurano lice nema nikakve troškove npr. participaciju.

Najveći problem ovog sistema su prevelika očekivanja stanovništva da im država obezbijedi kvalitetnu i svima dostupnu zdravstvvenu zaštitu bez ikakvih doplata.Ovaj sistem još je prisutan u zemljama Azije: Kina, Sjeverna Koreja, Vijetnam.

Privatno zdravstveno osiguranje predstavlja tržišni odnosno komercijalni sistem i zastupljen je u Sjedinjenim američkim državama.

U sistemima privatnog finansiranja privatno zdravstveno osiguranje potiskuje socijalnu solidarnost. U takvom sistemu, zbog premija osiguranja koje su podređene riziku, bolesni moraju plaćati više od zdravih, čime se krši principsolidarnosti. Kroz proces poznat kao negativna selekcija premije za osiguranike rastu sa porastom rizika, tako da se zdravi praktično isključuju iz osiguranja. Velike kompanije plaćaju zaposlenima osnovno zdravstveno osiguranje i većina Amerikanaca dobija zdravstveno osiguranje od svog poslodavca.

Osnovni nedostatak ovog sistema je što veliki dio, uglavnom siromašniji, populacije nema zdravstveno osiguranje, pa je tako u SAD 2007. godine čak 15,3% (45,7 miliona) stanovništva bilo neosigurano, a od toga 8,1 milion djece mlađe od 18 godina.Zdravstveno osiguranje plaćeno od države ima samo 27,8% populacije uglavnom preko Medicare programa (za starije osobe preko 65 godina) i Medicaid programa (za osobe sa niskim mjesečnim primanjima).

Krajem 2010. godine predsjednik Obama inicirao je reformu zdravstva u SAD, koja između ostalog podrazumijeva uvođenje saveznog nadzora nad praksom kompanija za zdravstveno osiguranje, uključujući poskupljenje premija, državne subvencije za osiguranje građana, uvođenje trošarina na skupe planove osiguranja, takozvane „Cadillac“ planove (više od 27.500 dolara po porodici godišnje), te zatvaranje „rupa“ u programu subvencioniranja lijekova za starije osobe. Predlaže se i uvođenje poreza od 2,9 posto na dohodak od kamata, dividendi, renti i honorara za osobe koje zarađuju više od 200,000 dolara godišnje i obitelji koje zarađuju više od 250,000 dolara. Obamin prijedlog reforme zdravstva također poziva na kazne za poduzeća koja ne osiguraju svoje zaposlenike za najmanje 2.000 dolara po osobi, kao i za pojedince koji ne žele pribaviti zdravstveno osiguranje. Obamin plan, koji više naginje senatskoj verziji zakona, zadržava prijedlog Predstavničkog doma da se osiguravajućim kućama zabrani odbijanje osiguranja građana zbog bolesti ili tzv. prethodnih okolnosti. Obamin plan ne uključuje opciju javnog finansiranja zdravstvenog osiguranja.Efekti ove reforme sigurno su imali globalni odjek i reperkusije, a sami efekti moći će se sumirati u budućnosti.

Kako je već naznačeno, „čisti” sistema nema i svi preuzimaju rješenja iz drugih zemalja čime dobivaju elemente drugih sistema, a sve češće se uz javne sisteme afirmišu i privatni koji dopunjuju zdravstvenu zaštitu sa privatnim kapacitetima, osiguranjima i drugim finansijskim sredstvima.

www.farmakoekonomika.ba

www.farmakoekonomika.ba

5www.farmakoekonomika.ba

February 7, 2011 Tarik Catic MSc. Pharm. President, ISPOR Bosnia-Herzegovina Chapter Muhameda Hadzijahica 53 71 000 Sarajevo Bosnia and Herzegovina

Dear Mr. Catic,

On behalf of the International Society for Pharmacoeconomics and Outcomes Research, I am writing to congratulate you and 37 members of ISPOR Bosnia-Herzegovina Chapter on a very successful 2010. We are pleased to see that, within months of your recognition as the ISPOR Bosnia-Herzegovina Chapter (May 2010), your Chapter gained recognition among the government, academic institutions, and the pharmaceutical industry in the region.

We are glad to see that ISPOR Bosnia-Herzegovina Chapter is playing an important role in the educationand training of pharmacoeconomics and health outcomes research principles in Bosnia-Herzegovina,as recognized by your initiatives to develop lectureson the basic principles of pharmacoeconomics during the 6th Pharmacists Symposium of the Federation of Bosnia and Herzegovina and participating in a working group organized by the Pharmaceutical Chamber of Bosnia and Herzegovina to discuss development of pharmaceutical pricing and retail margins.

We appreciate the cooperation among the ISPOR Regional Chapters in Central and Eastern Europe, such as the development of the ISPOR Forum, “HTA Guidelines in CEE: Development, Implementation and Policy Implications”, presented during the ISPOR 13th Annual European Congress in Prague, November 2010 by the ISPOR Chapters from Greece, Serbia, and Croatia.

Congratulations on your achievements. Keep up the good work!

