1483-1520

Tijekom više od dva desetljeća umjetničkog djelovanja Rafael se ubraja u visoko renesansne umjetnike.

Od njega se tražilo da ponajprije slika vjerske teme, likove iz Biblije i klasične mitologije, bogove i božice, svece, anđele i nositelje poruke kršćanskog spasa.

Oblikovao pokrete, izraze lica, poze, i kretnje koje će citirati sljedeći naraštaji umjetnika, dao oblik odnosima među ljudima, povijesnim situacijama kao i pojavi božanskog. Rafael je bio čudotvorac u korištenju oblika i boje, svjetla i sjene, u svim medijima i tehnikama.

Kao pravog čovjeka renesanse krasila ga je svestranost. Bavio se, što je manje poznato, i scenografijom, a bio je i glavni konzervator u Rimu.

U početku slika svoje prve Bogorodice, a dolaskom u Firencu na njega utječu toskanski, majstori, te počinje radi velike oltarne slike Bogorodice s djetetom, djelomice u pejzažnim ambijentima. U Rimu je boravio u službi pape i oslikao je tri odaje u Vatikanu freskama s povijesnim, mitološkim, alegorijskim i biblijskim temama. Kao graditelj je sljedbenik kasnog Bramanteova stila, a bio je upravitelj gradnje bazilike Sv. Petra.

Rafael u svom slikarskom djelu došao je do punog izražaja visoke renesanse sa svojim zanosom za klasičnu harmoniju i idealnu ljepotu. Kao objektivna vrijednost u slikarskoj umjetnosti ostaju čistoća njegovih crteža, jasnoća kompozicije, vedrina kolorita i neposredna ljudska realizacija portreta.

Rafaelov rad dijeli se u tri razdoblja: Urbinsko razdoblje Firentinsko razdoblje Rimsko razdoblje

Urbinsko: kada je učio u Peruginijevoj radionici.

Firentinsko: kada je upoznao toskansku umjetnost, naučio zakone jasne kompozicije i pojačao plastičnost prikaza.

Rimsko razdoblje: stvorio svoja najveća slikarska djela - freske u Vatikanu. Od freska se ističe Atenska škola.

Rafael je oslikao središnju prostoriju freskama u kojoj se nalazila papina knjižnica. Zidovi su bili oslikani likovima iz Biblije i mitologije te piscima i misliocima antike, srednjeg vijeka, ali i Kristom, Apolom, Platonom i Aristotelom kao protagonisitma. Na stropu četiri ženska lika koja sjede simboliziraju različite putove duhovnog prosvjetljenja- tehnologiju, poeziju, filozofiju i, kao četvrtu, pravdu kao temeljne principe upravljanja ljudskim ponašanjem na zemlji. Svakoj od tih personifikacija redom odgovaraju četiri zidne slike:

„Disputa“ „Parnas“ „Atenska Škola“ „Pravda“

Freske u Vatikanu

„Atenska škola“ 1510./1511. Freska, oko 10,55m široka Rim, PalazzoVaticano, Stanza della Segnatura

U sredini stoje glavne škole. Platon sa knjigom ispod ruke, pokazuje prstom u vis na carstvo ideja, dok Aristotel pokretom pokazuje zemaljsko područje. Na lijevoj strani, na istoj razini s Platonom, možemo prepoznati Sokrata, odebljala nosa, kako razgovara sa skupinom atenskih

  građana. U prvom planu slike možemo vidjeti Pitagoru kako piše, okružen skupinom umjetnika. Diogen izvaljen leži na stubama sa svojom zdjelicom pića. U desnom prvom planu ćelavi Bramante kao Euklid objašnjava zakone geometrije svojim mlađahnim učenicima. Te vidimo Rafaela dolje desno.

Samo nekoliko desetljeća nakon Rafaela činilo se nezamislivo da Papa dopusti ukrašavanje odaja poganskim filozofima, Platon i Aristotel stoga su tumačeni kao sveti Petar i sveti Pavao, pisci kao evanđelisti…

Rafael je bio najznamenitiji slikar madona. Više od 20 muzeja Starog i Novog svijeta mogu se pohvaliti Rafaelovim slikama Madone u svojim zibirkama. Madona je pratila Rafaela u svim fazama njegove kratke karijere. On se njome bavio u svakom slikarskom žanru i u svakoj mogućoj kombinaciji s drugim svetim osobama. Ni jedna od Madona nije slična drugoj.

Od madona se ističu: Madona s karanfilom Madona i dijete s malim svetim Ivanom Madona della Sedia

„Madona s karanfilom“ mlada majka u elegantnoj kućnoj haljini koja se igra sa svojim djetetom, s osmjehom na licu. Majka i Dijete u rukama drže karanfile. Botaničko ime ovog civijeta je Dianthus, naziv nastao od grč. riječi „dios“ –Bog i „anthos“-cvijet. Cvijet karanfila pojavio se dok je Marija plakala ispod raspela svoga sina. Nalaze se u polumračnom interijeru , a primjećuje se i priroda kroz prozor.

