SVEUĈILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

Monika Prgomet

RAZVOJNA OBILJEŢJA BRAZILA I ARGENTINE

2001.-2010.

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

1

SVEUĈILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

Monika Prgomet

RAZVOJNA OBILJEŢJA BRAZILA I ARGENTINE

2001.-2010.

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Ekonomika razvoja

Mentor: Red.prof.dr.sc. Nada Karaman Aksentijević

Student: Monika Prgomet

JMBG: 0081102885

Rijeka, travanj 2013.

2

SADRŢAJ

1. UVOD ……………………………………………………………………………………..3

1.1. Problem istraţivanja…………………………………………………………………...4

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze…………………………………………………...4

1.3. Svrha i ciljevi istraţivanja……………………………………………………………..4

1.4. Znanstvene metode……………………………………………………………………4

1.5. Struktura rada………………………………………………………………………….4

2. EKONOMSKI RAZVOJ I NJEGOVO MJERENJE………………………………...…….6

2.1. Poimanje rasta i razvoja……………………………………………………………….6

2.2. Pokazatelji ekonomskog razvoja………………...…………………………………….8

2.3. Znaĉaj znanstveno-tehnološkog napretka za gospodarski razvoj……………..……..11

2.4. Utjecaj globalizacije na rast i razvoj…………………………………………………13

3. RAZVOJNA OBILJEŢJA BRAZILA I ARGENTINE ……………………………...…..15

3.1. BRAZIL……………………………………………………………………………...15

3.1.1. Povijest Brazila ………………………………………………………………16

3.1.2. Zemljopisne karakteristike……………………………………………….…...19

3.1.3. Stanovništvo…………..……………………………………………………....20

3.1.4. Kretanje makroekonomskih pokazatelja……………………………………...22

3.1.5. Strukturna obiljeţja gospodarstva…………………………………………….31

3.2. ARGENTINA…...…………………………………………………………………...37

3.2.1. Povijest Argentine…………………………………………………………….38

3.2.2. Zemljopisne karakteristike…………………………………………………....40

3.2.3. Stanovništvo…………………………………………………………………..42

3.2.4. Kretanje makroekonomskih pokazatelja……………………………………...44

3.2.5. Strukturna obiljeţja gospodarstva…………………………………………….53

4. MOGUĆNOSTI RAZVOJA BRAZILA I ARGENTINE U BUDUĆNOSTI …………...60

5. ZAKLJUĈAK…………………………………………………………………………….64

LITERATURA………………………………………………………………………………..64

3

1. UVOD

Ekonomski razvoj kompleksan je i multidimenzionalan pojam koji već dugi niz godina

privlaĉi paţnju ne samo znanstvenika najrazliĉitijeg profesionalnog usmjerenja (ekonomista,

sociologa, politologa i dr.), već i politiĉara, javnih sluţbenika, gospodarstvenika, zaposlenika,

a naposljetku i graĊana.

Kompleksnost ekonomskog razvoja proizlazi iz nemogućnosti jednoznaĉnog definiranja

samog pojma. Naime, razvoj pretpostavlja, u svojoj suštini, poboljšanje i napredak, ali ne

samo odreĊenih pojedinaca, grupe ljudi, poduzeća ili organizacija, već poboljšanje i napredak

za sve ljude koji ţive na nekom podruĉju.

Iako je rijeĉ o ekonomskom razvoju, razvoj se ne prati iskljuĉivo ekonomskom dimenzijom –

ekonomska dimenzija mjerena stopom rasta bruto domaćeg proizvoda ukupno ili po

stanovniku je vaţna, ali nije odrţiva ako se primat ekonomske efikasnosti izdiţe iznad

socijalne, ekološke, etiĉke ili neke druge dimenzije. Razvoj je multidimenzionalni proces –

poboljšanje ţivotnog standarda, tj. ekonomske dimenzije, treba biti praćeno kontinuiranim

poboljšanjem ukupne kvalitete ţivota svih ljudi i to u sferi: a) povećanja razina (potrošnje,

dohotka i sl.); b) kreiranja uvjeta koji podrţavaju rast ljudskog samopoštovanja i samorazvoja

etabliranjem društvenog, politiĉkog i ekonomskog sustava te institucija koje promoviraju

ljudski dignitet i poštovanje); c) povećanja ljudskih prava i slobode izbora širenjem

alternativnih mogućnosti izbora.

Ekonomski razvoj na razini drţave ostvaruje se poticanjem razvoja na regionalnoj i lokalnoj

razini, tj. poticanjem ulaganja, inovacija, unaprjeĊenja znanja i vještina, efikasnosti i

konkurentnosti. Stoga su regionalni i lokalni ekonomski razvoj u središtu interesa, kako

zemalja Europske unije tako i ostalih razvijenih zapadnih zemalja.

U radu će se posebna pozornost dati ĉimbenicima koji utjeĉu na ekonomski rast i razvoj

Brazila i Argentine. Ekonomski rast i razvoj Brazila i Argentine ocijenit će se analizom

makroekonomskih pokazatelja, ali i utjecajem povijesti, reljefa, klime i stanovništva koji

imaju vrlo bitnu ulogu.

4

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŢIVANJA

Problem istraţivanja je utjecaj ekonomskog rasta i razvoja na cjelokupno gospodarstvo i

problematiku i sama problematika usporenog rasta na ţivotni standard Argentine i Brazila.

Predmet istraţivanja je utjecaj ĉimbenika ekonomskog rasta, tj. prirodnih bogatstava,

tehnološkog napretka, akumulacije kapitala na ukupan rast Brazila i Argentine.

1.2. ZNANSTVENA HIPOTEZA

Imajući na umu kompleksnost problema i predmeta istraţivanja postavljena je temeljna

znanstvena hipoteza: zemlja moţe svojom razvojnom politikom utjecati na ekonomski rast i

razvoj u duţem vremenskom razdoblju.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŢIVANJA

Svrha istraţivanja je identificirati sve relevantne znaĉajke ekonomskog rasta i ekonomskog

razvoja na primjeru Brazila i Argentine. Cilj rada je istraţiti i ocijeniti razvojna obiljeţja

Brazila i Argentine u razdoblju 2001.-2010.

1.4. ZNANSTVENE METODE

Pri istraţivanju i formuliranju rezultata istraţivanja tematike koja je prikazana u ovom radu u

odgovarajućim kombinacijama korištene su ove znanstvene metode:

- metoda kompilacije (kojom su iskorištene postojeće spoznaje),

- metoda komparacije (kojom se usporeĊuju postojeće znanstvene spoznaje i ĉinjenice s

predmetnog podruĉja te podaci dobiveni istraţivanjem),

- metode analize i sinteze (kojima se u skladu s prikupljenim informacijama i podatcima

predlaţu optimalna rješenja) i

- metoda sistematskog pristupa.

1.5. STRUKTURA DIPLOMSKOG RADA

Sukladno metodologiji izrade rada, diplomski rad s naslovom Razvojna obilježja Brazila i

Argentine sastoji se od pet meĊusobno povezanih dijelova.

5

U prvom dijelu, tj. u UVODU je postavljena problematika istraţivanja, definirani su svrha i

cilj istraţivanja, opisan je metodološki pristup (metode koje će se koristiti pri izradi), te

izloţena struktura (kompozicija) rada.

RAZVOJ I NJEGOVO MJERENJE naziv je drugog poglavlja u kojemu će se definirati

pojmovi ekonomskog rasta i ekonomskog razvoja i razliku meĊu njima, objasniti pokazatelji

razvoja, znaĉaj znanstveno-tehnološkog napretka kao bitnog ĉimbenika za napredak

gospodarstva, kao i utjecaj globalizacije.

Naslov trećeg poglavlja je RAZVOJNA OBILJEŢJA BRAZILA I ARGENTINE koje

detaljnije razraĊuje najvaţnija obiljeţja povijesti, zemljopisnih karakteristika, stanovništva,

gospodarstva i makroekonomskih pokazatelja Brazila i Argentine.

O mogućnostima razvoja u budućnosti govori se u ĉetvrtom poglavlju koje ima naslov

MOGUĆNOSTI RAZVOJA ARGENTINE I BRAZILA U BUDUĆNOSTI.

Peti dio, ZAKLJUĈAK saţima najvaţnije ĉinjenice o gospodarskom razvoju Brazila i

Argentine koje su spomenute u ovom radu.

6

2. EKONOMSKI RAZVOJ I NJEGOVO MJERENJE

Teorije razvoja, kao i ekonomija razvoja javljaju se nakon II. svjetskog rata i povezane su s

politiĉkim projektom razvijanja siromašnih zemalja. Krajem 70-ih godina 20. stoljeća ti se

teorijski doprinosi svjetskom razvoju gube pred dominacijom i implementacijom neoklasiĉne

teorije ekonomskog rasta.

2.1. POIMANJE RASTA I RAZVOJA

Rast i razvoj nisu identiĉni pojmovi, iako su se dugi niz godina smatrali jednakima.

Ekonomski razvoj ukljuĉuje rast, ali i puno više od toga. Naime, osim rasta proizvodnje dolazi

i do promjena u strukturi proizvodnje.

Prouĉavanje ekonomskog razvoja je jedna od najnovijih, najuzbudljivijih i najizazovnijih

grana širih disciplina ekonomije i politiĉke ekonomije. Mada se moţe reći da je Adam Smith

bio prvi „ekonomist razvoja“ i da je njegovo djelo Wealth of Nations (Bogatstvo nacija) 1776.

godine bilo prva rasprava o ekonomskom razvoju, sistematsko prouĉavanje problema i

procesa ekonomskog razvoja u Africi, Aziji i Latinskoj Americi pojavilo se tek u posljednjih

pet desetljeća (Todaro, Smith, 2006., p.7).

U strogo ekonomskim kategorijama pod razvojem se tradicionalno podrazumijeva sposobnost

ekonomije jedne zemlje ĉija je poĉetna ekonomska situacija dugo bila, manje ili više, statiĉna

da generira i odrţi godišnji rast svoga bruto nacionalnog dohotka (GNI) po stopi od 5% do

7%, ili više (Todaro, Smith, 2006., p. 14.).

Razvoj u svim društvima mora imati ova tri cilja (Todaro, Smith, 2006., p.21.) :

• povećati raspoloţivost i proširiti raspodjelu osnovnih dobara za egzistenciju

• povećati nivo kvalitete ţivota

• proširiti opseg ekonomskih i socijalnih izbora koji stoje na raspolaganju pojedinim

zemljama.

Zajedniĉki alternativni ekonomski indeks razvoja koristi stope razvoja dohotka po glavi

stanovnika (per capita) kako bi se uzela u obzir sposobnost zemlje da širi svoj output po stopi

7

brţoj od stope porasta stanovništva. Nivoi i stopa rasta „realnog“ bruto nacionalnog dohotka

po stanovniku (monetarni rast GNI-a per capita minus stopa inflacije) normalno se uzimaju za

mjerenje općeg ekonomskog blagostanja stanovništva – koliko su realne robe i usluge

dostupne prosjeĉnom graĊaninu za potrošnju i investicije.

Ekonomski razvoj je u prošlosti tipiĉno bio promatran i u kategorijama planirane promjene

strukture proizvodnje i zaposlenja, s tim da udio poljoprivrede i u jednom i u drugom opada,

dok proizvodne i usluţne industrije rastu. Razvojne strategije su, stoga, obiĉno usmjerene na

brzu industrijalizaciju, ĉesto o trošku poljoprivrede i ruralnog razvoja (Todaro, Smith, 2006.,

p.15).

Pod ekonomskim (gospodarskim) rastom se podrazumijeva porast proizvodnje, proizvodnih

kapaciteta i svih drugih sastavnica jednog gospodarstva. Ekonomski rast je porast ukupnog

outputa gospodarstva. Do rasta gospodarstva dolazi zbog rasta radne snage ili kapitalnih

dobara, tehnologije i proizvodnosti po radniku (http://hr.wikipedia.org/wiki/Ekonomski_rast).

U osnovici vezan je uz ekonomsku strukturu, ekonomski sustav i ekonomsku politiku

(www.poslovni.hr/98976.aspx).

Pod ekonomskim rastom smatra se povećanje potencijalnog bruto domaćeg proizvoda ili

proizvodnje neke zemlje. Bitne su dugoroĉno ostvarene prosjeĉne stope rasta bruto domaćeg

proizvoda. Vaţan indikator ekonomske razvijenosti je i BDP po stanovniku. Ekonomski rast

je osnovica za rast ţivotnog standarda, tj. za bolje zadovoljenje materijalnih potreba ljudi.

Jedna od najjednostavnijih definicija ekonomskog razvoja je ona prema kojoj razvoj, osim

povećanja obujma materijalne proizvodnje, podrazumijeva i promjene u gospodarskoj

strukturi što onda utjeĉe i na promjene ţivotnih stilova i kvalitete ţivota.

Ekonomski teoretiĉari koriste i kategoriju društveno-ekonomski razvoj koja je po svom

sadrţaju sloţenija od kategorije ekonomski razvoj. Osim promjena u obujmu i strukturi

proizvodnje, odnosi se i na promjene u odnosima izmeĊu ljudi u ţivotu društva – ukljuĉuje

ukupne procese demokratizacije društva, ekonomske i politiĉke.

Tijekom 70-ih godina 20. stoljeća ekonomski razvoj se poĉinje redefinirati u kategorijama

smanjenja ili eliminacije siromaštva, tj. nejednakosti u kontekstu rastuće ekonomije (Todaro,

Smith, 2006., p.15.).

8

Svjetska banka koja je tijekom 80-ih godina zagovarala ekonomski rast kao cilj razvoja

pridruţila se grupi promatraĉa koji su zauzeli jedno šire gledište, tvrdeći da se razvoj mora

promatrati kao višedimenzionalni proces koji ukljuĉuje krupne promjene društvenih struktura,

stavova ljudi te institucija drţave, kao i ubrzanje ekonomskog rasta, smanjenje nejednakosti i

ukidanja siromaštva. On, u svojoj suštini, mora predstavljati cijeli taj paket promjena kojim se

cjelokupan društveni sistem, prilagoĊen raznim osnovnim potrebama i ţeljama pojedinaca i

društvenih grupa unutar sistema, odmiĉe od uvjeta ţivota koji se smatraju materijalno i

duhovno boljim. Nitko nije tako dobro identificirao ĉovjekove ciljeve ekonomskog razvoja

kao Amartya Sen, vjerojatno vodeći mislilac na polju znaĉenja i suštine razvoja (Todaro,

Smith, 2006., p.16.). Razvoj je fiziĉka realnost, ali i stanje duha u kojem je društvo, nekom

kombinacijom društvenih, ekonomskih i institucionalnih procesa, osiguralo sredstva za

postizanje boljeg ţivota.

Ekonomski rast i razvoj nisu istoznaĉnice. Rast je osnovica za razvoj, ali ne mora uvijek

rezultirati razvojem. Kod rasta, ekonomiste zanima dogaĊa li se porast materijalnih dobara i

usluga u nekom društvu (BDP, BDP po stanovniku). Ekonomski razvoj, kako smo vidjeli,

ukljuĉuje promjenu gospodarske strukture društva. On podrazumijeva rast materijalne

proizvodnje, ali pretpostavlja i poboljšanje općih uvjeta i kvalitete ţivota većine ljudi.

2.2. POKAZATELJI EKONOMSKOG RAZVOJA

Pod razvojem se podrazumijeva sposobnost ekonomije zemlje da stvara i odrţi godišnji rast

svog bruto nacionalnog dohotka (GNI) po stopi od 5% - 7% i više. Zajedniĉki alternativni

ekonomski indeks razvoja koristi stope razvoja dohotka po glavi stanovnika (per capita) kako

bi se uzeli u obzir i sposobnost zemlje da širi svoj output po stopi brţoj od stope porasta

stanovništva. Nivoi i stopa rasta „realnog“ BNP-a po stanovniku (monetarni rast BNP-a po

stanovniku minus stopa inflacije) normalno se uzimaju za mjerenje općeg ekonomskog

blagostanja stanovništva – koliko su realne robe i usluge dostupne prosjeĉnom graĊaninu za

potrošnju i investicije. S nekoliko izuzetaka, kao što su ciklusi politike razvoja tijekom 70-ih,

razvoj je donedavno gotovo uvijek promatran kao ekonomski fenomen u kojem se brzo

povećanje u općem i po stanovniku rastu BNP-a „pomalo dodaje“ masama u obliku

zaposlenja i drugih ekonomskih prilika, ili se stvaraju neophodni uvjeti za širu raspodjelu

9

ekonomskih i socijalnih koristi od razvoja. Problemi siromaštva, diskriminacije,

nezaposlenosti i raspodjele prihoda bili su od sekundarnog znaĉaja u odnosu na „postizanje

rasta“ (Todaro, Smith, 2006., p.15).

Ekonomski razvoj, kao i mnoge druge ekonomske pojave, imaju odreĊene pokazatelje,

odnosno indikatore pomoću kojih se prate promjene vezane uz tu pojavu. Pokazatelji

ekonomskog razvoja sluţe kao putokazi na osnovu kojih se donose zakljuĉci i odluke koje

jednu zemlju trebaju dovesti do ostvarenja navedenih ciljeva ekonomskog razvoja, odnosno

blagostanja. Postoje ĉetiri osnovne grupe pokazatelja ekonomskog razvoja (Sarić, 2011., p.1.

http://www.scribd.com/doc/73444464/SB-i-Ekonomski-Razvoj):

• Naturalno izraţeni pokazatelji - pokazatelji za iskazivanje i usporeĊivanje dostignute razine

poljoprivrednog, privrednog i industrijskog razvoja pojedinih zemalja po nekim znaĉajnijim

vrstama proizvoda (mlijeko, meso, nafta, elektriĉna energija, ugljen, ĉelik ...) iskazano po

glavi stanovnika.

• Ekonomsko-socijalni pokazatelji – smatraju se sve snaţnijom kategorijom pokazatelja

dostignutog nivoa razvoja, jer direktno ili indirektno odraţavaju razinu ostvarene dobrobiti i

promjene u ostvarenoj dobrobiti.

• Znanstveno-tehnološki pokazatelji - pokazatelji razvoja znanosti i tehnologije. U novije

vrijeme ovaj faktor sve jaĉe oblikuje dinamiku ekonomskog razvoja što potvrĊuje ĉinjenica da

danas ekonomski najrazvijenije zemlje svijeta imaju i najrazvijeniju tehnologiju i njihovu

primjenu.

• Vrijednosno izraţeni pokazatelji - govore o financijskim iznosima makroekonomskih

agregata, tj. zasnovani su na ostvarenom outputu. U ovu skupinu pokazatelja spadaju bruto

domaći proizvod, bruto nacionalni proizvod, bruto nacionalni dohodak, nacionalni dohodak

po stanovniku, nacionalni dohodak po zaposleniku, nacionalni dohodak po satu, štednja

(akumulacija) po stanovniku, akumulacija po radniku, stope promjena u nacionalnom

proizvodu, dohotku i akumulaciji.

Sve navedene skupine pokazatelja bi trebao barem jednom godišnje pratiti drţavni institut za

statistiku ili neka druga institucija tog karaktera zaduţena za statistiĉka mjerenja na razini

drţave. Na taj naĉin, vlade zemalja lakše mogu pratiti kretanje cjelokupnog ekonomskog

razvoja te u skladu s tim prilagoĊavati svoju ekonomsku politiku. Ipak, ove vrste statistiĉkih

praćenja su dosta skupe i zahtijevaju koordinirane sisteme unutar zemalja, što većina njih,

koje bi imale najviše koristi od ove vrste pokazatelja, zapravo nema. Ovu situaciju, na neki

naĉin, ublaţava ĉinjenica da postoji nekoliko meĊunarodnih organizacija koje se bave

10

pitanjima ekonomskog razvoja i koje za svoje potrebe vrše ovakva praćenja i istraţivanja koja

su, uglavnom, javno dostupna. Neke od tih organizacija su Svjetska banka (World Bank),

Ujedinjeni narodi (United Nations), MeĊunarodni monetarni fond (International Monetary

Fund) OECD i sliĉno, koji su i sami kreirali neke od indikatora ekonomskog razvoja.

Postoje i razliĉite metode za kvantitativno odreĊivanje i usporeĊivanje razvoja razliĉitih

zemalja. Kvantitativni pokazatelji su numeriĉki pokazatelji razvoja.

