Rachel Gibson

Prava ljubav i ostale katastrofe

Prevela s engleskoga Lidija Milenkov-Ečimović

Naslov izvornika

Rachel Gibson

True Love and Other Disasters

Copyright © 2009 Rachel Gibson

Prvo poglavlje

Noć prije pokopa Virgila Duffyja oluja je prohujala Puget Soundom. Do sljedećeg su se jutra sivi oblaci ipak razišli, razotkrivši pogled na zaljev EIliott i spektakularnu panoramu središta Seattlea.

Sunce se razlilo po travnjaku njegova imanja u Bainbridgeu i prodiralo kroz visoke prozore. Medu gostima koji su mu došli odati počast bilo je i onih koji su se pitali je li već na nebu i kontrolira li zloglasno sivo travanjsko vrijeme. Pitali su se i je li bio u stanju kontrolirati svoju mladu suprugu, ali ponajviše su se pitali što će ona učiniti s gomilom novca i NHL-ovim

hokejskim klubom koji je upravo naslijedila.Tyson Savage i sam se to pitao. Glasovi koji su se

slijevali iz elegantne dnevne sobe prigušili su zvuk njegovih cipela marke Hugo Boss dok je prelazio po parketu predvorja. Imao je uistinu loš predosjećaj da će mu udovica Duffy zaribati šanse za osvajanje kupa. Taj

National Hockey League - profesionalna hokejaška liga u kojoj se natječu dvadeset tri kluba iz SAD-a i sedam klubova iz Kanade (nap. prev.).

loš predosjećaj pritiskao mu je potiljak i natjerao ga da popravi čvor na kravati.

Kroz dvokrilna vrata Ty je ušao u veliku sobu koja je mirisala po ulaštenom drvu i starom bogatstvu. Ugledao je nekoliko svojih suigrača, utegnutih u odijela i zalizane kose, a činilo se da se baš ne osjećaju ugodno okruženi društvenom kremom Seattlea. Branič Sam Leclaire razmetao se masnicom na oku koju je zaradio u prošlotjednoj utakmici protiv Avalanchea, nakon koje je uslijedilo petominutno isključenje iz igre. Nije baš da mu je to previše zamjerao. I njega je pratio glas da zna baciti rukavice, ali za razliku od Sama, nije bio usijane glave. S obzirom na to da su samo tri dana do početka doigravanja, modrica će sigurno biti još puno, puno više.

Ty je ostao stajati odmah pokraj vrata i pogledom je preletio po cijeloj prostoriji te se zaustavio na Virgilovoj udovici koja je stajala obasjana suncem koje se razlijevalo kroz prozore. Čak i da sunce nije osvjetljavalo njezinu dugu plavu kosu, gospoda Duffy i dalje bi se isticala među ožalošćenima koji su je okruživali. Na sebi je imala crnu haljinu rukava do ispod lakta, koja je sezala do malo iznad koljena. Bila je to jednostavna, obična haljina koja je na njezinu nevjerojatnom tijelu izgledala sve samo ne obično.

Ty nikada nije upoznao gospođu Duffy. Prije nekoliko sati, u crkvi St. James, prvi put ju je vidio uživo. No, čuo je za nju. Svi su čuli priču o milijarderu i Playboyevoj zečici. Čuo je i to da je nekoliko godina prije nego što je ulovila bogatoga starog muža udovica radila kao striptizeta u Las Vegasu. Ako je vjerovati tra-

čevima, jedne je noći, dok se ljuljala na svojim vrtoglavo visokim prozirnim štiklama, Hugh Hefner ušao u klub i zamijetio je na pozornici. Objavio je njezine slike u svojem časopisu, a dvanaest mjeseci poslije proglašena je zečicom godine. Ty nije čuo kako je upoznala Virgila, ali to i nije bilo važno. Stari je umro i svoj klub ostavio sponzoruši - to je važno. Do zla boga važno.

Po svlačionici u Key Areni pričalo se da je Virgil doživio težak srčani udar dok je svoju mladu ženu pokušavao zadovoljiti u krevetu. Pričalo se da je starome eksplodirao srčani ventil i da je umro cereći se od uha do uha. Mrtvozornik ga nije uspio ukloniti pa je stari jarac na kremiranje otišao s erekcijom i osmijehom.

Ty nije mario za glasine i nije ga bilo briga što ljudi rade, ni s kim to rade. Niti je li bilo dobro, loše ili negdje između. Sve do sada. Prije tri mjeseca potpisao je ugovor sa Seattle Chinooksima, djelomično zbog novca koji mu je stari ponudio, ali ponajviše zbog uloge kapetana momčadi i šanse za osvajanje Stanleyjeva kupa. I on i Virgil željeli su osvojiti taj kup, ali iz različitih razloga. Virgil je želio nešto dokazati svojim bogatim prijateljima. Ty je nešto želio dokazati cijelom svijetu: da je bolji od svojeg oca, velikog Pavela Savagea. Kup je jedino što im je obojici izmicalo, ali sada je još jedino Ty imao šanse osvojiti ga. Ili je barem imao šansu dok Duffy nije odapeo baš prije doigravanja i ostavio svoj klub visokoj, plavokosoj zečici. Odjednom su Tyeve

Chinook je topao i suh vjetar koji puše niz istočne padine Stjenjaka u Sjevernoj Americi (nap. prev.).

šanse za osvajanje najvećeg trofeja u NHL-u bile u rukama trofejne supruge.

»Hej, Sveče«, doviknuo mu je Daniel Holstrom dok je prilazio.

Ty je nadimak »Svetac« dobio još prve godine, dok je bio početnik, kada je provevši cijelu noć na nekom izrazito divljem tulumu sutradan loše igrao. Kad ga je trener izvukao iz igre i posjeo na klupu, Ty je tvrdio da ima gripu. »Isti si kao tvoj otac«, rekao je trener, s gnušanjem odmahujući glavom. »Vražji svetac.« Ty je otada, ne baš uvijek uspješno, nastojao prevladati takvu reputaciju.

Preko ramena svojeg tamnoplavog sakoa pogledao je svojeg suigrača u oči. »Kak' je?«

»Dobro. Jesi li već izrazio sućut gospodi Duffy?«»Nisam još.«»Misliš li da je Virgil stvarno umro trošeći ženu?

Koliko mu je bilo? Devedeset?«»Osamdeset jedna.«»Može li se osamdesetjednogodišnjaku još uvijek

dignuti?« Daniel je odmahnuo glavom. »Sam misli da je mačka toliko seksi da bi mogla dizati i mrtve, ali, iskreno rečeno, sumnjam da je čak i ona od stare opreme mogla raditi čuda.« Zastao je na trenutak i promatrao mladu udovicu kao da se ne može odlučiti. »Žena je super seksi.«

»Virgil si je vjerojatno malo pomagao tableticama, zar ne?« Tyev rođeni otac bližio se šezdesetoj i još se uvijek prašio kao tinejdžer, ili je barem tako govorio. Viagra je mnogim muškarcima vratila seksualni život.

»Istina. Nije li i Hefner prešao osamdesetu i još se uvijek seksa?«

Ili barem tako tvrdi. Ty je otkopčao sako. »Vidimo se«, rekao je i počeo se probijati kroz okupljenu svjetinu, u kojoj je bilo lica starijih i od Biblije i nekoliko tinejdžera koji su nešto šaptali u kutu.

Dok se izravno približavao »super seksi« gospođi Duffy, kimnuo je na pozdrav nekolicini dečkiju iz kluba, koji su onako ulickani i dotjerani u dizajnerskim odijelima izgledali poprilično neprirodno.

Stao je ispred nje i pružio joj ruku. »Primite moju iskrenu sućut.«

»Hvala.« Njezino se glatko čelo lagano namrštilo i pogledala ga je velikim zelenim očima. Izbliza je bila još ljepša i činila se puno mlađom. Položila je ruku u njegovu; koža joj je bila meka, a prsti pomalo hladni. »Vi ste kapetan Virgilova hokejskog tima. O vama je uvijek govorio samo najbolje.«

Sada je to bio njezin hokejski tim i dosta se spekuliralo o tome što će učiniti s njim. Čuo je da će ga prodati. Nadao se da je to istina i da će se brzo dogoditi.

Ty je ispustio njezinu ruku. »Virgil je bio divan čovjek.« Što je bila prilično nategnuta tvrdnja. Poput mnogih ekstremno bogatih ljudi koji su navikli da sve bude po njihovu, Virgil je znao biti pravi gad. No, Ty se sa starcem dobro slagao jer su obojica imali isti cilj. »Uživao sam u našim dugim razgovorima o hokeju.« Virgilu možda jest bila osamdeset jedna, ali um mu je još bio bistar i o hokeju je znao više nego mnogi igrači.

Njezine pune, zamamne usne izvile su se u smiješak. »Da. I on je to volio.«

Na licu je imala vrlo malo šminke, što ga je iznenadilo uzevši u obzir njezino nekadašnje zanimanje. Još nije upoznao PIayboyevu zečicu koja se nije voljela šminkati. »Ako vam dečki i ja ikako možemo pomoći, slobodno recite«, rekao je bez puno iskrenosti, ali s obzirom na to da je bio kapetan tima, smatrao je primjerenim barem ponuditi pomoć.

»Hvala vam.«Virgilov jedini potomak istupio je i udovici nešto

šapnuo u uho. Ty je Landona Duffyja nekoliko puta sreo i ne bi se baš moglo reći da mu je simpatičan. Bio je jednako nemilosrdan i zagrižen kao i Virgil, ali nije posjedovao onaj šarm koji je njegovu ocu priskrbio toliki uspjeh. Udovičin je smiješak nestao, a ramena se uspravila. U zelenim joj je očima bljesnula srdžba. »Hvala što ste došli, gospodine Savage.« Kao većina Amerikanaca, i ona je krivo izgovarala njegovo ime. Nije se izgovaralo se-vidž, kao divlja zvijer, nego sa-vaaž.

Ty je promatrao kako se okrenula i otišla. Pitao se što joj je Landon rekao. Očito joj se nije svidjelo. Pogled mu je skliznuo niz njezinu plavu kosu na lijepo zaokruženu stražnjicu u jednostavnoj crnoj haljini koja je na njoj izgledala više nego raskošno. Pitao se je li joj Virgilov sin iznio kakvu nemoralnu ponudu. No, to ionako nije bitno. Ty je imao važnijih briga. Naime, ovog četvrtka u Van- couveru igraju prvu utakmicu

Eng. savage, divlji, surov; divljak, barbarin (nap. prev.).

doigravanja i morat će se oduprijeti dvostrukoj opasnosti koju predstavljaju blizanci Sedin. Do prije tri mjeseca Ty je bio kapetan Canucksa i znao je bolje od ikoga da nikada ne smije podcijeniti dečke iz Švedske. Kad su napaljeni na igru, najgora su noćna mora svakog braniča.

»Jesi li vidio slike?«Ty odlijepi oči od udovičine sve udaljenije guze i

preko ramena pogleda svojeg suigrača, sveprisutnog seratora, Sama Leclairea. »Nisam.« Nije morao pitati koje slike. Znao je na koje misli, no nikada ga nisu dovoljno zanimale da ih ide potražiti.

»Dude su joj prave.« Nakrivivši kut usana, Sam je dodao: »Iako nisam gledao.« Pokušao je izgledati nedužno, ali šljiva na oku sve je pokvarila.

»Naravno da nisi.«»Misliš da bi nam mogla srediti pozivnice za

Hefnerovu vilu?«»Vidimo se sutra«, rekao je Ty kroza smijeh i

krenuo prema izlazu. Izašao je kroz golema dvokrilna vrata velikoga zidanog zdanja i hladni povjetarac okrznuo mu je lice. Zastao je zakopčati sako kad je na tom istom povjetarcu do njega dolebdio glas Duffyjeve udovice.

»Naravno da i ja tebe želim vidjeti«, rekla je. »Samo sada nije dobro vrijeme za to.«

Ty je bacio pogled prema njoj dok je stajala okrenuta leđima svega dva-tri metra dalje. »Znaš da te

Camick - žargonski naziv za stanovnika Kanade; Vancouver Canucks - stvarni hokejski klub iz Vancouvera, koji se NHL-u pridružio 1970. godine (nap. prev).

volim. Ne želim se svađati.« Odmahnula je glavom, a kosa joj je zaplesala po sredini leda.

»Sad je to apsolutno nemoguće, ali vidimo se uskoro.«

Krenula je prema bočnoj strani kuće, a Ty se nastavio spuštati stubama. Činilo se da je gospođa Duffy imala ljubavnika, no to ga i nije posebno zaprepastilo. Naravno da ga je imala. Bila je udata za starca. Starca koji joj je upravo darovao svoj hokejski klub.

Ty nije želio ni razmišljati o tome na koje bi mu sve načine to moglo zaribati šanse za osvajanje kupa, ali naravno da mu je to uvijek bilo prvo na pameti. Virgil nije mogao umrijeti u nezgodnije vrijeme.

Bilo kakav osjećaj nesigurnosti mogao bi, a vjerojatno i hoće, utjecati na igrače, a to što nisu imali nikakvu predodžbu o tome tko će kupiti klub niti kakve će promjene uvesti novi vlasnik, bila je nepoznanica koja im je poput mača visjela nad glavama. No, još gora od neizvjesnosti bila je pomisao da im je vlasnica bivša striptizeta koja je postala Playboyeva zečica, a zatim i supruga milijardera. Sasvim dovoljno da knedla u grlu još malo poraste.

Dok je išao prema svojem crnom BMW-u, Ty je iz glave izbacio sve osim svoje najnovije opsesije. Iz svojih je misli isključio Virgilovu udovicu, neminovnu prodaju kluba i nadolazeću utakmicu. Sljedećih nekoliko sati neće razmišljati niti o udovičinim planovima niti o utakmici protiv Canucksa.

Veći je dio svojeg života Ty pokušavao ublažiti te divlje porive Savageovih zbog kojih bi mogao upasti u

nevolje, no imao je jednu istinsku slabost kojoj se redovito prepuštao.

Ty je volio dobre aute.Uvukao se na meka kožnata sjedala M6-ice i

okrenuo ključ. Tiho, grleno brujanje 5-litarskog V-10 motora titralo mu je na koži dok je na hrbat nosa nataknuo avijatičarske sunčane naočale marke Ray-Ban. Zrcalna stakla zaklonila su mu oči od blještavog poslijepodnevnog sunca dok je napuštao ograđeno imanje i zaputio se prema Paulsbou. Oslobodio je petsto konja ispod haube BMW-a i dužim putem krenuo kući.

Faith Duffy zaklopila je mobitel i zagledala se u daljinu preko smaragdnog prostranstva travnjaka, pažljivo njegovanih gredica s cvijećem i raspršenih vodoskoka. Posljednje što joj je sada trebalo bio je posjet njezine majke. Vlastita joj je budućnost ionako bila dovoljno neizvjesna i zastrašujuća, a Valerie Augustine iscrpljivala ju je poput crne rupe.

Pogledom je preletjela zaljev Elliott prepun plovila te je, prekriživši ih na grudima, rukama obgrlila ramena štiteći ih od hladnog povjetarca koji joj je otpuhnuo kosu s lica.

Prošle je noći sanjala da opet radi u Aphroditei. Sanjala je da joj duga plava kosa vijori oko glave dok Modey Crue i »Slice of Your Pie« trešte iz zvučnika iznad glavne pozornice striptiz-kluba. U tom snu ružičasta laserska zraka šiba po njezinim dugim nogama i prozirnim platformama od petnaest centimetara dok rukama polako klizi po svojem zategnutom trbuhu. Dlanovi joj kliznu preko prepona prekrivenih

minijaturnom kockastom suknjicom, a prsti čvrsto stisnu naslon stolca između njezinih nagih bedara.

Faith je mrzila taj san. Mrzila je osjećaj panike i straha te grč koji bi nakon njega uvijek osjećala u želucu. Nije ga sanjala već godinama, ali uvijek je bio isti. Uvijek bi se okrenula postrance na stolcu, izvila leda unatrag i polako spuštala glavu prema pozornici dok bi prstima otkopčavala bijelu bluzu. Ružičasto svjetlo ošinulo bi je dok je hvatala ravnotežu na stolcu i podizala noge u zrak. Spustila bi se još malo niže dok su se njezine velike grudi oslobađale iz bluze i prijetile da će ispasti iz crvenoga grudnjaka posutog šljokicama. Kao i uvijek, muškarci bi se natisnuli uz rub pozornice i promatrali je s požudom u očima, otvorenih usta.

»Layla.« Pjevušili bi njezino umjetničko ime i stiskali novčanice u šakama.

U tom snu, izvijala bi usne u zavodljiv smiješak govoreći: »Znam da me želite«, dok bi Vince Neil i njegovi dečki pjevali o dražesnom osmijehu i čarima ženske intime. U unutrašnjosti muškog kluba, tri ulice dalje od najpoznatije avenije u Las Vegasu, Faith je položila dlanove na tlo pokraj glave i izvela savršen premet preko glave tako da je sada stajala nogu razmaknutih u širini ramena. Odbacila je košulju i zaljuljala bokovima te se u struku prelomila prema naprijed. Spustila je kockastu suknjicu niz bedra i iskoračila iz nje u crvenim tangama koje su bile u skladu s grudnjakom. Teški ritam basova i bubnjeva tresao je pozornicu i potplate njezinih vrtoglavo visokih prozirnih sandala u trenutku kada se pretvorila u predmet požudne

muške mašte i navodila muškarce da duboko posegnu u novčanike i predaju joj svoj novac.

San je uvijek jednako završavao. Gomila bi novca iščeznula poput opsjene, a ona bi se probudila hvatajući zrak. Tjeskoba bi joj pritisnula grudi i oduzimala dah. I, kao i uvijek, osjećala se poput bespomoćne djevojčice. Usamljena i prestravljena.

Žene koje tvrde da bi radije umrle od gladi nego se skidale na sceni vjerojatno nikada nisu bile suočene s takvim izborom. Vjerojatno nikada nisu morale pet dana zaredom jesti hrenovke u pecivu samo zato što su jeftine. Vjerojatno nikada nisu maštale o stolovima prekrivenim Big Macovima i pomfritom te nabujcima sa sirom i creme bruleeu.

Faith je okrenula lice prema povjetarcu i duboko udahnula. Morala bi se vratiti unutra. Bilo je nepristojno zanemariti Virgilove prijatelje na njegovim karminama, ali većina je ionako nikada nije simpatizirala.

A što se njegove obitelji tiče - pa, oni svi redom mogu ići k vragu. Sve i jedan. Čak ni danas nisu mogli, niti htjeli, svoju ogorčenost staviti u drugi plan.

Virgila više nema. Još uvijek nije mogla vjerovati. Još prije tjedan dana pričao joj je priče o nevjerojatnim stvarima koje je postigao u svojem dugom životu, a sada...

Sada ga više nema i ona se osjećala tako užasno sama. Pokopavši supruga i najboljeg prijatelja kojeg je u životu imala, osjećala se bolno i iznureno. Znala je da neki ljudi nisu voljeli Virgila. U nešto više od osamdeset godina života stekao je brojne neprijatelje. Ali prema

njoj je bio dobar, posebice onda kada sama prema sebi nije bila dobra. Čak i nakon svoje smrti, Virgil je i dalje bio dobar prema njoj. Njoj je u nasljedstvo ostavio razne humanitarne zaklade, a cjelokupno imanje vrijedno milijardu dolara ostavio je svojem jedinom potomku, sinu Landonu, te njegovoj troje djece i osmero unučadi. No, Faith je ostavio penthouse u Seattleu, pedeset milijuna dolara u banci i svoj hokejski klub. Smiješak joj je razgalio usne kada je pomislila na to koliko je time razbjesnio svoju obitelj. Bila je uvjerena u to da svi misle da se spletkama i podilaženjem domogla sveg tog novca. Da je nastrane seksualne usluge naplatila hokejskim klubom; no, istina je bila potpuno drugačija. Virgil je znao da je klub ni najmanje ne zanima. Sport je nije privlačio i bila je jednako zapanjena kao i svi ostali kada je Virgil baš njoj ostavio Chinookse. Pretpostavljala je da je Virgil to napravio upravo zato što Landon nikada nije tajio da očekuje da će on naslijediti klub. Kad bi postao vlasnik Chinooksa, Faith je znala da bi je protjerao iz VlP-lože na vrhu dvorane. Što joj, zapravo, i ne bi tako teško palo. Hokej je nije zanimao. Naravno, na nekoliko je utakmica otišla sa svojim suprugom, ali nije obraćala veliku pozornost na to što se dolje na ledu događa. Većinu je vremena provodila ignorirajući svadljive Duffyjeve i zabavljala se tako što je dalekozorom po tribinama tražila nakaradne odjevne kombinacije i pijane budale. Na dobru večer u Key Areni znalo se dogoditi da ugleda pijanu budalu odjevenu u nakaradnu kombinaciju.

Za razliku od Faith, Landona su utakmice više zanimale i odbrojavao je dane do trenutka kada će se domoći kluba. Vlasništvo nad profesionalnim sportskim klubom bilo je znak velikog bogatstva. Članstvo u ekskluzivnom društvu koje je Landon tako silno želio. Članstvo koje mu je otac sada uskratio.

Landon je, doduše, bio Virgilov jedini sin, ali njih dvojica međusobno su se prezirali. Landon nikada nije ni pokušao prikriti neodobravanje Virgilova stila života ili mržnju prema očevoj petoj ženi, Faith.

Hodala je niz dug hodnik na gornjem katu, prekriven tepisima, i ušla u spavaću sobu koju je dijelila s Virgilom. Nekoliko radnika iz službe za selidbe pakiralo je njezinu odjeću u kutije dok je jedan od Landonovih odvjetnika obigravao oko njih, pazeći da Faith ne uzme nešto što misle da joj ne pripada. Ignorirala je radnike i dlanom pogladila izlizani kožnati naslon Virgilova naslonjača. Sjedalo je imalo uleknuće od nebrojenih godina uporabe, a Virgilove naočale za čitanje ležale su na knjizi koju je čitao one noći kada je umro. Dickens, jer Virgil je imao afinitet prema Davidu Copperfieldu.

