Rasel Beril

OIVLJAVANJE IZGUBLJENOG ARA Ponovno stvaranje pokreta za osnivanje crkava

Naslov originala: Russell Burrill Rekindling a Lost Passion Recreating a Church Planting Movement

Sadraj

O autoru..............................................................................3 Predgovor ...........................................................................4 1. enja za izgubljenima .................................................. 6 2. Crkve motivisane misijom ........................................... 28 3. Ponovno raanje pokreta za osnivanje crkava: rani adventizam ............................................................ 43 4. Elen G. Vajt i osnivanje crkava ................................... 73 5. Zato osnivati crkvu danas ? ........................................ 83 6. Ko bi trebao osnivati crkvu? ........................................97 7. Naini osnivanja novih crkava................................... 114 8. Koju vrstu crkve ja trebam osnovati? ........................ 126 9. Poetak: prenatalna faza............................................. 146 10. Duhovna pokretaka sila.......................................... 159 11. Prva godina nove crkve............................................169 12. Plan za uenitvo......................................................181 13. Jedinstvene nove crkve ............................................ 188 14. Finansiranje nove kongregacije ............................... 194 15. Stvaranje zdravih crkava..........................................202 16. Ponovno stvaranje pokreta za osnivanje crkava ...... 209 17. Epilog .......................................................................222

2

O autoru

Doktor Rasel Beril je direktor Instituta za evangelizam Sjevernoamerike divizije u Berien Springsu, drava Miigen. On je radio, ne samo kao pastor i evanelista u mnogim dijelovima Sjedinjenih Drava, ve je traen i kao govornik i trener. Osim odravanja seminara o biblijskim proroanstvima hiljadama ljudi irom Sjedinjenih Drava i Kanade i u prekomorskim zemljama, Rasel je u prvim redovima u pogledu ponovnog isticanja vanosti malih grupa, crkvene slube zasnovane na duhovnim darovima, evangelizmu vjernika i osnivanja crkava. Kao i njegova prethodna knjiga, i ova istrauje revolucionarne ideje o "ponovnom stvaranju" crkve prema modelima i praksi Novog zavjeta i prvih adventista.

3

Predgovor

Zahvalan sam zbog strasti za evangelizmom i osnivanjem crkava koju je Bog stavio u srce Rasela Berila. Knjiga koju drite u svojim rukama je prva adventistika knjiga modernog vremena koja nudi detaljnu strategiju o tome "kako" osnovati crkvu. Rasel ne samo da nudi mapu o tome kako osnovati jednu hriansku adventistiku crkvu, ve i o tome kako da ta nova crkva ostane fokusirana na osnivanje jo vie crkava. Njegova strategija ne obuhvata osnivanje crkava samo u svrhu ponovne distribucije svetaca, ve se posebno fokusira na zavravanje etve! Zapazite da osnivanje crkava nije bio nov koncept za ranu crkvu. Pavle, veliki misionar, bio je osniva crkava. Njegova misionarska putovanja bila su prave avanture osnivanja crkava. Ali osnivanje hrianskih zajednica zapoelo je ak i prije Pavla. Nakon kamenovanja Stefana, hriani su se razbjeali da bi izbjegli progon u Jerusalimu, ali krajnji razultat su bile nove zajednice irom Judeje i Samarije. Djela 8:4 kratko iznosi ta se desilo: "A oni to se bijahu rasijali [vjernici koji su bjeali iz Jerusalima] prolaahu propovijedajui Rije." Osnivanje crkava je ponovo postalo vana inicijativa irom Sjeverne Amerike. Nai pioniri bili su osnivai crkava. Prvi adventistiki pastori bi osnovali crkvu, obuili voe meu vjernicima da odravaju rad crkve, a zatim se selili da osnivaju druge nove crkve. Negdje usput, mi u Sjevernoj Americi izgubili smo viziju o osnivanju crkava. Postali smo zadovoljni time da odravamo svjetlost da sija u postojeim crkvama, a prestali smo paliti svjetla na novim brdima. Ali nedavan dokaz pokazuje da se okreemo (na drugu stranu) od divizije koja gubi crkve ka diviziji koja osniva deset crkava svakog mjeseca! Ovo je ogromna promjena Bogom inspirisana i od Boga blagoslovljena promjena. To je promjena4

za kojom sam ja lino eznuo, za koju sam se molio i podsticao voe, pastore i vjernike da rade na njoj. To je promjena koja nas vraa naim korjenima denominacije koja osniva crkve. ta je pomoglo da se pokrene ova promjena? Mnogo toga ima veze sa Sjemenima, konferencijom za osnivanje crkava koju je Institut za evangelizam Sjevernoamerike divizije odrao na univezitetu Endrus u ljeto 1996. (to se sada odrava na godinjem nivou). Na izbor je bio da zamolimo eksperta za osnivanje crkava iz druge denominacije da nam objasni osnivanje crkava. Nismo imali nikoga ko je bio spreman da obui ljude koji su prisustvovali Sjemenima 1996. U budunosti, sve sastanke Sjemen mogu voditi adventisti adventisti koji poznaju osnivanje crkava, koji su radili osnivanje crkava, koji koji su prouavali osnivanje crkava i koji to mogu objasniti u kontekstu adventizma. Ponosan sam na ljude u Sjevernoj Americi koji nose jevanelje svima na toj teritoriji. Voeni Svetim Duhom i pokazujui ivu povezanost sa Hristom, oni dolaze do sve vie ljudi pomou biblijskih istina o Bogu koji voli i o Njegovoj crkvi posljednjeg vremena. Niu nove crkve, ispunjavajui Isusove rijei upuene Njegovim prvim uenicima: Tim e se otac moj proslaviti, da mnogi rod rodite; i biete moji uenici (Jovan 15:8). Moja je molitva da se, itanjem ove knjige, u vaem srcu raspali ar za misijom koju je Bog dao svakom lanu Njegove crkve da svijet dvadeset prvog vijeka okrene naopake za Njega. Alfred C. Meklure, predsjednik Sjevernoamerika divizija, Hianska adventistika crkva

5

1 enja za izgubljenima

elim da upoznate dvije osobe. Prva je Seli koja ne ide u crkvu. Seli je tipina etrdesetogodinjakinja. Udata je drugi put i ima troje djece, dvoje iz prvog braka i jedno sa njenim sadanjim muem. Njen mu prodaje polovne automobile, a Seli radi kao direktor jedne od lokalnih banaka. Briga za troje djece, odravanje doma i rad na njihovim radnih mjesta ostavljaju Sally i njenog mua iscrpljenima na poetku vikenda. Ni Seli ni njen mu nisu odlazili u crkvu kada su bili mladi, ali kasnije su poeli da trae stabilnost i smisao u svojim ivotima. Poto su izloeni nekim filozofijama Novog doba, eksperimentiu sa meditacijom. Oni eznu za duhovnom silom u svojim ivotima, ali do sada nita nije zadovoljilo enju njihove due. Poto odlazak u crkvu nije bio dio onog emu su naueni, nisu ak ni razmiljali o traenju smisla preko crkve. Nisu negativni prema hrianstvu; u stvari, oni imaju pozitivno miljenje o hrianskoj vjeri. Posmatrali su hriane koji rade sa njima, ali su vidjeli malo razlike u ivotima ovih kolega, osim injenice da idu u crkvu svake sedmice. Seli i njen mu trae neto dublje od onog to vide u ivotima svojih hrianskih prijatelja; zato su iskljuili crkvu kao izvor duhovnog ivota. Druga osoba je Piter koji ide u crkvu. Piter posjeuje Crkvu zajednice svake sedmice. On uiva u sedminom bogosluenju i aktivnostima zajednice koje nudi ta crkva. Drago mu je to je dio crkve koja zaista pokuava da utie na drutvo oko njega. On zna da crkva ui osnovnom moralu i srean je to njegova djeca mogu lako primiti ova moralna uenja. Kada ga pitamo o njegovim vjerovanjima, Piter nam kae da misli da sve dok ivi moralnim ivotom, on i njegova porodica e ii na nebo. Kada ga pitamo o Sotoni, Piter kae da on vjeruje6

da je Sotona samo naziv za zlo, ali ne i stvarno bie. Kada ga pitamo o Deset zapovijesti, Piter nam kae da on misli da su one dobre, ali se ne moe sjetiti vie od dvije ili tri. Jedna koje se, ipak, sjea je o tome da Bog pomae onima koji pomau sami sebi. 1 Kada ga pitamo da li potuje Deset zapovijesti, Peter odgovara da to zavisi od situacije. Ipak, duboko u sebi Piter osjea da neto nedostaje. On eli da ima vie mira u svom ivotu, ali onda izbaci te sumnje iz svoje glave, zadovoljavajui se milju da on bar ide u crkvu svake sedmice. Za koje ljude Bog poziva adventiste sedmog dana da dou do njih: Seli koje ne idu u crkvu ili Pitere koji idu? Odgovor je oboje. Bog nam je povjerio svoju poruku da bismo skinuli okove i sa Seli i sa Pitera ovoga svijeta. Ono to mnogi jo nisu shvatili je koliko se drastino promijenila duhovna klima Sjeverne Amerike tokom zadnjih nekoliko godina. Sekularizam je mrtav. Mi sada ivimo u postsekularistikom vremenu; to nije hriansko vrijeme, ve posthriansko vrijeme. Ljudi su duhovni, ali ne oduevljava ih hrianska duhovnost, kao to su jasno pokazali oni koji tvrde da su hriani. Svjetovni ljudi 80-ih i sa poetka 90-ih su sada uhvaeni u filozofije Novog doba i istonjaki religiozni misticizam. Oni nisu nereligiozni oni samo nisu zainteresovani za hrianstvo. Dord Barna izjavljuje da je razlog zbog kojeg je hrianstvo tako neprivlano ovim ljudima taj to oni jo nisu vidjeli da hrianstvo ini bilo kakvu promjenu u ljudskim ivotima. Oni vide hriane drugaijima samo u injenici to idu u crkvu jednom sedmino; inae, oni imaju iste probleme kao i nehriani. Nema, onda, nikakve prednosti u tome da se postane hrianin. Zato, oni trae da ispune svoje duhovne enje na nekom drugom mjestu. Ne samo da se promijenila atmosfera meu onima koji ne idu u crkvu, nego se promijenio i status onih koji idu. Samo zato to ljudi posjeuju najvidljiviji dogaaj mjesne crkve sedmino bogosluenje oni nisu obavezno i hriani. Barna ukazuje da1

Izjava koja se prije moe pripisati Benu Franklinu nego Svetom pismu. 7

oni, sa aspekta vjere, mogu biti nezainteresovani, kao u sluaju Pitera koji ide u crkvu. Da li je svako ko ide u crkvu kao Piter koji ide u crkvu? Oigledno ne. Mnogi su iskreni i biblijski hriani. Meutim, Barna izvjetava da se samo 10% Amerikanaca mogu smatrati onim to on zove biblijskim hrianima. To bi znailo da punih 90% Amerikanaca nisu biblijski hriani. Kakva etva treba da se poanje u Americi! Samo dvije ili tri druge zemlje u svijetu imaju vie nebiblijskih hriana. Amerika je jedno od najveih misionskih polja na planeti, a broj ljudi do kojih se jo nije dolo raste. Barnino istraivanje podijelilo je Amerikance u sedam razliitih vjerskih grupa: 1. Biblijsko hrianstvo. To su ljudi koji u potpunosti prihvataju autoritet Biblije, u pogledu spasenja imaju puno povjerenje u Hrista, ukljueni su u evangeliziranje, aktivni su uesnici u ivotu njihove crkve, neprestano trae intenzivniji duhovni rast i vjeruju u moralne principe. Oni ine samo 10% amerikog stanovnitva. 2. Uobiajeno hrianstvo. Ovi ljudi u pogledu spasenja imaju puno povjerenje u Hrista, ukljueni su u ivot svoje crkve i cijene Bibliju. Meutim, oni su religiju uinili privatnom stvari, rijetko dijele svoju vjeru sa drugima i njihova vjera samo neodreeno utie na njihove ivote. Za njih, moralnost je relativna. Oni broje 25% stanovnitva Sjedinjenih Drava. 3. Kulturalno hrianstvo. Ova velika grupa ljudi su, u osnovi, univerzalisti i vjeruju u teologiju baziranu na djelima. Oni su samo imenom samo imenom dio crkve, posjeuju je samo jednom ili dva puta godinje ili koriste crkvu samo za krtenje i sahranu. Oni su hriani samo imenom i naslijeem. Za njih, moralnost je relativna. Oni obuhvataju 28% stanovnitva. 4. Sljedbenici Novog doba. Za njih, vjera je potpuno lina stvar. Istina je relativna, a ne apsolutna. Moete nai istinu u svim religijama. U stvari, oni su izvukli svoje religiozne principe iz raznih vjerskih tradicija. Oni ne priznaju nikakvu centralizovanu vjersku vlast. Boanstvo kojem oni slue je8

pomijeano sa unutranjom linou i vie su fokusirani na religioznu svjesnost nego na religiozna djela. Oni sainjavaju 19% amerikog stanovnitva. 5. Jevreji. Ovaj narod slijedi tradicionalnu jevrejsku vjeru i ini samo 1% stanovnitva Sjedinjenih Drava. 6. Ateisti/agnostici. Ove osobe su nesvjesne u pogledu vjere, poriui ili sumnjajui u postojanje Boga. One ne trae iskustvo sa Bogom i ostatak su sekularistike vjere. Oni sainjavaju samo 9% Amerikanaca. 7. Ostali. Ovo su sljedbenici mjeavine vjerskih grupa ili visoko individualistikog pogleda na duhovnost. Meu grupama koje se ovdje nalaze mogu biti islam, mormonizam, budizam i hinduizam. Oni ine ostalih 8% stanovnitva. 2 Kako adventistima ide u pribliavanju ovim grupama? Nedavno istraivanje je pokazalo da adventisti sedmog dana ostvaruju dobre rezultate u pribliavanju Seli koje ne idu u crkvu nego skoro bilo koja druga denominacija. Jedina hrianska grupa koja to radi bolje je nedenominacionalna skupina crkava. Ipak, adventisti rade skoro isto tako dobro kao i oni. 3 Adventistika evaneoska vrlina bila je u dolaenju do ljudi koji ne idu u crkvu radije nego do ljudi koji idu. Regelovo istraivanje, zapravo, pokazuje da adventisti rade ispod prosjeni posao u pribliavanju ljudima koji posjeuju crkve i ubjeivanju da promijene denominaciju. 4 Ovo zadnje istraivanje, u stvari, pokazuje veliku promjenu u religioznoj slici Amerike. Ni u jednom dijelu amerike istorije nije bilo ovakvog nedostatka biblijskog hrianstva. Punih 90% Amerikanaca nije obraeno, ak ni po standardima koji nisu adventistiki. Ipak, uprkos velikom nedostatku biblijskog hrianstva u Americi, postoji duboka duhovna enja. 74% odraslih Amerikanaca kae da bi bilo veoma poeljno imati2

