6
8/3/2019 Reflexi na Juru Francetića http://slidepdf.com/reader/full/reflexi-na-juru-francetica 1/6 Reflexi na Hrvatskog viteza Juru Francetića Hrvatska politika i povjesnica su neprijatelji sami sebi i Hrvatskome narodu Službeni odnos politike, povijesti i drugih nauka, koje se na neki način bave osobom Jure Francetića jasno kažu, da u hrvatskome mozaiku nisu skladno postavljeni svi domoljubni hrvatski kamenčići.  Na osobi Jure Francetića, hrvatska politika zadojena pogrješnim, klevetničkim i lažnim  povijesnim ocjenama posijanim od velikosrbskog četničkog fašizma i od komunističkoga fašizma, pravi kardinalnu pogrješku jer stavlja minus pred ime povijestne osobe, koja je u Drugome svjetskom ratu, u samo dvadeset mjeseci pokazala vrhunske ljudske vrline, hrabrost i ratničku vještinu u borbi za spas ljudi i obiteljskih domova, za obranu i jačanje države Hrvatske. Tijekom trajanja Drugog svjetskog rata, nametnutog Hrvatskom narodu, nije se na svetoj hrvatskoj zemlji u redovima Hrvatske domovinske vojske niti u redovima svih neprijateljskih vojska pojavio ratni vojskovođa ravan Juri Francetiću po svima vrlinama, koje može imati uvojničeni čovjek u obranbenom ratu i osloboditeljskom ratu. Jure Francetić po brojnim karakteristikama, koje svojom veličinom i značajem čine uzornog čovjeka, uzornog supruga i roditelja, uzornog domoljuba, uzornog i hrabrog vojnika, uzornog i pravednog častnika je hrvatska vertikala bogata brojnim vrlinama i uzorima, na kojima bi  pokoljenja trebala učiti. Kao takav Jure Francetić bi trebao imati svoje mjesto u školskim čitankama i povjesnicama, Francetićeve slike bi trebala imati svaka hrvatska obitelj, hrvatska vojna učilišta bi trebala obrazovati vojnike i častnike na svima oblicima ratnih vještina, kojima je Hrvatska domovinska vojska - njena jedinica zvana Crna legija uvijek pobjeđivala mnogo brojnijeg i ratno opremljenijeg neprijatelja, koji je ugrožavao životni obstakak Hrvatskog naroda svih vjera. Za Juru Francetića je na prvome mjestu bio čovjek, prema kojemu se je odnosio ljudski bez obzira na kojoj strani bojišnice se je nalazio. Prema zarobljenicima neprijateljske vojske je bio  blag i pravedan. Izvan borbe Jure Francetić i njegova Crna legija nije nikoga ubila niti mučila, nego suprotno zarobljenike je predala civilnim vlastima ili ih je vratila u njihov zavičaj, a civilima je pomagao spasiti živote u bezpućima i labirintima ratnog pakla. Dirljiv je slučaj srbskog djeteta, kojeg je spasio Jure Francetić iz vrtloga ratnog bijesa, u kojem je stradalo mnogo nedužnih. Od nekoliko ljudi dobio sam telefonski ili pismeno opis toga slučaja. Jedan takav, preuzet iz interneta donosim ovdje jer ukazuje na ljudski čin Jure Francetića, kakovih je malo poznatih u ratu. Titovi komunistički fašisti su ubijali djecu i majke Za razliku od ovoga Francetićevog dobročinstva, Titovi šumski zločinci su u Slunju, 14. studenoga, rafalima iz strojnica prisili majke s dječicom na grudima i u skutima da skaču s mosta u nabujalu rijeku Koranu i svi su se ugušili. Točan broj se ne zna, a računa se da su četnikopartizani umorili tada utapanjem 50-60 mladih hrvatskih majka i još više nevine dječice uz njih. Na tom mjestu bi trebalo podići spomenobilježje umorenim hrvatskim

Reflexi na Juru Francetića

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Reflexi na Juru Francetića

8/3/2019 Reflexi na Juru Francetića

http://slidepdf.com/reader/full/reflexi-na-juru-francetica 1/6

Reflexi na Hrvatskog viteza Juru Francetića

Hrvatska politika i povjesnica su neprijatelji sami sebi i Hrvatskome naroduSlužbeni odnos politike, povijesti i drugih nauka, koje se na neki način bave osobom Jure

Francetića jasno kažu, da u hrvatskome mozaiku nisu skladno postavljeni svi domoljubnihrvatski kamenčići.

