Diplomama povećati vrijednost

Glasilo Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH • Godina II • Broj 8 • Novembar 2016. godine • Izlazi periodično

Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu

U vašoj novoj nekretnini odlučite se za savremeni sistem zaštite.

Securitas vam može ponuditi:- ugradnju sistema tehničke zaštite- spajanje na dojavno-operativni centar- dolazak mobilnog interventnog tima- policu osiguranjapo cijeni koja je u skladu sa vašim potrepo cijeni koja je u skladu sa vašim potre-bama.

Securitas u BiH

Securitas u BiH obezbjeđuje više od 5000 lokacija za 2400 klijenata. 1800 zaposlenih i police od profesionalne odgovornosti u okviru usluge garantuju vrhunsku privatnu zaštitu.

Securitas BH je dio globalnog preduzeća Securitas AB koje ima preko 160 godina iskustva u SAD i preko 70 godina u Evropi u sektoru privatne zaštite.

3

IMPRESUM

Glavni urednik:Ekrem Lekić

Redakcija:Ismet Dedeić, prof. dr. Halid Kurtović, prof. dr. Hana Korać, prof. dr. Rifat Škrijelj, mr. Muharem Hamzić, prof. dr. Selmo Cikotić, prof. dr. Duljko

Hasić, prof. dr. Izet Šabotić, Zakira Mahmutović – Škrijelj, mr. Anes Ličina, Dževdet Nikočević, dr. Šemsudin Hadrović, Ekrem Ferhatović, Murat Kahrović

Tehnički urednik: Nelmedin Kolubara

Izdavač: Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u BiH

Adresa: Nova 2, 71000 Sarajevo Tel/fax: 033/ 220-995

Štampa: GIK „Oko“ Sarajevo

Transakcijski račun: 1011010000129531PRIVREDNA BANKA SARAJEVO D.D. SARAJEVO

Zbog toga što ne priznaje državu BiH.Zato što ne poštuje domaće pravosuđe, ni međunarodnu zajednicu.Jer otvoreno najavljuje da će sve uraditi na cijepanju države Bosne i Hercegovine.Kako sankcionisati Dodika koji otvoreno izjavljuje da ne priznaje genocid?Jer zagovara i treći entitet, a da RS ostaje u postojećim granicama.Zato što zvecka oružjem.Jer je protivno Ustavu BiH proveo referendum.Zbog toga što se pod njegovim pokroviteljstvom dodjeljuju priznanja osuđenim rat-nim zločincima poput Karadžića i Krajišnika.Da li će sudovi i koji oduzeti višemilionsku imovinu koju je opljačkao?Na koji način spriječiti Dodika koji otvoreno izjavljuje da je RS država?Kako shvatiti njegove provokacije i po pitanju Distrikta Brčko?Hoće li iko reagirati na njegova očita mešetarenja sa MMF-om?Ko će zaustaviti Dodika koji spinuje svaki glas protiv svog projekta, što je friško vidljivo iz činjenice koliku je halabuku digla nedavna izjava Sefera Halilovića, iako je Halilović čovjek koji nije na vlasti niti zapovijeda vojskom?Kako odšutjeti na njegova proizvoljna negiranja rezultata Popisa stanovništva?Treba dati adekvatan odgovor na navodne „vježbe“ vojske i MUP-a, koje za cilj imaju zastrašivanje povratnika.Ovih nekoliko konstatacija su dovoljne da trezveni i ozbiljni političari, a naročito beogradski politički establišment na koje se Dodik najviše oslanja, u najmanju ruku dobro zamisle i razmisle. Zato bi najbolje bilo da ga na vrijeme zaustavi službeni Beograd!Dobronamjernima i mudrima je jasno da su potezi poput Dodikovih, u ovakvom geopolitičkom momentu i okruženju, siguran ključ za otvaranje Pandorine kutije te da vode čitavu regiju u ponovno krvoproliće i to svima treba biti potpuno jasno. Bošnjaci su miroljubiv i strpljiv narod. Ali sve ima svoje granice. Jer šta bi bilo kada bi bošnjački narod, kao reakciju na Dodikove akcije, iznjedrio u vlasti nekog sličnog – sirovog, bahatog, beskrupuloznog, koji povlači poteze ne razmišljajući o posljedicama. Mudrost i dobronamjernost sada su svima nama prijeko potrebni. u

Redakcija

IZ SADRŽAJA

4 Stjepan Mesić u posjeti Udruženju građana porijeklom iz Sandžaka u BiHVELIKI PRIJATELJ SANDŽAKA

6Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u SarajevuMODEL FINANSIRANJA I IZGRADNJA OBJEKATA U KAMPUSU SU IMPERATIV

10Spustiti tonove i razgovarati u miruNUŽNOST DIJALOGA BOŠNJAKA I SRBA

14Osvrt na propise o državljanstvu BiH od 1992. do 2016. godineZAKONODAVNO UREĐENJE DRŽAVLJANSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI

22Tragedije porodica uzrokovane huliganskom obiješću PREKINUTE MLADOSTI

24IstraživanjePROBLEMI IZBJEGLICA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U ZEMLJAMA PRIHVATA

30Poboljšanje poslovnog ambijenta u BiHPARAFISKALNI NAMETI UTEG OKO VRATA BH. PRIVREDE

32Formiranje prekograničnog regionaKAKO DO INVESTICIJA ZA SANDŽAK

34Bankarski sistem Bosne i Hercegovine u 2016. ZADRŽANA STABILNOST

36Politička i ekonomska klima UVJET ZA RAZVOJ NOVIH TEHNOLOGIJA

38Političke prilike i njihov uticaj na iseljavanje Sandžaka u prvoj polovini XX stoljeća EGZODUS BOŠNJAKA

I JOŠ MNOGO TOGA...

Zbog čega treba zaustaviti Dodika?

Umjesto uvodnika

4

PEČAT

Dana 17. oktobra 2016. go-dine, bivši predsjednik Re-publike Hrvatske i posljednji predsjedavajući Predsjedništva bivše Jugoslavije Stjepan Mesić posjetio je Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u BiH.

U prijatnoj atmosferi, više od sat vre-mena razgovaralo se o brojnim temama, ponajviše onima o raspadu Jugoslavije, agresiji koja je uslijedila na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te aktualnoj situaciji.

Stipe Mesić je naglasio da je dobro surađivao sa građanima porijeklom iz Sandžaka u ratu u odbrani Hrvatske i da to nikada neće zaboraviti.

U izjavi za novinare je prokomentirao i aktuelne političke teme u regiji.

Predsjednik Udruženja Ekrem Le-kić je rekao da je Stjepan Mesić veliki prijatelj Sandžaklija, a i njegov lično te da je ova posjeta prilika da mu se na simboličan način prigodnim poklonima zahvali za promociju univerzalnih vri-jednosti. Uručena mu je umjetnička slika (rad iz mape „Počitelj“ 2000-2016) auto-ra akademskog slikara Džeke Hodžića, potom filmski materijal Tragovima kul-ture i tradicije „Ispod vela zaborava“, autora Ibiša Kujevića, knjiga „Sandžački

rječnik“ autora Džavida Begovića i Šefke Begović – Ličina i „Zlatna plaketa“, na-jveće priznanje Udruženja građana pori-jeklom iz Sandžaka.

Nakon izjava za medije, Stipe Mesić je ispričao nekoliko anegdota gdje se sus-retao sa Sandžaklijama u toku agresije na

Hrvatsku, najviše u Turskoj. Turci su inače niži ljudi, čvrsti, sjedeći,

jahaći narod, koji je svoju povijest pisao na konjima, na kojima su i dojahali čak sa mongolske granice - dakle cijeli taj pros-tor su osvojili na konjima. U jednoj pos-jeti predsjedniku Ustavnog suda Turske

Stjepan Mesić u posjeti Udruženju građana porijeklom iz Sandžaka u BiH

Veliki prijatelj Sandžaka

n S lijeva na desno: rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Rifat Škrijelj, prof. dr. Enes Hašić, Stjepan Mesić i predsjednik Udruženja Ekrem Lekić

n Bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić

n Ugledni građani bh. društva, članovi Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka (s lijeva na desno: doc. dr. Rasim Lakota, mr. Anes Ličina, Demir Hašimbegović, Omer Begović, Bećo Hasanović, Bego Hasanović, prof. dr. Ismet Kurtagić, dr. Hajrudin Halilović, prof. dr. Halid Kurtović, Hamza Čarkadžić, Ismet Ramčilović, dr. Feho Hasković, prof. Nezaheta Akšamija, Jusuf Pušina, prof. dr. sc. Hana Korać)

5

PEČAT

vidim oko njega visoke ofocire, a jedan izrazito visok pa mi je bilo čudno kako Turci imaju tako visokog oficira. Na moje pitanje odakle je on – kazali su mi da je iz Sandžaka.

Otišao sam u bazar u Istanbulu da vid-im kako to izgleda. Tamo ja prolazim, kad odjednom neko zovne “Stipe“ . Pitam ko

me to zove, kad ono jedan ot tih vlasnika dućana – Sandžaklija. Popili smo kavu i popričali.

Bio sam u Izmiru, gdje Hrvatska ima počasnu konzulicu. Nakon što je završen službeni prijem, otišli smo da posjetimo njihov bazar. Kad, ispred jednog restorana stoji čovjek i pita: „Stipe kako ste“, a ja

njega pitam: „Vi govorite Hrvatski?“ na šta mi je on odgovorio: “Da, da, govorim, moja djeca su rođeni Zagrepčani. Ja sam bio turski konzul u Zagrebu za vrijeme Jugoslavije“. Potom smo otišli u njegov restoran gdje nas je počastio i onda smo uvidjeli da imamo istog prijatelja, jednog nogometaša koji je igrao za Galatasaraj. u

n S lijeva na desno: Stjepan Mesić, Ekrem Lekić, Dževad Bihorac, general Ramiz Dreković, akademski slikar Džeko Hodžić

n S lijeva na desno: prof. dr. Enes Hašić, Stjepan Mesić i Ekrem Lekić

n Uručivanje najvećeg priznanja Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka “Zlatne plakete”

n Uručenje umjetničke slike akademskog slikara Džeke Hodžića

n Fotografija za uspomenu (s lijeva na desno: prof. dr. Ismet Kurtagić, Jusuf Pušina, prof. dr. sc. Hana Korać i Stjepan Mesić)

n S lijeva na desno: doc. dr. Rasim Lakota, Jusufović Ah-met, mr. Anes Ličina, Demir Hašimbegović, Omer Begović, Emin Jašarbašić, Bećo Hasanović, Bego Hasanović, prof. dr. Ismet Kurtagić

6

INTERVJU

Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu

Model finansiranja i izgradnja objekata u Kampusu su imperativ

7

INTERVJU

Uvaženi rektore, možete li, za čita-oce Damara, napraviti kratki presjek stanja na Univerzitetu Sarajevo?

ŠKRIJELJ: Nakon dvije sedmice provedene na poziciji rektora Univerzi-teta u Sarajevu samo djelimično mogu kazati kakvo je stanje na ovoj najvećoj i najstarijoj visokoškolskoj ustanovi u Bosni i Hercegovini. Nisam zadovoljan organizacijom i funkcionalnošću u ne-kim segmentima djelovanja Univerziteta u Sarajevu, a detaljniji pregled zatečenog će se dobiti kroz izradu studije snimanja po dubini narednih nekoliko mjeseci.

Kada ste, u maju ove godine, iza-brani za rektora, obećali ste transpa-rentno djelovanje Univerziteta i bolju interakciju sa javnošću. Znači li to da niste bili zadovoljni tadašnjom slikom transparentnosti i jeste li uspjeli podići nivo otvorenosti?

ŠKRIJELJ: Tačno je da sam u tre-nutku izbora za rektora u maju ove go-dine, najavio transparentniji rad i veću otvorenost prema javnosti, a što istovre-meno znači da u ovim segementima ni-sam bio zadovoljan. Čvrsto vjerujem da ću sa timom prorektora koji sam formirao u potpunosti poboljšati transparentnost i otvorenost Univerziteta u Sarajevu. Vla-da i Skupština Kantona Sarajevo će u budućnosti imati bolji uvid o rezultatima rada na Univerzitetu u Sarajevu, a jav-nost daleko više informacija o procesima i događajima na Univerzitetu.

Kao jedan od gorućih problema istakli ste finansiranje Univerzite-ta, kao i finansiranje objekata u Kam-pusu UNSA, kako bi mogli smjestiti određene organizacione jedinice, kao što su Akademija scenskih umjetnosti, Muzička akademija, Fakultet zdrav-stvenih studija, Institut za historiju i slično. Kako se nosite sa ovim izazovi-ma?