George Barna, The Index of Leading Spiritual Indicators (Dallas: Word, 1996.), 124-128. 3 Mike Regele, Death of the Church (Grand Rapids: Zondervan, 1995.) 162. 4 Isto, 158. 9

blizak odnos sa Bogom. 68% tvrdi da su u nekim trenucima svog ivota osjetili da su bili u Bojem prisustvu. 5 Ljudi danas ne odbacuju vjeru oni ude za vjerom. Oni iskreno ele iskustvo sa Bogom. Oni ele ispruiti ruku i dodirnuti Ga i znati da je On stvaran. Ovo ih ini veoma nezatienima od prevara koje stavljaju osjeanja iznad Boje Rijei. Mi im moramo ponuditi pravu stvar Rije Boju koja vodi ka dinaminom iskustvu sa Isusom. Bog je stvorio Hriansku adventistiku crkvu za vrijeme kao to je ovo. Mi smo od Boga pozvani da idemo naprijed i prisvojimo ovu veliku etvu za Boga. Ova misija adventistike crkve postaje jasna samo kada otkrijemo Boju udnju za izgubljenim ljudima. Ta udnja se u potpunosti otkriva i u Starom i u Novom zavjetu. Boja udnja Velika Boja udnja za izgubljenima se jasno vidi u padu ovjeanstva. Boje savreno stvorenje je zgrijeilo. 1. Mojsijeva 3:1-6 pria tunu priu o padu naih prvih roditelja. Meutim, u svom palom stanju, Adam i Eva nisu zapoeli svoju potragu za Bogom. Zapravo, dogodilo se suprotno sakrili su se od Boga. Pokrili su se smokvinim liem i sakrili u bunje da pobjegnu od Njega. Ovo je prirodno stanje ljudske rase sakrivanje od Bojeg prisustva. ovjeanstvo, po prirodi, ne trai Boga; umjesto toga, ono nastoji da pobjegne od Njega. U tamu, koju je ovjeanstvo stvorilo sebi, uao je Bog. On je preduzeo prvi korak da otkupi ovjeanstvo. On nije ekao da Adam i Eva otkriju svoju potrebu za Njim On je doao njima u njihovom stanju sakrivenosti. Bog ide u potragu za ovjeanstvom. Kada je uao u vrt, bukvalno je povikao: Adame, Evo, gdje ste? 65 6

Barna, Index of Leading, 5. 1. Mojsijeva 3:9

10

Ovo je slika Boga koju ne smijemo nikada zaboraviti. On je Bog koji trai, Bog koji ezne da obnovi prekinute odnose, Bog koji ne eka da se mi vratimo nego dolazi traei nas, Bog koji pokree potragu. Izraz Gdje ste? je u osnovi svega u Svetom pismu. Ostatak Biblije, jednostavno, otkriva priu o Bojoj nepopustljivoj potrazi za ovim ovjeanstvom koje ivi u pobuni protiv Njega. Mojsije nije otiao u Egipat da izbavi svoj narod. Prvo je Bog pozvao Mojsija da bude izbavitelj. Bog nije postavljao nikakve zahtjeve Izraelu dok ih nije izbavio iskljuivo svojom milou. 7 Pronaao ih je u grijehu i izbavio, ne zbog bilo ega to su oni uradili, nego iskljuivo zbog svoje velike ljubavi prema njima. Najdramatiniji primjer Boje potrage za izgubljenima u Starom zavjetu je iva drama o Danilu i Navuhodonosoru. Boji pokuaj da se priblii ovom neprosvijeenom kralju vidi se kroz san o liku od metala u 2. poglavlju, u pojavi Sina ovjejega u uarenoj pei u 3. poglavlju i u konanoj viziji i stvarnosti Navuhodonosorovog ludila, to je na kraju rezultiralo Navuhodonosorovim pronalaenjem Boga. Boja dalja potraga za izgubljenima otkrivena je kroz Njegovu upornost da potakne proroka Jonu da krene na prvo putovanje podmornicom. Ovo se dogodilo jer je Bog silno eznuo da vidi izgubljeni narod Ninevije kako stiu vjeru u Njega. Kao rezultat Joninog propovijedanja, itav grad je doao do saznanja o Bogu. Ovo pokazuje da Bog, u svom nastojanju da doe do izgubljenih, moe upotrijebiti ak i proroka koji Mu se odupire. Boja nezasita elja da spasi igubljene ljude se konano otkriva kroz Isusov prvi dolazak. Zato je On doao? Da nae i spasi izgubljene. 8 Hristovo utjelovljenje i smrt na krstu otkrivaju veliko Boje srce koje je u potrazi i Njegovu silnu enju za izgubljenim ljudima koji treba da se pronau i steknu vjeru.7 8

2. Mojsijeva 19:4 Luka 19:10 11

Isusova velika udnja za izgubljenima se vidi u mnogim izjavama koje je On rekao o njima: Ja nisam doao da zovem pravednike, nego grenike na pokajanje; Ne trebaju zdravi ljekara, nego bolesni i prie o izgubljenoj ovci, izgubljenom noviu i izgubljenom sinu. 9 Sve ovo otkriva da je Boja osnovna svrha slanja Isusa bila da pronae izgubljene ljude i da im vjeru. Isus je neprestano uznemiravao crkvene ljude zbog Njegove udnje da se priblii izgubljenim ljudima. Bio je poznat kao prijatelj poreznika i grenika. Ljudi koji su ili u crkvu bili su uznemireni zbog Njega, jer je On bio tako oduevljen u pogledu dolaenja do izgubljenih i drutveno odbaenih. Kada izgubljeni postanu naeni, to izaziva najvee iskazivanje radosti. itavo nebo eksplodira u burnom slavljenju. Cjelokupna Biblija govori o Bogu koji nalazi izgubljene ljude Bogu koji ne eka da izgubljeni dou Njemu, nego koji neprestano traga za njima. Posluajte radost koja se doivljava kada se izgubljeni pronau: Kaem vam da e tako biti vea radost na nebu za jednog grenika koji se kaje, nego za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje. Tako, kaem vam, biva radost pred anelima Bojima za jednoga grenika koji se kaje. Vratie se, pak, sedamdesetorica s radou, govorei: Gospode, i avoli nam se pokoravaju u ime tvoje! I bi velika radost u gradu onome. A uenici punjahu se radou i Duhom Svetim. ... kazujui obraanje neznaboaca i injahu veliku radost svojoj brai. Jer ta je naa nada ili radost ili vijenac slave? Ne nalazite li se i vi pred Gospodom naim Isusom Hristom o njegovom dolasku?9

Matej 9:13; Marko 2:17; Luka 15

12

...koji, mjesto odreene sebi radosti, pretrpi krst, ne marei za sramotu, i sjede sa desne strane prijestola Bojega. 10 Nije ni udo to cijelo nebo eksplodira radou kada god izgubljeni ljudi dou Bogu! Ovaj dogaaj uzbuuje itavo nebo ne mogu drugaije! To je, jednostavno, dio njihove prirode. Oni postaju uzbueni i oduevljeni izgubljenim ljudima koji dou Bogu! To je razlog to vidimo radost na nebu i radost u crkvi na zemlji kada se pronau izgubljeni. ta ovo otkriva o Bogu? Da su Mu izgubljeni ljudi vani i da je za nebo njihovo pronalaenje vrhunski prioritet. Bog ne moe drugaije; On uporno trai, bez obzira ta su ljudi uradili. Niko ne moe pobjei toliko daleko da ga Bog ne moe nai. Bez obzira gdje ljudi pobjegli, Bog ih slijedi. On ne ostavlja izgubljene u zamci izgubljenosti, On dolazi da ih trai. Isusovo veliko saosjeanje za izgubljene ljude Ga je uzbuivalo do suza tokom itave Njegove slube. Vapaj mnotva izgubljenih uznemiravao Ga je da je osjeao veliko saaljenje: A gledajui ljude, saali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira. I iziavi, Isus vidje mnogi narod i saali mu se za njih i iscijeli bolesnike njihove. 11 Svaki put kada Sveto pismo kae da je Isus osjeao saaljenje, uvijek je u pitanju prizor izgubljenih ljudi. Ipak, nije samo stanje izgubljenosti ljudi bilo ono to je ticalo Isusovo srce, ve i injenica da ih Boji pastiri nisu pronalazili. Hrist je bio ganut do suza potrebama izgubljenih ljudi i neuspijevanjem Njegovog naroda da osjeti Njegovu udnju za njima. Njegov narod se igrao crkve dok su izgubljeni bili rasuti i sami. ini se da je ono to uznemirava Isusa u samoj dubini Njegovog bia prizor izgubljenih ljudi koji ele da budu pronaeni i propust Bojeg naroda da, zapravo, dosegne do ljudi i ispuni tu veliku prazninu u srcima izgubljenih. Nita na ovom svijetu Isusa ne10 11

Luka 15:7, 10; 10:17; Djela 8:8; 13:52; 15:3; 1. Sol. 2:19; Jev. 12:2 Matej 9:36; 14:14 13

gane vie od Sally koje ne idu u crkvu i Petera koji idu. Zapazite Njegov odgovor u Mateju 9:37, 38: etve je mnogo, a poslenika malo. Molite se, dakle, gospodaru etve da izvede poslenike na etvu svoju. Vapaj Gospodara etve je da izgubljeni ljudi budu ponjeveni. Oni trae po zabranjenim poljima i piju sa zagaenih potoka. Oni oajniki trebaju neuljepanu, nezamuenu, istu Rije ivoga Boga. Misija crkve Ako je osobina da trai izgubljene neodvojiva od Boje prirode, ako je ovo traenje u samoj sri onoga ta Bog jeste, onda emo mi, koje je Bog otkupio, imati uea u toj Njegovoj prirodi koja trai. Isto kao to Bog ne moe drugaije nego da neprestano trai izgubljeno ovjeanstvo, tako e i oni, u kojima se oponaa Boji karakter, neprestano biti ukljueni u traenje izgubljenih. Ovo e biti samo srce misije crkve, jer se cjelokupna Boja potraga mora izvriti kroz ljude. Potraga za izgubljenima i nihovo otkupljenje od strane Boga za hriane nije pravo izbora; to je sam centar onoga ta znai biti hrianin. Ne biti ukljuen u Boju potragu, u osnovi, znai ne biti udruen sa Bogom, jer udnja Boga koji trai je da izgubljeni ljudi budu naeni. Nakon to me je otkupio, Boje srce koje trai sada gori duboko unutar mog sopstvenog srca. Kao ni Bog, ni ja ne mogu drugaije; ja moram biti ukljuen u pronalaenje izgubljenih. Kada se ovo desi, ono to slama Boje srce slomie i moje. Prizor izgubljenih e uznemiriti i mene, kao to uznemirava Boga. Mi ovdje ne govorimo o milionima bezimenih ljudi koji ne poznaju biblijsko hrianstvo. Mi govorimo o Meri, Sju, Donu, Deremi, Dejvu i Elejn o ljudima koje vi poznajete; o ljudima koje viate svaki dan. Oni sjede odmah pored vas u kancelariji, sa njima dijelite plodove iz vae bate preko ograde iza kue,14

oeete se o njih dok hodate ulicama vae zajednice. Za Boga, ovo nisu bezimeni ljudi. Da li vas prizor ovih ljudi gane do suza, kao to je ganuo Isusa? Da li vapaj etve dopire do vaih uiju? Ovi ljudi, kao ovce bez pastira, su izgubljeni, lutaju, trae ne znajui ta. Mi jo nismo zavrili svoj posao postoji velika etva za koju nas Bog poziva da doemo do nje. Ljudi nisu samo izgubljeni; oni, takoe, trae i smisao u ivotu. Dobra vijest je da oni ele da budu naeni. Zbog toga mnogi od njih trae filozofije Nju Ejda. Zato je Dodir anela jedna od najpopularnijih TV emisija na kraju dvadesetog vijeka? Zato NBC u elitnom terminu emituje programe kao to je Zapanjujua proroanstva, koji govori o proroanstvima medija i filozofa Nju Ejda, kao to je Nostradamus? Zato je trilogija Rat zvijezda jo uvijek tako popularna? Sve ovo otkriva veliku enju ovjeanstva za duhovnim stvarima. Ljudi trae istinske proroke, ali piju iz zagaenih izvora. Njima je potrebna proroka poruka adventizma. Ovo nije vrijeme da odbacimo svoj proroki pristup ovo je vrijeme da ta proroanstva objavimo sa obnovljenom krjepou. Mnotvo je spremno da se doe do njega i ako sa njima ne podijelimo jevanelje Hristovo, neko ili neto drugo e popuniti tu prazninu. Gladni ljudi e jesti bilo ta. Stanje Sjeverne Amerike danas je takvo da postoji mnogo gladnih ljudi koji jedu zabranjene plodove, jer smo mi propustili da sa njima podijelimo dragocjene plodove jevanelja Isusa Hrista. Ovi ljudi su kao stari Izrael, koji vie ka Bogu da ih izbavi. Taj vapaj robova u drevnom Egiptu pokrenuo je Boga da poalje Mojsija da ih izbavi. 12 Ovi stari Izraelci nisu vapili za Mojsijem. Oni nisu znali za ime vape; oni su samo eljeli izbavljenje. Tako je i sa savremenim izgubljenim ljudima; oni viu ka Bogu, kojeg ne poznaju. Oni ne znaju ta im je potrebno; oni samo znaju da im je potrebno neto.