  Na osobi Jure Francetića, hrvatska politika zadojena pogrješnim, klevetničkim i lažnim povijesnim ocjenama posijanim od velikosrbskog četničkog fašizma i od komunističkogafašizma, pravi kardinalnu pogrješku jer stavlja minus pred ime povijestne osobe, koja je uDrugome svjetskom ratu, u samo dvadeset mjeseci pokazala vrhunske ljudske vrline, hrabrosti ratničku vještinu u borbi za spas ljudi i obiteljskih domova, za obranu i jačanje državeHrvatske.

Tijekom trajanja Drugog svjetskog rata, nametnutog Hrvatskom narodu, nije se na svetoj

hrvatskoj zemlji u redovima Hrvatske domovinske vojske niti u redovima svih neprijateljskihvojska pojavio ratni vojskovođa ravan Juri Francetiću po svima vrlinama, koje može imatiuvojničeni čovjek u obranbenom ratu i osloboditeljskom ratu.

Jure Francetić po brojnim karakteristikama, koje svojom veličinom i značajem čine uzornogčovjeka, uzornog supruga i roditelja, uzornog domoljuba, uzornog i hrabrog vojnika, uzornogi pravednog častnika je hrvatska vertikala bogata brojnim vrlinama i uzorima, na kojima bi

 pokoljenja trebala učiti.

Kao takav Jure Francetić bi trebao imati svoje mjesto u školskim čitankama i povjesnicama,Francetićeve slike bi trebala imati svaka hrvatska obitelj, hrvatska vojna učilišta bi trebalaobrazovati vojnike i častnike na svima oblicima ratnih vještina, kojima je Hrvatskadomovinska vojska - njena jedinica zvana Crna legija uvijek pobjeđivala mnogo brojnijeg iratno opremljenijeg neprijatelja, koji je ugrožavao životni obstakak Hrvatskog naroda svihvjera.

Za Juru Francetića je na prvome mjestu bio čovjek, prema kojemu se je odnosio ljudski bezobzira na kojoj strani bojišnice se je nalazio. Prema zarobljenicima neprijateljske vojske je bio

 blag i pravedan. Izvan borbe Jure Francetić i njegova Crna legija nije nikoga ubila niti mučila,nego suprotno zarobljenike je predala civilnim vlastima ili ih je vratila u njihov zavičaj, acivilima je pomagao spasiti živote u bezpućima i labirintima ratnog pakla.

Dirljiv je slučaj srbskog djeteta, kojeg je spasio Jure Francetić iz vrtloga ratnog bijesa, ukojem je stradalo mnogo nedužnih.Od nekoliko ljudi dobio sam telefonski ili pismeno opis toga slučaja. Jedan takav, preuzet izinterneta donosim ovdje jer ukazuje na ljudski čin Jure Francetića, kakovih je malo poznatih uratu.

Titovi komunistički fašisti su ubijali djecu i majkeZa razliku od ovoga Francetićevog dobročinstva, Titovi šumski zločinci su u Slunju, 14.studenoga, rafalima iz strojnica prisili majke s dječicom na grudima i u skutima da skaču smosta u nabujalu rijeku Koranu i svi su se ugušili. Točan broj se ne zna, a računa se da su

četnikopartizani umorili tada utapanjem 50-60 mladih hrvatskih majka i još više nevinedječice uz njih. Na tom mjestu bi trebalo podići spomenobilježje umorenim hrvatskim

Page 2: Reflexi na Juru Francetića

8/3/2019 Reflexi na Juru Francetića

http://slidepdf.com/reader/full/reflexi-na-juru-francetica 2/6

majkama i hrvatskoj dječici, da pokoljenja vide, kakovim su se metodama služili Titovi partizanočetnici.