„Madona s karanfilom“ oko 1506. Ulje na platnu, 29x23cm London, The National Gallery

Madona i Dijete s malim svetim Ivanom.Djevica smještena usred idiličnog krajolika, gleda dvoje djece kako se igraju pokraj njezinih nogu. Dijete Ivan s svojim štapom kleči ispred Isusa koji se naginje tik uz koljeno svoje majke, koja za uzvrat odozgo gleda u njega. Pogledi koji se izmjenjuju prelaze s Ivana na Isusa i s Isusa na Mariju., praćeni pokretom, kao da Dijete želi objasniti situaciju majci.

Madona i Dijete s malim sv. Ivanom, 1507./1508. Ulje na platnu, 122x80cm Pariz, Musee du Louvre

Slika „Madonna della Sedia“ odvojena je od ostalih Rafaelovih Madona iz tri razloga: koncentracija sva tri lika u jednom krugu u ekstremnom groplanu; činjenica da majka i dijete oboje gledaju u promatrača; slikarska briljantnost kojom umjetnik prikazuje čak i sporedne pojedinosti , kao što je okrenuti uspravni dio stolca i tkanina protkana zlatom. Na slici je Djevica sinčića obuhvatila rukama, kao da se ne želi odvojiti od njega. Njegova mala ruka nestaje ispod njezina šala. Dijete Ivan ne sudjeluje u komunikaciji između majke i sina.

„Madonna della Sedia“ oko 1513./1514. Ulje na platnu, promjer: 71cm Firenca, Galleria Palatina.

S obzirom na Rafaelovu vjernost prirodi, ne iznenađuje nas što je bio osobito nadaren za portretiranje. Spojio je realizam 15.st s humanističkim idealom visoke renesanse. Nije laskao svojim modelima niti ih je prikazivao konvencionalnim.

Papa Lav X ne izgleda ovdje ljepšim nego što je bio u stvarnosti. Njegov lik teških obraza, razrađen vrlo detaljno, odaje zlovolju iako je papa bio poznati hedonist. Dva kardinala, iako prikazana istom preciznošću , nemaju njegovu uravnoteženu snagu, ali tim kontrastom pojačavaju suverenost glavnog lika. Čak i slikarska obrada odaje sličnu gradaciju: Lav X izdvojen je od svojih pratilaca, a njegova zbiljska prisutnost pojačana je intenzivnijim svjetlom, bojom i teksturom.

Papa Lav X, s Giuliom de`Medicijem i Luigijem de`Rosijem.1517./1518. Ulje na platnu, 154x119cm Firenca, Galleria deglu Uffizi

Na skici vidimo dvije skupine likova, međusobno isprepletene. Na lijevoj strani mrtvi Krist i dvojica nosača, zajedno s Ivanom, Nikodemom i Marijom Magdalenom; na desnoj strani je Djevica marija koja, oprostivši se posljednji put od sina, pada na zemlju u nesvijesti, a pridržavaju je njezine tri prijateljice. Na skici vlada takva gužva da je promatraču teško zaključiti kome pripada koja noga što se vidi u dnu prvog plana.

Studija za polaganje u grob(oltarska pala Baglioni), oko 1507.Pero i tinta na papiru, 23x31,9cmLondon, The British Museum

1483. Rafael rođen, sin Giovannija Santtinija i njegove supruge Magie Ciarla, 1491. Umire Rafaelova majka. 1494. Umire Rafaelov otac, a ujak Simone postaje mu skrbnik. Počinje naukovanje u radionici

Pietra Vanucca(Il Perugino) u Perugii. 1500.Rafael postaje majstor. Tijekom sljedećih nekoliko godina radit će prema narudžbama.

Slike( Oltarska pala Oddi, Procesijka zastava). Madone i portreti. 1502. Seli se u Firencu. 1505-1507. Narudžbe u Perugii. Slike (Ansidei Madonna, Oltarska pala Baglioni i freske u apsidi

crkve S.Severo u Firenic). 1508. Seli se u Rim u drugoj polovici godine. 1509. Dana 4. Listopada Rafael dobiva posao kao scriptor bervium, papinski pisar službenih

spisa. 1510. Prvi kontakt s Agostinom Chigijem (nacrt za dvije brončane posude). 1511. Rafael slika Trijumf Galateje u Chigijevoj vili. 1512./1513. Madona di Foligno, Sikstinska Madona, Prorok Izaij, Papa Julije II 1513. Julije II umire 1514. Rafael završava oslikavanje Stanza d´Eliodoro te slika Požar Boga, slika Svetu Ceciliju sa

svecima. 1514./1515. Portret Grofa Baldassarea Castiglionea, La Donna Velata 1515./1516. Crteži za seriju tapiserija za Sikstinsku kapelu. 1516./1517. Projektira Palazzo Pandolfini u Firenci 1517. Počinje ukrašavanje vatikanskih Loggia 1518. Planovi za Villu Madama i crkvu Svetog Petra, počinje raditi na slici Preobraženje Kristovo 1519. Portret umjetnika s prijateljem . 1520.Dovršava Preobraženje Kristovo. Te godine 6.travnja Rafael umire od groznice. Pokopan je

u Panteonu.

Literatura: Grandi Pittori: Raffallo H.W.Janson Anthony F. Janson- Povijest

umjetnosti Cristofor Thoenes- Rafael Enciklopedija