Ribarstvo bez odbačenog ulova

PREPORUKE

2PREPORUKE ribarstvo bez odbačenog ulova

Odbačeni ulovi ključno su pitanje za održivost ribarstva diljem svijeta. Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) utvrdila je te preporuke kao takve u svojem ‘Kodeksu ponašanja za odgovorno ribarstvo’ iz 2011. godine.

Obveza iskrcavanja uvedena je u Europi1. siječnja 2019. Ribe koje bi se prethodno odbacile – jer su bile nepoželjne ili ispod minimalne zakonske veličine za očuvanje – sada se moraju dovesti na obalu. Projekt Minouw usredotočen je na to i podupire eventualnu eliminaciju neželjenog usputnog ulova iz europskog ribarstva. Sada kada su istraživanje i analiza projekta dovršeni, preporuke koje su nastale za ključne aktere sažete su u nastavku.

Program razmjene ribara o tehnici „selvedge”, Viareggio, Italija, 2015.

© WWF - MINOUW / Emiliano Bechi Gabrielli

3PREPORUKE ribarstvo bez odbačenog ulova

• Osigurati da se ribarstvo EU-a iskorištava samo na biološki sigurnim razinama: potrebne su tehnološke i institucionalne promjene na regionalnoj, nacionalnoj i podnacionalnoj razini za održiviji režim upravljanja ribarstvom.

• Hitno uspostaviti programe obnove zaliha koje su već prekomjerno iskorištavane. U demografski neuravnoteženim zalihama oslića i sardina u zapadnom Sredozemlju, na primjer, oskudica velikih, zrelih riba otežava izbjegavanje hvatanja mlađih, pojedinačnih riba čije su veličine ispod minimalnih veličina, čime se zalihe još više približavaju prijetnji kolapsa.

• Potaknuti ribare da usvoje ribolovni alat i strategije ribolova kako bi se napustila praksa odbacivanja ulova. Programi certificiranja trebali bi ribarima koji se pridržavaju sporazuma ponuditi premiju na cijenu kroz poboljšani marketing proizvoda bez odbačenog ulova, dok bi smanjeno oporezivanje također moglo nagraditi selektivnu praksu.

• Razmotriti sheme nagrađivanja ribara s mikroekonomskim politikama kao što su subvencije za ulazne faktore uz snažnu potporu u obliku tehničke pomoći za razvoj selektivnijih metoda ribolova ili subvencioniranog istraživanja i razvoja u novu ribolovnu opremu.

Donositelji politika trebaju raditi na usklađivanju glavnih ciljeva politike s regionalnim i podregionalnim organizacijama za upravljanje u ribarstvu.

Dredže za ulov školjkaša u cilju smanjivanja odbačenog ulova, Olhao, Algarve, Portugal, 2016.

© WWF - MINOUW / Claudia Amico

• Promicati politike certificiranja i eko-označavanje za selektivno i održivo ribarstvo. Međutim, potrošači se moraju educirati o vrijednosti odabira morskih plodova bez odbačenog ulova – tako da se uz takve programe moraju provoditi kampanje za podizanje svijesti javnosti kako bi bili učinkoviti.

Donositelji politikaDonositelji politika trebaju raditi na usklađivanju glavnih ciljeva politike (npr. u okviru Zajedničke ribarstvene politike – ZRP) s regionalnim i podregionalnim organizacijama za upravljanje u ribarstvu. Trenutačno konfliktni pritisci u postupku odlučivanja – nacionalni propisi i savjeti Savjetodavnog vijeća za Sredozemlje (MEDAC) ne poklapaju se uvijek, na primjer – znači da su planovi za odbačeni ulov usvojeni u praksi manje ambiciozni od ciljeva utvrđenih u članku 15. ZRP-a. S druge strane, teško je povećati uspješne lokalne inicijative za očuvanje zaliha i smanjivanje odbačenog ulova jer njihovo šire usvajanje nailazi na ekonomske i logističke prepreke. Provedba zajedničke ribarstvene politike (ZRP-a) trebala bi donijeti rezultate koji su u većoj mjeri usmjereni na FAO-ov ekosustavni pristup u ribarstvu iz 2003. (EAF). Na papiru je to prioritet, ali trenutačno ne postoje jasne nacionalne ili međunarodne strategije koje bi dovele do toga.