ŠKRIJELJ: Najozbiljnije pitanje pred rukovodstvom Univerziteta u Sa-rajevu je upravo model finansiranja i izgradnja objekata u Kampusu s ciljem proširivanja smještajnih kapaciteta odre-đenih organizacionih jedinica. Upravo na

rješavanju ovih pitanja u naredne četiri godine potrebno je uložiti najviše napo-ra. Studija nultog stanja je prvi korak, planiranje konkretnih mjera i aktivnosti je drugi i obezbjeđivanje finansijskih sredstava slijedeći. Univerzitetu u Sara-jevu je potrebna pomoć vlada svih ni-voa državnog, federalnog i kantonalnog. Ulaganje u visoko obrazovanje i nauku u narednom periodu u značajnoj mjeri će odrediti put razvoja Bosne i Hercegovi-ne. Univerzitet po svojoj funkciji je jedan od oslonaca ukupnog razvoja društva.

Također ste najavili vraćanje mul-tietničke slike Univerziteta. Možete li pojasniti ovu izjavu i šta konkrento namjeravate učiniti?

ŠKRIJELJ: Formiranjem novog ru-kovodstva već sam kroz prijedlog prorek-tora konkretizirao svoju najavu i učešćem uglednih profesora iz sva tri konstitutivna naroda multietnička slika Univerziteta je vidljiva. Ma koliko ovo pitanje neko smatrao političkim, ono je od suštinskog

značaja za bosanskohercegovačko druš-tvo koje je kroz historiju u takvom obliku formirano. Univerzitet u Sarajevu mora pokazati svoju snagu upravo na uvažava-nju svih koji su doprinijeli u njegovom ra-zvoju u prošlosti. Naravno da su nastavne i naučne reference kriterij broj jedan kod odabira kadrova, a to je garancija uspijeha u budućnosti.

Po vokaciji ste profesor biologije. Prije ove funkcije bili ste dekan Prirod-no-matematičkog fakulteta u Sarajevu. S jedne strane, Bosna i Hercegovina ima sjajne rezultate mladih, naročito matematičara, na svjetskim smotrama, a s druge strane, za fakultetima prirod-nih nauka baš i ne vlada veliki interes kada je upis studenata u pitanju. Kako to komentirate u kontekstu aktualnog trenutka društva u cjelini?

ŠKRIJELJ: Ima istine u ovim kon-statacijama, ali i određenih pozitivnih

pomaka koji ukazuju da se kvalitetnim nastavnonaučnim radom stanje može promjeniti. Mi smo na Prirodno-matema-tičkom fakultetu u protekle četiri godine odškolovali i primili oko 25 izuzetnih asistenata što je u kratkom periodu naj-ozbiljnija obnova nastavnog kadra u pro-tekle dvije decenije. Istovremeno, to je bila poruka mladim ljudima da se isplati studirati prirodne nauke i trend intereso-vanja je u porastu na svim odsjecima.

Predavali ste na fakultetima širom Bosne i Hercegovine. Imamo poplavu raznih fakulteta, privatnih i državnih, diljem zemlje. Oni djeluju bez ade-kvatnog nadzora, a medijske stupce su punile razne afere koje govore o prodaji diploma i sl. Kao rezultat toga imamo hiperprodukciju kadrova svih struka. Neki su skloni reći da nikad nije bilo više diploma, a manje znanja. Kako vi ovo komentirate, šta se treba poduzeti u tom smislu i da li je uopće moguće stati ovom problemu ukraj.

ŠKRIJELJ: Kroz jačanje institucija sistema i ovaj kao i mnogi drugi proble-mi mogu biti riješeni, potrebno je samo dosljedno poštivanje zakonskih propi-sa i jačanje kapaciteta institucionalnog upravljanja kvalitetom u oblasti visokog obrazovanja.

Kako ocjenjujete saradnju Univer-ziteta u Sarajevu sa univerzitetima u Evropi i svijetu i koliko je to važno?

ŠKRIJELJ:Univerzitet u Sarajevu ima solidnu mrežu uspostavljene sarad-nje sa univerzitetima u Evropi i svijetu i na tom planu ima još kapaciteta ka šire-nju iste. Ovo je jako važno jer se na taj način obezbjeđuju uslovi za bolji rad što se ogleda kroz nabavku opreme, eduka-ciju i mobilnost nastavnog kadra, raz-mjenu studenata i na kraju povećava se vidljivost i pozicioniranje Univerziteta u Sarajevu na evropskim i svjetskim rang listama.

n Razgovarao: Ekrem LEKIĆ

Diplome stečene na Univerzitetu u Sarajevu kao javnom univerzitetu već decenijama omogućavaju uspješno zapošljavanje mladih širom Evrope i svijeta. Akreditacijom studijskih programa tim diplomama se treba sačuvati i povećati vrijednost.

8

INTERVJUKoliko naše diplome vrijede u svi-

jetu?

ŠKRIJELJ: Diplome stečene na Univerzitetu u Sarajevu kao javnom uni-verzitetu već decenijama omogućavaju uspješno zapošljavanje mladih širom Evrope i svijeta. U aktualnom trenut-ku međutim, pred nama je akreditacija studijskih programa kroz koju se tim diplomama treba sačuvati i povećati vri-jednost, pored ostalog i iz razloga što je Bosna i Hercegovina potpisnica Bolonj-ske deklaracije koja podrazumijeva usa-glašavanje studijskih programa i diploma sa sličnim u evropskom i svjetskom pro-storu visokog obrazovanja.

Koliko studenti učestvuju u aktiv-nostima Univerziteta u Sarajevu?

ŠKRIJELJ: Studenti su aktivni u svim procesima na Univerzitetu u Sa-rajevu i oni imaju svoje predstavnike počev od studenta prorektora, preko predstavnika u Upravnom odboru, Se-natu i Vijećima organizacionih jedinica. Organizirani su kroz Studentski parla-ment i asocijacije/udruženja na Fakulte-tima iz kojih delegiraju predstavnike u pomenutim organima. Studenti su vrlo ozbiljan subjekat u svim aspektima rada na Univerzitetu u Sarajevu, što je meni izuzetno drago jer predstavljaju izuzet-nu snagu.

Dok ste bili predsjednik Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka, stu-denti iz Sandžaka su imali skoro rav-nopravan status sa domaćim studenti-ma. Vi osobno ste puno toga uradili na ovom planu. U međuvremenu se pro-mijenila zakonska legislativa i studenti iz Sandžaka su ponovo suočeni sa bro-jim statusnim problemima.

ŠKRIJELJ: I tada i sada potpuno sam bio svjestan međunarodnih normi kojima se reguliše pristup viskom obra-zovanju gdje ne smije biti diskriminacije prema porijeklu, političkom opredjelje-nju, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, niti po bilo kom drugom osnovu. Ova pi-tanja u savremenom svijetu već su davno uređena i idu u prilog mladima u ostva-rivanju prava na obrazovanje kao jednog od temeljnih ljudskih prava. Istina je da se pojedinci teško navikavaju na jedin-stvo različitosti na kome počiva svijet.

Kad ti pojedinci imaju veliku moć samo ih uređen sistem i institucionalna uređe-nost može zaustaviti u težnji za diskrimi-nacijom.

Kako ocjenjujete djelovanje aktu-alnog rukovodstva Udruženja građa-na porijeklom iz Sandžaka?

ŠKRIJELJ: Vrlo pozitivno. U prote-kle dvije godine rukovodstvo Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka je po-kretanjem časopisa Damar, stipendira-njem jednog broja učenika i studenata, te zalaganjem za rješavanje statusnih pi-tanja svojih članova opravdalo povjere-nje članstva. Na ovaj način rukovodstvo

Udruženja je pokazalo dosljednost u pro-vođenju programske orjentacije.

Postigli ste puno u životu. Koli-ko ste vezani za rodni kraj u Opštini Petnjica u Crnoj Gori i koliko ga često posjećujete.

ŠKRIJELJ: Sve što sam postigao vezano je za Univerzitet u Sarajevu, grad Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu kao ze-mlju u kojoj živim već 36 godina. Op-štinu Petnjica i Crnu Goru u kojoj sam rođen često i rado posjećujem, jer tamo živi veliki dio moje rodbine i prijatelja sa kojima poželim podjeliti neke trenutke između velikih obaveza u Sarajevu. u

9

PEČAT

Jonuz Hamzagić rođen je 1910 godine u Tutinu. Osnovnu školu završava u Tutinu, a zatim upisuje gimnaziju u Novom Paza-ru. U vremenu kada je školovanje bošnjačke djece bilo svojevrstan raritet, Jonuz je bio jedan od rijetkih primjera istrajnosti želje za obrazovanjem u to vrijeme. To je nailazilo na ogromno negodovanje lokalne sredine koja je smatrala da u školu idu samo hrišćanska i je-vrejska djeca i da to nije put za muslimansku omladinu. To negodovanje je išlo dotle da su ga čak fizički napadali na ulici kada bi vidjeli đačku kapu na njegovoj glavi.

Nedugo nakon početka gimnazijskih dana, Gimnazija biva ukinuta te je Jonuz, uz podršku svoje porodice, primoran svoje srednjoškolsko obrazovanje nastaviti i zavr-siti u Prizrenu koji je bio priznati centar za srednjoškolsku naobrazbu u to vrijeme. Po završetku Gimnazije, želja za novim znanjem i usavršavanjem ga vodi u Beograd, gdje upi-suje Pravni fakultet. Bio je prvi Bošnjak koji je 1936. godine, sa područja opština: Tutin, Novi Pazar, Sjenica, Nova Varoš, Prijepolje, Priboj, Pljevlja, Rožaje diplomirao na Prav-nom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Po povratku sa studija, krajem 1937. go-dine, prvi put dolazi u sukob sa pripadnicima malograđanske vlasti koja se osjećala ugro-ženom zbog dolaska novog mladog i obrazo-vanog kadra. Tadašnja lokalna vlast u Novom Pazaru se usprotivila njegovom zapošljavanju na mjesto sudskog pripravnika u Sreskom sudu Novi Pazar te je za njegovo imenovanje moralo intervenisati Ministarstvo pravde.

Apelacioni sud iz Skoplja, po izbijanu Drugog svjetskog rata, donosi dekret na osnovu kojeg se Hamzagić Jonuza imenuje za Predsjednika suda u Novom Pazaru. Nakon oslobođenja Tutina od strane jedinica IX cr-nogorske brigade i Tutinskog partizanskog odreda, pristupilo se formiranju nove vlasti i stvaranju uvjeta za normalizaciju života, u čemu je poseban doprinos pružen od strane organa ZAVNOS, čije jezgro su, uglavnom, zbog nerazvijenog pokreta otpora, činili lju-

di iz tzv. Gornjeg dijela Sandžaka. U vrijeme kada je formiran ZAVNOS Hamzagić Jonuz obnašao je funkciju povjerenika Okružnog odbora za pravosuđe. U tom periodu izabran je i za poslanika u Antifašističkoj skupštini narodnog oslobođenja Srbije i učestvuje na sjednici, na kojoj je konstituisana Narodna Republika Srbija.

Nakon završetka II svjetskog rata i us-postave suda u Tutinu, Jonuz Hamzagić, iako daleko najkvalifikovaniji i sa najviše iskustva, dolazi u sukob sa nosiocima vlasti u Tutinu ponajviše zbog svog ideološkog stava te svo-jih vjerskih stanovištva, odbija da bude član Komunističke partije i ostaje bez položaja na novoosnovanom sudu u Tutinu. Opet je pri-moran promijeniti radnu i životnu sredinu te uz pomoć prijatelja iz ZAVNOSA posao nalazi u sudu u Prijepolju.

Prijepolje je tada bilo nešto liberalnija sredina u odnosu na Tutin te se Jonuz zapo-šljava na mjestu sekretara suda i tamo ostaje sve do 1949 godine, kada se vraća u Tutin i nastavlja svoj rad kao sudija i Predsjednik Op-štinskog suda. U penziju odlazi 1978 godine.

U svom dugogodišnjem radu bio je pre-poznatljiv po mnogim pravosudnim aktiv-nostima, a najviše po radu mirovnih vijeća,

za čije formiranje se vezuje njegovo ime. Mi-rovna vijeća su po ocjeni mnogih, doprinijela mnogo u pravednom i kvalitetnom rješava-nju pravnih sporova u uvjetima nedostatka pravosudnog kadra. Jonuz Hamzagić je tada obavljao funkciju sudije u krivičnim, građan-skim, istražnim i drugim poslovima te je na svakom polju doprinosio uspješnom radu suda, a svojom pravičnošću i ogromnom ljud-skošću doprinio je očuvanju i razvoju dobrih međuljudskih odnosa na tom području.

