www.eMatematika.com

www.eMatematika.com Strana 1

Rasijani matematičari

Može se reći da je rasijanost legendarna osobina matematičara.

U svojoj knjizi Men of mathematics E. T. Bell, jedan od najpoznatijih istoričara matematike, piše da su " ... matematičari ljudska bića kao i sva druga, osim što su možda malo više rasijani."

Kod velikih matematičara (kao i u nekim drugim profesijama) to je uglavnom posljedica ogromne posvećenosti matematici i enormne koncentracije na aktuelni problem, što može dovesti do gubitka osjećaja za vrijeme i prostor.

Navodimo neke interesantne situacije proizašle iz rasijanosti koje su, istovremeno, bitne za opisivanje karaktera velikih matematičara.

Zaboravio na večeru

Kao dvadesetogodišnjak Isak Newton je često provodio više od 18 sati dnevno u pisanju. Za to vrijeme je pokazivao zadivljujuću sposobnost koncentracije, ali i znake rasijanosti. Sljedeće tri anegdote potvrđuju Newtonovu rasijanost u trenucima zaokupljenosti mislima.

Jednom je Newton posjetio svoga prijatelja dr. Stukeleya kod koga je za večeru bila pripremljena piletina. Mada je sto bio postavljen i iznijeto pečeno pile u pokrivenoj posudi, Newton je izašao za trenutak do biblioteke, ali je potpuno izgubio pojam o vremenu i vjerovatno zaboravio na večeru. Nakon dužeg čekanja dr. Stukeley je podigao poklopac,

počeo da jede i konačno pojeo pile. Želeći da se našali sa Newtonom, stavio je kosti u posudu i poklopio je. Kada se Newton konačno vratio, izvinio se domaćinu, sjeo je za sto i podigao poklopac. Vidjevši ostatke u posudi, rekao je: "Oh, izvinite, ja sam potpuno zaboravio da smo već večerali."

Druga priča je o Newtonu i njegovim mačkama. Newton je volio životinje, naročito mačke. I mačke su vjerovatno voljele njega, jer su bile dobro uhranjene zahvaljujući obrocima koje je zaboravljao da pojede okupiran radom.

Newtonu se pripisuje pronalazak otvora sa poklopcem na ulaznim vratima kako bi mačke mogle nesmetano da ulaze i izlaze iz kuće.

Ovaj pronalazak praćen je sljedećom anegdotom koja demonstrira rasijanost velikog matematičara. Naime, Newton je imao dvije mačke: malu i veliku.

Da bi omogućio svojim ljubimcima da izlaze i ulaze kad god žele, a da ga pritom ne uznemiravaju u radu, on je napravio dva otvora: mali za malu mačku i veliki za veliku mačku. U svojoj rasijanosti nije se sjetio da mu je veći otvor dovoljan za obje mačke.

www.eMatematika.com

www.eMatematika.com Strana 2

Sljedeći događaj desio se Newtonu dok je jahao kući u Woolsthorpe iz obližnjeg mjesta Granthama. U jednom trenutku sjahao je s konja da bi se uspeo uz brdo Spittle-gate Hill. Newton je poveo rasijano konja na ularu ne primijetivši da se konj odvezao i ostavio prazan ular u njegovim rukama. Ovo je primijetio tek onda kada se uspeo uz brdo i namjeravao da ponovo uzjaše konja.

Negirao tačnost vlastite teoreme

Dobro je poznato da je veliki britanski matematičar Sylvester često bio konfuzan. Njemu nije samo bilo teško da upamti rezultate drugih matematičara, nego je imao problema sa zapamćivanjem svojih sopstvenih. Tako je jednom negirao tačnost teoreme koja je bila njegov sopstveni rezultat.

Weierstrass, veliki njemački matematičar se nije nikada ženio i živio je sa svojim sestrama koje su brinule o njemu. Njegova rasijanost zadavala im je dosta problema, naročito ako bi postao opsjednut nekom matematičkom idejom. Ako bi se zatekao bez papira, pisao bi po bilo čemu što je bijelo: stolnjaku, salvetama, čak i po zidovima. Njegove sestre su morale da trče i sklanjaju od njega ovakve stvari da ne bi poslije prale za njim.

