Click here to load reader

Ranko Marinković - Glorija

  • View
    518

  • Download
    16

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Lektira autora Ranka Marinkovića - Glorija. Jako zanimljivo djelo, Drama o ljubavi svečenika i mlade opatice Magdalene/Glorije/Jagode. likovi koji se još tu spominju su don Zane, don Jere, biskup, Kozlović (Glorijin otac)...

Text of Ranko Marinković - Glorija

Ranko Marinkovi

GlorijaMirakl u est slika LICA: Sestra Magdalena (Glorija) Rikardo Kozlovi (Floki Fle) Biskup Don Jere Don Zane Don Florijo Toma Majka Dva djeaka Djevojica Toni, Paparigas (klovn) Bembo, Paparigas (klovn) Bep, Paparigas (klovn) Kok, Paparigas (klovn) ena Starac Ljudi, ene, djeca, artistkinje, jahaice, klovni, krotitelji, akrobati, patuljci i ostali cirkuski svijet. Pozornica je podijeljena na lijevu, veu prostoriju - to je biskupova kancelarija, i na desnu, manju - to je tajnitvo biskupove kancelarije. U pozadini tajiitva vidi se, kroz velika staklena vrata, koja obuhvaaju gotovo cijeli stranji zid, biblioteka biskupije s naslaganim knjigama na policama, visoko, do stropa. Vrata biblioteke su otvorena. Kad se digne zavjesa, bibliotekar don Zane sjedi visoko na vrhu ljestava biblioteke s debelom knjigom na koljenima, iz koje neto ispisuje. Ostavlja dojam ovjeka zdrava i jaka, pedesetih godina. Pui. Pepeo mu pada na knjigu, i on ga nesvjesno otpuhuje, s cigarpicom u ustima. Naprijed u tajnitvu crkovnjak Toma upravo je dovrio pospremanje, pa s krpom pod pazuhom zatvara prozore. Za stolom sjedi don Jere, biskupov tajnik. Nervozno lista stare novine i crkvene glasnike, kao da neto trai. Mlad je i bledunjavo mrav, neto preko trideset godina, ali lijep mladi, izduena, ozbiljna lica i ivih, nemirnih oiju. Kad uje kako don Zane otpuhuje pepeo, lice mu se srdito namrti. DON JERE (Namjeteno blago) Ne razumijem, don Zane, zato ne uzmete pepeljaru tamo gore? Kako vam ne dosadi to vjeito puhanje u pepeo? DON ZANE (Prirodno mirno, jedva malo podrugljivo) Zaboravljam da je uzmem ve vie od petnaest godina, a ima gotovo sedam godina kako mi vi to govorite, najmanje dvaput dnevno... pa sve zaludu. Petnaest godina uim ovdje gore kao papagalo i puem u pepeo. Imate pravo, don Jere, to je ista indolencija. DON JERE: Ma ne govorim ja to samo zbog sebe, don Zane. To je nezdravo. Obojica udiemo isti zrak.