Kao profesor prava u srednjoj ekonom-skoj školi u Tutinu učinio je da veliki broj đaka zavoli pravo i da značajan broj njih izabere pravne nauke kao svoju profesiju, od kojih su mnogi bili ili su i dan danas na značajnim mje-stima u pravosudnoj vlasti Sandžaka i BiH.

Kao predsjednik Opštinskog odbora Cr-venog krsta nastojao je da kroz afirmaciju humanitarnih aktivnosti pomogne ljudima, kojima je ta pomoć bila od izuzetne važnosti.

Uprkos turbulentnim socio-političkim vremenima, aktivno se borio za pitanja nacionalnog ali i sveopšteg razvoja Boš-njaka Sandžaka. Zalagao se za stvaranje atmosfere mira i zajedništva, zbog čega je uživao nepodjeljen ugled stanovnika svih nacionalnosti Sandžaka. U najtežim uvjeti-ma i trenutcima svog života, nije se odrekao svojih vjerskih uvjerenja i identiteta iako je zbog toga puno puta u svojoj karijeri bio spriječavan, ponižavan i primoravan na mi-gracije. Ipak njegova mirnoća, emocionalna inteligencija, istančan osjećaj za pravdu i širokogrudnost u odnosima sa ljudima uči-nili su da je uvijek bio jedan od najpoštova-nijih ljudi u Tutinskoj čaršiji.

Sa porodicom 1980. godine seli se u Sara-jevo gdje je preživio opsadu Sarajeva i agresi-ju na Bosnu i Hercegovinu. Umire 2005. godi-ne u navršenoj 95 godini života. Sa suprugom Vezirom imao je dvoje djece - kćerku Baninu i sina Envera, a radno aktivni i danas su mu dva unuka u Sarajevu: mr. dr. Alija Aginčić, prizna-ti hirurg plastične i rekonstruktivne hirurgije i Edin Aginčić, muzičar orkestra RTV BiH. u

Jonuz Hamzagić - prvi pravnik Bošnjak u SandžakuDa se put boljitka jednog pojedinca, porodice, lokalne sredine i na kraju naroda, može popraviti jedino kroz kvalitetno obra-zovanje, uporan i dosljedan rad u sticanju novog znanja i be-skompromisnu upornost u svojim ljudskim, vjerskim i porodič-nim idealima dokazuje životna priča Jonuza Hamzagića, prvog diplomiranog pravnika u Sandžaku.

n Piše: Sead HAMZAGIĆ

10

PEČAT

U regionalnom kontekstu, šefovi država zapadnog Balkana su u više navrata isticali značaj di-jaloga i daljnjih aktivnosti na tom pla-nu, usmjerenih ka trajnom pomirenju u regionu, a što je neophodno za jačanje stabilnosti i stvaranje okruženja koje će voditi prevazilaženju naslijeđa iz prošlo-sti. To istovremeno znači da odsustvo i nepostojanje dijaloga predstavlja najve-ću prepreku ovim procesima i ukupnom društvenom napretku i razvoju.

Zbog toga nam je namjera da ovom prilikom aktueliziramo već ranije po-krenuto pitanja potrebe i perspektive dijaloga na svim nivoima javnog i po-litičkog života između Bošnjaka i Srba, kako unutar Bosne i Hercegovine, tako i u kontekstu odnosa Bosne i Herce-govine i Srbije. „Države i narodi bal-kanskog regiona moraju međusobno da razgovaraju kako bi preuzeli odgovor-nost za sopstvenu budućnost“, izjavio je prije nešto više od godine dana (na otvaranju Sarajevo Biznis foruma 13. maja 2015.) premijer Republike Srbije Aleksandar Vučić. „Ja sam ovde zato što smatram da mi moramo da govori-mo jedni s drugima. Neophodno je da preuzmemo odgovornost, a ne da pu-stimo druge da se brinu za nas. To je naš posao. Spremni smo da govorimo o svim teškim temama sa Bošnjacima, spremni smo da otvorimo te teme i da ih zatvorimo. Moramo razmišljati o za-jedničkoj budućnosti naših zemalja. To

je fer ponuda, jer moramo da živimo zajedno“, rekao je Vučić. Tom prilikom naglasio da treba istrajati na izgradnji povjerenja: „Budućnost zapadnog Bal-kana, odnosno stabilnost ovog regiona, počiva na dobrim i strateški uređenim odnosima između Srba i Bošnjaka. Ne stidim se pred bilo kim da kažem da je interes Srbije da ima dobre odnose s Bošnjacima. Sve naše odnose moramo rješavati tako da svi spustimo tonove i rješavamo probleme u miru i da ih pokušamo unaprijediti. Srbi i Bošnja-ci imaju zajedničku budućnost tamo gdje su vjekovima živjeli. Mi Srbi s mnogim narodima dijelimo granice, a s Bošnjacima živimo zajedno, i u Srbiji i

u Bosni i Hercegovini“. Istim povodom tokom razgovora s premijerom Repu-blike Srbije Aleksandrom Vučićem, bošnjački član Predsjedništva BiH, Ba-kir Izetbegović je kazao: „Prošlost je bila kakva je bila i ne možemo na nju utjecati. Možemo utjecati na budućnost i mi smo spremni intenzivirati dijalog Srbija i Bosne i Hercegovine, Srba i Bošnjaka“.

Direktor Međunarodnog institu-ta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane Zijad Bećirović smatra da bi uspješan bošnjačko-srpski dijalog eleminisao političke strukture koje svoju politiku temelje na konflik-tu. „Moramo uzeti u obzir da Vučićev prijedlog o srpsko-bošnjačkom dijalogu dolazi od političara koji ima plebiscitar-nu podršku srpskog naroda, a upućena je bošnjačkom članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću, koji je vodeći boš-njački političar. Dakle, obojica su naj-pozvaniji i najodgovorniji među svojim narodima da konačno započnu dijalog i da posljedica tog dijaloga bude dogovor koji će obezbediti trajan mir i dugoroč-nu stabilnost između ta dva naroda i u regionu“, kaže Bećirović. On smatra da će „Uspješan dijalog i konačni dogovor eliminisati sve one političke strukture koje svoju politiku temelje na konfliktu, radikalizaciji političke scene i usporava-nju svega onoga što vodi ka napretku, ne samo ta dva naroda već i država zapad-nog Balkana. Došlo je vrijeme da se od-

Spustiti tonove i razgovarati u miru

Nužnost dijaloga Bošnjaka i Srba Sa aspekta aktuelne bosansko-hercegovačke društvene i političke realnosti, postojanje stalnog i konstruktivnog dijaloga između odgovornih bosansko-hercegovačkih društvenih, političkih, nacionalnih i državnih subjekta i relevantnih institucija iz susjednih zemalja jedan je od najvaž-nijih preduslova u izgradnji mira i unaprijeđenju stavova i mišljenja o suživotu, stvaranju po-vjerenja i međunacionalnog razumjevanja te neophodan uslov bržeg provođenja procesa ulasku Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, kao i u druge integracione procesa.

n Piše: Prof. dr. Enes HAŠIĆ

11

PEČAT

nosi između Srba i Bošnjaka relaksiraju i da se postave na zdrave osnove. Vre-me konfrontacije, ratova i nestabilnosti mora predstavljati prošlost za ta dva naroda. Pozitivni procesi afirmisaće po-zitivnu politiku i pozitivne vrednosti, te postepeno eliminisati mračne sile proš-losti. Uvjeren sam da će takav pristup biti plebiscitarno podržan od oba naroda, ali i od okruženja“, ističe direktor IFI-MES-a Zijad Bećirović.

Predsjednik Mešihata Islamske za-jednice u Srbiji, muftija Mevlud Dudić izjavio je da je sada “historijska prilika za ozbiljne razgovore” Srba i Bošnjaka, kako bi živjeli ne jedni pored drugih, već “jedni za druge”. “Stotinu je teških godina iza nas, a mi treba da gledamo u budućnost. Vreme je da Srbi i Bošnjaci započnu vrlo ozbiljne razgovore ne da bi živjeli jedni pored drugih, već da bi živjeli jedni za druge. To je istorijska odgovornost Bošnjaka i Srba”, rekao je Mevlud Dudić.

Potrebno je posebno naglasiti da, politički i sveukupni bošnjačko-srpski dijalog ne smije biti shvaćen, i ne može biti vođen ili biti usmjeren protiv inte-resa bilo kog drugog naroda ili protiv interesa ostalih građana. Naprotiv istin-ski i otvoreni bošnjačko-srpski dijalog mogao bi da znači početak jednog no-vog poglavlja u međusobnim odnosima u regionu, kako buduće generacije ne bi morale iskusiti sve strahote onog što se dešavalo na našim prostorima u bližoj ili daljoj prošlosti. U tom smislu svi naro-di i građani Bosne i Hercegovine, kao i sve zemlje regiona bi imali koristi od

bošnjačko-srpskog dijaloga, kao što bi ovakav dijalog bio podsticaj i za dija-loge svih ostalih relevantnih naconalnih predatavnika, političkih i državnih insti-tucija u Bosni i Hercegovini i regionu.

Nepostojanje kulture dijaloga

Naša istorijska iskustva nam uka-zuju na činjenicu da narodi i države za-padnog Balkana vrlo često nisu koristili mogućnosti i prednosti dijaloga, kako u svakodnevnom životu običnih građana, tako i u međusobnim odnosima naroda i država na ovim prostorima. Odsustvo kulture dijaloga i nepronalaženje rješe-nja za konfliktne situacije kroz dijalog, nažalost je dovodilo do sukoba, zastoja u razvoju i stalnog vraćanja na neriješe-na pitanja iz prošlosti. U stvarnom ži-votu na svim nivoima društvenih odno-

sa, od svakodnevnih situacija u kojima se nalazimo kao obični građani, pa do najsloženijih društvenih odnosa koje bi trebali rješavati najodgovorni društve-ni i državni subjekati, ima mnogo više monologa nego dijaloga. Nepostojanje dijaloga dovodi do mnogih nezadovolj-stava i nesreća u životima pojedinaca (npr. između: roditelja i djece, supružni-ka, prijatelja, nadređenih i podređenih, saradnika, poslovnih partnera...). Nepo-stojanje dijaloga među narodima i drža-vama jedan je od uzroka stradanja i za-ostajanja u razvoju tih naroda i država.

Samo uspješan dijalog otvara nove dijaloge koji su još uspješniji, a neu-spješni dijalog se multiplicira u dva monologa koji stvaraju probleme. Jer nema stvari o kojima se ne može raz-govarati, kad ljudi žele dijalog. Dija-log među ljudima je nešto neophodno. Prema oksfordskom riječniku dijalog je rasprava između dvije osobe ili više njih ili skupina, usmjerena na istraživa-nje određene teme ili rješenje problema. Dijaloga nema ukoliko ne postoji spre-mnost da se sluša i čuje što sagovorik želi da kaže, te ukoliko se ne razumije šta sagovornik želi. Za dijalog je potreb-no uvažavanje iznijetog mišljenja druge strane, bez obzira na vrijednosti, real-nost i ciljeve izrečene od drugog, osim naravno ako izrečeno nije nemoralno i nezakonito. Očekujemo od drugih spre-mnost na dijalog, a sve teže zastajemo i slušamo. I zato je rijetkost susresti ne-koga tko se ne poziva samo formalno na dijalog nego istinski sluša i čuje drugog i drugačijeg, pušta druge u svoju riječ, odmjerava, procjenjuje, cijeni mišljenja i stavove drugih. Nekoga tko u sebi nosi

n Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović

n Zijad Bećirović, direktor IFIMES-a

12

PEČATtrag nedostatnosti svoje riječi, nekoga sa živom sviješću kako je moguće biti u krivu i kako mu je stoga potreban drugi.