12

2. Mojsijeva 3:7 15

Bog uje vapaje ovog mnotva. On je izjavio da je etva zrela i obilna. 13 Da li mi ujemo taj vapaj? Jesmo li vidjeli tu obilnu etvu koju je Bog pripremio? Ova udnja za izgubljenima mora nas snano obuzeti, kao to je obuzela Boje srce. Ona nas mora zgrabiti takvom silinom da nita nema vei prioritet u naim crkvama od spasavanja izgubljenih. To je prioritet neba i svaka crkva sa svojim prioritetima koji imaju drugaiji redosljed nije po Bojoj volji. Zato, crkva je pozvana da se pridrui Bogu u njegovoj slubi traenja. Ipak, crkva ne treba da se ukljui u traenje zbog svoje vlastite potrebe budet e imati koristi ako je vie ljudi u crkvi, osjeaemo se ugodnije ako su klupe popunjene ili zbog toga to bi bilo lijepo da imamo veu crkvu. Svi ovi razlozi su sebini i Bog ne moe blagosloviti nau potragu iz sebinih razloga. Ponekad izgleda da adventisti ele traiti zato da bi posao mogao biti uraen i da bismo mi mogli ii kui. I to je sebino. Nas nije briga za izgubljene; nas je samo briga za nae spasenje. Nije ni udo to Bog ima velikih problema sa naom sebinou! Naa potraga mora biti motivisana Bojom ljubavlju u naim srcima, jer mi, kao i Bog, ne moemo drugaije. Mi tako eznemo da vidimo kako se izgubljeni vraaju Bogu da smo voljni napraviti sve neophodne promjene u svojim pojedinanim ivotima i u naoj crkvi da bismo doli do izgubljenih ljudi i doveli ih Hristu. Mi traimo jer je Boja osobina da trai, a crkva treba da bude odraz Boje prirode. Mi traimo jer se Boja vatrena ljubav prema izgubljenim ljudima raa u nama, Njegovoj djeci. Tako smo i mi, kao Isus, pokrenuti velikim saosjeanjem da posegnemo i naemo Boje izgubljene ljude. Razlog postojanja Hrianske adventistike crkve Bog je izabrao svoj drevni narod, Izraelci, da budu Njegovi tragai za neznabocima. Oni su izabrani, ne samo zato to su bili bolji od svih ostalih, ve zato to ih Bog izabrao da Mu se13

Matej 9:37

16

pridrue u Njegovoj slubi traenja. Oni su izabrani radi naroda koji nije poznavao Boga. Meutim, Izrael je postao samozadovoljan i osjeao je da su bolji nego svi drugi, kao da su oni sami otkrili Boga a ne da je Bog otkrio sebe njima. Kada je Izrael dosegao ovaj nivo, otili su u ropstvo i konano izgubili svoje iskljuivo pravo da budu nositelji Boje misije svijetu. Iako su bili odbaeni kao narod, jo uvijek su bili izabrani kao pojedinci. Isto tako, Bog je podigao Hriansku adventistiku crkvu i izabrao je da bude Njegov narod ostatka u ovim zavrnim danima zemaljske istorije. Zato je Bog pozvao ovu crkvu da bude ostatak? Zato to su njeni vjernici vaniji Bogu od bilo koga drugog? Ne! Hrianska adventistika crkva je stvorena da objavi poruku ostatka, tako da svijet moe dobiti spasavajue saznanje o Hristu i Njegovoj istini o zadnjim satima planete Zemlje. Ako adventisti prestanu da budu blisko ukljueni u Boju slubu traenja, oni su, kao i stari Izrael, u poloaju da budu odbaeni od Boga, ne kao pojedinci, nego kao crkva. Zamislite firmu Mekdonald koja dri otvorenom i finansira prodavnicu koja je prodala samo jedan hamburger u zadnjih deset godina! Nemogue! Naravno, Mekdonald zna da on postoji da bi prodavao hamburgere. Ako jedna prodavnica ne uspije da proda dovoljno, ona gubi privilegiju prodaje Mekdonaldovih hamburgera i ona odlazi drugom vlasniku. Adventistika crkva postoji radi stvaranja uenika za Isusa. Ako propustimo da to uradimo, onda, kao to je sluaj i sa neproduktivnim Mekdonaldom, izgubiemo pravo da to radimo i ono e biti dano drugom. Adventisti ne vjeruju u bezuslovno proroanstvo. Ako sumnjate u istinitost ove ilustracije, ponovo proitajte Matej 21:33-46. Ako propustimo da potraimo izgubljene, Bog e podii druge da ih pronau, ali mi emo izgubiti privilegiju da budemo ukljueni u tu slubu traenja. Kada crkva prestane da bude evangelistika agencija ukljuena u misiju Boga koji trai, ta17

crkva prestaje da bude prava crkva, jer je misija u srcu Boga koji trai. Svaka crkva oznaena kao Hrianska adventistika koja aktivno ne dosee i ne zadobija etvu za Boga nije prava Hrianska adventistika crkva, bez obzira ta taj znak kae. Vrijeme je da se pravo na ime da drugome! Koja je razlika izmeu movare i rijeke? Movara skuplja vodu, ali rijeka ima mjesto za isticanje. Svaka crkva koja se ne pribliava ljudima postala je movara! Godinama je crkva eljela da za sebe ima Boga koji trai, ali Boji plan je da crkva bude Boji narod zbog raznih naroda, onih koji ne poznaju Boga. Ako crkva postoji u svrhu dolaenja do ljudi za Boga, onda crkvene zgrade i imovina ne postoje da slue vjernicima te crkve, nego da pomognu vjernicima da budu dio Bojeg srca koje je u potrazi. Iz tog razloga, trebamo da se zapitamo ta bi naa bogosluenja znaila nekom posjetiocu. Ovo nije poziv na smanjenje standarda, nego na promiljenu strategiju, napravljenu da se doe do izgubljenih. Crkve pogodne za posjetioce oblikuju svoje slube da dou do ljudi tamo gdje oni jesu, radije nego da oekuju od izgubljenih da dou tamo gdje su sveci. Zbog toga je Isus dao svojoj crkvu nalog da ide radije nego da, jednostavno, poziva ljude da dou. Crkva je organizacija koja ne postoji da slui svojim trenutnim vjernicima ona postoji radi onih koji ne poznaju Boga. Osnovni primjer ovog konkretizovanog pristupa slubi bio je sam Isus. On nije sjeo na prijesto od slonovae u svemiru i zamolio nas da doemo Njemu. On je napustio prijesto i rodio se u tali, gdje je prvi miris koji je uao u njegove nozdrve bio miris ubreta. Zato je to uradio? Zato to je elio da postane jedan od nas da bi doao do nas tamo gdje smo bili. Na taj nain Isus je pokazao ono emu je pouavao. Sprovodei taj Veliki nalog, Njegovi sljedbenici su trebali utjeloviti jevanelje u svakoj kulturi i svakoj grupi ljudi. Nejevrejski narodi nisu trebali postati Jevreji da bi postali hriani. Hrianstvo je stvoreno kao18

kulturoloki pogodno za svaku grupu do koje je dolo. Ovo stoji u sri Pavlove otre izjave o konkretizovanoj slubi: Jer premda sam slobodan od svih, svima sebe uinih robom, da ih vie pridobijem. Jevrejima sam bio kao Jevrejin, da Jevreje pridobijem; onima koji su pod zakonom bio sam kao pod zakonom, da pridobijem one koji su pod zakonom; onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona, premda nisam Bogu bez zakona, nego sam u zakonu Hristovom, da pridobijem one koji su bez zakona. Slabima sam bio kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga. A ovo inim za jevanelje, da bih imao njegov udjel u njemu. 14 U principu, Pavle nije ugrozio jednu jedinu jotu, ali je neprestano prilagoavao svoju metodologiju da doe do ljudi tamo gdje su oni bili. Dananje crkve koje slijede konkretizovan pristup slubi neprestano e mijenjati svoje metodologije da zadovolje promjenjive potrebe ljudi. Ipak, bie nefleksibilne kada budu u pitanju osnovne poruke Hrista i adventizma. Do ljudi se mora doi tamo gdje se oni nalaze, ali se do njih mora doi sa pravom stvari: nepomuenim adventizmom. Ovo nije poziv da se ugrozi naa vjera, nego molba da se upotrijebe i otkriju nove metode da se doe do novih grupa ljudi. Posluajte ta je Ellen White rekla o inovaciji: Metode i sredstva pomou kojih dolazimo do ljudi nisu uvijek isti.... Morate koristiti razum i razboritost... Da bi se spasili razliiti ljudi, treba koristiti razliite metode.... Razliite metode rada su zaista od sutinske vanosti. Moraju se predstaviti nove metode. Kako se ulazi iz jednog polja u drugo, iz novih okolnosti e proizai nove metode i novi planovi. Novi radnici, koji se predaju radu, e imati nove14

1. Kor. 9:19-23 19

zamisli. Dok trae Boga da im pomogne, On e komunicirati sa njima. Oni e dobiti planove koje je smislio sam Bog. Crkvena organizacija... ne treba propisati precizan nain na koji bismo trebali raditi.... Ne smiju postojati pisana pravila; na posao je progresivan i mora se ostaviti prostor za usavravanje medota. Neke metode, koritene u radu, razlikovae se od metoda koritenih u prolosti, ali neka niko zbog ovoga ne zablokira put kritikovanjem. Ne smije postojati nikakvo neprijatno kritikovanje, nikakvo unitavanje tueg rada. 15 Jedan od najteih zadataka za crkve je da odre ravnoteu izmeu svijeta i crkve. Tokom itave svoje istorije crkva je neprestano naginjala jednoj ili drugoj krajnosti. Ili postane mona tvrava i zatvori vrata svijetu vani, ili postane toliko slina svijetu da ostane malo razlike. Boja crkva mora izbjegavati obje krajnosti. Ona ne smije postati tako izolovana od svijeta da vie nema odnosa sa ljudima u svijetu. U tom sluaju, njeni lanovi postaju tako dobro prilagoeni crkvenom svijetu da vie ne znaju kako da pecaju. Istovremeno, crkva ne smije postati potroaka crkva, gdje se trudimo da budemo toliko slini svijetu da izgubljeni ne mogu vidjeti crkvu kao mjesto koje moe promijeniti njihove ivote. Crkva poziva ljude da izau iz svijeta i dovodi ih Isusu, koji ih otkupljuje. Oni se tada vraaju u svijet da ga dosegnu i preobraze ga. Sotona bi radije da crkva zastupa one dvije krajnosti nego biblijski stav preobraenih ljudi koji djeluju na svijet za Hrista, a ipak, ovakvo djelovanje hriana je ono to svijet tako oajniki treba u ovom izopaenom vremenu. Boja etva je spremnaEllen G White, Gospel Workers (Washington. D.C.: Review and Herald, 1945.), 468.; isto, Evangelism 2015

