Razumjevanje Daytonskog sporazuma

Doc. dr. Jasna Baki - Mufti: Razumijevanje Dejtonskog ustava 10 godina kasnije Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 42, 2005., str. 67.-92.

Doc.dr. Jasna Baki- Mufti Pravni fakultet u Sarajevu

RAZUMIJEVANJE DEJTONSKOG USTAVA 10 GODINA KASNIJE

Prolo je deset godina od potpisivanja Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Meutim, analiza ovog sporazuma, ustrojstvo drave koje je njime uspostavljeno, funkcionalnost drave i efikasnost instrumenata za ljudska prava, ne prestaju biti izazov ne samo aktuelnoj politici, nego i iroj akademskoj javnosti. Ovaj intereres se poveava srazmjerno broju objavljenih radova koji za temu imaju Bosnu i Hercegovinu i srazmjerno iskustvu u primjeni nekih rjeenja koje sadri ovaj mirovni sporazum. Cilj ovog rada je istraivanje pozadine Dejtonskog mirovnog sporazuma kao politikog kompromisa koji je imao za cilj zaustavljanje rata. Posebna panja posveena je radu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Meunarodnog tribunala za ratne zloine poinjene na prostorima bive Jugoslavije jer posredno otvara pitanja relevantna za budunost Bosne i Hercegovine. Neki ljudi se raaju glupima, neki sami uspiju postati glupanima, a nekima glupost nametnu drugi .

UDK: 327.7 (497.6) Primljeno: 1. 2. 2005. Izorni znanstveni lanak

S obzirom na navedene ciljeve, rad je podijeljen u sljedea poglavlja : 1. Opi podaci o Okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovi ( u daljenjem tekstu Dejtonski mirovni sporazum) U ovom uvodnom poglavlju date su ope informacije o Dejtonskom mirovnom sporazumu, vremenu njegovog potpisivanja i sadraju samog sporazuma.. 2. Dejtonski mirovni sporazum kao politiki kompromis sa ciljem zaustavljanja rata. Dejtonski mirovni sporazum je posljednji u nizu planova meunarodne zajednice za politiko rjeenje krize na Balkanu, odnosno rata u Bosni i Hercegovini. Napravljena je retrospektiva dogaaja sa jedne, i planova sa druge strane koji su mu predhodili i koji su utjecali na njegovu strukturu. Takoer dat je prikaz ustavnih nadlenosti i osvrt na odluku Ustavnog suda koja predstavlja tumaenje pojmova suvereniteta, dravnosti, konstitutivnosti naroda i drugih pitanja koja su bila predmet ocjene usklaenosti entitetskih ustava sa ustavom Bosne i Hercegovine. 3. Meunarodni sud za zloine poinjene na teritoriji bive Jugoslavije. (Haki tribunal) Prvenstvena uloga Hakog tribunla je ustanovljavanje individualne odgovornosti za ratne zloine. Meutim, njegova uloga je daleko ira sa stanovita utvrivanja istine o ratovima na ovim prostorima, odgovornosti za njih i pokretanje procesa suoavanja sa prolou koji se odnosi na cijeli region. 4. Zakljuak: Dejtonski mirovni sporazum ostvario je cilj zaustavljanje rata na ovim prostorima. Drava izgraena na njegovim osnovama je jo uvijek67

(Pol Tabori, Istorija ljudske gluposti)


drava sa posebnim potrebama jer je njeno efikasno funkcioniranje vezano za prisustvo meunarodne zajednice i ulogu Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Meutim, u posljednjih deset godina Bosna i Hercegovina je izala u pos-konfliktnog drutva u stabilizacijsko drutvo koje upravlja krizom. Metodologija. U radu je koriten analitiki metod. Prilikom analize uzeta je u obzir domaa i strana literatura koja se odnosi na Bosnu i Hercegovinu. Ustav Bosne i Hercegovine je sastavni dio Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, ( u daljem tekstu Dejtonski mirovni sporazum) dogovoren u Dayton-u 21. novembra 1995. a potpisan u Parizu 14. decembra 1995 godine. Opi okvirni sporazum za mir sadri 11 aneksa1 od kojih se Aneks 4 direktno odnosi na Ustav, a Aneksi 3 (izbori) Aneks 6 (ljudska prava) i Aneks 7 ( izbjegla i raseljena lica) reguliraju ustavnu materiju. Namjerno je izbjegnuto razmatranje pitanja koja su otvorena nainom donaenja ustava2 jer prevazilaze okvire ovog teksta. Ostaje konstatacija da Opi1 Annex 1A: Military Aspects of Peace Settlement and Appandices to Annex 1A Vojni aspekt mirovnog sporazuma Annex 1B: Regional Stabilization Regionalna stabilnost Annex 2: Inter-Entity Boundary Line and Releted Issues Meuentiteske linije razgranienja Annex 3: Elections Izbori Annex 4: Constitution Ustav Annex: 5: Arbitration Arbitraa Annex 6: Human Rights Ljudska prava Annex 7: Refugees and Displaced Persons Izbjeglice i raseljena lica Annex 8: Commission To Preserve National Monument Komisiju za zatitu nacionalnih spomenika Annex 9: Establishment of Bosnia and Herzegovina Public Corporations Ustanovljavanje javnih institucija Bosne I Hercegovine Annex 10: Civilian Implementation of Peace Settlment Civilna implementacija mirovnog sporazuma Annex 11. International Police Task Force Meunarodne policijske snage 2 Ustav koji je presedan u teoriji i praksi ustavnog prava, imajui u vidu da je ustav ekskluzivno unutranji pravni akt u materijalnom, formalnom i proceduralnom pogledu. Ustav Bosne i Herecgovine je dio je sastavni dio Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu Dejtonski sporazum) I to Aneks 4 ovog sporazuma. Kao takav ustav Bosne i Hercegovine nije unutranji ve meunarodnopravni akt , jer je sastavni dio viestranog meunarodnog ugovora . U kontekstu detekcije izvora ustavnog prava u Bosni i Hercegovini, ini se istai jedno vrlo interesantno i prilino uvjerljivo miljenje koje sa pozicija meunarodnog javnog prava za Dejtonski sporazum kae da je vrlo neobian dokument, te da bi ga kao takvog sud ili arbitraa, ukoliko bi pokuali da ga ocjenjuju, tumae utvruju njegovu pravnu prirodu ili da ga klasificiraju gledano iz ugla Beke konvencije o pravu ugovora, uope ne bi mogli svrstati u meunarodne ugovore. Ovo zbog naina potpisivanja i obavezivanja. Potpisali su ga predstavnici tri drave Republike Bosne i Hercegovine, Savezne Republike Jugoslavije i Republike Hrvatske, i to ne ad referendum, odnosno pod uvjetom da ga naknadno prihvate i ratificiraju zakonodavna tijela drava potpisnica, konano i neopozivo. Taj sporazum, odnosno neke njegove anekse potpisali su zajedno predstavnici predstavnici pomenutih drava i predstavnici entiteta Bosne i Hercegoine. Entiteti nisu subjekt meunarodnog prava, a prihvatili su obaveze meunarodnog karaktera , kao da su drave, a nisu. Dalje se tvrdi, da je nominalno suverenoj dravi lanici Ujedinjenih nacija nametnut ustav, te da su potpisnici Dejtonskog sporazuma taj sporazum potpisali pod prinudom. Dr. Nurko Pobri: Ustavno pravo str. 19. Izdanje Slovo, Mostar 2000. godine - Ustavna slika Bosne i Hercegovine izgleda vrlo neobino. Nije potrebna neka dublja analiza da se uoi da se ta slika ne moe podvesti pod kriterije onog to se u pravnoj dravi naziva ustav i ustavnost . Nesumnjivo je da to ima vrlo znaajne i dalekosene posljedice u odnosu na bie drave, cjelokupni pravni poredak, slobode i prava graana, njihovu pravnu zatitu i ukupne drutvene i dravnopravne tokove koji slijede u Bosni i Hercegovini. Ustav Bosne i Hercegovine donesen je od tri organa efa drave Bosne i Hercegovine,

1. Opi podaci o Okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini

68


okvirni sporazum kao i Ustav, predstavljaju izraz politikog komprisa postignutog sa ciljem zaustavljanja rata to je vidljivo u nizu ustavnih rjeanja. U odnosu na prvobitni sadraj Dejtonskog mirovnog sporazuma i aneksa koje sadri, dogodile su izmjene kao rezultat preuzimanja nekih funkcija od strane domaih institucija ili kao rezultat jaeg ukljuivanja Evropske Unije u implementaciju samog sporazuma. U kontekstu primijene Aneksa 1 koji se odnosi na primjenu vojnog dijela Dejtonskog sporazuma, dolo je do zamjene snaga NATO-a snagama EUFOR-a jer se misija NATO-a smatra okonanom. Takoer, meunarodna policijska misija UN zamijenjena je policijskom misijom Evropske Unije - Aneks 11. U kontekstu Aneksa 3 organizacija i sprovoenje izbora prela je sa OSCE na bosanskohercegovake institucije kao to je dolo i u izmjenama Aneksa 7 gdje je dravno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice preuzelo nadlenost za imlementaciju ovog aneksa. U razumijevanje ocjene da je Dejtonski mirovni sporazum izraz politikog kompromisa treba ukljuiti angairanje meunarodne zajednice u rjeavanje sukoba na Balkanu, preciznije u Bosni i Hercegovini. Dejtonskom mirovnom sporazumu predhodilo je vie prijedloga koji su imali zajednike karakteristike : - nastajali su kao izraz napora meunarodne zajednice u iznalaenju politikog rjeenja - svi su polazili od etnike podjele Bosne i Hercegovine - svi su bili neuspjeni 3 Prvi plan meunarodne zajednice, poznat kao Cutilheirov plan, pojavio se februara 1992. godine i on je bio jedan od prvih planova za podjelu Bosne i Hercegovine na kantone. Sutina ovog plana bila je u konstituiranju Bosne iSrbije i Hrvatske, a nijedan od njih nije ustavotvorni organ u svojoj zemlji. Donesen je saglasnom izjavom volja ovih triju organa, tj.predstavlja ugovor (odnosno sporazum), a nije vrena ratifikacija tog ugovora u parlamentima odnosnih drava. Stoga poto ovi organi predstavljaju drave (predsjednik Srbije predstavljao je SR Jugoslaviju) i zakljuivali sporazume u ime ovih draava, oigledno je da njihova volja (ugovor) nema osnov u pravnim porecima tih drava, kao to ta zajednika volja, posmatrana posmatrana sa aspekta meunarodnog pravnog poretka, ne moe smatrati legalnom jer je vie nego oigledno da ovaj poredak ne moe stati iza neke volje izmeu drava koje e imati za predmet ustav jedne od tih zemalja. Tako su povrijeena najmanje dva osnovna prava koje meunarodni poredak garantuje svakoj dravi u svijetu - suverenitet i (suverenu) jednakost izmeu drava - Dr. Ibrahim Festi: Neka pitanja dravnosti Bosne i Hercegovine, referat podnesen na naunom skupu Dravnost Bosne i Hercegovine i Dejtonski mirovni sporazum odranom 10. aprila 1988. godine u organizaciji Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Amerikog udruenja pravnika /Pravna inicijativa za Centralnu i Istonu Evropu - Ured u Sarajevu i Pravnog Centra Fonda otvoreno drutvo BiH, a objavljen u istoimenoj publikaciji na str. 138. -Dejtonski Ustav je kabinetski proizvod tri politike partije, zapadnoevropske i amerike diplomacije. Njegovo se donoenje zbog toga ne moe dovesti u vezu sa idejom o dravnom ureenju odozdo. Odmah na poetku treba, dakle, odbaciti mogunost da s Aneks 4 kao kontitutivni pravni akt narodnog samoodreenja smatra Ustvom Edin arevi: Ustav i politika str. 122., Sarajevo 1997. 3 Svaki mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu morao je ozbiljno rijeiti sljedeu dvojbu: kako pomiriti sukobljene interese trijunacionalnih zajednica i istovremeno ouvati suverenitet Bosne i Hercegovine . U stvari, kao polazna osnova , od prvog do poslednjeg plana, bio je ve prihvaen etnicitet stoga je svaki novi plan za Bosnu i Hercegovinu odraavao novu etapu etnike podjele. (Meunarodna kmisija za Balkan 1996 : 47)