Spremnost na dijalog

Iz navedenih razloga opravdano se postavlja pitanje da li su politički pred-stavnici Bošnjaka i Srba u Bosni i Her-cegovini, kao i Srba i Bošnjaka u Srbiji, spremni i otvoreni da, na svim nivoima društvenog i javnog života budu oni koji će podsticati, podržavati i učestvovati u dijalogu o svim spornim i otvorenim pitanjima. Prije dvije godine na promo-ciji časopisa za društveni život i kulturu sandžačkih Bošnjaka “Bošnjačka riječ” u velikoj sali Medija centra u Beogradu o potrebi uspostave bosansko-srbijanskog i bošnjačko-srpskog dijaloga su govori-li predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Esad Džudžević, glavni i odgo-vorni urednik časopisa prof. dr. Redžep Škrijelj, urednica časopisa Hasna Ziljkić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” u Bosni i Hercegovini i sa-radnik časopisa prof. dr. Senadin Lavić i politolog, univerzitetski profesor i bivši ombudsman za manjinska prava u Sr-biji dr. Goran Bašić. Ovakva inicijativa samo obavezuje da ozbiljno pristupimo procesu bošnjačko-srpskog dijaloga i da damo snažnu podršku procesima di-jaloga koji se već odvijaju na različitim nivoima društvenog života. Naravno da je pri tome potrebno sa mnogo više hra-brosti i odlučnosti ući i u procese dija-loga o svim drugim otvorenim pitanjima međusobnih odnosa. Korištenje dijaloga nesporno bi predstavljalo važan podstrek u procesu pomirenja i izgradnje među-sobnog povjerenja, te da brže ostvarimo zajednički strateški cilj i interes što bržeg integriranja u Europsku Uniju. Uspješan dijalog i konačni dogovor eliminisati sve one političke strukture koje svoju politi-ku temelje na konfliktu, radikalizaciji po-litičke scene i usporavanju svega onoga što vodi ka napretku, ne samo Bošnjaka i Srba, već i država zapadnog Balkana.

Na već pomenutoj promociji časopi-sa za društveni život i kulturu sandžač-kih Bošnjaka “Bošnjačka riječ” uvaženi predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” prof. dr. Senadin Lavić na-glašavajući da su „Bošnjaci stari evrop-ski narod koji na ovim prostorima živi stoljećima sa drugim narodima“ snažno zagovara interes i potrebu Bošnjaka za

dijalogom sa drugima ističući: „Život sa drugim narodima podrazumijeva komu-nikaciju. Ona se ostvaruje na više razina. Postoji svakodevna komunikacija i po-stoji kulturološko-znanstvena komuni-kacija. Očito da stoljeća koja su iza nas, koja su bila određena na raznim vrsta-ma teških i dobrih iskustava moraju biti nadomještena nečim što se danas zove kultura dijaloga, odnosno, da sve nespo-razume i konflikte u zajednici europskih naroda zamjenimo razgovorom. Mislim da je kucnuo povijesni čas, naročito ove 2014., 2015. godine, kada će morati da dođe do dijaloga između Srbije i Bosne i Hercegovine, između bosanskog i srbi-janskog bića, odnosno Bošnjaka i Srba. Vi ćete vidjeti da su se uglavnom sredila pitanja u ovome regionu: Slovenija – Hrvatska, Srbija – Kosovo, Srbija – Voj-vodina, i da polako dolazi do jednoga trenutka kada će morati razgovarati Boš-njaci i Srbi o svim otvorenim pitanjima. Zašto će morati razgovarati? Zato što su povijesno jedni s drugima vrlo dugo i blisko i jedina šansa njihove budućnosti jeste da kroz razgovor i jednu vrhunsku intelektualnu komunikaciju dođu do od-govora koji će pomoći Bosni i Hercego-vini i Srbiji, kao i Bošnjacima i Srbima da imaju bolji život i budućnost. Ja se nadam da ćemo vrlo brzo, možda slje-deće godine, imati neke naučne skupo-ve, gdje ćemo pokušati sakupiti, pozvati ljude iz BiH i Srbije da se na najvećoj mogućoj znanstvenoj razini razgovara o perspektivama života na ovim prostori-ma. Nadam se da su obični ljudi, kao i

ljudi iz nauke i kulture BiH i Srbije vrlo blizu te ideje da se mora precizno razgo-varati o svim otvorenim pitanjima koja su ostala između nas“.

Dijalog Srba i Bošnjaka važan za BiH, ali i za region

U interesu mira i napretka, a što nije moguće ostvariti nije moguć ako ćemo nastaviti da sijemo mržnju i strahove, mora postojati spremnost i opredjeljenje da odnosi među svim narodima, pa pre-ma tome i između Srba i Bošnjaka, budu uspostavljeni na zajedničkom interesu. Svakako da je srpsko-bošnjački odnos možda i odlučujući za stabilizaciju prili-ka u BiH, pa i u regionu. Isto tako treba poći od toga da je tačno da za dijalog tre-ba postojati kritična masaspremnosti za dijalog. Ne treba zatvarati oči da i kod Srba, pa i kod Bošnjaka postoje najma-nje dva koncepta - jedan za saradnju i drugi za konflikt. Ako pobijedi koncept konflikta, propada i ukupno nastojanje za stabilizacijom političkih prilika. Zbog toga se u interesu mira i razvoja , i ne zaboravljajući sve ono što se dogodilo u prošlosti, moramo okrenuti ka budućno-sti. Dobri odnosi između zemalja regio-na, prije svega Srbije i BiH, ključni su za regionalnu stabilnost. U prošlosti je bilo i uspona i padova u tim odnosima, ali ako mislimo da gledamo u buduć-nost, a da to nije fraza, onda moramo da učinimo sve da te odnose još unaprijedi-mo i podignemo na viši nivo. Smatramo da su srpsko-bošnjački odnosi kičma za

n Mevludin Dudić

13

opstanak zapadnog Balkana, za mir, za bezbjednost i sigurnost ljudi u cijelom regionu.

Politika – pitanje razuma, a ne emocija

Tokom cijele povijesti, ali i u ne tako davnoj prošlosti, na svjetskim i europ-skim prostorima vođeni su brojni rato-vi, u kojima su nažalost milioni građana protjerani, raseljeni ili ubijeni. Ako pro-matramo Europu skoro da nema dijela europskog prostora na kome u prošlosti nije bilo takvih stradanja. Nakon prvog svjetskog rata europske zemlje i naro-di očito nisu izvukli dovoljnu istorijsku pouku o strahotama sukoba, pa se desio drugi svjetski rat sa najstrašnijim poslje-dicama u istoriji čovječanstva. Nažalost krajem dvadesetog stoljeća na prostori-ma našeg regiona, a posebno u Bosni i Hercegovini, dešava se nova ratna trage-dija. Svaka od u ratu sukobljenih strana ima svoje tumačenje i viđenje onoga što se dešavalo na našim prostorima. Indivi-dualne i kolektivne ratne sudbine i stra-danja često prevazilaze sposobnost i mo-gućnost ljudskog uma da shvati i objasni zašto se sve to tako desilo. Opravdano se postavlja pitanje kako prevladati bol, po-vređenost, mržnju, strah i osjećaj nerazu-mevanja prozrokovan ratom i posljedica-ma rata, odnosno može li biti pomirenja poslije svega što se dogodilo i ko je od-govoran za prošlost i stanje danas. Nes-porno je da emocije još uvijek snažne, da su mnoga pitanja još uvijek otvorena i da sve žrtve zaslužuju pamćenje.

Međutim, iskustvo europskih naro-da i država nam pokazuje da budućnost budućih generacija mora biti primarni interes svih odgovornih društvenih i dr-žavnih institucija, i da u cilju društve-nog prosperiteta razumno promišljanje mora imati prednost nad emocionalnim nabojima. Prisjetimo se samo primjera i iskustava njemačko-francuskih ili nje-mačko-jevrejskih odnosa. Opće poznata činjenica je da su milioni Francuza ili Jevreja ubijeni tokom drugog svjetskog rata od strane njemačke vojske. Ali od pedesetih godina prošlog stoljeća otvo-ren je intenzivni proces dijaloga, pomi-renja i sveukupne saradnje Francuske i Njemačke, odnosno Njemačke i Izraela. Danas su ove države i narodi međusobno međusobno povezane najjačim vezama i najvažnijim strateškim partnerstvom.

Možemo postaviti pitanje da li je njihova saradnja i partnerstvo temeljena na poli-tici razuma, ili na politici srca i emocija. Zasigurno je odgovor jasan i jednosta-van, te da i mi polazeći od njihovih isku-stava moramo svoje politike temeljiti na razumu i zajedničkim interesima koji su nesporno brojni.

Već dugo promišljam kako bi mož-da jedan od razumnih koraka u procesu ozbiljnog političkog i sveukupnog dija-loga na prostorima Bosne i Hercegovi-ne mogao biti i simbolični čin izgradnje zajedničkog spomenika svim žrtvama svih sukoba na prostorima Bosne i Her-cegovine, od njene prapovijesti do da-nas. Nažalost, oduvijek su, zbog različi-tih razloga i za različite interese, kćeri i sinovi ovih prostora prerano i nasilno gubili živote. Mislim da bi spomen-obi-

lježje svim stradalim Bosancima i Her-cegovcima, bez obzira na vrijeme i ra-zlog stradanja, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili drugu pripadnost, uz poruku da mi današnji stanovnici Bosne i Her-cegovine želimo da niko i nikada više u budućnosti izgubi život zbog rata imao svoje snažno simbolično značenje za bolju zajedničku budućnost. Moguće je da bi ovaj simbolični čin bio važan po-kazatelj da smo definitivno opredijeljeni da, ne zaboravljajući prošlost, gledamo mnogo više u budućnost. Sve naše od-nose moramo rješavati tako da svi spu-stimo tonove i rješavamo probleme u miru i da ih pokušamo unaprijediti. Srbi i Bošnjaci imaju zajedničku budućnost tamo gdje su vjekovima živjeli. Tako je bilo u prošlosti, tako će morati biti i u budućnosti. u

Opće poznata činjenica je da su milioni Francuza ili Jevreja ubijeni tokom Drugog svjetskog rata od strane njemačke vojske. Ali od pe-desetih godina prošlog stoljeća otvoren je intenzivni proces dijaloga, pomirenja i sveukupne saradnje Francuske i Njemačke, odnosno Nje-mačke i Izraela. Danas su ove države i narodi međusobno međusobno povezane najjačim vezama i najvažnijim strateškim partnerstvom.

PEČAT

14

PEČAT

U ratnom stanju i u toku ratnih okolnosti, Republika Bosna i Hercegovina donijela je svo-je propise o državljanstvu Republike Bosne i Hercegovine i to: 1. Uredbu sa zakonskom snagom o državljastvu Republike Bosne i Hercegovine, objav-ljenu u Službenom listu Republike Bo-sne i Hercegovine broj 18/92, koja je pretrpjela izmjene i dopune Uredbom sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Uredbe sa zakonskom sna-gom o državljanstvu Republike Bosne i Hercegovine, objavljene u Službenom listu R BiH broj 11/93 i 27/93 pa se ovaj propis može označiti kao Uredba sa za-konskom snagom o državljanstvu Re-publike Bosne i Hercegovine (Službeni list R BiH broj 18/92, 11/93 i 27/93). Zakonom o potvrđivanju uredbi sa za-konskom snagom (Službeni list R BiH broj 13/94) potvrđene su Uredbe sa za-konskom snagom koje je Predsjedništvo R BiH donijelo na osnovu amandmana

LI.5. stav 3. na Ustav BiH u funkciji Skupštine R BiH, između ostalih Ured-ba sa zakonskom snagom o državljan-stvu BiH, objavljena u Službenom listu Republike Bosne i Hercegovine broj

18/92, 11/93 i 27/93, a članom 2. iste Uredbe brisane su riječi „za vrijeme ne-posredne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja“, tako da je Zakon o potvrđivanju uredbe sa zakonskom snagom konstitui-sao pravni osnov i odredio da se sve po-tvrđene uredbe sa zakonskom snagom, pa i Uredba o državljanstvu R BiH, sa svojim izmjenama smatra Zakonom bez ograničenog vremenskog perioda tra-janja. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu R BiH pretrpio je izmjene i dopune, objavljene u Služ-benom listu broj 15/94 i 26/96.

Uslovi za sticanje državljanstva po Zakonu o državljanstvu Republike BiH

Po Zakonu o državljanstvu Republi-ke Bosne i Hercegovine („Službeni list R BiH“ broj 18/92, 11/93, 27/93, 13/94, 15/94 i 26/96) državljanstvo Bosne i Hercegovine sticalo se:

Osvrt na propise o državljanstvu Bosne i Hercegovine od 1992. do 2016. godine

Zakonodavno uređenje državljanstva u Bosni i HercegoviniBosna i Hercegovina je, odmah nakon njenog ustavno-pravnog uspostavljanja kao nezavisne i suverene države, pristupila zakonodavnom uređenju oblasti državljanstva. S tim u vezi, do-neseni su prvi propisi u obliku uredbi sa zakonskom snagom o državljanstvu Republike Bosne i Hercegovine, koji su kasnije preuzeti kao zakoni Republike Bosne i Hercegovine, a koji su bili na snazi za period trajanja rata i ratnog stanja u Republici Bosni i Hercegovini, odnos-no donošenja novog Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine iz 1997. godine. U ovom članku opisujem nastanak propisa o državljanstvu, donesenih od strane Republike Bosne i Hercegovine u toku ratnog stanja, i propise o državljanstvu usvojene od strane Bosne i Her-cegovine te vršim stručnu analizu zakonodavnih uređenja navedenih oblasti.

n Piše: Mr. Iur. Hakija KURTOVIĆ

15

PEČAT

•Porijeklom, rođenjem na teritori-ji R BiH, prirođenjem, međunarodnim ugovorima.