Donositelji politika trebaju:

4PREPORUKE ribarstvo bez odbačenog ulova

• Pažljivo planirati ribolovne aktivnosti kako bi se smanjili negativni utjecaji na ekosustav: postizanje održivosti u interesu je cijele industrije. To uključuje promjenu ribolovnog alata i praksi kako bi se maksimizirao ciljani ulov, ali i usvajanje preporučenih postupaka za „meko upravljanje” plovilima kako bi se povećala stopa preživljavanja kod zakonito odbačenih vrsta riba.

• Istražiti nove komercijalne načine pristupa: uvođenje obveze iskrcavanja postavlja ribarima nove izazove u proizvodnji hrane što bi moglo dovesti do stvaranja novih poslovnih modela. To može uključivati stvaranje vrijednosti od manje poznatih proizvoda od morskih plodova, istraživanje tržišta za neizravnu prehranu ljudi i rad s vertikalno integriranim društvima za ribarstvo i preradu ribe i morskih plodova.

Ribarska industrijaOdgovorni ribari upravitelji su morskih resursa i imaju sve preduvjete za konstruktivan pristup održivosti. Iako se ribari obično odupiru inovacijama nametnutim izvana, nisu općenito protiv njih: daleko od toga da nisu u središtu problema, ali moraju biti sastavni dio rješenja i trebaju imati vodeću ulogu u nastojanjima primjene načela održivosti za buduće generacije.

• Osigurati potpune podatke o ulovu za znanstvenike i agencije za upravljanje ribarstvom kako bi se poboljšale informacije o trenutačnom stanju zaliha, budućim trendovima zaliha i održivim stopama izlova.

• Smanjiti negativne učinke na osjetljive ili zaštićene vrste – uključujući morske ptice, pelagične morske pse i druge megafaune – usvajanjem dokazanih alata za smanjivanje rizika, kao što su naprave za sprečavanje zapletanja kornjača o mreže ili naprave za smanjenje slučajnog ulova.

Ribar iz Viareggia, Italija, 2015.© WWF - MINOUW / Emiliano Bechi Gabrielli

Ribari bi trebali:

5PREPORUKE ribarstvo bez odbačenog ulova

• Provesti višegodišnje planove upravljanja (MAP) s detaljnim informacijama o ribolovu navedenih vrsta, uključujući uključene dionike, korištenu ribolovnu opremu, glavne komercijalne vrste, učinak ribolova na ciljane zalihe, njegov utjecaj na širi ekosustav itd.

• U svaki MAP uključiti planove za upravljanje odbačenim ulovom u kojima se jasno navode puni dokumentacijski postupci (sljedivost), protokoli za rukovanje, ciljane stope preživljavanja i svi izvanredni troškovi. Te planove treba revidirati i ažurirati svake godine.

• Koristiti tehnologiju prostornih informacija za lociranje i označavanje područja s visokim rizikom od neželjenog usputnog ulova i razmotriti privremeno ili trajno uspostavljanje ograničenih područja za ribolov ako dionici nakon savjetovanja uglavnom podržavaju zaključke.

• Koristiti se ekonomskim instrumentima kako bi se ribare potaknulo da se pridržavaju postupaka za odbačeni ulov, kao što je pravo na ribolov u premium područjima ako primjenjuju promijenjenu ribolovnu opremu, certifikaciju, oslobađanja od poreza ili pristup potpori Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo. U slučajevima nepridržavanja trebale bi postojati jasne destimulirajuće mjere, odn. ograničenje prava na ribolov itd.