Sincerely,

Scott Ramsey MD, PhD 2010-2011 ISPOR President Full Member, Fred Hutchinson Cancer Research Center & Professor, University of Washington, Department of Medicine, Seattle, Washington, USA

7. Februar 2011-04-21Tarik Čatić, mr.ph.sci.Predsjednik ISPOR Bosna i Hercegovina regionalnog ogrankaM.Hadžijahića 5371 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Poštovani gdin. Čatić,

U ime Međunarodnog društva za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda želim Vam čestitati na dosadašnjih 37 članova ISPOR Bosna i Hercegovina regionalnog ogranka na

veoma uspješnoj 2010. godini. Raduje nas što je u nekoliko mjeseci nakon priznavanja ISPOR Bosna i Hercegovina regionalnog ogranka (maj 2010) Vaš ogranak uspio da bude prepoznat od strane vladinih i akademskih institucija kao i farmaceutske industrije u

regionu.Raduje nas što ISPOR Bosna i Hercegovina regionalni ogranak igra važnu ulogu u edukaciji i obuci u oblasti farmakoekonomike i zdravstvenih ishoda u Bosni i Hercegovini, što je prepoznato kroz Vašu inicijativu za razvijanje predavanja o osnovnim principima farmakoekonomike kao i učešće na 6. Simpoziju farmaceuta Federacije Bosne i Hercegovine kao i

učešću u radnoj grupi vođenoj od strane Farmaceutske komore u diskusiji o formiranju cijena i maloprodajnih marži na lijekove.

Cijenimo Vaše učešće i saradnju sa ISPOR regionalnim ograncima u Centralnoj i Istočnoj Evropi, kao što je prijedlog i organizacija ISPOR Foruma „ HTA smjernice u Centralnoj i Istočnoj Evropi: Razvoj, primjena i uticaj na zdravstvenu politiku“, koji se održao tokom ISPOR 13. Evropskog godišnjeg kongresa u Pragu u novembru 2010. zajedno sa ISPOR ograncima Grčka, Srbija i Hrvatska.

Čestitam na postignutom i želim Vam nastavak dobrog rada!

Srdačno Vas pozdravljam,

Scott Ramsey, MD, PhD2010-2011 ISPOR PredsjednikFull Member, Fred Hutchinson Cancer Research Center & Professor, University of Washington, Department of Medicine, Seattle, Washington, USA

Pismo predsjednika ISPOR-a /Letter from ISPOR President Scott Ramsey MD, PhD

6www.farmakoekonomika.ba

Finansiranje i alokacija sredstava u zdravstvu Piše: Velma (Tahmaz) Pijalović, M.Sc;Ekonomski fakultet u Sarajevu

Iako se u sektoru zdravstva, prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje troši preko 4,7 triliona USD, štosektor zdravstva čini najvećom industrijom u globalnoj ekonomiji – rijetke su države koje nemaju probleme sa upravljanjem sredstvimazdravstvene zaštite. Harvardska škola javnog zdravstva reformu zdravstvenog sektora prikazuje kroz provođenje aktivnosti grupiranih u pet tzv.«kontrolnih dugmadi»: (i) finansiranje zdravstva, (ii) alokacija sredstava i mehanizmi plaćanja, (iii) organizacija pružanja zdravstvenih usluga, (iv) zakonska regulativa i (v) socijalni marketing.

Autori ovog modela vjeruju da mehanizam „kontrolnih dugmadi“ može poslužiti kao korisno

sredstvo kojim se mogu identificirati mogući uzroci problema u zdravstvenom sektoru i istražiti moguće opcije u rješavanju istih. (Slika 1.)

Sa stanovišta ekonomike zdravstva posebno interesantna su pitanja koja se tiču finansiranja i alokacije sredstava u zdravstvu. Kao osnovne izvore sredstava u zdravstvu možemo navesti poreze, doprinose, premije osiguranja, participacije, plaćanje pune cijene, dobrovoljne priloge, poklone i donacije. Za koji će se od navedenih izvora sredstava neka država odlučiti zavisi od više faktora ali svakako najvažniji utjecaj ima usvojeni model zdravstvenog osiguranja. Tako je za tzv. Bizmarkov model karakteristično finansiranje iz doprinosa dok Beveridž model karakterizira finansiranje putem poreza odnosno direktnih transfera iz budžeta. Ovdje svakako treba napomenuti da su rijetke države koje imaju samo jedan izvor finansiranja.

Manje detaljna, ali sa stanovišta ekonomske analize zdravstvenog sektora jednako važna, jeste i podjela sredstva u zdravstvu na privatne i javne izvore. Kada analiziramo značaj udjela javnog finansiranja na ukupnu zdravstvenu potrošnju u teoriji možemo naći oprečna mišljenja. Naime, iako su ranije objavljivani radovi koji su tvrdili da javno finansiranje dovodi do povećanja ukupne zdravstvenu potrošnje novije studije nisu potvrdile navedenu tvrdnju. Tako su npr. Tosetti i Moscone (2007) pronašli negativnu vezu između udjela javne potrošnje u sektoru zdravstva i ukupne zdravstvene potrošnje.

Analizu utjecaja visine javne potrošnje na ukupnu potrošnju u zdravstvu možemo pratiti i na primjeru novih članica EU (Republika Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litvanija, Poljska, Slovačka, Slovenija, Bugarska i Rumunija (u daljem tekstu new EU10) koje su prije priključenja u EU provele brojne reforme vezane za finansiranje, menadžment i organizaciju zdravstvenog sektora. Prosječna zdravstvena potrošnja u new EU10 državama prema posljednjim objavljenim podacima WHO iznosi 6,42 % GDP-a s tim da je najviša u Sloveniji i Slovačkoj (7,8%) a najniža u Rumuniji (4,7%). Ukoliko kao mjeru visine zdravstvene potrošnje uzmemo udio ukupne potrošnje u zdravstvu kao procenat GDP-a vidjet ćemo da je potrošnja u sektoru zdravstva BIH daleko iznad potrošnje u novim članicama EU (10,2%). Međutim, ukoliko kao pokazatelj primjenimo zdravstvenu potrošnju per capita PPP$, onda dobijamo drugačije rezultate. Naime, najmanju potrošnju ima Rumunija sa 665$ per capita, slijedi Bugarska sa 910$, Latvia 1112 $, Poljska 1162$, Litvanija 1178$, Estonia 1226$, Mađarska 1419$, Češka Republika 1684$, Slovačka 1717$ dok najveću zdravstvenu potrošnju ima Slovenija u kojoj se po stanovniku troši 2183$. Bosna i Hercegovina je prama ovom pokazatelju zdravstvene potrošnje ispod prosjeka new EU10 sa zdravstvenom potrošnjom od 867$ per capita.