Svijet danas hitno treba hriane, kao preobraavajue posrednike, da uu u svijet i zadobiju ga za Hrista. Matej 9:38 kae da je etva spremna da se sakupi. Mi nismo spremali etvu, ali Hrist jeste, jer je On Gospodar etve. Molite se, dakle, gospodaru etve da izvede radnike na svoju etvu. (arni) Mi smo samo Boji alat da se doe do ljudi i zadobije ova velika etva za Njega. Mi ne moramo izai van i pripremati ovu etvu Isusova poruka je da je etva zrela. Bog je uradio svoj posao. etva je pripremljena. Sve to je potrebno su radnici da odu i ponju. Poto je to Boja etva i On ju je pripremio, moramo Bogu dati svu slavu za tu etvu. Ne moemo je mi traiti za sebe. Ipak, Bog ima problem sa ovom etvom. Iako je spremna i pripremljena, Bogu su potrebni eteoci, jer On ne anje. To je na dio. On nas alje naprijed da je spremimo na zalihe. Zato Isusovo srce vapi za vie etelaca na poljima. Kada ujemo viku izgubljenih kao to ga Bog uje, tada e vika spasenih biti ona iz Mateja 9:38: Molite se, dakle, gospodaru etve da izvede radnike na svoju etvu. (arni) Velika potreba dananje crkve je za poveanim brojem etelaca. Vjerni hriani treba da preklinju Gospodara etve da upotrijebi vie ljudi da odu na polja i sakupljaju etvu koju je Bog pripremio. Dok se hriani mole, Bog e rei: Idite. Odmah nakon poziva na molitvu za vie radnika, Isus je poslao dvanaestoricu da propovijedaju dobru vijest. 16 U Lukinom prikazivanju vapaja za vie radnika, Isus alje sedamdesetoricu. Oigledno, molitva za eteocima je lina molitva koja kao rezultat ima odlazak te osobe na etelako polje. Obilnost etve i izazov Velikog naloga da se stvore uenici meu svim grupama ljudi upuuje poziv za dvije vrste etelaca. Prvi su pojedinci koji e pronai svoje prijatelje i poznanike i upoznati ih sa Isusom, a drugi su pojedinci koje je Bog pozvao da idu i osnivaju nove crkve da bi doli do Boje etve.16

Matej 10 21

Ovo je knjiga o osnivanju crkava. Ona e vam dati praktine injenice o osnivanju crkve. Ali osnivanje crkve nije samo strategija i planovi to je sakupljanje etve. Nove crkve ne smiju biti osnovane samo radi ponovne raspodjele svetaca. Nove crkve zahtijeva Gospodar etve da bi izgubljeni mogli biti pronaeni. Postojee crkve, jednostavno, ne mogu pokupiti etvu koju Bog eli da poalje. Nove crkve su potrebne da dou do novih grupa ljudi i tako proire carstvo Boje jo vie. Ni sve metodologije svijeta nee nam pomoi da osnujemo uspjenu crkvu dok ne osjetimo nunost koju Bog osjea u pogledu spasavanja izgubljenih. Ovom milju trebamo biti toliko opsjednuti da ne moemo spavati nou zbog mnogih ljudi koji se trebaju pronai. Kada nas obuzme Boja udnja za izgubljenima, neemo moi voziti ulicama naih velikih gradova i posmatrati ogromnu masu ovjeanstva a da ne budemo ganuti do suza zbog njihovog spasenja. Previe malih crkava Ako pokrenemo mnogo novih crkava, rezultat e biti mnotvo malih crkava, a nama nije potrebno mnogo malih crkava, rekao je neko. Trend u okviru pokreta za osnivanje crkava i ak u nekim dijelovima adventizma, na kraju dvadesetog vijeka, bio je da se pokuaju osnovati mega crkve sa hiljadama posjetilaca. Mnogi su smatrali da je ovo ideal. Mo, presti i osjeaj uspjeha, koji su stvoreni u takvim crkvama, zaveli su neke. Drugi su bili ispravnije motivisani da anju veliku etvu za Boga. Meutim, pokret mega crkava nije bio previe uspjean meu adventistima. Mi smo osnovali malo ovakvih crkava, osim u institucionalnim okvirima. Ovo je stvorilo frustraciju i nemir. U nekim sluajevima postojalo je miljenje da, kada bismo, na nivou lokalne crkve, imali finansijsku mo koju imaju druge lokalne crkve, i mi bismo to mogli uraditi. Da li su velike crkve odgovor na sabiranje etve?22

Nedavno istraivanje Christiana Schwarza, njemakog misiologa, otkrilo je da su velike crkve, zapravo, trei najnegativniji faktor u pogledu rasta. 17 Uspjene mega crkve, otkrio je on, su izuzetak, a ne pravilo. To je razlog zbog ega se svi hvale njima one su odstupanje, a ne normalna pojava. Schwartz je otkrio da su male crkve, u stvari, 1600% efikasnije u sabiranju etve od mega crkava.18 Dord Barna, pratilac glavnih trendova za crkvu, predvia da e decentralizacija u irim svjetskim krugovima uticati na crkvu u dvadeset prvom vijeku poveavanjem broja malih crkava, ponovnim definisanjem uloge pastora i veom integracijom vjernika u svetenstvo. 19 Prouavajui ovu optu tendenciju, Barna iznosi miljenje da e crkva srednje veliine, zapravo, moda biti istisnuta. Ona nije dovoljno mala za lini odnos, ni dovoljno velika za spektar potrebnih mogunosti. 20 Zato e male crkve moda biti u modi, dok ulazimo u dvadeset prvi vijek. Rezultat ispunjavanja Bojeg prioriteta S obzirom na poziv Gospodara za vie etelaca i prioritet sabiranja velike etve koju je Gospod pripremio, crkva mora odgovoriti. Postojee crkve trebaju odrediti prioritete u pogledu vremena, talenata i novca za sabiranje Boje etve i poeti da razmilja o grupama ljudi na svojoj teritoriji do kojih nisu doli, za koje e biti potrebno osnivanje nove crkve. Pastori trebaju biti slobodni da evangeliziraju i osnivaju crkve i prestati stajati

Christian Schwartz, Natural Church Development (Carol Stream, Ill.: Church Smart, 1996.), 46. Schwarzovo istraivanje, objavljeno u Natural Church Development, bie detaljno proueno u kasnijem poglavlju. 18 Isto, 48. 19 Barna Report, Jan-Feb. 1998., 1. 20 Isto, 4. 23

17

crkvama iznad glava 21 . Crkve trebaju nauiti kako da se brinu o sebi i postanu manje zavisne od pastora.22 Ogromna vojska vjernika u adventistikoj crkvi treba biti opremljena da oni postanu eteoci Boje etve. Adventistika crkva ponovo mora postati pokret vjernika u kojem su vjernici osposobljeni da dou do izgubljenih, da se brinu za crkvu, osnivaju nove crkve i budu ukljueni u donoenje odluka na svim nivoima crkvene uprave. Sve oblasti slube moraju se u potpunosti dati laicima propovijedanje, pouavanje, evangelizam, crkvene uprave, odbori itd. Crkva mora prestati da vjernicima nudi samo dio kolaa njima se mora ponuditi itav kola. Vjernici laici nisu dio crkve; oni jesu crkva. Rije laici potie od grke rijei laos, to znai narod. Laici su, dakle, narod Boji i to znai svi mi, svetenstvo i vjernici zajedno, bez ikakvih razdvajanja, tako da opet moemo postati potpuno ujedinjen narod Boji radi narod koji ne poznaju Boga. Zbog ega ovaj prodoran poziv trube na osnivanje crkve koja je motivisana misijom i vjernicima? Zbog toga to je veoma kasno. Isus uskoro treba doi. etva je prezrela. Proces sakupljanja etve je ogroman. Zato je vrijeme da nae sitne razlike ostavimo po strani i koncentriemo se radije na ono to nas ujedinjuje nego na ono to nas razdvaja. Tada emo u potpunosti biti ujedinjeni u Hristovoj udnji za izgubljenim ovjeanstvom. Prije nekoliko godina asopis Adventist Review je objavio srceparajuu priu koja veoma dobro ilustruje ta ovo poglavlje eli da prenese: 23 Starac se probudio i bacio pogled na sat. ok se pojavio na njegovom starakom licu kada je shvatio da je predugo spavao. Plima e nadoi, a21 22

Ellen G. White, Evangelism, 381., 382. Na opirniju diskusiju o ovim mogunostima naii emo kasnije u ovoj knjizi. 23 Judy Burton, Review and Herald, 7. jul 1977. 24

troje njegove najmlae djece jo uvijek je bilo vani i sakupljalo koljke na ostrvu. Izletio je kroz vrata i potrao ka plai, posrui preko nazubljenog, otrog kamenja. Moja djeca, moja djeca! povikao je. Neka neko pomogne mojoj djeci! Mogao je da vidi malo ostrvo i nadolazeu vodu izmeu ostrva i obale. Nejasno je mogao da raspozna obrise tri mala tijela naspram grubih stijena. Moja djeca e se utopiti. O, Boe, moje bebe e umrijeti. Neka mi neko pomogne! Nivo vode se podizao. Bilo je to samo pitanje vremena. Sve vie i vie. Nedaleko niz plau ugledao je grupu izletnika. Oni e pomoi. Koljena su mu skoro sudarala dok je trao. Pribliavajui se toj grupi, ugledao je svoje starije sinove. Sjedi, Oe, i pridrui nam se u obroku. Evo ti stolica. Upravo smo poeljeli da si ovdje sa nama. eljeli smo da ti kaemo koliko te volimo. Bolje da se malo odmori, Oe. U tvojim godinama ne bi trebao tako trati. U emu je problem? Ostrvo maleni su tamo. Umrijee! Jaki jecaji potresali su mu tijelo. Oe, smiri se! Siguran sam da nije toliko loe. Pogledaj, stijene su iznad vode. Don je nespretno dotakao starevu sijedu glavu, a zatim podigao oevo lice ka svome. Smiri se. Mi smo ovdje s tobom i mnogo te volimo. Ali vi ne shvatate. Plima nadolazi. O, moje bebe! Molim vas, oh, molim vas, pomozite mi. Nema urbe, Oe. Nemoj dozvoliti sebi da se toliko uzbuuje. To nije dobro za tvoje srce. Mi bismo umrli kada bi se tebi neto dogodilo. Pogledaj. Eno Doa i Dejva i njihovog novog25

amca za spasavanje. Oni su sposobniji da pomognu od nas. Iscrpljeni otac se okrenuo i povikao u vjetar. Do i Dejv, njegovi drugi sinovi, uli su i doli do obale. Spasite djecu! Ostrvo e uskoro biti prekriveno! Izgledalo je da su razumjeli i snane ruke su povukle u amac ovog ovjeka koji je plakao. Jaki motor se iznenada upalio i krenuli su ka moru. U daljini je mogao vidjeti tri siine figure kako su epale najvie stijene, dok su talasi pljuskali oko njihovih nogu. Pourite, molim vas, pourite, zavapio je. Da, Oe, shvatamo. Ovo je amac za spasavanje i zaista je velianstven. Donijeli smo ga danas samo da bismo ti ga pokazali. Pogledaj tapacirana sjedita, klimatizirana kabina, stereo muzika prava maina. Ovo e biti dobro za odnos sa javnou, Oe. Kada ljudi vide ovo, znae da je sjajno biti tvoj sin. Dejv je stavio svoju miiavu ruku oko ramena koja su se tresla. Do je pogledao, stojei iza kontrolne table, i pokuao da umiri patnju svog oca. Razvedri se, Oe. Vidi ta ova ljepotica moe. Nasmijeio se, pritisnuo gas do kraja i okrenuo volan. amac se okrenuo u gracioznom luku i pojurio ka talasima. Idete u pogrenom pravcu. Plima nadolazi. Spasite mi djecu! Da, Oe, shvatamo. Zar ti nismo rekli? Ovo je amac za spasavanje. Ii emo za minut. Ali prvo pogledaj ovo. amac je poskakivao naprijed i nazad kroz talase, dok je njegov snani motor vukao naprijed26

zapanjujuom snagom i brzinom. Do je izvodio okrete sa lakoom i preciznou. Ne, ne! Molim vas, oh, molim vas! Oev glas pun tjeskobe prodirao je kroz vjetar. Pogledaj ovo, Oe. Sada je jedva mogao vidjeti svoje maliane. Prestravljen, zamiljao je njihov uas i bol. Iz vode su sada virili samo vrhovi stijena. Dok je gledao, nemoan da se okrene, drage, slatke glave, jedna po jedna, skliznule su u talase i nestale. Mrtvi su! Nepodnoljiv bol zaparao mu je tijelo i on je pao niice na pod. A onda zabrinute i njene ruke su njeno zaljuljale njegovo krhko tijelo. Oe, mi te volimo molim te, Oe... Nije bilo nikakvog odgovora ili bilo kakvog znaka da je uo. Oe, nismo znali da ti je toliko bilo stalo. Volimo te, Oe, zar ne shvata? Da to nisi bio ti... Nije bilo odgovora. Samo vjetar i talasi i tiina. To je Boja udnja. Ljudima je potreban Bog. Hoe li ti uiniti ono to treba da zadovolji Boju enju za izgubljenima i stvarno stvori promjenu koja je potrebna da se zadovolji Boja enja?