Dejtonski mirovni sporazum kao izraz politikog kompromisa

69


Hercegovine kao drave konstitutivnih jedinica na nacionalnom principu. Londonska konferencija (1992.), na kojoj su potvrena naela : nepriznavanje teritorijalnih promjena postignutih silom, bezuvjetno putanje na slobodu civilnih zatvorenika, zatita manjinskih prava, zatvaranje zatoenikih logora, zabrana prelijetanja srbijanskih aviona nad BiH, meunarodni nadzor srpsko-bosanske granice, priznanje Bosne i Hercegovine od svih bivih jugoslovenskih republika, prihvaanje postojeih granica i potivanje svih meunarodnih ugovora i sporazuma predhodila je Vance-Owenovom planu iz januara 1993. Po prijedlogu sporazuma BiH je trebala biti decentralizirana drava triju konstitutivnih naroda, sa deset provincija, posebnim statusom Sarajeva i labavom sredinjom vladom. U etiri provincije vlast bi imali Bonjaci, u tri provincije Srbi, a u dvije Hrvati. Deseta provincija bila bi mjeovita hrvatko- bonjaka. Sljedei plan bio je Owen-Stoltenbergov iz jula 1994. kasnije preinaen u Akcioni plan Europske Unije. Nastao je na osnovu prijedloga Francuske i Njemake. Bazirao se na etnikoj podjeli BiH po kojoj bi 49% teritorije pripalo Srbima, 33,5% pripalo Muslimanima (Bonjacima), 17,5 %Hrvatima. Prvi relevantan meunarodni sporazum je Prvi okvirni sporazum o Federaciji Bosne i Hercegovine potpisan 18. marta 1994. godine, u Washingtonu pod pokroviteljstvom SAD, poznat kao Vaingtonski sporazum. Ovim sporazumom je uspostavljena Bonjako-hrvatska federacija. Sporazum je predviao federalno ureenje dijela koji je kontrolirala Armija Bosne i Hercegovine i hrvatsko Vijee Odbrane (HVO) sa visokim stepenom decentralizacije. Federacija je trebala biti podijeljena na 10 kantona, ureena svojim ustavom. Sporazum je predviao ugradnju meunarodnih instrumenata za zatitu ljudskih prava, povratk izbjeglica, zatitu imovine. Da bi se izbjegla podjela po etnikom principu izmeu Bonjaka i Hrvata ustavom je odreeno da se imena kantona daju po geografskom, a ne etnikom principu, a vlast je ustanovljena na paritetnoj osnovi. Na osnovu ovog sporazuma Donesen je Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na Ustavotvornoj skuptini Federacije Bosne i Hercegovine odranoj 30. marta 1994. godine.4 Ovaj Ustav sadri i odredbe koje kau da e ustavni status teritorije sa veinskim srpskim stanovnitvom biti donesene u toku pregovora o miru na Meunarodnoj konferenciji o bivoj Jugoslaviji. U ovaj sporazum su prvi put uneseni meunarodni instrumenti za zatitu4 U preambuli ovog Ustava pie: Uvjereni da demokratske institucije temeljene na potovanju ljudskih prava i sloboda najbolje stvaraju sklad izmeu sebe i svojih zajednica, Odbijajui nasilje rata, elei promovirati mir, elei podrati individualne slobode i razvoj slobodnog trita, Voeni principima Povelje Ujedinjenih nacija, Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Izjavom i principima Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji usvojenim na sjednici u Londonu , kao i odlukama Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija koje se odnose na bivu Jugoslaviju, zasnovano na suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Republike Bosne i Hercegovine, Narod i graani Bosne i Hercegovine, odluni da osigurju punu nacionalnu ravnopravnost, demokratske odnose i najvie standarde ljudskih prava i sloboda, ovim osnivaju Federaciju Bosne i Hercegovine.

70


ljudskih prava, uvedena je institucija obdusmena, uveden je Ustavni sud i Sud za ljudska prava. Meunarodni instrumenti i institucije za zatitu ljudskih prava , uglavnom e biti ponovljeni u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Pod pritiskom Meunarodne zajednice u enevi (Geneva) su 8.9.1995. je izmeu bosanske vlade i vlade bosanskih Srba dogovoreni su osnovni principi unutranjeg dravnog ureenja Bosne i Hercegovine koji su u Njujorku (New York) dopunjeni 26.9. 1995. Ovim principima je legitimirana dotadanja srpska paradravna tvorevina pod imenom Republika Srpska. Nakon to su NATO snage krajem augusta i poetkom septembra bombardirali poloaje bosanskih Srba i nakon to su hrvatskom Olujom pometeni Srbi iz Kninske Krajine, a ofanzivom bosanske armije probijena blokada Bihaa, bosanska Armija i HVO namirili su 51% teritorije BiH koji je inio Federaciju BiH a 49% Republiku Srpsku i prema konceptu Kontakt grupe mogla je poeti mirovna konferencija u Dejtonu 1. novembra 1995.5 Kompromisna karakteristika Dejtonskog mirovnog sprazuma je polazite od zateenog stanja. Realna situacija 1995. godine je bila postojanje Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Republika Srpska je bila je paradravna tvorevina bosanskih Srba. Osnovana je 9. januara 1992. godine, a Ustavom od 28. februara 1992. definirana je kao drava srpskog naroda i graana. S obzirom na politiku i provoenje etnikog ienja, do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma imala je potpuno izmijenjenu etniku strukturu. Sporazumom je legalizirano njeno postojanje . Federacija Bosne i Hercegovine nastala kao federacija Bonjaka i Hrvata na osnovu Vaingtonskog sporazuma. Do momenta potpisivanja Dejtonskog sporazuma nisu bile implementirane ustavne odredbe koje se odnose na povratak izbjeglica, povrat imovine i potivanje ljudskih prava. Po svom obliku vladavine to je polupredsjenika republika (ef drave je neposredno biran, on je kolegijalni organ ija je teritorijalna nadlenost na cijeloj teritoriju BiH, ali istovremeno lanovi ovog organa nisu dobili legitimitet graana na cijeloj teritoriji) po dravnom ureenju to je jedna vrsta sloene drave, sastoji se od entiteta, Republike Srpske koja je ureena po unitarnom principu i Federacije Bosne i Hercegovine koja ima 10 kantona i distrikta Brko koji ne pripada ni jednom entitetu i nalazi se pod nadlenou BiH s obzirom na politiki sistem to je demokratska drava (posjeduje sve elemente formalne emokratije: podjelu vlasti na zakonadovnu, izvrnu i sudsku, propisano naelo vladavine ustavnosti i zakonitost, postajanje pluralizma politikih stranaka, ope, neposredne, tajne izbore, predvienu politiku i pravnu odgovornost nosilaca politike vlasti, plurane medije i nezavisno sudstvo, katalog ljudskih prava koja priznaje ustav) s obzirom na odnos centralnih i lokalnih organa kao drava ona je5 Omer Ibrahimagi, Dejton =Bosna u Evropi, 2001. str. 37., izdava VKBI Vijee Kongresa Bonjakih Intelektualaca

Drava Bosna i Hercegovina po Dejtonskom mirovnim sporazumu

71


visoko decentralizirana s tim da je FBiH decentralizirani, a RS centralizirani entitet. Sa aspekta suvereniteta trenutno je u poziciji ogranienog suvereniteta (institucija Visokog predstavnika i njegove ovlasti ograniavaju unutranji suvrenitet a na politiko djelovanje institucija veliki utjecaj imaju meunarodne organizacije - Ujedinjene nacija, OSCE; Vijee Evrope, Evropska Unija, ambasade pojedinih drava kai i nevladine organizacije. Nadlenost Bosne i Hercegovine i entiteta6 utvrena je Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. S obzirom da se u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine nalazi deset kantona, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine utvruje podjelu nadlenosti izmeu Federacije BiH i kantona.7 Na osnovu dogovora entiteta Bosna i Hercegovina moe dobiti dodatne nadlenosti osim onih koje su joj date u iskljuivu nadlenost. Treba imati u vidu da su drava BiH i entiteti obavezni na potivanje meunarodnih standarda uU stavu 2 lanka III Ustava Bosne i Hercegovine utvrena je nadlenost entiteteta : a) Entiteti imaju pravo uspostavljati posebne paralelne odnose sa susjednim dravama , sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. b) Svaki e entitet pruati svu potrebnu pomo vladi Bosne i Hercegovine, s tim da e za finansijske obaveze koje je stvorio jedan entitet bez suglasnosti drugog , prije izbora Parlamentarne skuptine i Predsjednitva Bosne i Hercegovine biti odgovoran taj entitet osim u onoj mjeri u kojoj je ta obaveza potrebna za nastavak lanstva Bosne i Hercegovine u nekoj meunarodnoj organizaciji . c) Entiteti e ispuniti sve uvjete za sigurnost i zatitu svih osoba u podrujima pod njihovom nadlenou odravanjem d) civilnih ustanova za provedbu pravnih propisa, koji e djelovati sukladno meunarodno priznatim standardima i uz potovanje meunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda navedenih u lanku II, i poduzimanjem drugih podesnih mjera. e) svaki entitet moe takoe sklapati sporazume s dravama i meunarodnim organizacijama uz saglasnost Parlamentarne skuptine. Parlamentarna skuptina moe zakonom urediti da takva suglasnost, za odreene vrste sporazuma, nije potrebna. U stavu 3. istog lana koji odreuje pravni sustav i nadlenost entiteta i institucija se utvruje a) Sve vladine funkcije i ovlasti, koje po ovom ustavu nisu izriito dodjeljene institucija Bosne i Hercegovine, pripadaju entitetima. f) Entiteti i sve njihove nie jedinice u potpunosti e se pridravati ovog Ustava, koji dokida one odredbe zakona Bosne i Hercegovine i ustava i zakona entiteta koji su protivni Ustavu, kao i olukama institucija Bosne i Hercegovine. Opta naela meunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine. 7 Utvruje nadlenosti i odnose izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. Tako se u stavu 1. ovog lana u nadlenost Bosne i Hercegovine stavlja: a) Vanjska politika b) Vanjskotrgovinska politika c) Carinska politika d) Monetarna politika kako je predvieno lankom 7. e) Finansiranje institucija i meunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine f) Politika useljavanja, izbjeglica i azila kao i donoenje propisa o tome g) Provoenje meunarodnih i meuentitetskih krivinopravnih propisa, ukljuujui i odnose sa Interpolom, h) postavljanje i rad zajednikih i meunarodnih komunikacijskih ureaja i) Donoenje propisa o transportu meu entitetima Kontrola zranog prometa - Ustavi Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Kantona Bosne i Hercegovine, sa amandmanima, izdanje Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo 1988. godine, str. 20.6