Posinak Jure Francetića je bio SrbinPiše: Juraj Matijević

Godine 1942. dogodio se pokolj nad pravoslavnim življem u općini Vareš: u selima Brgule,Žižci i Šikulje pobijeno je oko 320 ljudi. U to je vrijeme Jure Francetić, po činu bojnik, biostacioniran u Sarajevu. Kad je čuo za pokolj, sa svojom je bojnom žurno došao na područjeopćine Vareš. Dočekalo ga je dvadesetak žena, uplakanih i u crnini. Pitao ih je, znaju li tko je

 počinio pokolj, jer da će on počinitelje kazniti. Žene se rekle, da su za vrijeme pokolja čuledozivanje katoličkim imenima. No, ustanovilo se da su pokolj počinili Muslimani iz okolnihsela. Pravoslavni su se za pokolj osvetili, pobivši dogodine sve muškarce i žene starije odčetrnaest godina u obližnjemu hrvatskome katoličkom selu Mir.

 No, te 1942., istražujući okolnosti pokolja Srba, Francetić je dao nalog da se pregledajutjelesa, ne bi li se našlo koga komu se još može pomoći. Među mrtvacima su našli živog

dječaka. Na upit kako se zove, mali je odgovorio da mu je ime Sreto Gorančić. Pobijena mu jecijela obitelj, ali majčina tijela tu nije bilo.

Vidjevši da je dječačić ostao bez igdje ikoga, Francetić ga odluči posiniti. Poveo ga je uZagreb i Sreto je počeo živjeti s njim i njegovom suprugom. Nažalost, malo nakon toga zbilase zrakoplovna nesreća u Slunju, nakon koje je Francetić mučenički ubijen. Mali je Sretonastavio živjeti s pomajkom sve do 1957.

Sretina je majka ipak preživjela onaj strahoviti pokolj, te se sklonila u šumu. Nakon rata senastavila raspitivati za svoga sina i konačno ga uz pomoć Crvenoga križa i našla. Sreto se smajkom vratio u rodno selo Brgule. U Zagrebu je bio maturirao vrlo dobrim uspjehom i kanio

 je ići na sveučilište. Povratak u Bosnu poremetio je ove planove. Sreto se prijavio uredu zazapošljavanje, ne bi li prehranio sebe i siromašnu majku. Dobio je posao na velikoj žičari urudniku. Poslovođa ga je uputio u treću, noćnu smjenu, u kojoj sam i ja radio. Tu smo seupoznali. Primijetio sam da taj novi zaposlenik govori kajkavski, što je za Bosnu posveneuobičajeno. Kad smo se malo zbližili, ispripovjedio mi je svoj teški i zanimljivi životni put.U zadnjemu razgovoru koji sam s njim vodio, rekao mi je da je pogriješio što je napustioZagreb. Pomajka da mu je bila kao prava mati, a da je mogao i školovanje nastaviti. Umjestotoga, vratio se u Bosnu u kojoj ga mnogi susjedi nazivaju ustašom. Francetiću je ostao trajnozahvalan...Jedan od brojnih dokaza kako je bio plemenit Jure Francetić, kad je odlučio usvojiti srbsko

dijete.Jure Francetić je bio poznat kao veliki čovjekoljub

 Nije Jure Francetić štedio, čuvao i spašavao samo živote ljudi i djece s obadvije zaraćenestrane, nego je štitio i narodnu imovinu, obiteljske kuće. Prije svakog ratnog okršaja Francetić

  je običavao održati savjetodavni govor svojim vojnicima o ponašanju prema svemuneprijateljskome. Ništa se nije smjelo namjerno uništavati:"Sve je to naše i od naših ljudi, koje je nemili rat reazbacao na razne strane"!

Poznata je Francetićeva kazna ukorom jednog njegovog hrvatskog vojnika, koji je posegnuoza jabukama u voćaru, u kojem se je ratovalo:

"Oni su naši neprijatelji, ali jabuke su njihove!"

Slunjski mladići u Francetićevoj vojnici

2

Page 3: Reflexi na Juru Francetića

8/3/2019 Reflexi na Juru Francetića

http://slidepdf.com/reader/full/reflexi-na-juru-francetica 3/6

U Francetićevoj Crnoj legiji je vojevao među prvima vod slunjskih mladića, hrabrih ustaša,koji su već u lipnju 1941. protjerali iz Slunja talijanske berseliere. Spomenut ću ih

  prezimenom, da ne pobuđujem žalost za poginulima, kod njihovih najbližih (abecedno):Barić, Blašković, Bogović, Božičević, Bunčić, Cindrić, Flanjak, Gračan, Grdić, Gržan,Hazler, Holjevac, Ivšić, Jareb, Jurašin, Jurčić, Katić, Kovačević, Kuterovac, Lalić, Lesar,