Bruto nacionalni proizvod po glavi stanovnika mjeri vrijednost svih dobara i usluga

proizvedenih u zemlji izuzevši one koje su proizvele strane tvrtke u toj zemlji. Ovaj

pokazatelj se naširoko koristi, ali ima i mnoge probleme. Ne uzima u obzir raspodjelu novca

koja ponekad moţe biti ekstremno nejednaka, kao što je u UAE-u, gdje novac od nafte uzima

bogata elita i koji ne struji u ĉitavoj zemlji. Bruto nacionalni proizvod ne mjeri poboljšava li

proizvedeni novac ljudske ţivote. To je vaţno jer je u mnogim slabije razvijenim zemljama

vidljiv veliki rast u bogatstvu, ali samo maleni rast u sreći. Bruto nacionalni proizvod rijetko

uzima u obzir nesluţbeno gospodarstvo koje ukljuĉuje odrţivu poljoprivredu i poslove na

crno, tj. neplaćene poslove koji su, ĉesto, obilni u slabije razvijenim zemljama. U slabije

razvijenim zemljama skupo je pouzdano prikupiti ove podatke, pa neke vlasti, namjerno ili

nenamjerno, objavljuju nepouzdane vrijednosti BNP-a. On se ĉesto prikazuje u ameriĉkim

dolarima zbog promjenjivih stopa valutne zamjene koja moţe iskriviti pravu vrijednost novca

pa se ĉesto zamjenjuje upotrebom pariteta kupovne moći (PKM) u kojem se izraĉunava

stvarna usporedna kupovna moć novca u zemlji.

Društveni (demografski) pokazatelji ukljuĉuju stopu rodnosti, stopu smrtnosti i stopu

plodnosti.

Zdravstveni pokazatelji ukljuĉuju prehranu (dnevne kalorije, kalorije iz bjelanĉevina,

postotak neishranjenosti), smrtnost dojenĉadi i broj stanovnika na jednog lijeĉnika.

Gospodarski pokazatelji ukljuĉuju stopu nezaposlenosti, potrošnju energije i postotak BNP-

a u primarnim industrijama.

Sloţeni pokazatelji spajaju nekoliko kvantitativnih pokazatelja u jedan oblik te omogućuju

uravnoteţeniji pogled na zemlju. Obiĉno ukljuĉuju jedan gospodarski, jedan zdravstveni i

jedan obrazovni pokazatelj. To su (www.hr.wikipedia.org/wiki/razvojnageografija):

HDI (Indeks ljudskog razvoja) je danas najraširenije korišteni sloţeni pokazatelj. Izraĉun se

vrši za sve zemlje svijeta koje se rangiraju na ljestvici od 0 (najniţi HDI) do 1 (najviši HDI)

uzimajući u obzir pokazatelje kojim se mjeri – duljinu ţivotnog vijeka, obrazovanje (znanje) i

11

kupovnu moć. Zapoĉeli su ga Ujedinjeni narodi 1990. kako bi zamijenili BDP zbog

pouzdanijeg naĉina mjerenja razvoja. Od 2009. zemlje se svrstavaju u ĉetiri skupine

(www.worldbank.com):

zemlje s vrlo visokom razvijenošću ljudskih potencijala (0,9-1)

zemlje s visokom razvijenošću ljudskih potencijala (0,8-0,899)

zemlje srednje razvijenosti ljudskih potencijala (0,5-0,799)

zemlje s niskom razvijenošću ljudskih potencijala (0-0,499).

PQLI (indeks fiziĉke kvalitete ţivota) je preteĉa indeksa ljudskog razvoja koji je koristio

stopu smrtnosti dojenĉadi umjesto BNP-a po glavi stanovnika, a rangirao je zemlje od 0 do

100. Izraĉunava se dodjeljivanjem svakoj zemlji rezultata od 0 do 100 za svaki pokazatelj

usporeĊen s drugim zemljama u svijetu. Prosjek ova tri broja ĉini PQLI zemlje.

HPI (indeks ljudskog siromaštva) koristi se za izraĉunavanje postotka ljudi u zemlji koji

ţive u relativnom siromaštvu. U namjeri da se bolje razluĉi broj ljudi u abnormalno

siromašnim uvjetima ţivota koristi se HPI-1 u zemljama u razvoju, a HPI-2 u razvijenim

zemljama. HPI-1 se izraĉunava na temelju postotka ljudi bez pristupa sigurnoj vodi,

zdravstvenim uslugama i postotku djece mlaĊe od 5 godina koja su pothranjena. HPI-2 se

izraĉunava na temelju postotka ljudi koji ne poţive do 60 godine, stopi funkcionalne

nepismenosti odraslih i postotku ljudi koji ţive ispod 50% srednjeg osobnog raspoloţivog

dohotka.

GDI (indeks razvoja prema rodu) mjeri rodnu jednakost u zemljama u terminima

oĉekivanog trajanja ţivota, stopama pismenosti, pohaĊanju škole i dohotku.

Kvalitativni pokazatelji ukljuĉuju opise uvjeta ţivota i ljudsku jednakost ţivota. Oni su

korisni u analiziranju obiljeţja koji se ne mogu lako pretvoriti u brojeve poput slobode i

sigurnosti.

2.3. ZNAĈAJ ZNANSTVENO-TEHNOLOŠKOG NAPRETKA ZA

GOSPODARSKI RAZVOJ

Zahvaljujući tehnologiji, mijenja se gospodarska aktivnost i gospodarska struktura društva

(Bezić, 2008., p.12). Ekonomski razvoj je oduvijek bio bitno determiniran znanstveno-

tehnološkim razvojem. Tijekom razvoja ljudskog društva mijenjala se uloga znanosti, ali i

uloga ĉovjeka kao glavnog pokretaĉa promjena.

12

Za vrijeme prve znanstveno-tehnološke revolucije, ĉovjek-radnik bio je glavni pokretaĉ

promjene, a za proizvodnju je bilo vaţno iskustvo. Glavna uloga znanosti u tom periodu bila

je analizirati što se dogodilo i kako nešto radi. U vrijeme druge znanstveno-tehnološke

revolucije iskustvo je zamijenjeno znanjem, znanost je pokretaĉ, a nositelj razvoja jest ĉovjek

- struĉnjak. Danas, u periodu treće znanstveno-tehnološke revolucije, za razvoj je kljuĉna

znanost. Ona je predvodnik jer se napredak postiţe na temelju rezultata znanstvenih

istraţivanja. Postignuća treće tehnološke revolucije, tj. inovacije na podruĉju informacijsko

komunikacijskih i proizvodnih tehnologija te prirodnih znanosti, omogućile su i ubrzale

razvoj globalizacije i prijelaz iz tradicionalne ekonomije u “novu“ ekonomiju koja se još i

naziva “ekonomija znanja“ (engl. Knowledge economy) (Sundać, Švast, 2009., p.9-10.).

UvoĊenjem automatike, strojevi poĉinju zamjenjivati ljudski rad pa ĉak i njegovu

inteligenciju.

Razvoj tehnologije ima znaĉajan pozitivan utjecaj na razvoj društva koji ima za cilj dobrobit i

blagostanje. Nasuprot pozitivnim uĉincima, razvoj tehnologije izaziva i odreĊene negativne

uĉinke. Mnogi tehnološki procesi uzrokuju zagaĊenje zraka, vode, izazivaju promjenu

klimatskih prilika i crpljenja prirodnih izvora te na taj naĉin djeluju negativno na društvo.

Rezultati naprednih tehnologija kao što je npr. kloniranje, otvara ĉitav niz novih etiĉkih

pitanja koja se postavljaju pred cjelokupno društvo. Postoje i sociološke zamjerke koje tvrde

da tehnologija otuĊuje ljude i uništava njihovu raznoliku kulturu (Bezić, 2008.,p.13.).

Ulaganje u razvoj tehnologije radi postizanja višeg stupnja gospodarskog rasta bitan je

sastavni dio teorija koje se bave gospodarskim rastom i nacionalnom konkurentnošću.

Postignut je opći dogovor prema kojem su ulaganja u tehnološki razvoj znaĉajna za postizanje

dugoroĉnog gospodarskog rasta, odnosno da tehnološki razvoj omogućuje dugoroĉni

gospodarski rast. On izaziva promjenu ekonomske strukture i odnosa u gospodarstvu, što ima

za posljedicu restrukturiranje postojećih i stvaranje novih industrija. Na makroekonomskoj

razini nova tehnologija, takoĊer, pridonosi akumulaciji kapitala, rastu zaposlenosti i

produktivnosti (Bezić, 2008.,p.21.).

Na razini zemlje tehnološka inovacija je vaţna za društvo i gospodarstvo iz ovih razloga

(Jurić, Negro, 2004., p.4.):

- poboljšava nacionalnu proizvodnost,

- osigurava konkurentsku prednost u meĊunarodnoj trgovini, i

13

- poboljšava kvalitetu ţivota graĊana.

Ţivot svakog ĉovjeka je svakodnevno isprepleten tehnologijom koja se koristi u svim

ljudskim djelatnostima. Budućnost zemlje i njenog gospodarstva da stvara nova radna mjesta

i blagostanje svojim graĊanima, pa i njene pozicije u globalnim gospodarskim odnosima,

ponajprije ovisi o njenoj tehnološkoj snazi. Zato se ne smiju zatvarati oĉi pred realnom

ocjenom i procjenom tehnološke pozicije svakog poduzeća i društva u cjelini te pred

aktualnim tehnološkim napretkom.

2.4. UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA RAST I RAZVOJ

Globalizacija podrazumijeva povećanje meĊunarodne razmjene na trţištima dobara, usluga i

trţištu nekih faktora proizvodnje, ukljuĉujući rast i razvoj poduzeća, vlade, meĊunarodnih

institucija i nevladinih organizacija. Poĉetak globalizacije je teško utvrditi, a najĉešće se

uzimaju sedamdesete godine 19. stoljeća. Globalizacija, iako ne pod tim nazivom, tema je i

klasiĉnih ekonomista poput Adama Smitha, Davida Ricarda, John Stuart Milla i Karla Marxa

(Grgurić, 2004., p.235).

Pod utjecajem procesa globalizacije u posljednjih je nekoliko desetljeća došlo do niza

tehnoloških, gospodarskih, politiĉkih i društvenih promjena. Navedene promjene

preoblikovale su svjetsko gospodarstvo (Sundać, Švast, 2009., p.6.).

Globalizacija oblikuje našu sadašnjicu kao malo koji suvremeni proces. Stoga, ne iznenaĊuje

veliki interes za razluĉivanje utjecaja globalizacije na varijable kao što su rast, nejednakost i

siromaštvo. Neslaganje ekonomista je posljedica velikih problema u razluĉivanju utjecaja

globalizacije na rast, nejednakost i siromaštvo od utjecaja drugih varijabli, kao što su

makroekonomska politika, vladavina prava, geografska obiljeţja i sl. Djelomiĉno slaganje

ekonomista postoji samo u smislu pozitivne veze izmeĊu globalizacije i rasta. Pronalaţenje

veze izmeĊu globalizacije, nejednakosti i siromaštva mnogo je teţe. Razvijeni svijet nosilac je

procesa globalizacije i upravo je on najbolje iskoristio aktualne globalne okolnosti. U

razvijenim zemljama globalizacija pozitivno korelira s rastom.

Globalizaciju kao proces je nemoguće izbjeći, s obzirom na razvijenost visoko sofisticirane

tehnologije, posebno informatiĉke što svijet pretvara u globalno selo - zbliţavanje razliĉitih

14

dijelova svijeta, sa mogućnostima za veći protok i razmjenu pojedinaca i ideja, uzajamno

razumijevanje i prijateljstvo meĊu stanovnicima svijeta, kao i stvaranje globalne civilizacije.

Stvaranje gospodarskih i politiĉkih integracija u uzroĉno-posljediĉnoj je vezi s procesom

globalizacije. Svijet novog tisućljeća oblikuju globalizacija, liberalizacija i tehnološki razvoj.

Brojne ĉinjenice ukazuju kako su od globalizacije najviše profitirale najrazvijenije zemlje,

dok su nerazvijene i one u razvoju tim procesom još više zabaĉene unatrag (npr. već se

dvadeset godina ne smanjuje broj siromašnih). Brojne promjene koje globalizacijski proces

nosi sa sobom donijele su i koristi nerazvijenima i onima u razvoju. Globalizacija dovodi do

stvaranja trgovaĉkih blokova, globalnih tvrtki i globalne ekonomije. Svijet na taj naĉin postaje

jedinstveni sustav, a svjetsko trţište dostupno svima. Ekonomska globalizacija nudi zemljama

širom svijeta mnoge mogućnosti. Zahvaljujući tim mogućnostima, mnoge su zemlje

napredovale od svjetske periferije do vrlo razvijenih jezgri te mogu posluţiti kao dobar

primjer drugim zemljama koje tek kreću u osvajanje trţišta. Cirkulacijom ljudi, roba i

informacija povezuju se regije i ostvaruje interakcija. Dolazi do procesa decentralizacije te

ustupanja moći i samostalnosti drţava nadnacionalnim tijelima. Globalizacija ubrzava te

procese te oblikuje nove uvjete kojima se moraju prilagoditi svi koji ţele uspjeti. S obzirom

da je gotovo 3 milijarde ljudi još uvijek siromašno, moţe se zakljuĉiti kako globalizacijski

proces nije najbolji naĉin rješavanja problema siromaštva, no globalizacija ima više oblika.

Stoga je potrebno pronaći onaj oblik koji će donijeti koristi i onima kojima je ona

najpotrebnija – najsiromašnijima. Globalizacija svakako ima mnogobrojne pozitivne aspekte.

Svijet danas više proizvodi, vanjska trgovina je u porastu, kao i direktna strana ulaganja. Ima

više hrane, ljudi su školovaniji i dulje ţive.

Svi navedeni pokazatelji rasta i razvoja utjeĉu na rast i razvoj svake zemlje. U poglavlju koje

slijedi vidjet će se kakav utjecaj gore navedeni pokazatelji imaju na rast i razvoj Brazila i

Argentine.

15

3. RAZVOJNA OBILJEŢJA BRAZILA I ARGENTINE

Brazil i Argentina su zemlje u Juţnoj Americi, koje su posljednjih godina doţivjele

gospodarski rast. Brazil je oduvijek bio razvijeniji od Argentine, koja je 2002. godine

doţivjela veliku krizu u svom gospodarstvu. U ovom dijelu rada će detaljnije biti analizirani

usponi i padovi obaju gospodarstava.

3.1. BRAZIL

Brazil1 (port.Brasil IPA), sluţbeno Savezna Republika Brazil (port. República Federativa do

Brasil), najveća je drţava u Juţnoj Americi. Zauzima gotovo polovinu juţnoameriĉkog

potkontinenta, sa površinom od 8 514 877 km² i broju stanovnika od 190 732 694. Peta je

najveća zemlja na svijetu, pa ga nazivaju i „kontinentom na kontinentu“. Jedina je drţava

portugalskog govornog podruĉja u Americi i najveća luzofonska zemlja na svijetu. Glavni

grad je Brasilia, a najveći grad São Paulo (Dragomanović, Košta, 1961., p.7.).

Graniĉi sa svim juţnoameriĉkim zemljama osim s Ekvadorom i Ĉileom. Na sjeveru graniĉi s

Venezuelom, Gvajanom, Surinamom i francuskim prekomorskim departmanom Francuskom

Gvajanom, na sjeverozapadu s Kolumbijom, na zapadu s Bolivijom i Peruom, na jugozapadu

s Argentinom i Paragvajom i na jugu s Urugvajom. Morska obala Brazila s Atlantskim

oceanom na istoku, dugaĉka je preko 7491 km. Veliki dio Brazila pripada slivu rijeke

Amazone i prekriven je kišnim šumama. Brazilski teritorij ĉine i brojni arhipelazi kao

Fernando de Noronha, atol Rocas, São Pedro e São Paulo i Trindade and Martim Vaz. Brazil

je bio portugalska kolonija od iskrcavanja Pedra Álvaresa Cabrala godine 1500. do 1815. kada

je uzdignut na ujedinjenu kraljevinu s Portugalom i Algarveom. Kolonijalna povezanost bila

je u stvari prekinuta već 1808. kada je, nakon Napoleonovog upada u Portugal, prijestolnica

portugalskog kraljevstva preseljena iz Lisabona u Rio de Janeiro. Nezavisnost od Portugala

ostvarena je 1822. Isprva nezavisan kao Brazilsko carstvo, Brazil je od 1889. republika,

premda dvodomni parlament, danas zvan kongres, datira iz 1824. kada je usvojen prvi ustav.

Današnji ustav Brazil definira kao saveznu republiku federalnog distrikta s 26 drţava i 5564

gradova.

1 Naziv Brazil potjeĉe od drva „pau brasil“ iz kojeg se preradom dobivala posebna purpurna boja koja je, još

dugo nakon otkrića Brazila, predstavljala njegovu osnovnu izvoznu sirovinu.

16

Brazil ima bruto domaći proizvod 2,5 trilijuna USD u 2011. godini što mu je omogućilo da

prestigne Veliku Britaniju i postane šesta najveća svjetska ekonomija. Jedna je od najbrţe

rastućih velikih svjetskih ekonomija i novih svjetskih gospodarskih sila. Jedan je od osnivaĉa

Ujedinjenih naroda i organizacija G-20, CPLP, Latinske Unije, Organizacije Ibero-ameriĉkih

drţava, Mercosula, Unije juţnoameriĉkih drţava i jedna od zemalja BRIC-a. Brazil je,

takoĊer, dom raznovrsnim divljim ţivotinjama, prirodnim okolišima i velikim prirodnim

resursima u raznim zaštićenim podruĉjima (http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

3.1.1. Povijest Brazila

MeĊu povjesniĉarima vlada mišljenje da su podruĉje današnjeg Brazila polunomadski narodi

naselili 10 000 godina prije prvog iskrcavanja portugalskih istraţivaĉa 22. travnja 1500.

godine, predvoĊeni Pedrom Álvaresom Cabralom. Premda je prvo naselje osnovano 1532.,

stvarna je kolonizacija zapoĉela 1534. kada je kralj Ivan III. teritorij podijelio na 12

nasljednih kapetanija, no takav se aranţman pokazao problematiĉnim te je 1549. upravi cijele

kolonije dodijelio generalnog guvernera. Kolonizatori su iskorištavali prirodna dobra, u

poĉetku većinom drvo pernambuco (drvo brazil ili pau brasil), dok je do sredine 16. stoljeća

šećer postao najznaĉajniji brazilski izvozni proizvod te su Portugalci zbog povećane

meĊunarodne potraţnje uvozili afriĉke robove (http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

Ratovima protiv Francuza, Portugalci su postupno širili svoj teritorij na jugoistok zauzevši

Rio de Janeiro 1567. i na sjeverozapad osvojivši São Luís 1615. Osvojili su i britanska i

nizozemska uporišta, i u tom podruĉju od 1669. osnivali naselja i utvrde. Godine 1680.

dosegli su daleki jug i osnovali Sacramento na obali Ría de la Plate u regiji Banda Oriental (u

današnjem Urugvaju).

U 17. st više se europskih drţava pokušalo uĉvrstiti na brazilskoj obali, no samo su Nizozemci

1630.-1654. uspjeli osvojiti dio Pernambuco. Španjolska i Portugal su uredili teritorijalne

sporove meĊu kolonijama Sporazumom u San Ildefonsu 1777. godine (Natek, Karel, 2005.,

p.603.).

Godine 1808. kraljica Marija I. i njezin sin i regent, budući kralj Ivan VI., zajedno s

kraljevskom obitelji, plemstvom i vladom, preselili su se u Rio de Janeiro. To je jedini

zabiljeţeni preko kontinentalni premještaj jedne kraljevske obitelji. Rio de Janeiro postao je

sjedištem cijelog Portugalskog kolonijalnog carstva. Godine 1815. Ivan VI., tada regent u ime

17

svoje majke, uzdigao je Brazil od kolonije na suvereno kraljevstvo ujedinjeno s Portugalom.

Kralj Ivan VI. vratio se u Europu 26. travnja 1821. ostavivši svog starijeg sina princa Pedra de

Alcântaru kao regenta Brazila. Portugalska je vlada pokušala Brazilu vratiti status kolonije,

lišavajući ga svih postignuća ostvarenih od 1808. nadalje. Brazilci se tome nisu htjeli pokoriti

te ih je princ Pedro u tome podrţao proglasivši nezavisnost od Portugala 7. rujna 1822., ĉime

je osnovao Brazilsko Carstvo. 12. listopada iste godine Pedro je proglašen prvim carem

Brazila i 1. prosinca okrunjen kao Petar I. U to doba većina je Brazilaca bila za monarhiju te

je republikanizam imao vrlo malu podršku. Uz to, brazilski rat za nezavisnost proširio se

skoro cijelim teritorijem zemlje s bitkama u sjevernim, sjeveroistoĉnim i juţnim regijama.

Posljednji portugalski vojnici predali su se 8. oţujka 1824. te je Portugal nezavisnost Brazila

priznao 29. kolovoza 1825. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

Nakon što je prihvaćen u gradskim savjetima diljem zemlje prvi brazilski ustav proglašen je

25. oţujka 1824. Sporovi izmeĊu politiĉkih frakcija doveli su do pobuna i do nestabilnog,

skoro anarhiĉnog regentstva. Buntovne frakcije nisu se bunile protiv monarhije, iako su neke

proglasile odcjepljenje provincija kao nezavisnih republika, ali samo dok je Petar II. bio

maloljetan. Zbog toga je Petar II., prije vremena, proglašen punoljetnim te je Brazil uţivao

gotovo pola stoljeća unutarnjeg mira i brzog materijalnog napretka.