1

DON ZANE (Sa smijekom) A ne ba sasvim isti... DON JERE (Sumnjiavo) Time ste neto htjeli rei? DON ZANE Prekidajui posao: Nita. Htio sam samo rei da se kod vas zrai, to jest, otvaraju se prozori, a ovdje, kod mene... DON JERE: Kad sami ne date da se otvore! DON ZANE: Ja ne dam? Knjige, knjige ne daju. Prekrile su prozore. Ja sam ovdje iv zakopan, kao Radames. O celeste Aida! Govorim da ove glasnike i novine poaljemo po upama, tamo bi im mogli posluiti za propovijedi, nae se u njima lijepih stvari, primjera i dogaaja, ali vi ne date. Eto, ne date mi disati, guite me starim, nepotrebpim papirom. Bog e vas kazniti! DON JERE (Iritirano) Vas e Bog kazniti, don Zane, jer me srdite, a znate da nemate pravo. Ti su nam glasnici potrebniji nego ikada. Da ih, kojom sreom, niste ni ranije razbacivali po upama! Upravo onih nema koji nam sada najvie trebaju! DON ZANE (Pravi aljivo mueniko lice) Opet me muite! DON JERE (Razdraeno) Muite vi meie! DON ZANE (Dobroudno) No, dobro. Eto, prevrete te stare papire ve nekoliko mjeseci, pa ta ste nali? Da je Tereza Nojman opet prokrvarila na Veliki petak... Gran' cosa! DON JERE (Jedan as uti u neprilici, zatim promrmlja) I to je vano... DON ZANE (Zafrkava) A ono, da se bio rodio vrag u Grkoj, jeste li to nali? Lijepi, mali, crni vrag rudlasti, s roiima i s repiem? (Smije se) O tome se pisalo i u svjetovnoj tampi. Sjea se, Toma? TOMA: Kako se ne bih sjeao, veleasni. DON JERE: Hajte, hajte, Toma, jeste li svrili? E, pa sad idite s bogom. Kad je Toma izaao: Vi me smatrate glupim? DON ZANE (Ozbiljno) Ne, nego naivnim. Dragi, don Jeriu, zar vi doista vjerujete u neki korisni uinak vaeg eksperimenta? DON JERE (Uvrijeeno) Nije to nikakav eksperiment prije svega, nego doputeno sredstvo, kojim se crkva bori za svoj opstanak. DON ZANE: Doputeno sredstvo, dobro. Ah, kad se samo ne biste srdili! I vi, don Jere, vjerujete u to doputeno sredstvo? Vjerujete da e svijet iovjerovati u to sredstvo, da e prignuti glavu pred - udom? DON JERE (Odluno) Vjerujem. DON ZANE (Superiorno-ironino) Blago vama! DON ZANE (Zanesenjaki) I ja kaem: blago meni. Siromanom duhom, dodajete vi u sebi, znam. Ali to mi ne smeta. DON ZANE: Prevarili ste se, nisam to dodao; odve mi je banalno. Nego sam citirao svetoga Pavla: to je ludo pred svijetom, ono izabra Bog da posrami premudre. Ja sam mnogo skromniji nego to vi mislite. DON JERE: Ne vjerujem. DON ZANE: Zato mi ne biste vjerovali? Ja nisam meu izabranima. Zar to nije najskromnije mjesto u carstvu duha? Ako je netko tu siromaan, to sam svakako ja. DON JERE: Tatina vas je tamo odvela. Vi ste radije premudri, koga je Bog posramio nego luda, koju je Bog odabrao. DON ZANE: Pa, znate... obje su strane gotovo jednako primamljive. Kad bi to tu zavisilo od nae odluke, teko bi se bilo odluiti. Odabrani su kao najbolji aci u razredu, odlikai, koji neprestano diu ruku da bi se dodvorili. Oni su uvijek spremni na usluge, a bave se pomalo i... doaptavanjem. Posljednju rije izgovara apui s rukom ia ustima, Zatim, nakon kratke pauze: A moda ja volim biti i posramljen, da bi izbor boji pao na vas? Tko zna? Ne moete li barem rei da sam egoist. DON JERE (Razdraeno) Vi ste mnogo gore od toga! Vi ste cinik!