Lukač, Magdić, Močilac, Modrušan, Neralić, Obajdin, Pavlešić, Pavlić, Peričić, Požega,Radočaj, Samson, Skukan, Sminderovac, Štefanac, Turkalj, Vrančić, Vučeta, Zmajlović,Žalac, Živčić...Iz nekih prezimena bilo je po dvojica pa čak i trojica braće. Jedan od hrabrih (I.L.) bio jestrojničar i junački je poginuo na crkvenom tornju u Srebrenici.

 Neki od momaka iz spmenutih prezimena dolazili su na nagradni dopust u Slunj. Izgledali susvojim stasom, ponosnim držanjem, uzornim ponašanjem hrvatskog vojnika i muškimodlikama u prekrasnim crnim odorama kao najljepši ljudi ovog svijeta. Mi nešto mlađi,njihovi rođaci, susjedi pa i braća okupljali smo se oko njih i slušali svaku riječ, koju suizgovorili. To je za knjigu, a ne za ovako kratki osvrt pa ću ponoviti samo par rečenica iz

sjećanja:

"Četnici, Talijani i komunistički zločinci su bježali glavom bez obzira, gdje god smo se pojavili. Pojava ustaša za njih je bio smrtni strah. Nismo ih mogli u njihovom bijegu stići niti pogoditi svakoga iz puške. Zato je naš bojnik Jure Francetić zamolio Poglavnika da nam pošalje strojnice. Dobili smo ih, što smo pobjedama i pjemom zahvaljivali:'Jure vodi svoje bojne i na njima puške strojne!..."

Jedan od braće Blaškovića govorio je nama mlađima, dakako članovima Hrvatske ustaškemladeži u Slunju o borbama za granicu na rijeci Drini:"Tu su bile stacionirane i dobro utvrđene tisuće četnika Draže Mihailovića. Strašni su bili smrtvačkim oznakama na kapama. Izgledali su gore, sotonskije i nakaznije, nego plašila protiv

 jazavaca i vukova, koje mi stavljamo u Polju i Grabarju.

Četnike su pomagali Talijani: oružjem, strjeljivom i čak vojnim jedinicama, ali Talijani nisu bili nikakvi vojnici. Zarobljeni su smrdili na drek jer su od straha napunili gaće. Odmah smoih najurili k njihovima u bazu, da nam ne smrde uz nas. Nismo ih niti razoružavli... Dok smoratovali čitava bojišnica je bila zaglušena pucnjavom i talijanskom drekom i plačem: 'Ajuto...mama mia...! (U pomoć - majko moja...!).

Uz četnike su bili protuhrvatski komunistički izrodi, među kojima je bilo i hrvatskog odpada.

 Navodno je Hrvat i nekakvi njihov maršal Tito, ali taj je poznat po bijegu i nikad ga nismomogli stići. Zvali smo ga brzobježnom kukavicom.Dogovorili smo se za odlučujući boj da ih sve protjeramo i postavimo hrvatsku povijestnugranicu na rijeci Drini. U Crnoj legiji bilo je dosta Hrvata muslimanske vjere, koji su se kaolavovi borili za spas svoga zavičajaJuriš na Drinu nam je uspio. U tom boju su se napose istakli odličnom ratnom taktikom Jurei Boban pa smo im spjevali pjevali pjesmu:'Evo zore, evo dana, evo Jure i Bogana...

Četnicima smo pjevali:"Bježali su preko Drine, plivali su kao svinje..."

Evo još samo jednog sjećanja iz zanimljivih razgovora slunjskih mladića iz Crne legije. Jedanod njih. Mislim da je taj bio iz roda Skukan. Nije bio previše govorljiv pa je stalno ponavljao:

3

Page 4: Reflexi na Juru Francetića

8/3/2019 Reflexi na Juru Francetića

http://slidepdf.com/reader/full/reflexi-na-juru-francetica 4/6

"Kad smo osvojili Drinu, naš zapovjednik Jure Francetić je natočio čuturicu drinske vode i poslao je na dar poglavniku Dr. Anti Paveliću!"