U svim navedenim državama zdravstvo se većinom finansira iz javnih izvora. Iako su u svim državama prisutna i direktna plaćanja iz budžeta, većina ovih sredstava odnosi se na sredstva prikupljena kroz sistem zdravstvenog osiguranja.

www.farmakoekonomika.ba7

S druge strane u većini navedenih država postoji trend rasta out-of pocket plaćanja zdravstvenih usluga. Tako je, na primjer, udio out –of – pocket plaćanja u Slovačkoj porastao sa 8,4 procenata koliko je iznosio u 1998. godini na 26,2% koliko je iznosio u 2008. godini. Izuzetak od ovog trenada je Latvia u kojoj bilježimo pad udjela out-of-pocket finansiranja. Ipak, Latvia i dalje ima najveći udio out-of pocket plaćanja u ukupnoj potrošnji u sektoru zdravstva (39%) Prema zvaničnoj statistici Svjetske zdravstvene organizacije udio out-of-pocket plaćanja u ukupnoj zdravstvenoj potrošnji u BIH procjenjen je na 41,8% (Grafikon 1).

Sa stanovišta motivacije zdravstvenih radnika a u krajnjoj liniji i efikasnosti zdravstvenog sistema u cjelini,posebno važno pitanje je i određivanje modela plaćanja zdravstvenih usluga. Teorija i praksa poznaju tri osnovna modela i to: 1. model naknade troškova korisnicima,2. model integracije osiguranja sa zdravstvenom

službom3. model ugovaranja usluga između osiguranika i davaoca usluga u zdravstvu.

Model nadoknade troškova korisnicima predviđa da korisnici neposredno plaćaju davaocima usluga puni iznos cijene, a zatim im te troškove, u punom ili dijelimičnom iznosu nadoknađuje zdravstveno osigu-ranja. Nadoknada troškova osiguranicima vrši sesamo za one usluge koje su obuhvaćene programom osiguranja. U ovom modelu davaoci zdravstvenih usluga su u potpunosti nezavisni i nema nikakve povezanosti između njih i posrednika u pružanju zdravstvenih usluga. Kao osnovni nedostatak ovog modela možemo navesti to da njegova primjena ne omogućava postizanje makroekonomske efikasnosti.

Model integracije osiguranja sa zdravstvenom službom podrazumijeva integraciju onih koji plaćaju usluge u zdravstvu i onih koji te usluge pružaju. Primjenjuje se najčešće u javnom sektoru u sistemima sa obaveznim zdravstvenim osiguranjem i sistemima sa javnom zdravstvenom službom. Kod modela integracije osiguranja sa zdravstvenom službom država se pojavljuje kao glavni osiguravatelj, a stanovništvo nema mogućnost izbora osiguranja u okviru postojeće društvene sheme. Ovaj model primjenjuje se u finansiranju bolničke zdravstvene zaštite u Španiji, Engleskoj i Irskoj. Osnovne zemjerke kod ovog modela tiču se činjenice da on predstavlja prepreku u postizanju mikroekonomske efikasnosti, autonomije davaoca zdravstvenih usluga i slobode izbora za korisnike.

Model ugovaranja usluga između osiguranika i davaoca usluga u zdravstvu je najrašireniji model. Ugovornim odnosom se definišu prava i obaveze između osiguranja i nezavisnih davaoca usluga. U sve većem broju zemalja Evrope ugovaranje se smatra instrumentom za implementaciju ciljeva zdravstvene politike. Mehanizmi ugovaranja obavezuju obje strane na eksplicitne obaveze a osnovni cilj je generiranje motivacije za ispunjenje tih obaveza. U sistemima zdravstvene zaštite temeljenim na socijalnom osiguranju ugovori između finansijera i davaoaca usluga postoje već dugi niz godina. Međutim, posljednjih godina došlo je do vidljivih promjena. Naime, za razliku od ranije forme potpisivanja unaprijed pripremljenih ugovora u posljednje vrijeme model ugovaranja postaje mehanizam za pregovaranje o cijenama i kvalitetu. Tako je ovaj model postao koordinirajući mehanizam koji nudi alternativu za tradicionalne modele zapovijedanja i kontrole u upravljanju zdravstvenom zaštitom.

Model ugovaranja usluga između osiguranika i davaoca usluga u zdravstvu podrazumijeva različite mehanizme plaćanja zdravstvenih usluga.

Isplata po individualnim uslugama podrazumijeva postojanje cjenovnika usluga i plaćanje svake usluge vrši se prema računu kojeg zdravstveni radnici dostavljaju fondu zdravstvenog osiguranja. U bolnici se te usluge često grupišu tako da se došlo do plaćanja po bolesničkom danu (BO danu), po slučaju bolničkog liječenja, po epizodi ili po dijagnozi.

8www.farmakoekonomika.ba

Svi navedeni načini zahtjevaju donošenje standarda (kadra, rada i troškova), protokola liječenja i sl. Plaćanje po uslugama najčešće se primjenjuje u: (i) stomatologiji;(ii) specijalističkim ambulantnim (“outpatient”) djelatnostima;(iii) laboratorijskim i drugim dijagnostičkim djelatnostima; (iv) apotekarskoj djelatnosti (tamo gdje nije uvedena marža); (v) u nekim rehabilitacijskim djelatnostima (logopedija, fizioterapija, audiologija i sl.) te (vi) u svim djelatnostima sa tržišnim sistemom zdravstvene zaštite.