Brazil je tijekom 58-godišnje vladavine Petra II. pobijedio u tri meĊunarodna rata (rat la Plate,

urugvajski rat i rat trojnog saveza) i, zbog uspješnih izbora i neograniĉene slobode govora,

uĉvrstio predstavniĉku demokraciju. Najvaţnije, ropstvo je ukinuto 1888. godine. Vojni

ĉasnici su poduprli pogoĊene robovlasnike te su drţavnim udarom 15.11.1889. svrgnuli s

prijestolja cara Petra II. i proglasili republiku. 1891. godine donesen je novi Ustav, napisan po

uzoru na ustav SAD-a, s jakom ulogom predsjednika republike (Natek, Karel, 2005., p.602.).

Prvi svjetski rat uvelike je potakao razvoj brazilske industrije, ali je, nakon toga, Brazil zapao

u tešku gospodarsku i socijalnu krizu zbog manje potraţnje industrijskih proizvoda te

pojeftinjenja kave (Natek, Karel, 2005., p.603.).

Brazil je ostao neutralan tijekom prvih godina II. svjetskog rata dok vlada nije 1942. objavila

rat silama Osovine. 1946. general Eurico Gaspar Dutra je izabran za predsjednika. Vargas se,

demokratski izabran, na vlast vratio 1951., ali nije bio sposoban vladati demokratski niti se

nositi s aktivnom opozicijom te je 1954. izvršio samoubojstvo. Juscelino Kubitschek postao je

18

predsjednik 1956. te je zauzeo pomirljivi stav prema politiĉkoj opoziciji koji mu je omogućio

da vlada bez većih kriza. Ekonomija i industrijski sektor znatno su porasli, ali najveće je

postignuće bila izgradnja novog glavnog grada Brasílije inaugurirane 1960. Njegov nasljednik

bio je Jânio Quadros koji je ostavku podnio 1961., manje od godinu dana po preuzimanju

duţnosti. Njegov potpredsjednik João Goulart preuzeo je vlast, ali je izazvao snaţni politiĉki

otpor te je zbaĉen u travnju 1964. drţavnim udarom koji je rezultirao vojnim reţimom. To je

trebao biti samo prijelazni reţim, ali postupno je evolvirao u potpunu diktaturu s

proglašenjem petog institucionalnog zakona 1968. Zbog izvanrednog ekonomskog rasta

poznatog kao "ekonomsko ĉudo" reţim je dosegao najvišu razinu popularnosti u godinama

represije (http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

General Ernesto Geisel postao je predsjednik 1974. te je zapoĉeo svoj projekt

redemokratizacije procesom za kojeg je rekao da će biti spor, postepen i siguran. Geisel je

okonĉao vojnu nedisciplinu, torturu politiĉkih zatvorenika, cenzuru tiska i, nakon ukidanja

petog institucionalnog zakona, konaĉno i samu diktaturu. Ipak, vojni je reţim nastavljen pod

njegovim izabranim nasljednikom generalom Joãom Figueiredom radi dovršenja tranzicije u

potpunu demokraciju. Puna civilna vlast uspostavljena je 1985. kada je predsjednik postao

José Sarney, ali pri kraju svog mandata postao je izuzetno nepopularan radi neobuzdane

ekonomske krize i neobiĉno visoke inflacije. Sarneyeva neuspješna vladavina omogućila je

1989. izbor, skoro nepoznatog, Fernanda Collora koji je 1992. smijenjen od strane

Nacionalnog kongresa. Collora je naslijedio njegov potpredsjednik Itamar Franco koji je

Fernanda Henriquea Cardosa imenovao ministrom financija.

Cardoso je izradio vrlo uspješni protuinflacijski program Plano Real ("kraljevski" ili "realni"

plan) koji je brazilskoj ekonomiji donio stabilnost te je izabran za predsjednika 1994. i

ponovo 1998. Njegova liberalna gospodarska politika potaknula je gospodarski rast, ali su

mjere štednje najviše pogodile siromašne mase, koje su pokrenule velike protuvladine

prosvjede po cijeloj drţavi (Natek, Karel, 2005., p.603.). Mirni prijenos vlasti na Luiza Inácia

Lulu da Silvu izabranog 2002. i ponovo 2006. oznaĉio je konaĉno ostvarenje dugo oĉekivane

brazilske politiĉke stabilnosti. Za vrijeme mandata Inácia Lule, Brazil je postao jedna od

novih svjetskih ekonomskih sila i najbrţe rastućih gospodarstava. Godine 2011., vlast je

preuzela aktualna predsjednica Dilma Rousseff (http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

19

3.1.2. Zemljopisne karakteristike

Brazil obuhvaća tri velike geografske cjeline: Amazonija, Brazilsko visoĉje i juţni dio

Gvajanskog gorja. Amazonski bazen osobit je primjer prirodne baštine planetnih razmjera

(Marković,1988.,p.25).

Brazil zauzima veliko podruĉje duţ istoĉne obale Juţne Amerike i ukljuĉuje većinu

unutrašnjosti kontinenta, graniĉeći s Urugvajem na jugu, Argentinom i Paragvajem na

jugozapadu, Bolivijom i Peruom na zapadu, Kolumbijom na sjeverozapadu i Venezuelom,

Surinamom, Gvajanom i francuskim prekomorskim departmanom Francuskom Gvajanom na

sjeveru. Graniĉi sa svim juţnoameriĉkim zemljama osim Ekvadora i Ĉilea. Obuhvaća i

nekoliko oceanskih arhipelaga kao što su Fernando de Noronha, atol Rocas, São Pedro e São

Paulo i Trindade and Martim Vaz. Veliĉina teritorija, reljef, klima i prirodni resursi Brazil

ĉine zemljopisno raznolikim. Ukljuĉujući svoje atlantske otoke, Brazil je smješten izmeĊu

širina 6°N i 34°S i duţina 28°W i 74°W. Brazil je, nakon Rusije, Kanade, Kine i Sjedinjenih

Ameriĉkih Drţava, peta najveća zemlja na svijetu i treća najveća u obje Amerike, s ukupnom

površinom 8 514 876,599 km², ukljuĉujući i 55 455 km² vodenih površina.

Brazilska topografija je raznovrsna i ukljuĉuje brda, planine, ravnice i visoĉja. Većina terena

leţi izmeĊu 200 m i 800 m nadmorske visine. Glavno brdovito podruĉje obuhvaća većinu

juţne polovice zemlje. Sjeverozapadni dijelovi visoravni sastoje se od širokog, valovitog

terena isprekidanog niskim, zaobljenim brdima. Jugoistoĉni dio više je neravan sa sloţenim

masama grebena i planinskih lanaca s vrhuncima do 1200 m. Lanci ukljuĉuju planine

Mantiqueira, Espinhaço i Serra do Mar. Gvajansko visoĉje stvara veću razvodnicu koja

razdvaja rijeke amazonskog slijeva od rijeka koje utjeĉu u sustav Orinoca na sjeveru prema

Venezueli. Najviša toĉka u Brazilu je Pico da Neblina s 2994 m dok je najniţa u Atlantskom

oceanu (http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

Brazil ima gusti i sloţeni rijeĉni sustav jedan od najvećih u svijetu, s osam većih slijeva koji

utjeĉu u Atlantik. Veće rijeke ukljuĉuju Amazonu (druga najduţa na svijetu i prva po

volumenu vode), Paranu i njen veći pritok Iguaçu (koja ukljuĉuje i vodopade Iguazú), Rio

Negro, São Francisco, Xingu, Madeiru i Tapajós. Amazona izvire u peruanskim Andama pod

imenom Marañón, a kao rijeka Ucayali teĉe prema istoku. Prima veliki broj pritoka te se

daljni tok odvija estuarijem i završava ulijevanjem u Atlantski ocean. Istjek iznosi 180 000 m³

u sekundi, duţina toka sa izvornim rijekama je 6180 km, a plovna duţina je od 4100 km.

Slijev Amazone obuhvaća površinu od oko 7 milijuna km².

20

Klima Brazila obuhvaća širok raspon vremenskih prilika na velikom podruĉju i raznolikoj

topografiji, ali većina zemlje ima tropsku klimu. Prema Köppenovoj klasifikaciji klime Brazil

karakterizira pet glavnih klimatskih podvrsta: ekvatorska, tropska, polusuha, brdska tropska,

umjerena i suptropska klima. Mnoge regije imaju vrlo razliĉite mikroklime. Ekvatorska klima

karakterizira većinu sjevernog Brazila. Ne postoji prava suha sezona, ali postoje neke

varijacije u obimu padalina tijekom godine. Prosjeĉna je temperatura 25 C, s većim

temperaturnim varijacijama izmeĊu dana i noći u odnosu na varijacije izmeĊu sezona.

Polusuha klimatska regija uglavnom prima manje od 800 mm kiše koja većinom pada tijekom

perioda od tri do pet mjeseci godišnje, a povremeno i manje, stvarajući duge periode suše.

Grande Seca (velika suša) 1877.–1878. najgora suša ikada zabiljeţena u Brazilu, prouzroĉila

je pribliţno pola milijuna umrlih. Razorna je bila i suša iz 1915. juţno od Bahie, kraj São

Paula, mijenja se sezonska raspodjela oborina s kišom koja pada tijekom cijele godine. Jug

uţiva umjerene uvjete s hladnim zimama i prosjeĉnim godišnjim temperaturama, ne iznad

18 °C. Zimski su mrazevi uobiĉajeni s povremenim snijegom u višim podruĉjima (Natek,

Karel, 2005., p.599. ).

Prirodno nasljeĊe Brazila ozbiljno je ugroţeno stoĉarstvom i poljoprivredom, sjeĉom drveta,

rudarstvom, naseljavanjem, iskorištavanjem nafte i plina, prevelikim izlovom ribe, trgovinom

divljih ţivotinja, branama i infrastrukturom, zagaĊenjem vode, klimatskim promjenama,

poţarima i invazivnim vrstama. U mnogim podruĉjima zemlje prirodni je okoliš ugroţen

razvojem. Izgradnja cesta otvorila je prethodno udaljene krajeve poljoprivredi i naseljavanju,

brane su potopile doline i staništa divljih ţivotinja, dok su rudnici narušili izgled i zagadili

pejzaţe. Za amazonsku regiju planira se najmanje 70 brana, ukljuĉujući i kontroverznu

hidroelektranu Belo Monte. Briga za okoliš porasla je kao odgovor na globalni interes za

probleme okoliša.

3.1.3. Stanovništvo

U Brazilu u 2008. godini, prema Brazilskom institutu za zemljopis i statistiku, bilo je oko 190

milijuna stanovnika (22,31 na kvadratni kilometar), s omjerom muškarci-ţene od 0,95:1 i

83,75% gradskog stanovništva. Populacija je koncentrirana u jugoistoĉnoj (79,8 milijuna

stanovnika) i sjeveroistoĉnoj (53,5 milijuna stanovnika) regiji dok dvije najveće regije,

srednjozapadna i sjeverna, koje obuhvaćaju 64,12% ukupnog nacionalnog teritorija ukupno

imaju samo 29,1 milijun stanovnika. Iako je natalitet doţivio blagi pad, radi pada mortaliteta

21

stanovništvo je znatno poraslo izmeĊu 1940. i 1970. Godišnji prirast stanovništva 40-ih bio je

2,4%, 3,0% 50-ih i 2,9% 60-ih godina 20. stoljeća, dok se oĉekivani ţivotni vijek povećao sa

44 na 54 godine, a 2007. na 72,6 godine. Prirast je stalno opadao od 60-ih godina, s 3,04%

godišnje izmeĊu 50-ih i 60-ih na 1,05% 2008., te se kao zaokruţenje demografske tranzicije

oĉekuje pad na negativnu vrijednost od –0,29% do 2050. Natalitet za 2009. godinu iznosi

1,86‰, dok oĉekivani ţivotni vijek za istu godinu iznosi 72,76 godina.

Prema nacionalnom istraţivanju po uzorku kućanstava (PNAD) iz 2008. 48,43% stanovništva,

tj. oko 92 milijuna izjasnilo se kao bijelo, 43,80% (oko 83 milijuna) kao smeĊe (miješano),

6,84% (oko 13 milijuna) kao crno, 0,58% (oko 1,1 milijun) kao azijsko i 0,28% (oko 536 000)

kao ameriĉki indijanci dok se 0,07% (oko 130 000) nije izjasnilo o rasi. Godine 2007.

Nacionalna indijanska fondacija izvijestila je o postojanju 67 razliĉitih ne kontaktiranih

plemena, više u odnosu na 40 iz 2005. Vjeruje se da Brazil ima najveći broj ne kontaktiranih

naroda u svijetu.

Većina Brazilaca potjeĉe od indijanaca, portugalskih naseljenika i afriĉkih robova. Na

podruĉju Brazila nalaze se brojni rezervati za Indijance.

Od dolaska Portugalaca 1500. bilo je znatnog miješanja izmeĊu te tri grupe. SmeĊe

stanovništvo (miješani Brazilci sluţbeno se nazivaju pardo) je široka kategorija koja ukljuĉuje

Cabolcoe (potomke bijelaca i indijanaca), Mulate (potomke bijelaca i crnaca) i Cafuze

(potomke crnaca i indijanaca). Cabocloi ĉine većinu stanovništva u sjevernoj, sjeveroistoĉnoj

i srednjezapadnoj regiji. Veće stanovništvo Mulata ţivi na istoĉnoj obali sjeveroistoĉne regije

od Bahie do Paraíbe te u sjevernom Maranhãou, juţnom Minas Geraisu i istoĉnom Rio de

Janeiru. Od 19. stoljeća Brazil je svoje granice otvorio imigraciji. Oko pet milijuna ljudi iz

preko 60 zemalja uselilo se u Brazil izmeĊu 1808. i 1972., najviše iz Portugala, Italije,

Španjolske, Njemaĉke, Japana i Srednjeg istoka (http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

Portugalski je sluţbeni jezik u Brazilu. Njihov jezik je dijalekt kojeg lingvisti nazivaju

brazilski portugalski. Portugalski je u stvarnosti jedini jezik korišten u medijima za poslovne i

administrativne svrhe. Iznimke su São Gabriel da Cachoeira gdje, zajedno s portugalskim,

status sluţbenog jezika ima i indijanski jezik Nheengatu, i Pomerode gdje njemaĉki takoĊer

ima status sluţbenog jezika. Brazil je jedina zemlja portugalskog govornog podruĉja u

Americi što jezik ĉini vaţnim dijelom brazilskog nacionalnog identiteta i naglašava razliĉitost

nacionalne kulture u odnosu na susjede.

22

Pod utjecajem indijanskih i afriĉkih jezika brazilski portugalski imao je svoj vlastiti razvoj.

Zbog toga je razliĉit posebno u fonologiji u odnosu na jezik Portugala i drugih luzofonskih

zemalja, usporedivo s razlikama izmeĊu ameriĉkog i britanskog engleskog jezika. Godine

2008. Zajednica drţava portugalskog govornog podruĉja (CPLP), koja ukljuĉuje predstavnike

svih zemalja s portugalskim kao sluţbenim jezikom, postigla je sporazum o reformi

portugalskog u jedan meĊunarodni jezik umjesto aktualna dva razliĉita dijalekta istog jezika.

Sve drţave CPLP-a moraju primijeniti potrebne promjene do 2014.

Lokalni indijanski jezici većinom se koriste u sjevernom dijelu zemlje, iako je i tamo

portugalski vrlo zastupljen. Razni imigrantski jezici uglavnom se koriste u juţnom dijelu

Brazila, a njihovi su govornici najĉešće dvojeziĉno ruralno stanovništvo. Od ovih su jezika

najvaţniji brazilsko-njemaĉki dijalekti, kao Riograndenser Hunsrückisch i pomoranski jezik i

varijanta talijanskog jezika, koja se temelji na venecijanskom jeziku. U São Paulu se, u

imigrantskim ĉetvrtima (kao Liberdade), ĉesto moţe ĉuti i japanski jezik. Brazil je prva

zemlja Juţne Amerike koja je u srednje škole uvela mogućnost uĉenja Esperanta

(http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

Brazilski Ustav iz 1988. jamĉi slobodu vjeroispovijesti, odvojenost crkve i drţave i sluţbeno

sekularnu drţavu. Zakon zabranjuje bilo kakve vjerske netrpeljivosti, meĊutim, rimokatoliĉka

Crkva uţiva povlašteni status i tretman. Katolicizam je prevladavajuća vjera. Brazil ima

najveće katoliĉko stanovništvo u svijetu. Prema popisu iz 2000. u Brazilu je 73,57%

rimokatolika, 5,41% protestanata, 1,33% spiritista, 1,22% ostalih kršćana, 0,31% afro-

brazilskih religija, 0,13% budista, 0,05% judaista, 0,02% muslimana, 0,01% indijanskih

religija, 0,59% ostalih religija, neizjašnjenih ili neodreĊenih, dok 7,35% nema religije (Natek.

Karel, 2005., p.600).

3.1.4. Kretanje makroekonomskih pokazatelja

Zbog reformi usmjerenih na stvaranje stabilnog makroekonomskog okruţenja Brazil je

donedavno bio vrlo siromašna, slabo obrazovana i ekonomski neuravnoteţena zemalja. Danas

raste po zavidnim stopama, ima uravnoteţen proraĉun, relativno nizak javni dug, visoku stopu

zaposlenosti i nisku inflaciju i to sve zahvaljujući okretanju prirodnim bogatstvima,

stabiliziranju makroekonomskog okruţenja i ekonomskim reformama. To će u nastavku rada

potvrditi analiza makroekonomskih pokazatelja.

23

Analiziranje makroekonomskih pokazatelja Brazila zapoĉet će analizom bruto domaćeg

proizvoda u razdoblju od 2001.-2010. godine. Bruto domaći proizvod (BDP) je

makroekonomski pokazatelj koji prikazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u

zemlji tijekom cijele godine, a izraţen je u novĉanim jedinicama. On odreĊuje stupanj

gospodarske razvijenosti zemlje.

Grafikon 1: Bruto domaći proizvod po stanovniku (PPP) (US$) u Brazilu 2001.-2010.

Izvor: samostalna izrada prema www.worldbank.com

Bruto domaći proizvod po stanovniku u razdoblju od 2000.-2010. godine konstantno raste.

2010. godine je dosegao 10,800 US$ po stanovniku. Najmanji je bio 2001. godine kada je

iznosio 7,400 US$ po stanovniku. Postoje prognoze da će Brazil do 2050. dostići BDP od 11

366 000 milijuna USD i 49 759 USD po stanovniku, kao ĉetvrta najveća ekonomija na svijetu.

Grafikonom koji slijedi prikazat će se bruto domaći proizvod prema paritetu kupovne moći u

milijardama $. U BDP-u, prema PPP, se izraĉunava stvarna usporedna kupovna moć novca u

zemlji. Paritet kupovne moći je metoda korisnija za usporedbu ţivotnog standarda izmeĊu

zemalja jer uzima u obzir troškove ţivota i stopu inflacije, umjesto jednostavnije usporedbe

nominalnih iznosa koji moţda ne prikazuju prave razlike u prihodima.

0

2.000

4.000

6.000

8.000

10.000

12.000

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

24

Grafikon 2: Bruto domaći proizvod (PPP) (milijarde $) u Brazilu 2000.-2010.

Izvor: samostalna izrada prema www.worldbank.com

BDP PPP Brazila konstantno raste. U Brazilu je najmanji BDP prema paritetu kupovne moći

bio 2000. godine kada je iznosio 1,234 milijarde $, a najveći u 2010. godini 2,172 milijarde $.

Bruto nacionalni proizvod po stanovniku raste od 2002. godine. Najmanji BNP po stanovniku

Brazil je imao 2003. kada je iznosio 2,950 US$. Do 2010. godine narastao je na 9,390 US$.

Sljedeći grafikon prikazat će vrijednosti BNP po stanovniku i za ostale godine.

Grafikon 3: Bruto nacionalni proizvod po stanovniku (US$) u Brazilu 2000.-2010.

Izvor: samostalna izrada prema www.worldbank.com

Ĉile i Brazil imaju popriliĉno sliĉan BNP po stanovniku, ali ako se i jedan i drugi korigiraju

ponderom potrošaĉkih cijena ili cijenom valute, doĊe se do zakljuĉka da je kupovna moć

stanovnika Ĉilea skoro dva i pol puta veća.

0

500

1.000

1.500

2.000

2.500

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

0

2.000

4.000

6.000

8.000

10.000

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

25

Realna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda pokazuje stopu rasta ili pada BDP-a. Sukladna je

razini razvijenosti zemlje jer s postizanjem više razine razvijenosti u pravilu dolazi do

usporavanja dinamike rasta. Stopa rasta BDP-a Brazila bit će prikazana na sljedećem

grafikonu.