27

2 Crkve motivisane misijom

Probudite se i iznenada ustanovite da ste pomou takozvane vremenske maine vraeni u prvi vijek. Iz te vremenske maine pojavili ste se u vremenu negdje oko 50. godine n. e. Vaa lokacija je Antiohija. Poeli ste raspitivati, elei da naete Isusovu crkvu tamo u Antiohiji. Konano ste otkrili, na vae zaprepatenje, da nema centralne crkvene zgrade umjesto toga, hriani se sakupljaju po raznim domovima. U subotu ujutro dolazite u vrijeme subotnje kole, ali otkrivate da, zapravo, nema subotnje kole (ona nije izmiljena do devetnaestog vijeka). Jedva ekate propovijed, pitajui se koji od velikih apostola e iznijeti dananju poruku. Meutim, uskoro otkrivate da nee biti propovijedi. Rijetko da uopte i budu. Ono to se deava je fascinantno: vjernici jedni sa drugima dijele ono to se deava u njihovim ivotima i priaju o ljudima sa kojima su priali o Hristu tokom te sedmice. Neko se prisjea da su Pavle i Sila bili tamo prije nekoliko sedmica i koliko su svi bili uzbueni zbog mnogih crkava koje su ovi ljudi osnovali na svojim misionarskim putovanjima. Poto su Pavla i Silu istjerali iz Antiohije, vjernike posebno interesuje da ponovo uju ega se svako od njih prisjea iz Pavlovog i Silinog izvjetaja. Dok razni ljudi priaju o svojim iskustvima, ostali se prisjeaju Isusovih izjava koje odraavaju ono to se dogaa u njihovim ivotima i oni te izjave dijele jedni sa drugima. Jutro brzo prolazi, jer vjernici upravo ove crkve planiraju da bude osnovano jo crkava u Antiohiji i okolini. Uzbueni su zbog mogunosti neprestanog irenja Isusovog kraljevstva kroz te nove crkve koje e osnovati. Vae vrijeme koje provodite zajedno prekida se zbog zajednikog ruka, dok vjernici oko stola dijele svoj hljeb sa vama. Oni planiraju da ostatak28

popodneva provedu priajui Isusove izjave nekim neznabocima koji su danas doli po prvi put. estoka mata, kaete vi. Ne ba, jer ovo gore moe dobro opisati ivot u crkvi Novog zavjeta. Sveto pismo objanjava da su rani hriani bili posveeni apostolskim uenjima, zajednitvu, lomljenju hljeba i molitvama. 24 Vi kaete da ivot u ovoj crkvi izgleda toliko drugaiji od dananje crkve. Na poetku treeg milenijuma, ljudi koji dolaze u crkvu su pasivni, dok su u prvom vijeku ljudi u crkvama bili aktivni. ta je uzrok te razlike? Odgovor je crkva motivisana misijom. Prva crkva bila je pokrenuta potrebom da ispuni Isusovu zapovijest zabiljeenu u Velikom nalogu u Mateju 28:18-20. Isus je osnovao crkvu u svrhu stvaranja uenik unutar svih ljudskih grupacija. Prva crkva je to tumaila da oni moraju svuda osnovati crkve. Tako su vrijeme, talenti i novac crkve biti pretoeni u osnivanje novih crkava. Rano hrianstvo je uistinu bilo pokret za osnivanje crkava. Moda je najbolja ilustracija strategije osnivanja crkava u Novom zavjetu prikazana kroz ivot apostola Pavla. Dok se o velikim poduhvatima ostalih apostola malo zna, doktor Luka je paljivo zabiljeio Pavlov plan i rezultate tog plana, dajui nam tako najdetaljniju strategiju za osnivanje crkava u vremenu Novog zavjeta. Moe se samo pretpostaviti da su i mnogi drugi radili na sline naine, jer je hrianstvo brzo postalo ukorijenjeno u rimskom svijetu. Da bi se to dogodilo, trebao je postojati jak pokret za osnivanje crkava tokom itave prve stotine godina hrianstva. U Novom zavjetu ne postoji nikakav nagovjetaj da su u crkvama bili rasporeeni plaeni pastori. Oni koji su bili plaeni za svoj posao u crkvi uglavnom su bili osnivai crkava koji su posvetili svo vrijeme propovijedanju Isusovog jevanelja ljudima do kojih se jo nije dolo. Nakon svog obraenja, ljudi su pouavani da se brinu o sebi bez prisustva svetenog lica. Zatim je osniva crkve iao dalje da osnuje jo jednu crkvu.24

Djela 2:42 29

Povremeno, osniva bi se vratio ili bi pisao crkvi da bi vidio kako napreduju duhovno i brojano. Kada je svaka nova crkva priznata, od nje se oekivalo se da propovijeda jevanelje u okolnom podruju i tamo osniva nove crkve. Takav je bio ivot u ovoj crkvi motivisanoj misijom u prvom vijeku. Da li se ovakav model pokretne slube jo uvijek moe primijeniti i danas? Da li bi Pavlova strategija osnivanja crkava funkcionisala u ovim vremenima? Oigledno, na svijet se mnogo razlikuje od Pavlovog, a ipak je u odreenim stvarima izuzetno slian. Pavle je bio u stanju da po itavom rimskom svijetu komunicira na jednom jeziku. U tom svijetu, ljudi iz razliitih kultura bili su u velikoj mjeri izmijeani. Drutvo je bilo upropateno. Moral je bio slab. A jedna grupa ljudi, Jevreji, ratrkana irom rimskog svijeta, bila je prijemiva za Pavlovu poruku. Ovo ne znai da bismo mi trebali slijepo slijediti Pavlov model, ali bismo ga trebali prouiti da vidimo da li bismo mogli graditi na principima tog modela. Dejvid Heselgrejv u okviru Pavlove strategije predlae deset koraka u pribliavanju rimskom svijetu. 25 Ispod je navedena adaptacija tih deset koraka: 1. Crkva je ovlastila misionare da osnivaju crkve. 26 Pojedinci nisu sami odlazili da osnivaju crkve. Oni su bili poslani. Osnivanje crkava se ne radi nezavisno; oni koji osnivaju crkve su pozvani da rade u saglasnosti sa postojeom crkvom. Zbog toga to nisu svi vjernici mogli ii, poslali su Pavla, ovlaujui ga da ide u njihovo ime. Tako je Pavle predstavljao antiohijsku crkvu i njegova sluba bila je produetak njihove. Bog nikoga ne poziva da radi nezavisno od tijela. Bog vodi pokret i imperativ je da mi svi zajedno radimo, potujui i cijenei rad onog drugog. Naa voljnost da idemo bilo gdje je duboko lina stvar izmeu nas i naeg Gospodara. Ali daDavid Hesselgrave, Planting Churches Cross Culturally (Grand Rapids: Baker, 1980.) 26 Djela 13:1-4; 15:39, 40 3025

bi bilo gdje postalo odreeno negdje, i nae domae crkve i stariji misionari moraju imati svoju rije o tome. 27 Prvo, Bog govori osobi koju eli da poalje; zatim govori dotinoj crkvi da bi poziv te osobe bio legalizovan. U naem amerikom individualizmu, mi volimo da mislimo da se moemo seliti samostalno, nezavisni od vijea ire crkve, ali raditi tako je u suprotnosti sa temeljima zajednice na kojima se zasniva ivot u Novom Zavjetu. U adventistikom kontekstu, osniva crkava ne ide da osnuje crkvu, a da prije toga ne konsultuje najbliu lokalnu crkvu i lokalnu oblast. Ponekada moe postojati otpor od strane jednog ili oba ova entiteta, ali mudrost stalno i iznova dokazuje vrijednost sljedeih biblijskih ablona rada u skladu sa postojeom crkvom. 2. Osnivai crkava su kontaktirali sa onima za koje su se nadali da e doi do njih. 28 Pavle je bio apostol za neznaboce; ipak, novi posao je uvijek poinjao sa Jevrejima. Zato? Jer su, ratrkane irom rimskog svijeta, postojale jevrejske sinagoge, sa ljudima koji su bar vjerovali u jednog Boga. Oni su po vjerovanju bili najblii hrianstvu i zato e biti najprijemiviji ljudi na tom podruju. Pavle je znao da mu je potrebna grupa lokalnih ljudi da bi oformio jezgro novog hrianskog drutva prije nego to pone raditi za veu zajednicu. Shvatajui da je Hristova poruka upuena svakome, Pavle je izabrao da prvo radi sa onima koji su trebali prevazii najmanje kulturoloke razlike. Ovaj plan bi savremenim osnivaima crkava predloio da, prije nego to zaponu crkvu, otkriju koji su to najprijemiviji ljudi u toj novoj zajednici. Osnivanje crkava sa odreenom ciljnom grupom ljudi nije samo drutvena potreba u dvadeset prvom vijeku, nego ima jake biblijske korjene u Pavlovoj strategiji osnivanja crkava. Mnogo je tee osnivati27

Michael C. Griffiths, You and God's Work Overseas (Chicago: InterVarsity Press, 1967.), 21. 28 Djela 13:14-16; 14:1 31

crkve sa razliitim kulturama. U jezgru novih crkava trebali bi biti ljudi koji su iz ciljne grupe, tako da kulturni jaz izmeu vjernika i onih do kojih treba doi nije iri nego to je potrebno. 3. Osniva crkava mora, zatim, traiti nain da prenese jevanelje prijemivim ljudima. 29 Pavle nije gubio vrijeme. On je odmah upotrijebio strategiju propovijedanja da bi podijelio dobru vijest o Isusu sa svojim potencijalnim sluaocima. Iako je sigurno bilo mnogo linog rada na Pavlu i njegovom drutvu, ipak je njihova sluba imala jak temelj u propovijedanju. Zapravo, u vremenu Novog zavjeta najvie se propovijedalo potencijalnim novim obraenicima ka Hristu, radije nego postojeim hrianima. Ono to je zanimljivo, ovaj koncept je koristio Don Vesli, koji je osnovao Metodistiku crkvu. On bi dolazio do novih ljudi pomou propovijedanja na terenu, a zatim bi ih organizovao u razrede radi njihovog razvoja i jaanja. Uspjeh u raznim Net programima emitovanim preko satelita krajem 90-ih pokazuje da je propovijedanje jo uvijek efektno sredstvo u dolaenju do novih ljudi za Hrista. 4. Pavle nije samo iznosio jevanelje; njegovi sluaoci su bili obraeni ka Hristu. 30 Pavle ih je pozivao na odluku i nastavljao da ih pouava poruci jevanelja. Pavle je slijedio uputstvo koju je Isus dao u Velikom nalogu. Vidio je da su ovi ljudi bili obraeni ka Hristu, a zatim ih je pouio razumijevanju osnova hrianske vjere. Isus je izjavio da oni moraju nauiti sve to je On zapovijedio. Pavle je posluao. Primjenjujui ovaj princip na dananju crkvu, osniva crkava mora biti siguran da su ljudi zaista prihvatili Hrista kao svoga Spasitelja i Gospoda. Nakon to je to uradio, osniva mora pruiti tom narodu potpune pouke o osnovama hrianstva i dati im potpuno razumijevanje dvadeset sedam osnovnih vjerovanja Hrianske adventistike crkve. Ako ta crkva treba da bude adventistika, prvi vjernici moraju jasno da shvate, vjeruju i praktikuju biblijski adventizam. Kada se novi obraenici jednom29 30

Djela 13:16-41 Djela 13:48; 16:14, 15

32

uvrste uvjeri, oni se ue da ponu raditi sa svojim porodicama i prijateljima (oikos) i da nastoje da ih dovedu Hristu. Tako je rasla Pavlova crkva i to je nain na koji e nove crkve danas rasti. 5. Novi vjernici su, zatim, organizovani u crkvu. Poto je novozavjetna crkva bila zajednica, a novozavjetno hrianstvo ne zamilja izdvojene hriane nezavisne od tijela, Pavle je odmah sakupio nove vjernike u svojstvu lokalne crkve. 31 Prvobitna crkva je, vjerovatno, bila veoma mala moda samo aka vjernika koji su se sastajali u jednom domu u gradu. Ipak, to je bila autentina crkva koja se trebala umnoavati i rasti. Svrha crkvene zajednice je da novim vjernicima prui identitet, gdje oni mogu dobiti duhovnu njegu kroz djela jedne grupe vjernika. 6. Novi vjernici su, zatim, utemeljeni u novoj vjeri. 32 Novi vjernici e ubrzo umrijeti ako se vrsto ne ukorijene u vjeri, kako u pogledu doktrine, tako i u pogledu meusobnih odnosa. Prvi adventisti ne bi organizovali crkvu, ak i da su vjernici vjerovali u doktrinu, sve dok ne bi pokazali da se mogu slagati u meusobnim odnosima. 33 U potpunosti osnovati novozavjetnu crkvu znailo je potvrditi to novo tijelo kao misionarsku organizaciju i crkvu motivisanu misijom. Osnivai crkava koji slijede Pavlovu strategiju nee ostaviti crkvu dok se u potpunosti ne obavi umnoavanje u DNK nove crkve. Umnoavanje je dvostruko: novi obraenici zadobijaju nove obraenike i prave se planovi da nova crkva pokrene drugu novu crkvu. Da bi se ovo dogodilo, osniva mora provesti due vrijeme obuavajui nove obraenike za ivot u misionarskoj organizaciji. 7. Voe u novim crkvama bile su odvojene i posveene. 34 Ono to je zapanjujue je da su voe u novim crkvama izabraneVidi autorovo djelo The Revolutionized Church of the 21st Century (Fallbrook, CA: Hart Research, 1997.) 32 Djela 14:21, 22; 15:14 33 Loughborough, The Church: Its Organization, 126. 34 Djela 14:23 3331

veoma brzo. Voe nisu dovedene izvana i postavljene nad novom crkvom, ve su stvorene iz nedavno sakupljene etve. Ovo je veoma vaan korak. Biranje pogrenog voe usmjerie crkvu na pogrean smijer. Zbog toga u ovom procesu treba biti mnogo molitve. Ako ova crkva treba da bude misionarska organizacija, moraju biti izabrane voe koje su posveeni misionskom nainu razmiljanja. Davanje vostva osobi koja nikada nije zadobila neku duu za Isusa rezultirae osnivanjem crkve koja nije misionarska. Zato bi osniva trebao prosmatrati nove obraenike da vidi koji od njih ve od poetka dolaze do novih ljudi i zadobijaju ih, i koji, takoe, imaju i sposobnosti voe. U svom modelu, Pavle izabira ili odreuje ko su voe. Iako e crkve, na kraju, izabrati svoje vostvo, u poetku one moda ne razumiju kriterije odabiranja. Kao rezultat, nove crkve su sklone da postave pogrene ljude na poziciju voe. U novoj crkvi je najbolje da se vostvo odredi, kao to je Pavle uradio, tako da se stvori jedna misionarska organizacija. Pravilnik adventistike crkve to dozvoljava. Voe zajednica (novoosnovane crkve) odreuje oblast, radije nego to se izglasavaju, kao to se radi u ve postojeim crkvama. Oigledno, oblast odreuje vou u konsultaciji sa osnivaem crkve, koji najbolje razumije ko su ljudi koji su misionarski nastrojeni. Jednako vano danas je da oni koji su izabrani kao voe budu doktrinarno utemeljeni, pouljivi i lojalni vostvu nad njima. 8. Crkva konano dosee taku na kojoj se vostvo u potpunosti prebacuje na nove voe, i osniva crkve odlazi, povjeravajui Bogu novu crkvu i njene vjernike. 35 Pavlov model ne zamilja osnivaa koji neogranieno ostaje u novoj crkvi. Novozavjetna crkva funkcionisala je na temelju Velikog naloga, koji je tvrdio da od ljudi treba nainiti uenike. Kada su jednom postali uenici, oni vie nisu trebali da ive u zavisnosti od propovjednika. Sluajui Hrista, Pavle je od svojih obraenika35