Svi slunjski mladići iz prve ustaške jedinice su poginuliSvi slunjski mladići, bojovnici u hrabroj i najopjevanijoj jedinici Hrvatske domovinske vojske

"Crnoj legiji" su borbenim redovima položili svoje živote na najsvetiji Oltar HrvatskeDomovine i jedino, što sam mogao podigao sam im spomenik u Slunju, na kojem piše:"U čast i slavu svima Hrvatskim vojnicima, koji su položili svoje živote za domovinuHrvatsku! S nama ste!Uz ovaj spomenik inicijativom Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran - ogranak Slunjkoju su prihvatili svi domorodni Hrvati Dekanata slunjskog, podignuto je oko 30 spomenkriževa palim Hrvatskim vojnicima za domovinu Hrvatsku - ustašama i domobranima. Uznjih se vije Hrvatski stijeg, a prolaznici kleknu i pomole se za duše njihove, uz izgovor: "Bogvam dušu pomiluj! S nama ste!"

Samo domobrani i ustaše su se borile za državu Hrvatsku i spašavale Hrvatski narod

Ovdje treba reći ono najvažnije: Sve vojske, koje su se u Drugome svjetkom ratu kretale ponašem tlu rušile su državu Hrvatsku, borile su se protiv nje, pljačkale i razarale hrvatskuimovinu i ubijale Hrvatski narod. Jedina Hrvatska domovinska vojska - domobrani i ustaše suse borile za državu Hrvatsku i spas Hrvatskoga naroda. Pritom nisu tražili ni plaću ni

 privilegije niti bilo kakove povlastice, nego su svojim životima plaćali ono zašto su senesebično, dostojanstveno i hrabro borili - za svoj Hrvatski narod i njegovu domovinu -državu Hrvatsku.

Hrvatski neokomunisti i izrodi ruše umjesto da grade spomenike Juri FrancetićuU svakome hrvatskome gradu bi jedan trg ili jedna ulica trebala nositi ime viteza JureFrancetića, a veličanstveni spomenici, dolični hrabrosti i vrlinama hrvatskog častnika trebali

 bi skretati pozornost na sebe barem u Zagrebu, u zavičajnom Otočcu i u Slunju, gdje jenestertnim slučajem tragičnmo završio svoj mladi život s navršenih 30 godina (1912-1942).

Skupljajmo mišljenja suvremenih Hrvata o Juri FrancetićuPisatelj ovih redaka, koji je i osobno služio svojoj domovini Hrvatskoj kao pitomac Doknadnedočastničke škole Hrvatske ustaške mladeži, pod zapovjedništvom bojnika Stipe Šaravenje (uKarlovcu) ima dosta bogatu zbirku raznih odjeka, mišljenja, pohvala, sućutnica, zahvala idrugih vrednovanja hrvatskog viteza Jure Francetića.Ovdje ću za početak objaviti reflexe na članak o Juri Francetiću objavljen na PortaluDragovoljca:

+2#7hrvatski-otpor2011-12-30 12:27Citat Jasna:Jure Francetić bio je hrabar i častan vojnik, iskreni domoljub i borac za Hrvatsku. Njegovavojnička čast i hrabrost okaljani su izdajničkom politikom ljudi kojima je vjerovao.

 Nažalost takvih junaka imamo i nakon ovog rata. Sad se već progone ljudi zbog postavljanjaslike dvojice generala, što li će tek biti za 50 godina?

Ma i za manje od 50 godina, u školama će se učit da su Gotovina i Markač bili veliki zločinci,koljači kao i Francetić, naši naraštaji će se prepirati tko su i što su bili jer se opet neće znat

 prava istina!

Citat+3#6hrvatski-otpor2011-12-30 12:24

4

Page 5: Reflexi na Juru Francetića

8/3/2019 Reflexi na Juru Francetića

http://slidepdf.com/reader/full/reflexi-na-juru-francetica 5/6

Jure i Boban su obranili 5 hrvatskih gradova u BiH od četničkog pokolja, jedni od najvećih junaka i domoljuba u hrvatskoj povijesti:TO JE ČINJENICACitat+7#5Jasna2011-12-30 07:02Jure Francetić bio je hrabar i častan vojnik, iskreni domoljub i borac za Hrvatsku. Njegova

vojnička čast i hrabrost okaljani su izdajničkom politikom ljudi kojima je vjerovao. Nažalost takvih junaka imamo i nakon ovog rata. Sad se već progone ljudi zbog postavljanjaslike dvojice generala, što li će tek biti za 50 godina?Citat+5#4Mate2011-12-29 23:05

 Nijedan narod u svijetu i povijesti ljudskoj nije tolike junake izrodio da je čak i suvišno ikoga poimence izdvajati već je dosta reći i HRVAT!!! .. počnimo od toga .. svima u slavu .. imrtvima i živima ..Citat+5#3Grom2011-12-29 22:43Demografski, prije i poslije drugog svjetskog rata, hrvatski narod je jedini bio u minusu.