Grafikon 4: Realna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda (%) u Brazilu 2000.-2010.

Izvor: samostalna izrada prema www.worldbank.com

Realna stopa rasta BDP-a oscilira. Najveći pad realne stope rasta BDP-a Brazil je imao 2009.

od -0,6 % zbog krize, a najveći porast je bio u 2010. godini od 7,5%. To se moţe smatrati

razdobljem oporavka gospodarstva.

Na sljedećem grafikonu bit će prikazan udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora kao

% BDP-a, tj. koliko pojedini sektor doprinosi novostvorene dodane vrijednosti.

Grafikon 5: Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora (% BDP-a) u Brazilu od

2000.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.nationmaster.com

-2

-1

0

1

2

3

4

5

6

7

8

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

0

10

20

30

40

50

60

70

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Poljoprivreda

Industrija

Usluge

26

Poljoprivredni sektor u razdoblju od 2000.-2010. ima sve manji udio u BDP-u. Usluge imaju

najveći udio u BDP-u sa tendencijom rasta, a sektor industrije od 2006. opada.

Radna snaga u Brazilu ima tendenciju rasta. Najmanje radne snage bilo je 2001. godine oko

85.000.000. Od tada konstantno raste da bi 2010. dosegla 101.586.446.

Grafikon 6: Radna snaga u Brazilu 2001.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.indexmundi.com

No, unatoĉ porastu, Brazilu nedostaje visokokvalificirane radne snage. Taj problem brazilska

vlada pokušava riješiti organiziranjem programa kojima stipendiraju domaće studente i

omogućuju im studiranje na najprestiţnijim svjetskim sveuĉilištima.

Sljedeći grafikon će prikazati stopu nezaposlenosti u Brazilu u postotcima.

Grafikon 7: Stopa nezaposlenosti (%) u Brazilu od 2000.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.oecd.com

75.000.000

80.000.000

85.000.000

90.000.000

95.000.000

100.000.000

105.000.000

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Stopa nezaposlenosti % 7,1 6,4 9,1 12,3 11,5 9,8 9,6 9,3 7,9 8,1 6,7

0

2

4

6

8

10

12

14

27

Stopa nezaposlenosti bila je najveća 2003. zbog krize koja je u to vrijeme pogaĊala Brazil.

Tada je iznosila 12,3%. Od 2003. stopa nezaposlenosti opada, a 2010. godine iznosila je

6,7%. Danas je brazilska stopa nezaposlenosti najniţa u povijesti, i iznosi samo 4,7 %.

Na sljedećem grafikonu bit će prikazan porast cijena u razdoblju od 2000.-2010. godine.

Grafikon 8: Stopa inflacije (%) u Brazilu u razdoblju od 2000.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.indexmundi.com

Najveći porast cijena bio je 2003. godine zbog prezaduţenosti zemlje, kada je Brazil imao

galopirajuću inflaciju, a njena stopa iznosila je visokih 14,7%. Financijska trţišta su

odumirala iako je gospodarstvo funkcioniralo. Od tada stopa inflacije opada i 2010. je iznosila

4,9%. Takva inflacija se obiĉno smatra stimulativnom za agregatnu ponudu i agregatnu

potraţnju.

Javni dug Brazila od 2001.-2010. bit će prikazan na grafikonu koji slijedi.

Grafikon 9: Javni dug (% BDP-a) u Brazilu 2000.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.indexmundi.com

0

2

4

6

8

10

12

14

16

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

0

20

40

60

80

100

2000 2002 2004 2006 2008 2010 2012

28

Javni dug Brazila od 2001. do 2008. je opadao. 2008. je dosegao najmanju razinu u

posljednjih 10 godina. Te godine je javni dug ĉinio svega 36,9% BDP-a. 2009. narastao je na

59,5% da bi u 2010. godini pao na 40,2% BDP-a.

Vanjski dug Brazila u razdoblju od 2000.-2010. godine varira. Na grafikonu 10 to će se

detaljnije prikazati.

Grafikon 10: Vanjski dug Brazila (milijarde US$) u razdoblju od 2000.-2010.

Izvor: samostalna izrada prema www.indexmundi.com

Vanjski dug Brazila je 2007. godine iznosio 176,5 milijardi US$. Najveću vrijednost u

zadnjih 10 godina dosegao je 2010. i iznosio je 273,7 milijardi US$.

Najveći uvoz Brazila ostvaren je u 2010. godini, u iznosu od 181,6 milijardi $. Za ostale

godine vrijednosti su prikazane na grafikonu.

Grafikon 11: Uvoz Brazila (milijarde $) u razdoblju od 2000.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.oecd.com

0

50

100

150

200

250

300

1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010 2012

0

50

100

150

200

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

29

Na temelju grafikona moţe se zakljuĉiti kako je uvoz Brazila u razdoblju od 2000.-2010.

godine u porastu. Najmanji uvoz je ostvaren 2003. godine 46,2 milijarde $, a najveći upravo

2010. godine, 181,6 milijardi $. Najviše se uvoze strojevi, elektriĉna i transportna oprema,

kemijski proizvodi, ulja, automobilski dijelovi i elektronika, a najznaĉajniji uvozni partneri

Brazila su SAD (15,1%), Kina (14,5%), Argentina (7,5%), Njemaĉka (6,7%) i Juţna Koreja

(4,5%).

Kao što je najveći uvoz ostvaren u 2010. godini, u istoj godini i izvoz ima najveće vrijednosti,

što je vidljivo na grafikonu ispod.

Grafikon 12: Izvoz Brazila (milijarde $) 2000.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.oecd.com

Brazil je najmanji izvoz imao 2000. godine sa 55,1 milijarde $. Najveći izvoz ostvaren je

2010. godine, a iznosio je 201,9 milijardi $. Rast je zabiljeţen u svim kategorijama proizvoda,

od sirovina i goriva do potrošaĉkih roba i kapitala. Brazil je treći najveći izvoznik

poljoprivrednih proizvoda u svijetu, odmah iza Sjedinjenih Drţava i Europske unije.

Najznaĉajniji izvozni proizvod je kava, a uz kavu vrlo znaĉajni su i prijevoz opreme, ţeljezna

ruda, soja, obuća i automobili. Najznaĉajniji izvozni partneri su Kina (17,3%), SAD (10,1%),

Argentina (8,9%) i Nizozemska (5,3%).

Na sljedećem grafikonu prikazat će se postotak stanovništva koje ţivi ispod granice

siromaštva, tj. stanovništvo koje raspolaţe sa 1 ili 2 $ za dnevnu potrošnju i to prema

kupovnoj moći.

0

50

100

150

200

250

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

30

Grafikon 13: Stanovništvo ispod granice siromaštva (%) u Brazilu od 2001.-2009.

Izvor: samostalna izrada prema www.oecd.com

Stanovništva koje ţivi ispod granice siromaštva u Brazilu sve je manje. 2009. godine 21,4%

stanovništva je ţivjelo ispod granice siromaštva. No, 2003. godine taj postotak je bio znatno

veći. Naime, 2003. ĉak je 35,8% stanovništva ţivjelo ispod granice siromaštva.

Indeksom ljudskog razvoja mjeri se siromaštvo, pismenost, obrazovanje, ţivotni vijek i drugi

faktori za zemlje svijeta. Vrijednosti HDI-a za Brazil u razdoblju od 2000.-2010. prikazat će

se u nastavku.

Grafikon 14: Indeks ljudskog razvoja u Brazilu od 2000.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.hdi.com

Brazil je, prema HDI-u, zemlja srednje razvijenosti ljudskih potencijala. Indeks ljudskog

razvoja je u konstantnom porastu. 2000. godine iznosio je 0,665, od tada raste da bi 2010.

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Stanovništvo ispodgranice siromaštva (%)

35,2 34,4 35,8 33,7 30,8 26,8 24,2 22,6 21,4

0

5

10

15

20

25

30

35

40

0,64

0,65

0,66

0,67

0,68

0,69

0,7

0,71

0,72

2000 2005 2006 2007 2008 2009 2010

31

godine dosegao najveću vrijednost od 0,715. Zauzima 84 mjesto od 187 zemalja. Od 1980. do

2011. HDI, tj. njegova vrijednost povećala se za 31 %, ili prosjeĉno godišnje 0,9 %.

Na temelju svih do sada razraĊenih makroekonomskih pokazatelja moţe se zakljuĉiti da je

Brazil razvijena zemlja i da ostvaruje pozitivne rezultate u razdoblju od 2000.-2010. godine.

On se uspješno odupire aktualnoj krizi koja pogaĊa svijet. No što kriza bude dulje trajala, to

će zasigurno ostaviti traga i na za sada ne poljuljanom brazilskom gospodarstvu.

3.1.5. Strukturna obilježja gospodarstva

Sve do svjetske gospodarske krize 30-ih godina 20.st., razvitak brazilskog gospodarstva tekao

je tako da Brazil raspolaţe velikim i razvijenim poljoprivrednim, rudarskim, proizvodnim i

usluţnim sektorima kao i velikom radnom snagom. Izvoz je u velikom porastu i stvara novu

generaciju poslovnih magnata. Glavni izvozni proizvodi su: elektriĉna oprema, automobili,

etanol, tekstil, obuća, ţeljezna ruda, ĉelik, kava, naranĉin sok, soja i usoljena govedina. Brazil

pojaĉava svoju prisutnost na meĊunarodnim financijskim i robnim trţištima i ubraja se u

grupu ĉetiri nove ekonomske sile nazvane BRIC. Raspolaţe velikim mineralnim bogatstvom.

Znatna su nalazišta boksita, ţeljeza, mangana, nikla, fosfata, platine, uranija, grafita, te zlata i

dijamanata za industrijske potrebe (brazilski topaz-cijenjeni dragi kamen zlatnoţute boje).

Tradicionalno najvaţniji proizvod je kava, ĉija je proizvodnja poĉela u drugoj polovici 18.st

(Natek, Karel, 2005., p.603.).

Brazil je svoju valutu real 1994. vezao uz ameriĉki dolar. No, nakon istoĉnoazijske

financijske krize, ruske krize 1998. i niza negativnih financijskih dogaĊaja koji su uslijedili,

Centralna brazilska banka privremeno je promijenila svoju monetarnu politiku u shemu

upravljanog plivajućeg teĉaja za vrijeme valutne krize do definitivne promjene teĉajnog

reţima u slobodno plivajući sijeĉnja 1999. Brazil je sredinom 2002. primio paket pomoći

MeĊunarodnog monetarnog fonda od 30,4 milijardi $ što je do tada bio rekordan iznos.

Brazilska centralna banka dug je MMF-u vratila nakon tri godine, tj. 2005., iako to nije bilo

predviĊeno do 2006. Jedno od pitanja kojim se Centralna banka nedavno bavila bio je višak

spekulativnog kratkoroĉnog priljeva kapitala u zemlju što je moţda u tom razdoblju

pridonijelo padu vrijednosti ameriĉkog dolara u odnosu na real. Ipak, direktne strane

investicije u dugoroĉne manje spekulativne investicije u proizvodnji procjenjuju se na 193,8

milijardi USD za 2007. Kontrola inflacije trenutno je znaĉajni dio uloge Centralne banke u

32

utvrĊivanju kratkoroĉnih kamatnih stopa kao mjere monetarne politike

(http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

Najpoznatije brazilske kompanije su: Brazil Foods, Perdigao, Sadia i JBS (prehrambena

industrija), Embraer (zrakoplovna industrija) Havaianas i Calçados Azaléia (obuća),

Petrobras (naftna industrija), Companhia Vale do Rio Doce (rudarstvo), Marcopolo i Busscar

(karoserije), Gerdau (ĉeliĉane) i Organizações Globo (komunikacije i masovni mediji).

Mnogi ekonomisti Brazil smatraju zemljom s ogromnim razvojnim potencijalom. Neki

ekonomski analitiĉari, kao što je Peter Gutmann, tvrde da će 2050. Brazil postići ţivotni

standard zemalja Eurozone iz 2005. Prema podacima Goldman Sachsa Brazil će 2050. dostići

BDP od 11 366 000 milijuna USD i 49 759 USD po stanovniku kao ĉetvrta najveća

ekonomija na svijetu.

Brazilska ekonomija je vrlo raznovrsna. Ona obuhvaća poljoprivredu, industriju i mnoge

usluge. Nedavni ekonomski rast djelomiĉno je uvjetovan globalnim rastom cijena roba s

izvozom u rasponu od govedine do soje. Brazil je doţivio ogroman gospodarski rast u

protekla tri desetljeća kao svjetska sila u poljoprivredi i prirodnim resursima. Nedavna otkrića

velikih nalazišta nafte jamĉe povoljnu perspektivu daljnjeg razvoja brazilske ekonomije.

Poljoprivreda i srodni sektori kao šumarstvo i ribarstvo ĉinili su 2007. 6,1% bruto domaćeg

proizvoda, rezultat koji agroindustriju postavlja na istaknuto mjesto u brazilskoj trgovinskoj

bilanci unatoĉ trgovaĉkim barijerama i politici subvencija koje primjenjuju razvijene zemlje.

Prema izvještaju SZO-a objavljenom 2010. godine, Brazil je treći najveći izvoznik

poljoprivrednih proizvoda u svijetu, odmah iza Sjedinjenih Drţava i Europske unije. TakoĊer

je treći najveći proizvoĊaĉ aviona u svijetu. Industrija, od automobilske, ĉeliĉne i

petrokemijske do informatiĉke, zrakoplovne i trajnih proizvoda za široku potrošnju ĉini

30,8% BDP-a. Industrija je koncentrirana u metropolitanskim regijama São Paula, Rio de

Janeira, Curitibe, Campinasa, Porto Alegrea, Belo Horizontea, Manausa, Salvadora, Recifea i

Fortaleze. Zemlja obuhvaća tri petine industrijske proizvodnje Juţne Amerike i sudjeluje u

raznim ekonomskim organizacijama kao Mercosul, G-22 i Grupa Cairns

(http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

Redovno trguje s više od stotinu zemalja, a glavni vanjskotrgovinski partneri su mu: Europska

unija (26%), Mercosur i Latinska Amerika (25%), Azija (17%) i SAD (15%). Jedan od

33

najdinamiĉnijih sektora ove razmjene je agroekonomija koja Brazil odrţava meĊu

najproduktivnijim zemljama.

Turizam je znaĉajan ekonomski sektor u više regija Brazila. Brazil je glavna destinacija na

juţnoameriĉkom turistiĉkom trţištu s pet milijuna stranih posjetitelja u 2008. godini i

zauzima drugo mjesto po broju stranih turista u Latinskoj Americi. Potrošnja stranih turista u

Brazilu u 2008. godini porasla je za 16,8% u odnosu na 2007. te je tako dosegnula 5,8

milijardi ameriĉkih dolara. Zemlja obuhvaća 3,4% meĊunarodnih turistiĉkih putovanja na

ameriĉkom kontinentu (2008.). Godine 2005., izvozom dobara i usluga, turizam je ostvario

3,2% nacionalnog dohotka te je zasluţan za 7% izravnih i neizravnih radnih mjesta u

brazilskom gospodarstvu. Procjenjuje se da je 2006. u sektoru bilo zaposleno 1,87 milijuna

ljudi sa 768 000 formalnih radnih mjesta (41%) i 1,1 milijuna neformalnih zanimanja (59%).

Domaći turizam predstavlja temeljni dio sektora s 51 milijun putovanja u 2005. (Natek, Karel,

2005., p.605.).

Tehnološka istraţivanja u Brazilu, uglavnom, se provode u javnim sveuĉilištima i

istraţivaĉkim institutima s više od 73% izdvajanja za temeljna istraţivanja iz vladinih izvora.

Fondacija Oswaldo Cruz, Institut Butantan, Zrakoplovno-svemirski tehniĉki centar, Brazilska

poljoprivredna istraţivaĉka korporacija i Nacionalni institut svemirskih istraţivanja neka su

od najistaknutijih brazilskih tehnoloških središta.

Brazilska svemirska agencija raspolaţe najnaprednijim svemirskim programom u Latinskoj

Americi s vlastitim lansirnim raketama, kozmodromom i izradom satelita. Uranij obogaćen u

tvornici nuklearnog goriva Resende zadovoljava energetske potrebe zemlje i tekuće planove

izrade prve brazilske nuklearne podmornice. Brazil je jedna od tri latinsko ameriĉke zemlje s

operativnim sinhrotronskim laboratorijem, istraţivaĉkim postrojenjem za fiziku, kemiju,

znanost materijala i istraţivanja ţivih organizama.

Brazil raspolaţe velikom i raznovrsnom prometnom mreţom. Ceste kao glavni nosaĉ teretnog

i putniĉkog prometa 2002. godine obuhvaćale su ukupno 1,98 milijuna km. Asfaltiranih cesta

1967. je bilo 35 496 km što je do 2002. povećano na 184 140 km (Natek, Karel, 2005.,

p.603.). Brazil ima oko 4000 aerodroma (od toga 34 meĊunarodna i 2464 regionalna) drugi

najveći broj u svijetu, nakon Sjedinjenih Drţava, sa 721 asfaltiranom ili betonskom pistom.

MeĊunarodna zraĉna luka Guarulhos kraj São Paula najveći je i najprometniji aerodrom, s

34

velikom većinom domaćeg komercijalnog prometa i linijama za sve veće gradove širom

svijeta. Zemlja raspolaţe velikom ţeljezniĉkom mreţom od 28 857 km, desetom najvećom u

svijetu. Aktualna brazilska vlada, za razliku od prošle, nastoji razviti ovaj oblik prijevoza te je

u projektu ţeljeznica velikih brzina Rio-São Paulo. Većina ţeljezniĉkog sustava pripada

Federalnoj ţeljezniĉkoj korporaciji u većinskom drţavnom vlasništvu. Postoji i sedam linija

koje je vlada privatizirala 1997. Metro u Sao Paulu bio je prvi podzemni tranzitni sustav u

Brazilu. Metro sustave takoĊer imaju i Rio de Janeiro, Porto Alegre, Recife, Belo Horizonte,

Brasília, Teresina, Fortaleza, i Salvador (http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil). Obalna plovidba

povezuje udaljene i izolirane dijelove zemlje. Bolivija i Paragvaj imaju slobodne luke u

Santosu. Od 36 velikih morskih luka najznaĉajnije su Santos, Itajaí, Rio Grande, Paranaguá,

Rio de Janeiro, Sepetiba, Vitória, Suape, Manaus i São Francisco do Sul.

Brazil je deseta zemlja u svijetu po potrošnji energije i treća najveća na zapadnoj hemisferi,

nakon Sjedinjenih Drţava i Kanade. Većina energije dolazi iz obnovljivih izvora, posebno

hidroelektrana i etanola, dok su neobnovljivi izvori energije uglavnom nafta i prirodni plin

(http://hr.wikipedia.org/wiki/Brazil).

Brazil raspolaţe drugim po veliĉini naftnim rezervama u Juţnoj Americi i jedna je od zemalja

koje su posljednjih godina najviše povećale proizvodnju. Jedna je od vodećih zemalja svijeta

po proizvodnji hidroelektriĉne energije. Od 90 000 MW ukupnog kapaciteta proizvodnje

elektriĉne energije, hidroenergija obuhvaća 66 000 MW (74%). Hidroelektrana Itaipu na rijeci

Parani izgraĊena u suradnji s Paragvajem, druga je najveća hidroelektrana na svijetu po

instaliranom kapacitetu (14 000 MW) i prva po proizvodnji energije. Nuklearna energija

donosi oko 3% ukupne proizvodnje energije. Reaktor Angra I kapaciteta 657 MW u funkciji

je od 1982., Angra II kapaciteta 1350 MW od 2000., a planira se i Angra III kapaciteta 1350

MW.

Zahvaljujući okretanju prirodnim bogatstvima, stabiliziranju makroekonomskog okruţenja i

ekonomskim reformama, brazilska ekonomija postala je šesta najveća na svijetu. Zbog

reformi usmjerenih na stvaranje stabilnog makroekonomskog okruţenja Brazil je donedavno

bio vrlo siromašna, slabo obrazovana i ekonomski neuravnoteţena zemalja. Danas raste po

zavidnim stopama, ima uravnoteţen proraĉun, relativno nizak javni dug, visoku stopu

zaposlenosti i nisku inflaciju. Do preokreta je došlo tijekom 90-ih godina 20. stoljeća, kada je

tadašnji predsjednik Fernando Henrique Cardoso zapoĉeo s nizom mjera ĉija je svrha bila

35

stabiliziranje potrošaĉkih cijena i deviznog teĉaja. Svoj procvat doţivljava 2003. godine

dolaskom na vlast predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve. On je nastavio s jaĉanjem

makroekonomske stabilnosti i širenjem socijalnih programa kako bi unaprijedio ţivotni

standard najsiromašnijih. U vrijeme njegove vlasti (2003.-2010.) Brazil je doţivio

gospodarski "boom" najvećim dijelom zbog znatno poraslih cijena ruda i poljoprivrednih

proizvoda po kojima je Brazil danas poznat (http://www.bankamagazine.hr

/Default.aspx?PrintDetail=PrintD&tabid=104&mid=1570&dnnprintmode=true&SkinSrc=[G]

Skins%2F_default%2FNo+Skin&ContainerSrc=[G]Containers%2F_default%2FNo+Containe

r&View=Details&ItemID=74727 28.12.2011.).