Plaćanje po slučaju podrazumijeva prosječnu cijenu liječenja pacijenta sa nekom od dijagnoza / bolesti kojoj je tačno utvrđena cijena, bez zbrajanja stvarnih troškova.

Plaćanje po metodu kapitacije predstavlja uplaćivanje fiksne svote novca po jednom opredjeljenom pacijentu za određeni vremenski period (1 godina) koja se ljekaru plaća za usluge iz programa zdravstvene zaštite ugovorene na temelju ugovora sa fondom zdravstvenog osiguranja. Pravilno definirana visina kapitacije trebala bi biti diferencirana s obzirom na starost i pol opredjeljenih lica a najčešće i s obzirom na zdravstveno stanje. Kapitacija je najprikladnija za finansiranje ljekara i njihovih timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (izabrani ljekari). U iznos kapitacije mogu biti uključene i laboratorijske usluge, dežurstva, itd.Kapitacija se obično kombinuje saplaćanjem po uslugama ili paušalnim plaćanjem.

Metod redovnih plata podrazumijeva fiksnu mjesečnu platu zaposlenima u zdravstvenim ustanovama svakog mjeseca na temelju radnog vremena, obično bez povezanosti sa indikatorima izvedbe («performance indicators»), bez obzira na broj pacijenata i vrstu bolesti. Od svih navedenih metoda plaćanja ova metoda smatra se najmanje motivirajućom te teorija ne preporučuje primjenu ove metode plaćanja ukoliko se želi postići efikasnost.

Paušalno plaćanje je svota koja se isplaćuje zdravstvenoj ustanovi za sve usluge za period od 1 godine, a najčešće se dogovara prospektivno. Prospektivni godišnji budžet najčešće predstavlja cijenu programa zdravstvene zaštite koja je ugovorena između fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstvene ustanove. Paušalno plaćanje se pokazalo dobrim : (i) kod finansiranja zdravstveno-vaspitnog i obrazovnog rada i programa za unapređenje zdravlja; (ii) u hitnoj medicinskoj pomoći; (iii) u higijensko – epidemiološkoj službi;(iv) u situacijama kada platioc usluga ima glavni cilj održanje troškova u odnosu na prihode, a dostupnost usluga, liste čekanja i realizacija programa nisu u prvom planu.Postoje različiti načini određivanja paušalnog iznosa koji se uplaćuje. Kao elementi za vrednovanje usluga – programa pojavljuju se plate, tekući troškovi, zakonske obaveze, amortizacija i neki drugi troškovi koji se obično standardizuju po jedinici usluge. U nekim zemljama predmet ugovaranja jeste “tarifa” – cijena usluge bez određivanja elemenata, dok visina plate (i obaveze) može biti već unapred određena u kolektivnim ugovorima. Kao metod se mogu koristiti i benčmarking, tenderi i sl, kojima se određuju prosječne vrijednosti.

Nagradno plaćanje predstavlja fiksnu svotu novca koja se ljekaru isplaćuje na kraju godine kao stimulacija za poželjno ponašanje. Osnovni problem kod ovog mehanizma plaćanja veže se se za određivanje elemenata poželjnog ponašanja s jedne te usvajanje mehanizma kojim će se osigurati da želja za dobijanjem novca ne utiče na kvalitet pružene zdravstvene usluge se druge strane. Kao elementi poželjnog ponašanja može se odrediti npr. visok obuhvat djece imunizacijom ili niska stopa propisivanja lijekova na recept.

Isplata ravnomjerne stope podrazumijeva novac koji fond zdravstvenog osiguranja isplaćuje za odobrene investicije u objekte ili opremu.

U Bosni i Hercegovini na primarnom nivou zdravstvene zaštite preovladava metod redovnih plaća za koji smo ranije zaključili da je najmanje motivirajući mehanizam plaćanja. Ništa bolja situacija nije ni na sekundarnom i tercijarnom nivou gdje se kao metod primjenjuje retrospektivno budžetsko plaćanje koje nije motivirajuće za menadžment niti za ljekare.Na kraju možemo zaključiti da niti jedan od mehanizama plaćanja kod modela ugovaranja nije dobar ako se neselektivno primjenjuje. Optimalno rješenje bilo bi da se nakon provedene detaljne analize primjeni mješoviti model gdje bi se, ovisno o nivou zdravstvene zaštite a ponekad i o specifičnostima zdravstvenih programa usluge ugovarale na različite načine. To bi rezultiralo zbirom podstreka, ohrabrivanjem određenog ponašanje ili kažnjavanjem pružanja neodgovarajućih zdravstvenih usluga, što u konačnici vodi ka učinkovitijem kombiniraju ciljeva makro i mikro-efikasnosti zdravstvenog sistema.

9www.farmakoekonomika.ba

Uvod

Dokument Ministarstva zdravlja Republike Srbije „Vizija zdravstvenog sistema Srbije“, publikovan 2003. godine, opisuje brojne zadatke povezane sa procenom zdravstvenih tehnologija (PZT). Osim za oblast procene farmaceutika i oblast formulisanja zdravstvene politike, sve druge aktivnosti u vezi sa procenom zdravstvenih tehnologija dodeljene su Komisiji za procenu zdravstvenih tehnologijaobrazovanoj od strane Ministarstva zdravlja Republike Srbije za ove potrebe. Ipak, u vreme formiranja ove komisije prema nalazima međunarodnog stručnjaka za PZT Henrija Davida Bante “nisu postojali institucionalni kapaciteti za sprovođenje PZT ili analiza troškova i efekata u Srbiji“. Zaključak je, dakle, bio da ti kapaciteti treba da se razviju. Naime, u periodu priprema za Projekat „Razvoj zdravstva Srbije“ koji je sprovodilo Ministarstvo zdravlja Republke Srbije sredstvima iz kredita Svetske Banke, obezbeđena su sredstva za brojne konsultantske aktivnosti. Jedna od tih aktivnosti bila je orijentisana na procenu potreba i kapaciteta za procenu zdravstvenih tehnologija u Srbiji, i sprovedena je od strane profesora Bante u periodu 2003./2004. godine. Profesor Banta je u svom završnom izveštaju, pored analize nađenog stanja, dao predloge i smernice za dalji razvoj ove oblasti u Srbiji.