2

DON ZANE (Smije se) Eto ti na! I cinik! A znate li, don Jerko, da sam u vaim godinama bio isto takav kao vi? DON JERE (Arogantno) Molim vas, nemojte me zvati don Jerko. Ja sam Jere ili Jeronim. DON ZANE: Ah, jest, jest, i to zaboravljam, oh, boe moj! To sam htio rei, da sam bio kao i vi, don Jeronime, kad sam bio mlad. Nagao, estok, odluan, pun samopouzdanja i... naivan. Tko bi to rekao, zar ne? Boe moj, kako se ovjek izmijeni! (Sie s ljestava i doe naprijed u tajnikovu sobu, pa sjedne na praznu stolicu kod don Jerina stola.) Neto u vam povjeriti... I ja sam pravio udesa. DON JERE (Pogledavi ga s nepovjerenjem) Ma to?... DON ZANE: Jest, jest, udesa!... S ovim naim starim Tomom, crkvenjakom. DON JERE: I nikad mi o tome niste... DON ZANE: Od stida, don Jere, od stida. I danas me sram kad vidim Tomu. No, on, siromah, ima jo gorih uspomena: njega su izmlatili. DON JERE: Tko? DON ZANE: Vjernici. Kad su saznali da ne hoda nou po gradu Antihrist, nego Toma, umotan u plahtu i s tikvom plivaricom na glavi s bravljim rogovima, uhvatili su ga i premlatili. Odonda je i pognut ovako kako ga danas vidite. DON JERE: Boe moj, to ste to radili! DON ZANE: to sam radio? udesa sam radio, don Jeronime, udesa. A platio ih je jadan Toma. Uvijek to netko mora platiti. DON JERE (Uobraeno) Da, kad se radi tako... nevjeto i, gotovo bih rekao, bogohulno. Mora biti razlog i, tako da kaem, klima... DON ZANE: Bio je, bio, don Jere, i razlog i klima. To je bilo poslije onog rata. LJudi poslije rata nekako pobjesne, zanemare vjeru, odaju se uicima, koji su im u ratu bili uskraeni, oporavljaju se od straha i bijede, pa sve gutaju u velikim zalogajima i dave se od pohlepe. Zato se i javljaju ta uda poslije ratova. DON JERE: Recimo. DON ZANE: Pa sad, kako hoete. Ali poslije onog rata javila su se mnoga uda. I dominikanci su tada pravili uda u Dubrovniku... DON JERE: Sa ivim licem? DON ZANE: Ne. S kipom Blaene Gospe. Jedna je ena vidjela kako mie oima. I u Splitu se neki svetac poeo micati, u Omiu je progovorio neki gluhonijemi, a Gospa je Sinjska ak ispravila nekog grbavca. Mnogi su se znaci javili, pa sam pomislio: zato bi naa upa bila ba najgora? Zar ne stoji u Apokalipsi: I kad se svri hiljada godina, pustit e se sotona iz tamnice svoje. I izii e da vara narode po sva etiri kraja zemlje, Goga i Magoga... i tako dalje? Pa zato se Sotona-Antikrist ne bi mogao javiti ba u naoj upi? Otiao sam s tom milju don Floriju, koji je tada bio na upnik. Javili su se mnogi znaci, govorim mu ja, pa zato bi naa upa bila ba najgora? to to govori, don Zanni? Zvao me Zanni; znate da on voli iskrivljavati imena. Govorim, zar ne stoji u Apokalipsi?... i citiram Apokalipsu do Goga i Magoga. Ma koga Goga i Magoga? Hoe mi Babiloniju uiniti u upi? to si poludio? Nije me vie htio ni sluati. I barem da sam njega posluao! Nego mi se do danas ruga Goga i Magoga... DON JERE (Samouvjereno) Da, samo to nije isto. Ja u raditi sa ivim licem. DON ZANE: A zar ja nisam radio sa ivim licem? Toma je barem iv, malo prije ste ga vidjeli. DON JERE Nestrpljivo: Da, da, ali to je Toma. Ja raunam sa stvarnim stanjem vjere danas; ne mogu praviti makare s Tomom, niti izvoditi atrakcije s kipovima. To je u dananje vrijeme, u najmanju ruku, neozbiljno. Jer jedno je ono to se ovjeku ini da vidi, za to je potrebna velika prostodunost i jaka vjera...

3

DON ZANE: Hoete rei - praznovjerje. DON JERE: Ne, vjera! Oni koji su vidjeli, ti su i vjerovali. DON ZANE: to su vjerovali? Vjerovali su da vide, to jest, kako kip mie oima. Pa zar je to vjera? To je, gotovo bih rekao, bolest. DON JERE: Ako imate vjere koliko zrno goruino, rei ete gori ovoj: prijei odavde tamo, i prijei e, i nita vam nee biti nemogue. DON ZANE: Taj je citat, don Jere, ovdje sasvim neumjestan. U njemu vjera pomie gore, a ovdje je obrnuto: trai se neto to bi pomaknulo samu vjeru. Pa, eto, vi odbacujete Tomu, odbacujete mrtvi kip i uzimate mjesto kipa iva ovjeka, koji treba da miruje kao kip, ali kad se mie onda se stvarno mie, dakle ne ini se, nego jest. Pa kakva posla tu ima vjera? to ona pomie, kad se sve to udeava i mie, da bi se ona sama pomaknula? DON JERE: Nita se ne bi moglo pomaknuti bez vjere. Ali to nije dosta: mi hoemo vjeru ivu i djelotvornu. DON ZANE: To jest, vi hoete vjeru ratobornu. Za mene je vjera svretak bolesnih kriza i nemira, dakle zdravlje i mir. DON JERE Vatreno: Za mene je vjera ljubav. Samo u indiferentnosti moe biti toga to vi nazivate zdravljem i mirom. DON ZANE: LJubav? LJubav prema kome, prema emu? Uostalom, svejedno. LJubav je u svakom sluaju otrovana sumnjama. LJubav je muenje. U savrenoj, vrstoj vjeri jest sigurnost i mir. DON JERE: Da, i dosadna jednolinost, mlitavost, uvijek siremna da se pokori svakoj sili. Ali ja neu mir! Ja nisam doao da vam donesem mnr, ve ma i plamen, rekao je Isus Spasitelj. U vjeri treba izgarati! D

Search related