Te noći, prije pet dana, udobno se zavalila u naslonjač pokraj svojeg supruga i gledala reprizu Top Chefa. Dok je Padma na televiziji ocjenjivala najbolji amuse-bouche, Virgil je naglo i oštro udahnuo. Okrenula se prema njemu. »Jesi li dobro?« upitala je.

Fr. amuse-boucbe, »mali zalogaji«, poslužuju se uz aperitiv (nap. prev.).

»Nije mi dobro.« Odložio je naočale i knjigu na stranu i podignuo ruku prema grudnoj kosti.

»Idem u krevet.«Faith je odložila daljinski, ali prije nego što je

uspjela ustati i priteći mu u pomoć, prevrnuo se prema naprijed i izdahnuo, a ruka prekrivena staračkim pjegama pala mu je u krilo.

Ostatak noći prošao je kao u nekoj magli. Sjećala se da je dozivala njegovo ime i držala mu glavu u krilu dok je nazivala hitnu pomoć. Nije se mogla sjetiti kako se našao na podu, sjećala se samo toga da ga je gledala dok mu je duša napuštala tijelo. Sjećala se da je plakala i molila ga da ne umre. Preklinjala ga je da se drži, ali više nije mogao.

Sve se dogodilo tako brzo. Virgil je preminuo prije dolaska hitne pomoći. I umjesto da budu zahvalni na tome što nije umro sam, njegova obitelj još ju je više zamrzila jer se baš ona na kraju zatekla pokraj njega.

Faith je ušla u spavaću sobu i dohvatila putni kovčeg marke Louis Vuitton u koji je spakirala nešto odjeće i nakit koji joj je Virgil darovao tijekom pet godina braka.

»Morat ću to pregledati«, rekao je Landonov odvjetnik ulazeći u sobu.

Faith je i sama imala nekoliko odvjetnika. »Za to će vam trebati sudski nalog«, rekla je prolazeći pokraj njega, a on je nije pokušao zaustaviti. Faith je u životu upoznala previše uistinu opasnih ljudi da bi je jedna od Landonovih gorila mogla zastrašiti. Na izlasku iz dnevnog boravka dohvatila je svoj crni kaput Valentino.

Ubacila je Virgilova Davida Copperjielda u svoju torbicu marke Hermes i zaputila se prema prednjem dijelu kuće. Mogla je izaći na stražnji ulaz, stubištem za poslugu, i poštedjeti se susreta s Virgilovom obitelji, no nije to htjela učiniti. Nije se htjela iskrasti kao da je učinila nešto loše. Na vrhu stubišta ugurala je ruke u rukave kaputa i nasmiješila se sjetivši se neprekidne prepirke s Virgilom. Stalno ju je nagovarao na kaput od nerca ili srebrne lisice, ali ona se nikada nije ugodno osjećala u krznu. Čak ni nakon što ju je nazvao licemjernom jer je nosila kožu. A to je bila istina. Obožavala je kožu. No, ovih se dana oblačila s ukusom i umjereno. Njezina majka to još nije znala.

Dok se spuštala niz dugo, zavijeno stubište, na lice je namjestila smiješak. Pozdravila se s nekoliko Virgilovih prijatelja koji su bili ljubazni prema njoj, a zatim izašla kroz glavna vrata.

Budućnost joj je bila širom otvorena. Imala je trideset godina i mogla je raditi što god želi. Mogla bi se školovati ili provesti godinu dana izležavajući se negdje na nekoj toploj plaži. Osvrnula se i još jedanput pogledala trokatnu vilu u kojoj je s Virgilom živjela pet godina.

Život s njim bio je dobar. Brinuo se o njoj, po prvi put u životu nije se morala brinuti sama o sebi. Mogla se opustiti. Mogla je slobodno disati, zabaviti se i nije se morala brinuti o vlastitom opstanku.

»Zbogom«, šapnula je i prste u crvenim kožnatim salonkama usmjerila prema svojoj budućnosti. Visoke potpetice cipela tapkale su niza stube i dalje prema

garaži iza kuće do njezina Bentleyja. Virgil joj je poklonio Continental GT za trideseti rodendan prošlog rujna. Ubacila je kovčeg u prtljažnik, uskočila unutra i odvezla se s imanja. Ako požuri, mogla bi stići na trajekt za Seattle u pola sedam.

Dok je prolazila kroz kapiju, ponovno se zapitala što će učiniti sa svojim životom. Osim nekoliko humanitarnih zaklada koje je pomagala voditi, nitko je drugi više nije trebao. Iako je istina da se Virgil brinuo o njoj, i ona se brinula o njemu.

Izvadila je sunčane naočale iz torbice i nataknula ih na nos.

A što će, dovraga, napraviti s hokejskim klubom i svim tim grubim, brutalnim igračima? Neke od njih upoznala je na božičnom domjenku na koji je svake godine odlazila s Virgilom. Posebice se dobro sjećala krupnog Rusa, Vlada, mladog Šveđanina, Daniela, i tipa s licem trajno prekrivenim modricama, Sama, ali nije ih zapravo poznavala. Za nju su bili samo članovi neke ekipe od dvadeset i nešto ljudi koji se, koliko je mogla vidjeti, jako vole tući i pljuvati.

Najbolje bi bilo prodati klub. Uistinu najbolje. Znala je što misle o njoj. Nije bila glupa. Smatrali su je fuficom. Sponzorušom. Virgilovim ukrasom za ruku. Vjerojatno su međusobno razmjenjivali izdanje Playboya s njezinim slikama. Nije za to marila. Nije se sramila tih slika. Tada je imala dvadeset četiri godine i trebao joj je novac. Slikanje je bilo neusporedivo bolje od striptiza, upoznala je nove ljude i otvorila su joj se neka nova vrata. Jedna od tih vrata bio je Virgil.

Usporila je kraj znaka »stop«, pogledala na obje strane i zatim jurnula kroz raskrižje.

Faith se naviknula na to da muškarci zure u nju. Naviknula je da je prosuđuju po veličini njezinih grudi i pretpostavljaju da je glupa ili laka, ili oboje. Naviknula se na to da je osuđuju zbog njezina zanimanja ili zato što se udala za čovjeka pedeset jednu godinu starijeg od sebe. I stvarno je nije bilo briga što svijet misli o tome. Prestalo ju je biti briga još davno, kada je taj isti svijet prolazio pokraj nje dok je sjedila vani pred klubovima kao što su Lucky Lady ili Kit Kat Topless Lounge i čekala da mama završi s poslom.

Jedino što su joj priroda i sudbina podarile bilo je njezino lijepo lice i tijelo pa se njima i koristila. Da je marila za to što ljudi misle, time bi im samo dala moć da je povrijede. A Faith nikada nikomu nije dala takvu moć. Nikomu osim Virgilu. Uza sve svoje mane, nikada se prema njoj nije odnosio kao prema kakvoj fufici. Nikada se prema njoj nije ponašao kao da je nitko i ništa. Naravno, ona je bila trofej koji je s ponosom pokazivao. To ne može poreći. Njome je hranio svoj enormni ego. Poput Virgilova hokejskog kluba, i ona je bila nešto što je posjedovao, na čemu mu je cijeli svijet zavidio. Nije joj smetalo. Nimalo. Prema njoj se odnosio ljubazno i s poštovanjem i pružio joj je ono što je najviše željela. Sigurnost. Onakvu kakvu nikada prije nije poznavala i pet je godina živjela u lijepom, sigurnom balonu. A čak i sada, kada je taj balon puknuo, i činilo joj se da pada, Virgil se pobrinuo da se što mekanije prizemlji.

Pomislila je na Tya Savagea, na njegov dubok, osebujan glas i jedva zamjetan naglasak. »Uživao sam u našim dugim razgovorima o hokeju«, bio je rekao, misleći na Virgila.

Faith je u životu upoznala mnoge zgodne muškarce. S mnogo takvih je i izlazila. S muškarcima poput Tya čija ti ljepota može oduzeti dah, udariti te poput groma i potpuno ti zavrtjeti glavom. Njegove su tamnoplave oči u sredini bile svjetlije, poput sićušnih eksplozija boje. Uvijeni pramen tamne kose dodirivao mu je čelo, dok su mu nježne kovrče obavijale uši i potiljak. Bio je visok i kao odvaljen od stijene, ali Faith se činio malo previše nestalnim za njezin ukus. Možda je riječ o muževnim sokovima koji su nezaustavljivo jurili kroz njegovo tijelo i isijavali iz njega poput otrovnih plinova. Možda se zbog ožiljka na bradi činio pomalo opasnim. Jedva zamjetna tanka, srebrnasta crta, ožiljak koji je izgledao još strašnije od Samove modrice na oku.

Sjetila se svoje ruke u njegovu toplom, čvrstom dlanu kad joj je ponudio pomoć. Kao i mnogi drugi muškarci, Ty Savage izgovarao je sve prave riječi, ali nije ih mislio. Rijetko koji muškarac misli ono što govori. Virgil je bio jedini čovjek kojeg je poznavala koji je uvijek održao svoja obećanja. Nikada joj nije lagao, čak i kad bi mu tako bilo jednostavnije. Pokazao joj je kako da svoj život živi na drugačiji način, drugačiji od onog kakav je živjela. S Virgilom je bila sigurna i sretna. I zbog toga će joj zauvijek nedostajati.

Drugo poglavlje

Tisuće negodujućih navijača obilježile su Tyev povratak u arenu General Motors Place u Vancouveru. Deseci banera visjeli su s tribina, a poruke na njima varirale su od »Pali Svetac« i »Svetac je izdajica« do Tyu najdraže: »POPUŠI, SAVAGE.«

Sedam je godina nosio dres Canucksa. Posljednjih pet godina ispod lijevog ramena nosio je slovo C koje je označavalo da je on kapetan tima i prema njemu su se odnosili kao prema pobjedničkom junaku. Bio je poput rock-zvijezde. I ove je sezone nosio slovo C, samo što je orku na dresu zamijenio lososom koji repom udara pak. Igrači stalno mijenjaju klubove. Barem nije čekao do samog isteka roka prije nego što je prihvatio ponudu koja je za njega značila više novca i - nešto neusporedivo vrednije od zlata - bolju šansu za osvajanje kupa.

Znalo se više od jedne sezone da nije zadovoljan upravom vancouverskog tima, kao ni njihovim trenerima. Zatim je, ubrzo nakon Božića, Seattleov kapetan Mark Bressler, doživio tešku prometnu nesreću i tim je ostao bez vođe. Klub iz Seattlea iznio je Tyu

ponudu koju nije mogao odbiti i prešao je k njima. Mnogi novinari i cijela Kanada, uključujući i njegova oca, smatrali su da bi ga zbog toga trebala gristi savjest - kao izdajicu. Ali nije. Večeras navijači barem nisu na njega bacali razne stvari, što je bilo iznenađenje s obzirom na to koliko se osjećaju izdanim zbog njegova bijega dvjesto kilometara južnije.

Kut usta iskrivio mu se u lagani smiješak kada je stavljao kacigu na glavu i otklizao prema sredini leda kako bi izveo buli sa svojim bivšim suigračem Markusom Naslundom. Dva je puta proklizao pokraj kruga za izvođenje bulija, za sreću, i zatim se zaustavio na centru.

»Kak' si, Nazzy?« upitao ga je.»Popuši, Sveče«, nacerio se Markus.Ty se nasmijao. Nazzy mu je bio simpatičan.

Poštovao je njegovu vještinu na ledu, ali večeras ga je trebao natjerati na to da poželi da je ostao doma. Ty je protivnike poznavao bolje nego igrače u vlastitom timu, s njima je igrao puno duže, no Chinooksi imaju najbolju igru pet-na-pet od svih momčadi u ligi, dok u situaciji s igračem više postižu tek jednu četvrtinu zgoditaka. Kad su napaljeni na igru, Chinooksi dominiraju ledom svojom brzinom, brutalnom snagom i smislom za hokej.

Ali te večeri u Vancouveru, nešto je bilo čudno u zraku. Ty nije baš previše vjerovao u uroke. Doduše, uvijek bi dva puta proklizao pokraj kruga za buli prije nego što ude u njega, ali nije bio praznovjeran. Vjerovao je u vještinu daleko više nego u neku neopipljivu lošu

sreću. Bio je jedan od rijetkih igrača koji su se brijali za vrijeme doigravanja.

No, na toj se utakmici definitivno događalo nešto čudno. Od prvog podbacivanja paka, situacija se nije razvijala u korist Chinooksa. Obrana je pločicu teškom mukom prosljeđivala napadačima, a kao i ostatak tima, Ty nije uspio pronaći vezani ritam. Zabijao je pločicu u vanjsku stranu mreže, ali silno se mučio dovesti je u poziciju za postizanje pogotka.

Udarci su se odbijali od vratnica i igra se do sredine druge trećine spustila na razinu hokeja stare škole. Sam Leclaire i enforcer Andre Courture većinu su vremena proveli na klupi za prekršaje zbog »nedužnog« spoticanja i napadanja palicom, udaranja laktom, te grubih udaraca šakom.

U posljednjim sekundama utakmice, Ty se napokon našao u svojem elementu i pojurio preko leda s pakom u zakrivljenoj glavi palice. Znao je da Vancouverov vratar hvata lijevom rukom i prevario ga je udarivši u desnu stranu. Zvuk struganja njegove klizaljke po ledu prigušilo je bubnjanje u njegovoj glavi i urlanje svjetine. Povukao je palicu unatrag i opalio hitac između Luongovih nogu. Palica je udarila u led i razbila se. Ty je s nevjericom gledao kako pak kliže u stranu u trenutku kada je sirena oglasila kraj utakmice. Rezultat: Seattle - Vancouver jedan prema dva.

Enforcer, neformalni naziv za igraća čiji je zadatak odvratiti i agresivno reagirati na prljavu ili nasilnu igru protivnika, primjerice, nalet tijela na napadača. Posebno se oštra reakcija očekuje u slučaju nasilnog napada na ključne igrače ili vratare; snagator, »tjelohranitelj« (nap. prev.).

Pola sata poslije, Ty je sjedio u svlačionici za goste i zurio u tepih ispod bosih nogu. Jedan je ručnik omotao oko struka, a drugi oko vrata. Njegovi su suigrači stajali ispred svojih ormarića, brisali se ručnicima i spremali za povratak kući. Jedino pozitivno u cijeloj toj večeri bilo je to što je trener Nystrom novinarima zabranio pristup svlačionici.

»Ovu ćemo utakmicu ostaviti iza sebe«, rekao je trener Nystrom ušavši u prostoriju.

Ruke je zabio u džepove hlača. »S ostalim ću trenerima pregledati snimku utakmice i pokušati skužiti koji se vrag večeras dogodio. Kad se u subotu opet susretnemo s njima, bit ćemo bolje pripremljeni.«

»Tekma bil uklet«, izjavio je Vlad »Nabijač« Fetisov oblačeći hlače. Mladi se napadač, Logan Dumont, prekrižio. »I meni se tako čini.«

Ty je ustao i maknuo ručnik s vrata. Na samom početku doigravanja bilo je prerano da ih obuzme strah. »Jedna loša tekma ne znači odmah i lošu sezonu doigravanja, a ne znači ni da smo ukleti.«

Na treningu su funkcionirali kao dobro podmazan, nepobjediv stroj. Na utakmicama nisu djelovali toliko dobro povezani pa se Ty dosjetio jedinog načina da to promijeni. »Pokeraška večer«, rekao je. »Svima ću javiti mjesto i vrijeme. Donesite lovu i budite spremni izgubiti.« Chinooksi su voljeli igrati poker i ništa nije moglo bolje potaknuti malo muškog zbližavanja kao ta njihova ljubav prema pokeru. Kada je Ty bio početnik, dečki su ga odveli na inicijaciju u striptiz-klub. Kad je prešao u Vancouver, družili su se u Mugs i Jugsu. Ty

nikada nije posebno volio odlaziti u striptiz-barove. Iro-nično, ako se uzme u obzir tko je trenutačna vlasnica Chinooksa.

Ispustio je ručnik i prstima prošao kroz mokru kosu. Tog je jutra čuo da udovica namjerava prodati klub Virgilovu sinu Landonu. Na temelju ono malo informacija koje je imao o Virgilovu sinu, Ty je zaključio da je Landon teški seronja. No, zaključio je i to da je bolje da vlasnik kluba bude seronja nego sponzoruša koja nema pojma o hokeju.

»Tko će donijeti cigare?« upitao je branič AIexander Devereaux dok je zakopčavao košulju.

»Logan«, odgovorio je Ty i spustio ruke do ručnika zavezanog u čvor oko struka. »I neka budu kubanske, okej?« Debeli pamučni ručnik spuznuo je na pod, a Ty je, sjedeći na klupi, otvorio svoju sportsku torbu. U stranu je odgurnuo stari broj Playboya koji mu je dao Sam i dohvatio par čistih bokserica. Iako zapravo nije osjećao goruću potrebu vidjeti gospođu Duffy u Evinu kostimu, vjerojatno će slike pogledati kad dođe doma.

»Ja?« Logan je zatresao glavom. »Zašto ja?«»Očito zato što si najmlađi«, spremno je odgovorio

Sam.Ty je navukao crne pripijene bokserice i namjestio

si paket. Znao je da će ga vancouverski novinari čekati i nimalo se nije veselio hodanju od svlačionice do autobusa. Sportski su se novinari prilično brutalno ponijeli prema njemu nakon transfera. Nije očekivao da će večeras biti obazriviji.

Bio je u pravu. Prošao je tek tri stube na putu iz svlačionice kada je krenula paljba pitanja.

»Chinooksi su večeras imali samo šesnaest udaraca na gol. Što se dogodilo sa streljačkim vodom'?« upitao je novinar Vancouver Suna, misleći na napadačku liniju koju su činili Ty, Daniel Holstrom i Walker Brookes.

Ty je odmahnuo glavom i nastavio hodati. »Nije bila naša večer.«

»S obzirom na velika previranja u vašoj organizaciji i činjenicu da je klub na prodaju«, komentirao je drugi novinar, »to zasigurno utječe na vašu igru i šanse za osvajanje kupa.«

»Tek smo na početku doigravanja.« Jedan je kut usana izvio u smiješak i nije se dao zbuniti. »Nisam ni najmanje zabrinut«, lagao je.

»Savage! Izdajico. Kakav je osjećaj kad ti je vlasnik žena?«

Nastavio je hodati.»Čujem da će vam svlačionicu obojiti u ružičasto.«»Ne. U boju lososa«, dodao je drugi novinar. »A na

pimpača će ti nataknuti zečje uši.«»Nosi li repić kad ti potpisuje plaću?« Na to su se

svi nasmijali.Iako nisu bili ni najmanje duhoviti, Ty se smiješio i

nasmijao zajedno s novinarima.»Nije mi bitno što Miss siječnja ima na sebi kad mi

potpisuje plaću. Sve dok je potpisuje.«»Što je s najavom da je u pregovorima o prodaji

kluba?«

»Ne znam ništa o tome.« Osim što se nada da će se to brzo završiti. Predugački bi pregovori mogli utjecati na igrače. Podignuo je ruku i izašao kroz stražnja vrata dvorane. »Laku noć, gospodo.«

Miss srpnja. Bila je Miss srpnja.»Nije dovoljno to što si besramna sponzoruša. Klub

mojega oca izvrgnula si ruglu. Sve si nas osramotila.«Faith je podignula pogled sa sportskog odjeljka

novina na stolu ispred sebe. Ako joj se Ty Savage već namjeravao podrugivati, trebao je barem znati o kojem je mjesecu točno riječ. »Tvoj mi je otac dao klub«, naglasila je. »On me se nije sramio.«

Landon Duffy se mrštio s druge strane stola. Toliko je sličio svojemu ocu da je to djelovalo uznemirujuće, ali dok su Virgilove ledene plavo-sive oči znale biti pronicljive, Landonove su bile hladne. A danas su bile potpuno zaleđene, čime joj je davao do znanja koliko je ljutit što mora platiti sto sedamdeset milijuna dolara za klub koji je smatrao svojim. »On je bio senilni starac koji se dao lako manipulirati.«

»Ne tako lako, inače danas ne bismo bili ovdje. Ti bi posjedovao klub, a ne ja da je tako.« Landon je bio jedan od rijetkih ljudi kojih se bojala. I to jako, što nije značilo da mu to mora i pokazati. Pogledala je ulijevo prema svojemu odvjetniku. Ona danas uopće nije morala biti ovdje. Njezini su odvjetnici sve mogli riješiti sami, ali nije željela Landonu pokazati da ga se boji. »Završimo s tim.«

Njezin odvjetnik gurne pismo namjere preko stola Landonu i njegovu odvjetničkom timu. Dok su ga

proučavali, Faith je razmišljala o tome kako joj je njezin odvjetnik savjetovao da razmotri i druge ponude. Spominjao je nešto o dugoročnim poreznim olakšicama, sigurnosti troškova poslovanja, gornjoj granici plaća profesionalnih sportaša i cross merchandisingu što bi moglo privući druge potencijalne kupce i podignuti cijenu. Faith nije zanimao novac. Željela je samo što prije okončati sve buduće odnose s Duffyjevima.

Da je Landon bio drugačiji, ljubazniji čovjek, vjerojatno bi mu jednostavno prepustila klub. Pedeset milijuna koje joj je Virgil ostavio bilo je više nego dovoljno novca. No, razmišljala je dalje, da je Landon bio drugačiji, drag čovjek, otac bi njemu prvom ostavio Chinookse u nasljedstvo. I da je Virgil bio drugačiji čovjek, čovjek koji zna oprostiti, ne bi se pobrinuo za to da njegov sin mora skupo ispaštati zbog njihova lošeg odnosa.