a) Podjela nadlenosti u BiH

72


oblasti ljudskih prava, a primjera radi, obrazovanje, zdravstvo, socijalna zatita, sigurnost graana spadaju u ljudska prava koja garantira drava BiH i njeni entiteti. Graanska, politika ,ekonomska, socijalna i kulturna prava drava BiH garantira svim graanima bez diskriminacije na osnovu rase, boje koe, pola, nacionalne pripadnosti, jezika, religije, politikog ili drugog uvjerenja, socijalnog porijekla, imovinskog statusa ili bilo kojeg drugog osnova. Na osnovu toga proizilazi da drava BiH ima nadlenost u ovim oblastima na osnovu svojih obaveza za potivanje meunarodnih standarda ljudskih prava na cijeloj teritoriji. Federacija BiH ima zajedniku nadlenost sa kantonima u ureenju odnosa u oblastima zdravstva, obrazovanja, socijalne politike, sigurnosti graana. Ova obaveza izvrava se u skladu sa Ustavom BiH, Ustavom FBiH i ustavima Kantona. Pri nainu reguliranja tih odnosa postoji obaveza potivanja meunarodnih instrumenata za zatitu ljudskih prava koji se nalaze u Ustavu BiH i u Aneksu Ustava BiH. Ustav Republike Srpske dijeli nadlenosti izmeu entiteta i optina8. Kao to8 lan 68 Ustava RS odreuje nadlenost ovog entiteta : 1. integritet, ustavni poredak i teritorijalnu cjelovitost Republike. 2. odbranu i bezbjednost 3. mjere za sluaj ratnog stanja, neposredne ratne opasnosti 4. ustavnost i zakonitost 5. ostvarivanje i zatitu ljudskih prava i sloboda 6. svojinske i obligacione odnose i zatitu svih oblika svojine, pravni poloaj preduzea i drugih organizacija, njihovih udrueja i komora, ekonomske odnose sa inosranstvom, koji nisu prenesene na institucije Bosne i Hercegovine, trite i planiranje, 7. bankarski i poreski sistem, 8. osnovne ciljeve i pravce privrednog, naunog, tehnolokog, demografskog i razvoja, razvoja poljoprivrede i sela, koritenje prostora, politiku i mjere za usmjravanje razvoja i robne rezerve, 9. kontrolu zakonitosti raspolaganja sredstvima pravnih lica i prikupljanje statistikih podataka od opteg interesa, 10. organizaciju, nadlenost i rad dravnih organa, 11. sistem javnih slubi, 12. radne odnose, zatitu na radu, zapoljavanje, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zatite, zdravstvo, boraku i invalidsku zatitu, brigu o djeci i omladini, obrazovanje, kulturu i zatitu kulturnih dobara, fiziku kultura, 13. zatitu ivotne sredine, 14. sistem javnog informisanja, 15. meunarodnu saradnju, osim one koja je prenesena institucijama Bosne i Hercegovine, 16. saradnju sa srpskim narodom izvan Republike, 17. finansiranje ostvarivanja prav i dunosti Republike, 18. druge odnose od intteresa za Republiku, u skaldu sa Ustavom. U lanu 102 Ustava RS u nadlenost optine se stavlja: Optina preko svojih organa u skladu sa zakonom : 1. Donosi program razvoja, urbanistiki plan , budet i zavrni raun, 2. ureuje i obezbjeuje obavljanje komunalnih djelatnosti, 3. ureuje i obezbjeuje koritenje gradskog graevinskog zemljita i poslovnog prostora, 4. stara se o izgradnji, odravanju i koritenju lokalnih puteva, , ulica i drugih javnih objekata, 5. stara se o zadovoljenju potreba graana u kulturi, obrazovanju, zdravstvenoj i socijalnoj zatiti, fizikoj kulturi, informisanju, zanatstvu, turizmu i ugostiteljstvu, zatiti ivotne sredine i drugim oblastima, 6. izvrava zakone, zakone, druge propise i ote akte Republike ije izvravanje je povjereno optini, obezbjejuje izvravanje propisa i optih akata optine, 7. obrazuje organe, organizacije i slube za potrebe optine i ureuje njihovu organizaciju i poslovanje, 8. obavlja i druge poslove utvrene Ustavom, zakonomi statutom optine, Sistem lokalne samouprave utvruje se zakonom. Zakonom se moe povjeriti vrenje poslova lokalne uprave u gradu.

73


se vidi entitet RS ima nadlenost da ureuje sistem javnih slubi, radne odnose, zatitu na radu, zapoljavanje, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zatite, zdravstvo, boraku i invalidsku zatitu, brigu o djeci i omladini, obrazovanje, kulturu i zatitu kulturnih dobara, fiziku kultura. A, sprovoenje propisa iz ovih oblasti kao i staranje o zadovoljenju potreba graana u kulturi, obrazovanju, zdravstvenoj i socijalnoj zatiti, fizikoj kulturi, informisanju, zanatstvu, turizmu i ugostiteljstvu, zatiti ivotne sredine i drugim oblastima dato je u nadlenost optinama. Pravni sistem Bosne i Hercegovine ureen je na principima vladavina naela ustavnosti i zakonitosti. To znai obavezu po kojoj entitetski ustavi ne smiju biti u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine kao i da kantonalni ustavi ne smiju biti u suprotnosti sa Ustavima Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Norme Ustava Bosne i Hercegovine vae na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, norme entitetskih ustava na teritorijama entiteta, norme kantonalnih ustava na teritorijama kantona. Primjena naela zakonitosti znai da sve nie norme, sadrane u entiteskim i kantonalnim zakonskim i podzakonskim aktima, moraju izvirati iz ustava. Takve norme u skaldu sa formalnim naelom zakonitosti, mogu donositi samo nadleni organi (dravni, entitetski, kantonalni i optinski) po propisanoj proceduri i u odgovarajuoj formi. Materijalna zakonitost obavezuje da sve nie, zakonske i podzakonske norme (dravne, entiteske, kantonalne i optinske) moraju sadrinski biti usklaene sa ustavnim normama i regulirati materiju na isti nain kako je regulirana u ustavu. U Ustavu Bosne i Hercegovine, lan II je u cijelosti posveen problematici ljudskih prava i propisuje obavezu i dravi Bosni i Hercegovine i njenim entitetima punu primjenu i osiguranje najvieg standarda ljudskih prava kako u miru tako i ratu. Osim taksativnog nabrajanja ljudskih prava, propisivanja naela nediskriminacije u njihom priznavanju, uivanju i zatiti. Ustav u Aneksu I nabraja meunarodni instrumentarij iz oblasti ljudskih prava koji ini sastavni dio Ustava: 1. Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida 2. enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata i Dopunski protokoli I-II (1977.) 3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951.) i Protokol (1966.) 4. Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957.) 5. Konvencija o smanjenju broja lica bez dravljanstva (1961.) 6. Meunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.) 7. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966) i Opcioni protokoli (1966. i 1989.)74


8. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.) 9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene (1979.) 10. Konvencija protiv muenja i drugih surovih, nehumanih ili poniavajuih postupanja ili kanjavanja (1984.) 11. Evropska konvencija o sprjeavanju muenja, nehumanog ili poniavajueg tretmana ili kanjavanja (1987.) 12. Konvencija o pravima djeteta (1989.) 13. Meunarodna o zatiti prava svih radnika-migranata i lanova njihovih porodica (1990.) 14. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992.) 15. Okvirna Konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994.) Ustav daje Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima veu snagu u odnosu na ostale ustavne norme. U sluaju konflikta normi jau pravnu snagu imaju norme Evropske konvencije: Prava i slobode predviene u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i ostalih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad ostalim zakonima. (lan II stav 2. Ustava BiH) S obzirom na karakter Dejtonskog sporazuma, kao izraza politikog kompromisa, pojavilo se niz pitanja i pojmova koje je Dejtonski mirovni sporazum i Ustav (Aneks IV) ostavio otvorenim kao pitanje suvereniteta, pitanja prava naroda na samoopredjeljenje pitanje dravnosti entiteta pitanje paralelnih odnosa sa drugim dravama nadlenosti predsjednika Republike Srpske, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine, pitanje konstitutivnosti naroda pitanje jezika i pisma u upotebi u Bosni i Hercegovini poloaja vjerskih zajednica Odnosno, sva ova pitanja mogu se podvesti pod odnos Ustava Bosne i Hercegovine i entitetskih ustava, odnosno usaglaenosti dravnog sa entitetskim b) Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 5 /98 9

9

Bilten Ustavnog suda Bosne I Hercegovine broj 5, - 2000. godina , Sarajevo 2001.

75


ustavima. Polazei od nadlenosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine10: u postupku davanja ocjene o usklaenosti entitetskih ustava, odnosno Ustava Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, sa Ustavom Bosne i Hercegovine, donesena je odluka 5/98 koja razrjeava mnoge dileme. U strunim i politikim krugovima ovaj premet Ustavnog suda Bosne i Hercegovine naziva se jo predmetom svih predmeta po sloenosti i obimnosti pitanja o kojima je Ustavni sud odluivao .11 Na ovom mjestu bie izdvojena samo neka pitanja od znaaja za razumijevanje vanosti ove Odluke: Alija Izetbegovi, tadanji predsjedavajui Predsjednitva Bosne i Hercegovine, pokrenuo je postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine (12. februar 1988) radi ocjenjivanja saglasnosti Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu Ustav RS) i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Ustav FBiH) sa ustavom Bosne i Hercegovine. Zahtjev je dopunjen 30. smarta 1998 podneskom u kojem je podnosilac specifizirao odredbe entitetskih ustava koje smatra neustavnim. 1210 1) rjeavanja sukoba nadlenosti i vrenja apstraktne kontrole ustavnosti, 2) kontrole ustavnosti entitetskih ustava, zakona i drugih propisa u odnosu na ustav Bosne i Hercegovine, 3) kontrolu ustavnosti odluka entiteta o uspostavi specijalnih paralelnih odnosa sa susjednim dravama i 4) apelacione jurisdikcije koja se odnosi na pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine koja se pojavi na osnovi presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini, 11 U pogledu obima ovog predmeta ovog predmeta, treba rei da se zahtjev za ocjenu ustavnosti odnosio na dvadesetak odredbi entitetskih ustava. Ovaj relativno neodreen broj osporenih odredbi treba razumijevati u kontekstu injenice da pojedine odredbe sadre dva ili vie pitanja, ili da se jedno te isto pitanje nalazi u vie odredbi, ukljuujui amandmanske izmjene i dopune pojedinih osporenih odredbi. Sloenost ovog predmeta proizilazi iz injenice da su zahtjevom za ocjenu ustavnosti obuhvaene temeljne odredbe entitetskih ustava i, zapravo, najznaajniji elementi ustavnopravnog sistema Bosne. Kad govorimo o pristupu Suda ovom kompleksnom predmetu neophodno je pomenuti bar elementarne podatke: Prva radna sjednica na kojoj se naao ovaj predmet bila je 5.juna 1988.godine, a potom je tokom 1999.godine slijedilo sedam sjednica na kojima se o njemu raspravljalo. U meuvremenu odrana je u dva navrata javna rasprava, prvo u Sarajevu 15.oktobra 1998., a potom u Banjaluci 23.januara 1999. godine. Ova javna rasprava je preotvorena 5.maja 2000. godine da bi Sud, u kompletnom sastavu, vijeao i glasao o tom predmetu. Koristei mogunost iz lana 58 Poslovnika prema kojem se mogu donositi djelimine odluke kada zahtjev sadri vie pitanja, Sud je 28.29.i 30. januara 2000. donio Prvu djeliminu odluku, a potom 18. i 19. februara drugu Djeliminu odluku. Vijeanje i glasanje u ovom predmetu okonano je 18.i 19. augusta 2000. kada je donesena etvrta Djelimina odluka u predmetu ocjene usklaenosti entitetskih ustava s Ustavom Bosne i Hercegovine - Kasim Begi u Uvodnoj rijei za Bilten Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 2000., Sarajevo 2001. 12 U pogledu Ustava RS a) Preambulu u dijelu u kojem navodi pravo srpskog naroda na samoopredjeljenje, potovanje njihove borbe za slobodu i dravnu samostalnost, te volju i odlunost za povezivanje njihove drave sa drugim dravama srpskog naroda. b) lan 1. prema kojem je Republika Srpska drava srpskog naroda i svih njenih graana c) lan 2. stav 2. koji se odnosi na tzv. granicu izmeu Republike Srpske i Federacije d) lan 4. prema kojem Republika Srpska moe da uspostavlja paralelne odnose sa Saveznom Republikom Jugoslavijom i njenim republikama lanicama , kao i lan 68. stav 1. taka 16 prema kojem Republika Srpska ureuje i obezbjeuje saradnju sa srspskim narodom izvan Republike. e) lan 6. stav 2. prema kojem graanin Republike ne moe biti ekstradiran,