• Olakšati uvođenje lokalnih mikrobiljaka kako bi se zakonski obradio neželjeni usputni ulov (doveden na kopno u okviru obveze iskrcavanja) za uporabu koja nije izravna prehrana ljudi.

• Mjeriti napredak prema usklađivanju primjenom Minouw pokazatelja, koristeći podatke o rutinskom ribarstvu i posebno prikupljene podatke gdje je to potrebno. Uvesti praćenje provedbe mjera upravljanja ribarstvom u stvarnom vremenu i usvojiti fleksibilan okvir koji se može brzo prilagoditi kao odgovor na ključne pokazatelje ribarstva.

• Uključite ribare u planiranje politike kako bi promicali usklađenost i provedbu zabrane odbacivanja ulova: zajedničko upravljanje će vjerojatno postići daleko veću podršku od propisa koji su nametnuti izvana. Lokalni institucionalni ustroj (ribarske zadruge itd.) može osigurati troškovno učinkovit nadzor i praćenje jer često već ima djelotvorne mehanizme samoupravljanja.

Organizacije za upravljanje u ribarstvuOrganizacije za upravljanje u ribarstvu smatraju se mjerodavnim za istraživanje i vođenje učinkovitih rješenja koja uključuju više dionika na nacionalnoj i podnacionalnoj razini; s ciljem ograničavanja ribolovne smrtnosti na održivim razinama i oporavak biomase smanjenih zaliha. Organizacije za upravljanje u ribarstvu moraju se oduprijeti pritisku industrije da usvoje mjere usmjerene na kratkoročnu dobit i biti spremne blisko surađivati s drugim akterima kako bi razvile ljudske i financijske resurse potrebne za praćenje i kontrolu kampanja za izgradnju kapaciteta te kampanje podizanja svijesti potrošača.

Posjet u okviru razmjene, Norveška.© WWF - MINOUW / Frederik Neuman

Organizacije za upravljanje u ribarstvu bi trebale:

6PREPORUKE ribarstvo bez odbačenog ulova

• Provesti procjene rizika: identificirati vrste ribolova i ribolovnog alata koji najvjerojatnije proizvode visoke razine usputnog ulova, a zatim odrediti prioritet plovila u određenom vrstama ribolova i koristiti se posebnim pristupima za nadzor ili promicati usvajanje ograničenih selektivnih vrsta ribolovnog alata.

• Koristiti se satelitskim sustavima za praćenje (VMS/AIS) za identifikaciju plovila koja djeluju u područjima visokog rizika u gotovo stvarnom vremenu. Prototip Minouw GIS može biti korisna polazna točka.

• Pratiti profile ulova plovila na mjestu iskrcaja – određeni profili mogu ukazivati na prisutnost neželjenog usputnog ulova. On je možda odbačen

na moru ili doveden na kopno za legalnu ili ilegalnu uporabu, ali u svakom slučaju mora biti dokumentiran.

• Nadzirati opremu na brodu: standardna, nemodificirana ribolovna oprema može sugerirati da plovilo proizvodi veće količine neželjenog usputnog ulova.

• Unakrsno provjeriti različite izvore podataka – terenske dokaze, dnevnike, VMS podatke itd. – kako bi prikupili dokaze o najvjerojatnijoj stvarnoj situaciji.

• Raditi na razini potrošačkog tržišta – pratiti ono što se mora dogoditi u trgovinama, tržnicama, restoranima itd., a ne samo na mjestima iskrcaja ribe.

Agencije za kontrolu ribarstvaIzazov je izravno identificirati ribarske brodove koji su odbacili ulov na moru ili su nezakonito iskrcali neželjeni ulov za prehranu ljudi (tzv. „crna tržište”). Izravan nadzor – CCTV ili promatrači na brodu – trenutačno su preskupi kao i nepraktični u nekim ribarstvima južnoeuropskih zemalja. U praktičnom smislu, najbolji pristup je usredotočiti se na identificiranje slučajeva u kojima je kršenje propisa najvjerojatnije prije nego što se detaljnije istraži kao što se traži.