Faith je ustala i poravnala nabore na suknji od devine dlake. »Gospodo, ostavljam vas da dogovorite detalje.« Dohvatila je svoj crveni vuneni kaput sa stolca pokraj sebe. Okrenula se svojem odvjetniku i rekla: »Idem u ured Chinooksa na sastanak s upravom kako bi ih obavijestila o svojoj odluci.« Nije poznavala ni trenere ni bilo koga iz uprave kluba, ali smatrala je da imaju pravo znati što se dogada. A smatrala je i da je bolje da im to ona sama priopći nego da to čuju od njezinih odvjetnika ili iz medija. Reći .. im koliko je klub značio Virgilu i uvjeriti ih u to da će klub s Landonom biti u dobrim rukama. Koliko je god mrzila Landona, to je bila istina. »Nazovite me kada završite.«

Landon je s ushićenjem potpisao pismo namjere i zatim podignuo pogled. »Pazi da slučajno ne uzmeš nešto iz te zgrade. Odande ti ništa ne pripada.«

Gospode, te njegove neprestane insinuacije da je kradljivica već su je počele zamarati, ali barem to neće još dugo morati trpjeti.

»Sve dok ne potpišemo konačan ugovor i tvoj ček sjedne na naplatu, sve što je ondje i dalje pripada meni.«

»Samo zapamti što sam rekao, Layla«, dodao je, koristeći se imenom pod kojim je nastupala kao striptizeta.

Zgrabila je torbicu za stola i čvrsto je stisnula primirivši u sebi buru od koje ju je hvatao grč u želucu. Veći dio svojeg života morala se nositi s muškarcima poput Landona. Zlobnim muškarcima koje vrijeđa već sama njezina prisutnost, a istodobno je razodijevaju svo-jim pohotnim očima. Nije bilo važno to što je nosila pulover koji ju je pokrivao od brade do zapešća, a suknja joj je sezala do ispod koljena, za njih će uvijek biti striptizeta koja se skida za novac. Nije bilo važno to što su bili na čelu humanitarnih organizacija koje su prikupljale sredstva za one koji su imali manje sreće. Zamjerali su joj to što se usuđuje udisati njihov ekskluzivni zrak.

Bilo joj je na vrhu jezika da Landonu kaže što može učiniti sam sa sobom. Osjetila je kako Layla izbija na površinu sa željom da ga rasturi kao beba zvečku. No, upravo je to ono što je Landon želio i gotovo da je mogla čuti kako joj Virgilov glas šapće u uho: Landon je obični papak. Ne daj mu da pobijedi. Ne daj mu da vidi da te njegove

riječi pogađaju. Faith je čvrsto stisnula zube, a usta su joj se izvila u sladak osmijeh, trik kojim se naučila služiti otkada je postala Virgilova supruga. Odmahnula je glavom kao da mu želi reći da ga uopće ne doživljava, a vrhovi kose svezane u konjski rep okrznuli su joj ramena. Nije željela Laylu pustiti van. Layla je značila nevolju, a Faith nije željela Landonu pružiti priliku da pobijedi. »Doviđenja, gospodo.«

Visoke potpetice njezinih salonki marke Christian Louboutin s leopard-uzorkom tapkale su po tvrdom drvenom podu odvjetničkog ureda. Zatvorila je vrata za sobom i udahnula čist zrak. Bilo je blizu. Laylu odavno nije pustila na slobodu. Još otkada se morala pretvarati da joj se sviđa kada muškarci zavlače novac u njezine tange. Layla je bila žilava i neuništiva, pravi borac, i ona bi Landonu sasvim sigurno rekla da je poljubi u dupe.

Odmaknuvši se od vrata, uvukla je ruke u rukave kaputa. Jedna od prednosti prodaje kluba bila je ta što će se riješiti Landona i njegove obitelji.

Više se neće morati probijati kroz njihovu svadljivu paučinu.

Vožnja do Key Arene trajala je dvadeset minuta, čime je Faith dobila još malo vremena kako bi samu sebe uvjerila u to da postupa ispravno. Virgil je Chinookse ostavio njoj, a ne Landonu, ali vjerojatno s namjerom da tim proda svojem posinku. Zar ne? Ili bi ga njezina odluka razljutila? Jednostavno nije znala i voljela bi da je Virgil o tome razgovarao s njom prije nego što je umro.

Vjetrobran njezina Bentleyja bio je mokar od hladne sipke kišice dok se spuštala u podzemnu garažu i uvlačila na rezervirano mjesto za parkiranje. Uredi kluba nalazili su se na drugom katu i svi su već sjedili na svojim mjestima kada je ušla u salu za sastanke. Većinu ljudi za dugačkim stolom prepoznala je s Virgilova pogreba. »Dobar dan«, rekla je dok je prilazila praznom stolcu na sredini. »Nadam se da me niste dugo čekali«, dodala je, iako je znala da je stigla na vrijeme.

»Ni najmanje.« Generalni direktor kluba, Darby Hogue, ustao je i pružio joj ruku preko stola. Njegove smeđe oči bile su tople kao i njegov dlan. »Kako ste?«

»Bolje.« Što i nije bezuvjetno bila istina. Virgil joj je nedostajao svakodnevno, a u srcu joj je zjapila golema praznina. »Hvala na pitanju.«

Darby joj je ponovno predstavio sve prisutne, počevši od izvršnog menadžmenta, nastavivši sa stručnim hokejskim osobljem i završivši s velikim kapetanom Chinooksa koji je sjedio na udaljenom kraju stola. Osam sirovih muškaraca i ona. Neki su bili siroviji od drugih. Ili bolje rečeno, jedan je bio siroviji od ostalih.

Kad je posljednji put vidjela Tya Savagea, činio joj se uljudnijim, onako odjeven u dizajnersko odijelo. Danas su je njegove živahne plave oči gledale ispod crnih obrva i nije joj se ni najmanje činio uljudnim. Ruke je prekrižio preko mišićavih grudi u jednostavnoj bijeloj majici. Natpis »Klub hokeja na ledu Chinooks« bio je otisnut duž jednog od dugih rukava. Tek je prošlo podne, a na licu mu se već zamjećivala nova brada nakon

jutarnjeg brijanja. »Dobar dan, gospodine Savage.« Nije imala pojma zašto je kapetan tima na sastanku. No, pretpostavila je da to nije ni važno.

Izvio je kut usana, kao da ga njezina pojava zabavlja. »Gospodo Duffy.«

Odložila je torbicu na stol i skinula kaput. Jedan od trenera dignuo se i pomogao joj. »Hvala vam«, rekla je dok je on vješao kaput na naslon njezina stolca. Spustila je duge rukave bež pulovera od angore i pokrila zapešća te svoju pozornost usmjerila na lica oko sebe. »Moj pokojni suprug volio je ovaj klub. Volio je hokej i znao je govoriti o transferima, o statistikama igrača i prosjeku bodova. Slušala bih ga satima, ali nikada nisam imala pojma o čemu govori.«

Poravnala je zadnji dio suknje i sjela. »Zato sam odlučila prodati klub nekome tko posjeduje istu strast prema hokeju kao Virgil.« Osjetila je knedlu u grlu i ponovno se zapitala postupa li ispravno. Voljela bi biti sigurna.

»Prije pola sata, Landon Duffy potpisao je pismo namjere za otkup franšize.« Očekivala je pljesak. Bilo što. Pogledala je preko stola tražeći neki znak olakšanja, ali začudo, nije ga vidjela ni kod koga. »Kad prodaja bude okončana, održat ćemo konferenciju za tisak.«

»Kada će to biti?« upitao je trener Nystrom.»Za nekoliko tjedana.« Sklopila je ruke na stolu

ispred sebe. »Landon nam jamči da se ništa neće promijeniti.«

Netko je malo dalje za stolom rekao: »Čuli smo da razmišlja o preseljenju kluba.«

Faith to nije čula. Kad bi se to dogodilo, Virgil bi se okrenuo u grobu. »Kada ste to čuli?«

»Jutros su me zvali iz Sports Centera i tražili da im to potvrdim.«

»Nije to spominjao pa sam pretpostavila da klub namjerava ostaviti ovdje u Seattleu.« Zatresla je glavom. »Zašto bi selio klub?«

»Zbog novca«, objasnio je Darby. »Još se uvijek oporavljamo od lockouta, a neki drugi grad mogao bi mu ponuditi novu dvoranu s boljim uvjetima za koncesiju i nižim troškovima rada. Novi grad mogao bi mu dati unosne televizijske ugovore i bolje porezne olakšice.«

Faith se namrštila i naslonila se na stolac. Čula je za lockout koji se u NHL-u dogodio 2004. - 2005. Ona i Virgil vjenčali su se nedugo prije toga i sjećala se kako je zrakoplovom odjurio na sastanak sa sindikatom igrača, a budući da su pregovori završili u slijepoj ulici, otkazana je cijela sezona hokejskih natjecanja. Sjećala se i strašnog psovanja. Puno goreg od onog koje je ikada čula u bilo kojem striptiz-klubu.

Vrata sale za sastanke su se otvorila i ušao je Landon sa svoja dva odvjetnika. Nije bila ni najmanje iznenađena što ga vidi. »Jesi li im već priopćila dobru vijest?« upitao je, sav nasmiješen, kao da je on anđeo osvetnik poslan da spasi Chinookse iz njezinih ralja.

Ustala je. »Još uvijek razgovaramo o pojedinostima.«

»Dalje ću ja preuzeti«, rekao je, zazvučavši kao predsjednik uprave kakvim se želio predstaviti, u odijelu od četiri tisuće dolara.

»Još nisi vlasnik kluba, Landone. Mislim da nemaš zakonsko pravo raspravljati o bilo čemu.«

Odmahnuo je rukom, otpravljajući je. »Možeš ići.«Osjetila je kako su joj se obrazi zacrvenjeli. Od

srdžbe ili srama, nije znala. Možda oboje.Još se više uspravila i zategnula ramena. »Želiš li

razgovarati s trenerima i osobljem, morat ćeš pričekati vani dok ne završimo.«

Osmijeh mu je splasnuo. »Malo sutra, Layla.«Više nije bilo dvojbe. Bila je i bijesna i posramljena.

To što ju je nazvao Layla u odvjetničkom uredu bilo je već dovoljno ružno, ali ovdje u prostoriji ispunjenoj svim tim muškarcima bilo je mnogo gore. Namjerno ju je htio poniziti. Podsjetiti sve muškarce u sali na njezinu bivšu profesiju. Da je Virgil živ, Landon ne bi bio tako otvoreno neuljudan i drzak. U svakom slučaju, ne u javnosti. Sada si je uzeo slobodu javno je vrijeđati. »Rekla sam da pričekaš vani.« Zatim se nasmiješila i nazvala ga nadimkom koji je mrzio: »Klićo.« Nije joj bilo jasno zašto je toliko mrzio taj nadimak. »Klićo« je zapravo zvučalo nekako slatko, a mnoga su djeca pu-bertet proživjela s dalekom gorim nadimcima.

Landon očito nije dijelio njezino mišljenje i njegov se hladni pogled ponovno zaledio dok joj je prilazio korak bliže. »Pet sam te godina morao podnositi«, rekao je, a na čelu mu je iskočila žila. »Više ne moram. Ako ne odeš, pozvat ću osiguranje da te izbaci zajedno s ostatkom tvojeg smeća.«

Gnjev joj je stegnuo utrobu i zapalio obraze i prije nego što je stigla razmisliti, otvorila je usta i rekla: »Predomislila sam se. Ne prodajem klub. Zadržat ću ga.«

Landon je ostao na mjestu ukopan. »Ne možeš to učiniti.«

Osjetila je trenutačno zadovoljstvo zbog svoje moći da ga spusti na zemlju. »Mogu učiniti što god poželim. A želim zadržati klub koji sam dobila od tvojeg oca.« Bože, tako ga je silno željela povrijediti. Nazivati ga pogrdnim imenima i pljunuti mu u lice. Pošteno ga opaliti koljenom između nogu. U nekom drugom životu ne bi ni trenutka oklijevala, ali gospođa Duffy ne udara muškarce koljenom u jaja. Virgil ju je to naučio. »Drži se podalje od mojeg hokejskog kluba.«

Napravio je još nekoliko koraka i posegnuo prema njoj. Prije nego što je uspjela reagirati, krupno je tijelo zakoračilo ispred nje i odjednom je zurila u široka leđa i bijelu pamučnu majicu.

»Bilo bi najbolje da sada odete, gospodine Duffy«, rekao je Ty Savage. »Ne bih volio da itko strada.« Faith nije bila sigurna misli li na nju ili na Landona. »A sasvim sigurno ne bih volio čitati u novinama da je gospoda Duffy morala zvati osiguranje da vas izbaci van.«

Stojeći iza Tyevih leda, čula je kako Landonovi odvjetnici nešto govore, a zatim se oglasio Landon: »Nismo još završili, Layla.« Nakon nekoliko napetih sekunda, vrata su se zalupila za njim i Faith je suzdržano izdahnula. Obrazi su joj gorjeli. U životu je pretrpjela razna poniženja. Istina, neka od njih sama si je nanijela,

ali ovo ju je podsjetilo na osnovnu školu kada joj je Eddie Peterson podignuo suknju dok je pila vodu na fontani tako da je cijeli prvi razred mogao vidjeti njezine podrapane ružičaste gaćice.

Ty se okrenuo i obratio joj se. »Što ste tom čovjeku učinili da vas toliko mrzi?«

Podizala je pogled s bijelog ožiljka na njegovoj bradi, okruženog poludnevnom bradom, preko usta, do nebesko plavih očiju. »Udala sam se za njegova oca.« Koljena su joj popustila i sjela je. »Hvala vam što ste uskočili.«

»Nema na čemu.«Ruke su joj drhtale i povukla ih je na krilo. »Čini se

da ipak ne prodajem klub«, rekla je, još pomalo omamljena, ne obraćajući se nikomu posebno. Okrenula je glavu i pogledala sva ta zapanjena lica oko sebe. Znala je kako se osjećaju. I nju je vlastita izjava jednako zapanjila.

»Još nikada nisam vidio da se muškarac tako odnosi prema dami«, rekao je Darby odmahujući glavom.

Landon je nije smatrao damom i posljednje o čemu bi htjela razgovarati bio je Landon i ono što on misli o njoj. »Pretpostavljam da će mi trebati ubrzani tečaj hokeja.« Lice kao da joj je još uvijek bilo malo utrnulo od šoka.

»Možete zaposliti pomoćnika«, predložio je jedan od trenera. »Virgil je imao jednog sve do lockouta. Ne znam što se nakon toga dogodilo s Julesom.«

Nikada nije čula za Julesa. »Jules?« Glas joj je zvučao čudno i morala je potisnuti potrebu da nasloni čelo na stol i zastenje. Što je to upravo učinila?

»Julian Garda«, odgovorio je Darcy. »Pokušat ću vam negdje iskopati njegov broj.«

»Hvala vam.« Dakle, zadržat će Virgilov klub. Barem za sada. Nije znala što bi im drugo rekla do: »Učinit ću sve što mogu kako biste osvojili Stanleyjev kup. To je bio Virgilov san i znam da je razmišljao o tome da dovede igrače koji bi još više ojačali tim.« Ili je barem mislila da ga je čula kako to spominje.

»Prijelazni je rok završio. Raspored igrača već nam je određen, ali sljedeće sezone dobro bi nam došao netko u obrambenoj zoni, netko s opakim desnim udarcem«, rekao je netko s kraja stola.

Faith nije bila sigurna što to znači, ali činilo se da to nitko ne primjećuje jer je rasprava tekla dalje preko i oko nje poput rafalne paljbe, kao da ona uopće nije ondje.

»Netko tko zna braniti jednako dobro kao i tući se.«»Imamo Sama.«»Voljeti se tući i utjerivati protivnicima strah u kosti

dvije su potpuno različite stvari«, Ty se uključio u raspravu vrativši se na svoje mjesto na kraju stola. »Sam puno bolje dodaje pak po ledu nego što se tuče. Nitko ga se ne boji.«

»To je istina.«»Andre i Frankie sve su bolji.«»Nisu dovoljno brzi. Trebamo nekog kao što je

George Parros, ali da može ispucati pak kao Patrick Sharp.«

»Netko kao Ted Lindsay.«Trener Nystrom je rekao: »Da, kao >Strašni Ted<.«Svi su kimali glavom kao da je >Strašni Ted< pravi

čovjek za njih. Faith se zavrtjelo u glavi i činilo joj se da će zbog rasprave koja se uskovitlala oko nje početi hiperventilirati. Imala je potpuno pravo na to; život joj je izmicao kontroli, ali smatrala je da ne bi bilo dobro da se onesvijesti već prvi dan kao vlasnica kluba. To ne bi dobro izgledalo.

»Koliko bi koštalo da dovedemo tog tipa? Tog Strašnog Teda?« pokušala se uključiti u razgovor i pritom ne ispasti totalna neznalica.

Razgovor se naglo prekinuo i svi su istegnuli glave te se zabuljili u nju. Nekako ih je sve uspjela ostaviti bez teksta. Sve osim Tya Savagea. Zaškiljio je kao da ga nešto boli.

»Mi smo u kurcu.«»Sveče, pazi kako se izražavaš pred damom«,

opomenuo ga je čovjek s kapom Chinooksa na glavi.»Ispričavam se.« Ty je zatim nagnuo glavu unatrag i

rekao: »Nadrapali smo ko žuti, zar ne?«Pogledala je preko stola prema Darbyju. »U čemu je

problem?«»Ted se povukao u mirovinu 1965.« Pokušao ju je

utješiti smiješkom, ali izraz njegova lica činio se jednako bolan kao Tyev škiljavi pogled. »Prije vašeg rođenja.«

»O.« Zaključila je da to znači da Strašni Ted nije na raspolaganju. Toliko o nastojanju da ne ispadne totalna neznalica.

Treće poglavlje

Onda nas je pogledala onim velikim zelenim očima i upitala nas koliko bi koštalo da dovedemo Strašnog Teda da igra za Chinookse?«

Pavel Savage se zagrcnuo pivom koje je prinio usnama i spustio kriglu na stol. »U totalnoj ste banani.« Nadlanicom je obrisao usta.

Ty je kimnuo i otpio dug gutljaj piva. Otac mu se neočekivano pojavio na vratima kuće prije sat vremena. Kao uvijek. »O, da. To sam i ja rekao.« Spustio je bocu i podignuo palicu za golf.

Od očeva dolaska njih su dvojica razgovarali o sinoćnjoj utakmici protiv Vancouvera i novom susretu sutra navečer. Razgovarali su o Virgilovoj smrti i kako ona može utjecati na Tyeve šanse za osvajanje kupa. »Generalni je predložio da potraže starog Virgilova pomoćnika.« Stajao je stopala razmaknutih u širini ra-mena i položio palicu iza loptice za golf. »Boli me briga koliko će pomoćnika zaposliti da joj objasne razliku

između cross checka i slashinga, nikada neće biti prava osoba za to.« Podignuo je palicu iza ramena i zamahnuo. Loptica je poletjela preko sobe i zabila se posred velike mreže na drugom kraju. Kada je prije mjesec dana kupio kuću na otoku Mercer, kupio ju je zbog goleme kino-dvo- rane u kojoj je mogao vježbati duge udarce. Jedan od zidova bio je sav u prozorima kroz koje se pružao pogled na jezero i Seattle iza njega. Noćna je panorama bila veličanstvena. »Stari jarac nije mogao umrijeti u gore vrijeme, ali barem je uspio skupiti čvrstu liniju napada prije nego što je odapeo.«

»I to je neka utjeha. Pokoj mu duši«, promrmljao je Pavel gledajući dolje u mali radar koji je pratio Tyevu brzinu i tempo. Očitana brzina iznosila je 162,5 i Pavelove su se tamne obrve spustile. »Je li lijepa kao na slikama?«

»Nisam vidio njezine slike.« Ty je palicom zakvačio još jednu lopticu i postavio je na podlogu pokraj radara. Nije morao pitati na koga je njegov otac mislio. »Njezine me slike ni najmanje ne zanimaju.« Nakon što je nešto ranije tog poslijepodneva objavila da ne prodaje klub, Chinooksov Odjel za odnose s javnošću izdao je priopćenje medijima zbog kojeg se Faith Duffy našla na vijestima svih lokalnih televizijskih postaja. Iskopali su neku staru snimku na kojoj zajedno s Virgilom dolazi na neku svečanost, a na to su zalijepili njezinu sliku u kratkoj haljinici, iz vremena dok je bila Playboyeva zečica, na kojoj se smiješi s Hughom Hefnerom. Eng. cross-check - nalet palicom; slashing - zamah palicom (nap. prev.).

Tyev telefon neprekidno je zvonio, novinari su željeli znati što misli o novoj vlasnici, no umjesto odgovora isključio je telefon. Nakon onakvog Landonova istupa, Ty je bio uvjeren u to da Virgilov sin ne bi bio bolji izbor. Čovjeku je sustav prosuđivanja očito bio ozbiljno poremećen, pod utjecajem emocija i osobnih motiva, što za vlasnika kluba nikako nije dobro. Sada je odjednom Playboyeva zečica bila bolje rješenje. Kako se to dogodilo? »Ti si ih vidio, pretpostavljam.«

»Ne. Nisam.« Naborani kutovi Pavelovih očiju stisnuli su se dok je promatrao Tya kako zamahuje. Loptica je poletjela preko sobe i pogodila crveno središte mreže.

»To me iznenađuje.« Ty je bacio pogled na radar, a zatim na svojeg oca: 181,8. Prepoznao je taj zrikavi odsjaj u oku. Pavel je imao šezdeset pet godina, ali i dalje se volio natjecati.

»Ne vidim zašto.« Slegnuo je ramenima i pokretom ruke zatražio Tya palicu.

»Nisi mogao pronaći stari broj Playboya.«»Ne.« Pavel je postavio lopticu pokraj radara.Ty nije ocu rekao da u svojoj sportskoj torbi na

drugom kraju sobe ima baš taj broj časopisa. Jednostavno mu se nije činilo u redu starome pokazivati slike, posebice zato što ih ni on sam još nije vidio.