Prosjeĉni realni ekonomski rast Brazila u posljednjih osam godina bio je 4%, a 49 milijuna

Brazilaca doseglo je razinu srednje ili više klase, pri ĉemu ih je 29 milijuna izbavljeno iz

ozbiljnog siromaštva. Po tempu ekonomskog rasta od 2010. godine, najvećem u zadnjih 24

godine, Brazil je na trećem mjestu u svijetu (http://www.geonomika.com/index.php/

ekonomija/vijesti/ 106-brazil-peta-ekonomija-svijeta 19.6. 2011.).

Brazil je u posljednjih dvadesetak godina ostvario neosporiv ekonomski napredak te je prema

najnovijim istraţivanjima prestigao Veliku Britaniju i postao šesto najveće svjetsko

gospodarstvo (tablica 1).

Tablica 1: Usporedba makroekonomskih pokazatelja Brazila i Velike Britanije (2010.)

Usporedba makroekonomskih pokazatelja Brazila i Velike Britanije (2010. godina)

Brazil Velika Britanija

Broj stanovnika 194 mil. 61,3 mil.

Godišnja stopa realnog rasta BDP-a 7,5% 1,4%

Izvoz (mlrd USD) 201,9 404,7

Uvoz (mlrd USD) 181,6 585,8

Bilanca tekućeg raĉuna (mlrd USD) 20,3 -154,0

Stopa nezaposlenosti 6,7% 7,8%

Javni dug (% BDP-a) 40,2% 82,0%

Izvor: izradila studentica prema www.oecd.com

Ako se analiziraju osnovni makroekonomski podaci za Brazil i Veliku Britaniju u 2010.,

postaje jasno da je porast makroekonomskih pokazatelja doveo Brazil do toga da prestigne

36

Veliku Britaniju. Prema podacima OECD-a, realni rast brazilske ekonomije u 2010. bio je

7,5%, dok je realan rast BDP-a u Britaniji bio 1,4%. Stopa nezaposlenosti u Brazilu bila je

6,7% a u Britaniji 7,8%. Ako se tome pridoda ĉinjenica da je trgovaĉki suficit Brazila u 2010.

bio 20,3 milijardi dolara, što je najniţa razina u posljednjih 8 godina, a trgovaĉki deficit

Britanije 154 milijarde dolara te da je javni dug Britanije dvostruko veći od brazilskog, jasno

je da je ekonomija Brazila u mnogo boljem stanju. Brazil je tako postao jedan od najvećih

generatora globalne ekonomije. No, brazilska ekonomija nije kao britanska pogoĊena

problemima eurozone.

MeĊutim, Brazil svoj rast ne duguje klasiĉnom kapitalistiĉkom modelu rasta baš kao ni neke

druge zemlje iz BRICS skupine (Rusija, Indija, Kina i Juţna Afrika). U brojnim segmentima

brazilske ekonomije kljuĉnu ulogu igra drţava koja je mnogo znaĉajnija u odnosu na ostale

razvijene svjetske ekonomije. Osnova maksimuma sadašnje brazilske politike je korištenje

kapitalizma u svrhu ostvarivanja socijalnih ciljeva.

Kao peta najveća zemlja na svijetu, Brazil raspolaţe ogromnim brojem plodnih

poljoprivrednih površina, od kojih neke pruţaju urod 2 do 3 puta godišnje pa je logiĉno da je

u zemlji razvijena snaţna poljoprivredna proizvodnja koja je zbog ekonomije obujma i

prirodnih pogodnosti izrazito konkurentna. Poljoprivrednom proizvodnjom Brazil

zadovoljava većinu potreba svojih gotovo 200 milijuna stanovnika, a ujedno je i jedan od

najvećih izvoznika kave, šećerne trske, govedine i u posljednje vrijeme soje. Brazil raspolaţe

i najvećim svjetskim zalihama plodnih neobraĊenih poljoprivrednih površina koje pruţaju

ogroman potencijal daljnjem razvoju poljoprivredne proizvodnje. Uz poljoprivredne

proizvode, Brazil je orijentiran i na izvoz transportne opreme i automobila te ţeljezne rude, a

predviĊa se da bi, zbog Petrobrasovih pronalazaka ogromnih zaliha nafte u Atlantiku, Brazil

od uvoznika nafte mogao postati jedan od izvoznika. Najveći je svjetski proizvoĊaĉ

biogoriva, a posjeduje i goleme zalihe strateških sirovina poput ţeljeza, urana, boksita, bakra i

zlata. Zahvaljujući eksploataciji svojih prirodnih resursa kojima obiluje i snaţnoj

poljoprivrednoj industriji, Brazil je danas najveća i najrazvijenija drţava Latinske Amerike.

Prema podacima brazilskog ministarstva rada vidljivo je da se broj stranaca zadnjih godina

progresivno povećava - samo od sijeĉnja do studenoga 2011. broj stranih drţavljana koji

legalno ţive u Brazilu povećao se za 50 posto, s 962 tisuće na otprilike dva milijuna. To je

posljedica velike krize u Europi. TakoĊer, broj Brazilaca koji posljednjih godina ţive u

37

inozemstvu prepolovio se sa ĉetiri na dva milijuna ljudi. MeĊu Europljanima najveći broj

imigranata u Brazil dolazi iz Portugala, nekadašnjeg kolonijalnog gospodara, a dolaze i

Španjolci, Francuzi, Nijemci.

Glavni trgovaĉki partneri Brazila su Kina na koju otpada 15,2% ukupne trgovine i s kojom

Brazil ima pozitivan trgovaĉki saldo, SAD s udjelom od 9,6%, Argentina s 9,2%, Nizozemska

s 5,1% i Njemaĉka s udjelom od 4% u ukupnoj trgovini. Priznanje današnjeg statusa

ekonomske velesile potvrĊuju i povjerene organizacije Svjetskog nogometnog prvenstva

2014. i Olimpijade 2016. koje će odrţati upravo u Brazilu (http://www.bankamagazine.hr

/Naslovnica/Svijet/tabid/104/View/Details/ItemID/74727/Default.aspx).

U sljedećem poglavlju analizirati će se sve relevantne ĉinjenice i podatci koji utjeĉu na rast i

razvoj Argentine.

3.2. ARGENTINA

Argentina (sluţbeni naziv je Republika Argentina) je drţava u Juţnoj Americi, po veliĉini i

površini druga, odmah iza Brazila. Konstituirana je kao federacija od 23 provincije i jednog

autonomnog grada Buenos Airesa. Osma je po veliĉini zemlja na svijetu i najveće španjolsko

govorno podruĉje. Smještena je izmeĊu Andana zapadu i Atlantskog oceana na istoku.

Graniĉi s Paragvajem i Bolivijom na sjeveru, Brazilom i Urugvajem na sjeveroistoku i Ĉileom

na zapadu i jugu.

Argentina je treće po veliĉini gospodarstvo Juţne Amerike koje ima „vrlo visok“ indeks

ljudskog razvoja. U Latinskoj Americi Argentina zauzima peto mjesto po visini nominalnog

bruto domaćeg proizvoda po stanovniku i ima najvišu kupovnu moć. Analitiĉari tvrde da

zemlja ima „temelj za budući rast zahvaljujući svojoj trţišnoj veliĉini, razini izravnih stranih

ulaganja i postotka high-techa u ukupno proizvedenoj robi“. Na temelju svega navedenog

investitori smatraju da Argentina pripada gospodarstvima u nastajanju. Argentina je jedna od

osnivaĉica Ujedinjenih naroda, Mercosura, Unije Juţne Amerike, Organizacije Ibero-

38

ameriĉkih drţava, Svjetske banke, Svjetske trgovinske organizacije, kao i jedna od ĉlanova

glavnih gospodarstava u G-15 i G-20.

3.2.1. Povijest Argentine

Na podruĉju današnje Argentine obitavalo je poĉetkom 16. stoljeća oko 300 000 Indijanaca.

Utjecaji naprednije civilizacije Inka bili su prisutni samo kod plemena Diaguita na

sjeverozapadu Argentine koji su, uz plemena Guarane na sjeveroistoku i Araukance u

pampama, imali razvijenije poljodjelstvo, trgovinu i obrt (lonĉarstvo). Argentinu je

Europljanima otkrio 1516. J. Diaz de Solis uplovivši u korito La Plate. Godine 1520. F.

Magellan dospijeva u juţni dio Patagonije i otkriva preteţit dio današnjih obala Argentine;

1536. Španjolac P. de Mendoza utemeljuje naselje na mjestu današnjeg Buenos Airesa, ali je

ono već 1541. godine napušteno. Glavno španjolsko naselje u tom dijelu Argentine postaje

Asuncion (danas glavni grad Paragvaja). Prvo trajnije argentinsko naselje (Santiago del Estro)

utemeljili su Španjolci 1553. godine. 1580. obnavlja se Buenos Aires i otada razvija u vaţnu

trgovaĉku luku, a od 1776. glavni je grad španjolskog potkraljevstva La Plata (podruĉje

današnje Argentine, Paragvaja, Uragvaja i Bolivije). U Buenos Airesu je 25.5.1810. prošireno

gradsko vijeće s kreolskom većinom uspostavilo autonomnu vladu koja je trebala vladati do

ponovnog ustoliĉenja kralja Ferdinanda VII. Nakon povratka na vlast, Ferdinand odbija

kreolske zahtjeve za autonomijom, što je urodilo proglašenjem neovisnosti Ujedinjenih

Pokrajina La Plate u San Miguel de Tucumanu 9.7.1816. Ubrzo nakon osloboĊenja izbijaju

sukobi izmeĊu federalista (veleposjednici iz unutrašnjosti) i unitarista (preteţito stanovnici

pokrajine i grada Buenos Airesa). U vrijeme vladavine unitarista (1826.-1829.) izbija rat

protiv Brazila koji se teţilo pripojiti urugvajsko podruĉje, ali su mirom 1828. godine bili

prisiljeni priznati neovisnost od Urugvaja. Godine 1829. na vlast dolazi federalist Juan

Manuel de Rosas; uspješno je skršio moć lokalnih guvernera i sjedinio zemlju. Porazio ga je

(uz urugvajsku i brazilsku potporu) general Justo Jose de Urquiza (bitka kraj Monte Caseora

1852), nakon ĉega je Rosas napustio Argentinu. Urquiz je sazvao ustavotvornu skupštinu u

Santa Feu, koja je 25.5.1853. godine donijela Ustav. Razdoblje razmjerno uravnoteţenog

razvoja narušio je petogodišnji sukob Troĉlanog saveza Urugvaja, Brazila i Argentine s

Paragvajem (1865.-1870.). Taj rat je bio posljednji argentinsko-juţnoameriĉki sukob i znaĉio

je kraj presezanjima Buenos Airesa na podruĉje dviju tampon-drţava uz granicu s Brazilom

(Natek, Karel,2005., p.592).

39

Gospodarski uspon Argentine tijekom 60-tih i 70-tih godina 20. stoljeća bio je zasnovan na

uvoĊenju naprednih metoda u stoĉarstvu i poljodjelstvu. Zemlja se prometno sve bolje

povezuje, natalitet je u stalnom porastu, a golem je i priljev useljenika iz europskih zemalja.

Financijska stabilnost omogućila je ustroj najboljega obrazovnog sustava u Latinskoj Americi.

1869. godine pokrenut je dnevnik La Prensa, a 1870. La Nacion. U razdoblju 1880.-1916.

godine vodeći argentinski politiĉari podrţavaju interese veleposjednika i veletrgovaca

liberalnog i antiklerikalnog usmjerenja. Politiĉka oporba (srednji i radniĉki sloj, španjolski i

talijanski useljenici) okupljaju se u Socijalistiĉkoj stranci Juana B. Justoa i Radikalnoj stranci

Leandra Alema i Hipolita Yrigoyena. Pobjeda potonjeg na izborima 1916. godine znaĉila je

ulazak srednjih i niţih slojeva u politiĉki ţivot Argentine. U I. svjetskom ratu Argentina je

neutralna, no u meĊudrţavnim odnosima u Latinskoj Americi preuzima vodeću ulogu, a

njezin ministar vanjskih poslova Carlos Saavedra Lamas dobiva 1936. Nobelovu nagradu za

mir zbog posredovanja u sukobu izmeĊu Paragvaja i Bolivije. 1943. godine vojnim udarom u

Argentini na vlast dolazi general Pedro P. Ramirez, koji u II. svjetskom ratu podupire Sile

osovine. Pod pritiskom SAD-a, Argentina 1945. godine ulazi u rat na strani Saveznika, a

generala Edelmira Farrella, koji je bio na vlasti od 1944., naslijedio je na izborima u veljaĉi

1946. Juan Domingo Peron. Za njegove vladavine, koja je trajala od 1946. do 1955. godine,

ustavnim reformama koje su donesene 1949. ograniĉene su demokratske slobode, a politiĉku

prevlast stekla je njegova Nacionalno-revolucijska stranka. Gospodarski utjecaj ameriĉkog

kapitala Peron je nastojao smanjiti jaĉanjem drţavne uloge u gospodarstvu. 1955. godine,

nakon vojnog udara i obaranja Perona s vlasti, uslijedilo je razdoblje politiĉke nestabilnosti s

ĉestim drţavnim udarima (1962., 1966., 1971.). Na predsjedniĉkim izborima 1972. pobijedio

je peronistiĉki kandidat H. Campora koji je iduće godine omogućio Peronu ponovno

preuzimanje vlasti. 1974. nakon Peronove smrti predsjedniĉku duţnost obnašala je njegova

udovica Isabel Peron-Martinez, koja je svrgnuta u vojnom udaru 1976. Vlast je preuzela hunta

predvoĊena generalom Jorgeom R. Idelom. Za vrijeme trajanja otvorenoga drţavnog terora u

masovnim likvidacijama oporbenih politiĉkih organizacija 6000-15000 Argentinaca

proglašeno je „nestalima“. 1982. godine voĊa hunte, general Leopoldo Galtieri, otpoĉeo je rat

s Velikom Britanijom za Malvinske otoke. Rat je trajao 74 dana i završen je argentinskim

porazom (http://www.zemljopis.com/argentina.html).

Godine 1983. na izborima pobjeĊuje prvak Radikalne stranke Raul Alfonsin. Uz posredovanje

Vatikana 1984. godine riješio je dugotrajan spor s Ĉileom oko podjele morskog prolaza

Beagle. Na izborima 1989. godine vlast preuzimaju peronisti, a njihov predsjednik Carlos

40

Saul Menem pobjeĊuje i na izborima 1994. Na predsjedniĉkim izborima 1999. pobjeĊuje

prvak Radikalne stranke Fernando de la Rua.

3.2.2. Zemljopisne karakteristike Argentine

Argentina se nalazi u juţnom dijelu Juţne Amerike izmeĊu Atlantskog oceana na istoku i

Anda na zapadu. Pripada joj i istoĉni dio otoka Ognjena zemlja (Tierra del Fuego) s druge

strane Magellanova prolaza. Od sjevera prema jugu dugaĉka je 3700 km, a od zapada prema

istoku 1600 km i obuhvaća pet velikih pokrajina: Gran Chaco, Pampe, MeĊurjeĉje, Patagoniju

i Ande.

Pokrajina Gran Chaco na sjeveru jest do 600 km široka ravan koja se prostire od podnoţja

Anda (oko 400 m nadmorske visine) i neprimjetno se spušta prema jugoistoku (20-100 m

n.v.). Prema jugu Gran Chaco neprimjetno prelazi u Pampe (Pampas), napuĉeno podruĉje i

gospodarsko teţište Argentine. To je ravan od 760.000 m2

koja se pruţa od Buenos Airesa na

istoku do jezera Mar Chiquite na sjeverozapadu i Bahie Blance na jugu. Obuhvaća najveći dio

središnje Argentine. Karakteriziraju je topla ljeta, a zime su blage zbog oceanskih utjecaja.

Pampa je najplodnija, najgušće naseljena i gospodarski najvaţnija regija. To je regija

intenzivne poljoprivrede i razvijene industrije, u kojoj ţivi oko 2/3 stanovništva Argentine. U

poljoprivredi prevladavaju krupni posjedi na kapitalistiĉkoj ili polufeudalnoj osnovi. U

središtu Pampe, u široj okolici Buenos Airesa, razvila se velika proizvodnja povrća i mlijeĉnih

proizvoda za potrebe glavnog grada, u kojem ţivi više od 1/3 stanovništva

(http://hr.wikipedia.org/wiki/Argentina).

IzmeĊu rijeka Paragvaja i Urugvaja leţi MeĊurjeĉje (Mesopotamia), prijelazna pokrajina

meĊu suptropskim sjeverom i umjereno toplim Pampama na jugu. Na sjeveru u nju seţu niski

ogranci Brazilskog visoĉja, na jugu su uz rijeke široke poplavne ravnice, a izmeĊu je

dinamiĉnija ravan prekrivena praporom. U MeĊurjeĉju je ekstenzivna poljoprivreda - ima

navodnjavanih oaza u kojima se uzgaja pamuk i druge kulture. Glavni centri MeĊurjeĉja su

Corientes i Parana.

Juţni dio Argentine obuhvaća Patagoniju (oko 800.000 km2), geološki dio Patagonskog štita

od starih kristalinskih stijena. Rijetko je naseljena i to novijom kolonizacijom – Škoti,

Velšani, Ĉileanci. Glavno zanimanje je ovĉarstvo. Manja naseljenost je oko Comodoro

41

Rivadivaie gdje su leţišta nafte (4/5 argentinske proizvodnje nafte). Veći gradovi nalaze na

obali Atlantskog oceana Punta Arenas, Comodoro Rivadavia i Neuquén. Argentini pripada i

istoĉni dio Ognjene zemlje, a to je i nastavak Patagonije.

Na zapadnoj granici Argentine proteţe se više od 3000 km dugi planinski lanac Anda koji se

nalazi u središnjem dijelu zemlje izmeĊu Anda i Pampa. Provincije su Mendoza, San Juan i

San Luis. Mendoza je vinogradarska regija, a Argentina je zahvaljujući njoj najveći

izvaneuropski proizvoĊaĉ vina. Privredno najvaţniji prostor ove regije je podnoţje Anda koja

je najvećim dijelom sušna stepa. Rijeke s Anda omogućile su navodnjavanje i stvaranje niza

plodnih i bogatih poljoprivrednih oaza (kukuruz, riţa,duhan, vinogradi, voćnjaci i plantaţa

šećerne trske). Navodnjavani dijelovi su, poslije Pampe, najgušće naseljen prostor Argentine.

Tu su se razvili gradovi Cordoba (800.000stanovnika), Mendoza i Tukuman.

Glavne rijeke su Paraná koja je najveća (4880 km), Pilcomayo (2490 km), Bermejo (1046

km), Rio Colorado (850 km), Río Negro (1125 km), Rio Salado i Rio Urugvaj (1593 km).

Paraná i Urugvaj izlijevaju se u ušće Rio de la Plata (250 km) prije ulijevanja u Atlantski

ocean. Regionalno vaţne rijeke su Atuel i Mendoza u istoimenoj pokrajini Chubut u

Patagoniji i Rio Grande u Jujuy i rijeka San Francisco u Salti. Na istoĉnom podnoţju Anda

nalaze se na sjeveru slana jezera i slana udubljenja, a na jugu ledenjaĉka jezera, npr. Nahuel

Huapi (544 km2), Buenos Aires (2240 km

2), Argentino (1414 km

2), San Martin (1013 km

2) i

Viedma (1088 km2).

Gotovo se cijela Argentina nalazi u juţnom umjerenom pojasu, a klimatska raznolikost

uvjetovana je poglavito geografskom širinom i reljefom. Najveći dio Argentine ima umjerenu

klimu – na krajnjem sjeveru osjećaju se suptropski utjecaji gdje su ljetne temperature više od

27 °C, a na krajnjem jugu klima je oštra, tj. subpolarna. Zbog kišne sjene na istoĉnoj strani

Anda, veliki dio Argentine prima manje oborina što se odraţava na biljnom pokrovu. U

sjevernim dijelovima rastu tropske i suptropske šume koje prema sjeverozapadu prelaze u

kserofitnu vegetaciju. U vlaţnijem dijelu Pampe, prirodno podruĉje trava je danas uglavnom

obraĊeno. Prema sušnijem zapadu vegetacija je oskudnija, polupustinjska, mjestimice

zaslanjena podruĉja. Travnata podruĉja su i u sjevernim dijelovima Patagonije, a prema

sušnijem zapadu i hladnijem jugu raslinje je sve oskudnije. Na krajnjem jugu Ognjene zemlje

i u višim planinskim podruĉjima nalazimo tundru te podruĉja pod vjeĉnim snijegom. Budući

da je cijelo podruĉje Argentine nagnuto prema Atlantskom oceanu to je i glavni smjer

42

otjecanja tekućica iako mnoge završavaju i u unutrašnjosti u moĉvarama i jezerima (Natek,

Karel,2005., p.591).