Uprkos nađenom stanju, Ministarstvo zdravlja Republike Srbije je, prepoznavši značaj PZT za unapređenje kvaliteta pružanja zdravstvene zaštite, ali i mogućnosti korišćenja procena kao alata za raspodelu uvek ograničenih sredstava kojima sistem raspolaže, uvelo obavezu da se pri sprovođenju zdravstvene zaštite primenjuju isključivo dokazane, proverene i bezbedne zdravstvene tehnologije (Zakon o Zdravstvenoj zaštiti, 2005, članovi 67-70.)

U svrhu izgradnje kapaciteta u smislu korišćenja PZT kao naučno zasnovane baze za unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite, kliničkih vodiča dobre prakse i zdravstvene politike, Ministarstvo zdravlja Srbije uvrstilo je procenu zdravstvenih tehnologija kao jednu od komponenti Projekta „Razvoj zdravstva Srbije“.

Rezultati ove projektne komponente su trebali da omoguće donosiocima odluka da prepoznaju ulogu i mesto PZT u zdravstvenom sistemu i mogućnosti institucionalizacije na različitim nivoima, ali i da obezbede podizanje nivoa znanja i veština u smislu stvaranja tima stručnjaka osposobljenih za sprovođenje celokupnog procesa procene, što je realizacijom Projekta i postignuto.

Dve faze realizacije projektnih aktivnosti vezanih za PZT

Cilj prve faze bio je izgradnja kapaciteta (edukacija), podizanje svesti (promocija) i analiza (izrada izveštaja o PZT).

Oko 40 učesnika iz različitih institutcija, kao što su: Ministarstvo zdravlja Republike Srbije, Republički zavod za zdravstveno osiguranje, Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije, Institut za javno zdravlje Srbije i drugi, prošlo je osnovnu obuku u oblasti medicine zasnovane na dokazima i procene zdravstvenih tehnologija. Edukativne aktivnosti za cilj su imale jačanje kapaciteta u raznim srpskim ustanovama, kojima bi u svakodnevnim aktivnostima mogla biti potrebna PZT. Ovo jačanje kapaciteta obuhvatalo je: znanje, veštine i stavove.

Aktivnosti na jačanju kapaciteta obuhvatale su sastanke sa ključnim predvodnicima javnog mišljenja, rukovodiocima u oblasti zdravstvene zaštite i političarima u Srbiji, ali i učešće na konferencijama. Oni koji su pokazali posebno interesovanje za dalje obrazovanje u ovoj oblasti nastavili su da rade na izradi prva tri izveštaja o PZT u Srbiji. Ova tri izveštaja, iako sa ograničenjima vezanim za učenje zasnovano na rešavanju problema (problem based learning) prošla su sve faze izrade izveštaja, od odabira teme do njihovog krajnjeg usvajanja. Naime, teme ovih izveštaja bile su odabrane tokom edukacije o izboru prioriteta, koja je bila namenjena donosiocima odluka, te se može govoriti i o tome da su se edukacije odnosile ne samo na proces sačinjavanja izveštaja, nego su bile namenjene i donosiocima odluka, odnosno ciljale su i na odabir tema i njihovo usvajanje.

Proces uvođenja procene zdravstvenih tehnologija u zdravstveni sistem Srbije

Piše: dr. Dragana AtanasijevićHTA Consulting

10

www.farmakoekonomika.ba

Konačan odabir tema – po jedna iz svake oblasti tehnologije: lekovi, nemedicinska sredstva, dijagnostika – obavio je ministar zdravlja.

Druga faza projekta bila je posvećena izradi studije izvodljivosti za uvođenje PZT u Srbiju (pitanjima vezanim za moguće modele agencije za PZT koja bi bila osnovana u Srbiji) i davanju saveta za upravljanje trenutnim komponentama paketa osnovnih usluga u Srbiji, uz upotrebu PZT. Obe komponente druge faze bile su zasnovane na primerima i korišćenju podataka iz razvijenih zemalja.

Komponenta 1: Studija izvodljivosti institucionalizacije PZT u Srbiji

Cilj studije izvodljivosti institucionalizacije PZT u Srbiji bio je da se odgovori na pitanje: „kakav tip ustanove za sprovodjenje PZT najbolje odgovara potrebama u Srbiji“. Cilj projekta nije bio da se pripreme veoma detaljni biznis-planovi za sve moguće aranžmane i sve predviđene planove za institucionalizaciju PZT-a. To nije bilo moguće iz dva razloga: projekat je bio relativno mali i nije bilo svrhe oblikovati detalje pre nego što se donese opšta odluka o tome kakav tip ustanove za sprovodjenje PZT će biti osnovan u Srbiji. Ipak, s obzirom da ta odluka treba da bude zasnovana na nekom opravdanju, studija izvodljivosti se zasnivala na rezultatima uzetim iz interaktivnog alata formulisanom u svrhu i za potrebe ovog projekta. Taj izrađeni interaktivni alat zapravo je predstavljao excel model biznis-plana za institucionalizaciju PZT u Srbiji, ali ograničen na najbitnije odlike, relevantne za odlučivanje o modelu institucionalizacije. Podaci uneti u interaktivni alat uzeti su od različitih agencija za PZT, i predstavljaju čitav spektar odluka specifičnih za izbor ekstrema u okviru ograničenja „heavy“ i „light“ modela agencija. Cilj druge faze je bio veoma praktičan – izrada interaktivnog alata za donosioce odluka i davanje jasnih preporuka Srbiji (ne toliko opisnih, koliko odmah dostupnih i dovršenih projekata). Potom, cilj nije bio da se „opiše i uporedi“ već pre „da se izračuna i savetuje“.