»No, nisam se baš ni trudio. Na svijetu ima puno lijepih žena, zašto nepotrebno trošiti vrijeme i energiju na jednu?« To je ukratko opisivalo i Pavelov odnos prema ženama. Čak i prema onima s kojima je bio u braku. Zamahnuo je i loptica je poletjela preko sobe u

mrežu. Na radaru je bljesnulo 133,5. Nije loše za čovjeka Pavelovih godina, no, naravno, ne i dovoljno dobro da pobijedi svojeg sina.

»Nešto nije u redu s drškom na toj palici«, rekao je pružajući je Tyu. »Umoran sam. Idem u krevet.«

S drškom je sve bilo u redu i Ty je opalio još nekoliko loptica u mrežu tek toliko da to dokaže.

Malo poslije deset sati uključio je televizor s velikim zaslonom i smjestio se na mekani kauč boje mahovine kako bi pogledao vijesti. Razmišljao je o sutrašnjoj utakmici i blizancima Sedin.

Razmišljao je i o Faith Duffy i silno se nadao da svojom objavom o odustajanju od prodaje kluba nije Chinookse izbacila iz igre. Znati tko će na kraju biti vlasnik Chinooksa ipak je bolje nego ne znati, ali ne puno bolje.

Razmišljao je o tome kako je izgledala tog poslijepodneva. Isprva pribrana i smirena, zatim očito potresena. Landon ju je nazvao »Layla« i Ty je zaključio da je vjerojatno riječ o njezinu nadimku iz vremena dok je bila striptizeta. Virgilov je sin seronja. Nema sumnje u to. Namjerno poniziti bilo koju ženu u javnosti izuzetno je ružno, ali učiniti to svojoj bivšoj maćehi pred punom sobom ljudi ukazivalo je na iznimnu opakost i aroganciju, pa je u usporedbi s njim gospođa Duffy djelovala daleko otmjenije. Stajala je ondje, oči u oči s njim, uzdignute glave i uspravnih leđa pa joj je Ty morao odati priznanje jer nije niti briznula u plač niti psovala poput pobjesnjele striptizete kakva je nekada bila.

Prinio je pivo usnama i otpio dug gutljaj. Nije se oblačila kao striptizeta. Čak ni kao malo pripitomljenija zečica. Nije nosila žarke boje ni pripijene majice izrezane na strateškim mjestima. Ni tijesne traperice ili kratke suknje s visokim čizmama. Toga je poslijepodneva bila pokrivena od brade do koljena poput uštogljene pripadnice društvene elite. Naravno, taj je pulover jednostavno privlačio pozornost na njezine velike grudi pa se sve i jedan muškarac u prostoriji pitao kako izgleda gola.

Ty je spustio bocu i bacio pogled na svoju sportsku torbu. Pretpostavljao je da neki dečki već znaju. Odložio je pivo na stolić i otišao na drugi kraj sobe. U normalnim okolnostima ne bi se posebno trudio potražiti njezine slike samo kako bi ih pogledao, ali jednostavno su mu bile tu pod nosom, a on je ipak bio muškarac. Posegnuo je u torbu i izvukao pet godina star časopis na čijoj je naslovnici bila neka žena koju nije prepoznao, tijela oslikanog kao Uncle Sam.

Dok se vraćao prema kauču, brzo je listao do središnjeg dijela sa slikama. Noge su mu stale same od sebe kad se zagledao u Faith Duffy kako stoji usred livade s divljim cvijećem, odjevena u prozirnu žutu haljinu. Svjetlo joj je dolazilo iza leđa, a ispod te tanušne tkanine nije nosila ništa.

Na sljedećoj se slici leđima okrenula kameri. Njezine su ga zelene oči gledale preko jednog ramena, a haljina je bila zadignuta iznad dugih nogu i glatke stražnjice.

Ty je okrenuo stranicu i ovaj put klečala je na dekici rasprostrtoj na zelenom travnjaku. Nosila je ružičaste štikle, bijele samostojeće čarape i majušne bijele gaćice vezane na bokovima. Leđa su joj bila izvijena, a grudi su hrlile prema naprijed u tankom bijelom grudnjaku. Velike. Okrugle. Savršene. Zasigurno je taj dan bilo hladno. Bradavice su joj se propinjale kroz tanku čipku. Bujna kosa ovijala joj se oko ramena, a blagi smiješak lagano zakrivio ružičaste usne. Sljedeća ju je slika prikazivala na koljenima pokraj košare za piknik, na dekici, zataknula je palac za rub gaćica i svlačila ih niz bedro. Nagnuo je glavu u stranu i podignuo obrvu. Bila je glatko izbrijana kao breskvica.

Okrenuo je novu sliku. »Sveca mu«, šapnuo je ugledavši duplericu. Faith je ležala na prostirci, potpuno naga osim onih čarapa i dugačke biserne ogrlice omotane oko lijeve dojke. Jedno joj je koljeno bilo lagano savijeno, leda izvijena i odignuta od tla, ,i koža joj je blistala. Oči su joj gledale izravno u kameru ispod teških kapaka, a usne su bile razdvojene, kao da želi voditi ljubav.

Kakva šteta, pomislio je promatrajući glatke, okrugle dojke. Kakva šteta što je takvo tijelo protratila na starca. Jer, što god tko rekao, Viagra nije mogla vratiti vrijeme pedeset godina unatrag i osamdesetjednogodišnjaku podariti ono čime bi zadovoljio tridesetogodišnjakinju.

U njezinu je profilu pročitao da je rođena u Renou, u Nevadi, te da je visoka metar šezdeset pet. Imala je 56 kilograma, a mjere su joj bile 85-62-80. Pomislio je na to

kako je izgledala u onoj crnoj haljini na dan Virgilova pogreba i zaključio da se nije puno promijenila. Želja joj je bila »postati ambasadoricom dobre volje i pomagati djeci bez roditelja u zemljama Trećeg svijeta.«

Grleni se smijeh prosuo s Tyevih usana. Trebala je napisati: »Želim postati sponzoruša koja će na kraju imati više novca nego cijela jedna zemlja Trećeg svijeta.« Playboy takvo što vjerojatno ne bi objavio, ali barem bi bilo točnije i poštovao bi njezinu iskrenost.

Njezino je omiljeno jelo creme brulee. Ne voli: hrenovke u pecivu. Najdraži film: Sweet Home Alabama. Mrzi društvenu nepravdu i nepristojne ljude.

Ty se nasmijao i vratio na duplericu. Znao je da se fotografije ureduju, i ona stvarno nije bila njegov tip žene, ali, k vragu, bila je uistinu posebna. Njezine ukrućene bradavice izgledale su kao savršene ružičaste bobice na sredini dojki, a nigdje na njoj nije bilo nijednog madeža ni bilo čega sličnog. Žena koja tako izgleda trebala bi negdje na svojemu savršenom tijelu imati barem jedan ljubavni ugriz.

Zamislio ju je sklupčanu uz svojega starog supruga. Virgil mu je bio simpatičan, ali od te mu je slike u glavi postalo malo mučno. Možda i griješi, ali vjerovao je da nije jedini koji smatra da osamdesetjednogodišnji muškarac jednostavno više ne može imati snage pokrenuti svoj alat i usrećiti tridesetogodišnjakinju u krevetu. Virgil je možda i imao desetljeća iskustva i više novca od samog Boga, ali trebalo mu je nešto više od

Šminkerica sa sela (nap. prev.)

toga. Samo je zdrav i izdržljiv muškarac mogao zadovoljiti takvu ženu.

Zaklopio je časopis i pomislio na telefonski razgovor koji je čuo u prolazu na Virgilovim karminama. Virgil je možda i imao dovoljno novca da usreći svoju mladu ženu, ali kladio bi se da je netko drugi zaslužan za zadovoljni smiješak na licu njegove mlade supruge.

Iz svojeg stana dvadeset šest katova iznad grada, Faith je kroz staklenu stijenku koja se protezala na dvije etaže promatrala svjeda Seattlea i gustu maglu koja se nadvila nad zaljev Elliott. Kroz maglovitu noć mogla je gotovo u milimetar pogoditi gdje se nalazi Virgilovo imanje. Nije ga, doduše, mogla vidjeti, ali živjela je ondje pet godina i dobro ga je poznavala.

Prisjetila se kako ju je Virgil prvi put doveo u svoju kuću nakon njihova brzinskog vjenčanja u Las Vegasu, mjesec dana nakon što su se upoznali. Od jednog pogleda na golemu kuću na otoku gotovo je dobila srčani udar i pitala se hoće li se izgubiti u toj velikoj, osebujnoj palači.

Prisjetila se i svojeg prvog susreta s Virgilom na Playboyevoj zabavi u hotelu Palms na kojoj je bila jedna od domaćica. Te joj je večeri ponudio brak, ali odbila ga je. Svoju je ponudu ponovio nakon svečanog proglašenja zečice godine u Playboyevoj palači. Rekao je da će joj pokazati svijet i sve u njemu, a ona se samo trebala pretvarati da ga ne voli samo zbog novca. Obećao joj je milijun dolara za svaku godinu koju ostane u braku s njim i pristala je.

Isprva je mislila da će u braku ostati dvije-tri godine i zatim Otići. No, nakon kratkog vremena, postali su najbolji prijatelji. Iskazivao joj je dobrotu i poštovanje, a ona je po prvi put u životu saznala kakav je to osjećaj biti sigurna i nemati apsolutno nikakvih briga. Do kraja prvih dvanaest mjeseci, zavoljela ga je. Ne kao oca, nego kao čovjeka koji zaslužuje njezinu ljubav i poštovanje.

Održao je zadanu riječ i prvih su godina braka putovali po cijelom svijetu. Bili su na svim kontinentima i odsjedali u ekskluzivnim hotelima. Krstarili su Sredozemljem, kockali u Monte Carlu i izležavali se na bijelim pješčanim plažama Belizea. No, ubrzo nakon druge godišnjice braka, Virgil je pretrpio vrlo jak srčani udar i nakon toga više nisu putovali izvan zemlje. Ostali bi u Seattleu i družili se s Virgilovim prijateljima, ali najčešće su ostajali kod kuće u svojoj velikoj vili na otoku. Faith nije imala ništa protiv. Voljela ga je i rado se brinula o njemu.

No, nikada nisu vodili ljubav.Sav taj silni novac, operacije i sve čudotvorne pilule

ovoga svijeta nisu mogle spriječiti to da se Virgilova starost i dijabetes umiješaju i oduzmu mu ono što bi mu omogućilo da se osjeća kao vitalan muškarac. Dugo, puno prije nego što je upoznao Faith, nije mogao ni postignuti ni održati erekciju. Ništa mu nije pomagalo pa su njegov golemi ponos i enormno veliki ego inzistirali na tome da prihvati ono što je najbolje odmah iza toga. Privid seksanja s puno mladom ženom. Ženom s duplerice.

Kad bi bila potpuno iskrena, morala bi priznati da joj to nije smetalo. Ne samo zbog toga što je on bio pedeset jednu godinu stariji od nje, iako je i u tome bilo istine - posebno na početku. No, najvećim dijelom Faith jednostavno nije voljela tu neizvjesnost koju je seks sa sobom donosio. Nikada ne možeš znati je li neki muškarac dobar ili loš u krevetu kad ga vidiš. To nikada i nikako ne možeš znati dok ne bude prekasno i ne izgubiš gaćice.

Prije Virgila imala je puno dečki i često se seksala. Nekad je bilo zbilja dobro. Nekad je bilo zbilja loše. Njoj je seks bio poput bombonijere - i da, to je ukrala od Forresta Gumpa - nikada nije znala što će dobiti. Faith je voljela samo sigurne ishode, a nema ničega goreg nego kad ti se silno jede nešto divno i ukusno, a na kraju dobiješ samo bljutavi žele od naranče.

Otkada se udala za Virgila, uopće se nije seksala. Isprva joj nije bilo lako, posebice zato što je bila mlada i do tada prilično aktivna, ali nakon par godina bez seksa stvarno joj više nije nedostajao.

Sad kad Virgila više nema, sumnjala je da će joj se seksualni nagon odjednom vratiti i udariti je u glavu. A nije se ni mogla samo tako zamisliti s drugim muškarcem.

Zvono na vratima trgnulo je Faith iz razmišljanja o seksu i muškarcima. Prošla je kroz dnevnu sobu, a podne pločice od travertina hladile su joj bosa stopala. Virgil i ona prošle su godine kupili ovaj luksuzni stan s četiri spavaće sobe, ali koristili su se njime samo u rijetkim prilikama kada im je bilo jednostavnije prenoćiti u

gradu. Zidovi i podovi pretežno su bili obloženi mra-morom i pločicama pa je stan imao neki ultramoderni štih. Virgil joj je prepustio uređivanje, a ona se odlučila za bijelu kožu te puno crvenih i ljubičastih jastuka.

S obzirom na to da se nalazio na samom vrhu zgrade, stan je na osnovnoj etaži imao terasu koja gleda na zaljev Elliott, te solarij na krovu potpuno prekriven staklom s kojeg se pružao neograničen pogled, i to puni krug, na grad, na vodene putove pune brodova i na planinu Rainier u pozadini.

Otvorila je vrata i mala bijela krznena lopta projurila je pokraj nje, a noktići na njezinim šapama zveckali su po kamenim pločicama. Faith je osjetila strahovitu potrebu da nešto udari.

»Mama.« Faith se osvrnula preko ramena baš kad je bijela pekinezerica skočila na njezinu bijelu kožnatu sofu. »I Mrvica.« Najzločestiji pas na svijetu. »Trebala si najprije nazvati.«

»Zašto? Rekla bi nam da ne dolazimo.« Valerie Augustine uvukla je svoj veliki ružičasti kovčeg na kotačićima u stan; pretjerano je našminkanim usnama u prolazu poljubila zrak pokraj Faithinih obraza.

»Nije da te ne želim vidjeti«, rekla je Faith zatvarajući vrata za njom. »Samo sam pretrpana.« Slijedila je majku i pokazala prema gomili otvorenih knjiga na stoliću od stakla i kromiranog čelika.

»Što učiš?« Majka je ugurala ručku u kovčeg i prišla kožnatom kauču hodajući na svojim 12-centimetarskim štiklama. Ružičastim, naravno. U skladu s njezinim kožnatim hlačama. Podignula je jednu knjigu i naglas

pročitala: »Hokej za neznalice. Zašto to čitaš? Mislila sam da si prodala klub.«

»Odlučila sam ne prodati ga.«Valeriene velike zelene oči raširile su se i

odmahnula je glavom, kvareći svoju savršeno natapiranu frizuru u stilu Farrah Fawcett. Još davno, u sedamdesetima, netko je Valerie rekao da sliči Farrah. Još je uvijek vjerovala u to. »Što se dogodilo?«

Nije željela majci ispričati cijelu priču, sve detalje. »Jednostavno sam ga odlučila zadržati.«

Sjetila se kako je Landon posegnuo za njom i kako je Ty Savage uskočio između njih. Bila je zahvalna što se našao ondje. Zahvalna što se ubacio. Gotovo dovoljno zahvalna da mu oprosti što ju je pred novinarima nazvao Miss siječnja.

»Pa, drago mi je. Sad kad staroga gada više nema, trebaš nešto kao zanimaciju.«

»Mama.«»Oprosti, ali bio je star.« Nije bila tajna da njezina

majka nije voljela Virgila. Osjećaj je bio uzajaman. Virgil je Valerie osigurao pristojan mjesečni prihod, ali pod određenim uvjetima zbog kojih se pjenila čak i dok je unovčivala čekove. Jedan od tih uvjeta bio je da se ne može pojaviti kad god poželi. »Prestar za mladu, lijepu djevojku«, dodala je bacivši knjigu na sofu i podignula psa.

Mrvica je gledala Faith okruglim crnim očima i režala kao da joj Faith pokušava oteti komad sušenog mesa iz usta. »Budi tiha«, rekla je Valerie kroz napućene usne pridižući psa da joj poliže lice.

»Fuj. To je odvratno.«»Volim kad me Mrvica ljubi.«»Tim si istim jezikom liže guzicu.«Valerie se namrštila i stavila psa pod ruku. »Ne, to

nije istina. Vrlo je čista.«»Piški u krevet.«»Ne u moj krevet. I napravila je to samo jedanput

zato što si vikala na nju.«Faith je uzdahnula i otišla prema kuhinji. »Koliko

dugo ostaješ?«»Dokle god me trebaš.«Faith je zastenjala u sebi i otvorila vrata maloga

vinskog kabineta. Nije da Faith nije bilo drago vidjeti majku ili da je ne voli, ali u ovom joj trenutku uistinu nije trebala još i takva odgovornost. Ne za Valerie i sasvim sigurno ne za zlu Mrvicu.

Otkad Faith zna za sebe, njezina joj majka nikada nije bila prava majka. Njih su dvije bile »prijateljice«, a ne dijete i roditelj. Jedan od najboljih dana u Valerienu životu bio je onaj kada je Faith nabavila lažnu osobnu iskaznicu pa su mogle zajedno partijati. A kada je Faith napunila osamnaest, u visokim je potpeticama stopama svoje majke krenula na pozornicu.

S police je skinula savršeno rashlađenu bocu chardonnayja i zatvorila vrata za sobom. Znala je da njezina majka vjeruje kako se sve može riješiti uz bocu dobrog vina, jedno pošteno plakanje i novog muškarca. Faith u to više nije vjerovala, ali je zato vjerovala da sve prija bolje ako je posluženo u kristalu iz Waterfbrda - to

je naučila od pokojnog supruga - pa je stavila par kristalnih čaša na pult od crnog granita.

»Prošlog sam tjedna u Caesarsu naletjela na Rickyja Clementea. Pitao je za tebe«, rekla je Valerie provlačeći ružičaste nokte kroz pasje krzno.

Faith nije znala što joj se više gadilo - to što je njezina majka čavrljala s »Rickyjem Štakorom«, tipom koji ju je varao s pola plesačica u Vegasu, ili to što je išla u Caesars.

Bacila je pogled na majku dok je otvarala bocu Virgilova najboljeg vina.

»Ne gledaj me tako. Imala sam dogovor za večeru s Ninom u Mesa Grillu. Nisam prilazila automatima.«

Faith joj je željela vjerovati, ali nije mogla. Majka joj se previše puta vraćala starim navikama da bi je se smjelo pustiti u kockarnicu. Vječito je bila u potrazi za zadovoljstvom. Trebalo joj je poput kisika, a kockarski automati njoj su bili čisto blaženstvo. Hvala Bogu da nikada nije razvila sklonost prema kartama ili kocki.

»Ricky je rekao da ga nazoveš.«Faith se oglasila kao da joj se povraća dok je

ulijevala vino.»Ako ne Rickyja, onda nekoga drugog. Moraš se

vratiti u sedlo. Malo se zabaviti.« Posegnula je za čašom i prinijela je usnama. »Ah, kako je ovo dobro. Od ovog ćeš se odmah osjećati bolje.«

»Dobro sam, a za hodanje s bilo kim još je prerano.«»Tko je spominjao hodanje? Ja govorim o provodu i

bezazlenoj avanturici sa zabavnim muškarcem. S nekim tko ti je bliži po godinama.«

»Ne želim to.«»Maknulo bi ti taj tužni izraz s lica.«»Muž mi je upravo umro.«»Jest. Prošli tjedan.« Spustila je Mrvicu na pod i pas

se odgegao do vrata smočnice te njuškao uokolo. »Moraš izaći van. Zabaviti se. Ja ću se pobrinuti da napraviš oboje.«

Većina bi majki u ovakvoj situaciji došla sa skuhanim jelom i opominjala svoje kćeri da ni u što ne srljaju. Da uspore. Ne i Valerie. Valerie se željela zabavljati.

»Sutra idemo u kupnju i u neki lijepi restoran na večeru.«

»Sutra se moram naći s Virgilovim bivšim pomoćnikom.« Darby ju je povezao s Julianom Garciom i pristao je doći na sastanak s njom sutradan poslijepodne. Pristane li raditi za nju, a ona ga bude željela angažirati, počet će raditi već sutra navečer. Počet će s drugom utakmicom protiv Vancouvera. Ako ne pristane ili joj se ne svidi, nije znala što bi sljedeće mogla učiniti.

»Onda poslije sastanka.«»Poslije sastanka želim čitati knjige o hokeju.«»Što se to dogodilo s tobom?« Njezina je majka

odmahivala glavom, remeteći pramenove tanke, plave kose. »Nekada si bila tako puna života. Nekada si bila tako zabavna.«

Nekada je bila striptizeta koja je partijala do zore. Bila je toliko toga što sada više nije.

»Bila si tako odvažna i puna seksipila. Zbog Virgila si ostarjela prije vremena. Ne oblačiš se više kao prije i plače mi se zbog toga.«

Ne. Više se ne oblači kao njezina majka. »Možda bismo poslije mogle na večeru. Utakmica protiv Canucksa sutra navečer bit će mi prva kao službenoj vlasnici kluba i ne želim ništa zaribati.«

»Kako bi uopće mogla išta zaribati?«Ooo, na mnogo načina. »Sigurna sam da će novinari

htjeti razgovarati sa mnom poslije utakmice. Jednostavno ne želim osramotiti dečke.« Otpila je gutljaj i sjetila se bolnog izraza u očima Tya Savagea kada je upitala mogu li dovesti Strašnog Teda. »Ili sebe.« Posebice ne sebe. »Ne želim ispasti glupa. Užasavam se pomisli da će mi postavljati pitanja na koja neću znati odgovoriti.« A vjerojatnost da će se to dogoditi bila je vrlo velika.