Pitanje koje se odnosi na nadlenost Ustavnog suda

76


I Federacija BiH i Republika Srpska osporavale su nadlenost Ustavnog suda sa argumentacijom da su pitanja koja su predmet ocjene ustavnosti ustavotvorna pitanja a ne pitanja koja podlijeu sudskoj kontroli, da se radi o reviziji Waingtonskog i Dejtonskog sporazuma uz izbjegavanje parlamentarne procedure i volje konstitutivnih naroda, da se s obzirom na broj odredbi i temeljnih principa ne radi o sudskoj kontroli entitetskih ustava ve o direktnoj i temeljnoj promjeni ustava entiteta. Ustavni sud je ocijenio da je nadlean u ovom sporu uz argumentaciju - da je zahtjev Alije Izetbegovia dopustiv, jer svaki lan predsjednitva moe pokrenuti spor o saglasnosti odredbi ustava ili zakona entiteta sa Ustavom BiH - lan VI/3.(a) - Postoji iskljuiva nadlenost Ustavnog suda u pogledu sudske kontrole ustavnosti odredaba entitetskih i ustava i zakona i ne zavisi od broja odredbi, niti postoji normativna razlika izmeu odredbi i temeljnih principa Ustava lan VI/3(a) alineja 2. U pogledu meuentitetskih granica (lan 2. stav. 2. Ustava RS) Ustavni sud je zakljuio da se termin granica odnosi na dravne granice Bosne i Hercegovine, a unutar Bosne i Hercegovine radi se o liniji razgranienja izmeu dva entiteta. Nedvojbeno je da granica i razgranienje imaju razliitof) lan 7. u onom dijelu u kojem se odnosi na slubenu upotrebu srpskog jezika i irilinog pisma; g) lan 28. stav4. prema kojem drava materijalno pomae Pravoslavnu crkvu i sarauje sa njom u svim oblastima, a naroito u na uvanju, njegovanju i razvijanju kulturnih, tradicionalnih i drugih duhovnih vrijednosti, h ) lan 44.stav 2. prema kojem strani dravljani mogu dobiti azil u Republici Srpskoj, i) Amandman LVII taka 1. koji dopunjava poglavlje Ustava o ljudskim pravima i slobodama, i prema kojem se, u sluaju razliitosti odredbi o pravima i slobodama izmeu Ustava RS i odgovarajuih odredbi Ustava BiH, primijenjuju one koje su za pojedinca povoljnije, j) lan 58. stav 1.taka 6. i odredbe lanova 59. i 60. koje se odnose na razliite oblkr svojine, nosioce svojinskih prava i na pravni sistem koji ureuje koritenje svojine. k) lan 80.izmjenjen i dopunjen Amandmanom XL taka 1. koji propisuje da predsjednik Republike Srpske obavlja poslove iz oblasti odbrane, bezbjednosti i odnosa sa drugim dravama i meunarodnim organizacijama , te lan 106. stav 2. prema kojem predsjednik Republike Srpske postavlja unapreuje i razrjeava oficire vojske, sudije vojnih sudova i vojne tuioce, l) lan 80. izmjenjen amandmanima XL i L taka 2. prema kojem predsjednik Republike Srpske ima nadlenost da postavlja i opziva efove predstavnitva Republike Srpske u inozemstvu i da predlae ambasadore i druge meunarodne predstavnike Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, kao i lan 90. dopunjen amandmanom XLI i LXII, koji Vladi Republike Srpske dodjeljuje pravo da odluuje o uspostavljanju predstavnitava Republike Srpske u inozemstvu; m) lan 98. prema kojem Republika Srpska ima Narodnu banku, kao i lan 76.stav 2.izmjenjen amandmanom XXXVIII taka 1. stav 2. koji dodjeljuje Narodnoj banci nadlenost da predlae zakone vezane za monetarnu politiku i n) lan 138. dopunjen i izmjenjen amandmanom LI i LXV koji ovlauje organe Republike Srpske da donose akte i poduzimaju mjere za zatitu prava i interesa Republike Srpske protiv akata institucija Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i hercegovine. U pogledu DU Ustava federacije Bosne i Hercegovine a) lan I.1.(1) utoliko to govori o Bonjacima i Hrvatima kao konstitutivnim narodima b) lan I.6.(1) utoliko to propisuje da su bosanski i hrvatski jezik slubeni jezici u Federaciji; c) lan II.A.5.c) izmjenjen Amandmanom VII, u dijelu u kojem se odnosi na dvojno dravljanstvo; d) lan III.1.a) utoliko to propisuje nadlenost Federacije da organizira i vodi odbranu Federacije e) lan IV.B.7.a) i lan IV.B.8) utoliko to predsjedniku Federacije povjerava dunost imenovanja efova diplomatskih misija i oficira u armiji

77


znaenje. Tako je ocjenjen kao neustavan lan 2.stav 2. Ustava RS koji je glasio Sporazum o granicama izmeu Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine moe se iznjeti na potvrdu putem referenduma u Republici jer termin granica koji se koristi u ovom stavu nije u skladu sa Ustavom BiH. U pogledu ekstradicije (lan 6. stav 2. Ustava RS) Ustavni sud je ocijenio neustavnom odredbu Graanin Republike ne moe biti lien dravljanstva, prognan ili ekstradiran jer su prema lanu II/1.(g) ustava BiH, institucije Bosne i Hercegovine nadlene za provoenje meunarodnih i meuentitetskih krivinopravnih propisa u koja spada i pitanje ekstradicije. U pogledu pitanja azila (lan 44. stav 2. Ustava RS) Ustavni sud je ocijenio neustavnom odredbu Strani dravljani i lica bez dravljanstva mogu dobiti azil u Republici ako su progonjeni zbog uea u pokretima za socijalno i nacionalno osloboenje, zbog zalaganja za demokratiju, ljudska prava i osnovne slobode ili za slobodu naunog i umjetnikog stvaranja jer su pitanja imigracije, izbjeglica i azila iskljuiva nadlenost institucija BiH na osnovu lana III/1 Ustava BiH, pa stoga politika azila ne moe biti predmet reguliranja entitetskih ustava. U pogledu razliititosti odredbi o ljudskim pravima i slobodama (Amandman LVII taka 1. Ustava RS) Ustavni sud nije naao neustavnom odredbu U sluaju razliitosti u odredbama o pravima i slobodama izmeu Ustava Republike Srpske i Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjuju se one odredbe koje su za pojedinca prihvatljivije. Priznavajui supremaciju Ustava BiH Sud je stao na stanovite da Evropska konvencija o ljudskim pravima predstavlja samo minimalnu zatitu i da Konvencija ne sprjeava drave da garantiraju pojedincima ira ili povoljnija prava i slobode. Prema tome, entiteti su slobodni da osiguravaju iru zatitu ljudskih prava i osnovnh sloboda od onih koje zahtijeva Evropska konvencija i Ustav BiH. U pogledu nadlenosti predsjednika Republike Srpske (lan 80. stav1. izmjenjen amandmanima KL i L taka 2. i lan 90. izmjenjen amandmanima XLI taka 1. i LXII, Ustava RS) Ustavni sud je zakljuio da su vanjska politika i vanjskotrgovinska politika prerogativi institucija Bosne i Hercegovine lan III/1.(a) i (b), a entitetima su dodijeljene rezidualne ovlasti u tim sferama-lan III/2 (a) i (d) Ustava BiH koji se odnosi na uspostavljanje paralelnih odnosa sa susjednim dravama u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine i na zakljuivanje sporazuma sa dravama i meunarodnim organizacijama uz odobrenje Parlamentarne Skuptine BiH. Ovlasti Predsjednitva iz navedenog lana moraju se tumaiti u vidu rezidualnih ovlasti entiteta. Dakle, entiteti imaju pravo da uspostavljaju predstavnitva u inozemstvu dok god se to ne uplie u ovlasti Bosne i Hercegovine da bude predstavljena kao drava. U pogledu Narodne banke (lan 98. i lan 76. stav 2. Ustava RS ) Ustavni sud je zakljuio da Centralna banka Bosne i Hercegovine ima iskljuivu nadlenost za izdavanje novca i monetarnu politiku u cijeloj Bosni i78


Hercegovini i da entiteti nemaju ovlasti u tom domenu na osnovu lana III/3 Ustava BiH. Stoga su odredbe Ustava RS koje se odnose na Narodnu banku neustavne. U pogledu zatite interesa Republike Srpske u sluaju naruavanja ravnopravnosti Republike Srpske od strane Federacije ili Bosne i Hercegovine (lan 138. Ustava RS) Ustavni sud je zakljuio da jedino on ima iskljuivu nadlenost odluivanja o bilo kojem sporu izmeu dva entiteta ili izmeu Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta ili izmeu institucija Bosne i Hercegovine. lan VI/3.(a) i da obustavi od izvrenja zakone ili bilo koje akte ako bi njihovo izvravanje proizvelo neotklonjive tetne posljedice- lan 75 Poslovnika. Tako je ocijenio neustavnim odredbu kada se aktima institucija Bosne i Hercegovine ili aktima Federacije Bosne i Hercegovine, protivno Ustavu Republike Srpske i Ustavu Bosne i Hercegovine, naruava ravnopravnost Republike Srpske ili se na drugi nain ugroavaju prava i zakoniti interesi, a pri tome nije obezbjeena njihova zatita, organi Republike, privremeno do odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, a u sluajevima kada mogu nastupiti neotklonjive tetne posljedice donose akte, i poduzimaju mjere radi zatite prava i interesa Republike. U pogledu dravljanstva (lan II.A.5.c Ustava FBiH ) Ustavni sud je zakljuio da se osporena odredba u formulaciji Amandmana VII ne odnosi na davanje dravljanstva bez ogranienja ve se poziva na pretpostavke za dravljanstvo propisane Ustavom BiH te predstavlja puko deklarativno ponavljanje prava dodijeljenih lanom I/7 (a) i (d) Ustava BiH. Stoga je u saglasnosti sa ustavom BiH. U pogledu ovlasti predsjednika Federacije da imenuje efove diplomatskih misija. Ustavni sud je zakljuio da je predsjednitvo BiH nadleno za imenovanje ambasadora, bez ogranienja u pravu odluivanja. Tako je ocjenio neustavnim odredbe koje ove ovlasti dodjeljuju predsjedniku Federacije. U pogledu prava na samoopredjeljenje Ustavni sud je konstatovao da preambula Ustava RS, izmjenjena i dopunjena nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma navodi neotuivo pravo srpskog naroda na samoopredjeljenje, da bi samostalno odluio o svom politikom i dravnom statusu u alineji 1. dravnu samostalnost u alineji 2. stvaranje svoje demokratske drave u elineji 3. demokratsko pravo, volju i odlunost srpskog naroda iz Republike Srpske da svoju dravu svestrano i tijesno povezuje sa drugim dravama srpskog naroda. u alineji 5. Kako ove odredbe koriste izriite termine prava srpskog naroda te dravnog statusa i samostalnosti Republike Srpske, Sud ne moe zakljuiti da je tekst preambule Ustava RS isto opisnog karaktera jer ove ustavne odredbe, u vezi sa lanom 1 Ustava RS odreuju kolektivna prava i politiki status Republike Srpske U pogledu dravnosti entiteta Ustavni sud je zakljuio da jedino Bosna i Hercegovina nastavlja pravo79


postojanja kao drava, u skladu sa meunarodnim pravom, samo sa modificiranom unutranjom strukturom. Entiteti su uspostavljeni kao sastvani dijelovi Bosne i Hercegovine i oni su podreeni suverenitetu Bosne i Hercegovine. Iz ustavne terminologije jasno je da Ustav ne priznaje ni Federaciju Bosne i Hercegovine ni Republiku Srpsku kao drave ve ih naziva entitetima. Tako Ustav BiH ne ostavlja prostor za bilo kakav suverenitet entiteta ni za pravo na samoorganiziranje zasnovano na ideji teritorijalne odvojenosti. Vladine funkcije dodijeljene institucijama BIH, odnosno entitetima nisu na bilo koji nain izraz dravnosti ve proizilaze iz raspodjele ovlasti iz Ustava BiH. Ustavni sud je proglasio neustavnim stavove 1. 2.i 3. Preambule ustava RS. Pitanje konstitutivnosti naroda Bonjaka, Hrvata i Srba Sutina odluivanja Ustavnog suda moe se svesti na pitanje da li je zahtjev za konstitutivnosti naroda zadovoljen njihovom konstitutivnou na pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine, odnosno Srbi u RS i Bonjaci i Hrvati u Federaciji BiH ili konstitutivnost treba razumijevati kao konstitutivnost svih naroda u svim dijelovima BiH ( u oba entiteta). Ustavni sud je zakljuio da posljednja alineja preambule i posebno oznaavanje Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno sa ostalim) sadri ustavni princip u vezi sa ostalim odredbama koje bi mogle sluiti kao standard kontrole. U jednom od obrazloenja Ustavnog suda zato se opredijelio za tumaenje o konstitutivnosti svih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine navodi se Ustavni princip kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda, koji proizilazi iz oznaavanja Bonjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etniki homogenizaciju putem segregacije zasnovane na teritorijalnom razdvajanju. Van sumnje je da su Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska prema rijeima Dejtonskog mirovnog sporazuma o implementaciji Federacije potpisanog u Dejtonu 10. novembra 1995. priznati kao konstitutivni entiteti Bosne i Hercegovine. Opim okvirnim sporazumom, posebno lanom I/3 Ustava. Ali, ovo priznanje im ne daje nikakvu carte blanche. Dakle uprkos teritorijalnom rasporedu Bosne i Hercegovine, uspostavljanjem dva entiteta, ovaj teritorijalni raspored ne moe sluiti kao ustavna legitimacija za etniku dominaciju, nacionalnu homogenizaciju ili pravo na odravanje efekata etnikog ienja. 13 Kao to se moe zakljuiti iz odluka Ustavnog suda nesumnjivo je da suverenitet pripada Bosni i Hercegovini, da su Bonjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, da se teritorijalna podjela na entitete ne moe koristiti u cilju etnikog ekskluzivizma i dominacije, da entiteti ne posjeduju dravnost, nego su izraz raspojele nadlenosti. Ustavnom sudu pripala je funkcija da u dinaminom procesu zatite ustavnosti daje smisao nejasnim odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma.13