Komponenta 2: Paket osnovnih zdravstvenih usluga (POU) zasnovan na PZT u Srbiji

Cilj ovog rada bio je da predstavi strukturu, upravljanje, pravila razvoja i položaj različitih paketa osiguranja (ili različitih delova široko shvaćenog paketa usluga) u sistemu zdravstvene zaštite u Srbiji u poređenju sa različitim aranžmanima u odabranim zemljama. Uzeta je pretpostavka da sve zemlje sa zdravstvenim osiguranjem zapravo imaju POU. Ti POU se značajno razlikuju među zemljama i/ili ustanovama zdravstvenog osiguranja, ne samo po dostupnim resursima, već i u svojoj strukturi. Zbog očekivanih razlika u strukturi i sadržaju kao i svrhe i upravljanja paketima u različitim zemljama, rezultati su predstavljeni (u meri u kojoj je to moguće) prema određenom planu koji je obuhvatao naziv, tipologiju, opis elementata koji ulaze u određeni deo POU itd., što je omogućilo sistematizaciju i lakša poređenja.

Zaključci i smernice

S obzirom da Srbija namerava da transformiše svoj sistem zdravstvene zaštite na način koji bi zadovoljio zahteve transparentnosti i princip „najboljeg za uloženi novac“, onda je uvođenje PZT-a u proces zdravstvenog osiguranja neophodan. U tom smislu su kroz projekat i realizovane aktivnosti poput podizanja svesti o potrebi i značaju uvođenja procene zdravstvenih tehnologija u sistem i edukacija (ex cathedra i problem based learning). Takodje, u situaciji novoprepoznatih i naraslih potreba, formirana je Sekcija za farmakoekonomiju Farmaceutskog društva Srbije koja je sa 8 održanih stručnih sastanaka doprinela održavanju i unapredjenju stečenih znanja i veština kod ne više tako male populacije eksperata zainteresovanih za ovu oblast. Uz to, 2007. godine osnovana je i ISPOR podružnica u Srbiji koja svojim članovima pruža mogućnost da se bolje upoznaju sa radom Internacionalnog društva za farmakoekonomiju i istraživanje ishoda i služi na nacionalnom nivou kao izvor znanja u oblasti farmakoekonomije i istraživanja ishoda.

Sve ove aktivnosti dovele su do toga da se ustanove, direktno zainteresovane za unapredjenje u oblasti procene zdravstvenih tehnologija, kao što su Republički zavod za zdravstveno osiguranje (RZZO) i Ministarstvo zdravlja (MZ) preko svoje Komisije za procenu zdravstvenih tehnologija direktno uključe u proces institucionalizacije, bilo otvaranjem i razvojem posebnih sektora koji se ovom problematikom bave (RZZO) ili ustanovljavanjem posebnih mehanizama za proces aplikacije i/ili procene zdravstvenih tehnologija (MZ).

S tim u vezi, na osnovu iskustava stečenih kroz projekat razmatra se uvođenje institucionalizovanog procesa PZT kao funkcije sistema koja može biti ostvarena unutar neke postojeće organizacije/organizacija (za sada se u toj ulozi prepoznaje Agencija za akreditaciju zdravstvenih ustanova (AZUS) čiji je jedan od ciljeva obezbedjivanje delotvornog i isplativog pružanja zdravstvenih usluga u okviru aktivnosti unapredjenja kvaliteta). U svakom slučaju, zaključeno je da Srbija treba da uspostavi kombinovani model institucije za PZT, koji bi pre naginjao „light“ nego „heavy“ modelu. On ne bi bio tako skup i bolje bi odgovarao potrebama upućenog odlučivanju u Srbiji, s obzirom na ograničena sredstva koja se mogu izdvojiti za PZT. I ono što je najvažnije, institucionalizaciju procesa PZT trebalo bi regulisati posebnom regulativom, koja bi jasno definisala institucionalnu ulogu u lancu odlučivanja u vezi sa zdravstvenim osiguranjem.

11www.farmakoekonomika.ba

Sekcija za farmakoekonomiju osnovana je 2006. godine i jedna je od najmlađih sekcija Farmaceutskog društva Srbije (FdS). Ona se ističe kao jedan od najvažnijih oblika stručnog udruživanja članova FdS kroz koji se ostvaruje razmena stručnih znanja i iskustava, unapređenje međusobne komunikacije i saradnje između profesionalaca zaposlenih u zdravstvu i srodnim granama, koji su zainteresovani za farmakoekonomiju i istraživanje ishoda, kao i sprovođenje farmakoekonomskih istraživanja i istraživanja ishoda u praksi radi usmeravanja ograničenih zdravstvenih resursa na pravedniji i efikasniji način.Od osnivanja do danas u organizaciji Sekcije za farmakoekonomiju održano je osam stručnih sastanaka, koji su po svom sadržaju bili usmereni na upoznavanje stručne javnosti sa najnovijim dostignućima u farmaciji, farmakoekonomiji i istraživanju ishoda, ikoji na najbolji način vode ka popularizaciji oblasti farmakoekonomije u Srbiji.Povodom pet godina uspešnog rada, Sekcija za farmakoekonomiju organizuje Prvu međunarodnu konferenciju sa temom:„Farmakoekonomija u praksi“, koja će se održati 27. maja 2011. godine, u Beogradu (www.farmacija.org).