Valerie je kimnula kao da savršeno razumije njezinu dilemu. »Treba ti dobra odjeća«, ponudila je majčinski savjet. »Nešto pripijeno.« Pokazala je na njezine velike grudi. »Duboki izrez. Zabljesni bilo kojeg muškarca s dovoljno dubokim dekolteom i zaboravit će sva inteligentna pitanja koja je do tada imao u glavi.«

Četvrto poglavlje

Julian Garcia bio je irsko-španjolskog podrijetla, a tu je kombinaciju obogatio osebujnim stilom odijevanja u stilu Doktora 90210, odnosno Roberta Reya. Na prvom je sastanku s Faith oko vrata nosio zlatni lančić s privjeskom s likom svetog Kristofora koji se nazirao iz ovratnika ružičasto-ljubičaste prugaste košulje. Imao je uske crne hlače, a kosa mu je uz pomoć gela bila oblikovana u šiljke. Oblačio se kao pravi šminker, no ono najupadljivije na njemu nije bilo hrabro kombiniranje boja, čak ni zelene oči, već razvijeni mišići. Imao je metar šezdeset pet zajedno s čizmama i vrat širine omanjeg debla. Čovjek je očito vrlo ozbiljno shvaćao vježbanje. Toliko ozbiljno da se Faith zapitala je li gej. Nije joj to bilo važno, ali mnogi su nabildani izbacivači u striptiz-klubovima bili homoseksualci.

Faith se s Julesom sastala malo iza podneva u Virgilovu, odnosno sada njezinu uredu u Key Areni. Prvo pitanje koje mu je postavila bilo je: »Je li vam Virgil dao otkaz ili ste ga vi dali?«

»Dobio sam otkaz.«

»Zašto?«Pogledao ju je u oči i odgovorio: »Čuo je što sam

govorio o vama.«Barem je bio iskren. Mogao je i slagati, a ona ne bi

nikada saznala. »Što ste govorili?« Oklijevao je. »Da se oženio striptizetom s velikim dudama i da je budala.«

Virgil nije bio budala, ali ostalo je bilo točno. Imala je osjećaj da je tu bilo još nečega, ali nije pitala. Ironija je bila u tome da je zbog nje dobio otkaz, a upravo ona mu sada, pet godina poslije, nudi posao natrag. Postavila mu je još nekoliko pitanja o njegovu odnosu s Virgilom i poslu koji je za njega obavljao. Dok je govorio, gledao ju je u oči, a ne u prsa. Nije joj se obraćao s visoka, niti se ponašao kao da su njezina pitanja smiješna ili glupa.

»Nemojte se brinuti zato što ne znate sve. Ovaj je klub organizacija s otprilike petnaest različitih odjela i praktički sama sobom upravlja«, rekao joj je. »Virgil je bio mudar poslovni čovjek i prema hokejskom se klubu odnosio kao prema jednom od svojih poduzeća. Jer on to zapravo i jest, a on je povukao odličan potez i na ključna mjesta postavio pametne ljude te ih pustio da rade svoj posao.«

»Kad vas slušam, zvuči tako lako.« No, znala je da nije.

»Nije lako, ali nije ni teško. Virgil se pri upravljanju ovom organizacijom nije bavio sitnicama, pa sasvim sigurno ni vi to ne morate.« Zastao je kako bi poravnao nabor na nogavici. »Zapravo, predložio bih vam da to ne činite. Izvršni menadžment taj teški posao obavlja umjesto vas.«

Na kraju sastanka htjela mu je dati posao, ali on nije bio siguran želi li ga. »Riječ je o tome«, rekao je, »što mi se stvarno sviđa posao u Boeingu. Nisam siguran želim li se vratiti.«

Faith nije znala pokušava li on izvući više novca ili jednostavno govori istinu. »Dođite večeras na utakmicu«, pozvala ga je. »Poslije toga možete odlučiti.«

Sedam sati poslije sastanka, sjedila je s Julesom na sofi u vlasničkoj loži na vrhu dvorane zadubljena u hrpu papira koje je donio sa sobom iz ureda. Obukla je crno Armanijevo odijelo, bijelu bluzu i crne salonke s visokom potpeticom. Htjela je da je ozbiljno shvate, a znala je da ima ljudi koji samo čekaju da se negdje pojavi odjevena u kratku suknju i topić jedva veći od grudnjaka.

Prvi poslovni zadatak bio joj je naučiti imena i pozicije igrača te proučiti raspored utakmica. Dok joj je Jules objašnjavao raspored igrača u timu, do luksuzne su lože iz dvorane ispod nje dopirali poklici bodrenja i zvižduci negodovanja, povremeno izmiješani s glasnom muzikom koja je treštala iz zvučnika.

»To!« zaurlala je njezina majka s balkona koji gleda na arenu. »Faith, brzo dodi. Kamera je uhvatila mene i Mrvicu. Na velikom smo ekranu.«

Faith je bacila pogled prema svojoj majci, koja je u naručju stiskala zločestog psa i slala poljupce u zrak poput kakve filmske zvijezde. Velike ružičaste i narančaste narukvice klizile su joj gore- dolje po rukama. Na sebi je imala jarkoružičaste tajice i čipkastu bluzu ispod koje se nazirao ružičasti grudnjak. Plava joj

je kosa bila natapirana i nalakirana, bila je savršena imitacija frizure Farrah Fawcet. »O, Bože«, šapnula je Faith.

»Mama vam je baš simpatična«, rekao je Jules i naslonio se na sofu. Očito je neobičan šarm njezine majke i dalje djelovao. Faith nije bila iznenađena. Homići ili ne, muškarci su voljeli Valerie.

»Glupo se ponaša.«Jules se nasmijao. »Samo se dobro zabavlja.«»Lako se vama smijati, nije vaša majka.«»Ja sam najstariji od osmero djece. Moja majka

nema toliko energije.« Posegnuo je u omot i izvukao nekoliko papira. »Ovo je raspored utakmica u prvom krugu doigravanja.« Pružio joj ih je. »A isprintao sam vam i kratke biografije svih igrača kako biste ih mogli pogledati. Kad bolje upoznate ekipu, možemo proučiti njihove ugovore pa ćete znati koji su igrači slobodni, a koji su neograničeno slobodni.«

Faith je zataknula dugu kosu iza uha i pažljivo proučila raspored. Znala je da puno igraju, ali nije imala pojma da igraju nekoliko utakmica na tjedan. »Što je slobodni igrač, što je neograničeno slobodni igrač i u čemu je razlika?«

Jules je objasnio da slobodni igrač igra bez ugovora i može otići bilo kada, prije nego što je ugovor obnovljen. Neograničeno slobodnom igraču ugovor je u klubu istekao i još nije regrutiran.

»Sve to potječe iz vremena kada su se u ligi zbog kolektivnih pregovora prestale primjenjivati restriktivne klauzule.«

Što god to značilo. »Imamo li mi slobodnih igrača?« upitala je kad je sirena zaparala zrak, a s ledene površine zatreštala muzika.

»Trenutačno ne. Uprava ih je sve vezala ugovorima prije doigravanja.« Jules je podignuo pogled i doviknuo: »Valerie, koji je rezultat?«

»Dva prema dva. Broj dvadeset jedan iz vašeg tima upravo je zabio.«

Broj dvadeset jedan bio je kapetan tima i Faith je potražila biografiju Tya Savagea i pročitala njegovu statistiku. Ima trideset pet godina, rođen je u Saskatchewanu, u Kanadi, što objašnjava naglasak. Visok je metar osamdeset osam i težak sto devet kilogra-ma. Puca lijevom rukom, a ovo mu je petnaesta sezona u NHL-u. Igrao je za London Knightse u OHL-u prije nego što je kao jedan od najtraženijih mladih igrača regrutiran već u prvom krugu prijelaznih rokova i potpisao za Pittsburgh u NHL-u. Igrao je za Penguinse, Blackhavvkse, Vancouver i sada za Chinookse. Faith je zinula pročitavši podatak koji je slijedio. »Trideset milijuna«, zakriještala je. »Virgil mu je platio trideset milijuna? Dolara?«

»Za tri godine«, objasnio je Jules, kao da se to samo po sebi razumije.

Faith je podignula pogled i posegnula za bocom vode koja je stajala na stolu. »Vrijedi li toliko?«

Ontario Hockey League, jedna od tri kanadske juniorske hokejske lige (nap. prev.).

Jules je slegnuo svojim velikim, mesnatim ramenima prekrivenim tirkiznom svilenom majicom. »Virgil je mislio da vrijedi.«

»Što vi mislite?« Otpila je gutljaj.»On je elitni igrač i vrijedi svakog novčića.« Jules je

ustao i protegnuo se. »Idemo malo gledati utakmicu pa ćete mi reći što vam se čini.«

Faith je odložila papire na stol, ustala i slijedila Julesa do balkona. Još je puno morala naučiti; sve ju je to strašilo, ali bila je previše pod dojmom da bi mogla razmišljati. Prošla je pokraj tri reda tapeciranih sjedala i pridružila se majci koja je stajala uz ogradu.

Dolje je na ledu igra bila zaustavljena i igrači su bili na svojim pozicijama. U tamnoplavom dresu, Ty je dva puta proklizao pokraj kruga za buli prije nego što je ušao u njega. Stao je razmaknutih stopala, položio palicu preko bedara i čekao. Pločica je podbačena i borba se nastavila. Ty se ramenom zabio u protivnika, udario pa-licom po ledu i puknuo pak iza sebe. Kao jedan, klizači oba tima uletjeli su u akciju, a na ledu je nastao vrtlog organiziranoga kaosa. Tamnoplavi dresovi Chinooksa s bijelim brojevima izmiješali su se sa zeleno-bijelim dresovima gostujućeg tima.

Broj jedanaest, Daniel Holstrom, jurio je prema golu Canucksa i gurnuo pak preko leda do igrača prednje linije, Logana Dumonta, koji ga je dodao Tyu. S pakom na sredini klizaljke, Ty je prošao iza gola na drugu stranu i puknuo pak. Pločica se odbila od vratarova koljena i izbila je tučnjava. U srazu palica i tijela Faith je

izgubila pak iz vida. S mjesta gdje je stajala, vidjela je samo guranje, navaljivanje i udaranje laktovima.

Oglasila se sučeva zviždaljka i igra je zaustavljena... osim Tya, koji je i dalje gurao igrača Vancouvera, silovito, i gotovo ga srušio na stražnjicu. Igrač je uhvatio ravnotežu neposredno prije nego što se prevrnuo unatrag. Razmijenili su nekoliko riječi i Ty je bacio rukavice na led. Jedan od sudaca uklizao je između njih dvojice i zgrabio Tyev prednji dio dresa. Iznad sučeve glave Ty je prstom pokazao svoje lice, a zatim drugog igrača. Sudac ga je nešto pitao, i čim je potvrdno kimnuo, mali mu je čovjek pustio dres. Ty je podignuo svoje rukavice i dok je klizao prema klupi, na velikom se ekranu ovješenom iznad leda odmah počela vrtjeti repriza. »Dobrodošli u džunglu« zatreštalo je sa zvučnika dvorane, a Faith je na snimci promatrala kako Ty podiže ruku ispred svojeg lica i pokazuje na svoje jarkoplave oči. Visoko iznad sučeve glave zurio je ispod crnih obrva i bijele kacige. Zatim je okrenuo ruku i pokazao igrača trideset tri iz protivničkog tima. Usne su mu se izvile u prijeteći osmijeh. Faith je osjetila kako joj žmarci prolaze niz leđa i kako joj se koža na rukama naježila. Da je na mjestu igrača trideset tri, bojala bi se. Jako bi se bojala.

U slučaju da je nekomu promaknulo, snimka je još jedanput ponovljena, i to usporeno. Svjetina je na tribinama podivljala, klicala i toptala nogama kad su Tyeve ljutite plave oči naciljale svojeg protivnika, a ožiljak na bradi presjekao tamnu bradu koja je počela izbijati.

»Gospode, smiluj se.« Valerie je zakoračila unatrag i utonula u svoje sjedalo. »A ti ga posjeduješ.«

Spustila je Mrvicu na pod i psić se dogegao do Faith te onjušio njezinu cipelu. »Sve ih posjeduješ«, dodala je s uzdahom.

»Govoriš kao da su robovi.« Mrvica je podignula okrugle crne oči prema Faith i zalajala. Glupo pseto. »Oni rade za mene.« Ali koliko je žena na svijetu moglo reći da zapošljava dvadesetak zgodnih, snažnih muškaraca koji zamahuju palicom na pločicu i mlate druge igrače?

Vjerojatno je bila jedina, a ta je misao istodobno bila i uzbudljiva i zastrašujuća. Pogledala je dolje u muškarce koji su sjedili na klupi Chinooksa, pljuvali na pod između nogu, brisali znoj s lica i žvakali štitnike za usta. Od pogleda na sve to pljuvanje i znojenje trebalo bi joj biti barem malo mučno, ali iz nekog razloga nije.

»Virgil je nakon utakmica uvijek odlazio u svlačionicu i razgovarao s dečkima«, rekao joj je Jules.

Da, znala je to, ali ona nikada nije išla s njim. »Sigurna sam da ne očekuju da ću se pojaviti u svlačionici.« Prošlo je mnogo vremena otkada je Faith bila s toliko muškaraca u malom, zatvorenom prostoru. Još otkada su joj gurali novčanice u tange. Mnogi od njih bili su sportaši. U načelu nije voljela sportaše. Sportaši i rock-zvijezde smatrali su da za njih nikakva pravila ne vrijede.

»Moraš, Faith«, rekla je njezina majka, odvraćajući joj pozornost s leda. »Učini to za Virgila.«

Učini to za Virgila? Je li njezina majčica napušena?

»Novinari će biti ondje«, nastavio je Jules. »Stoga je važno da odete. Siguran sam da će htjeti da date nekakvu izjavu.«

Dolje na ledu oglasila se zviždaljka i igra se nastavila. »Kakvu izjavu?« upitala je Faith dok je proučavala igrače koji su izgledali poput roja organiziranih plavih i bijelih dresova.

»Nešto jednostavno. Ispričajte im zašto ste odlučili zadržati klub.«

Dobacila mu je pogled, a zatim pozornost ponovno usmjerila na igru. »Odlučila sam zadržati klub jer mrzim Landona Duffyja.«

»O.« Jules se nasmiješio. »Kada vam budu postavili pitanje, vjerojatno biste trebali reći da volite hokej i da bi Virgil volio da ne prodate klub. Zatim pozovite navijače da dođu gledati četvrtu utakmicu sljedeće srijede.«

To bi mogla reći. »Što ako me pitaju nešto o igri ili o utakmici?«

»Primjerice?«Razmišljala je trenutak. »Primjerice icing,

zabranjeno ispucavanje. Što znači kad to dosude? Sinoć sam čitala pravila i nisam ih razumjela.«

»Ne brinite se oko toga. Malo ljudi uistinu razumije što je icing.« Jules odmahne glavom. »Proći ćemo kroz nekoliko osnovnih odgovora prije nego što budete razgovarali s novinarima. No, ako vam postave pitanje koje ne razumijete, samo recite >Ne mogu to trenutačno komentirati.< To je uobičajeni način izbjegavanja odgovora.«

Može ona to. Možda. Sjela je pokraj majke i odgledala ostatak utakmice. U posljednje tri minute, Ty je protivničkom igraču izbio pak i pojurio prema suprotnom kraju igrališta. Gledalište u areni bodrilo ga je i tek što je prešao plavu liniju, povukao je palicu unatrag i opalio. Pak je poletio ledom tako brzo da Faith nije ni shvatila da je postigao zgoditak dok se sirena nije oglasila, a svje do iznad gola bljesnulo. Navijači su skočili na noge vrišteći »Rock and Roll Part Two«, tresući betonske tribine ispod Faithinih cipela, a Chinooksi su klizali oko Tya, tapšući ga po leđima svojim velikim rukavicama dok je on klizao ruku podignutih u zrak kao da je prvak svijeta. Svi osim Sama, koji je nekog igrača udario u glavu te zatim bacio rukavice i počeo tučnjavu.

Jules je podignuo ruku i Faith i Valerie dao pet. »Taj je hat- trick razlog zašto Svecu plaćate trideset milijuna dolara.«

Faith nije imala pojma što je hattrick pa si je napomenula da to potraži u svojem vodiču za neznalice.

Nacerio se. »Bogami, Virgil je ove sezone sastavio vraški jaku ekipu. Uživat ću gledajući ih kako igraju.«

»Znači li to da ćete biti moj asistent?«Jules je potvrdno kimnuo. »O, da.«

Nakon pobjede Seatlea nad Vancouverom tri prema dva, medijska gužva u svlačionici Chinooksa bila je daleko veselija od posljednje utakmice koju su igrali u Key Areni. Treneri su nakon nekoliko minuta novinarima

dopustili ulaz, a igrači su se smijali i šalili brišući se ručnicima nakon tuširanja.

»Izjednačili ste rezultat u doigravanju. Što planirate učiniti kako biste igru podignuli na višu razinu?« Jim Davidson, novinar Seattle Timesa, upitao je Tya.

»Nastavit ćemo raditi isto što smo radili večeras«, odgovorio je Ty zakopčavajući hlače. »Nakon posljednjeg poraza od Canucksa, nismo si smjeli priuštiti daljnji gubitak bodova pred domaćom publikom.«

»S obzirom na to da ste bili kapetan obaju klubova, što biste rekli, po čemu se najviše razlikuju?«

»Trenerska je filozofija u svakom klubu drugačija. Chinooksi mi pružaju slobodu da igram hokej kakav volim«, odgovorio je i pitao se kada će mu postaviti pitanje vezano za postignuti hattrick.

»A to je?«Preko novinarove glave bacio je pogled prema

Samu kojeg je gnjavio netko iz Kanadske novinske agencije. Ty se nasmiješio. »Trener Nystrom razmišlja izvan standardnih okvira.«

»Tim već ima dvadeset kaznenih minuta. Još prošloga tjedna Nystrom je izrazio želju da ukupan broj kaznenih minuta po utakmici bude minimalan. Smatrate li da je dvadeset previše?«

Ty je navukao košulju i počeo je zakopčavati. »Ni slučajno, Jime. Spriječili smo to da Vancouver iskoristi prednost igrača više. Stoga bih rekao da smo večeras odradili dobar posao.«

»Postigli ste svoj prvi hattrick u sezoni, i to na domaćem ledu. Kakav je to osjećaj?«

Napokon. »Jako dobar. Cijeli je tim zaslužan za večerašnju pobjedu. Ja sam se samo našao na pravom mjestu kada mi je Daniel dodao pak. Montyjeva prva asistencija otkada je pozvan - «

»Gospođa Duffy je u salonu«, viknuo je netko iz Post Intelligencera i Jim se okrenuo prema gužvi na vratima. »Hvala, Savage«, rekao je novinar i krenuo za stampedom iz svlačionice.

Ty je zakopčao svoju plavu košulje i ugurao je u sive vunene hlače. Pogledao je prema dečkima koji su ostali jednako zapanjeni kao i on. Ovo je bila druga utakmica doigravanja. Pobijedili su na domaćem terenu i trener je novinarima dopustio neograničen pristup timu. Novinari su obožavali neograničen pristup. Voljeli su to kao što djeca vole sladoled, ali iznenadna je pojava Faith Duffy potaknula masovni egzodus. Kao kad štakori bježe s broda koji tone. Koji vrag?

Ty je navukao čarape i obuo cipele. Još vlažnu kosu počešljao je prstima i krenuo prema salonu. Gospođa Duffy stajala je nasred golemog logotipa Chinooksa upletenog u plavi tepih, smiješila se kamerama i odgovarala na pitanja koja su joj dobacivali novinari zbijeni oko nje. Djelovala je gotovo krhko u potpuno muškom okruženju. Pod blještavim svjetlima i blicevima fotoaparata njezina se glatka kosa sjajila, koža joj je blistala, a usne su svjetlucale ružičastim odsjajem. Na sebi je imala crno odijelo koje joj je grlilo struk i zakopčavalo se ispod grudi. I on i svi dečki večeras dobro su se namučili, a čini se da se ona samo treba

pojaviti onako sjajna i blistava kako bi frajeri iz medija totalno poblesavili.

»Zbog čega ste odlučili zadržati klub?« upitao je netko.

»Moj pokojni suprug, Virgil, znao je koliko volim hokej. Ostavio mi je svoj klub jer je želio da budem sretna. Zadržati ga bilo je jedino ispravno što sam mogla učiniti.«

Kako besramno sere. Ty je zašao dublje u prostoriju i jednim se ramenom naslonio na vrata koja vode u teretanu.

»Kakvi su vam planovi u vezi s klubom?«Izvila je usne u smiješak i neka je proklet ako taj

smiješak nije bio i nedužan i zavodnički u isto vrijeme. Zasigurno je bila fenomenalna striptizeta. »Osvojiti Stanleyjev kup. Virgil je okupio nekoliko izvanrednih igrača i namjeravam učiniti sve što je u mojoj moći kako bismo Kup donijeli kući u Seattle.«

»Čuli smo da nemate namjeru produžiti ugovor s Fetisovim sljedeće sezone.«

Kutovi njezinih usana objesili su se i u tom je trenutku istupio Darby Hogue i spasio je.

»Ne znam otkuda vam takva informacija«, rekao je Darby, »ali nemamo namjeru pustiti Vlada.« Zatim je istupio trener Nystrom i odgovorio na nekoliko pitanja u vezi s restrikcijama transfera dok se gospoda Duffy smješkala kao da zna o čemu on govori.

Ty je pogledom po prostoriji tražio suigrače, no zaustavio se na svojem ocu koji je stajao blizu trenerskih ureda i razgovarao s nekom ženom u čipkastoj bluzi i

ružičastom grudnjaku, koja je na rukama držala jednog od onih čupavih malih pasa koji puno laju. Definitivno je bila tip žene kakav se sviđa njegovu starom: neukusno obučena, bujne plave kose. Nije loše izgledala, ali zub vremena ipak ju je već načeo. Pitao se gdje li ju je stari uspio pronaći u ta dva sata otkada je posljednji put razgovarao s njim.

»Kada ste posljednji put bili u Playboyevoj vili?« upitao je neki novinar, vraćajući Tyevu pozornost natrag na vlasnicu kluba.

Namrštila se i podignula glatku obrvu. »Prije više od pet godina.«

»Jeste li i dalje u kontaktu s Hefom?«»Ne. Iako poštujem gospodina Hefnera i uvijek ću

mu biti zahvalna, moj je život sada potpuno drugačiji.«Ty je gotovo očekivao da će je novinari pitati za

broj telefona sada kada je opet slobodna. Sjetio se njezinih obnaženih fotografija u Playboyu i zapitao se koliko ju je njih vidjelo kako se proteže preko stranica.