Povlačna mreža (koća), oka mrežnog tega u obliku romba.

© WWF - MINOUW / Francesc Maynou

Agencije za kontrolu ribarstva bi trebale:

7PREPORUKE ribarstvo bez odbačenog ulova

• Surađivati s ribarima na razvoju selektivnijeg ribolovnog alata, istražujući dobro poznata rješenja (npr. rešetke), kao i obećavajuće inovacije (npr. umjetno svjetlo).

• Izvršiti temeljitu analizu rezultata terenskih pokusa za selektivniju ribolovnu opremu.

• Proučiti biološke i ekonomske učinke primjene selektivnijeg ribolovnog alata te istovremeno, dajući jasne neovisne preporuke o njegovoj uporabi, također biti realni u pogledu njegovih ograničenja.

• Koristit se statistički robusnim metodama za kvantificiranje razine usputnog ulova i razina odbačenog ulova radi donošenja odluka o upravljanju ribarstvom.

• Održavati i ažurirati EU okvir za prikupljane podataka.

• Surađivati s industrijom kako bi pomogli prijelaz s tradicionalnih mediteranskih svježih morskih plodova na širi asortiman prerađenih proizvoda u kojem se može iskoristiti već odbačeni usputni ulov.

Znanost i tehnologijaZnanstvenici i tehnolozi imaju dvostruku ulogu što se tiče poboljšanja situacije s odbacivanjem ulova: s jedne strane moraju prikupiti i strogo analizirati što je više moguće podataka o ulovu kako bi povećali naše znanje i razumijevanje trenutačnih trendova; s druge strane, njihov razvoj inovativnih selektivnih ribolovnih alata i praksi jasno će doprinijeti većoj održivosti u budućnosti. Ključan je blizak i konstruktivan odnos s ribarima.

Postoje praktična rješenja, a svi ključni akteri, donositelji politike, ribari, organizacije za upravljanje u ribarstvu, agencije za kontrolu ribarstva, znanstvenici i tehnolozi, imaju važnu ulogu. Međutim, te će uloge biti stvarno učinkovite samo ako se pristupi zajednički: organizacije za upravljanje u ribarstvu moraju izaći na teren, kontrolne agencije moraju blisko surađivati s industrijom, ribari moraju razgovarati s znanstvenicima i tako dalje. Projekt Minouw pokazuje da se najbolja rješenja pronalaze kada različiti dionici rade zajedno sa zajedničkim ciljem. Svi ključni akteri moraju raditi na pronalaženju rješenja za problematiku odbacivanja ulova u sljedećem redoslijedu prioriteta: izbjeći (područja i godišnja doba koja stvaraju najviše odbačenog ulova); odabrati (promijeniti ribolovne alate i metode za povećanje selektivnosti) te u potpunosti iskoristiti odbačeni ulov.

To je način razmišljanja koji treba biti zajednički svima koji su zainteresirani za održivu budućnost europskog ribarstva.

Posjet u okviru razmjene, Norveška.© WWF - MINOUW / Frederik Neuman

Provođenje europske obveze iskrcavanja izazovan je zadatak, ali zbog našeg ribarstva moramo odmah ubrzati svoje aktivnosti na svim stranama.

Znanstvenici i tehnolozi bi trebali:

Minouw konzorcij

minouw-project.eu

Korisnici

Povezane strane

Naslovna fotografija: Razmjena o metodama ispadanja ribe radi smanjivanja odbačenog ulova,

Olhao, Portugal, 2017.© WWF - MINOUW / Nuno Alves

Primjena znanosti, inovacija i partnerstva za smanjenje odbačenog ulova u europskom

ribarstvu.

Pročitaj višeminouw-project.eu

Kontaktmaynouf@icm.csic.es