•Državljanstvo R BiH, po Zakonu o državljanstvu, mogao je steći i pripad-nik Oružanih snaga R BiH prirođenjem, iako nije ispunjavao uslove za sticanje državljanstva propisane Uredbom sa za-konskom snagom, odnosno Zakonom o državljanstvu R BiH.

•Pored naprijed opisanog načina sti-canja, državljaninom R BiH smatralo se i lice koje je na dan 06.04.1992. godine imalo državljanstvo bivše SFRJ i prebi-valište na teritoriji R BiH.

•Uz prednje po Zakonu državljan-stvo R BiH mogli su sticati i stranci koji su podnijeli zahtjev za prijem u držav-ljanstvo R BiH, kojima nije bila izrečena mjera bezbjednosti protjerivanja strana-ca iz zemlje ili zaštitna mjera udaljenja stranaca sa teritorija Republike te da nije osuđivan za krivična djela protiv osnova društvenog uređenja, protiv čovječnosti i međunarodnog prava i protiv oružanih snaga R BiH.

•Nadalje, državljanstvo R BiH mo-glo je steći i lice koje nije učestvovalo ili pomagalo agresiju na R BiH, ako je dalo pismenu izjavu da se osjeća državljani-nom R BiH.

•Pored navedenog ukazuje se da je državljanstvo R BiH mogao steći i bračni drug državljana R BiH koji nije stekao državljanstvo R BiH, ako je navršio 18 godina života, da je podnio dokaz da ima otpust ili da dostavi dokaz da će dobiti

otpust državljanstva ukoliko dobije dr-žavljanstvo R BiH, da je do podnošenja zahtjeva deset godina neprekidno imao prijavljen boravak na teritoriji R BiH i da ima obezbjeđene trajne izvore izdržava-nja u visini koja obezbjeđuje materijalnu sigurnost.

•Uz prednje Zakonom o državljan-stvu R BiH bilo je propisano da držav-ljanstvo R BiH prirođenjem mogao je steći i stranac čiji bi prijem u državljan-stvo R BiH predstavljao interes za Repu-bliku iako nije ispunjavao uslove propi-sane zakonom odnosno da nema otpust državljanstva i nije boravio deset godina na teritoriji R BiH neprekidno.

•Prirođenjem je moglo steći držav-ljanstvo malodobno dijete čiji su roditelji prirođenjem stekli državljanstvo RBiH i čiji je jedan roditelj prirođenjem stekao državljanstvo R BiH, a dijete je imalo prebivalište u RBiH.

Nadležne institucije za prijem u državljanstvo i prestanak državljanstva i postupak sticanja državljanstva po zakonodavstvu Republike Bosne i Hercegovine

Po Zakonu o državljanstvu R BiH zahtjev za sticanje i prestanak držav-ljanstva podnosio se putem stanice jav-ne bezbjednosti po mjestu prebivališta odnosno boravišta podnosioca zahtjeva ili putem diplomatskog ili konzularnog predstavništva Republike u inostran-

stvu, a za malodobno dijete zahtjev su mogli podnijeti njegovi roditelji odno-sno usvojitelji, ako je dijete bilo starije od 14 godina za sticanje odnosno pre-stanak državljanstva bila je potrebna i njegova saglasnost. Rješenje o sticanju odnosno prestanku državljanstva dono-silo je Ministarstvo unutrašnjih poslova R BiH i to rješenje je bilo konačno, ali se protiv njega mogao pokretati upravni spor. Rješenje o prijemu u državljanstvo ili otpust iz državljanstva dostavljalo se Ministarstvu odbrane i nadležnom orga-nu koji vodi matične knjige rođenih, a evidenciju lica koja su stekla državljan-stvo R BiH odnosno za lica koja su pre-stala biti državljani R BiH evidenciju je vodilo Ministarstvo unutrašnjih poslo-va. Uvjerenje o državljanstvu izdavao je organ nadležan za vođenje matičnih knjiga rođenih, odnosno matični ured nadležne općine, na čijem području je lice imalo prebivalište.

Kontinuitet državljanstva stečen i po Dejtonskom sporazumu, odnosno Aneksu IV koji čini Ustav Bosne i Hercegovine

Po Dejtonskom mirovnom sporazu-mu, odnosno članu 1. Ustava BiH pro-pisano je da će Republika Bosna i Her-cegovina, čiji će zvanični naziv ubuduće biti Bosna i Hercegovina, nastaviti svoje zakonsko postojanje po međunarodnom pravu kao država sa decidno utvrđenim demografskim principima, sastavom iz 2 entiteta, sa slobodom prometa roba, usluga, kapitala i kretanja lica na čitavoj teritoriji, sa glavnim gradom Sarajevo i utvrđenim simbolima Bosne i Hercego-vine koje usvoji Skupština i odobri Pred-sjedništvo. Pored navedenog stavom 7. člana 1. Ustava BiH propisano je da će postojeće državljanstvo BiH regulisati njena Skupština i državljanstvo entiteta koje će regulisati entiteti, pod uslovi-ma propisanim pod tačkom a) do c) te ustavne odredbe. Tačkom c. ove ustavne odredbe propisano je da su državljani Bosne i Hercegovine sva lica koja su bila državljani R BiH neposredno prije stupa-nja na snagu ovog Ustava. Državljanstvo lica koja su primila državljanstvo između 06.04.1992. godine i stupanja na snagu ovog Ustava (decembar 1995. godine) regulisati će Skupština Bosne i Hercego-vine.

16

PEČATPropisi o državljanstvu Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina u skladu sa Aneksom IV Dejtonskog sporazuma, od-nosno Ustavom BiH, donijela je svoj Za-kon o državljanstvu Bosne i Hercegovine objavljen su Službenom glasniku BiH 13/99, kojim je decidno propisan način sticanja državljanstva kojim su propisana opća načela o sticanju državljanstva BiH i opća načela u vezi sa tim. Po odredbama ovog zakona, državljanstvo BiH se moglo steći porijeklom, rođenjem na teritoriji BiH, usvajanjem, putem naturalizacije i putem međunarodnog sporazuma. Stica-nje državljanstva naturalizacijom mogao je steći stranac koji je podnio zahtjev za sticanje državljanstva BiH pod uslovima propisanim zakonom i to: da je napunio 18 godina starosti, da ima prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriji BiH najmanje 8 godina prije podnošenja za-htjeva, da poznaje jedan od jezika ustavo-tvornih naroda BiH, da mu nije izrečena mjera sigurnosti protjerivanja stranca iz BiH ili zaštitna mjera udaljavanja stran-ca iz BiH i da je ova odluka još uvijek na snazi, da nije osuđivan na izdržavanje kazne za krivična djela sa predumišljajem na period duži od 3 godine u periodu od 8 godina od dana podnošenja zahtjeva i da se odrekne ili na neki drugi način izgubi svoje ranije državljanstvo nakon sticanja BiH državljanstva, osim ako bilateralnim sporazumom nije predviđeno drugačije. Odricanje ili gubitak ranijeg državljan-stva se neće zahtijevati ako ovo nije do-zvoljeno ili nije razumno zahtijevati.

Sticanje državljanstva olakšanom naturalizacijom

Zakonom o državljanstvu BiH pro-pisana je mogućnost da bračni drug dr-žavljanina BiH, stranac, može steći dr-žavljanstvo BiH pod sljedećim uslovima: da je brak trajao najmanje 5 godina prije podnošenja zahtjeva i da još uvijek traje u trenutku podnošenja zahtjeva, da se odre-kne ili na neki drugi način izgubi svoje ranije državljanstvo nakon sticanja BiH državljanstva, osim ako to nije drugačije riješeno bilateralnim sporazumom. Odu-stajanje i prestanak ranijeg državljanstva nije bilo obavezno ako to nije dopušteno ili se nije moglo razumno zahtijevati, i na kraju da je imalo stalno mjesto boravka najmanje 3 godine prije podnošenja za-

htjeva na teritoriji BiH. Pored navede-nog, državljanstvo BiH naturalizacijom moglo je steći dijete mlađe od 18 godina, čiji je jedan roditelj stekao državljanstvo BiH. Roditelj državljanin BiH mogao je tražiti stjecanje državljanstva u ime ma-lodobnog djeteta. Nadalje, državljanstvo BiH mogao je steći stranac, iako nije imao prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriji BiH najmanje 8 godina prije podnošenja zahtjeva i da se nije odrekao ili na neki drugi način izgubio svoje rani-je državljanstvo nakon stjecanja BiH dr-žavljanstva i to imigranti koji su se vratili u BiH i I i II generacija potomaka osoba imigranata koji imaju pravo da steknu državljanstvo BiH. U grupaciji lica koja su mogla steći državljanstvo su i bračni drug imigranta na osnovu pismene mol-be bez ispunjavanja uslova propisanih za sticanje državljanstva BiH ukoliko je sa imigrantom u braku bio najmanje 5 go-

dina prije podnošenja molbe i da je na dan podnošenja zahtjeva u braku sa tim licem, da se odrekne ili na neki drugi način izgubi svoje ranije državljanstvo nakon stjecanja BiH državljanstva, osim ako to nije drugačije riješeno bilateralnim sporazumom. Ovim zakonom propisani su i uvjeti otpusta iz državljanstva BiH, a otpust se davao po decidno propisanim uslovima iz ovog zakona. Na kraju pome-nutim Zakonom o državljanstvu BiH u prelaznim odredbama propisano je da sve osobe koje su bile državljani R BiH, ne-posredno prije stupanja na snagu ustava, uključujući i sve osobe koje su bile držav-ljani R BiH do 6. arpila 1992. godine su

državljani BiH. Značajno je napomenuti da je ovim zakonom bilo propisano da sva lica koja su bili državljani SFRJ i koji su u vremenu između 6. aprila 1992. godine i stupanja na snagu ovog zakona stalno nastanjeni na teritoriji jednog od entiteta i koje na tom teritoriji ima neprekidno pre-bivalište u trajanju od 2 godine nakon stu-panja na snagu ovog zakona, da će nakon podnošenja zahtjeva dobiti državljanstvo tog entiteta. I na kraju ukazuje se da istim zakonom propisano da sva lica koja su bila državljani BiH i koja su u vremenu između stupanja na snagu ovog zakona i 31.12.1998. godine stalno nastanjena na teritoriji jednog od entiteta i koja u tom entitetu imaju prebivalište u trajanju od 3 godine nakon podnošenja zahtjeva mogla su dobiti državljanstvo entiteta i BiH u roku od 1 godine od dana isteka trogodiš-njeg perioda. Po citiranom zakonu Bosna i Hercegovina je bila obavezna osnovati

Komisiju za razmatranje statusa naturali-ziranih lica poslije aprila 1992. godine i prije stupanja na snagu ustava BiH. Istom zakonom odredbom propisan je sastav komisije i obaveza komisije da dva puta godišnje podnosi izvještaje o svojim ra-spravama Parlamentarnoj skupštini BiH. Komisija je bila nadležna da razmatra i pojedinačne zahtjeve za državljanstvo po osnovu naturalizacije odobrene u perio-du od 06.04.1992. godine do stupanja na snagu ustava BiH. U tu svrhu komisija je razmatrala podatke lica koje je dostavi-lo podatke tražene za upis državljanstva BiH kao i proceduralnu ispravnost u po-stupku odlučivanja o zahtjevu. Ova komi-

17

PEČATsija je mogla oduzeti državljanstvo licu koje nije postupilo po zahtjevu za dostavu informacija koje se odnose na postojanje uslova za upis u državljanstvo BiH. Ako je pomenuta komisija utvrdila da se pro-pisi koji su bili na snazi na teritoriji BiH u vrijeme naturalizacije nisu primjenjivali i ako je jasno da podnosilac zahtjeva ne ispunjava uvjete naturalizacije on gubi državljanstvo BiH ukoliko time ne ostaje bez državljanstva. Ako lice koje nije ima-lo uvjete za prijem u državljanstvo u BiH, do trenutka kada komisija donese odluke, ispuni uslove za naturalizaciju ili olakšanu naturalizaciju utvr-đenu ovim zakonom smatra se državljanom Bosne i Hercego-vine u skladu sa ovim zakonom. Stupanjem na snagu ovog zako-na prestali su da važe zakoni i propisi doneseni na osnovu njih, a koji regulišu pitanje državljan-stva BiH.