Cilj konferencije je da se predstave primeri farmakoekonomskih analiza i procene zdravstvenih tehnologija iz prakse koji su rezultirali predlozima za poboljšanje i unapređenje sistema zdravstvene zaštite, uvođenje novih i racionalizaciju postojećih zdravstvenih usluga, povećanu efikasnost, smanjenje troškova i usklađivanje regulative, kako bi se smanjile barijere u prometu lekova.

Važan cilj Konferencije je unapređenje veština i znanja u oblasti farmakoekonomije.

Po svom sadržaju konferencija će biti od interesa svim zdravstvenim radnicima i zdravstvenim saradnicima koji učestvuju u procesima upravljanja sistemom, podsistemima, segmentima ili sektorima zdravstva, stručnjacima koji se bave procenom zdravstvenih tehnologija i zdravstvenim osiguranjem, stručnjacima iz farmaceutske industrije (oblast zdravstvene ekonomije i pristup tržištu, marketing i prodaja), farmaceutima iz bolničkih i javnih apoteka, zaposlenima u zdravstvenim ustanovama, predstavnicima fakulteta zdravstvene struke, udruženjima pacijenata, kao i onima koji su zainteresovani za oblast farmakoekonomije i učestvuju u procesu donošenja odluka u oblasti zdravstva.

Stručni program je podeljen u prepodnevne sesije, koje se odnose na refundaciju i cene lekova, sa vec potvrđenim učešcem predavača iz Hrvatske, Mađarske, Srbije i procenu zdravstvenih tehnologija sa potvrđenim predavacima iz Poljske. U toku konferencije planirane su dve radionice: „Ekonomska evaluacija farmaceutskih usluga“, Rachel A Elliott Farmaceutski fakultet, Univerzitet u Notingemu, Engleska i „Farmakoekonomski modeli u praksi–osnovni kurs“, Goran Medic, Mapi Values, Holandija.

Velika nam je čast da Vas pozovemo na Prvu međunarodnu konferenciju Sekcije za farmakoekonomiju Farmaceutskog društva Srbije!

Predstavljamo . . . Sekcija za farmakoekonomiju Farmaceutskog društva Srbije

Piše: Tanja NovakovićPredsednica Sekcije za farmakoekonomiju

www.farmakoekonomika.ba

12

Primjena informacionih tehnologija u farmakoekonomskom modeliranju

Piše: Igor Martinović, dipl.oecc.

Informacione tehnologije su evidentno postale conditio sine qua non, bar kada je riječ o farmaceutskoj industriji. Informacioni sistemi su inkorporirani u sve procese počevši od istraživanja i razvoja novih molekula, proizvodnje lijekova, lanca opskrbe i distribucije, pa sve do plasiranja lijekova na tržište i marketinških popratnih aktivnosti.

Kroz cijeli taj proces razvoja farmaceutskih proizvoda, aktivnosti farmakoekonomskih analiza su postale nezamjenjive, i postale su sastavni dio business intelligence sistema farmaceutskih kompanija. Paradigma inovativnog poslovanja kompanija koje svoje poslovanje zasnivaju na znanju, gotovo uvijek ima za preduslov korištenje podataka i informacija dobivenih kako farmakoekonomskim analizama, tako i prekliničkim i kliničkim istraživanjima i studijama. Sve to iz jednostavnog razloga, što je modeliranje najjeftiniji vid probabilističkih analiza.

Analitički modeli odlučivanja (eng. decision analytic models) se koriste u farmakoekonomskim istraživanjima i omogućavaju sistemski pristup donošenju odluka u uvjetima neizvjesnosti. Postoji sve veći trend provođenja ekonomskih analiza uz klinička ispitivanja, međutim ove studije predstavljaju mali dio svih ekonomskih evaluacija. Prema nedavnim istraživanjima, samo 6% cost-effectiveness studija su provedene u svezi sa kliničkim istraživanjima, dok su 85% bila modeliranja. Osim toga, s obzirom na ograničeno trajanje i opseg većine kliničkih ispitivanja, modeliranje je često potrebno da bi se rezultati efikasnosti preveli u procjene troškovne efektivnosti. Brojne smjernice su naglasile potrebu da se u studije zasnovane na modeliranju uključe procjene (ne)pouzdanosti njihovih rezultata. Međutim, još uvijek je malo relevantnih smjernica koje nam govore koje su metode najkompetentnije u procjenjivanju i prezentiranju rezultata takvih studija.

Parametri analitičkih modela odlučivanja opisuju terapije koje uspoređujemo, ishode tih terapija, vjerovatnoće ishoda terapija, trošak potencijalnog ishoda, karakteristike pacijenata i metodološke pretpostavke modela (npr. vremenska dimenzija, diskontna stopa). Procjene tih parametara su često nesigurne i nepouzdane. Ponekad su nam za model potrebni parametri odnosno podaci u obliku stručnih mišljenja eksperata ili predpostavki, a subjektivne prognoze mogu biti pod utjecajem predrasuda subjekta koji vrši procjene. Suprotno tome, procjene parametara mogu biti dostupne, ali sa znatnim nivoom nepreciznosti. Na primjer, bolnički troškovi mogu biti dostupni, transparentni troškovi ali samo u formi prosječnih troškova po danu hospitalizacije pacijenta ili prosječnih troškova pregleda. Metodološke kontroverze vrijednosnog suda mogu također biti inkorporirane u model, kao što je podcjenjivanje ili precjenjivanje indirektnih troškova koje je teško izolirati.