3.2.3. Stanovništvo

Broj stanovnika u Argentini umjereno raste, no povećava se samo broj gradskog stanovništva,

a ne i seoskoga. Prema popisu iz 2001. godine Argentina je imala populaciju od 36,260,130, a

preliminarni rezultati popisa stanovništva iz 2010. godine govore o brojci od 40,091,359

stanovnika. Po broju stanovnika Argentina je treća zemlja u Juţnoj Americi i 33. na globalnoj

razini. Gustoća naseljenosti je 15 stanovnika po ĉetvornom kilometru, znatno ispod svjetskog

prosjeka od 50 osoba. Naime, osim u dva gusto naseljena podruĉja, starim kolonijalnim

gradovima u podnoţju Anda i šireg podruĉja Buenos Airesa, gdje na 20% teritorija ţive tri

ĉetvrtine ukupnog stanovništva, Argentina je vrlo rijetko naseljena. U prostranstvima Gran

Chaca i Patagonije gustoća je manja od 1 st./km2, a u metropolitanskom podruĉju Buenos

Airesa ţivi više od 1900 st./km2 (Karel, Natek, 2005., p.591.). Stopa rasta stanovništva u

2010. godini procijenjena je na 1,03% godišnje, natalitet 17,7 ţivoroĊenih na 1000 stanovnika

i stopa smrtnosti od 7,4 umrlih na 1000 stanovnika. Neto stopa migracije je u rasponu od nula

do ĉetiri useljenika na 1.000 stanovnika.

Udio osoba do 15 godina je 25,6% što je nešto ispod svjetskog prosjeka od 28%, a udio osoba

starijih od 65 godina je relativno visoka i iznosi 10,8%. Argentina je jedna od zemalja Juţne

Amerike koje imaju najniţe stope rasta stanovništva, oko 1% godišnje, kao i relativno nisku

stopu smrtnosti dojenĉadi. Njegova stopa nataliteta od 2,3 djece po ţeni je još uvijek gotovo

dvostruko viša od onoga u Španjolskoj ili Italiji. Srednja dob je oko 30 godina, a oĉekivani

ţivotni vijek pri roĊenju je 77.14 godina (Karel, Natek, 2005., p.591.).

Kao i kod drugih podruĉja kao što su Kanada, Australija, Sjedinjene Ameriĉke Drţave i

Argentina se smatra zemljom imigranata. Druga je po broju primljenih europskih doseljenika,

samo u SAD ih se doselilo više. Za vrijeme španjolske kolonijalne vladavine naseljavanje je

bilo skromno, pogotovo u gradove u podruĉju Anda. Stanovnici su se pomiješali sa

Indijancima (tada se doselilo oko 500.000 doseljenika). Masovno naseljavanje iz Europe

zapoĉelo je sredinom 19. st. tako da se izmeĊu 1857. i 1930. godine doselilo više od šest

milijuna ljudi. Većina ovih europskih imigranata došla je iz Italije (30%) i Španjolske (25%),

a u 20. st. mnogo ih je došlo i iz istoĉnoeuropskih drţava, Austro-Ugarske i Njemaĉke.

43

Naime, ĉak 86,4% argentinske populacije je europskog podrijetla. Nakon 1950. godine

prevladava doseljavanje iz susjednih drţava.

Ilegalni imigranti uglavnom dolaze iz Bolivije i Paragvaja, a manji broj iz Perua, Ekvadora i

Rumunjske. Argentinska vlada procjenjuje da 750.000 stanovnika nema sluţbene dokumente

te je pokrenula program pod nazivom Patria Grande za poticanje ilegalnih imigranata kako bi

proglasili svoj status u zamjenu za vizu na dvije godine. Do sada je u sklopu programa

obraĊeno više od 670.000 zahtjeva.

Ustav jamĉi slobodu vjeroispovijesti, ali takoĊer zahtijeva da je Vlada rimokatoliĉka. Do

1994. godine predsjednik i potpredsjednik morali su biti rimokatolici, iako nije bilo takvih

ograniĉenja za druge drţavne duţnosnike. Katoliĉka politika ostaje utjecajna u Vladi i još

uvijek pomaţe oblikovati razna zakonodavstva. Prema podacima Svjetske kršćanske baze

podataka Argentinci su: 92,1% kršćani, 3,1% agnostici, 1,9% muslimani, 1,3% ţidovi i ateisti

0,9%. Nedavno istraţivanje pokazalo je da oko 11% Argentinaca ne-religijski (što ukljuĉuje i

one koji vjeruju u Boga, ali ne slijede religiju), 4% su agnostici i 5% ateisti. Ukupno 24%

pohaĊa vjerske obrede redovito. Protestanti su jedina skupina s većinom sljedbenika koji su

redovito pohaĊali obrede (Karel, Natek, 2005., p.591).

Većinu stanovnika ĉine bijelci (94%, od toga 36% talijanskoga podrijetla, a 29%

španjolskoga), ostali su mestici (5%), a oko 35.000 Indijanci (prije svega u Gran Chacu i u

juţnoj Patagoniji).

Argentinski sluţbeni jezik je španjolski, obiĉno se naziva Castellano (Kastiljanski). Argentina

je najveće španjolsko govorno društvo. Najviše rasprostranjen dijalekt je Rioplatense, ĉiji se

govornici prvenstveno nalaze u Rio de la Plata. Prema Ethnologue, ima oko 1,5 milijuna

talijanskih govornika. Standardni njemaĉki govori oko 400.000-500.000 Argentinaca

njemaĉkog podrijetla, što je ĉetvrti najveći govorni jezik. Neke autohtone zajednice su

zadrţale svoje izvorne jezike. Guaranski se govori na sjeveroistoku, posebno u Corrientes

(gdje ima sluţbeni status) i Misiones. Keĉuanski govore neki na sjeverozapadu i ima lokalnu

inaĉicu u Santiago del Estero. Aymarski govore ĉlanovi zajednice bolivijskih imigranata. U

Patagoniji postoji Velška govorna zajednica sa oko 25.000 ljudi koji ga koriste kao svoj drugi

jezik. Nedavni doseljenici donijeli su kineski i korejski (uglavnom u Buenos Airesu). Govore

44

se i engleski, brazilski portugalski i francuski. Engleski se obiĉno uĉi u školama kao drugi

jezik, s portugalskim i francuskim u manjoj mjeri.

3.2.4. Kretanje makroekonomskih pokazatelja

Analizirajući makroekonomske pokazatelje, argentinska gospodarska bilanca vrlo je

pozitivna. Glavni indikatori potvrĊuju snaţan oporavak lokalnog gospodarstva i znaĉajno

povećanje produktivnosti, ulaganja te razine trgovinske razmjene. Ostvareni su i glavni ciljevi

vladine gospodarske politike kao što su odrţavanje znaĉajnog fiskalnog suficita, odrţavanje

visokog teĉaja kako bi se potaknula veća kompetitivnost argentinskog izvoza, te zadrţavanje

indikatora inflacije na koliko toliko razumnoj razini. Ulaganje te prvenstveno potrošnja dvije

su varijable koje znaĉajno utjeĉu na dinamizam argentinske ekonomije.

Pomoću grafikona će se detaljnije pokazati najvaţnija makroekonomska kretanja.

Prvi grafikon u analizi kretanja makroekonomskih pokazatelja prikazuje bruto domaći

proizvod po stanovniku u US$ koji je jedan od glavnih pokazatelja razvoja zemlje.

Grafikon 15: Bruto domaći proizvod po stanovniku (US$) u Argentini od 2000.-2010.

Izvor: izradila studentica prema www.worldbank.com

Promatrajući grafikon moţe se zakljuĉiti da je BDP po stanovniku u porastu. Najmanji je bio

2002. godine kada je iznosio 2.170 $ po stanovniku dok je 2010. godine iznosio 9,124 $.

Na sljedećem grafikonu bit će prikazan bruto domaći proizvod prema paritetu kupovne moći u

razdoblju od 2000.-2010. godine.

0

2.000

4.000

6.000

8.000

10.000

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

45

Grafikon 16: Bruto domaći proizvod (PPP) (milrd $) u Argentini 2000.-2010.

Izvor: samostalna izrada prema www.worldbank.com

Na temelju grafa moţe se zakljuĉiti da je bruto domaći proizvod prema paritetu kupovne moći

u razdoblju od 2000.-2010. u konstantnom porastu. Najveća vrijednost je dostignuta upravo

2010. godine s vrijednošću od 596 milijardi $.

Sljedeći pokazatelj na temelju kojega će se analizirati razvijenost gospodarstva Argentine je

realna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda u postotcima.

Grafikon 17: Realna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda (%) u Argentini 2000.-2010.

Izvor: samostalna izrada prema www.worldbank.com

0

100

200

300

400

500

600

700

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

-0,8

-4,4

-10,9

8,8 9 9,2 8,5 8,7 6,8

0,9

9,2

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

46

Realna stopa rasta je u razdoblju od 2000.-2010. blago oscilirala, no uglavnom je imala

tendenciju rasta. Najmanja je bila u razdoblju od 2000.-2003. zbog velike krize koja je u to

vrijeme pogodila Argentinu. Nakon toga realna stopa rasta BDP-a postizala je pozitivne

rezultate i u 2010. je iznosila 9,2%. Visoka stopa rasta BDP-a u Brazilu i Argentini u istom

razdoblju uskoro bi se mogla naglo promijeniti, osobito ako se snize svjetske cijene robe ili se

povećaju globalne realne kamatne stope.

Argentina je osma najveća zemlja na svijetu. Slijedom toga, Argentina raspolaţe s velikim

razvojnim mogućnostima i velikim potencijalom u sektorima poljoprivrede, stoĉarstva,

ribarstva, rudarstva, proizvodnje nafte i plina. Tradicionalno je bila zemlja orijentirana na

primarni sektor. MeĊutim, posljednjih godina, znaĉajno je porasla kompetitivnost industrije

koja ima sve veći udio u sektoru proizvodnje roba.

Grafikon 18: Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora (% GDP-a) u

Argentini u razdoblju od 2003.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.nationmaster.com

Najveći udio u GDP-u ima sektor usluga, a najmanji poljoprivreda. Sektor poljoprivrede nema

velike oscilacije, dok od 2006. godine sektor usluga raste, a industrijski se sektor smanjuje.

Argentina je u 2010. godini imala 18 369 196 radnog stanovništva. Najmanje radne snage je

imala 2001. godine (15 686 428) od kada ima tendenciju rasta, što je vidljivo na grafikonu.

0

10

20

30

40

50

60

70

2003 2004 2005 2006 2007 2009 2010

Poljoprivreda

Industrija

Usluge

47

Grafikon 19: Radna snaga u Argentini od 2001.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.oecd.com

Radna snaga dodatno uĉvršćuje pozitivnu stopu rasta i potvrĊuje da potraţnja radne snage

prati pozitivni rast BDP-a.

Stopa nezaposlenosti u Argentini je s vremenom sve manja. To će se vidjeti na sljedećem

grafikonu.

Grafikon 20: Stopa nezaposlenosti (%) u Argentini 2000.-2010.

Izvor: samostalna izrada prema www.oecd.com

Na grafikonu je vidljivo da stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2001.-2010. opada. Najveća

stopa nezaposlenosti bila je 25% 2001. godine, a 2010. ta stopa je iznosila 7,9 %. Poboljšava

se zahvaljujući lansiranju socijalnih planova za nezaposlene, što je pridonijelo poboljšanju

situacije, ali ne i kompletnom rješavanju problema.

Visoka inflacija je slabost argentinskog gospodarstva već desetljećima. To se moţe vidjeti i

na sljedećem grafikonu.

14.000.000

15.000.000

16.000.000

17.000.000

18.000.000

19.000.000

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Stopa nezaposlenosti (%) 15 25 21,5 17,3 14,8 11,6 8,7 8,5 7,9 8,7 7,9

0

5

10

15

20

25

30

48

Grafikon 21: Stopa inflacije (%) u Argentini u razdoblju od 2001.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.indexmundi.com

U Argentini cijene konstantno rastu. Tijekom 2002. godine cijene su narasle za 25,9%. 2009.

došlo je do pada porasta cijena na 6,3%, no u 2010. cijene su ponovno porasle za 10,8%.

Jedan od faktora koji najviše zabrinjava jest konstantni rast cijena. Ovako “niska” inflacija

postignuta je dogovorima izmeĊu Vlade i glavnih tvrtki u raznim proizvodnim sektorima i

reguliranim i zamrznutim.

Što se tiĉe javnog duga takoĊer su zabiljeţeni pozitivni rezultati. To se moţe vidjeti na

grafikonu.

Grafikon 22: Javni dug (% BDP-a) Argentine u razdoblju od 2004.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.indexmundi.com

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Stopa inflacije (%) -1,1 25,9 13,4 4,4 9,6 10,9 8,8 8,6 6,3 10,8

-5

0

5

10

15

20

25

30

0

20

40

60

80

100

120

140

2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

49

Javni dug kao % BDP-a se od 2004. do 2010. godine smanjuje. 2004. godine javni dug

Argentine bio je 118% BDP-a, 2008. godine iznosio je 48,4% BDP-a, 2010. je došlo do

blagog porasta na 50,3% BDP-a, a 2011. do ponovnog pada na 41,4% BDP-a.

Grafikon koji slijedi prikazat će vanjski dug Argentine u razdoblju od 2000.-2010. godine.

Grafikon 23: Vanjski dug (milijarde US$) u Argentini 2000.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.worldbank .com

Argentina je 2005. godine imala vanjski dug od 157,7 milijardi US$, no od tada se on

smanjuje i 2010. godine je iznosio 118,4 milijarde US$.

Uvoz Argentine u milijardama $ u razdoblju od 2000. do 2010. godine bit će prikazan na

grafikonu koji slijedi.

Grafikon 24: Uvoz (milijarde $) Argentine od 2000.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.oecd.com

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

2000 2002 2004 2006 2008 2010 2012

0

10

20

30

40

50

60

70

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

50

Argentina je najviše uvezla 2008. godine (57,42 milijarde $), najmanje 2002. (8,99 milijardi

$), a 2010. uvoz je ostvario 56,44 milijarde $. Najviše uvozi iz Brazila, SAD-a i Kine, a

glavni uvozni proizvodi su strojevi i oprema, kemikalije, metali, plastiĉni materijali i papir.

Gospodarstvo Argentine orijentirano je prema izvozu. Argentina je jedna od glavnih svjetskih

izvoznika poljoprivrednih proizvoda. Na grafikonu koji prikazuje izvoz Argentine vidljivo je

da je izvoz bio najveći 2008. (70 milijardi $) sa znaĉajnim povećanjem udjela prodaje

industrijskih proizvoda, najmanji 2002. (25,7 milijardi $), a 2010. argentinski izvoz je bio

63,5 milijardi $.

Grafikon 25: Izvoz (milijarde $) Argentine u razdoblju od 2000.-2010. godine

Izvor: samostalna izrada prema www.oecd.com

U postizanju ovako dobrih rezultata veliku ulogu ima i meĊunarodni kontekst i visoka cijena

sirovina na svjetskom trţištu, što je dodatno utjecalo na porast argentinskog izvoza,

prvenstveno ono koje se odnosi na soju i naftu.

U svjetskim razmjerima Argentina je (http://hgd.mvpei.hr/gospodarski_prikaz/argentina/1/):

• 1. proizvoĊaĉ i izvoznik suncokretovog ulja

• 3. proizvoĊaĉ i izvoznik soje, i u isto vrijeme 4. proizvoĊaĉ i 1. izvoznik sojinog ulja

• 3. proizvoĊaĉ i 1. izvoznik limuna

• 3. proizvoĊaĉ i 1. izvoznik meda

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

IZVOZ (milijarde $) 26,3 26,6 25,7 29,6 34,6 40,3 46,5 55,9 70 55,7 63,5

0

10

20

30

40

50

60

70

80

51

• 8. proizvoĊaĉ i 3. izvoznik kukuruza

• 1. izvoznik konjskog mesa

• 5. proizvoĊaĉ vina

• 13. proizvoĊaĉ ţita

• 4. proizvoĊaĉ i 7. izvoznik kravljeg mesa

• 2. najznaĉajniji trgovac koncentriranog soka od jabuke

• 5. najznaĉajniji izvoznik ĉaja na svijetu i jedan od 10 najznaĉajnijih svjetskih proizvoĊaĉa.

Grafikon koji slijedi prikazat će nam koliko u Argentini ima stanovništva koje ţivi ispod

granice siromaštva. Siromaštvo podrazumijeva postotak stanovništva koje ţivi ispod

odreĊenog iznosa raspoloţivog dohotka. Taj je odreĊeni iznos granica siromaštva.

Grafikon 26: Stanovništvo ispod granice siromaštva (%) u Argentini od 2000.-2010. g

Izvor: samostalna izrada prema www.oecd.com

Na temelju grafikona moţe se zakljuĉiti kako je stanovništva koje ţivi ispod granice

siromaštva sve manje, što je dobro za razvoj gospodarstva. U 2002. godini stopa je bila

najveća, kada je ĉak 54,3% stanovništva ţivjelo ispod granice siromaštva, a razlozi su već

ranije spominjani u radu.

Na sljedećem grafikonu, prema raspoloţivim podatcima za HDI, moţe se zakljuĉiti da je u

porastu. Indeks ljudskog razvoja mjeri oĉekivano trajanje ţivota, obrazovna postignuća i

prosjeĉni stvarni dohodak.

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Stanovništvo ispod granicesiromaštva (%)

28,9 35,4 54,3 47,8 40,2 33,8 26,9 20,6 15,3 13,2 13,9

0

10

20

30

40

50

60

52

Grafikon 27: Indeks ljudskog razvoja u Argentini od 2004.-2010.godine

Izvor: samostalna izrada prema www.hdi.com

HDI je 2004. bio visok, a od 2005.-2011. godine ulazi u kategoriju vrlo visokog ljudskog

razvoja što je karakteristiĉno za srednje razvijene zemlje. Zauzima 45. mjesto od 187

zemalja. IzmeĊu 1980. i 2011. vrijednost argentinskog HDI-a povećala se sa 0,669 na 0,797,

što je porast od 19 %, ili prosjeĉno godišnje povećanje od oko 0,6 %.

Analizirajući makroekonomske pokazatelje, moţe se zakljuĉiti da je argentinska gospodarska

bilanca vrlo pozitivna. Glavni indikatori potvrĊuju snaţan oporavak lokalnog gospodarstva i

znaĉajno povećanje produktivnosti, ulaganja te razine trgovinske razmjene.

Ostvareni su i glavni ciljevi vladine gospodarske politike kao što su odrţavanje znaĉajnog

fiskalnog suficita, odrţavanje visokog teĉaja (argentinski pesos je devaluiran) kako bi se

potaknula veća kompetitivnost argentinskog izvoza te zadrţavanje indikatora inflacije na

razumnoj razini.

Ulaganje te prvenstveno potrošnja dvije su varijable koje znaĉajno utjeĉu na dinamiku

argentinske ekonomije.

2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

HDI 0,863 0,765 0,773 0,78 0,786 0,788 0,794

0,7

0,72

0,74

0,76

0,78

0,8

0,82

0,84

0,86

0,88

53

3.2.5. Strukturna obilježja gospodarstva

IzmeĊu 1860. i 1930. iskorištavanje bogate zemlje Pampasa snaţno je potaknulo gospodarski

rast. U prva tri desetljeća 20. stoljeća Argentina je prerasla Kanadu i Australiju u

stanovništvu, ukupnom prihodu i dohotku po glavi stanovnika. Od 1913. Argentina je u

svijetu 10. prema visini dohotka po stanovniku.

Poĉetkom 30-ih godina 20. stoljeća argentinska se ekonomija pogoršala. Najvaţniji ĉimbenik

u ovom padu je politiĉka nestabilnost od 1930. kada je vojna hunta preuzela vlast. Uspješne

vlade od 1930-ih do 1970-ih provode strategiju supstitucije uvoza kako bi se postigla

industrijska samodostatnost, a vlade su poticanje industrijskog razvoja preusmjerile na

ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju koja je dramatiĉno pala.

Era supstitucije uvoza završila je 1976. godine, ali u isto vrijeme raste drţavna potrošnja,

velike plaće podiţe i neuĉinkovita proizvodnja što je sve stvorilo kroniĉnu inflaciju koja je

rasla do 1980. Mjere donesene u 1976. godini su takoĊer proizvele ogroman vanjski dug

krajem 80-ih koje su postale ekvivalent tri ĉetvrtine BDP-a .