Aktuelni Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine

Zakon o državljanstvu Bo-sne i Hercegovine, od njegovog prvog teksta donesenog nakon stupanja na snagu Ustava BiH, više puta je pretrpio izmjene i dopune objavljene u službenom glasniku BiH broj 4/97, 13/99, 41/02, 6/03, 14/03, 82/05, 43/09, 76/09, 87/13 i službeno prečišćeni tekst koji obuhva-ta osnovni tekst i sve naprijed izvršene izmjene i dopune tog zakona objavljen u („Službe-nom glasniku BiH“ broj 22/16). U službeno prečišćenom tek-stu ovog zakona u odnosu na osnovni tekst Zakona, objav-ljen u („Službenom glasniku BiH“ broj 13/99), propisani su novi zakonski instituti u vezi sa licima koja su bila državljani R BiH, neposred-no prije stupanja na snagu Ustava BiH, uključujući i lica koja su bili državljani R BiH do 06.04.1992. godine. U vezi sa prednjim značajno je naglasiti da je Za-konom propisan institut provođenja re-vizije. Po ovom zakonskom određenju, Ministarstvo je dužno da provede revizi-ju statusa naturalizovanih lica od aprila 1992. godine do januara 2006. godine. U postupku revizije, Ministarstvo razmatra

status lica koja su stekla državljanstvo BiH naturalizacijom, a koja prethodno nisu imala dodijeljen jedinstveni matični broj ili licima kojima je na teritoriji BiH dodijeljen novi matični broj državljana BiH u periodu od 06.04.1992. godine do januara 2006. godine. Podatke u vezi sa revizijom propisanom ovim zakonom, Ministarstvo prikuplja putem lica na koje se revizija odnosi, ili po službenoj dužnosti. Istom zakonskom odredbom propisano je da licu koje se ne odazove po zahtjevu Ministarsva za dostavu in-

formacija, Ministarstvo može oduzeti dr-žavljanstvo BiH ako to lice ne ostane bez državljanstva. Ministarstvo može svo-jom odlukom oduzeti državljanstvo BiH pod uslovima: 1. ako propisi koji su bili na snazi na području BiH nisu bili primi-jenjeni ili ako je državljanstvo BiH bilo stečeno prevarnim načinom, 2. lažnim informacijama, ili prikrivanjem bilo koje relevantne činjenice ako se takvo pona-šanje može pripisati licu o kojem se radi ili u slučaju nepostojanja stvarne veze

između BiH i državljanina koji uobičaj-no ne boravi u BiH i u slučajevima kada državljanin BiH vrši dobrovoljnu službu u stranim vojnim snagama uprkos pravne zabrane takve službe, 3. kada je držav-ljanstvo BiH stečeno nakon stupanja na snagu ovog zakona bez ispunjenja za-konom propisanih uslova, 4. kada je dr-žavljanin osuđen u ili van područja BiH pravosnažnom presudom radi preduzi-manja radnji kojima se narušavaju ustav-ni poredak i sigurnost BiH, ili kada je osuđen radi članstva u organizaciji koja

preduzima takve radnje, pod uslovom da takve radnje ozbiljno štete vitalnom na-cionalnom interesu BiH, 5. kada je državljanin osuđen u ili van BiH pravosnažnom presudom za krivično djelo koje uključuje krijumčare-nje vatrenog oružja, eksplo-ziva, radioaktivnog materi-jala ili narkotičkih sredstava i psihogenih supstanci ili ilegalni prijevoz i trgovina materijalima i opremom za proizvodnju oružja i drugih sredstava masovnog unište-nja ili ilegalni ulazak u BiH, ostanak ili izlazak iz BiH ili grupa krijumčarenjem ljudima, pod uslovom da takve radnje ozbiljno štete vitalnim interesima BiH, te kada je državljanin osu-đen u ili van područja BiH pravosnažnom presudom za krivično djelo koje proizi-lazi iz aktivnosti koje se ra-zlikuju od naprijed opisanih uslova, a koje ozbiljno štete vitalnim interesima BiH. U ovom dijelu teksta ukazuje se na definiciju postojanje stvarne veze za državljan-stvo propisane zakonom.

Zakonskim odredbama kao nepostojanje stvarne veze tretira se neprijavljivanje prebivališta uključujući i adresu stano-vanja u BiH ili ne podnošenje zahtjeva za izdavanje lične karte državljanina BiH u skladu sa propisima o prijavlji-vanju prebivališta ili boravišta, te o lič-noj karti BiH. Ministarstvo neće svojom odlukom oduzeti državljanstvo ako se u postupku utvrdi da lice o kome se radi nije bilo svjesno da propisi nisu bili pri-mjenjeni niti se upustilo u ponašanje koje

18

PEČATbi opravdalo oduzimanje državljanstva po ovom zakonu i nije svjesno prikrilo kakvu relevantnu činjenicu koja je bila suprotna propisima o statusu lica u BiH. Državljanstvo u postupku revizije presta-je danom dostavljanja odluke ministar-stva o njegovom oduzimanju, a ako adre-sa stanovanja ili mjesto prebivališta tog lica nisu poznata ili se ne mogu utvrditi državljanstvo BiH prestaje danom objav-ljivanja odluke ministarstva u službenom glasniku BiH.

Zaključak Nakon izvršene stručne analize pro-

pisa o državljanstvu Republike Bosne i Hercegovine, Ustava BiH i propisa o dr-žavljanstvu Bosne i Hercegovine može se zaključiti sljedeće :

1. Državljanstvo Republike Bosne i Hercegovine u periodu od 1992. godine do 1997. godine moglo se steći porije-klom, rođenjem na teritoriji R BiH, pri-rođenjem, po međunarodnim ugovori-ma, posjedovanjem državljanstva SFRJ uz uslov prebivališta na teritoriji BiH, pripadnošću Oružanim snagama BiH, davanjem izjave pred nadležnim orga-nom u zakonom propisanom postupku za stjecanje državljanstva da lice koje traži državljanstvo BiH da R BiH smatra svo-jom domovinom, bračni drug i malodob-na djeca državljana R BiH, te lica koja ne ispunjavaju osnovne uslove za prijem a koji su od interesa za Republiku Bosnu i Hercegovinu tj ti propisi su propisali 11 kategorija lica i uslove za svaku katego-riju koji su morali biti ispunjeni za stjeca-nje državljanstva R BiH.

2. Prvim zakonskim određenjima o državljanstvu bila je propisana obaveza ustanovljenja komisije za provjeru sta-tusa naturalizovanih državljana Bosne i Hercegovine koji su državljanstvo stekli u Republici Bosni i Hercegovini, a sve u skladu sa tada važećim propisima od-nosno Zakonu o državljanstvu Republike Bosne i Hercegovine.

3. Propisi Bosne i Hercegovine do-neseni nakon zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma odnosno donoše-nja prvog Ustava Bosne i Hercegovine propisali su da se državljanstvo Bosne i Hercegovine pored zakonom propisanih uslova može steći naturalizacijom i olak-šanom naturalizacijom.

4. Aktuelnim zakonom o državljan-stvu Bosne i Hercegovine objavljenog

kao službeno prečištečni tekst u martu 2016. godine propisano je obavezno us-postavljanje komisije za izvršenje revi-zije sticanja državljanstva za period od aprila 1992. godine do januara 2006. godine. Pomenuta komisija po aktuel-nom zakonu može vršiti reviziju sticanja državljanstva samo u skladu sa važećim zakonom i propisima koji su bili u pri-mjeni u postupku sticanja državljanstva Republike Bosne i Hercegovine ili Repu-blike Bosne i Hercegovine.

5. U postupku revizije ministarstvo razmatra status lica koja su stekla dr-žavljanstvo BiH naturalizacijom, a koja prethodno nisu imala dodjeljen jedin-stveni matični broj ili lica kojima je na teritoriji BiH dodjeljen novi matični broj državljana BiH u periodu od 06.04.1992. godine do januara 2006. godine. Podatke u vezi sa revizijom propisanom ovim za-konom ministarstvo prikuplja putem lica na koje se revizija odnosi ili po službenoj dužnosti. Istom zakonskom odredbom propisano je da licu koje se ne odazove po zahtjevu ministarsva za dostavu in-formacija, ministarstvo može oduzeti dr-žavljanstvo BiH ako to lice ne ostane bez državljanstva.

6. Zakonom su decidno propisni uslo-vi i razlozi zbog kojih se može oduzeti dr-žavljasntvo u postupku revizije i to:

• ako propisi koji su bili na snazi na području BiH nisu bili primjenjeni ili ako je državljanstvo BiH bilo stečeno prevarnim načinom, lažnim informacija-ma, ili prikrivanjem bilo koje relevantne činjenice ako se takvo ponašanje može pripisati licu o kojem se radi ili u slučaju ne postojanja stvarne veze između BiH i državljanina,

•Lice koje uobičajno ne boravi u

BiH i u slučajevima kada državljanin BiH vrši dobrovoljnu službu u stranim vojnim snagama uprkos pravnoj zabrani takve službe,

•Kada je državljanstvo BiH stečeno nakon stupanja na snagu ovog zakona bez ispunjenja zakonom propisanih uslova,

•Kada je državljanin osuđen u ili van područja BiH pravosnažnom presudom radi preduzimanja radnji kojima se na-rušavaju ustavni poredak i sigurnost BiH ili kada je osuđen radi članstva u orga-nizaciji koja preduzima takve radnje pod uslovom da takve radnje ozbiljno štete vitalnom nacionalnom interesu BiH,

• Kada je državljanin osuđen u ili van BiH pravosnažnom presudom za kri-vično djelo koje uključuje krijumčarenje vatrenog oružja, eksploziva, radioaktiv-nog materijala ili narkotičkih sredstava i psihogenih supstanci ili ilegalni prije-voz i trgovina materijalima i opremom za proizvodnju oružja i drugih sredstava masovnog uništenja ili ilegalni ulazak u BiH, ostanak ili izlazak iz BiH ili grupa krijumčarenjem ljudima, pod uslovom da takve radnje ozbiljno štete vitalnim inte-resima BiH,

• Te kada je državljanin osuđen u ili van područja BiH pravosnažnom presu-dom za krivično djelo koje proizilazi iz aktivnosti koje se razlikuju od naprijed opisanih uslova, a koje ozbiljno štete vi-talnim interesima BiH.

7. Nepostojanje stvarne veza lica koje zahtjeva dodjelu državljanstva BiH ili lica koja su naturalizacijom stekla dr-žavljanstvo BiH odnosi se na neprijavlji-vanje prebivališta kod nadležnih organa u skladu sa propisima o prebivalištu i boravištu te nepribavljanje lične karte u skladu sa propisima o ličnoj karti. u

19

PEČAT

Brojni zločini nedužnih civila u Štrpcima, Bukovici, Sjeverinu i drugim mjestima, gdje su stradali nedužni Bošnjaci, kao i vođenje brojnih montiranih političko-sudskih procesa u Novom Pazaru, Bijelom Polju, Podgori-ci i Beogradu, sa nesagledivim posljedi-cama o kršenju ljudsih prava i sloboda. Riječ je o dokumentu, koji je nedavno, najzad, objelodanila SANU, koji je po-red Bošnjaka, najviše pogodio Srbe, jer ih je zbio i protjerao iz Hrvartske, Crne Gore, Kosova. Hegel bi rekao, da je cilj takvog dokumenta, „goli leš“. Sadašnje pojavljivanje ovog kontroverznog „Pro-grama“, možemo zaključiti da se radi o korigiranoj verziji u odnosu na njenu prvu verziju iz 1986. Nažalost, o ovom zloglasnom dokumentu, nije organizi-ran niti jedan znanstveni skup, kojim bi se kritički „oprala“ SANU, koja je, od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća, prestala da bude znanstvena institucija. Upravo, zato što se bavi politikanstvom i prljavom ideologijom zla. Godine 1987., neposredno prije održavanja famozne 8. sjednice CK-a Srbije, tadašnji predsjed-nik Srbije legendarni Ivan Stambolić, je stopirao proslavu stogodišnjice Akade-mije. Nakon toga, SANU se okrenula, afirmirajući neofašizam i ekspanzistič-ku ideologiju Slobodana Miloševića. Upravo danas, u javnosti se pojavljuju stavovi, kao da najveći zagovornik Me-moradnuma, pisac Dobirica Ćosić, kako u tome, navodno, nije ni sudjelovao, što je još jedna obmana javnosti. Sam Ćosić je javno isticao u vezi Memoranduma. „Srbi su dobitnici u ratu, a gubitnici u miru.“ Zašto ovaj stav SANU ne objasni

javno? Otvara se pitanje, zašto se ovaj dokument krije od javnosti. Trebalo je da prođe tri decenije, kako bi se mnoge stvari zaboravile.

