RASTEGLJIVE REČI osma beležka

Embed Size (px)

Citation preview

  • 7/31/2019 RASTEGLJIVE REI osma beleka

    1/2

    RASTEGLJIVE REI osma beleka 2012

    KAKO DA TE NAZOVEM

    Ne zameri na grubosti. Oseam,dopuzao je as.Ti ve odavno sluti da te moramo negdesvrstati.To je red.To svi oekuju.Kako da te

    drugaije pronau, ako ne bude u ladici,podkljuem,pod brojem, pod budnim okom.Sve jeto iz velike milosti.Razumee.

    Kao da ne haje za sve ovo,mada znam da ti nijesvejedno.

    Kako da te razumem? Da postanem ti? To jenemogue. Oekuje li moda da stanem predogledalo i saekam da mi izrastu sise. Da itelom liim na tebe!? ta u onda sa brkovima?

    To ne ide.Ne moe to oekivati od mene.Dapostanem majka, da ostanem impotentan,surovi svemrzac,bez novca.Prieljkuje li da seobistini, kupljeni ruan san ? Da legnem u rov ipoginem u tuem ratu, od sopstvenog metka.

    Da li bih ti tada bio blie?Da li bi te jasnijerazumeo? Volela bi da umesto Nojeve barkesagradim kavez za sebe,za oboje! Tu bi nam bionovi dom.U njemu bi, ko zna, koliko putaproiveli sve stranputice civilizacije.

    U novom stanitu esto bi se sputali u sebe ilijedno drugom.Svejedno je.Prazni smo.To je begu prazninu, niuta,u kome nema odjeka.

    Ne zameri na grubosti. Jutros sam pokraden

    i uskraen za svaku nenost.

    SVA IVA TELA MOGU SE PODELITI

    Po vrednosti, po srodnosti, po plodnosti,pougodnosti. Neka druga umesto podele doive dabudu: gnjeena,ereena,spreena i leena.Onatrea, neko baca kao nita: na ubrita,na ratitau svratita.Tela etvrta: zauvek ostaju krta,ostajukrta, na kraju belim vremenom zastrta.Bar telopeto: neka ostane sveto.

    PERFORMANS

    (M.A.)

    Zatvorila je knjigu stida i otvorila peto okosvetu.Pokazala je istoriju obe sise,okrugle inene.

    Naga je,ali ograda joj vidljiva i javna.Postadetelo-delo i ostade trajna.

  • 7/31/2019 RASTEGLJIVE REI osma beleka

    2/2

    LETNJI DAN

    Letnji podnevni sat,kao crv,dopuzao je napetnaesti sprat,stepenitem.ini mi se da satimastoji,tu,pred vratima.Mislim,ja,nisam ni zakoga,pa ni za njega,na usluzi.Neka ga nekaprodui dalje da puzi.

    U fotelji sam iz koje rastu etiri noge uboge,kaou prave krave.Oh,kakav vreo dan,kakvapripeka.Najtopliji dan poslednih polaveka.Lenjost mi se razgaila preko svakevijuge,a jezik ostao bez otputene posluge.Neizgovaram ni slovo.Strano je sve ovo!

    Vodopad znoja,kao Nijagara, me smara i pridese uvija mokra zmija,preko rebara.Krajnjommukom sa oiju mokru kosu uklonihrukom,razgrnuh i ostale zguvane dlake,pasioh na TV panjake.Evo me,pasemmirno,sliku po sliku.Tako je sona i meka TVtrava,ponekad,samo mahnem repom,da me talepota i nenost ne uspava.

    PUT U SUSRET NITA

    Jednim otrim pogledom obrijao sam ogledalo.Za svaki sluaj,da mi iz njega ne izrastu,prevremena, slike dlakave i naborane.

    Rasekao sam vodu.Niko se nije poalio nabol.Onda sam jedan deo sebe pustio niz cevipod zemlju,na slobodu.

    Neznam ko je bio radosniji:grudva mene koji jeostao u kupatilu, ili onaj bivi ja,deo koji je vehrlio prema crnom moru,prema novoj slobodi.

    ONO

    Ono je prvi pupoljak sveta i poslednji zelenilisti na vrhu kronje ivota. Umislili smo da ga

    jasno poznajemo,a u stvari, nedohvatljivost jenjegovo glavno odlije.ivo je.Zar je to svosaznanje koje dotiemo? Nema oblika,ni jedne

    jedine crte, sline bilo emu vienom.Neopipljivo je i toplo, neno kao devojin dlan.Ni zvuk nije,ali se sa drugog kraja sveta, uje

    kao odjek. Dopire do nas iz doline bele imaglovite.Promie preko trava okovanihledenom rosom.

    Do onoga se ne silazi. Padajui niz vodopadvremena,pada direktno u nas.Ne pada u oi kaosvetlost kao slika,ni u lavirint une koljke,neponire, niti u poru,ponor koe.Pada u sreditebia,u vrtlog usta vremena.Ta usta sama sebeizjedaju u beskrajno dugom zalogaju.Ta usta suod vremena,od svetla i tame.Usta od vremenatame, znaju sve sasuene rei koje lee podliem stoletnih uma.Usta od vremena, punasvetla, znaju sve nove rei koje se tek spremajuda budu oploene jezikom.

    Ponekad osetim stid kada imenujem. beskrajnoono. Stavljajui ga=je u tesan kavez rei,pokuavam mu oduzeti svuneizrecivost,mnoinu i neuhvatljivost.U timtrenutcima u njemu=njoj=ono osetim miris i

    beskrajnost vremena.

    Jungovo, kolektivno nesvesno i Guglovokolektivno- mreno,predsvesno,nalija su istogporodinog lica.

    Za mene je pria , usuujem se rei, istinitija ponainu prevoenja ivota u slovnost, uporeenju sa romanom. Pria u svojoj sutini sauspehom uva pastirski ritam i mirislivada.Roman je odavno pun industrijske buke imainskog besa. Oblikovanje romana podseame na gomilu zakrpa na zastorima stvarnosti.

    Preduge inventarske liste, u koje je nanizanraznolik sadraj piseve mate i ivotaneodoljivo me poseaju na liste godinjihpopisa,opreme i sitnog inventara nekogindustrijskog pogona.

    Sa poluosmehom, poluzakljuak:Pripovedae jepojela industrija!?