Djela 14:23; 16:40

34

nainio uenike i tada je mogao krenuti dalje u osnivanje druge crkve. Primjenjujui ovaj princip na dananju crkvu, bie potrebno nauiti crkve da se brinu o sebi. Poto se svi pasusi Novog zavjeta koji govore o brizi odnose na sve lanove, koji trebaju da se meusobno brinu jedni o drugima, ovaj koncept treba biti obavezan za sve misijom motivisane, novozavjetne crkve koje se zasnivaju na zajednici. Takoe, bie potrebno da novu crkvu nauimo kako da se brine o svojim bogosluenjima u odsustvu svetenstva ili, ako je svetenstvo prisutno, kako da ne zavisi od njega. 9. Kada je Pavle napustio to podruje, nastavio je da odrava odnos sa crkvama koje je osnovao. 36 Pavle nije zanemario nove crkve. On je imao povjerenja u vostvo koje je odredio, ali je povremeno komunicirao sa crkvom preko pisama ili linih posjeta. esto su se pojavljivali veliki problemi, kao to je bilo u Korintu, i bilo je potrebno da Pavle d savjet koji e pomoi novoj crkvi da rijei svoje probleme. Osnivai crkava e obino biti zauvijek povezani sa crkvama koje osnuju, tako da osniva moe dati savjet ak i nakon odlaska zbog druge crkve. Ovaj dio Pavlove strategije je teak za nas danas, jer je naa uobiajena procedura da se nad novom crkvom postavi pastor, a njen osniva treba da ostane van nje. Meutim, ovaj korak u Pavlovoj strategiji je sutinski kada osnivamo crkve nezavisne od pastora ili crkve bez pastora. Pojavie se problemi koji e zahtijevati posebnu panju. Osniva crkve e biti idealna osoba koja treba da ponovo doe u posjetu i pomogne crkvi u toj potekoi. U naem modernom vremenu masovne komunikacije, osnivaa od crkve moe dijeliti samo jedno elektronsko pismo. 10. Nove crkve su postale dio sestrinstva crkava i slale su predstavnike u razliita crkvena vijea. 37 Iako ne postoji slubeni dokaz da su nove crkve u Novom zavjetu primljene u sestrinstvo crkava, postoji dokaz da su crkve bile meusobno36 37

Djela 15:36; 18:23 Djela 14:26, 27; 15:1-4 35

povezane. Ovo se vidi u injenici da su novoosnovane crkve slale predstavnike u jerusalimsko vijee i da je Pavle izvjetavao crkve koje su ga poslale. Ovo jasno otkriva meusobnu zavisnost svake crkve od ostalih hrianskih crkava. U radu crkve danas, nove crkve ne trebaju biti ostavljene same sebi. Isto kao to hriani ive u meusobnoj zavisnosti, tako i svaka crkva ivi u meusobnoj zaisnosti od svake druge crkve. Mi moemo biti zasebne zajednice, ali smo jedno tijelo u Hristu. Isto kao to se od svih prvih crkava oekivalo da prihvate i slijede preporuke jerusalimskog vijea, tako i crkva danas ima usvojeno da sve crkve potuju odluke koje su donijeli predstavnici svih crkava. Zbog toga odluke na zasijedanjima Generalne konferencije imaju toliku teinu u Hrianskoj adventistikoj crkvi. One nemaju biblijski autoritet, ali nose najvii crkveni autoritet meu nama. Ovakav autoritet je u skladu sa vremenom Novog zavjeta. Kongregacionalizam je potpuno stran osnovama zajednice novozavjetne crkve. Prva crkva je bila crkva meusobne povezanosti. Analiziranje sluaja 38 Gore pomenutih deset taaka odraava Pavlovu cjelokupnu strategiju osnivanja crkava. 16. poglavlje Djela daje nam detaljniji izvjetaj o tome kako je Pavle na svojstven nain osnova u crkvu u Filipi. Stihovi 1-5 pokazuju da je u to vrijeme Pavle izabrao mladog Timotija kao lana njegovog tima za osnivanje crkava. Pavle je i uvrivao ranije osnovane crkve i odlazio u Filipu da osnuje novu. Pavle je, vjerovatno, namjerno izabrao Timotija, jer je on bio domai stanovnik tog podruja i zbog toga kulturoloki blizak ljudima do kojih su pokuavali da dou. Timotije je proao obrezanje, ak iako nije morao, jer je Pavlo strategija obuhvatalaNeke od odeja u ovom dijelu su adaptirane iz djela Charlesa Chaneya, Church Planting at the End of the Twentieth Century (Wheaton, Il: Tyndale, 1991.) 3638

poetak rada sa jevrejskim narodom koji bi se mogao uvrijediti zbog prisustva neobrezane osobe meu njima. Slijedei Pavlov primjer, dananji timovi za osnivanje crkava trebali bi biti sastavljeni od ljudi koji su kulturoloki slini ciljnoj grupi ljudi. Ako su sposobnost, karakter i duhovnost dvojice voa jednaki, ali je jedan kulturoloki blii ciljnoj grupi, uvijek se treba izabrati onaj koji je kulturoloki najblii. Veina osnivanja crkava u Novom zavjetu uraena je u timovima, zbog shvatanja crkve kao zajednice. U Novom zavjetu nije bilo individualistikog osnivanja crkava. Vrijednost tima za osnivanje crkava je u tome to postoji vea ansa da jedna osoba u timu bude kulturoloki relevantna. Ne samo da je Pavle pokuavao da bude kulturoloki relevantan, ve je bio i povezan sa Duhom. Jednom prilikom, kada je planirao da ide u jednom smjeru, Duh ga je poslao na drugo mjesto. 39 Ono to je bilo zapanjujue jeste da je Pavle bio toliko u skladu sa Duhom da je bio voljan da promijeni svoje planove da bi iao gdje god ga je Duh vodio. Dananji osnivai crkava trebaju biti u skladu sa Duhom. Oni trebaju provesti znaajno vrijeme sa Bogom u molitvi i prouavanju Biblije tako da uju glas Duha koji im govori. A zatim moraju posluati taj glas. Tajna uspjeha u osnivanju crkava je pronai mjesto gdje Duh ve djeluje, a zatim ga slijediti. Trebamo nauiti da jaemo na talasu Bojeg Duha. Jedna od stvari koje osnivai crkava naue veoma brzo jeste da stvari ne idu uvijek onako kako su zamislili. Iako trebamo dobro planirati, moramo biti voljni da mijenjamo nae planove kako nas Duh usmjerava. Osnivanje crkava nikada ne ide tano onako kako smo mislili da e ii. Duh je vodio Pavla i njegov tim za osnivanje crkava u Filipu, novi grad nepoznat Pavlu i njegovom timu. 40 Ono to je interesantno je da Pavle se nije odmah bacio na propovijedanje. Prolo je nekoliko dana prije nego to je ostvario prvi kontakt.39 40

Djela 16:6-10 Djela 16:11, 12 37

Ne kae se da je to uradio u meuvremenu. Moda se samo odmarao, ali vjerovatnije je da je upoznavao grad da bi mogao shvatiti kako da doe do ljudi. On je, oigledno, saznao da je postojalo mjesto bogosluenja pored rijeke, gdje su se neke ene sakupljale svake subote. Zbog toga je to bilo dobro mjesto za poetak. Slijedei ovaj primjer, dananji osniva crkava e saznati to je vie mogue o mjestu gdje e biti osnovana crkva. Imamo sofisticirane mehanizme za sakupljanje podataka koji nam omoguavaju da analiziramo i detaljno ispitamo neki grad prije nego to uemo u njega. 41 Dananji osniva e takoe, pokuati, kao i Pavle, da pone sa onima koji su mu kulturoloki najblii. Kada je Pavle propovijedao pored rijeke, Lidija je odgovorila na poruku spasenja i Pavle je odmah nastavio do kraja, radei za nju i njen dom. 42 Ubrzo su svi oni bili krteni i roena je jo nerazvijena crkva. Lidija je tako brzo odgovorila da se moe samo zakljuiti da su ona i njen dom prolazili kroz duboku duhovnu glad i traili istinu. Dananji osniva crkava trebae da se koncentrie na one u kojima je Duh ve probudio duhovnu glad. Pavle je zadobio, ne samo Lidiju, ve itavu oikos (domainstvo). 43 Zajedno sa svakim novim obraenikom, osnivai crkava e trebati da rade na obraenju mre ljudi koje poznaju. Prva crkva je rasla naglo, jer se irila kroz prirodne mree ljudi povezanih sa novim obraenicima. Svaka osoba koja dolazi Hristu ima mnogo prijatelja, rodbine i poznanika koji bi se mogli lako povesti ka Gospodu i ka crkvi, ako slijedimo Pavlov primjer. im je Lidija bila obraena, pozvala je Pavla i tim da borave u njenom domu. 44 Pavle i tim su prihvatili ponueno gostoprimstvo. Nisu se plaili da private darove novoobraenika.41 42

Izvori za sakupljanje podataka bie razmotreni u kasnijem poglavlju. Djela 16:13-15 43 Djela 16:15 44 Isto 38

Sredstva za nove crkve se nalaze u etvi. Nove crkve ne treba dugo podupirati novcem, jer to stvara ovisnost. Crkve veoma brzo trebaju nauiti da se brinu o sebi finansijski. Crkve koje se neprestano finansijski podupiru su slabe. Mi u adventizmu trebamo da pronaemo nain da izbjegnemo neprekidno finansijsko sponzorisanje crkve, ak i za plaanje pastora. To se dozvoljava kada nova crkva tek poinje, ali ubrzo finansijska pomo treba da prestane; nova crkva mora postati finansijski nezavisna i poeti da doprinosi formiranju drugih novih crkava. Osnivanje crkava ne treba da bude pitanje trokova. Ono to postaje kada insistiramo na finansiranju plata za pastore i graenja zgrade. Sredstva se nalaze u etvi. Crkva koja neprestano dolazi do ljudi e nai u etvi sva sredstva koja su joj potrebna, a da ne ovisi stalno o drugim crkvama u pogledu njihove podrke. Prvi obraenik u Evropi bila je ena. Ne potcjenjujte vrijednost ena u osnivanju crkava. Mnoge nove crkve su izgraene na temelju odnos, a ene se, obino, bolje prilagoavaju u izgradnji odnos nego mukarci. Zato su one ekstremno vane za uspjeh osnivanja crkava u poetnim fazama. Djela 16:16 pokazuju da su se Pavle i njegov tim neprekidno sastajali na mjestu za molitvu. Molitva je bila vitalni dio Pavlovog programa osnivanja crkava. A i obraenici su znali o vremenu za molitvu. Kljuni sastojak za uspjeno osnivanje crkava je molitva. Istraivanja uspjenih osnivaa pokazuju da oni smatraju da je osnovni sastojak u osnivanju crkava molitveni ivot. Osnivanje crkava je duhovna borba. Osnivai crkava se sa avolom bore kao niko drugi, jer oni vre invaziju na sotoninu teritoriju. On ne odustaje bez bitke. Stihovi u Djelima 16-18 otkrivaju demonsku aktivnost ija je svrha bila stvaranje negativne slike o Pavlu i njegov tim u javnosti. Osnivai crkava ne bi trebali biti iznenaeni kada neprijatelj napadne. Stihovi 1925 pokazuju da je tim dobro podnio protivljenje. ak i nepravedno optueni, nisu se alili. Otili su u zatvor radujui se.39