„Etnogenezi su nesrećni proizvodi regionalnih ideologija i provincijali-zama.“ Na ovaj sud, se pitao publicista Zoran Panović (nedavno u „Expres“-u, ističući: Da ne znate da je ovo iz Memo-randuma, da li biste ikad pogodili? Neve-rovatno. Konačno se otkrilo, da je radnu grupu, sredinom 80-ih godina formirao u SANU (25. maja 1985.), akademik Ivan Maksimović u kojeg su, pored imeno-vanog, spadali: Dobrica Ćosić, Kosta Mihailović, Antonije Isaković, Mihailo Marković, Vasilije Krestić, Jovan Raš-ković (čije ime danas se ne spominje u dokumentima, najverovatnije zbog even-tualne reakcije njegove kćerke dr. Sande Rašković – Ivić, koja je predsjednica DSS).

***

Neposredno poslije usvajanja do-kumenta Memorandum SANU, preko kolega iz Saveza filozofa Jugoslavije

Pogled iz Sandžaka

Memorandum SANU tri decenije kasnije

n Piše: Prof. dr. Šefket KRCIĆ

Dana, 15. septembra t.g., navršile su se tri decenije od donošenja tajnog dokumenta Memoran-duma Srpske akademije nauka, koji je bio osnov za razbijanje SFRJ, stvaranje koncepcije Velike Srbije, kao i izazivanje okupacije Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Kosova, a u svemu tome ni Sandžak nije bio pošteđen, iako se nažalost nalazi između Srbije i Crne Gore.

n Dr. Š. Krcić: SANU – prostor za znanost ili za salon namještaja „Dalas-a“ Iz Tutina. Neka srpski zvaničnici o tome odluče. (1993)

20

PEČAT(čiji sam bio rukovodilac), saznao sam za zadatke i ciljeve srpskih akademika, koji su u pismenom obliku napravili nove ratne ciljeve Srbije. Napominjem, kako tada, tako i sada redovno pratim štampu iz čitavog balkanskog regiona, zato mi je bila poznata svaka sitnica u vezi programa Memoradnuma SANU. Dalje, podsjeću samo na neke činjenice, kako sam sve to doživljavao i preživlja-vao. Te davne 1986. godine, početkom oktobra, reagirao sam javno u štampi. Tada mi je odgovoreno, da izmišljam Memorandum SANU, i da to ne postoji. Jedan od glavnih velikosprskih ideolo-ga, dr. Slobodan Vukićević iz Nikšića, je na sjednici Naučnog vijeća Filozof-skog fakulteta izjavio, da ovu „gubu“ treba očistiti iz torine“, misleći na pot-pisnika ovih redova. Na to su reagirali časni i ugledni prof. dr. Tonka Daković (znanstvenica hrvatske nacionalnosti) i dr. Žarko Šćepanović (crnogorski histo-ričar), koji su istakli, o čemu vi to govo-rite, zar vi to Vukićeviću, dobacijujete. (Isti Vukićević je sa grupom nastavnika neočetničke orijentacije atakovao na moju ličnost, da početkom 1992. godi-ne budem udaljen sa Univerziteta van naučnih, van nastavnih, tj. iz političkih razloga). Tu ideju sam dugo nosio u gla-vi, kad sam prešao sa intelektualnim an-gažmanom u Novi Pazar, pokretanjem Revije Sandžak i osnivanjem Matice Bošnjaka. Prilikom jedne diskusije u Sali Rex na Dorćolu u Beogradu, o ulozi SANU u organiziranju i agresiji na Bo-snu i Hercegovinu, između ostalog, izja-vio sam sljedeće: „SANU, odnosno Srp-ska akademija je dugo vremena šutjela. Zatim se sredinom 80-ih godina oglasila genocidnim dokumentom Memorandu-mu. Taj dokument, odnosno, zolokobni spis je koštao mnoge nedužne ljude ži-vota. To nije učinila ni jedna akademija nauka na svijetu. Umjesto da se politi-ka distancira od tog zločinačkog teksta, miloševićevska politika ga je pretežirala kao ratni manifest, čiji rezultati su na stotine hiljada mrtvi i silovani. Na de-setine hiljada ubijene djece i nedužnih civila, i preko milion prognanih civila diljem svijeta. Stoga, bolje je bilo za Sr-biju i Beograd, da je zgradu SANU dala u zakup elitnoj firmi namještaja „Da-las“ iz Tutina, da u njoj postavi galeriju umjetničkih predmeta za uređenje život-nog kućnog prostora, nego što ima in-stituciju senilnih staraca, koje proizvode

nebuloze i smrt.“ Ove riječi su zapisali moji vrli prijatelji iz Beograda dr. Ne-bojša Popov, dr. Mehmedalija Bojić, dr. Miladin Životić, mr. Zufer Novno-vić, mr. Hikmet Hasanović i drugi koji su kasnije sav ovaj događaj prepričavali u anagdote i čude se kako sam opstao da egzistiram na balkanskim vjetrometina-ma u vremenu.

Stalne intrigrantne provokacije

Nakon tog skupa u Rex-u na Sajmu knjiga, susreo me je akademik, prof. dr. Mihailo Marković, profesor sa studija, koji se odmetnuo od filozofije i postao ideolog miloševićeve nacističke parije SPS. Tada mi je pred velikim brojem ljudi na jednoj sajamskoj promociji re-kao: „Zašto profesore Krciću ne progla-šavate autonomiju Sandžak? Još nekoli-ko ponovio isto pitanje, kako bi skrenuo pažnju na moju malenkost. Tada sam zamolio medijatora na promociji, da mi dozvoli mikrofon i odgovorio mu jav-no: „Profesore Markoviću, razumio sam Vaše pitanje, ali nisam razumio zbog čega ste ga postavili! On mi je tada do-bacio, pa Vi ste pregovarali sa sprskim akademicima i naučnicima. Odgovorio sam mu, to je tačno, ali to je ideja tole-rancije i dijaloga, kojom treba spriječiti širenje sukoba. A što se tiče autonomije Sandžaka, smatram da to trebate Vi i Vaš šef Milošević da postavite u Parlamentu Srbije, Crne Gore i Jugoslavije, koje su

za vas postale srpske zemlje i da na tom mjestu izglasate autonomiju Sandžaka u skladu sa međunarodnim pravom. Tada je nastao tajac. Te večeri sam se jedva izvukao iz Beograda, kako bi došao u Novi Pazar.

Danas, neki vanji akademici, poput Vladimira Kostića, inače maloslobodou-mnijeg predjsednika, pjesnika Matija Be-ćkovića, Ljubiše Rakića, Dušana Kova-čevića, mogu se pročitati u beogradskim medijima stavovi, da oni više neće da nose tu opasnu hipoteku Memoranduma, koji su izazivali mržnju i rat, i genocid u Srebrenici i drugim mjestima Bosne i Hercegovine, već kažu, da su htjeli da sačuvaju Jugoslaviju, a u stvari ne mogu danas zbog malog diktatora Vučića, da kažu da im je bio cilj Veliku Srbiju, što je u osnovi Šešeljeve ideologije. I sva ova igra, oko Referenduma u tzv. Republici Srpskoj je proizvod dima, koji je pušten iz boce Memoranduma SANU, malo što su okupirali 50 osto teritorije Bosne, već traže i drugu polovinu.

U Sandžaku se stalno vođene diskusije o prvom i drugom Memorandumu

Nažalost, Sandžak iako je imao svoj referendum za autonomiju uz međuna-rodne posmatrače u periodu od 25-27. oktobra 1991. godine, svi šute, zato što ne žele da dolijevaju ulje na vatru, s jed-ne strane, a s druge strane, razjedinjeni lideri Sandžaka, zaboravljaju da kažu,

21

PEČATda Republika Srpska, nema ni jednu re-levantnu historijsku činjenicu, da ima pravnu autonomiju, kao što to slučaj sa Sandžakom od XV stoljeća, pa sve do 1945. godine, kada je Treće zasjedanje AVNOJ-a, avgusta mjeseca 1945. go-dine, ukinulo autonomiju Sandžaka. Upravo, iz tih razloga, ove činjenice, moraju imati na umu, istaknuti političari u Beogradu, Sarajevu tako i u Podgori-ci, jera ako se ovo pitanje nedemokrat-ski ne riješi, i danas se odvija genocid nad Bošnjacima, a Evropa to šuti. Da podsjetimo, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini dr. Valentino Incko, je po-četkom 90-ih godina službovao, preko misije KEBS-a u Sandžaku i zna stanje, koje se od Miloševićevog vremena iup-će nije promijenilo.

Kojim slučajem, da su Srbija i Crna Gore demokratske zemlje, i da istinski koračaju drumom Evropske unije, nor-malno bi bilo očekivati, da sami predlo-že u svojim parlamentima, raspravu o Sandžaku i da priznaju prekograničnu europsku regiju Sandžak, po principima kao što to imaju druge regije, primjera radi, Južni Tirol, Katalonija i druge.

Međutim, u Sandžaku, većinsko sta-novništvo čine Bošnjaci, islamske vjere, koji su na udaru ekstremnih režima Be-ograda i Podgorice, i kao takvi su najo-ugroženiji narod u Europi. Sve je to re-zultat utjecaja Memorandum SANU, da se gomilaju problemi na Balkanu i umje-sto pomirenja, vođenja dijaloga da su na pomolu novi sukobi sa nesagledivim posljedicama, a glavni generator krize i dalje ostaje Beograd, koji prema vani šalje poruku suradnje, a unutra ugrožava ljudska prava manjinskih naroda. Pravi primjer je 30-a obljetnica Memorandu-ma SANU, gdje uz časne izuzetke, veći-na srpskih i crnogorskih intelektualaca i pisaca šute kao zaliveni. To je znak, da službeni Beograd i službena Podgorica, spremaju tajne planove prema zemljama u sudsjedstvu i nesprskim i necrnogor-skim narodima. Dok smo pisali ove re-dove, naš ured je došao Murat Mahmu-tović, pisac starije generacije, koga su Srbi više puta raseljavali sa vatana, koji izjavi, ne bi me čudilo, da SANU pripre-ma i treći Memorandum. Pitamo se, šta činiti dalje? Kakva je perspektiva živo-ta, kada smo okruženi memorandumima raznih vrsta? Oficijelna vlast Beograd i Podgorice o Memorandumu SANU, šuti kao zalivena. u

„Memorandum je „nenaučena“ lekcija. Razumijevanjem prošlosti društvo gubi potrebu da se ponavlja.“Dr. Latinka Perović, vodeća srpska povjesničarka

22

DRUŠTVO

Edita i Selma!! Još jedna tra-gedija zbog obijesti mladog neodgovornog čovjeka, a mi još jednom u strahu od blagih kazni! Dva života prekrasnih mladih ljudi, studentica, prekinuta zbog obijesti! Automobil bi trebalo da postane pri-jevozno sredstvo, a ne sredstvo za ubistvo pješaka, biciklista, drugih vozača, djece. Sjetih se nekih od na-slova iz medija od prije mjesec dana: Izmjene Zakona o sigurnosti saobraća-ja BiH, koji je na sjednici u organiza-ciji Komisije za saobraćaj i komuni-kacije Predstavničkog doma PS BiH, usvojen u prvom čitanju 01.avgusta), donosi, oštrije kazne za pješake, vo-zače i bicikliste, mijenja se u pogledu kaznene politike, predviđene su oštri-je kazne za prekoračenje brzine od 30 kilometara na čas, npr: kazna iznositi od 400 do 1.000 KM. Potrebno su poš-

travanje kazni za neodgovorne vozače koji divljaju po BH ulicama. Potrebno je krivična djela iz obijesti – uvesti u Krivični zakon BiH.

Sudije, kazne koje dosuđujete ne djeluju, sudije probudite se!