»Večeras je tim imao dvadeset kaznenih minuta. Još prošlog tjedna trener Nystrom izrazio je želju da ukupan broj kaznenih minuta po utakmici bude minimalan. Smatrate li da je dvadeset previše?« Jim je postavio isto pitanje koje je postavio Tyu samo nekoliko minuta prije.

Nasmiješila se i nagnula glavu u stranu. »Žao mi je. Nisam u mogućnosti komentirati to u ovom trenutku.« Čovjek tamne kose u tirkiznoj svilenoj majici iskoračio je i nešto joj šapnuo u uho. »O. Dobro. Kaznene minute su nam porasle, a to nam nikada nije drago«, ponovila je Faith poput papige.

Ty bi se nasmijao da nije bio toliko uzrujan. Novinari su se međusobno pogledali, no umjesto da je prozovu zbog neupućenosti, netko je upitao: »Što mislite o večerašnjoj utakmici?« Totalno je puštaju da se izvuče.

»Bila je izvrsna. Svi su dečki odlično igrali.«»Virgil je okupio solidan tim. Znam da je pokušao

pridobiti i Seana Toewsa. Što se dogodilo?«Toews je tražio više novca nego što vrijedi. Eto što

se dogodilo.»Na to vam ne mogu odgovoriti.«»Što mislite o hattricku kapetana vašeg tima?«Njega jedva da su pitali za hattrick, gadovi jedni.

Nasmiješila se, a Ty je sumnjao da uopće zna što je hattrick.

»Oduševljeni smo, naravno. Moj je pokojni suprug vjerovao u talent gospodina Savagea«, rekla je ponovno krivo izgovorivši njegovo ime.

»Izgovara se sa-važ.« Izlanuo se prije nego što je stigao razmisliti.

Novinari su se okrenuli i gledali ga. Odmaknuo se od dovratka. »Budući da ste vlasnica kluba, trebali biste znati pravilno izgovoriti moje ime. Izgovara se sa-važ. Ne se-vidž.«

Natjerala se na smiješak. »Hvala vam. Ispričavam se, gospodine Savage. A budući da vam ja potpisujem plaću, vi biste trebali znati da sam ja bila Miss srpnja. Ne Miss siječnja.«

Peto poglavlje

Humanitarno društvo »Gloria Thornwell« održavalo je sastanke svakog trećeg četvrtka u mjesecu. Nazvano je po Gloriji Thornwell koja je Društvo osnovala 1928., a predstavljalo je najekskluzivniju organizaciju u državi. Daleko ekskluzivniju od Junior League, koja kao da u posljednje vrijeme u svoje redove prihvaća svakojaki ološ koji se na brzinu obogatio.

Društvo je okupljalo bogate žene koje su njihovi supruzi oblačili u dizajnersku odjeću i financirali njihove omiljene dobrotvorne akcije. Ove je godine to bila škola u nekoj od favela u Rio de Janeiru. Iako je riječ o hvalevrijednoj akciji, Faith je predložila da se ove godine sredstva prikupljaju u okviru lokalne dobrotvorne akcije. Nadglasana je, kao i uvijek.

Prsti su joj se poigravali s dugom ogrlicom od antiknih bisera između revera balonera dok je hodala prema zgradi u blizini križanja Avenije Madison i Junior League of Seattle - jedna od ukupno 292 sjevernoameričke organizacije žena, posvećene promoviranju dobrotvornog rada na razvoju ženskih potencijala i poboljšanju života u zajednici (nap. prev.).

Četvrte avenije. Društvo je imalo vrlo strog kodeks odijevanja pa je Faith, stigavši do ulaznih vrata, popravila duge rukave svojeg pulovera od kašmira ispod elegantnog balonera.

U predvorju ju je dočekala Tabby Rutherford Longstreet, supruga Fredericka Longstreeta, vlasnika i predsjednika uprave tvrtke Longstreet Financial i jednog od Virgilovih dugogodišnjih prijatelja i poslovnih partnera.

»Bok, Tabby«, rekla je povukavši rukav unatrag i pogledavši na svoj Rolex. Ručak uvijek počinje u podne, a do tada je nedostajalo deset minuta. »Jesu li svi već stigli?« Krenula je prema dizalu, a Tabby je zakoračila između nje i tipki.

»Da. Svi su tu. Poslali su me dolje da razgovaram s tobom.«

»O čemu?«»Sve smo se složile da Dodie Farnsworth Noble

treba voditi Odbor za zabavni program na ovogodišnjoj humanitarnoj večeri.«

»To je moj posao.« Faith je pogledala Tabbyne plave oči okružene sitnim borama i kamenim puderom. »Ja sam na čelu Odbora za zabavni program.«

»Mislimo da je najbolje da Dodie preuzme tu funkciju.«

»O.« Prije Virgilove smrti neumorno je radila na organizaciji ovogodišnje dobrotvorne večeri. Već je razgovarala s Filharmonijskim orkestrom Seattlea i ovo ju je malo rastužilo. »Što je onda moja funkcija?«

Tabby je na lice nalijepila lažni osmijeh. »Smatramo da uza sve što ti se sada dogada u životu nećeš imati vremena za ispunjavanje svojih dužnosti.«

Naravno, sada je bila vlasnica hokejskog kluba i imala je puno obveza, ali rad u Društvu smatrala je važnim. »Shvaćam vašu zabrinutost, ali uvjeravam te da ću pronaći vremena«, rekla je. »Ne morate se zbog toga brinuti.«

Tabby je stavila ruku na vrat i uvijala bisernu ogrlicu. »Ne tjeraj me da budem neljubazna.«

»Molim?«»Mislimo da bi bilo najbolje kad bi se dobrovoljno

iščlanila iz Društva.«Otvorila je usta kako bi upitala zašto, ali onda ih je

opet zatvorila. Nisu one bile zabrinute zato što ona »uza sve što joj se događa u životu« ne bi imala dovoljno vremena za Društvo. Virgil ju je jednom zadirkivao da će je, kad on umre, sve supruge njegovih prijatelja i poslovnih partnera izbaciti iz svojih klubova jer neće moći podnijeti tako mladu i lijepu ženu u blizini svojih muževa.

Virgil nije bio u pravu. Većina njihovih muževa imala je ljubavnice za koje su žene znale. Nisu je željele u svojoj blizini jer nije rođena s prezimenom dostojnim dodavanja drugog prezimena. Još od prvog je sastanka znala da je ne smatraju dostojnom članicom svojeg društva. Usput je nekako smetnula s uma da zapravo nije jedna od njih. Bila je »ološ«. Bez obzira na to koliko naporno radila ili koliko novca skupila.

»Shvaćam.« Ako je Tabby mislila da će Faith napraviti scenu koju će Društvo mjesecima prepričavati za ručkom, prevarila se. »Želim vam puno sreće«, rekla je. »Nadam se da će ovogodišnja humanitarna akcija postignuti uspjeh.« Nasmiješila se i krenula prema izlazu iz zgrade dok joj je vrućina navirala iz grudi i stezala je u grlu. Drhtavom je rukom otvorila vrata i izašla na prohladni poslijepodnevni zrak. U očima su je zapekle suze pa je prtljala po torbici tražeći sunčane naočale. Neće plakati. Neće patiti zbog ljudi kojima nije stalo do nje.

Mogla bi nahuškati svoj odvjetnički tim na Društvo i natjerati ih da požale. Mogla bi im upropastiti dan jednako kao što su one upropastile njezin, no što bi time postignula? Ništa. Bile bi prisiljene primiti je natrag u Društvo. Natrag u svijet u kojem je bila nepoželjna.

Faith je nataknula sunčane naočale na nos i pogledala niz ulicu prema mjestu gdje je parkirala auto. Imala je dva sata do sastanka s Odjelom za odnose s javnošću Chinooksa. Pomislila je da se odveze do stana gdje bi se mogla sklupčati u krevetu i navući prekrivače preko glave. Sjetila se i svoje majke koja je bila pod tušem kad je odlazila od kuće i Mrvice koja je nasrtala i režala na nju dok joj je iz usta pokušavala izvući cipelu marke Valentino otvorenih prstiju.

Nije bila raspoložena za suočavanje s majkom i zločestom Mrvicom pa je neko vrijeme lutala bez cilja. Razmišljala je o Tabbynu izrazu lica i hladnom osmijehu. Sumoran i oblačan dan savršeno se poklapao s njezinim raspoloženjem i palo joj je na pamet da

odmaršira natrag u Društvo i u lice im kaže kakve su odvratne, ohole i umišljene kravetine. Umjesto toga, našla se ispred hotela Fairmont i ušetala u poznato predvorje. Riblji restoran Shuckers Oyster Bar bio je jedno od njezinih i Virgilovih omiljenih mjesta za ručak. Odveli su je do slobodnog stola gdje je utonula u naslo-njač i pronašla utjehu u poznatom okruženju.

Zbog izbacivanja iz društva »Gloria Thornwell« osjećala se strahovito poniženom. Htjele su joj time opaliti vruću pljusku posred lica i pekla ju je k'o sam vrag. Povrijedilo ju je to daleko više nego što je željela priznati. Nekada davno ne bi si dopustila da je to pogodi. Život s Virgilom ju je smekšao.

Oduvijek je znala da joj te žene nisu prijateljice - stvarno to nisu bile - ali nikada joj ne bi palo na pamet da će je izbaciti iz dobrotvorne organizacije samo dva tjedna nakon smrti supruga. Silno je željela da je Virgil kod kuće i da s njim može razgovarati o tome što joj se dogodilo. Naravno, da je Virgil kod kuće, ne bi je ni šutnule nogom u stražnjicu.

Kod kuće nije bilo nikoga komu bi se mogla izjadati, pa čak ni razgovarati o tome.

Prišla joj je konobarica s jelovnikom i Faith ga je otvorila. Nije bila gladna, ali naručila je juhu od krumpira i plodova mora, rižoto sa škampima i čašu chardonnayja, jer to je uvijek naručivala u Shuckersu. Pridižući čašu usnama bacila je letimičan pogled na restoran. Odjednom je shvatila da je samo ona ručala sama, što je još više uznemirilo njezine ionako već iskrzane živce i goruće poniženje. No, to je sada bio

njezin život i najbolje bi bilo da se što prije navikne na to. Faith se možda bolje nego itko drugi znala prilagoditi. Samoća nakon pet godina braka bila je nešto čemu će se jednostavno morati prilagoditi.

Dok je sjedila okružena bogato izrezbarenom lamperijom od hrastovine i jela juhu, pretvarala se da je zanimaju reljefi na metalnom kasetiranom stropu. Restoran je bio pun gostiju, ali ona se nikada u životu nije osjetila osamljenijom. Posljednji se put u vlastitoj koži ovako neugodno osjećala kad se skidala u minijaturne tangice. Sjedeći ondje sama, osjećala se kao da je obnažena u javnosti.

Ljudi s kojima se družila posljednjih pet godina bili su Virgilovi prijatelji. Dok je prebirala po rižotu i naručila drugu čašu vina, pitala se koliko će je tih prijatelja sada bojkotirati. Bez Virgila nije imala vlastitih prijatelja i nije bila sasvim sigurna kako se to dogodilo. Prijateljice koje je imala u Vegasu prije udaje živjele su životom koji je ona ostavila iza sebe. Neke od njih bile su uistinu divne djevojke, no ovih se dana nije mogla zamisliti kako ispija koktel za koktelom i tulumari do zore. Nije više bila ni u vezi s ono malo prijateljica koje je imala u Playboyu.

Negdje tijekom posljednjih pet godina izgubila je samu sebe. Ili barem ono što je bila. Postala je netko drugi, ali ako više nije bila dio visokog društva Seattlea, gdje onda pripada? Bila je bivša striptizeta i Playboyeva zečica. Majka joj je isprazna i nepouzdana osoba, a oca nije vidjela od 1988. Posljednjih je pet godina igrala

ulogu supruge bogataša, ali tko i što je sada kad njega više nema?

Pokupivši tanjure nakon što je Faith završila s glavnim jelom, konobarica joj je izrecitirala ponudu deserta. Faith je bilo na vrh jezika da odbije. Poželjela je pobjeći iz restorana i iz neugodne situacije, ali baš kao i kad je prvi put posegnula prema šipki u striptiz-klubu, natjerala se izdržati do kraja. Izdržati do sljedećeg puta kada će biti lakše.

Naručila je creme brulee i još jednu čašu vina. Što vjerojatno i nije bila dobra ideja jer uskoro ima sastanak, ali imala je vrlo ružan dan. Naglavačke su je izbacili iz dobrotvornog društva kojem je pripadala pet godina. Već je to samo po sebi bilo dovoljno opravdanje za nekoliko čašica. Dodamo li tomu i iznenadnu krizu identiteta, zaslužila je cijelu vražju bocu.

Nakon nekoliko minuta stigao je desert pa je žlicom razlomila tvrdu koricu od šećera. Kao dijete sanjala je o creme bruleeu. Siromašnoj djevojčici koja je odrastala u sjeverozapadnom dijelu Renoa to je jelo zvučalo tako bogato. Egzotično.

Zagrizla je komadić i osjetila kako joj se glatka bogata korica topi na jeziku. Razmišljala je o predstojećem sastanku s Odjelom za odnose s javnošću i marketing. Rekli su da imaju vrlo uzbudljiv koncept za poboljšanje prodaje ulaznica. Pitala se što li su smislili.

»Savage«, doviknuo je trener Nystrom s vrata svlačionice. »Trebaju te gore u sali za sastanke.«

Ty je navukao majicu za trening. »Što se zbiva?«

»Nemam pojma.« Trener je bacio pogled na blok koji je držao u ruci. »Ostali, trkom na led.«

Ty je obuo svoje japanke marke Nike, izašao iz garderobe i prošao kroz salon. Gumeni potplati japanki lupkali su ga po petama dok je išao niz hodnik prema dizalu. Nadao se da je riječ o nečemu važnom. Ujutro leti za Vancouver na petu utakmicu. Chinooksi su u seriji doigravanja bili u prednosti tri prema jedan, no to se lako može promijeniti i zato mu je bilo potrebno to vrijeme provedeno na ledu sa svojim suigračima.

Prije nego što je stigao pritisnuti tipku »gore« i dozvati dizalo, vrata su se otvorila i unutra je stajala udovica Duffy. Oči su joj bile skrivene iza sunčanih naočala, a pune usne našminkane crvenim ružem. Ty je stavio dlan na jednu stranu vrata kako bi mogla izaći prije nego što se zatvore. »Dobar dan, gospodo Duffy.«

»Dobar dan.« Preko jedne je ruke prebacila baloner, a na sebi je imala neki ružni bež pleteni komplet i bisere, poput neke pedesetneštogodišnje pripadnice društvene kreme koja se zaputila na neki sastanak tipa »spasimo gladnu siročad«. Unatoč ozbiljnoj odjeći, i dalje je bila vraški zgodna i natprosječno seksi.

Stajala je ondje i gledala ga kroz lagano zatamnjena stakla naočala pa ju je morao upitati: »Izlazite ovdje?«

»Zapravo, idem gore.« Podignula je naočale na vjetrom razbarušenu kosu. »Malo sam se zamislila i zabunom pritisnula krivu tipku.«

Ty je ušao unutra i vrata su se za njim zatvorila. Pritisnuo je tipku za drugi kat i dizalo se pokrenulo. »Imali ste tekući ručak?«

Pogledala ga je krajičkom oka i čvrsto zatvorila usta. »Ne znam o čemu govorite«, procijedila je kroz napućene usne.

Ramenom se naslonio na stijenku s ogledalom i objasnio. »Govorim o tome da zaudarate po alkoholu.«

Raširila je velike zelene oči, otvorila torbu i kopala po njoj. »Imala sam vrlo težak dan.« Iz torbe je izvadila žvakaću gumu s cimetom. »Vrlo težak.«

Bila je vlasnica hokejskog kluba vrijednog gotovo dvjesto milijuna dolara. Koliko joj dan može biti težak? »Slomili ste nokat?« Gotovo da je očekivao da će provjeriti svoje crvene nokte prije nego što gurne žvakaću u usta.

»Moj je život previše kompliciran da bih se brinula zbog slomljenog nokta.« Par je puta prožvakala, a zatim dodala: »Vrlo kompliciran, a sada kada Virgila više nema, sve se promijenilo. Ne znam što trebam učiniti.«

Pitao se je li ona jedna od onih žena koje o svojim problemima vole razgovarati s nepoznatim ljudima. Gospode, nije valjda. Podignuo je pogled prema stropu namjerno prekinuvši kontakt očima kako se ona ne bi osjetila pozvanom da olakša dušu.

Srećom dizalo se otvorilo i Ty je slijedio Faith niz hodnik prema sali za sastanke. Zakoračio je ispred nje i otvorio joj vrata. Pogledala ga je u oči dok je prolazila pokraj njega, dovoljno blizu da njezina torbica okrzne njegovu majicu. »Hvala vam«, rekla je mirišući po cimetu i cvijeću.

»Nema na čemu.« Pogled mu je klizio niz njezina leda do stražnjice prekrivene bezličnim kremastim

hlačama, i morao je priznati da tijelo ove žene čak i od dosadne odjeće čini čuda.

Ušavši u salu, naglo se zaustavio. Stavio je ruku na bok i zapiljio se u makete oglasnih panoa postavljene na stalke posvuda po prostoriji.

»Dobar dan svima«, rekla je Faith, sva razdragana, vješajući kaput o naslon stolca i zatim sjela za okrugli stol pokraj svojeg pomoćnika.

Znatno manje dobro raspoložen od gospode Duffy, Ty je upitao: »Što je ovo, dovraga? Sala?«

Neka žena po imenu Bo, ili tako nekako, iz Odnosa s javnošću odmahnula je glavom. »Ne. Moramo iskoristiti sva izvješća kojima smo popraćeni i ukupnu medijsku pozornost koja nam je poklonjena.« Pokazala je na crtež dvoje ljudi koji stoje leđa uz leđa i natpis: »Može li ljepotica ukrotiti divlju zvijer?«

»Čini se da su mediji uvjereni da između vas dvoje postoji problem i to želimo okrenuti u svoju korist.«

Direktor Odnosa s javnošću, Tim Cummins, dodao je: »Mi, naravno, znamo da problema zapravo nema.«

Ali, problem je postojao. I to velik. Ty je sjeo nasuprot Faith i prekrižio ruke na prsima. On i ostali dečki ubijali su se na ledu posljednje četiri utakmice, a novinari su samo pisali o »opipljivom trenju« između njega i gospode Duffy. Na sportskim je stranicama Seattle Times prošle nedjelje posvetio cijela tri odlomka navodnim »iskricama«, prije nego što je zaobilaznim putem spomenuo njegov hattrick ili fenomenalnih trideset šest obrana njihova vratara Martyja Darchea. Frankie Kawczynski slomio je prst koškajući se u kutu s

Dougom Weightom, a ona je samo trebala dolebdjeti u salon sa svojom plavom kosom i velikim grudima i cijela je vojska novinara izgubila pamet.

Ako je ovog trena išta želio, onda je to da ona bude manje vidljiva. Da bude manje zastupljena u medijima. Ništa više.

Faith je podignula pogled s novinskih izrezaka ispred sebe. »Nisam imala pojma da su to toliko napuhali i napravili toliki cirkus.« Podignula je svoje velike zelene oči prema njemu. »Jeste li vi?«

»Naravno. Niste čitali novinska izvješća o Chinooksima?« Što je onda radila?

»Jules mi ih je dao, ali bila sam zauzeta.«Čime? Sastankom s ljubavnikom s kojim je

razgovarala na dan Virgilova pogreba? Je li na to mislila kad je rekla da je imala težak dan?

»Mislimo da će navijači pohrliti na utakmice i popuniti dvoranu«, nastavio je Tim. »Svi znamo da prodaja ulaznica još nije dostignula razinu od prije lockouta. Ako navijači misle da postoji neko trenje između kapetana tima i vlasnice kluba, mogli bi se pojaviti samo zato da se svojim očima uvjere u to.«

Bo Kako-se-ono-zove dodala je: »Mislimo da je to dobar pristup. Seksi je, a svi znamo da se seks i kontroverzno dobro prodaju.«

Ty se leđima naslonio na stolac i namrštio se. Nije mu se to sviđalo. Ni mrvicu. Što su točno namjeravali napraviti? Učiniti gospodu Duffy još seksipilnijom? Njoj na tom polju nije trebala pomoć. Ili njega? Majica kratkih rukava i traperice njegovo su najseksipilnije

izdanje. On jednostavno nije tip muškarca koji stavlja gel u kosu i nosi blještavi nakit.

»Mislim da je to dobra ideja.« Kralj gela i blještavog nakita, Jules Garcia, pokazao je na jedan od panoa s natpisom »Ljepotica i divlja zvijer«. »Sviđa mi se zamisao da Faith odjene Tyev dres i da on kraj nje stoji bez majice.«

Ty se namrštio. Dečki će mu krv popiti zbog toga. »Zaboravite. Nema šanse da glumatam neku >divlju zvijer<.«

»To bi bila neka divlja zvijer s francuskim naglaskom«, dramatično je naglasila pijana žena s druge strane stola.

Tyev pogled prijeđe s Tima na gospođu Duffy. »Točno tako, Miss srpnja.«

Namotala je bisere oko prsta, a Tyev je izdajnički um iz sjećanja odmah izvukao sliku na kojoj leži gola s biserima omotanim oko jedne dojke. »Možda su novinari primijetili nešto što je meni promaknulo. Imate li nekih problema sa mnom, gospodine Savage?«

Osim što nije znala razliku između braniča i napadača, a novinari se spotiču jedni o druge ne bi li joj prišli što bliže? Osim što je vidio njezinu golu breskvicu i ne može je izbiti iz glave? »Ne. Nema nikakvih problema.«

»Izvrsno.« Nasmiješila se i nastavila omatati onu vražju ogrlicu oko prsta, a crveni su joj se nokti blistavo isticali na svoj toj bež podlozi.