Djelomina odluka U 5/98 III od 1. jula 2000. godine

80


Statistiki podaci koje se odnose na rat u Bosni i Hercegovini Prije rata Bosna i Hercegovina je imala 4.4 miliona stanovnika. Prema popisu iz 1991. godine Muslimani, (kasnije usvojeni naziv Bonjaci), inili su 43,7% populacije, Srbi 31,3, Hrvati 17,3% i ostatk polulacije se izjanjavao u najveem broju kao Jugosloveni ili na drugi nain. Osnovna karakteristika da etnike grupe nisu ivjele na etniki homogenim teritorijama. Nakon rata u Bosni i Hercegovini na osnovu Izvjetaja Komisije u Bosni i Hercegovini je bila sljedea situacija: Narodi Bosne i Hercegovine- Bonjaci, Hrvati, Srbi platili su strahovito visoku cijenu. U Bosni je prije rata ivjelo 4 miliona i etiri stotine hiljada stanovnika, a kada se rat zavrsio , ostalo ih je svega 3 milijona. Tijekom sukoba 145.000 ljudi je poginulo ili umrlo 174.000 ranjeno, 2 i pol milijona je protjerano, 1 milion i 100.000 hiljada otislo je u druge zemlje, medju njima i visok postotak inteligencije, ukljuujui veliki broj znanstvenika i strunjaka. ezdeset posto ukupnog stambenog prostora i 28% cesta je pretrpjelo ozbiljna oteenja. Patnje kroz koje je proslo Sarajevo simboliziraju muno iskustvo preostalog dijela zemlje tokom hiljadudnevne opsade 10.500 graana je ubijeno, a 60 hiljada ranjeno, grad je toku rata, ili poput Srba nakon njega, napustilo 150.000 ljudi. Bosanskohercegovaka polja smrti, poljoprivredna gospodarstva dignuta u zrak irom zemlje, gradovi pretvoreni u kr, poput Sarajeva i Mostara - sve ovo tjera studen u kosti i tako neodoljivo podsjea na Evropu na kraju Drugog svjetskog rata. (Medjunarodna komisija za Balkan 1996: 7) Komisija za Balkan je navela ove podatke neposredno nakon zavretka rata u Bosni i Hercegovini. Sumirajui gubitke u Bosni i Hercegovini Agencija za statistiku je u 1999. godini objavila sljedee podatke:14 U toku rata 1992.-1995. godine ubijeno, poginulo ili nestalo 278.800 ljudi. Od toga je 55%, odnosno 140.800 Bonjaka, 34 %, odnosno 97.300 Srba; 10,2% ili 28.400 Hrvata i 4,4%, odnosno 12.300 ostalih. U agenciji tvrde da odstupanja mogu biti do 5%. U BiH je prije rata ivjelo 4,3 miliona ljudi. Do polovine maja 1999., ustanovljena su imena 70.000 mrtvih Bosanaca i Hercegovaca. Prema podacima Meunarodnog crvenog krsta 20.143 osobe iz BiH se vode kao nestale. Meunarodnoj intervenciji u Bosni i Hercegovini i potpisivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma predhodili su u najkraem: masovna i masivna krenja ljudskih prava, meunarodni ratni zloini15, zloini protiv ovjenosti16 krenjePublikacija Helsinkog komiteta BIH Deset godina borbe za ljudska prava , februar 2005., str.24 . To su naruavanje odredbi meunarodnog ratnog prava i ratnih obiaja. Naruavanje e ukljuiti, ali se nee ograniiti na , ubistvo, loe postupanje ili deportaciju zbog prisilnog rada ili za bilo koju drugu namjeru civilnog stanovnitva sa okupirane teritorije ili na njoj,ubistvo ili loe postupanje sa ratnim zarobljenicima ili ljudima na moru, ubijanje talaca, kraa javne ili privatne imovine, divljako razaranje gradova ili sela, ili unitavanje koje nije opravdano ratnom nudom. Norman Cigar Genocid u Bosni str. 15. (Genocide in Bosnia , The policy of Etnic Cleansing ,Texas A & M , University Press, College Station ) objavljeno u BiH Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 1988. 16 To su ubistvo, istrebljenje, ropstvo, deportacija, i drugi neljudski akti poinjeni protiv civilnog stanovnitva , prije ili za vrijeme rata, ili progoni na politikoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, u izvrenju ili u vezi sa bilo kojim zloinom unutar jurisdikcije Tribunala, bez obzira predstavljaju li ili ne naruavanje domaeg prava zemlje u kojoj je poinjen. Norman Cigar Genocid u Bosni str. 15. (Genocide in Bosnia , The policy of Etnic Cleansing ,Texas A & M , University Press, College Station) objavljeno u BiH Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 1988.14 15

81


humanitarnog prava , etniko ienje, genocid17, etniki zasnovano seksualno nasilje, ruenje vjerskih, kulturno-historijskih spomenika . Etniko ienje je pojam koji se u meunarodnoj zajednici najvie koristio za krenje ljudskih prava i zloine u Bosni i Hercegovini sve do podizanja optunica za genocid pred Meunarodnim Tribunalom u Hagu. Definiraje ovog pojma moe se nai u Izvjetaju Ekspertne grupe na ijem elu je bio erif Basiuni.18 To je etnika homogenizacija neke oblasti upotrebom sile ili zastraivanja sa ciljem da se iz te oblasti uklone osobe druge etnike ili vjerske skupine. Etniko ienje pored ubistava, protjerivanja, zatvatranja, muenja, seksualnog nasilja, unitavanja imovine , obrazovnih ili vjerskih institucija neke etnike grupe i neke druge mjere kao to su ograniavanje slobode kretanja, uklanjanje sa pozicija moi u institucijama lokalne uprave i policije , otputanje sa posla, uskraivanje ljekarske pomoi i pretresanje stanova.19 Krenje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini je veoma opsena tema koja ne moe biti iscrpljena u ovom radu. Zato je potrebno uputiti na literaturu koja sadri detaljne informacije o svim aspektima krenja ljudskih prava. U vezi sa razaranjima kulturnog naslijea znaajna je studija Destrukcija kulturnog naslijea u Bosni i Hercegovini 1992.-1996. Andrias J. Reidlmayera. Autor je inae bio svjedok na suenju Slobodanu Miloeviu i iznosio podatke iz ove studije. Obilje informacija sadrane su u dokumentima sa kojima raspolae Meunarodni Tribunal za ratne zloine u Hagu, a sa aspekta utvrivanja poinjenih zloina vrijedan izvor su presude ovog Tribunala. U meunarodnoj javnosti, uz uz uvrijeeni pojam etniko ienje, pominje se i pojam genocid tek od momenta podizanja optunica za genocid i donoenja prvih presuda (potvrena u sluaju Krsti). Sa aspekta analize i dokumentacije genocida u Bosni i Hercegovini znaajna je knjiga Normana Cigara Genocid u Bosni, Poltika etnikog ienja. 20 Detaljne informacije o krenjima ljudskih prava se nalaze i u Izvjetajima Tadeus Mazowiecki, specijalnog izvjestitelja Komisije za ljudska prava Ujedinjenih nacija i za period 1992.-1995. 2117 Bilo koji od sljedeih akata poinjenih sa namjerom da se uniti, u potpunosti ili djelimino, nacionalnu, etniku, rasnu ili religioznu grupu : a) ubijanje lanova grupe, b) nanoenje ozbiljnih tjelesnih ili mentalnih oteenja lanovima grupe , c) namjerno nametanje grupi ivotnih uslova sraunatih da ih dovedu do fizikog unitenja, u cjelini ili djelimino, d) nametanje mjera u cilju sprjeavanja unutar grupe, f) nasilno premjetanje djece iz jedne u drugu grupu Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz1948., lan II 18 Final Report od the United Nations Commision of Experts established pursuant to Security Councle rezolution 780 (1992) Annex IV the Policy of etnic cleansing , UN document S/ 1994/674/Add 2 (Vol.I) 28. December 1994, Introduction 19 THE INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNAL FOR THE FORMER YUGOSLAVIA, THE PROSECUTOR OF THE TRIBUNAL AGAINST VOJISLAV SESELJ, predmet IT -03-67, tacka 17.g., http://www.un.org/icty 20 Norman Cigar je saradnik istraiva na Balkanskom institutu, Washington DC i vii saradnik na Programu javnog meunarodnog prava i vanjske politike. Do nedavno je bio profesor na Studiju za nacionalnu bezbjednost na amerikoj Pomorskoj akademiji za napredno ratovanje. Quantico, Virginia, gdje je ostao kao hinorarni profsor. Autor je mnogih radova o bivoj Jugoslaviji koja pored navedene Genocid u Bosni- politika etnikog ienja; Pravo na odbranu Razmiljanja o embargu na oruje bosanskoj armiji. 21 28.08. 1992., 27.10 1992., 17.11. 1992., 10.02. 1993., 5.05. 1993., 19.05.1993., 26.08.1993., 6. 09.1993., 17.11.1993., 21.021994., 10.06. 1994., 4.08. 1994., 4.11.1994., 13.12.1994., 9.01.1995., 21.04.1995., 5 .07.1995.).

82


Iz ovih izvjetaja se moe itati o protjerivanjima na etnikoj osnovi, hapenjima i zatvatranjima u zatoenike kampove (koncentracione logore), ubijanjima, fizikoj torturi, silovanjima, unitavanju ciljeva koji nisu vojni, humanitarnoj krizi koju su uglavnom prouzrokovale paravojne jedinice pod kontrolom SDS, o etnikom ienju koje je sprovodio HVO u oblasti Viteza, o dezintegraciji pravne drave i nepotivanju prava, destrukciji imovine, o ratnohukom djelovanju medija, o problemu nestalih lica, o situaciji u Sarajevu, Mostaru, Bihau, Banja Luci i drugim mjestima u Bosni i Hercegovini. Posebna panja vezana je za zatiene UN zone Srebrenica i epa od kojih e Srebrenica postati evropski simbol tragedije nakon Drugog svjetskog rata. U okvirima odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini analiza je usmjerena na rad Hakog tribunala koji se bavi individualnom odgovornou za ratne zloine poinjene na prostorima bive Jugoslavije, na rad lokalnih sudova na utvrivanju individualne odgovornosti za ratne zloine i na socijalne procese u regionu koji tretiraju nedavnu prolost. Meunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju (Haki tribunal), uspostavljen je Rezolucijom 827. Savjeta bezbjednosti UN od 25. maja 1993. godine. Njegova jurisdikcija je krivino gonjenje lica odgovornih za teke povrede enevskih konvencija od 1949., (lan 2), krenja zakona i obiaja ratovanja (lana 3), genocid, (lan 4) i zloini protiv ovjenosti. (lan 5). Sjedite ovog suda je u Hagu-Holandija. 22 Njegovo osnivanje predhodilo je i Washingtonskom i Dejtonskom mirovnom sporazumu. Dejtonski mirovni sporazum se ne bavi izravno prolou. Njegove odredbe upuuju na rad Hakog tri bunala. Uglavom se radi o zabrani uea u radu tijela, formiranih Dejtonskim mirovnim sporazumom, osobama protiv koji je Haki Tribunal podigao, ili e podii optunice, ili onima koji po tom osnovu izdravaju kaznu. To su Zajednika vojna komisija23 , Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika 24 zatim odredbe koje se odnose na slobodu pristupa mjestima masovnih grobnica 25 i istraivanja takvih mjesta po nalogu Tribunala. Okosnicu do sada potignutih hakih optunica ine: zloini protiv ovjenosti, krenja zakona i obiaja rata, teke povrede ratnih konvencija, za genocid, sauesnitvo u genocidu, istrebljenje ubistvo26. Do sada su donesene22 U Biltenu 16. Fonda za humanitarno pravo iz Beograda (2002.) navodi se da je od osnivanja Tribunala, 117 pojedinaca je javno optueno (na osnovu pravila 53. mogue su tajne optunice do uruenja optuenom/ optuenima) Devetorica optuenih vie nisu u ivotu. Optunica je povuena protiv 17 okrivljenih U 5 sluajeva donesene su oslobaajue presude. Tri lica su odsluila dosuene kazne zatvora. Trenutno , ukupan broj otuenih je 75. Protiv 50 lica je postupak u toku, a 44 lica se nalaze u pritvoru, 6 se brane sa slobode , dok 30 optuenih jo nije uhapeno. 23 lan VII Uspostavljanje Zajednike vojne komisije taka 4. Sporazuma 24 Aneks 8 Sporazum o Komisiji za ouvanje nacionalnih spomenika, lan II Sporazuma 25 lan IX Razmjena zarobljenika, taka 2. Sporazuma 26 Momilo Krajinik- suenje u toku, Radoslav Krsti-potvrena presuda , Radovan Karadi i Ratko Mladi, Duko Sikirica (upravnik logora Keraterm) , Damir Doen , Dragan Futara, Dragan Kulundija, Nenad Banovi ,Predrag Banovi, Nikica Janji, Duan Kneevi, Dragan Kondi uvari u Kreratermu