To što je Argentina dotakla dno ima veze sa sistemom deviznog teĉaja. Od poĉetka 20. st.

proţivjela je niz poslovnih ciklusa koje je pratila hiperinflacija koja je uvijek razorna.

Argentinci su odbacivali svoju valutu pesos. Zakonom dolazi do vezivanja pesosa za dolar u

odnosu 1:1. Fiksni devizni teĉaj naĉinio je uvoz jeftinim, odlazak dolara iz zemlje i

progresivan gubitak argentinske industrijske infrastrukture, što je dovelo do povećanja

nezaposlenosti. U meĊuvremenu trošenje drţave je bilo ogromno, a korupcija je cvjetala.

Argentinski javni dug je nenormalno rastao tijekom devedesetih i zemlja nije pokazala

nikakve prave znakove da ga moţe otplati (http://www.estudiolatino.org/main/ekonomija/32-

ekonomska-kriza-u-argentini-od-1999-do-2002).

Argentina je prije toĉno deset godina proţivljavala najteţu krizu u dvjestogodišnjoj povijesti.

Nacionalnu valutu dugo su drţali podcijenjenom ĉime je Argentina ponovno postala

konkurentna na trţištu. Do 2005. gospodarstvo je obnovljeno: tu je bio znaĉajan rast BNP,

obnova stranih ulaganja i znaĉajan pad stope nezaposlenosti. Argentina je zapoĉela razdoblje

fiskalne štednje u 2012. godini. Deset godina nakon drţavnog bankrota u Buenos Airesu, baš

kao ni u mnogim drugim argentinskim gradovima krizi nema ni traga. Argentinsko

54

gospodarstvo opet je jedno od vodećih u Latinskoj Americi. Otplatili su dug MMF-u

te biljeţe rekordne devizne priljeve od izvoza.

Argentinska kriza koja je trajala od 1999. do 2002. godine sluţi kao primjer ekonomskog,

društvenog i politiĉkog preokreta koji se moţe dogoditi za vrijeme financijske krize. Tijekom

90-ih, Argentina je slavljena kao uspješna tranzicijska zemlja. Strani investitori ulagali su

milijarde dolara u zemlju, a stopa inflacije je bila niţa nego u SAD-u. Istovremeno

argentinsko gospodarstvo bilo je jedno od najbrţe rastućih na svijetu. No, 2001. godine Vlada

je proglasila vanjski dug neodrţivim te je bila primorana smanjiti potrošnju za nekoliko

milijardi dolara. Tako je Buenos Aires postao jedan od najskupljih gradova na svijetu.

Procjenjuje se da je 2000. godine ĉak 57,5% stanovništva ţivjelo ispod granice siromaštva.

Izvoznici nisu mogli dobiti kredite jer su depoziti ranije zamrznuti. Pesos je pretrpio

deprecijaciju, što povećava inflaciju. Sluţbeni teĉaj je skoĉio na skoro ĉetiri pesosa za dolar.

Kvaliteta ţivota je smanjena, a veliki dio komplementarnih valuta nastavio je cirkulirati

(http://manager-magazine.com/index.php/gospodarstvo/85-argentinska-kriza).

Glavni svjetski ekonomisti i danas vuku pouke i argentinsku krizu koriste kao primjer, jedni

kako su postupci inspirirani meĊunarodnim monetarnim institucijama doveli ekonomiju ove

latinoameriĉke zemlje do kraha, a drugi kako ne prihvaćanje savjeta meĊunarodnih institucija

neizbjeţno vodi ekonomiju u propast.

Argentina ima trţišno orijentirano gospodarstvo s obiljem prirodnih resursa, dobro

obrazovanom populacijom, izvozno orijentiran poljoprivredni sektor i relativno raznolike

industrijske baze. Usluţni sektor ĉini oko 59% gospodarstva i 72% zaposlenih, proizvodnja

ĉini 21% BDP-a i 13% zaposlenih, a poljoprivreda 9% BDP-a, sa 7% zaposlenih, a ostatak

ĉine graĊevinarstvo, rudarstvo i javne komunalije. Poljoprivreda, ukljuĉujući preraĊene robe

ostvaruje 54% izvoznih prihoda u 2010., dok manufakturna industrija ostvaruje 35%.

Visoka inflacija je slabost argentinskog gospodarstva već desetljećima. Argentina je na 105.

mjestu od 178 zemalja u Transparency International's indeksu korupcije za 2010. Najveći

problem je korupcija u vladi i privatnom sektoru koja ukljuĉuje pranje novca, trgovinu

narkoticima te krijumĉarenje i utaju poreza. Kirchnerova uprava odgovorila je na globalnu

financijsku krizu od 2008.-2009. s novim smanjenjem poreza i subvencija. Argentina je na 45.

mjestu prema Human Development Indexu, odmah nakon Ĉilea koji ima najveći HDI u

55

Latinskoj Americi, a u svijetu zauzima 44. mjesto. Sa 14,527 $ Argentina ima najveći BDP po

stanovniku prema kupovnoj moći u Latinskoj Americi (http://hdrstats.undp.org/en/countries/

profiles/CHL.html). Argentina je jedna od G-20 velikih gospodarstava, u 2010. godini njezin

nominalni BDP bio je na 27. mjestu u svijetu, a 2005. godine, na temelju BDP-a po kupovnoj

moći, zauzimala je 18. mjesto (http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.MKTP.CD).

Od strane Svjetske banke Zemlja je klasificirana kao gornji srednji prihod ili sekundarno

trţište u nastajanju.

Tijekom 20. st gospodarstvo Argentine prošlo je kroz burne promjene. Poĉetkom 20. st

Argentina je bila veliki izvoznik ţita i mesa. Nakon svjetske krize 30-ih godina uslijedio je

pad izvoza, zaostajanje cijelog gospodarstva, orijentacija na razvoj industrije za vlastite

potrebe uz carinsku zaštitu domaće proizvodnje te prelazak na manje usmjerenu poljoprivredu

s uvoĊenjem raznolikih kultura. Od 60-ih godina ulaţe se u baziĉnu industriju, istraţivanja

nafte i razvoj prometa. Nedovoljna proizvodnja, velika javna potrošnja i rast plaća kao i

liberalizacija uvoza sredinom 70-ih doveli su do pada domaće industrije i visoke inflacije (u

80-ima i preko 1000% godišnje). Sustav gospodarskih reformi smanjio je inflaciju (1990.-

1997. 12,2%/godišnje), ali je doveo do velike vanjske zaduţenosti, preko 120 milijardi USD

(1997.). Dohodak od 8950 USD/stanovniku omogućava visok standard, struktura

gospodarstva sliĉna je onoj u razvijenim zemljama, ali njegova produktivnost bitno zaostaje

(http://www.zemljopis.com/argentina.html).

Usprkos pokušajima reformi (nepovoljni vlasniĉki odnosi u poljoprivredi) većina zemljišta je

u veleposjedniĉkim rukama, najviše zemlje obraĊuju najamnici – bezemljaši. Poljoprivreda

ima velik udio u izvozu. Argentina je velik svjetski proizvoĊaĉ soje, kukuruza, pšenice,

govedine, vune i vina. Glavno oraniĉno podruĉje je u Pampi, a velik dio uroda koristi se u

ishrani stoke. Govedarstvo je, uz Pampu, najznaĉajnije u regiji Entre Rios, a ovĉarstvo u

Patagoniji. Krajem 20. stoljeća Argentina zadovoljava svoje energetske potrebe; nalazišta

nafte na više mjesta, glavna leţišta u Patagoniji, sjevernom i središnjem andskom podruĉju i u

Ognjenoj zemlji. Veliki hidroenergetski potencijal tek je djelomiĉno iskorišten, a velike su i

zalihe plina. Ostale rude manje su znaĉajne, vade se ugljen, rude ţeljeza, urana, olova, cinka,

srebra i bakra.

56

U industriji najvaţnija je prerada poljoprivrednih proizvoda: ţita, mesa, uljarica i koţe. Od

ostalih industrija vaţne su tekstilna, metalopreraĊivaĉka, strojarska, kemijska i petrokemijska,

automobilska, industrija papira i graĊevinska. Oko 40% vrijednosti izvoza daju biljni i

ţivotinjski proizvodi, hrana i pića; još su vaţni goriva, vozila i metali. Uvoze se strojevi i

elektriĉni ureĊaji, vozila, kemijski proizvodi i umjetni materijali (http://www.zemljopis.com

/argentina.html).

Zemljopisno gledano, Argentina je 8. najveća zemlja na svijetu što joj, uz kvalitetu njenih

prirodnih resursa, daje jasne kompetitivne prednosti u odnosu na druge zemlje regije.

Slijedom toga, Argentina raspolaţe s velikim razvojnim mogućnostima i velikim potencijalom

u sektorima poljoprivrede, stoĉarstva, ribarstva, rudarstva, proizvodnje nafte i plina.

Tradicionalno, Argentina je bila zemlja orijentirana na primarni sektor. MeĊutim, posljednjih

godina znaĉajno je porasla kompetitivnost industrije koja ima sve veći udio u sektoru

proizvodnje roba.

Argentina raspolaţe s 250 000 km2 obradive zemlje što joj omogućuje ne samo da prehrani 38

milijuna Argentinaca, već da i veliki dio svojih prehrambenih proizvoda izvozi. Argentina je

šesti najveći izvoznik prehrambenih proizvoda na svijetu te ima vrlo raznovrsnu ponuda

prehrambenih proizvoda pravilno distribuiranih po cijeloj zemlji (http://hgd.mvpei.hr

/gospodarski_prikaz/argentina/1/).

Geografska rasprostranjenost Argentine i njena klimatska raznolikost znatno pomaţu razvoju

poljoprivrede. U centralnom dijelu zemlje (Pampa) se kultiviraju ţitarice i uljenaste sjemenke.

Industrijske ţetve koncentriraju se na sjeverozapadu (šećer, duhan) i sjeveroistoku zemlje

(pamuk i ĉaj). Proizvodnja voća rasprostranjena je duţ cijele zemlje, iako su najznaĉajnija

podruĉja Mendoza (groţĊe, breskve, šljive), Rio Negro (jabuke, trešnje) i Tucuman i

Corrientes (agrumi). U svjetskoj trgovini mesom Argentina sudjeluje s 9% (govedina), 0,1%

(svinjetina), 0,5% (ovĉetina) i 20,5% (konjsko meso). Broj grla u Argentini procjenjuje se na

53 milijuna s godišnjim rastom od oko 8,2%. Ponovno otvaranje europskog trţišta (tzv. Cuoat

Hilton) dovelo je do povećanja aktivnosti mesne industrije. IzmeĊu 2002. i 2003. godine

otvorilo se gotovo 60 trţišta za plasman mesa. Izvoz goveĊeg mesa dosegao je 341.000 tonu

ukupne vrijednosti 454,2 milijuna USD. Najznaĉajnija trţišta su Azija, Bliski Istok i Rusija.

57

Ukupna šumska površina u Argentini pogodna za iskorištavanje iznosi 20 milijuna hektara, a

od toga se iskorištava samo 4%. Znaĉajna duţina atlantske obale (4.725 km) i velika

raznolikost ribljih vrsta stavlja Argentinu u poziciju jednog od najboljih ribolovnih podruĉja

na svijetu. Ukupni volumen ulova premašuje milijun tona godišnje od ĉega se ĉak 80% izvozi.

Argentina je jedan od najvećih proizvoĊaĉa prirodnog plina u Juţnoj Americi i ĉetvrti naftni

proizvoĊaĉ u regiji. Industrija proizvodnje nafte i plina zapoĉela je prije 97 godina kada su

pronaĊena velika nalazišta nafte u mjestu Comodoro Rivadavia na jugu Argentine te je danas

jedna od najznaĉajnijih gospodarskih grana Argentine (http://hgd.mvpei.hr/gospodarski_

prikaz/argentina/1/).

Na rang listi zemalja s najvećim raspoloţivim zalihama ruda, Argentina zauzima šesto mjesto.

Procjenjuje se da na 750 000 km2 postoji potencijal za iskop ruda od ĉega je 75% još

neistraţeno. Veliki dio rezerva ruda nalazi se uzduţ 4.500 kilometara dugog andskog

planinskog lanca na granici s Ĉileom i Bolivijom. Od sjevera prema jugu nalaze se velika

nalazišta olova, cinka, kositra i srebra, dok su primarno na jugu znaĉajni resursi kalija i litija.

Dodatno, na zapadu Argentine postoje znaĉajne zalihe bakra, zlata i srebra.

Najznaĉajnije i najperspektivnije industrije u Argentini su proizvodnja hrane i pića, kemijska i

petrokemijska industrija i proizvodnja motornih vozila. Devalvacija pesosa 2002. godine

omogućila je poĉetak supstitucije izvoza u tekstilnoj industriji, metalurgiji i proizvodnji

ĉelika. Iako je većina industrijskih postrojenja koncentrirana u pet podruĉja (grad Buenos

Aires, provincija Buenos Aires, Santa Fe, Cordoba i Mendoza), svaka provincija, a to se

osobito odnosi na sektor malih i srednjih poduzeća razvija svoju regionalnu industriju. Tako

je industrija drveta i namještaja kocentrirana u provinciji Misiones, vinarstvo i voćarstvo u

provincijama Mendoza i San Juan, audio i video industrija u provinciji San Luis i Ognjenoj

zemlji, mlijeĉna industrija u provincijama Santa Fe i Cordoba, proizvodnja šećera u

provincijama Tucuman, Jujuy i Salta, industrija ribljih proizvoda u provinciji Buenos Aires i

Patagonia, a industrija plastike i koţe u Buenos Airesu (http:// hgd. mvpei.hr/ gospodarski _

prikaz/argentina/1/).

Argentinski izvoz dosegao je u 2008. godini rekordan iznos od 71,6 milijardi USD, sa

znaĉajnim povećanjem udjela prodaje industrijskih proizvoda. U postizanju ovako dobrih

rezultata veliku ulogu ima i meĊunarodni kontekst i visoka cijena sirovina na svjetskom

58

trţištu, što je dodatno utjecalo na porast argentinskog izvoza, prvenstveno ono koje se odnosi

na soju i naftu.

Jedan od faktora koji najviše zabrinjava jest konstantni rast cijena. Tijekom 2008. godine

cijene su narasle za 8,6%. MeĊutim, ovako “niska” inflacija postignuta je prvenstveno

dogovorima izmeĊu Vlade i glavnih tvrtki u raznim proizvodnim sektorima i “reguliranim” i

“zamrznutim” cijenama što će biti teško odrţivo tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Dodatni faktor predstavlja i lokalni energetski sektor koji registrira snaţan rast potraţnje

energije kako od strane proizvodnog sektora tako i kućanstava. Ukoliko se ne postignu

odreĊene mjere u ovom sektoru (dodatna ulaganja, povećanje cijena usluga), ne iskljuĉuje se

mogućnost ozbiljnih energetskih kriza (tijekom zimskog razdoblja, ali i tijekom visokih

ljetnih temperatura).

Zabiljeţen je i bitan napredak u podruĉju zapošljavanja. Treba napomenuti da je problem

nezaposlenosti (koja je u 2002. iznosila 20,8% i proizvela velike socijalne posljedice)

djelomiĉno poboljšan zahvaljujući lansiranju socijalni planova za nezaposlene što je

pridonijelo poboljšanju situacije, ali ne i kompletnom rješavanju problema. Razina

nezaposlenosti koja je danas na razini 8% dodatno uĉvršćuje pozitivnu tendenciju, potvrĊujući

da potraţnja radne snage prati pozitivni rast BDP-a. Procjenjuje se da je nezaposlenih oko

1,27 milijuna.

U 2006. godini, Argentina je izgubila treću poziciju što se tiĉe izravnih stranih ulaganja (FDI)

u Latinsku Ameriku. Ukupna razina FDI-ja te godine iznosila je 4.5 milijardi USD što je

Argentinu svrstalo iza Meksika (18,9 milijardi USD), Brazila (18,8 milijardi USD) i Ĉilea

(8,1 milijardi USD). Što se tiĉe javnog duga takoĊer su zabiljeţeni pozitivni rezultati. Dok je

2003. godine dug iznosio 178,8 milijardi dolara (140% BDP-a), u 2010. godini dug je

predstavljao razumni udio od 50,3% BDP-a.

U pogledu argentinskog duga meĊunarodnim financijskim institucijama (IFI), argentinska

Vlada je u sijeĉnju 2006. godine unaprijed prekriţila dug prema MMF-u u iznosu od 9,8

milijardi USD koristeći valutne rezerve Centralne banke i puštajući u promet drţavne

obveznice. Na taj naĉin je završeno ovo kompleksno razdoblje u odnosima izmeĊu Argentine

i MMF-a. Argentina je 90-tih godina prošloga stoljeća poĉela primjenjivati mjere gospodarske

59

liberalizacije, drastiĉno smanjivši carinske tarife (koje danas idu od 0% do 35% za neke

potrošaĉke proizvode). Paralelno s tim, zemlja je zapoĉela s politikom regionalne integracije

unutar Mercosur-a.

Argentinski trgovinski model doţivio je drastiĉnu promjenu nakon snaţne ekonomske krize

2001. i 2002. godine. Devalvacija pesosa od 50% imala je ograniĉeni uĉinak na izvoz, no

uvoz je, zbog slabe kupovne moći, doţivio potpuni kolaps. Jedan od najvidljivijih trendova u

argentinskoj postkriznoj ekonomiji je supstitucija uvoza. Manje lokalne kompanije, a manjim

dijelom i neke multinacionalne, zamijenile su uvozne proizvode s lokalnim ekvivalentima.

Prema podacima Tajništva za industriju koji djeluje unutar Ministarstva gospodarstva i

trgovine, 27,6% robe koja se uvozila 2001. godine zamijenjeno je lokalnim proizvodima dvije

godine kasnije (http://hgd.mvpei.hr/gospodarski_prikaz/argentina/1/).

Zajedno s Brazilom, Urugvajem i Paragvajem, Argentina je ĉlanica regionalnog trgovinskog

bloka Mercosur. Ugovor o regionalnoj integraciji potpisan je 1991. godine, a stupio je na

snagu 1995. godine. Preferencijalne uvozne tarife izmeĊu ĉlanica MERCUSURA vis-a-vis

trećih zemalja doprinijele su jaĉanju trgovinskih veza izmeĊu dviju većih ĉlanica

MERCOSURA - Argentine i Brazila. Kao ĉlanica Mercosura, Argentina ima preferencijalne

trgovinske sporazume s Bolivijom, Ĉileom, Peruom i ĉlanicama Andske zajednice

(Kolumbija, Ekvador i Venezuela).

Trţište kapitala u Argentini je zatvoreno što ju ĉini neprikladnim prostorom za strane

investicije. U Argentini, kao i u Brazilu, socijalne razlike su izrazito velike. Ima puno

siromašnih. No, Brazil je zemlja s 220 milijuna stanovnika i pet puta veća od Argentine, koja

ima tek oko 40 milijuna. Gospodarska struktura dviju zemalja takoĊer je razliĉita. Dok je

Argentina orijentirana na poljoprivredu, Brazil je svoje visoke stope gospodarskog rasta

gradio na industriji i graĊevinarstvu. Nadalje, ta razlika u gospodarskom razvoju napravljena

je u razdoblju od osam godina – u vrijeme dvaju mandata bivšeg brazilskog predsjednika

Luiza Lula da Silve. On je predsjedniĉku duţnost napustio 31. prosinca 2010., ali je prije toga

pokrenuo veliki graĊevinski ciklus izgradnjom ĉak milijun zgrada, što je obiljeţilo oba

njegova predsjedniĉka mandata.

O mogućnostima razvoja ovih dviju zemalja u budućnosti govoriti će se u poglavlju koje

slijedi.

60

4. MOGUĆNOSTI RAZVOJA ARGENTINE I BRAZILA U

BUDUĆNOSTI

Argentina je u razdoblju od 2003. do 2011. imala ubrzani gospodarski rast od 7,1 %,

zahvaljujući uspješnim potezima predsjednice Cristine Fernandez de Kirchner i njenog

prethodnika Néstora Carlosa Kirchner Ostoića, koji su zemlju izveli iz ekonomskog ponora,

poslije njenog prevelikog zaduţivanja i devalvacije valute 2002.

Kljuĉ tog oporavka bilo je odbijanje isplate dugova meĊunarodnim kreditorima. Taj potez je

narušio ugled Argentine meĊu brojnim investitorima, ali je omogućio drţavi trošenje milijardi

na obnovu domaće ekonomije. Vlada je novac ulila u subvencije za industriju, projekte javnih

radova, velikodušne socijalne isplate i druge popularne programe stimuliranja, poznate kao

"Kirchner model" (http://www.business.hr/ekonomija/kraj-argentinskog-gospodarskog-cuda).