»Sve je ovo još u fazi pripreme«, uvjeravao ga je Tim. »Želimo da se ugodno osjećate.«

To se neće dogoditi. »Pa, Time, sasvim sigurno se neću osjećati ugodno dok me prikazujete kao divlju zvijer u hokejaškim hlačicama.«

»Možda biste se ugodnije osjećali kao divlja zvijer samo s krpicom oko struka?« Kut se Faithinih usana nakrivio i bio je uvjeren da ga samo pokušava razbjesniti.

»Isuse Kriste.« Ty je ustao i krenuo prema vratima. »Nađite si neku drugu budalu.«

»Samo se šalila. Mislim.« Tim je pogledao prema Faith. »Zar ne?«

»Naravno.«»Možemo osmisliti i nešto što će vam se više

svidjeti«, žurno je dodao direktor Odnosa s javnošću. »Stvarno mislimo da će ovo naglo povećati prodaju ulaznica!«

Šalila se ona ili ne, pojaviti se polugol na velikom reklamnom panou jednostavno nije bilo u njegovu stilu. Njegov je stil bio dobra igra i skupljanje bodova na tablici. Posegnuo je prema kvaki na vratima. »Zaboravite.«

»Bebica.«Začuo se kolektivni uzdah zaprepaštenja, a on je

zastao i polako se okrenuo. »Što ste rekli?«Jules se nagnuo prema Faith i nešto joj šapnuo u

uho. Odmahnula je glavom i rekla: »Ni meni se ne sviđa zamisao o stvaranju trenja radi prodaje karata, ali ipak nisam izjurila iz sobe cmoljeći kao malo dijete.«

Vjerojatno zato što ona ne mora skinuti majicu. Iako joj ne bi bilo prvi put. »Dopustite mi da vam nešto

objasnim, gospođo Duffy. Prvo, nisam nikakva bebica i nikada ne cmoljim.« Čak ni kad slomi kosti ili istegne tetive. Dovraga, jednom je čak utakmicu protiv Rangersa do kraja igrao sa slomljenim stopalom. »Drugo, ja igram hokej. Za to me plaćate. Nigdje u mojem ugovoru ne piše da se moram pojavljivati bez majice na panoima ili autobusima.«

»Ako ne želite skinuti majicu, to je u redu što se mene tiče.« Slegnula je ramenima. »Neki se ljudi jednostavno ne znaju nositi s vlastitom seksualnošću. Shvaćam to, ali barem biste mogli do kraja saslušati to što nam Tim i Bo imaju reći. Očito su uložili puno truda u to, i to u tako kratkom roku.« Usmjerila je pozornost na direktora Odnosa s javnošću i njegovu pomoćnicu. »Hvala vam.«

»Molim.«»Nema na čemu.«»Gospodin Savage je samo malo tvrdoglav«, dodala

je.Nositi se s vlastitom seksualnošću? Je li ga upravo

nazvala pederom?»Deset minuta«, obratio mu se Tim. »Dajte mi deset

minuta da vas navedem na to da se predomislite.«Kako bi joj dokazao da nije u pravu i da nije

tvrdoglav, vratio se na svoje mjesto i sjeo. »Deset minuta.« Mogu pričati dok im glava ne otpadne, ali neće ga nagovoriti na to da se predomisli.

Šesto poglavlje

Nagni malo bradu prema dolje, Faith, i gledaj ovdje.« Faith je spustila bradu i podignula pogled prema fotografovoj ruci nekoliko centimetara iznad njegove glave. »Gledaj mene, Ty«, dodao je.

U salonu namijenjenom igračima, Faith je stajala nasred velikog zaštitnog znaka Chinooksa, malo iza kapetana svojega hokejskog tima. Prošlo je gotovo tjedan dana otkada su ona i Ty sjedili na sastanku s Odjelom za odnose s javnošću. Četiri dana otkada su Chinooksi pobijedili Vancouver u šestoj utakmici i prešli u sljedeću rundu doigravanja.

Prošlo je sedam navečer, a ostatak tima odavno je otišao kući. Iz salona je iznesen sav namještaj i sada je bio ispunjen snimateljskom opremom. Faithina je majka nastojala biti korisna tako što je pridržavala reflektor. Faith je barem jedanput uspjela nagovoriti majku da psa ostavi kod kuće. Iako se bojala da bi im se Mrvica mogla osvetiti žvakanjem namještaja.

»Još malo udesno, Faith.«

Za snimanje je odjenula crnu usku suknju i crnu svilenu bluzu s crnom potkošuljom te obula crvene štikle s uzorkom krokodilske kože. Prošlo je mnogo vremena otkada je posljednji put izašla iz sjene i stala pred svjetla reflektora. Malo je izašla iz štosa. Prošlo je mnogo vremena otkada joj je netko stručno uređivao kosu i šminkao je pa se osjećala čak i malo previše dotjeranom. Sve je na njoj bilo savršeno, od lukova obrva do crvenih usana. Zapravo, sve je u prostoriji bilo savršeno, od osvjetljenja do fotografa. Sve osim sto devet kilograma frustrirane muške tjelesne mase koja je stajala ispred nje. Toplina i mrzovolja isijavale su iz Tya u valovima.

Ruke je prekrižio na grudima; u tom ga je stavu znala viđati i prije kada bi zbog nečega bio nezadovoljan. Danas je to bilo fotografiranje s njom.

Na sebi je imao jednostavnu majicu, iste nijanse kao i tamniji plavi dio njegovih očiju, te iznošene levisice. Nije im dopustio da ga šminkaju niti da mu stave baram malo gela u kosu. Ponašao se kao pravi gnjavator, ali zato je fantastično mirisao, na sapun i čistu kožu, pa je Faith osjetila neobičan poriv da se malo nagne naprijed i pomiriše mu košulju ili vrat.

Fotograf je napravio nekoliko snimaka. »Stavi mu ruku na rame«, rekao je i podesio objektiv. »Valerie, podigni to malo. Dobro je.«

Osim povremenog rukovanja, Faith nije dodirnula drugog muškarca otkada se pristala udati za Virgila. Lagano je položila dlan na Tyevo rame. Toplina njegovih čvrstih mišića grijala joj je dlan kroz meki plavi pamuk i po prvi put nakon dugog vremena postala je i

bolno svjesna toga da je žena koja stoji vrlo blizu muškarca. Mladog, zdravog muškarca. Nije da to nije i prije primijetila. Nije bilo moguće ne primijetiti muškarca kao što je Ty, no o njemu je do sada razmišljala samo kao o neljubaznom kapetanu Chinooksa.

»Spusti prste malo prema naprijed. Želim vidjeti tvoje crvene nokte na njegovoj plavoj majici.«

Spustila je ruku preko njegova ramena i lagano raširila prste. »Da. To je to.« Klik. Klik.

Maknula je ruku, ali i dalje je osjećala njegovu toplinu na dlanu. Jako dugo nije osjetila ni najmanju privlačnost prema muškarc-u. Ona Tyu daje plaću. On je ni najmanje ne simpatizira. Pa zašto je u želucu odjednom imala osjećaj lakoće, kao da je progutala previše zraka?

»Jesi li dobro, Ty?« upitao je Tim.»Jesmo li skoro gotovi?«»Tek smo počeli.«»Sranje.«Fotograf je spustio fotoaparat. »Faith, možeš malo

iskoračiti.« Faith se rado pomaknula tako da joj je Ty sada stajao odmah iza lijevog ramena. Duboko je udahnula i razbistrila glavu od svih vrućih feromona koje je emitirao poput okrutne fatamorgane.

»Malo raširi noge i stavi ruke na bokove.« Podignuo je fotoaparat. »A ti, Ty, samo nastavi izgledati ratoborno.«

»Nisam ratoboran.«»Aha. Savršeno.« Klik.

Faith se nasmijala i bacila pogled preko ramena na njegovo lice i duboku boru između tamnih obrva. »Ako sada niste ratoborni, onda vas nikako ne bih voljela vidjeti u istinski nasilnom izdanju.«

Spustio je pogled svojih neobičnih plavih očiju prema njezinima. »Ja nikada nisam nasilan.«

Sjetila se posljednje utakmice protiv Vancouvera i nacerila se. Tijelom je zakucao protivničkog igrača u ogradu i zabio mu lakat u rebra. »Ma, pravo ste sunašce.«

Kut mu se usana podigne, a ona je osjetila da joj želudac postaje još lakši. »Ne bih išao baš tako daleko, gospođo Duffy.«

»Faith. Možete me zvati Faith.«Osmijeh mu je nestao s lica i ponovno se okrenuo

prema fotografu. »To nije dobra ideja.«»Super.« Klik. Klik. »Idemo sada u svlačionicu.«»Faith, u trenerovoj smo ti sobi pripremili drugu

odjeću« rekla je Bo Nelson. »Ty, molim te odjeni dres za domaće utakmice.«

Dok je promatrala kako Ty odlazi iz salona, Faith se zapitala zašto nije dobra ideja da je zove imenom. Zajedno s majkom slijedila je pomoćnicu direktora Odnosa s javnošću na drugu stranu salona i zatvorila vrata za sobom. Vjerojatno je samo želio zadržati profesionalni odnos. Što je i najbolje, no bila je prilično sigurna u to da Virgila nije uvijek zvao »gospodin Duffy«.

Pokretna vješalica s odjećom zauzimala je sredinu prostorije. Dok je pregledavala odjeću, razmišljala je o

tome zašto je njezina pokojnog muža zvao imenom, a nju ne. Je li prekoračila neku granicu za koju nije ni znala?

»Kako se osjećaš?« upitala je Bo dok je namještala cipele. »Kao da bi ti se lice moglo raspuknuti od osmjehivanja?«

Faith je izvukla usku crnu haljinu, a zatim ju je vratila natrag. »U početku mi je bilo malo nelagodno stati pred objektiv, ali pomalo se ponovno ufuravam.«

Njezina je majka s vješalice skinula jarkoružičastu baby doli haljinicu marke Betsey Johnson. »Probaj ovo.«

Faith je odmahnula glavom. »Mislim da ta haljina nije prikladna za vlasnicu hokejskog kluba.«

»Mislili smo ovu.« Bo je s vješalice skinula jarkocrvenu haljinu dubokog ovalnog izreza sa svilenom suknjom punog kruga. Nije imala rukave pa je, osim srebrnog kožnatog pojasa, podsjećala na modu pedesetih.

»Vrlo je svijetla.«»Tebi svijetle boje izvrsno pristaju.«Crvenu boju nije nosila otkada se udala za Virgila.

»Tko ju je odabrao?« upitala je ženu čija je crvena kosa bila zategnuta u zdepasti konjski rep.

»Jules je radio sa stilistom i odabrali su ovu jer će naglasiti crvenu boju na Tyevu dresu za domaće utakmice.«

Jules? Znala je da je odlazio na konzultacije s Odnosima s javnošću, ali nije imala pojma da im je pomagao u odabiru odjevnih kombinacija. Unatoč njegovoj nesretnoj ljubavi prema pastelnim bojama i

nabildanim mišićima, nikako se nije mogla otresti one neke gej vibre koju je odašiljao i ponovno se zapitala.

»Pitam se je li homić«, rekla je Valerie.»I ja isto«, dodala je Bo gledajući kroz vješalicu.

»Vrlo je zgodan.«Faith je zbacila cipele s nogu dok je otkopčavala

bluzu. »To je li neki muškarac zgodan ili nije, ne mora značiti da je homić.« Jedan od gej izbacivača u Aphroditei izgledao je kao okorjeli bajker.

»Ne uvijek.« Bo je uzela crnu bluzu od Faith. »Ty Savage zgodan je dečko, ali neće ti ni pasti na pamet da se zapitaš što voli.«

»Ili njegov otac.«Faith podigne pogled s patentnog zatvarača na

suknji prema svojoj majci. »Poznaješ njegova oca?«»Upoznali smo se neku večer poslije utakmice.«»Nisi mi to spomenula.«Valerie je slegnula ramenima. »Nisam bila

impresionirana.«Što je vjerojatno trebalo značiti da je nije pozvao

van. Uz Boinu pomoć navukla je haljinu preko glave, a majka joj ju je zakopčala na leđima. Imala je malo dublji izrez od onog na koji je naviknula, a donji rub haljine sezao je do dva centimetra iznad koljena.

»Ove su jako lijepe.« Bo joj je pružila par Versaceovih srebrnih sandala s tankim remenčićima i tankim potpeticama od deset centimetara.

Faith je uzdahnula. »Dođite mamici.« Gurnula je stopala u sandale i zakopčala remenčiće oko gležnjeva. Malo dalje stajalo je veliko ogledalo pa je pozirala ispred

njega, popravila grudi u pripijenom gornjem dijelu haljine i zatim zakopčala pojas.

»Izgledaš savršeno«, rekla joj je Bo.»Izgledam kao kakva reklama iz pedesetih. Kao da

bih u jednoj ruci trebala držati martini i tako dočekati muža kad dođe kući.«

»Istina, pomalo podsjećaš na onu jednu staru humorističnu seriju iz pedesetih«, složila se Bo. »Samo što su tada izrezi bili malo čedniji. Mislim da izgledaš profinjeno i duhovito.«

»Što misliš o ovima?« Valerie je podignula par visećih naušnica od oniksa.

»Više mi se sviđaju ove koje nosim«, rekla je dok joj je netko popravljao frizuru i šminku. Za dvadeset deveti rodendan Virgil joj je poklonio jednostavne naušnice od trokaratnih dijamanata koje je obožavala zbog njihove čistoće i elegancije. Još se jedanput pogledala u ogledalo. Bilo je pomalo šokantno ponovno se vidjeti u tako žarkim bojama. Nije više bila sigurna u to kada je točno prestala nositi odjeću u boji. Niti je li to bila njezina ili Virgilova ideja. Nije ni važno, zaključila je dok je izlazila iz trenerove sobe i prolazila kroz sada potpuno prazan salon za igrače.

Ty je sjedio na klupi ispred otvorenog ormarića punog hokejaških palica dok su fotograf i njegov pomoćnik provjeravali osvjetljenje oko njega. Njegova kaciga i odjeća visjele su na kukicama unutar ormara, a ime mu je bilo ispisano na plavo-crvenoj pločici iznad glave. Osim kacige, na sebi je imao kompletnu opremu.

Faith nikada prije nije bila u svlačionici. Unutra se osjećao pomalo čudan miris, po kožnatoj obući, znoju i sredstvima za čišćenje. Svi otvoreni ormarići bili su puni hokejaške opreme, a iznad svakog je bila pločica s imenom igrača kojem pripada.

Ty je podignuo pogled kad mu se približila. »Ja sam bio spreman još prije petnaest minuta.«

Gospode, koje zanovijetalo. »Spremanje i ne može dugo trajati ako nikome ne dopustite da vam počešlja kosu«, rekla mu je.

»Mogu je sam počešljati.« Kako bi dokazao istinitost svoje tvrdnje, provukao je prste kroz kosu, ali jedan se tamni uvojak izdvojio i pao mu preko obrve.

Prije nego što je uopće promislila o onome što radi, Faith je podignula ruku i vratila uvojak na njegovo mjesto. Meki joj se pramen kose omotao oko prstiju, a donjim rubom dlana ovlaš mu je dodirnula toplu sljepoočnicu.

Zjenice su mu se stopile s njezinima i nešto je bljesnulo u dubini njegovih očiju. Nešto uzavrelo i željno zbog čega je svjetlija plava nijansa njegovih očiju zadobila tamniju, senzualniju notu.

Prošlo je dosta vremena, ali prepoznala je toplinu u njegovim očima. Usne su joj se razdvojile od panike i zbunjenosti. Spustila je ruku na svoj usplahireni trbuh.

»Jeste li vas dvoje spremni?« upitao je fotograf.Ty je skrenuo pogled. »Završimo s ovim. Ujutro

rano imam trening, a sutra navečer moram dobiti utakmicu protiv San Josea.« Ponovno je podignuo

pogled prema Faith, ali ovaj put su mu oči bile bistre. »To je ono za što me plaćate.«

»Da«, protisnula je i zapitala se je li joj se pohota u njegovim očima samo pričinila.

»Kako ide?« upitao je Jules ulazeći u svlačionicu.Faith je oblizala usne i nasmiješila se svojem

pomoćniku. »Super mi ide«, uvjeravala ga je i potisnula zbunjenost zbog onoga što se upravo dogodilo. »Isprva sam bila malo zahrđala, ali sad mi se sve vraća. Baš kao vožnja bicikla.«

Jules ju je cijelu odmjerio kritičnim pogledom. »Dakle, odlično izgledaš.«

»Hvala. Ti također.« Ili je barem pokušala ono potisnuti. Dok je Ty sjedio jedva pola metra od nje, bila je to nemoguća misija. »Lijepa ti je ta vesta«, dodala je i pruživši ruku dodirnula rukav sivog kardigana s pletenicama. »Lijepa boja.« Umjerena. »Kašmir?«

»Mješavina kašmira i svile.«»Zaboga«, opsovao je Ty. »Jeste li vi cure završile?

Rado bih u neko doba otišao kući.«»Što njega muči?« Jules je palcem pokazao prema

Tyu. »Još je bijesan zato što je onako stručno zaribao u petoj utakmici protiv Vancouvera?«

Ty ga je pogledao kao da će ga zadaviti golim rukama. Faithine se oči rašire i zatim zamahne glavom. »Ne provociraj, Jules.«

Jules se nasmijao. »Slušaj, došao sam ovamo jer sam upravo razgovarao s urednikom časopisa Sports Illustrated. Žele intervju s tobom.«

Kad se posljednji put pojavila u nekom časopisu, bila je gola, a pitanja su bila lagana. Pomislivši na intervju u Sports Illustratedu i teška pitanja koja će joj postaviti, a na koja neće znati odgovoriti, poželjela je pobjeći i sakriti se. Već se sasvim dovoljno osramotila gafovima pred salom punom vlastitih zaposlenika i članova uprave kluba. Posljednje što želi bilo je podastrijeti cijelom svijetu to koliko je neupućena.

»Odjel za odnose s javnošću želi da odradiš taj intervju, ali ja mislim da bi ga trebala odgoditi dok ti ne postane ugodnije govoriti o timu u javnosti«, predložio je Jules, zbog čega ga je poželjela poljubiti.

»Hvala ti. I, u pravu si, nisam još spremna.«»Možemo početi«, objavio je fotograf pruživši

Valerie reflektor.»Faith, stani točno ispred Tya. Probaj podignuti

nogu na klupu.«Spustila je pogled na Tyeve krupne noge obučene u

plavo-zelene hokejaške hlače. Duge bijele čarape prekrile su mu debele štitnike za potkoljenice i koljena. Pri vrhu su bile pričvršćene ljepljivom trakom oko bedara. »Gdje na klupu?«

»Između Tyevih nogu.«Susrela se s njegovim suženim pogledom i

očekivala da će uložiti glasan prigovor i psovati dok svima prisutnima ne otpadnu uši. Umjesto toga rekao je: »Pripazite malo, okej? Nisam stavio štitnik.«

Pažljivo je spustila potplat svoje sandale marke Versace na klupu između njegovih raširenih bedara. Namjerno ga je gledala u lice kako ne bi spustila pogled

prema njegovim preponama. Nije željela ni razmišljati o tome koliko je njegov paket bio blizu njezinih nožnih prstiju.

Naravno, što se više trudila ne misliti o tome, postignula je upravo suprotno. »Nemojte me tjerati da se trgnem i neću vas ozlijediti«, rekla je kroz nervozan smijeh.

»Nemojte se trzati pa ja neću ozlijediti vas. Ta će mi oprema poslije trebati.«

Okrenula je lice prema fotografu i osmjehnula se. Možda i jest malo zahrđala, ali znala je pozirati fotografima ne pokazujući prave osjećaje.

»Znači, zato vam se toliko žuri otići odavde. Ne zbog rano- jutarnjeg treninga.«

Fotograf je napravio nekoliko snimaka. »Faith, malo zakreni desno rame prema meni. Tako, dobro je.«

Smiješeći se prema kameri, upitala ga je: »Imate spoj?« i fotografu ponudila malo drugačiji kut svojeg lica.

»Nešto slično.«»Sa suprugom?«»Nisam oženjen.«»Djevojkom?«»Ne baš.«Prijateljicom s povlasticama? Prošlo je mnogo

vremena otkada je imala prijatelja s povlasticama ili dečka, ili čak samo avanturu za jednu noć. Stojeći ovdje pokraj Tya, okružena njegovim toksičnim testosteronom, prisjetila se koliko je to točno davno bilo. Samo dašak njegova dubokoga baršunastog glasa na njezinoj koži bio

je dovoljan da je podsjeti na to koliko joj nedostaje zagrljaj i dodir snažnog, zdravog muškarca.

»Nagni se mrvicu naprijed, Faith. Malo agresivnije, pokaži mu da si ti šefica.«

»Želiš li da stavim ruke na bokove?« Faith se prignula, a rub haljine lagano je kliznuo po njezinu bedru.

»Da, odlično. Ty, ti i dalje nastavi izgledati nadrkano.«

Ty okrene svoj ubojiti pogled prema fotografu. »Nisam nadrkan.« Intenzivan pogled obično rezerviran za zastrašivanje protivnika nije djelovao na fotografa.

»Savršeno. Baš ono što sam tražio.« Napravio je još nekoliko snimaka. »Faith, nagni se još samo malo i još mrvicu zakreni ramena prema meni.« Klik. »Odlično, a sad zabaci kosu. To je to. Prekrasno.«

* * *

Ty se nije mogao sjetiti kada se posljednji put bio ovoliko uzbudio. Čak ni kad se kao napaljeni šesnaestogodišnjak valjao na stražnjem sjedalu očeva Plymoutha s polugolom curom koja se zvala Brigit.

Za Boga miloga. Stajao je pod tušem u svlačionici Chinooksa i puštao da mu hladna voda teče niz vrat, leda i stražnjicu. Morao je pričekati pola sata da se svlačionica isprazni prije nego što je skinuo opremu i otišao pod tuš. Ako je itko i pomislio da je neobično što se večeras tušira, nitko to nije spomenuo.