Osnivai crkava mogu oekivati protivljenje, ali nain na koji oni podnesu to protivljenje moe u mnogome odrediti njihov uspjeh ili neuspjeh kao osniva. Osnivai crkava trebaju biti dovoljno veliki da prepoznaju da Bog vodi uprkos protivljenju. Lako je postati plaljivac, ali znak zrelosti je sposobnost da se muke i iskuenja prihvate sa radou. Osnivaima crkava potrebna je zrela vjera. U sred nedae, osnivai crkava mogu oekivati da Bog intervenie zbog svoje slave. 45 Tokom snanog zemljotresa, Bog je bio u stanju da probudi u tamniaru osjeaj potrebe. Kao rezultat, on je doslovno zavikao Bogu da mu pomogne. Bog je uo i tamniar je pronaao Hristov mir. Izgleda da Bog ini vea uda da bi doao do pagana od onih to ini za ljude koji su ve Njegovi sljedbenici. Ovaj tamniar je postao prvi Evropljanin obraen sa paganizma. Poto izgleda da se uda u Bibliji dogaaju uglavnom kada se poinje novi posao, osnivai crkava trebaju oekivati Boja uda koja e im pomoi u osnivanju novih crkava. To ne znai da bi osnivai crkava trebali pokuavati da naprave udo, ali ne bi trebali biti iznenaeni kada Bog uini uda da povea svoje kraljevstvo. Tamniar ne samo da je bio zainteresovan, ve je, u stvari, predao svoj ivot Hristu, zajedno sa sa itavom svojom oikos. 46 Tamniar nije liio na kandidata za crkvu. Rimski vojnici nisu bili poznati po svojoj religioznoj posveenosti. Pavle je imao svaki razlog da mrzi tamniara. Konano, on je zatvorio Pavla, stavio ga u okove i vjerovatno mu zagoravao ivot. Pavlova ljudska priroda bi vjerovatno rekla: Bolje da ga nema. Meutim, Pavle je ak i u tamniaru vidio potencijalnog obraenika. Osnivaima crkava su potrebne oi kraljevstva. Svakoga koga upoznaju trebaju vidjeti kao potencijalnog kandidata za novu crkvu i za kraljevstvo Boje. Najvei protivnici osnivanju45 46

Djela 16:25-30 Djela 16:31-34

40

crkve mogu u velikoj mjeri biti neki od prvih lanova, kao u Filipi. Jedan pastor se jednom javio na oglas za polovan friider. On je mogao provesti svoje vrijeme raspravljajui sa prodavcem o vrlinama i manama friidera, ali poto je imao oi kraljevstva, pastor je vidio prodavca kao potencijalnog kandidata za kraljevstvo Boje. Kao rezultat, on ne samo da je kupio friider, ve je zakazao i prouavanje Biblije. Nekoliko mjeseci kasnije krstio je tog ovjeka i njegovu porodicu. Osnivai crkava trebaju da na svakom mjestu vide obraenike. Zamislite sate koje je Pavle proveo toga dana. Od momenta hapenja do momenta kada je protjeran iz grada on je bio budan i radio je. To je bilo skoro punih etrdeset sati ispunjenih stresom, napetou, euforijom i oajem. Osnivai crkava mogu oekivati da provedu duge dane sa mnogo stresa i mnotvom radosti i razoarenja. Osnivanje crkava zahtijeva teak rad, duge sate, poremeen raspored i veliki rizik. Ali je vrijedno svega toga radi kraljevstva Bojeg. Konano, i Isus je imao teak rad, duge sate i veliki rizik da spasi nas. Zar ne bi osnivai crkava trebali biti voljni da rade to isto? Zapanjujua istina je - da bi osnovao crkvu u Filipi, Pavle je, zapravo, dozvolio sebi da bude zatvoren i muen. Mogao se izvui iz nevolje samo da je na poetku traio svoja prava. Umjesto toga, ekao je da se tamniar obrati prije nego to je obavijestio vlasti da je on rimski graanin. 47 Da je na poetku traio svoja prava, tamniar ne bi bio zadobijen za Hrista. Naravno, Pavle to nije znao ranije. Ali ponekad za osnivaa crkava moe najbolje biti da ne trai svoja prava suvie brzo. Kada je neko nepravedno osuen, to budi simpatije meu onima koji osnivaa zamiljaju voljnim da pati zbog nepravde radi Hrista. Na kraju, dobitak se vidi kada mnogo ljudi doe Hristu, jer osniva nije suvie brzo traio svoja prava. Danas se moe oekivati protivljenje od strane dravnih vlasti, koje ne ele da se izbjegne plaanje poreza na vrijednu imovinu, ili od47

Djela 16:35-39 41

strane drugih crkava, koje ne ele da se takmie sa novom crkvom. Postoji vrijeme kada se trebaju traiti svoja prava, ali moda je najbolje da se neko vrijeme saeka dok proe odreena situacija. Bog moe iskoristiti protivljenje da novi ljudi steknu vjeru, upravo kao to je to uinio sa tamniarem. Pavle imao privilegiju da dugo ostane u Filipi, morao je odmah da ide. Ali je prvo sakupio malu crkvu i ohrabrio ih. 48 Zatim je otiao i povjerio im jevanelje i crkva u Filipi je rasla. Pavle je dobro postavio temelje i, kao to smo ranije spomenuli, imao je povjerenja u vostvo koje je osnovao da bi nastavilo posao koji je on zapoeo. On nije izabrao vostvo izvan novoosnovane crkve. On je zapoeo jadnu zaista domau crkvu. Crkva koja, u pogledu radnika, mora zavisti od stranaca, koja mora pozivati dodatne misionare da proire rad... nije domaa crkva. To je biljnka iz staklenika koja mora imati vjetaku atmosferu i dobijati posebnu njegu da se odri ivom.... Naravno da ta slaba stvar, koju smo proizveli, nije ono na ta je Isus mislio kada je rekao: Sagradiu crkvu i paklena vrata nee je nadvladati. 49 Pavle je bio glavni osniva crkava u doba Novog zavjeta. Prouavajui njegovu strategiju, otkrili smo mnoge principe koji su primjenjivi na dananje osnivanje crkava. U kasnijim poglavljima pokuaemo da ove principe stavimo u funkciju stvaranja strategije osnivanja crkve u dananje vrijeme. Nae prouavanje u ovom poglavlju je otkrilo da je osnivanje crkava bilo u srcu i sreditu novozavjetnog hrianstva. U stvari, prva crkva je bila pokret za osnivanje crkava. Cijela crkva je bila organizovana da omogui osnivanje crkava kao svoju primarnu funkciju. To je zbog toga to je novozavjetna crkva bila crkva Velikog naloga. Isus im je rekao da to rade i oni su, jednostavno, posluali i radili tako. Zato i mi ne radimo isto?Djela 16:40 Melvin L. Hodges, The Indigenous church (Sringfiled, Mo.: Gospel Publishing House, 1952.), 17., 18.49 48

42

3 Ponovno raanje pokreta za osnivanje crkava: rani adventizam

Moda je to bio vedar, sunani dan te jeseni u Novoj Engleskoj, sa raznobojnim liem koje je svjetlucalo pod sjajnim zracima sunca tog oktobarskog dana, kada su vjernici u dolazak zapoeli ono za ta su vjerovali da je bio njihov zadnji dan na Zemlji. Ali dan koji je poeo sa tako divnim oekivanjem pretvorio se u jedno gorko razoarenje, kada su se ovi prvi vjernici morali suoiti sa sivom hladnoom jo jedne otre zime u Novoj Engleskoj. Hrist nije doao i oni su morali da pretrpe svijet koji im se ismijavao. Nakon velikog razoarenja, veina milerita se prikljuila mladoj Hrianskoj crkvi adventa, koja je brojala nekih pedeset hiljada u vrijeme svog organizovanja 1849. 50 Meutim, jo jedna grupa je odbila da vjeruje da su Milerovi datumi bili pogreni ili da je ovaj metod raunanja vremena proroanstva u Danilu 8:14 bio pogrean. Ovi prvi vjernici proveli su godine izmeu 1844. i 1850. na raznim biblijskim sastancima, naporno pokuavajui da smisle sistem jasne biblijske istine. Za razliku od onih pedeset hiljada koji su postali adventisti prvog dana, ova, gotovo, neprimjetna grupa je 1849. brojala manje od tri stotine, najmanja od svih grupa koje su proizale iz Mileritskog pokreta. To je grupa koja je, na kraju, postala Hrianska adventistika crkva. Kada su otkrili jasnu liniju biblijske istine, vjernici su konano poeli da shvataju da se ova velika poruka biblijske istine mora podijeliti sa svijetom. Od ovog skromnog poetka poeli su da sa drugima dijele srce svoje poruke. Hrist u nebeskojTo je bilo ono to rana adventistika literatura naziva adventistima prvog dana. 4350

svetinji i Hrist u suboti. Danas njihovi nasljednici broje vie od deset miliona. Kako se to dogodilo? Iskljuivo zbog toga to su prvi adventistiki pioniri shvatili da njihova crkva treba da bude crkva motivisana misijom. Samo na ovaj nain e zadobiti svijet za slavne istine koje su oni otkrili u Bojoj Rijei. Kao rezultat, itava njihova organizacija je bila osmiljena da pomogne crkvi u misiji. Sve to je crkva radila bilo je centrirano oko ispunjenja misije za koju su smatrali da ih je Bog pozvao da je ispune. Kako je crkva starila, sticala je sklonost da iz vida gubi viziju koja ju je pokretala u njenim prvim danima. Druge stvari zauzele su mjesto onima koje trebaju biti glavni prioriteti crkve. Ove stvari su dobre i mnogo puta one su sredstvo za ispunjavanje misije crkve, ali one ponekad slue same sebi, imajui kao krajnji rezultat to da se crkva vie ne bavi prioritetima u svojoj misiji. Crkve prolaze kroz ivotni ciklus, slino kao ljudi. Crkva, na primjer, ima normalan ivotni ciklus od ezdeset do sedamdeset godina, iako neke, kao i ljudi, postaju stogodinjaci. Veina crkava, u stvari, prestaje da raste prije nego to napune petnaest godina, dre taj nivo dvadeset do trideset godina, a onda ulaze u period sporog pada. Nakon to na odreenom nivou provede nekoliko godina, crkva je, zapravo, u silasku u svom ivotnom ciklusu. Prva faza ovog silaska je nostalgija, kada crkva poinje da se sjea svoje prolosti. Tokom ove faze pojedinci e se prisjetiti dobrih starih dana kada je pastor Dons bio tu. Od nostalgije, crkva kree ka periodu preispitivanja, kada se ljudi poinju pitati zato stvari nisu onakve kakve su ranije bile. Sa tog mjesta crkva se kree ka polarizaciji, gdje se stvaraju zaraene strane, i konano, crkva unitava samu sebe, kada nastupa smrt. Zastraujua misao je da adventistika crkva u Sjevernoj Americi ima sve vie osobina silaska u ivotnom ciklusu. Ali adventistika crkva ne smije unititi sebe. Bog za ovu crkvu ima vie planove nego to je to. Dr Robert D. Dejl, u svojoj knjizi Ponovo sanjati, ukazuje na to da se crkva u silasku, u svom44

ivotnom ciklusu, mora vratiti nazad i ponovo stvoriti svoje snove. 51 Ponovno stvaranje snova je jedini izlaz iz samounitenja koje e uslijediti ako nastavimo da silazimo u toku svog ivotnog ciklusa, kao denominacija. Dr Robert Logan, savjetnik za osnivanje crkava, koji je govorio na prve dvije sjednice konferencije o osnivanju crkava pod imenom Sjemena, pojasnio je adventistima da rjeenje za na problem lei u naoj istoriji. On je rekao skuptini da mi trebamo da se vratimo naim korjenima i otkrijemo ta nas je to u poetku uinilo monim Bojim pokretom. U istoriji naih prvih dana nai emo rjeenje za apatini ivot veine adventistikih crkava na poetku dvadeset prvog vijeka. U ovom poglavlju elimo da ponovo prouimo one prve adventiste koji su otkrili istinu o svetinji i suboti i otkrijemo kako su oni organizovali svoju crkvu za izvravanje misije koju im je Bog dao. Na osnovu tog shvatanja, biemo u stanju da formuliemo plan koji e nas osposobiti da ponovo razvijemo crkvu motivisanu misijom. Organizacija prvih adventista Organizacija je bila neto ega se plaila veina prvih adventista. Nakon to su izbaeni iz svojih crkava, veina njih se protivila da se odmah organizuju u crkvu. Meutim, pod vostvom Dejmsa i Elen Vajt i zbog potrebe da crkva ima svoju imovinu, nerado su se organizovali 1863. Radei tako, pokuali su da slijede savjet Novog zavjeta i da stvore crkvu koja je organizovana na radikalno drugaiji nain nego ostale denominacije. Njihov nain je bio da to bude crkva motivisana misijom. Zato je struktura trebala da podupire misiju. Organizacija nije trebala da kontrolie (to je bilo ono ega su se plaili). Organizacija je trebala da olaka ostvarenje misije. Misija je bila51