Vlada je ponosna na uzastopne godine gospodarskog rasta i zahtjeva da Sjedinjene Ameriĉke

Drţave i Europa izvuku pouke iz argentinskog primjera umjesto da nameću stroge mjere

štednje koje do sada nisu uspjele dovesti do oporavka u posrnulim ekonomijama.

No, dobra vremena se primiĉu kraju zbog problema vezanih uz globalnu ekonomiju. Glavni

fokus argentinske vlade su investicije koje su kljuĉne za preţivljavanje nadolazeće situacije.

Danas mnogi faktori utjeĉu na ponovno usporavanje argentinskog gospodarstva. Iako je

argentinska poljoprivreda najveća na svijetu, proizvodnja je smanjena zbog malih koliĉina

padalina. Industrijska proizvodnja je takoĊer smanjena, unatoĉ visokoj inozemnoj potraţnji,

jer protekcionistiĉke mjere Argentini oteţavaju da doĊe do pojedinih dijelova za pametne

telefone, hladnjake ili automobile.

Sektor graĊevine je obiĉno glavni pokretaĉ gospodarstva, a Argentina se nekretninama okreće

kako bi svoje bogatstvo zaštitila od inflacije. MeĊutim, novi projekti su znaĉajno usporili

zbog pada prodaje od 15% i to najviše zbog valutne kontrole koju je uvela vlada da bi

sprijeĉila odljev kapitala. Argentina posjeduje i velike rezerve nafte i prirodnog plina, ali

proizvodnja ne uspijeva odrţati korak s ekonomskim rastom.

Vlada je tek nedavno poĉela uklanjati neke od cjenovnih kontrola koje je uvela prije gotovo

61

deset godina. Jeftina energija omogućila je argentinskim kompanijama veliku prednost, ali je

odvratila španjolski Repsol i druge vodeće naftne kompanije od vaĊenja nafte i plina jer bi ju

morali prodavati uz gubitke. Vladino preuzimanje Repsolovog većinskog udjela u

argentinskom YPF-u stvara mogućnost veće domaće proizvodnje, ali su za ostvarivanje toga

potrebna znaĉajna ulaganja (http://www.business.hr/ekonomija/kraj-argentinskog

gospodarskog-cuda).

Nacionalizacija Repsola naštetila je ulagaĉkoj privlaĉnosti Argentine. U 2012. godini,

sadašnja predsjednica ograniĉila je kupnju dolarima, ĉime je izazvan šok u Argentini, jer su

graĊani naviknuti štedjeti u ameriĉkoj valuti zbog nepovjerenja u domaći pesos. Argentina se

mora posvetiti privlaĉenju stranih ulaganja, te promijeniti fiskalnu i monetarnu politiku.

Brazil je priznao da su male šanse da će 2012. godine ostvariti prognozirani privredni rast od

4,5 %, zbog zabrinutosti oko eurozone. Najavio je novi paket stimulacija u pokušaju da se

zaustavi nedavno usporavanje gospodarstva. Ako se kriza još više pogorša ili se nastavi

pogoršavati, ako ne riješe problem Grĉke bit će teško ostvariti gospodarski rast od 4,5 %.

MeĊutim, šesto po veliĉini svjetsko gospodarstvo ima povoljnije uvjete nego druge zemlje da

reagira na pogoršanje krize i nastavi ostvarivati rast. U svakom sluĉaju, rast bi trebao biti viši

od 2,7% iz 2011. godine. Trţišni analitiĉari koji su sudjelovali u anketi brazilske centralne

banke za 2012. predviĊaju gospodarski rast od 3,09 do 3,2%.

Ekonomske turbulencije koje pogaĊaju sve rastuće ekonomske sile ukljuĉujući i Kinu,

nagnale su brazilsku vladu da najavi novi paket stimulacija u cilju oţivljavanja kljuĉnog

automobilskog sektora koji ĉini 20% industrijskog bruto domaćeg proizvoda. Zbog pada

gospodarskog rasta Brazila sa 7,5% iz 2010. na 2,7% u 2011. vlada je morala poduzeti brojne

mjere da bi smanjila troškove investiranja u zemlji i stimulirala nove poslovne aktivnosti.

Predsjednica Brazila Dilma Rusef izjavila je da je juţnoameriĉki gigant “300 % spreman” da

se izbori sa posljedicama krize u eurozoni i to investiranjem u infrastrukturu i socijalne

aktivnosti i otvaranjem novih radnih mjesta. Ona smatra da same mjere štednje nisu rješenje

za europsku duţniĉku krizu (http://www.capital.ba/tesko-do-ekonomskog-uzleta-brazila/).

Brazil, ako u budućnosti ţeli odrţati postojeću stopu gospodarskog rasta, svoje gospodarstvo

treba okrenuti proizvodnji dobara visoke tehnološke i znanstvene vrijednosti, a trenutno

većina njegove radne snage nije niti dovoljno obrazovana niti posjeduje tehnološke

62

mogućnosti da bi na globalnom trţištu bila konkurentna. Osim što trenutaĉno ne proizvode

dovoljno visokih kadrova, poput inţenjera ili programera, u Brazilu još uvijek ostaju velike

socijalne razlike izmeĊu sloja bogatih i siromašnih, što dovodi do problema s kojima je

suoĉena većina zemalja u razvoju, a to je ponajprije svakovrsni kriminal koji je u Brazilu jako

izraţen u favelama njegovih najvećih gradova (http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-

vojnik/2772010/brazil.asp).

Argentina prema Europi ekonomski nastupa s Brazilom, ĉija ekonomija ubrzanim koracima

grabi prema svjetskom vrhu i ugroţava i najveće zemlje. Iako su ekonomije te dvije susjedne

drţave sliĉne, dijeli ih jedna golema razlika – Brazil za razliku od Argentine ima nisku

inflaciju. Argentina još uvijek ima visoku stopu stanovništva koje ţivi ispod granice

siromaštva, oko 25%.

UsporeĊujući glavne makroekonomske pokazatelje Brazila i Argentine, moţe se zakljuĉiti

kako je Brazil dosta razvijeniji. To je prikazano u tablici 2.

Tablica 2: Usporedba makroekonomskih pokazatelja Brazila i Argentine 2010.g

Usporedba makroekonomskih pokazatelja Brazila i Argentine (2010. godina)

Brazil Argentina

BDP (mlrd USD) 2,087 370

BDP po stanovniku (USD) 10,950 9,138

Realni rast BDP-a (%) 7,5 9,2

Izvoz (mlrd USD) 201,9 68,1

Uvoz (mlrd USD) 181,6 53,9

Stopa inflacije (%) 5 10,5

Stopa nezaposlenosti (%) 6,7 7,8

Strana ulaganja (mlrd USD) 48,4 6,2

Izvor: samostalna izrada prema www. hgd.mvpei.hr

Iz tablice 2. vidljivo je da u 2010. godini Brazil ima sve pokazatelje bolje od Argentine, osim

realne stope rasta BDP-a ĉija stopa u Brazilu iznosi 7,5%, a u Argentini zavidnih 9,2%.

Najveći problem Argentine je visoka stopa inflacije od 10,5 %. Neki ekonomisti upozoravaju

kako je puno veća od 10,5 % koliko prikazuje vlada, o ĉemu govori i ĉinjenica da cijene rastu

tri puta brţe od toga. Poznato je kako Argentina ima vrlo niska strana ulaganja, svega 6,2

63

milijarde USD, što je naspram 48,4 milijarde USD koliko ima Brazil, zanemariv iznos.

TakoĊer, uvoz i izvoz Brazila je više od tri puta veći od argentinskog.

Ţivot u Brazil ugodniji je nego u Argentini. Unatoĉ porastu svih makroekonomskih

pokazatelja, Argentina ima velikih problema sa visokom inflacijom, jaĉanjem kriminalnih

bandi koje pljaĉkaju i ubijaju, korupcijom meĊu visokim duţnosnicima i visokom stopom

stanovništva koje ţivi ispod granice siromaštva.

Unatoĉ svemu, Brazil i Argentina će se zahvaljujući svojim prirodnim bogatstvima i

sposobnim politiĉarima lakše nego bilo koja druga drţava svijeta prebroditi aktualnu svjetsku

krizu. U budućnosti, Brazil će svoj razvoj zahvaliti nalazištu nafte, koju je do sada uvozio.

64

5. ZAKLJUĈAK

Ekonomski rast je temelj svake ekonomske politike. Vaţnost ekonomskog rasta neke zemlje,

a zatim i rasta poduzeća, oĉituje se prvenstveno na rastu proizvodnje odnosno broja i koliĉine

roba kojom se opskrbljuje trţište, na rastu dobiti odnosno bogatstvu društva i pojedinaca, te

na rastu zaposlenosti odnosno broju potrošaĉa. Najprimjetniji ekonomski rast je pri primjeni

tehnoloških inovacija. One daju poticaj investicijama pa se na osnovu tih ulaganja stvaraju

uvjeti za proizvodnju i primjenu tih inovacija. Osim toga, u većoj mjeri ovisi o povećanju

uĉinkovitosti: o boljem kombiniranju rada i kapitala, smanjenju troškova i gubitaka te o

pronalaţenju novih trţišta. Ekonomski razvoj nije automatski proces već svjesna akcija aktera

koji donosi odluku, a ekonomski rast je posljedica tih akcija.

Na razvoj neke zemlje utjeĉe nekoliko bitnih faktora kao što su: povijesni utjecaji,

stanovništvo i prirodna obiljeţja.

Brazil je donedavno bio vrlo siromašna, slabo obrazovana i ekonomski neuravnoteţena, vrlo

nerazvijena zemlja, no za vrijeme vlasti predsjednika Fernanda Henriquea Cardosa doţivljava

gospodarski „boom“. Danas ostvaruje zavidne stope rasta, ima uravnoteţen proraĉun, nizak

javni dug i inflaciju i visoku stopu zaposlenosti, a sve to zahvaljujući okretanju prirodnim

bogatstvima, stabiliziranju makroekonomskog okruţenja i ekonomskim reformama. Peta je

najmnogoljudnija drţava svijeta i pravi je magnet za brojne Europljane, ali i Amerikance koji

su ostali bez posla, jer u Brazilu ima i radnih mjesta i novca. Brazil je u posljednjih

dvadesetak godina ostvario neosporiv ekonomski napredak, te je prestigao Veliku Britaniju i

postao šesto najveće svjetsko gospodarstvo. Prema podacima OECD-a, Brazil ostvaruje veće

stope realnog rasta ekonomije i BDP-a, ima manju stopu nezaposlenosti te ostvaruje suficit,

dok Velika Britanija ostvaruje deficit. Neki ga ĉak smatraju „obećanom zemljom“.

Unazad 10 godina ima sve pozitivne makroekonomske pokazatelje, izuzev 2008. godine kada

je na gospodarstvo Brazila kao i na ostatak svijeta utjecala svjetska kriza. No, poljuljano

brazilsko gospodarstvo se vrlo brzo oporavilo. Drţava igra kljuĉnu ulogu. Sadašnja brazilska

politika koristi kapitalizam u svrhu ostvarivanja socijalnih ciljeva. Brazil današnji razvoj

moţe zahvaliti i svome velikom i razvijenom poljoprivrednom, rudarskom i usluţnom

sektoru.

65

90-tih godina prošloga stoljeća, Argentina je bila uspješna tranzicijska zemlja. Privlaĉila je

strane investitore, imala je inflaciju manju nego što je bila u SAD-u, te je bila jedno od

najbrţe rastućih gospodarstava na svijetu. No unatoĉ tomu, 2001. godine Vlada je proglasila

vanjski dug neodrţivim te je bila primorana smanjiti potrošnju. Zemlja je nagomilala ogromne

dugove u visini od 170 milijardi dolara. Gotovo da ni za koga nije bilo posla, djeca su umirala

od gladi u nekad bogatoj Argentini. Kriza koja ju je pogaĊala prije deset godina bila je

najveća u dvjestogodišnjoj povijesti Argentine. Procjenjuje se da je 2000. godine ĉak 57,5%

stanovništva ţivjelo ispod granice siromaštva.

Analize makroekonomskih pokazatelja pokazale su da Argentina unatoĉ velikoj krizi koja ju

je pogaĊala do 2002. i visokoj inflaciji s kojom ima problema već desetljećima, ipak je

razliĉitim politiĉkim mjerama uspjela oţivjeti gospodarstvo. Nacionalnu valutu dugo su drţali

podcijenjenom i tako Argentina ponovno postaje konkurentna na trţištu. Do 2005. godine

gospodarstvo se oporavilo. Došlo je do rasta BNP-a, obnove stranih ulaganja i pada stope

nezaposlenosti. Argentinski izvoz dosegnuo je u 2008. godini rekordan iznos od 71,6 milijardi

USD, a zabiljeţen je i napredak u zapošljavanju. No, jedan od faktora koji najviše zabrinjava

je konstantni rast cijena.

Deset godina nakon bankrota krizi nema ni traga. Otplatili su dug MMF-u te biljeţe rekordne

devizne priljeve od izvoza. Argentinska kriza sluţi kao primjer ekonomskog, društvenog i

politiĉkog preokreta.

Brazil i Argentina, uĉeći na vlastitim greškama iz prošlosti i donošenjem pravih politiĉkih

odluka, danas mnogo lakše nego većina europskih zemalja prevladavaju aktualnu krizu koja

pogaĊa svijet.

Argentina svojim stabilnim oporavkom nakon što je zamalo bankrotirala pruţa primjer pun

nade za Grĉku i ostale europske drţave. Druge zemlje od Argentine mogu nauĉiti kako su za

pokretanje gospodarstva najvaţnije dobre i pametne odluke, tj. mjere vlade, koje trebaju biti

donesene u pravo vrijeme. Tako je za Argentinu vaţna mjera bila odluka vlade o devalvaciji

nacionalne valute pesosa za 42%. To je zaustavilo uvoz, pokrenulo izvoz, a onda i ukupno

gospodarstvo. Prestala su otpuštanja zaposlenika, a poĉelo je i novo zapošljavanje, što je

smanjilo socijalni pritisak u zemlji i dovelo do stabilizacije ukupne politiĉke situacije. Ali

66

pojavio se drugi problem. Postalo je jeftinije uvoziti, nego lokalno proizvoditi. Devalvacija je

smanjila i proraĉunski deficit, a izvoz Argentine je bio dosegao iznos od 50 milijardi dolara,

što je olakšalo prilike u zemlji.

Brazil rast svoga gospodarstva moţe zahvaliti stabilizaciji valute i reduciranju inflacije, nakon

ĉega su privukli strana ulaganja. Brazilsko gospodarstvo, u vrijeme krize s kojom je svijet

trenutaĉno suoĉen, ne pokazuje znakove sloma, zahvaljujući jakom bankarskom sektoru i

rastućoj potrošnji na domaćem trţištu.

Dva su bitna faktora utjecala na rast uloge Brazila na svjetskoj pozornici: prvi je globalizacija

i rast svjetske trgovine, a drugi dolazak Luiza Inacia Lule da Silve na vlast u idealnom

trenutku. Njegovim dolaskom poĉinje razdoblje ekonomskog prosperiteta te njegova politika

kombinira poštivanje postojećih trţišnih mehanizama i uvoĊenje raznih socijalnih programa s

ciljem postupnog smanjivanja socijalnih razlika meĊu Brazilcima.

67

LITERATURA

1) KNJIGE:

1. Bezić Heri, Tehnološka politika i konkurentnost, Ekonomski fakultet sveuĉilišta u Rijeci,

Rijeka 2008.

2. Košta Vjekoslav, Dragomanović Vladimir – Brazil (estados unidos do brasil), Institut za

meĊunarodnu politiku i privredu, Beograd 1961.

3. Marković Zdenko, Atlas Svijeta, Naklada Zadro, Zagreb 1988.

4. Natek, Karel, Države svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb 2005.

5. Sundaĉ Dragomir, Švast Nataša,Intelektualni kapital – temeljni čimbenik konkurentnosti

poduzeća, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Zagreb 2009.

6. Todaro Michael P., Smith Stephen C., Ekonomski razvoj, „Šahinpašić“, Sarajevo, 2006.

2) INTERNET IZVORI:

1.www.bankamagazine.hr/Naslovnica/Svijet/tabid/104/View/Details/ItemID/74727/Default.as

px (28.12.2011)

2. www.business.hr/ekonomija/kraj-argentinskog-gospodarskog-cuda (25.05.2012.)

3. www.capital.ba/tesko-do-ekonomskog-uzleta-brazila/ (23.5.2012)

4. http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.MKTP.CD

5.http://www.estudiolatino.org/main/ekonomija/32-ekonomska-kriza-u-argentini-od-1999-do-

2002

6. http://hdrstats.undp.org/en/countries/profiles/CHL.html

7. http://hgd.mvpei.hr/gospodarski_prikaz/argentina/1/

8. http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2772010/brazil.asp

9. www.hr.wikipedia.org/wiki/Argentina

10. www.hr.wikipedia.org/wiki/Brazil

11. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ekonomski_rast

12. www.hr.wikipedia.org/wiki/razvojnageografija

13. www.indexmundi.com

14. www.oecd.com

15. www.nationmaster.com

16. http://manager-magazine.com/index.php/gospodarstvo/85-argentinska-kriza

17. www.poslovni.hr/98976.aspx (15.5.2012)

18. www.worldbank.com

68

19. www.zemljopis.com/argentina.html

3) OSTALI IZVORI

1. Boris Jurić, Frane Z. Negro, Skripta

2. Belma Sarić,SB i ekonomski razvoj, Sveuĉilište „Vitez“ Travnik, Travnik 2011.,

http://www.scribd.com/doc/73444464/SB-i-Ekonomski-Razvoj, seminarski rad

3. Ivan Grgurić,Globalizacija, rast, nejednakost i siromaštvo,Financijska teorija i praksa 28

(2), Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb 2004.

69

POPIS TABLICA

Redni broj Naziv Stranica

1. Tablica 1: Usporedba makroekonomskih pokazatelja Brazila i Velike Britanije

(2010.)

35

2. Tablica 2: Usporedba makroekonomskih pokazatelja Brazila i Argentine

(2010)

62

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj

Naziv Stranica

1. Grafikon 1: BDP po stanovniku (PPP) u Brazilu 2001.-2010. 23

2. Grafikon 2: BDP (PPP) (milijarde $) u Brazilu 2001.-2010. 24

3. Grafikon 3: BNP po stanovniku (US$) u Brazilu 2000.-2010. 24

4. Grafikon 4: Realna stopa rasta BDP-a (%) u Brazilu 2000.-2010. 25

5. Grafikon 5: Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora (%BDP-a) u

Brazilu od 2000.-2010. godine

25

6. Grafikon 6: Radna snaga u Brazilu 2001.-2010. godine 26

7. Grafikon 7: Stopa nezaposlenosti (%) u Brazilu 2000.-2010. 26

8. Grafikon 8: Stopa inflacije (%) u Brazilu u razdoblju od 2000.-2010. g 27

9. Grafikon 9: Javni dug (% BDP-a) u Brazilu 2000.-2010. godine 27

10. Grafikon 10: Vanjski dug Brazila (milijarde$) u razdoblju od 2000.-2010 28

11. Grafikon 11: Uvoz Brazila (milijarde $) u razdoblju od 2000.-2010.g 28

12. Grafikon 12: Izvoz Brazila (milijarde $) 2000.-2010. godine 29

13. Grafikon 13: Stanovništvo ispod granice siromaštva (%) u Brazilu od 2001.-

2010. godine

30

14. Grafikon 14: Indeks ljudskog razvoja u Brazilu od 2000.-2010.g 30

15. Grafikon 15: BDP po stanovniku (US $) u Argentini od 2000.-2010. 44

16. Grafikon 16: BDP (PPP)(mlrd$) u Argentini 2000.-2010. 45

17. Grafikon 17: Realna stopa rasta BDP-a (%) u Argentini 2000.-2010. 45

18. Grafikon 18: Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora (% BDP-a) u

Argentini u razdoblju od 2003.-2010. g

46

19. Grafikon 19: Radna snaga u Argentini od 2001.-2010. godine 47

20. Grafikon 20: Stopa nezaposlenosti (%) u Argentini 2000.-2010. 47

21. Grafikon 21: Stopa inflacije (%) u Argentini u razdoblju od 2001.-2010. 48

22. Grafikon 22: Javni dug (% BDP-a) Argentine u razdoblju od 2004.-2010 48

23. Grafikon 23: Vanjski dug (milijarde US$) u Argentini 2000.-2011. g 49

24. Grafikon 24: Uvoz (milijarde$) Argentine od 2000.-2010. godine 49

70

25. Grafikon 25: Izvoz (milijarde$) Argentine u razdoblju od 2000.-2010. 50

26. Grafikon 26: Stanovništvo ispod granice siromaštva (u Argentini) od 2000.-

2010. godine

51

27. Grafikon 27: Indeks ljudskog razvoja u Argentini od 2004.-2010. g 52