S vremena na vrijeme istaknuti francuski matematičar Henri Poincare pokazivao je izvjesne oblike rasijanosti. Naprimjer, često je zaboravljao da jede, a rijetko kada je pamtio da li je uopšte doručkovao ili nije. Međutim, u trenucima kada je bio okupiran nekim matematičkim problemima, koristio je svoju "rasijanost" da se izoluje od drugih. Tako se desilo da je jedan istaknuti matematičar prevalio dug put, čak iz Finske do Pariza, da bi se s njim konsultovao oko nekog problema. Mada je sluga najavio posjetioca koji je strpljivo čekao pred profesorovom radnom sobom, Poincare je nastavio da šeta po sobi (to

je bila njegova uobičajena navika kada je duboko razmišljao) cijela tri sata. Konačno, Poincare je otvorio vrata, proturio glavu, i uzviknuo: "Vi me veoma uznemiravate!" Potom se vratio u sobu. Posjetiocu nije preostalo ništa drugo već da ode, baš kao što je rasijani profesor i želio.

www.eMatematika.com

www.eMatematika.com Strana 3

Jedne večeri veliki njemački matematičar David Hilbert imao je goste u svojoj kući. Njegova žena je primijetila da njen muž ima na sebi pohaban kaput, pa mu je predložila da ode u spavaću sobu i obuče noviji. Hilbett je prihvatio savjet i otišao u sobu. Kako se nije vratio ni poslije pola sata, ona je otišla do spavaće sobe i našla ga kako spava u krevetu. Ova neobična situacija je bila posljedica sljedećeg niza događaja: Hilbert je skinuo sako, okačio ga na vješalicu, a zatim obukao pidžamu i legao da spava.

Zbog čega idem u Njujork?

Jednog dana John von Neumann, čuvani matematičar i profesor na Univerzitetu u Princetonu, krenuo je kolima iz Princetona u Njujork na neki sastanak. Kada je stigao na polovinu puta, telefonirao je supruzi Klari i pitao je: "Zbog čega ja idem u Njujork?"

Druga anegdota govori o Neumannu kada je davao uputstvo prijatelju kako da nađe njegovu kuću. "Veoma je lahko, to je kuća sa golubom koji sjedi na ivičnjaku ispred kuće", objasnio je Neumann. (Prema navodu matematičara Paula Halmosa, Neumannovog

prijatelja.)

Sljedeće dvije priče su o Norbertu Wieneru, a prema pisanju Howarda Evesa, istoričara matematike.

Zna se da je Wiener bio jedan od najistaknutijih naučnika dvadesetog vijeka, čudo od djeteta, koji je odbranio doktorsku disertaciju iz matematičke logike sa samo 18 godina, "otac" kibernetike i kreator u mnogim oblastima uključujući stohastičke procese, kvantnu teoriju i harmonijsku analizu.

Wiener je otputovao kolima na neku matematičku konferenciju na Yale univerzitetu, udaljenom 150 milja.

Kada je konferencija bila završena zaboravio je na kola i došao kući autobusom. Sljedećeg jutra otišao je do garaže i ustanovio da mu nema kola. Zatim je pozvao policiju da interveniše, jer mu je neko ukrao kola dok je bio odsutan.

Norbert Wiener je trebalo da se sa porodicom preseli u novu kuću u istom gradu. Ali ne samo da on lično nije učestvovao u cijeloj toj stvari već je njegova žena, dobro znajući

www.eMatematika.com

www.eMatematika.com Strana 4

njegovu rasijanost, preuzela korake da mu da napismeno instrukcije kako da dode do nove kuće. Uprkos tome, te večeri Wiener se sa posla vratio na staru adresu. Također je ustanovio da niti se sjeća nove adrese, niti može da pronađe bilješku koju mu je žena dala. Stojeći bespomoćno na ulici i ne znajući šta da radi, primijetio je djevojku koja mu je išla u susret, pa ju je upitao: "Zdravo djevojko, da li bi možda mogla da mi kažeš gdje su se Wienerovi preselili?" "Da, tata", stigao je odgovor. "Mama je pretpostavila da ćeš vjerovatno biti ovdje, pa me je poslala da te dovedem kući."

Sam Wiener je negirao tačnost posljednjeg dijela priče tvrdeći da je uvijek bio u stanju da prepozna svu svoju djecu.

PROSVJETNI LIST, novembar 2002. godine