83


presude za : teke povrede enevskih konvencija, Krenje zakona ili obiaja ratovanja, Zloine protiv ovjenosti i Genocid.27 Meunarodni krivini tribunala za bivu Jugoslaviju (Haki tribunal) Vana je obaveza saradnje svih nadlenih organa vlasti u BiH sa Hakim Tribunalom . Haki tribunal ima izuzetno vanu ulogu u rasvjetljavanju dogaaja u Bivoj Jugoslaviji. utvrivanje individualne odgovornosti za poinjene zloine utvrivanje istine o ratovima na prostoru bive Jugoslavije utvrivanju istine o zloinima i odgovornosti za zloine u BiH suoavanje sa prolou stabilnost u regionu procese suoavanja sa prolou Na spisku lica optuenih za ratne zloine nalazi se gotovo cijeli politiki i vojni vrh tadanje Jugoslavije i Republike Srpske. 28, dio vojnog vrha RepublikeHaki tribunal,Bilten br.16, Fonda za humanitarno pravo, februar 2002. SR Jugoslavije: Slobodan Miloevi , predsednik Srbije, optuen za zloine protiv ovenosti i krenja zakona i obiaja ratovanja - Kosovo i BiH. Milan Milutinovi, ministar spoljnjih poslova SRJ, predsjednik Srbije, optuen za zloine protiv ovjenosti i krenja zakona i obiaja ratovanja - Kosovo i BiH. Nikola ainovi, potpredsednik Vlade Srbije, predsjednik Vlade Srbije, potpredjsednik SPS, optuen za zloine protiv ovenosti i krenja zakona i obiaja ratovanja - Kosovo i BiH Vlajko Stoiljkovi, potpredsednik Vlade Srbije, ministar unutranjih poslova Srbije, optuen za zloine protiv ovenosti, Kosovo i BiH. General Dragoljub Ojdani, naelnik Generaltaba Vojske Jugoslavije, optuen za zloine protiv ovenosti i krenja zakona i obiaja ratovanja - Kosovo i BiH eljko Ranatovi Arkan, komandant specijalne formacije Tigrovi, optuen za zloine protiv ovenosti i krenja zakona i obiaja ratovanja - Kosovo i BiH. General Neboja Pavkovi, naelnik generaltaba VJ, optuen za zloine protiv ovenosti. General Vladimir Lazarevi, zapovednik Tree armije VJ, optuen za zloine protiv ovenosti Republika Srpsaka Radovan Karadi, predsednik RS, optuen za genocid, zloin protiv ovenosti. Ratko Mladi, zapovednik vojske RS, optuen za genocid, zloin protiv ovenosti. Momilo Krajinik, predsednik Skuptine RS, lan Komande vojske RS, optuen za genocid, sauesnitvo u genocidu, istrebljenje, ubistvo. Biljana Plavi, lan Predsednitva RS, optuena za genocid, zloin protiv ovenosti, teke povrede enevskih konvencija. Radislav Krsti, komadant Drinskog korpusa vojske RS, optuen za genocid, zloin protiv ovenosti Milan Kovaevi, predsednik Vlade optine Prijedor, optuen za zloin protiv ovenosti i drugo Stanislav Gali, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa vojske RS, optuen za zloin protiv ovenosti, teke povrede enevske konvencije i drugo. Blagoje Simi, predsednik Skuptine Bosanski amac, optuen za zloin protiv ovenosti, teke povrede enevske konvencije i drugo. Milan Simi, predsednik optine Bosanski amac, optuen za zloin protiv ovenosti, teke povrede enevske konvencije i drugo. Momir Tali, naelnik generaltaba VRS, optuen za zloin protiv ovenosti. Radoslav Brdanin, potpredsednik Vlade RS, optuen za zloin protiv ovenosti Dario Kordi, predsednik HDZ BIH, optuen za teke povrede enevske konvencije, krenje ratnih zakona i obiaja. Tihomir Blaki, zapovednik HVO srednja Bosna, pomonik glavnog inspektora HV, optuen za teke povrede enevske konvencije, krenje ratnih zakona i obiaja.28 27

84


Hrvatske29, i dio vojne komande Armije BiH30, iz jednog perioda rata i dio oficirskog kadra. Dva potpisnika Dejtonskog mirovnog sporazuma nisu meu ivim (hrvatski predsjednik dr.Franjo Tuaman i predsjednik BiH Alija Izetbegovi), a treem potpisniku, Slobodanu Miloeviu traje suenje pred Hakim tribunalom. Sumarno predstavljena, optunica tereti Slobodana Miloevia 31 za namjeru trajnog uklanjanja nesrpskog stanovnitva (Bonjaci i Hrvati ) sa velikih dijelova teritorije BiH i da je na tome saraivao sa politikim rukovodstvom SDS iz Bosne i Hercegovine. Iz priznanja Biljane Plavi 32 (osuena na 11.godina i izdrava kaznu) vidi se da je cilj rata u Bosni i Hercegovini bio stvaranje uslova da svi Srbi ive u jednoj dravi. Nain ostvarivanja tog cilja bio je odvajanje etnikih zajednica u Bosni i Hercegovini, trajno uklanjanje nesrpskih etnikih grupa i pristajanje da se ta politika realizira silom. 33 Isto je potvruje priznanje Miroslava Deronjia 34 iz kojeg se vidi namjera podjele Bosne i Hercegovine i uklanjenje nesrpskog stanovnitva iz dijelova koje se smatraju srpskim .35

General Ante Norac, Ante Gotovina) i politiki vrh HDZ u BiH , Dario Kordi, Jadranko Prli Sefer Halilovi, Naser Ori, Enver Hadihasanovi Amir Kubura 31 Optunica protiv Slobodana Miloevia, Individualna krivina odgovornost, take 6 i 7. za uee u zloinakom podzuhvatu iji je cilj prisilno i trajno uklanjanje nesrba, prije svega bosnaskih Muslimana i bosanskih Hrvata , sa velikih dijelova teritorije Republike Bosne i Hercegovine injenjem zloina koji predstavljaju krenje odredbi lanova 2,3,4,5, Statuta Meunarodnog suda. Ovaj udrueni zloinaki poduhvat postojao je od 1 augusta 1991 i trajao do 31 decembra 1995. Meu pojedincima koji su uestvovali u ovom udruenom zloinakom napadu bili su Slobodan Miloevi,Radovan Karadi, Momilo Krajinik, Biljana Plavi, general Ratko Mladi, Borisav Jovi, Branko Kosti, Veljko Kadijevi, Blagoje Adi, Milan Marti, jovica Stanii,Franko Simatovi zvani Frenki, radovan Stojii zvani Bada, Vojislav eelj, eljko Ranjatovi Arkan te drugi znani i neznani uesnici. 32 Biljana Plavi je lanica Srpske demokratske stranke (SDS) od njenog osnivanja, jula 1990. Kao ugledna lanica akademske intelektualne zajednice bosanskih Srba , bila je kanditakinja SDS na izborima za lana Predsjednitva Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine (SRBIH) odranim u novembru 1990. Od njenog izbora za srpskog lana Predsjednitva RbiH od 11. novembra 1990. pa sve do kraja 1992.godine bila je aktivna kao lanica SDS u Predsjednitvu SRBiH kao i u predsjednitvu Republike bosanskih Srba . Od 1990. do 1992. bila je izabrana na najvie poloaje SRBIH: bila je vriteljica dunosti supredsjednice Srpske Republike Bosne i Hercegovine od 28.febrara do 12.maja, te kao lanica kolektivnog i proirenog predsjednitva Republike Srpske od maja do decembra 1992. godine. Haki Tribunal VI- priznanja i krivice, Fond za humanitarno pravo, Beograd 2003. 33 Istovremeno postojala je svijest i namjera da u razdvajanje etnikih zajednica ukljui trajno uklanjanje odreenih etnikih grupa, bilo sporazumom, bilo silom, a pri tome postajala je svijest da e svako prisilno uklanjanje nesrpskog stanovnitva sa teritoroja na na koje su Srbi polagali pravo ukljuiti i diskriminacionu politiku progona. ( injenine osnove za potvrdno izjanjavanje o krivici ) 34 Miroslav Deronji , od septembra 1990. do kraja aprila 1992. bio predsjednik bratunakog Optinskog odbora SDS BiH. Izvrni odbor SDS postavlja ga 6. septembra 1991. za lana Komisije za kadrovska pitanja i organizaciju te stranke. Bio je predsjednik Bratunakog kriznog taba od aprila 1992., kada je Krizni tab preuzeo preuzeo ovlatenja izvrnog odbora optine i organa Skuptine optine do momenta kada je tranformisano u Ratno predsjednitvo, u skladu sa nalogom Predsjednitva Srpske republike Bosne i Hercegovine u junu 1992. U ljeto 1993. postao lan glavnog odbora SDS- injenina osnova za priznanje krivice 35 Rukovodstvo bosanskih Srba, u kojem su pored ostalih bili Radovan Karadi, Momilo Krajinik, Biljana Plavi, i Nikola koljevi, bilo svjesno i da mu je bila namjera stvaranje srpskih nacionalnih teritorija to je podrazumijevalo podjelu Bosne i Hercegovine i razdvajanje i trajno uklanjanje stanovnitva drugih nacionalnosti iz optina koje su proglaene srpskim sporazumom ili upotrebom sile. (injenina osnova za priznanje krivice)29 30