Prema statističkim podacima, u najvećem broju kazne zbog lakših dje-la protiv bezbjednosti saobraćaja su uslovne, što kada se uporedi sa ogro-mnim brojem saobraćajnih nesreća, govori da kazne ne djeluju preventiv-no, i da je potrebno javno govoriti o kaznama i kaznenoj politici generalno. Pitam se kada će naši sudije prestati da se drže „kao pijanac plota“... „Za-kon dopušta mogućnost da se nekom licu ne izrekne kazna zatvora nego da mu se izrekne uslovna osuda i to onda

kada se radi o lakšim krivičnim djeli-ma i kada se može osnovano očekiva-ti da će se na počinioca djela samim upozorenjem uz prijetnju kaznom za-tvora ostvariti svrha i na njega uticati da ubuduće ne vrši krivična djela.... Mišljenja sam da većina sudija pri-mjenjuje zakon mehanički, da u do-

Tragedije porodica uzrokovane huliganskom obiješću

Dva života prekrasnih mladih ljudi, studentica, prekinuta zbog obijesti! Automobil bi trebalo da postane prijevozno sredstvo, a ne sredstvo za ubistvo pješaka, biciklista, drugih vozača, djece.

n Piše: Prof. dr. sci. Hana KORAĆ, kriminolog-penolog

Prekinute mladosti

23

DRUŠTVOvoljnoj mjeri ne razumiju ambijent u kojem žive, koja su krivična djela u određenom trenutku posebno opasna djela i kako ona utiču na najveći broj građana. Sugerišem sudovima da pra-ve analize kriminaliteta na području gdje rade, smanjenju i porastu određe-nog oblika kriminala i krivičnih djela. Kaznena politika sudova bi trebala biti rezultat tih analiza. Rigoroznija ili bla-ža kaznena politika prema određenom krivičnom djelu treba da odslikava stanje na terenu određenog oblika kri-minala i kriminaliteta. Nisu kazne ri-goroznije ni kada su u pitanju krivična djela protiv bezbjednosti u saobraćaju ni kada su saobraćajne nesreće u koji-ma lice zadobije teške posljedice ili je poginulo jedno ili više lica, i tada su-dije dosuđuju blaže kazne. Uvelikom broju slučajeva izriču se blage kazne kod povratnika odnosno recidivista. Sudovi postavite pitanje da li adekvat-no reagujete kaznama u smislu gene-ralne prevencije na suzbijanje u kon-kretnom slučajevima krivičnih djela protiv bezbjednosti u saobraćaju, koja su očigledno u porastu sa vrlo teškim posljedicama!

Neophodne hitne promjene

U BiH čak 56 miliona KM nije na-plaćeno po osnovu kazni za prekršaje počinjene u saobraćaju. Samo jedno lice u Sarajevu duguje po tom osno-vu 44.000 KM, a jedno u Han Pijesku 30.000 KM (potrebno mijenjati i Za-kon o prekršajima u BiH).

Evidentna je nedovoljna realizacija obaveza koje je BiH preuzela iz do-kumenta UN “Dekada akcije za bez-bjednsot na putevima UN za period 2010 – 2020.”

Vođenje Centralnog registra vozača i vozila, bi bilo potrebno na nivou sva-ke države pa i BiH.

Radarske kontorole na putevima stalno izvještavanje putem radijskih postaja koje se mogu slušati u svakom automobilu o mjestima na kojima će se taj dan vršiti radarske kontrole

U Kantonu Sarajevo prenatrpanost vozilima i nepostojanje posebne trake za vozila sa upaljenom rotacijom.

U BIH prosječna starost automo-bila je zadnih desetak godina oko 15 godina, te ako pogledamo strukturu

neispravnosti na koje ukazuju tehnički pregledi, ne možemo se osjećati sigur-nim niti kao vozači niti kao pješaci.

Prema tome da bi povećali stepen društvene sigurnosti moramo iskorije-niti sve ove faktore koji ne samo što dovode do povećanja saobraćajnog kriminaliteta.

Kontrola osposobljavanja vozača u autoškolama za polaganje vozačkog ispita potrebno je obuku osmisliti na način da poboljša samosvijesnost po-jedinaca.

Preventivnim i represivnim mjera-ma treba težiti većoj sigurnosti učesni-ka u saobraćaju, odnosno neophodnom smanjenju prevelikog broja saobraćaj-nih nezgoda na saobraćajnicama u BiH sa smrtnim ishodom.u

24

PEČAT

Agresiji na međunarodno prizna-tu Republiku Bosnu i Herce-govinu, prethodila je neviđena političko pravna kampanja, propaganda i miješanje naših susjeda u unutrašnje probleme koji su godinama smišlje-no pripremani u Bosni iHercegovini. Dislokacija i mobiliuzacija ratnih jedi-nica zajedničkih Oružanih snaga (JNA i TO) bivše SFR Jugoslavije na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, uz sa-djestvo sa već naoružanim snagama paradržavnih i paravojnih snaga bosan-skih Srba i bosanskih Hrvata, svtorilo je situaciju uspostavljanja okupacionog sistema na cijelom prostoru Republike Boanse i Hercegovine. Pripremne ope-racije JNA izvodi još od 1983. godine kada se donosi odluka o realizaciji pre-ustroja Jugioslovnskog ratšta iz armij-skih oblasti u krupnije vojne i prostorne organizacije – vojišta. Podjelom Jugo-slavije na vojišta, Bosna i Hercegovina biva podjeljena između nekoliko vojišta i vojnopomorske oblasti, uz prebaciva-nje komande Sarajevske armijske obla-sti u Beograd. Bosna i Hercegovina je bila u mnogo nepovoljnijem položaju u odnosu na Sloveniju i Hrvatsku, jer re-publičke granice nisu bile i državne gra-nice bivše SFRJ. Kontorla svojih gra-nica ostalih republika omogućavala je izlazne ventile i sigurnosnu pozadinu sa koridorom kroz koji je bila moguća do-prema materojalno tehničkih sredstava

za vođenje odbrambenooslobodilačkog rata protiv JNA i paravojnih formacija koje je JNA naoružala i pripremila za sa-dejstvo. Uvođenjem embarga na oružje najviše je pogodilo Bosnu i Hercegovi-nu i njene nenaoružane građane koji su imali pravo da se bore protiv okupatora i Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Po-sebno je došla do izražaja etnička izmi-ješanost, koja je omogućila zloupotrebu vjekovnog zajedništva i komšiluka, da omogući infiltriranje neprijateljski pri-premljenih domaćih snaga, koje su kori-steći svu logistiku i sistem rukovođenja i komandovanja od posrbljene JNA, vr-

šile neviđene masakre i sa bliske udalje-nosti nanosile najsnažnije i najkrvavije udarce sa bliskih odstojanja, vodći ta-kozvani rat niskog intenziteta. U Bosni i Hercegovini dolazi do izražaja borba za nezavisnost Republike Bosne i Her-cegovine i odbrana od velikodržavnih projekata Srbije, Crne Gore i Hrvatske.

Amnesty International i Helsinki Watch su još 1993. godine već imali pouzdane podatke o razmjerama agre-sije na Bosnu i Hercegovinu, pa su po pitanju etničkog čišćenja i prisilnog ra-seljavanja Bošnjaka i Hrvata zaključile sljedeće: „Pošto srpske snage okupiraju neko područje, često slijedi politika i praksa „etničkog čišćenja“. Takvoj po-litici cilj je da iz okupiranog područja ukloni sve nesrbe, stvarajući time etnič-ki homogenu regiju kojom bi upravljale srpske vlasti. Politika etničkog čišćenja znači provođenje sistematskih pogu-bljenja, zatvaranja, deportacija i raselja-vanje nesrba s područja koja kontrolišu Srbi Bosne i Hercegovine. U nekim slu-čajevima Muslimani i Hrvati su zato-čeni u selima koja se pretvaraju u geta za nesrbe. Hiljade osoba bile su žrtve prakse „etničkog čišćenja“ u BiH. Zbog rata u Bosni i Heercegovini i Hrvatskoj raseljeno je više od 2,3 miliona ljudi.Bosanski rat je bez doma ostavio jednu trećinu stanovništva. Helsinki Wotch je intervjuirao mnoge izbjeglice iz Bosne i Hercegovine čije preseljenje nije bilo re-

Problemi izbjeglica iz Bosne i Hercegovine u zemljama prihvata

n Piše: Dr. Rizvan HALILOVIĆ

Izbjeglice i prognanici iz Bosne i Hercegovine imali su najviše problema na putu do evropskih i prekookeanskih zemalja, preko teritorija Hrvatske, Crne Gore, Srbije i Makedonije, a po dolasku u zemlje trajnog prihvata naših izbjeglica, svi problemi su mnogo lakše rješavani. Zahvaljujući prije svega dobrim ljudima u susjednim zemljama, nesebičnim aktivistima SDA, Islamskoj zajed-nici i dijaspori, koja je svojim odnosom u zemljama boravka stvorila dobre preduslove za naše izbjeglice i njihovo uklapanje u novonastale uslove u zemljama prihvata.

25

PEČAT

zultat borbe, nego je do toga došlo zbog prisilnog deportovanja ili protjerivanja, za šta su odgovorne srpske okupacione snage, sa ciljem da istjeraju Muslimane i Hrvate s područja koja su okupirali“.

Popisom stanovništva u Bosni i Her-cegovini 31.3.1991. godine daje sliku strukture stanovništva po etničkoj pri-padnosti. Tako od ukupno 4.377.033 stanovnika, Bošnjaka (Muslimana) ima 1.902.869 stanovnika ili 43,70%, Srba ima 1.364.363 stanovnika ili 31,30%, Hrvata ima 752.068 stanovnika ili 17, 30%, dok su 7,7% činili ostali . Bošnjaci su bili većina u 45 opština ( 31 apsolut-na većina , u 13 relativna većina ), Srbi su bili većina u 34 opštine ( 29 apsolut-na većina , u 5 opština relativna većina) dok su Hrvati bili većina u 20 opština ( 14 apsolutna većina, 6 relativna veći-na). Kao vrhunac političkopravne inter-vencionističke umiješanosti velikosrp-skih i velikohrvatskih projekata dolazi do referenduma srpskog naroda 9 i 10. 11.1991. godine, na kojem se Bosanski Srbi izjašnjavaju za Srpsku republiku u granicama Bosna i Hercegovine, a HDZ proglašava 18.11.1991. godine Hrvta-sku zajednicu Herceg Bosnu.U takvim

uslovima jedino logičnim se činilo što skorije međunarodno priznanje i prijem Bosne i Hercegovine u UN. Na čemu su zdušno radile bosnake patriotske snage na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Jer da BiH nije stekla međunarodno priznanje prije agresije i oslobvodilačkog rata, pi-tanje je da li bi to pravo, s obzirom na intenzitet i obostranu agresiju, uspjela uopšte ostvariti.Vojna intervencija ot-počela je još u toku marta nakon što je bilo očigledno da su probosnaske snage zdušno bile opredijeljene za suverenu nezavisnu međunarodno priznatu Repu-bliku Bosnu i Hercegovinu. Otpočela je agresija specijalnih snaga pod koman-dom dobrovoljačkih komandanata koji su bili pridodati regularnim jednicama JNA, 1.-7. april 1992. godine. Iako ne-naoružani, vrlo brzo je pružen snažan otpor Bošnjaka prije svega, pa i građana svih etničkih zajednica u Bosni i Herce-govini, agresiji srpskih velikodržavnih snaga 1992.-1995. godine. Glavni pravci izbjegličkih valova ne idu prema „kalja-vim putevima Rumalije put istanbu-la, u potrazi za novim zavičajem“, već Bošnjaci masovno kreću ka zemljema zapadne Evrope i prekookeanskim ze-

mljama.Evropa u 20 vijeku iako sa za-kašnjenjem, u odnosu na 19. vijek, ipak interveniše i sprječava velikodržavne hrišćanske projekte na štetu bosanskih i kosovskih Muslimana, spašavajući te narode humanitarne Katastrofe.

Međunarodno-pravna zaštita imigracije, izbjeglica i azilanata

Nakon završetka Drugog svjetdskog rata 1945. godine Generalna skupština UN je osnovala Ured Visokog komesa-rijata za izbjeglice ( UNHCR ) čije se aktivnosti zasnivaju na odredbama Uni-verzalne deklaracije o pravima čovjeka iz 1948. godine i Četvrte ženevske kon-vencije iz 1949. godine o zaštiti građan-skih lica za vrijeme rata, kao i cijelog niza međunarodnih i regionalnih instru-menata i deklaracija, pravno obavezuju-ćih za sve članice UN, a koje se bave izbjeglicama.

Evropska konvencija za zaštitu ljud-skih prava i osnovnih sloboda ( član 3. ) i njeni protokoli, kao i Knvencija o statusu izbjeglica iz 1951 godine i Pro-tokola o statusu izbjeglica iz 1967. godi-

26

PEČATne, su osnovni međunarodni dokumenti koji regulišu prava i slobode izbjeglica, imigranata i azilanata. Pored ustavom garantovanih prava i sloboda svih pot-pisnica Konvencije o statusu izbjeglica-iz 1951. godine, dužne su izbjeglicama osigurati prava regulisana u članovima od 3. do 34. Konvencije.

To su sljedeća prava izbjeglica:- Pravo na vjer