Dale, To Dream Again, 16-18. 45

primarna. Vrijeme, talenat i novac bili su tu samo da pomognu da napreduje misija crkve. D. N. Louborou, istoriar u ranom adventizmu, navodi dokument za koji on tvrdi da je bio koriten za organizovanje Generalne konferencije. 52 U tom dokumentu prve adventistike voe su eljele da stvore misionsku organizaciju. Oni tvrde da Sveto pismo priznaje samo dvije vrste crkvenih slubenika: one koje je Bog pozvao apostoli i evangelisti, i one koje je crkva odredila starjeine, akoni i pastori. Prve dvije slube oni su smatrali svetenikim slubama; za zadnje tri tvrdili su da su lokalne i vjernike slube. 53 Crkve su slale svoj desetak oblastima da potpomognu svetenstvo koje je podizalo nove crkve, a ne da potpomognu lokalne pastore. Po njima, lokalnim crkvama nije trebao pastor. Umjesto toga, sav desetak je mogao biti na raspolaganju za pomaganje pokreta za osnivanje crkava, kako su oni sebe vidjeli. Nijedna crkva nije burno zahtijevala svoj dio desetka. Poto su svi vjernici stalno razmiljali o misiji, bili su voljni da se brinu za sebe da bi vie ljudi moglo uti poruku. Evangelizam i osnivanje crkava bili su glavni prioritet rane adventistike crkve. Sistem koji smo mi naslijedili, koji obuhvata i davanje desetka oblasti, potie iz vremena kada je taj sistem potpomagao pokret za osnivanje crkava. Danas desetak potpomae lokalne pastore koji se brinu za lokalne crkve, neto to bi bilo anatema za ove prve adventistike pionire sa njihovim shvatanjem misije crkve. Ovaj misionski mentalitet nije nigdje oigledniji kao u ulogi datoj svetenstvu tokom prvih ezdeset godina adventistike istorije. ak je i zapoljavanje prvog svetenstva u mladoj adventistikoj crkvi proizilo iz potrebe za misijom radije nego iz potrebe za brigom o crkvi. Louborou ponovo opisuje razlog potrebe za propovjednicima: U ljeto 1854. adventisti sedmog dana su prvi poeli da koriste velike atore u kojima su se52 53

Loughborough, The Church: Its Organization, 127. Isto

46

trebali odravati sastanci. Bila je rijetka stvar onih dana vidjeti da se atori koriste u ovakvu svrhu; zato su gomile ljudi dolazile na sastanake u atoru. Ovo poveano interesovanje za poruku stvorilo je potrebu za propovjednicima, koji bi mogli posvetiti cijelo svoje vrijeme evaneoskom radu. Oni ovo ne bi mogli raditi bez nekih novanih sredstava uz svoj vlastiti rad. 54 Tako je, tokom prvih pedeset do ezdeset godina svoje istorije, adventistika crkva postojala bez nastanjenih pastora u crkvama. ak je i najvea denominacijska crkva, u Batl Kriku, funkcionisala bez plaenog pastora. Dejms Vajt jeste sluio kao pastor nekoliko godina, ali je, istovremeno, bio i predsjednik Generalne konferencije, glavni za izdavatvo i zaduen za zdravstvo. Njegov pastorski rad bio je njegov doprinos lokalnoj ckrvi gdje je pripadao. Drugim rijeima, on je sluio kao lokalni starjeina zaduen za brigu o crkvi. Rezultat ovog posveenja misiji je oigledan u fantastinom rastu adventizma u devetnaestom vijeku. Poto je ovo bila glavna aktivnost veine adventistikih pastora, crkve su se osnivale u zapanjujuem broju. Na primjer, 70-ih godina devetnaestog vijeka se svake godine na svaka dva rukopoloena svetenika osnivala nova crkva. Ovo je ostalo na istom nivou tokom svih deset godina te dekade. 80-ih godina devetnaestog vijeka vijeka nova crkva se osnivala na svakih pet ili est rukopoloenih svetenika, a 90-ih je svake godine bila osnivana jedna nova crkva na svaka etiri rukopoloena svetenika. Danas, u prvoj polovici 90-tih godina dvadesetog vijeka, treba vie od sto dvadeset pastora da svake godine osnuju novu crkvu u Sjevernoj Americi. Da savremeni adventistiki pastori osnivaju crkve u istom broju kao njihovi preci, Sjeverna Amerika bi danas osnivala 1.822 crkve godinje brzinom kao 70-ih godina devetnaestog54

Isto, 103. 47

vijeka; ili 629 crkava godinje brzinom kao 80-ih godina devetnaestog vijeka; ili 768 crkava godinje brzinom kao 90-ih godina devetnaestog vijeka. Umjesto toga, u prvoj polovini 90-ih godina dvadesetog vijeka, sjevernoameriki adventisti imaju samo 25-30 novih crkava. Meutim, od poetka konferencije pod nazivom Sjemena broj se poveava na oko 12,5 crkava mjeseno ili 150 godinje, dok se pribliavamo kraju ove dekade. 55 Razlika izmeu tog i sadanjeg vremena je organizacija misije i pokret za osnivanje crkava. Sreom, sjevernoamerika crkva poinje ponovo da biva pokretom za osnivanje crkava, ali pred nama je, jo uvijek, dug put. Bez svetenika naseljenih u jednom mjestu, a sa putujuim pastorima koji su neprekidno osnivali nove crkve, prvi adventisti su veinu svojih resursa namijenili za dosezanje do etve. Oni su bili misionska organizacija, a misionske organizacije su uvijek ukljuene u misiju. Oni nisu poznavali nijedan drugi nain da osnuju crkvu. Kao rezultat toga, kroz cijeli devetnaesti vijek adventizam nije imao naseljene pastore, ve se fokusirao samo na osnivanje novih crkava. Pioniri su tvrdili da je to bio razlog njihovog naglog rasta tokom tog vremena: ADVENTISTI SEDMOG DANA Neke injenice i karakteristike prikupljene od propovjednik Stara Kako su narasli za etrdeset godina i ta vjeruju Kojim sredstvima prenosite svoje djelovanje tako brzo? Pa, kao prvo, odgovorio je starjeina, mi nemamo naseljene pastore. Nae crkve uimo da se brinu o sebi, dok skoro svi nai pastori rade kao evanelisti na novim poljima. Zimi idu po crkvama, dvoranama ili kolama i ohrabruju vjernike. Ljeti koristimo atore, podiui ih uOve cifre se zasnivaju na istraivanjima oblasti zbog pripreme za Sjeme u julu 1998. 4855

gradovima i selima, gdje uimo ljude ovim doktrinama. 56 Baptisti sedmog dana su se sloili da je ovaj pokretni model osnivanja crkava bio razlog zbog ega je rast adventista premaio njihov rast na kraju tog vijeka. Svi svetenici Hrianske adventistike crkve su misionari a ne naseljeni pastori i zauzeti su propovijedanjem, pouavanjem i organizovanjem crkva irom svijeta. 57 Prvi adventisti su zaista sebe smatrali crkvom u misiji. Ono to je za crkvu konstantno bilo vano bili su evangelizam i osnivanje crkava. Svake godine svetenstvo iz dravne oblasti bi se sakupilo da ispita pozive za poetak novog rada. Nakon toga, svetenici bi se povukli u sobu da se mole, pozivajui Boga da vodi njihove odluke po pitanju toga gdje trebaju ii da osnivaju crkve te godine. Nakon to bi zavrili molitvu, vratili bi se u prostoriju i objavili u koje mjesto smatraju da ih Bog poziva. Nova crkva bi, neminovno, bila roena sljedee godine na toj lokaciji. A. G. Danijels je jo uvijek, ak i 1912., upozoravao crkvu da, ako odustane od ovog modela slube, crkva e umrijeti. Mi nismo naselili nae svetenike po crkvama kao pastore u nekoj veoj mjeri. U nekim veim crkvama izabrali smo pastore, ali, po pravilu, ostali smo u pripravnosti za slubu na polju, evaneoski rad, a naa braa i sestre su pripravni da vode svoje crkvene slube i da dalje nastavljaju svoj crkveni rad bez naseljenih pastora. A ja se nadam da ovo nikada nee prestati da bude pravilo slube u ovoj denominaciji; jer kada prestanemo56

Razgovor sa G. B. Starom, objavljen u Vabau, Indijana, Plain Dealer, 1. oktobra, 1886., 5. 57 Seventh-day Baptist Sabbath Recorder, 28. decembra 1908. objavljeno u Review and Herald od 14. januara 1909. 49

raditi na tome da idemo naprijed i ponemo da naseljavamo nae crkve, da ostajemo sa njima i da umjesto njih mislimo i molimo se i radimo ono to treba da se uradi, tada e nae crkve poeti da slabe i da gube svoj ivot i duh i postae paralizovane i fosilizovane, a na posao e biti zaustavljen. 58 Oigledno, ovaj misionski nain razmiljanja nije bio samo prolazni hir. To nije bila samo organizaciona struktura podignuta zbog toga to su crkve bile male i malobrojne, ve je to bila struktura stvorena da slui crkvi u misiji, crkvi koja je sebe gledala, prije svega, kao pokret za osnivanje crkava. Elen Vajt je, takoe, dala svoje glasno odobravanje ovom modelu slube. U stvari, njen uticaj je bio toliko jak u tom pravcu da, dok je god ona bila iva, a A. G. Danijels predsjednik Generalne konferencije, ovaj model uloge pastora je ostao nedirnut. Meutim, do 1920. Danijelsov mandat je bio zavren, a glas Elen Vajt se nije uo. Protest protiv odustajanja od ovog modela slube je izgubio svoja dva glavna pobornika. Tokom prvih dvadeset godina dvadesetog vijeka, vapili su da imaju pastore zaduene za crkve, ali Elen Vajt i Danijels su odluno bili protiv toga. Nakon njihove smrti nita ije moglo zaustaviti bujicu. Pastori su brzo rasporeeni po crkvama irom Sjeverne Amerike. Rezultat toga je bio nagli pad u osnivanju crkava i usporavanje evaneoskog napretka crkve. Elen Vajt i naseljeni pastori Sa vapajem vjernika za pastorima, koji je odjekivao irom Sjeverne Amerike, Elen Vajt nije mogla utjeti. Ona je jasno prihvatila pokretni model i nagovarala je crkvu da ne odustane od njega. Elen Vajt je u potpunosti shvatila da adventistika crkva treba biti pokret za osnivanje crkava:58

A. G. Daniells, Ministerial Institute Address, Los Angeles, California, mart 1912.

50

Kada se crkve osnuju, pred njih treba izloiti da ak i meu njima treba izabrati ljude da nose istinu drugima i stvaraju nove crkve; zato svi oni trebaju raditi i do krajnjih granica njegovati talente koje im je Bog dao i vjebati svoje umove da se ukljue u slubu svome Gospodaru. 59 Ne oslanjajte se na pastore po pitanju toga da rade sav posao u vaoj crkvi i okolini. Pastori moraju traiti izgubljene ovce, a vi im morate pomoi; i dok su pastori pozvani da rade u drugim dijelovima vinograda, Boji narod mora imati svjetlost u sebi, govorei jedni drugima kroz psalme i himne i duhovne pjesme, pjevajui sa milou u svojim srcima i stvarajui melodiju za Gospoda. Iako trebate veoma potovati pastore zbog njihovog rada, ne smijete se uzdati u njih kao u svoje spasitelje, ve izgraujte sebe u najsvetijoj vjeri. Kada se okupite u Bojem domu, priajte svoja iskustva i postajaete jai. Dok govorite na sastanku, stiete obrazovanje koje e vas osposobiti da radite za druge. 60 Stav Elen Vajt je jasan. Svetenici su osnivai crkava, koji trae izgubljene ovce dok ostavljaju stado sigurnim u toru da se brine samo o sebi. Elen Vajt nije mogla ni zamisliti potrebu da se pastor brine o crkvi. Uraditi tako, znailo je priznati da crkva nije u potpunosti uradila svoj posao stvaranja uenika od novoobraenika. Prema njoj, svaka crkva koja mora da zavisi od propovjednika nije jo u potpunosti obraena. S druge strane, rana adventistika zajednica brinula se o sebi kao to su radili njeni prethodnici u prvom vijeku, vodei svoja bogosluenja bez pomoi svetenika. Umjesto propovijedi, oni su dijelili svoja

Ellen G. White, Christian Service (Takoma Park, Washington, DC: General Conference of Seventh-Day Adventists, 1947.) 61. 60 Ellen G. White, Review and Herald, 7. maj 1889. 51

59

iskustva. Prianje o neijem hrianskom ivotu ima dublji uticaj na hrianski rast nego to propovijed ikada moe imati. U navedenom citatu ukazano je na jo jedan faktor. Prianje o svojim iskustvima svake sedmice u crkvi pripremalo je vjernike da priaju o svojim iskustvima kao svjedoci van crkve. Poto je sedmino bogosluenje za veinu adventista na poetku dvadesetog vijeka jedna od pasivnih stvari u crkvi, ne treba da iznenauje to to je veina adventista pasivna u svom svjedoenju van crkve. U stvari, ovaj propust da se prianje o neijoj vjeri uini redovnim dijelom bogosluenja moe biti jedan od glavnih razloga opteg manjka svjedoenja kod veine adventista u Sjevernoj Americi. 61 To je razlog zato je Elen Vajt govorila da adventisti ne trebaju oekivati propovijed svake sedmice: esto mi je pokazivano da treba biti manje propovijedi pastor, koji su, uglavnom, djelovali kao pastori lokalnih crkava, i da se trebaju uloiti vei lini