85


Sa aspekta utvrivanja injeninog stanja i odgovornosti za ratne dogaaje u Bosni i Hercegovini znaajna je presuda Dariu Kordiu (25 godina zatvora) i Mariu erkezu (Odlukom albenom vijea osuen na 6 godina zatvora). U ovim presudama utvreno je mijeanje Republike Hrvatske u oruani sukob u Srednjoj Bosni.36 pa mu dat karakter meunarodnog sukoba. Cilj sukoba je etniko ienje Muslimana u Lavanskoj dolini.37 Dario Kordi je bio politiki lider Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i organizator kampanje etnikog ienja . Njegovo politiko uee je okvalificirano ne kao idejna tvorevina nego angairanje na realizaciji plana. 38 Mario erkez bio vojni zapovjednik Viteke brigade.39 Haki tribunal je zaokruio optunice za etniko ienje i progon Bonjakog stanovnitva i drugih sa ciljem pripajanja teritorija Hrvatskoj 40 Podignute su optunice protiv komandanata Armije BiH, Envera Hadihasanovia i Amira Kuburu za ratne zloine (Srednja Bosna)41, Nasera36 Okrenimo se sada injenicama. Dio povijesti koji nas zanima poinje 1990. godine, osnivanjem politike stranke bosanskih Hrvata Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, ili HDZ-BiH. Bio je to ogranak hrvatske stranke, nacionalistike stranke HDZ. Krajem 1991., HDZ BiH je u Bosni stvorila zasebnu hrvatsku zajednicu, HZ H-B, za koju Pretresno vijee zakljuuje da je osnovana sa namjerom da, jednog dana, postane dio Republike Hrvatske. Nakon toga je HZ H-B uspostavila jo jedno tijelo, Hrvatsko vijee obrane, ili HVO, kao tijelo izvrne i odbrambene vlasti u zajednici bosanskih Hrvata. Potom su stvorene lokalne optinske organizacije HVO-a kao izvrna i vojna vlast u optinama. Saoptenje za javnost 26 februar 2001, http://www.un.org/ICTY/bhs/latest/press/p567-t.htm 37 Trojica sudaca, kojima je predsjedao britanski sudac Richard May, potvrdila su tezu tuitelja da je cilj osnivanja HVO-a i Hrvatske zajednice Herceg Bosne bilo prikljuenje toga podruja, jednoga dana, teritoriju Hrvatske, da je ratni sukob Hrvata i Muslimana u Lavanskoj dolini zapravo bio provoenje toga cilja najbrutalnijim metodama progona stanovnitva, napada na sela, ubijanja i palei, sa svrhom etnikog ienja Muslimana s tog podruja. Tezu obrane kako je to bio graanski rat, a da su HVO i HZ Herceg Bosna osnovani radi obrane Hrvata u BiH, suci su potpuno odbacili. http://www.hsp1861.hr./vijesti/010227vs.htm 38 Dario Kordiu, vaa je uloga u ovim zloinima bila vana. Kao regionalni politiki lider u srednjoj Bosni, s osobitim ovlastima u Lavanskoj dolini, bili ste efektivni politiki zapovjednik na podruju na kojem je poinjena veina ovih zloina, obratio se sudac May Dariju Kordiu uoi izricanja prve kazne Haakog suda jednom visokopozicioniranom politiaru, dodajui: Ali vi neete biti kanjeni kao arhitekt progona ili njegov pokreta. Vi ste se zduno pridruili kampanji i odigrali vanu ulogu u dijelu ofenziva u Lavanskoj dolini 1993. godine, osobito nareujui napad na Ahmie i druga sela u travnju 1993. godine http://www.hsp1861.hr. /vijesti/010227vs.htm 39 Optunica sadri 44 take, u kojima se dvojica optuenih terete za osam tekih povreda enevskih konvencija, deset krenja zakona i obiaja ratovanja i etiri zloina protiv ovjenosti. U prve dvije take optueni se terete za progon, to predstavlja zloin protiv ovjenosti. U ostalim takama terete se za djela koja se odnose na ubistva, neovjeno postupanje, pritvaranje i razaranje. U optunici se navodi da su optueni uestvovali u iroko rasprostranjenoj ili sistematskoj kampanji progona bosanskih Muslimana u toj regiji, koja je kulminirala u seriji napada, u trajanju od vie od dvije godine, na gradove i sela u dolini Lave i okolini. Mnogi su civili Muslimani poginuli, bili teko ranjeni, ili zatoeni. U meuvremenu su se palile njihove kue, unitavali njihovi gradovi, sela i vjerski objekti, te pljakala njihova imovina. http://www.nacional.hr/index3.php? broj=2005-02-01&kat=dnevne&id=5360 40 Haki tribunal je podigao optunice pritiv Jadranka Prlia, bivi ministar vanjskih poslova BiH Jadranko Prli, bivi naelnici Glavnog stoera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petkovi - danas inspektor Hrvatske vojske, nekadanji ministar obrane Herceg Bosne Bruno Stoji, te bivi zapovjednik Vojne policije HVO-a i ministar unutarnjih poslova hercegovako-neretvanske upanije Valentin ori. Optuene se tereti, pie splitski dnevni list, za etniko ienje Hercegovine s ciljem pripajanja Hrvatskoj, osnivanje logora za civile i muenja i zlostavljanja Bonjaka . Za ratne zloine terete se u nekoliko logora, ruenje Starog mosta u Mostaru i drugo. Optunica ih po osobnoj i zapovjednoj odgovornosti u 26 toaka tereti za zloine protiv ovjenosti, teke povrede enevskih konvencija i krenje ratnog prava i obiaja poinjene progonom vie desetaka tisua Muslimana i drugih nehrvata. http://www.nacional.hr/index3.php?broj=2005-02-01&kat=dnevne&id=5360 41 za ubojstvo najmanje 200 Hrvata i Srba u sredinjoj BiH, 1993. godine. http://www.nacional.hr/index3.php?broj=2005-02-01&kat=dnevne&id=5360

86


Oria (Srebrenica)42 i Sefera Hadihalilovia.43 i Rasima Delia 44 Optunice se odnose na ubijanje civila ili za komandnu odgovornost za ubistva civila. Iz analize dosadanjih hakih procesa, koji utvruju individiualnu odgovornost za ratne zloine, mogu se izvui i politiki zakljuci. Na osnovu do sada utvrenih injenica, rat u Bosni i Heregovini imao je karakter meunarodnog sukoba u koji su umjeane SR Jugoslavija i Republika Hrvatska. Vodio se sa ciljem podjele Bosne i Hercegovine i pripajanja njenih dijelova Srbiji i Crnoj Gori, odnosno Republici Hrvatskoj. Cilj se ostvarivao politikom i zloinima etnikog ienja, genocida, protjerivanjem, ubijanjem, ruenjem i destrukcijom kulturnih i vjerskih objekata. Nacionalizmi u Bosni i Hercegovini su instalirani iz susjednih drava, i povezani sa politikim i vojnim djelovanjima u Bosni i Hercegovini. Politika etnikog ienja koju je sprovodila u Bosni SDS uz punu podrku i saradnju iz Beograda, bila je usmjerena protiv Bonjaka i Hrvata, a politika etnikog ienja iju kampanju je vodio HDZ (Srednja Bosna), a izvravalo Hrvatsko vijee odbrane (HVO) bila je usmjerena protiv Bonjaka i Srba. Zloini koje je poinila Armija Bosne i Hercegovine javljaju se kao odmazda, a ne kao izvedba politike etnikog ienja. Reagiranja na rad Hakog Tribunala Rad Hakog tribunala ima veliku ulogu u procesu suoavanja sa prolou i otvaranju procesa pomirenja, saradnje i stabilnosti u regionu. Rasizam, ksenofobija, etnika iskljuivost, religijska netrpeljivost svjesno su razvijani od strane politike elite podravane od dijela akademske zajednice, religijske elite i medija. To se i sada pokazuje u reagiranjima na rad Hakog Tribunala, optunice, svjedoenja i presude.42 Naseru Ori je optuen za krenje zakona i obiaja rata na podruju Srebrenice u razdoblju od 1992. do 1995. godine. Optunica od est toaka Oria tereti na osnovi individualne i zapovjedne krivine odgovornosti Ori je zapovijedao Armijom BiH za vrijeme srpskih napada i okupacije Srebrenice, a optuen je da je za to vrijeme vodio osvetnike pohode po srpskim selima u okolici Srebrenice. Oria se optuuje i da je tijekom 1992. godine naredio niz uhienja srpskih stanovnika Srebrenice i okolnih sela, koje su pripadnici Armije BiH brutalno muili prilikom ispitivanja. Strani izvori posebno brutalnim osuuju pokolj u Kravicama, selu koje su Orievi vojnici potpuno unitili na pravoslavni Boi 1993, o emu postoje i arhivski dokazi. Neposredno prije pada Srebrenice 1995. godine, Ori je sa najbliim suradnicima uspio helikopterom napustiti enklavu. Ostavljeni bez zapovjednika, Bonjaci su ubrzo savladani. Masakr kojeg su pripadnici Srpske Armije poinili nakon pada Srebrenice je najvei pokolj u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Optunica protiv Orlia je podignuta u oujku 2003., a pripadnici SFOR-a su ga uhitili u njegovom fitnes klubu u Tuzli u travnju iste godine. http://www.nacional.hr/index3.php?broj=2005-02-01&kat=dnevne&id=5360 43 U optunici se navodi da je Sefer Halilovi od 18. jula 1993. do novembra 1993. bio zamjenik komandanta taba Vrhovne komande ABiH-a i naelnik taba Vrhovne komande ABiH-a. Od 21. augusta 1993., Sefer Halilovi je bio voa inspekcijskog tima i komandant operacije NERETVA - 93 i kao takav, Sefer Halilovi je bio najvii vojni starjeina za tu operaciju. Glavni cilj operacije NERETVA - 93 bio je da se pokretanjem ofanziva u toj zoni zaposjedne teritorija u rukama snaga bosanskih Hrvata (HVO) od Bugojna do Mostara, ime bi se deblokirao Mostar. Navodi se da Sefer Halilovi, uprkos svojih dunosti komandanta, nije preduzeo djelotvorne mjere da sprijei ubijanje civila u Grabovici i nije preduzeo korake da sprovede pravu istragu sa ciljem da se identifikuju poinioci ubijanja u Grabovici i Uzdolu, niti da ih kao komandant operacije u skladu s tim kazni. Dalje, Sefer Halilovi je planirao i bio nosilac realizacije vojnih operacija od strane jedinica koje su uestvovale u operaciji NERETVA - 93. Optueni se tereti na osnovu krivine odgovornosti nadreenog (lan 7(3)) Statuta Suda za krenja zakona i obiaja ratovanja (lan 3 Statuta Suda ubistvo).http://www.un.org/icty/bhs/latest/press/p650-t.htm 44 Optunica tereti Rasima Delia po komandnoj odgovornosti za zloine nad Srbima i Hrvatima u Srednjoj Bosni koje su poinili pripadnici jedinice EL MUDAHID .

87


Haki optuenici, zbog politike koju su vodili i ideologije koju su zagovarali, jo uvijek uivaju veliki stepen podrke meu svojim pristalicama. To pokazuje nespremnost jednog dijela javnosti da se suoi sa posljedicama politike stvaranja ekskluzivnih nacionalnih prostora. Svjedoi o snazi indoktrinacije kojoj je bilo izloeno graanstvo u poslednjim decenijama dvadesetog stoljea. Na primjeru Srbije to se pokazuje predstavljanjem Hakog tribunala kao nastavka meunarodne urote protiv Srba. Kao u mitskoj podijeli dobra i zla, Tribunal se pojavljuje na mitskom fonu koji je suprotan srpskom, tradicionalnom, svetosavskom i dobrom. 45 Zloine je teko negirati, ali se sada primijenjuje strategija minimiziranja broja rtava, izjednaavanje odgovornosti , prebacivanja krivice na rtvu. 46 Izbjegavanje javnog govora o zloinima i o podrci Hakom tribunalu pravda se i strahom od gubitka politike podrke .47 Hako svjedoenje potaklo je kritiku analizu Memoranduma Srpske Akademije nauka i umjetnosti (SANU) koja sada i u dijelu srbijanske javnosti dobiva kvalifikacije platforme za rat. 48 Sve ovo upuuje na zakljuak da je nemogue ignorirati rad Hakog tribunala, da za posljedicu ima potrebu odreenja prema suenjima. Nekada je to potjecaj demokratskim snagama da problematiziraju neupitne stvari, ali i nacionalistima da razvijaju mehanizme minimiziranja znaaja rada ovog Tribunala. Na primjeru Hrvatske, odnosno bosanskih Hrvata, imaju, takoer dvije tendencije. Jedna je podrka radu ovom Tribunalu, otaranje kritike analize45 Aleksandar Bokovi: Srbija izmeu Evrope i Centra Sava, tekst na web strani Fonda za humanitarno pravo, u rubrici Hag meu nama 46 Isti autor navodi nekoliko primera tii se rata u Bosni i Hercegovini. Danas je (nakon niza pravosnanih sudskih presuda , ali i eksplicitnog priznavanja vodeih politiara Republike Srpske u Banja Luci) prilino teko poricati da se zloin u Srebrenici ikada dogodio. Meutim, sada se strategija menja, tako da je na delu relativizacija ( nije ba bilo 7.800 rtava) ili okrivljavanje rtava ( Srbi su se samo branili jer su muslimani zapalili nebrojena srpska sela) Ovo je na liniji poricanja mogunosti da su Srbi poinili bilo kakve zloine pa je tako gotovo opte mesto u ovdanjoj javnosti poricanje odgovrnosti za zloin na Markalama, koje ide zajedno za stalnim pronalaenjem novih teorija zavere. www.hlc.org.yu 47 Milanka aponja Hadi: Svi smo mi pomalo zloinci- Zato se politiari plae hakih tema: Bogata je riznica postupaka i eufemizama koje srpski politiari koriste da bi izbjegli da govore o tim nedelima. Jedan od najeih izgovora to politiari ne osuuju zloine je navodni strah da bi mogli da izgube naklonost biraa, zatrovanih Miloevievom andzapadnom propagandoma Rubrika Hag meu nama na web strani Fonda za humanitarno pravo www.hlc.org.yu Andrej Nosov: o suenjima za ratne zloine i medijima Vlasti u Srbiji neprekidno govore o suenjima za ratne zloine pred domaim pravosuem, dodue da bi izbegli Haki tribunal i injenice koje se tamo utvruju a ne da bi se istinski obraunali sa prolou. Meutim, suenja i informisanje graana Srbije o tekim zloinima koji su poinjeni na prostoru bive Jugoslavije, pogotovo onom zloinima koje su inile srpske snage, ne predstavljaju jo uvek dravnu stvar, bar ne onoliko koliko je to bila opsada Vukovara ili neki drugi zloin. www.hlc.org.yu 48 O tome govori tekst Dragoljuba Todorovia u rubrici Hag meu nama pod nazivom Akt kojim je poela drama jugoslovenskih naroda- Memorandum SANU kao platforma za rat Sasluanje Mihajla arkovia i Koste Mihajlovia, akademika, pred Hakim tribunalom, u svojstvu svjedoka koje je predloio Slobodan Miloevi , ponovo je aktualizovao pitanje dokumenta SANU pod imenom Memorandum koji je u javnosti plasiran u oktobru 1986. Naime, akademici Markovi i Mihajlovi spadaju u krug samo nekoliko akademika koji se sa pravom mogu smatrati autorima memoranduma .. U sutini, do krajnjih konsekvenci doveden, Memorandum SANU je poziv srpskom narodu na ustanak i objava rata svima koji se ne slau sa vrlo precizno i jasno formulisanim i definisanim ciljevima za konano formiranje srpske drave u skladu sa parolom Svi Srbi u jednoj dravi. Navedeni zakljuci o Memorandumu kao projektu definitivnog rjeavanja srpskog nacionalnog pitanja i konanog formiranja jedinstvene srpske drave na Balkanu, nesumnjivo i bez ikakve dileme proizilaze iz male analize ovog teksta. slijedi analiza www.hlc.org.yu