Citat+12#2stari kapetan2011-12-29 18:36

 ja smatram da je dobar dio Hrvata znao da ne samo da moraju s nekim ući u savezništvo nesamo ako misle imat Hrvatsku nego ako uopće računaju preživjet rat.A prirodni izbor su Mađari, Austrijanci , s kojima smo stoljećima već bili saveznici i protivTuraka..Kako su nas strani utjecaji i izdajničke struje 1918. bacile u SHS, pod izlikom slobode odMađara, nezadovoljstvo je eksplodiralo, onda su svi znali što smo izgubili - JOŠSAMOSTALNOSTI, veći jaram..Drugi svjetski rat (koji je bio nastavak prvog) je bio prilika za ispravljanje te neprežaljenegreške.

Stoga nije čudno da su dočekali Njemce kao saveznike (koji su vodili osovinu)------------Poprilično je naivno i lukavno-demagoški reći da je NDH bila Njemački poltron.

Pa i Austrija i ostale članice osovine nisu imale luksuz samostalnosti karakterističan zavremena mira.

Berlin je donosio odluke, TO VRIJEDI ZA SVIH, inači bi imali srednju Europu u rasulu.Pa čak i danas, zar mislite da smo samostalni? da naši političari mogu sve ako nam je unarodnom interesu? Anglo-struje su tako jake, da bi nas sutra dočekale njihove glave na

 pladnju, bili bi prozvani "diktatori" i "fašisti" i koješta. _______ 

A to da su Njemci htjeli "cijelu Jugoslaviju" teško mi je vjerovat da su bili tako naivni, kao da je to jedno meso, a ne ćušpajz više naroda.

Oni su nas koristili i mi njih, to je istina. Tko je koga više, oni nas svemu sudeći pošto su

došli s više pozicije moći.

Ali da smo bili bez saveznika, ne bi mi imali NIŠTA, ne bi bilo ni mrtvog slova od želje da se

5

Page 6: Reflexi na Juru Francetića

8/3/2019 Reflexi na Juru Francetića

http://slidepdf.com/reader/full/reflexi-na-juru-francetica 6/6

ostvari Hrvatska.

Da nije bilo NDH....Gdje bi mi sad bili? istrjebljeni, tko zna.Citat

+17#1stari kapetan2011-12-29 17:53"Vitez Jure Francetić ide u red najvećih hrvatskih junaka."

 Neka mu laka Hrvatska zemlja.

Zna se koji su oni koji žele da ga se okalja i zaboravi.

Žalosno je koliko se naivnih Hrvata srami svoje prošlosti.

Multi-milijardski propagandni apart je uništio jedinstvo Hrvata. Samo su nam ostale sebičnematerijalne ambicije.

 ____ 

A BILI SMO I OSTALI - MORALNI POBJEDNICI.

 Netko mora prenijeti istinu na nove generacije.

UČINITE TO ! Više svjetla na cijelu priču. __ Još tekstova. kakav god da je ja ću razmotriti od čovjeka koji je disao u tim vremenima.

Priredio nešto osobno, nešto posuđenoga, nešto prenijetoga iz Dragovoljca pa svimazahvaljujem jer na taj način skidamo lažnu klevetu s izvanrednog hrvatskog junaka i još

 boljega domoljubnog ratnika - hrvatskog viteza Jure Francetića. S nama je!!!

Dragan Hazler - častnik HV u pričuvi, u službi domovini HrvatskojBasel/Slunj i Hrvatska u srcu i mislima, 31. prosinca 2011.

Svima ljubiteljima domovine - države Hrvatske ma gdjhe bili želim svako dobro u 2012.godini i svima iza nje! D.H.

6