Jedan od primjera primjene modeliranja u farmakoekonomici je i Monte Carlo simulacija. Monte Carlo metode, ili eksperimenti su klase algoritama koje se zasnivaju na ponavljanju slučajnog uzorka (random number). Često se koristi u fizici i matematici, a primjenljiva je i u farmakoekonomici. Cijeli princip se svodi na modeliranju, odnosno simulacija nekog stvarnog sistema sa svim bitnim aspektima i svođenju njega na neki apstraktan jezik, kao sto je to matematika. Kada tako neki sistem prenesemo u apstraktni jezik, onda uz pomoć računara taj isti sistem možemo simulirati i analizirati ga, te na taj način doći do zaključaka.

U ovoj rubrici ćemo pokušati približiti i na primjerima iz prakse obraditi temu modeliranja u farmakoekonomskim analizama, sa fokusom na primjenu informacionih tehnologija, odnosno software-skih alata. U praksi se najčešće susrećemo sa Microsoft Excelom koji ima široku primjenu, SPSS-om za statističku obradu i analizu podataka, SQL-om za upravljanje bazama podataka i Microsoft Visual Basic-om ili C# kao programskim jezikom.

Ograničenja tradicionalnih analiza osjetljivosti su uzrokovala razvoj probabilističkih analiza osjetljivosti Monte Carlo simulacijom. Monte Carlo simulacija je metoda modeliranja sistema za donošenje odluka koji nepoznate podatke zamjenjuje

Izdavač: Udruženje za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda u Bosni i Hercegovini - Society for Pharmacoeconomics and Outcomes Research in Bosnia and Herzegovina ISPOR Bosnia and Herzegovina Regional ChapterUrednici: mr.ph.sci. Lana Lekić, spec.; mr.ph.sci. Tarik ČatićČlanovi upravnog odbora: mr.sc. Tarik Čatić, mr.ph., Predsjednik ISPOR BH ■ mr.sc.dr.med. Begler Begović, Dopredsjednik ISPOR BH ■ mr.ph. Amer Bajramović, Sekretar ISPOR BH Adresa: M. Hadžijahića 53, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina ■ info@farmakoekonomika.ba ■ www.farmakoekonomika.ba 13

generiranim uzorcima (random variables). Jednostavnim jezikom, Monte Carlo analiza koristi mikroprocesor računara, te generira slučajne brojeve. Svakom iteracijom, odnosno ponavljanjem procesa, taj slučajni broj se mijenja u nekom intervalu. Kada takvom modelu dodamo još i poznate varijable, odnosno parametre koji su nam od bitnog značaja za sistem, možemo simulirati ishod i vjerovatnoću ishoda tog zamišljenog sistema.

Pošto je za farmakoekonomske analize najraširenija upotreba Microsoft Excel software-a, primjer Monte Carlo simulacije ćemo u slijedećem broju obraditi u tom software-u uz pomoć Excel-ove funkcije „RAND“ koja vraća nasumičnu vrijednost u intervalu od 0 do 1.

Predstavljaju konsenzus o ključnim dokumentima istraživačkih metoda ishoda. Uloga ISPOR-a kao znanstveno obrazovne organizacije jepomoći u razvoju i širenju dobre prakse u istraživanju zdravstvenih ishoda. S ciljem da razvije sveobuhvatne dobre prakse istraživanja, ISPOR saziva stručnjake iz oblasti istraživanja ishoda kako bi razvili smjernice za istraživače. Predložene smjernice objavljuju se u znanstvenim časopisima, a mogu se pronaći na internet stranici ISPOR-a www.ispor.org.Na stranici možete pronaći i smjernice iz oblasti modeliranja u farmakoekonomici.

ISPOR Dobre prakse istraživanja ishoda/ ISPOR Good Outcomes Research Practices

CILJ: Identificirati, istaknuti i promovisati prikladne i nove pristupe mjerenju zdravstvenih ishoda (uključujući i zdravstvenu ekonometriju) koji se koriste u farmakoekonomici i istraživanju ishoda.

PREGLED: Mjerenje zdravstvenih ishoda za cilj ima razvoj i primjenu statističkih ili kvantitativnih metoda u toku studije ili njenog razjašnjavanja. Kombinuje principe istraživanja ishoda sa statistikom, psihometrijom i ekonometrijom u cilju analize i testiranja odnosa među njima. Teoretski, mjerenje zdravstvenih ishoda bavi se pitanjima osobina mjera, procjenitelja i testova, dok je primjenjeno mjerenje ishoda usmjereno na primjenu metoda mjerenja, procjene i testiranja hipoteza.Iako mnoge mjere zdravtsvenih ishoda predstavljaju standardne statističke modele, postoje određene specifičnosti. U rijetkim slučajevima, podaci o troškovimi, preferencama i ishodima mogu se preuzeti iz kliničkih studija ili primjenom objedinje analize. Tako se podaci za mjerenje ishoda radije prikupljaju opažanjima nego preuzimanjem iz kontroliranih studija.Obzirom da su mjere zdravstvenih ishoda, a koje obuhvataju kliničke, ekonomske kao i ishoda prijavljene od strane pacijenata, međusobno usko povezane dobiveni podaci oslikavaju svu kompleksnost.Zbog toga su se u ovoj oblasti razvile metode za identifikaciju i procjenu simultanih modela, koje omogućavaju istraživačima da zaključuju na osnovu uzročnih veza.

Za više informacija posjetite www.ispor.org

Za više informacija posjetite www.ispor.org

ISPOR Posebna interesna grupa za mjerenje zdravstveih ishoda/ HOM Special Interest Group

14th Annual European Congress5 - 8 Novembar 2011

Hotel Auditórium Madrid, Madrid, ŠpanijaRok za prijavu sažetaka: utorak, 21. juni 2011.

Rok za ranu registraciju: utorak, 20. septembar 2011.

Podsjećanje . . . .