88


politike HDZ (u Hrvatskoj) prema Bosni i Hercegovini , otvaranje najosjetljivijih tema (logori, zloini, ponaanje prema izbjeglicima) i druga optuivanje Tribunala da djeluje na osnovu duplih standarada 49 U Bosni i Hercegovini suoavanje sa prolou je jako spor i teak proces. Primjer moe biti regiranje javnosti na pojavljivanje Izvjetaja vlade Republike Srpske o zloinu u Srebrenici. Prvi Izvjetaj koji se bavio ovom problematikom minimizirao je zloine i broj rtava. U javnosti je ocjenjen kao sraman pokuaj manipulacije dogaajima i rtvama. Tek ovaj drugi izvjetaj, nastao pod meunarodnim pritiskom dobio je podrku meunarodne zajednice. (juni 2004.). Ocjenjen je kao hrabar zaokret vlade Republike Srpske u odnosu prema Srebrenici, sadri izjave suuti porodicama poginulih, utvruje spiskove i lokacije masovnih grobnica i usklaen je sa odlukom Doma za ljudska prava. 50 Javnost u Republici Srpskoj podijeljena na one koji ohrabruju prekid utnje o srpsim zloinima u BiH i na one nespremne na suoavanje sa zloinima. Drugi ih dovode u vezu sa stradanjem Srba u Srebrenici i krivicu prebacuju na drugu stranu. Meu Srebreniankama ovo je doivljen kao neiskren politiki potez, a u strunoj javnosti kao historijski redukcionizam jer su svi zloini poinjeni u Bosni i Hercegovini reducirani na zloin u Srebrenici. 51 Na ovom najdrastinijem49 Reakcije na izricanje presude Dariu Kordiu VITEZ - Kazna zatvora od 25 godina izreena u petak Dariju Kordiu u Lavanskoj dolini i u srednjoj Bosni primljena je s velikim razoaranjem i ogorenjem. Jer, Kordi je na ovom podruju omiljeni lik, politiki lider, ratni junak ije su zasluge nemjerljive u krvavoj borbi Hrvata da ostanu i opstanu na svojoj vjekovnoj grudi. Dario Kordi u naim srcima ostaje ono to je oduvijek bio na prijatelj i na voa, i to e ostati bez obzira na to hoe li iz kazamata izii danas, sutra, ili za deset godina. Mi emo ga ekati, moliti se za njega, i doekati onako kako to junaku kakav je Dario i dolikujekazao je Anto Jaki, prethodni predsjednik srednjobosanske Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata, organizator brojnih prosvjeda protiv rada i postupaka Hakoga suda. U podnaslovu ovog teksta stoji Bez obzira na izreenu kaznu, Kordi je omiljeni lik meu srednjobosanskim Hrvatima, personifikacija hrabrosti, odlunosti i snage daleko malobrojnijih i vojniki inferiornijih, ali neporaenih Hrvata. I mnogi misle kako je sve pobrojeno zapravo i najvei grijeh Darija Kordia, za koji je dobio drakonsku kaznu od ak 25 godina zatvora. A usporedbe radi, vladarica ivota i smrti na veem dijelu BiH, Biljana Plavi, dobila je 11 godina zatvora. Pa gdje je tu pravda?Tekst Zvonimir ili objavljen u Slobodnoj Dalmaciji od 19.12.2004.) http://www.slobodnadalmacija.hr 20041219/bih01.asp 50 Beogradski list Vreme br. 704. u tekstu posveenom Izvjetaju konstatira se Izvetaj o Srebrenici koji je predoila vladina komisija za utvrivanje istine podijelila je kako politiare tako i javnost u BiH, posebno u Republici Srpskoj: deo pozdravlja prekidanje institucionalne utnje o srpskim zloinima, a deo se ozbiljno naljutio na predsjednika Republike Srpske to je tu stranicu srpske istorije oznaio mranom. Jer, kako smatraju, na to nije imao pravo. Isti ak i danas nalaze opravdanje za zloine u Srebrenici jer su bili uslovljeni stradanjem Srba nesporedno prije toga u ovom gradu; u Srebrenici je ubijeno oko 1700 Srba, uglavnom civila..http://www.vreme.com/cms/view.php?id=384060 51 Mirsad Tokaa: Zapravo, ono to je mene zabrinulo u cijelom tom izlaganju gospodina avia i njegovom obraanju javnosti jeste njegovo potpuno odsustvo svijesti o tome ta se dogaalo u Bosni i Hercegovini u tih gotovo etiri godine. On je zapravo rekao da je, citiram ga: tih devet dana zloina nad Srebrenianima bilo da su to crne stranice u istoriji srpskog naroda. Ja sam htio da mu kaem da je to klasian historijski redukcionizam. Crne stranice historije srpskog naroda nisu ispisivane samo tokom devet dana genocida nad Srebrenianima. One se poinju ispisivati onog asa kad, zapravo 1992. godine, kree invazija na Bosnu i Hercegovinu i srpski narod, naalost, masovno uestvuje u zloinakom poduhvatu koji je inspirisao, kreirao i vodio jedan akademsko-vjerski, vojno-politiki establiment iz Beograda, na ijem je elu stajao Slobodan Miloevi. I ja na taj nain elim da podsetim gospodina Dragana avia da zapravo izbjegavanje da kaemo potpunu istinu o onome to se deavalo u Bosni i Hercegovini i pokuaj da se to svede samo na Srebrenicu, nama ne koristi.

89


primjeru, kakav je zloin u Srebrenici, pokazuje se situacija u Bosni i Hercegovini u vezi sa suoavanjem sa prolou. Istina se jo uvijek pojavljuje kroz interpretaciju politikih, akademskih, vjerskih elita. Aktivnosti nevladinih organizacija koje se odnose na istinu i pomirenje pokuavaju da putem televizijskih emisija, tribina i drugih projekata otvaranje pitanja nedavne prolosti i obnovu meuetnikog povjerenja. Moglo bi se zakljuiti da se ovi projekti lake realiziraju i da se razmjena iskustava i kontakti meu graanima nego meu politikom elitom. 52 Odnos prema prolosti Bosne i Hercegovine ne moe se posmatrati izolirano od ukupnog konteksta (Srbija, Crna Gora i Hrvatska.). Zato su vane tendencije u regionu i otvaranje zajednike prie koja se odnosi na prolost moe imati pozitivne efekte na stabilnost regiona. Kada je donesen Dejtonski mirovni sporazum, Bosna i Hercegovina se nalazila u paradoksalnoj situaciji. Bila je etniki podijeljena drava, u vlasti su sudjelovali ratni zloinci koji su trebali realizirati mirovni sporazum sa Ustavom koji sadri iroku listu ljudskih prava i gotovo sve relevantne meunarodne instrumente za zatitu ljudskih prava. Sljedei paradoks je suprotnost normativnog dijela ustava sa odredbama Evropske konvencije i ostalih meunarodnih dokumenata. Drava je potpisnica meunarodnih dokumenata o ljudskim pravima i ima meunarodne obaveze za njihovo realiziranje, a nisu joj date nadlenosti na dravnom nivou na osnovu kojih bi ispunila meunarodne obaveze i unutranje - prema svojim graanima da im prui jednako uivanje i zatitu ljudskih prava. Meutim, postojanje ovog instrumentarija pokazalo se korisnim mehanizmom jer su na osnovu njega pokrenuti procesi promjene. Ostvarena je sloboda kretanja unutar teritorije Bosne i Hercegovine Djelimino su poniteni rezultati etnikog ienja kroz provedbu Aneksa VII Uhapen je veliki dio ratnih zloinaca kojim se sudi pred Meunarodnim sudom za ratne zloine poinjene na prostorima Jugoslavije Uspostavljene su dravne institucije za zatitu ljudskih prava (Ombudsmeni, Ustavni sud, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, dravna Agencija za spolnu jednakost) Odluke Ustavnog suda (o konstitutivnosti naroda), Doma za ljudska prava i Izvjetaji Obdusmena imali su utjecaja na organe vlasti u zatiti ljudskih prava Bosna i Hercegovina 10 godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma

52

Hajnrich Boell u Bosni i Hercegovini realizirao je serijal televizijskih emisija o istini i pomirenju .

90


Usvojeni su zakoni koji dalje reguliraju zatitu ljudskih prava odreenih kategorija populacije (ene, nacionalne manjine) Usvojeni su zakoni koji omoguavaju implementiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma (imovinski zakoni ) Pokrenute su reforme u oblastima pravosua, obrazovanja, ekonomskog i socijalnog sektora Pokrenuta su istraivanja u samoj Bosni i Hercegovini koja se odnose na ljudska prava i probleme diskriminacije Ljudska prava su uvedena u obrazovni sistem Bosne i Hercegovine (program CIVITAS) Pokrenut je proces suoavanja sa prolou Pokrenuta je javna debata o mogunostima izmjene Ustava. Identificiranje postojeih slabosti koje proizilaze iz Dejtonskog mirovnog sporazuma: Nefunkcionalna i neefikasna drava koja ovako struktuirana ne moe pristupiti evropskim integracijama (Partnerstvo za mir, Evropska Unija ) Ustavna diskriminacija pripadnika graana koji ne pripadaju vodeim etnikim grupama Bonjacima, Srbima i Hrvatima Diskriminacija manjinskih etnikih grupa u dijelovima BiH u kojima ne predstavljaju veinu Ograniavanje aktivnog i pasivnog birakog prava Podrka stranakama politiki odgovornim za realiziranje etnikog ienja i konzekventno tome postavljanje prepreka reintegraciji Bosne i Hercegovine Izostanak hapenja ratnih zloinaca, izmeu ostalih i Radovana Karadia i Ratka Mladia, Nedovoljna efikasnost u reformskim procesima Nedovljno razvijeno civilno drutvo Ukupna situacija u Bosni i Hercegovini pokazuje da je napravljen znaajan pomak u odnosu na 1995. godinu kada je

Documents

Razumjevanje Daytonskog sporazuma