Okrenuo se i hladna ga je voda udarila u prsa i potekla preko trbuha do prepona. Tako snažnu

pulsirajuću bol nije osjetio otkada je slomio palac na kacigi igrača Hedicana prošle sezone. Samo što je bol sada tukla nešto niže i nije ju izazvao agresivni branič koji mu pokušava oduzeti pak. Izazvala ju je živa, punokrvna duplerica koja ga pokušava izludjeti svojim napućenim usnama, mekim rukama i ubojito privlačnim tijelom.

Sve je ovo bilo izrazito loša ideja. Znao je to još dok je dolazio na snimanje. Što god oni mislili o njemu, nije bio tako tvrdokoran i nedodirljiv, pa im je dopustio da ga nagovore na to da sudjeluje u promidžbi tima za njegovo dobro. Za dovođenje navijača na tribine.

Naslonio se dlanovima na zid i gurnuo glavu pod tuš. Isprva mu je ignoriranje gospode Duffy išlo sasvim dobro. Pravio se da ne zamjećuje miris njezina parfema na toploj koži, da ne čuje njezin smijeh, da ne vidi te crvene, crvene usne. Zatim ga je dodirnula. Težina njezine ruke i prsti koji su mu klizili preko ramena odaslali su plamenu kuglu niz njegovu kralježnicu, sve do međunožja.

Dodir rukom po ramenu bio je već dovoljno strašan, ali kada mu je dotaknula kosu i lice, utroba mu se zgrčila i morao se svim silama oduprijeti porivu da priljubi usta uz njezin dlan i usiše joj kožu. Zatim mu je smjestila nogu između bedara, nagnula se i gurnula mu grudi u lice. Nakon toga mogao je razmišljati samo o tome kako bi htio dlanom kliznuti po njezinu glatkom bedru i zgrabiti je za guzu. Privući je bliže i zabiti lice u izrez njezine haljine. Dok se ona smiješila prema fotoaparatu i zabacivala kosu, on je u glavi vrtio lude maštarije o tome

što bi joj radio. Za početak, povukao bi je na krilo i ljubio te crvene usne. Prstima joj mrsio kosu dok ga jaše kao trkaćeg konja na duge staze. I da, i te kako je bio bijesan na sebe zbog toga. Posljednje što je želio i trebao u životu bilo je da mu se diže na vlasnicu hokejskog kluba, ali iz nekog neobjašnjivog razloga njegovo tijelo nije marilo za ono što je on želio i trebao.

Ty se uspravio i dlanovima protrljao lice. Nije čak bila ni toliko lijepa. Isprao je sapunicu s lica i zatresao glavom. Okej, to baš i nije istina. Sve je na njoj bilo zapaljivo privlačno, ali on je oduvijek bio okružen lijepim ženama. On je hokejaš. I te kako je bio s puno lijepih žena.

Faith. Možete me zvati Faith, bila je rekla, kao da je to dobra ideja ili kao da bi se to ikada moglo dogoditi. Trebao mu je stalan podsjetnik na to tko je ona i što je ona njemu. Podsjetnik na to da je njegova sudbina u njezinim rukama. Čak i kad bi bila voljna, ne smije zaboraviti da bi seks s vlasnicom Chinooksa bio užasno loša ideja.

Koža mu se naježila dok je pokušavao razbistriti glavu od razmišljanja o Faith Duffy. Postoji nekoliko mjesta na koja bi mogao otići prije nego što krene doma. Nekoliko klubova u kojima su žene koje će rado provesti malo vremena nasamo s njim.

Još je nekoliko minuta ostao pod tušem, sve dok nije stekao potpunu kontrolu i ponovno mogao disati. Zatvorio je vodu i omotao ručnik oko pasa. Dograbio je drugi ručnik i obrisao kosu. Njegov je stari još uvijek

kod njega u stanu. Možda bi jednostavno trebao otići kući i malo popričati s njim.

Jules Garcia stajao je nasred svlačionice i čekao ga. »Što ti hoćeš?« upitao je Faithina pomoćnika.

»Htio sam te zamoliti da prestaneš Faith zagorčavati život.« Prekrižio je ruke na prsima, kao neki veliki, opasni snagator. Ty je zbog toga osjetio neku vrstu poštovanja prema njemu. »Tko kaže da ja gospodi Duffy zagorčavam život?« Približavajući se ormariću, brisao je lice i pitao se zauzima li se Jules za Faith kao zaposlenik za poslodavca ili je riječ o nečemu drugom. Neki su dečki mislili da bi Jules mogao biti gej. Ty nije bio uvjeren u to.

»Ja kažem.«Ty je uzdahnuo i sjeo na klupu. Nije joj želio

zagorčavati život. Samo je želio što je manje moguće biti u njezinoj blizini, a njezin ga se odnos s pomoćnikom nije ticao.

»Ona nije neka bezvezna plavuša s ulice. Vlasnica je kluba.«

»Upravo tako«, složio se Ty i ručnikom protrljao kosu. »A o hokeju nema pojma. Virgil me zaposlio da osvojim kup. Ja sam kapetan Chinooksa i moja je najvažnija odgovornost dovesti nas do završnice natjecanja. No istodobno me silno brine kako ću to izvesti kad nam je sudbina u rukama bivše Playboyeve zečice u čijim intervjuima ispadamo totalni kreteni.«

»Govoriš li o intervjuu za Sports Illustratedi«»Da.«

»Jesi li ljubomoran zbog toga što je žele staviti na naslovnicu?«

Ty je prekrižio ruke preko golih prsa. Nije znao za naslovnicu. »Ja sam na naslovnici bio već tri puta i živo mi se fućka za naslovnicu. No muči me to što ću uzeti taj časopis u ruke i morati čitati lagana pitanja na koja ona nije u stanju odgovoriti. Ili ću u njemu pronaći sažetak njezinih godina provedenih u Playboyu zbog čega ćemo svi ispasti smiješni.«

»To je razumljivo. Svima nam je stalo do dobrog ugleda kluba. Posebice Faith.« Spustio je ruke uz tijelo. »Priznajem da sam kada me prvi put pozvala na sastanak više bio znatiželjan upoznati je nego što sam želio prihvatiti posao. Virgil me prije pet godina otpustio jer sam ružno govorio o njoj.«

»Što si rekao da si zbog toga dobio otkaz?«Jules ga je pogledao u oči i odgovorio: »Čuo me je

kako sam glavnim skautima pričao da se oženio striptizetom dovoljno mladom da mu bude unuka.«

Ty je spustio ručnik na klupu pokraj sebe. »Ne zvuči tako gadno da zbog toga dobiješ otkaz.«

»I nije bilo. I da sam se tu zaustavio, zadržao bih posao. Ali bio sam vidio njezine slike i opisao ih dečkima do najsitnijih detalje. Sve od velikih grudi do glatke... znaš već.«

O, da, znao je.Slegnuo je ramenima. »Bilo kako bilo, godinama

sam joj to zamjerao, ali nije ona kriva za to što sam dobio otkaz. A nije ni kriva za to što je Virgil umro i

ostavio joj klub. Pao joj je u krilo i sada se s tim nastoji nositi kako najbolje zna.«

»Svjestan sam toga da nije ona kriva.« Posegnuo je iza sebe u ormarić i izvukao svoju sportsku torbu. Nije kriva što je naslijedila tim, a ni njegova erekcija nije njezina krivnja. Ono prvo je Virgilovo maslo, a ovo drugo jest rezultat njegove napaljene mašte. Morat će smisliti način kako da se nosi s oboje. »Pokušat ću biti...«

»Ljubazniji? Usreći je.«»Iskazivat ću joj više poštovanja. Tvoj je posao

usrećiti je. Možda vas dvoje možete otići zajedno u šoping, kupiti si jednake pulovere i organizirati si neki ženski večernji izlazak.«

»Molim?« Jules je sklopio ruke preko širokih prsa i ponovno izgledao kao veliki, opasni snagator. »Ja nisam gej.«

Ty je ustao i ispustio ručnik. »Boli me briga jesi li gej ili hetero ili nešto između.« Znao je nekoliko igrača gejeva koji su udarali kao teretni vlakovi u punom naletu.

»Zašto misliš da sam >gej ili hetero ili nešto između<?« Jules je djelovao uistinu zbunjeno. »Misle li i ostali dečki da sam gej?«

Ty je slegnuo ramenima.»Zato što upotrebljavam proizvode za njegu kose?«»Ne.« Navukao je bokserice. »Zato što uopće

govoriš >proizvodi za njegu kose<.«

Sedmo poglavlje

Disonantan val navijačkih poklika i kravljih zvona uzdignuo se iz gledališta i sudario sa zveckanjem vinskih čaša u vlasničkoj loži Key Arene u Seattleu. Faith se nagnula naprijed, prstima stežući naslon za ruku svojeg stolca, i zagledala se u gužvu ispred mreže Chinooksa. Palice i laktovi sijevali su posvuda, a izravno u središtu zbivanja bio je tko drugi nego Ty Savage. Vratar Marty Darche namjestio se u pozu leptira, postavljajući štitnike kao zapreke dok su se igrači obaju timova borili oko paka u drugoj trećini.

»Počisti pak«, šapnula je upravo u trenutku kada se zavrtjelo plavo svjetlo iza gola i naznačilo izjednačenje rezultata, dva prema dva.

»Sranje«, opsovao je Jules dok je mala grupa odanih navijača Sharksa dolje u dvorani euforično klicala. »Who Let the Dogs Out« zatreštalo je sa zvučnika, a Faith je rukom prekrila oči. Sada kada se toliko uživjela u igru, bilo joj je bolno gledati. Živci su joj skakali, a želudac se grčio i poželjela je nešto jače od dijetne Coca-Cole koju je odložila na pod pokraj desne noge.

Kao da joj čita misli, Valerie joj makne ruku s očiju i u dlan joj utisne čašu vina. »Ovo će ti pomoći.« Zatim si vratila do švedskog stola postavljenog u loži kako bi se družila sa svojom prijateljicom Sandy koja je na nekoliko dana doputovala iz Las Vegasa. Valerie nije čak ni pitala Faith može li Sandy odsjesti kod njih prije nego što ju je pozvala. Faith je poznavala Sandy cijeli svoj život i bila joj je draga, ali voljela bi da ju je majka prvo pitala.

Nakon utakmice njezina mama i Sandy planirale su obići neke barove i »podignuti prašinu«. Faith nije bila sigurna tko je jadniji. Njih dvije zato što u tim godinama još uvijek nose odjeću od likre i »dižu prašinu« ili ona zato što ide kući sama i rano liježe u krevet.

Faith je otpila gutljaj chardonnaya dok se zgoditak nekoliko puta zaredom reprizirao na semaforu obješenom nasred dvorane.

Na drugom kraju ledenog igrališta Marty Darche podignuo se na noge i dohvatio bocu vode s gornjeg dijela svoje mreže. Ty je stajao ispred njega dok si je vratar štrcao vodu u usta. Marty je kimnuo i Ty ga je potapšao po kacigi svojom velikom rukom u rukavici prije nego što je otklizao prema klupi.

Na velikom je ekranu kamera s leda zumirala Tyeva široka ramena i bijelim slovima ispisano ime SAVAGE na plavom dresu. Navijači San Josea zviždali su.

Navijači Chinooksa su klicali, a Ty se ledom kretao spuštene glave; kosa na zatiljku uvila mu se oko kacige. Sinoć u svlačionici Chinooksa, kada mu je prstima prošla kroz kosu, u trbuhu su joj toplo zatreperili

leptirići. Takvo što već godinama nije doživjela. No, kada se kasnije te večeri vratila kući, lagano treperenje pretvorilo se u goruću grižnju savjesti. Virgil je umro prije manje od mjesec dana i ne bi smjela ni prema kojem muškarcu osjećati bilo kakav oblik treperenja, a kamoli prema kapetanu Virgilova hokejskog tima. Ispravak: njezina hokejskog tima.

Ty se zaustavio ispred klupe i bacio pogled preko ramena. Njegove su plave oči gledale s velikog ekrana. Jedan je kut usana podignuo u nonšalantan osmijeh kao da uživa i u poklicima domaćih i u zvižducima gostujućih navijača. Ponovno je osjetila ono izdajničko, nelagodno toplo treperenje usred trbuha. Prošlo je mnogo vremena otkada je posljednji put muškarac u njoj izazvao leptiriće i žmarce. Zašto baš Ty Savage? Da, bio je prekrasan i samouvjeren i odlično je nosio svoju muževnost. Nosio ju je poput neodoljive aure poželjnosti, no on je baš i nije simpatizirao. A ni on njoj nije bio posebno drag.

Kamera se prebacila na gledatelje i pretražila redove s navijačima Chinooksa. Zaustavila se na dvojici muškaraca čija su lica bila obojena u zeleno i plavo pa su se leptirići primirili. Sa svojeg mjesta visoko iznad ledene arene, Faith je skrenula pogled na klupu Chinooksa i igrače koji su se prestali brijati do kraja doigravanja. Brade su im varirale od gustih i čupavih, preko neujednačenih, sve do onih slabašnih kakve su imali likovi u seriji Poroci Miamija. Ty je bio jedan od rijetkih igrača u NHL-u koji je zanemario tradiciju i redovito se brijao.

Sjeo je pokraj Vlada Fetisova. Uzeo je bocu od trenera koji ga je ondje čekao i uštrcao si mlaz vode u usta. Ispljunuo je vodu između nogu i zatim ručnikom obrisao lice.

»Da ti donesem nešto?« upita je Jules ustavši.Odmahnula je glavom i podignula pogled prema

svojem pomoćniku koji je odjenuo pulover s crveno-bijelim rombovima i to tako tijesan da je na njegovim krupnim mišićima izgledao poput druge kože. »Ne, hvala.«

Faith se zavalila u sjedalo i razmišljala o sutrašnjem letu i utakmici protiv San Josea iduće večeri. Faith nije planirala putovati zajedno s timom, ali to ju je jutro Jules uvjerio da je to dobra ideja i da im na taj način pruža podršku. Rekao je da je to odličan način da bolje upozna dvadeset i četiri muškarca koji su igrali za nju. Budu li je češće viđali, možda će je lakše prihvatiti kao novu vlasnicu kluba. Nije bila sigurna u to je li se njezin pomoćnik uistinu brinuo o njezinim najboljim interesima ili je samo želio gledati drugu utakmicu.

Kada mu je zdravlje to dopuštalo, Virgil je katkad putovao s Chinooksima i odgledao utakmicu ili dvije prije povratka kući, ali Faith nikada nije putovala s njim.

Nikada nije osjetila potrebu doživjeti i omirisati utakmicu. I iako je polako počela shvaćati statistiku utakmica, pitala se hoće li ikada potpuno shvatiti tu igru. Hoće li ikada dosegnuti onu razinu poznavanja igre koja se postiže kad godinama živiš i dišeš samo za hokej.

Jules se vratio s bocom piva i taquitom te sjeo pokraj nje. »Reci mi nešto«, rekao je tek dovoljno glasno da ga

ona može čuti. »Pretpostavljaš li odmah da je neki frajer homić zato što govori >proizvodi za njegu kose<?«

Faith je pogledala Julesa u tamnozelene oči. »Ne«, oprezno je odgovorila. »Jesu li moja majka ili Sandy rekle da si homić?«

»Ne.« Uzeo je zalogaj taquita. »Znam da će te ovo iznenaditi, ali neki dečki iz tima misle da sam gej.«

»Stvarno?« Na licu joj se nije vidjelo što misli. »Zašto?«

Slegnuo je nabildanim ramenima i prinio bocu ustima. »Zato što se brinem o svojem izgledu.« Otpio je gutljaj i zatim dodao: »I navodno hetero frajeri ne govore >proizvodi za njegu kose<.«

»To je apsurdno.« Posumnjali su da je gej zbog stila odijevanja i zbog čudnovatog izbora boja. Usmjerila je pozornost na ledenu površinu kad je Walker Brookes krenuo prema krugu za izvođenje bulija, a Ty je promatrao sa strane. Kamera je zumirala klupu Chinooksa. Neki su igrači bili opušteni i pozorno proma-trali igru, poput Tya, dok su drugi vikali na protivničke igrače dok su klizali pokraj njih.

Walker je ušao u krug za buli, zaustavio se na sredini i čekao sa spuštenom palicom.

Pak je podbačen. Igra se nastavila. »Tko kaže da ne smiješ reći >proizvod za njegu kose<?« upitala je.

»Ty Savage.«Pogledala je natrag prema Julesu. »Nemoj slušati

Tya.« On je prepun testosterona kako bi o bilo čemu prosuđivao. I hetero muškarci govore >proizvodi za njegu kosec.«

»Navedi jednog.«Morala je razmisliti. Pucnula je prstima i uskliknula:

»Onaj frizer iz serije Bloiv Out, Jonathan Antin.« Jules se lecnuo kao da je upravo dokazala da je Ty u pravu.

»Mislim da se to više i ne prikazuje na televiziji«, gunđao je Jules. »Taj je tip bio pomalo tetkast. Ja nisam.« Nešto ju je na licu zasigurno izdalo jer su mu se oči suzile. »I ti to misliš!«

Odmahnula je glavom i zakolutala očima.»Da, misliš.« Zamahnuo je rukom. »Zašto?«»Nije važno.«»Reci mi.«Slegnula je ramenima. Dolje se na ledu oglasila

zviždaljka i Sam Leclaire odmah je otklizao prema klupi za kažnjene igrače. Sam možda i nije bio veliki borac, ali to ga nije sprečavalo u tome da baca rukavice i na klupi za kažnjene igrače odsjedi u prosjeku sedam minuta po utakmici.

»Zbog tvojeg načina odijevanja. Nosiš vrlo tijesnu odjeću, a odabir boja presmion je za hetero muškarca.«

Jules se namrštio i prekrižio ruke preko širokih prsa. »Ja barem nemam strah od boja. Ti stalno nosiš bež i crno.« Bacio je pogled dolje prema igralištu, zatim natrag prema njoj. »Prije nekoliko godina bio sam debeo. Dojadilo mi je nositi odjeću broja pedeset šest pa sam si odlučio promijeniti život. Mnogo sam radio na svojem tijelu. Pa zašto ga sada ne bih pokazivao?«

»Zato što je manje katkad više«, odgovorila je. Na primjer, pokazivati manje kože, a ona to jako dobro zna. »A komotna odjeća katkad bolje ističe liniju.«

Slegnuo je ramenima. »Možda, ali sve što ti nosiš toliko je komotno da se čini da nešto pokušavaš prikriti ispod te odjeće.«

Faith je spustila pogled na svoju crnu dolčevitu i crne hlače. Prije Virgila nosila je pripijenu odjeću s dubokim izrezima. Otišla je iz jedne krajnosti u drugu kako bi se pokušala uklopiti u njegov svijet. Sada se više nije uklapala ni u jedan.

»No, pretpostavljam da i nije važno što ćeš obući. Lijepa si i ne moraš se zbog toga brinuti. Mene katkad brine to da će neki tip pomisliti da sam ti tjelohranitelj i pokušati me napasti.«

Faith je zaključila da se Jules blesavo ponaša i da mrvicu dramatizira. »Nikomu neću dopustiti da te povrijedi. Možda se oblačiš kao da proživljavaš neku vrstu metroseksualne kataklizme, ali trebam te u svojoj blizini. Osim toga«, rekla je smiješeći se, »kosa ti je zakon.«

Pogledao ju je u trenutku kada je »Are You Ready To Rock?« zatreštalo iz zvučnika u dvorani. »To je prvi pravi osmijeh koji sam vidio na tvojem licu«, rekao je.

»Stalno se smiješim.«Podignuo je pivo. »Da, ali ne iskreno.«Faith je obratila pozornost na semafor i igru dolje na

ledu. Još davno prije nego što je upoznala Virgila naučila se smiješiti i kad joj nije do toga. Davno prije nego što je prvi put zakoračila na pozornicu u prozirnim štiklama i pretvorila se u Laylu, naučila je prave osjećaje skrivati pod maskom osmijeha. Život joj je katkad tako bio lakši.

No život zna dobaciti čudne, zakrivljene loptice, ili zakrivljene pločice, kad smo već kod toga. Nikada, ni za milijun godina, ne bi pomislila da će jednog dana posjedovati hokejski klub. Ne bi joj to palo na pamet ni u najluđim maštarijama, ali evo je tu, gleda kako njezin tim ispucava pakove i zadaje udarce. Pitala se što da misli kada se sutra s njima ukrca u zrakoplov.

Saznala je sljedećeg jutra kada je iza trenera Nystroma ušla u mali klupski mlažnjak. Iza njegovih širokih ramena nije mogla ništa vidjeti, no čula je tihi žamor muških glasova koji su ispunili letjelicu s četrdeset putnika. Bilo je sedam i trideset pa su još bili nabrijani od pobjede protiv Sharksa prethodne večeri.

Iz stražnjeg dijela zrakoplova netko se žalio dovoljno glasno da ga svi mogu čuti. »Taj mi je kurvin sin palicu pokušao ugurati u guzicu.«

»Ne bi bilo prvi put da hodaš uokolo s motkom u guzici«, odgovorio je netko.

To je potaknulo pregršt grlenoga muškog smijeha popraćenog brojnim varijacijama komentara na temu »motke u guzici«.

»Slušajte«, rekao je trener Nystrom obraćajući im se iz prednjeg dijela zrakoplova. »Gospoda Duffy putuje s nama u San Jose.« Kao da je netko pritisnuo tipku za pauzu, sav smijeh i vicevi o stražnjicama naglo su umuknuli. »Zato budite pristojni.«

Trener je sjeo na svoje mjesto i Faith se najednom našla u središtu pozornosti nekoliko desetaka zapanjenih muških lica. Iz jednog od stražnjih redova Ty Savage

podignuo je pogled sa sportskih stranica novina USA Today koje je držao u ruci. Svjetlo iznad njegove glave obasjavalo mu je tamnu kosu, a zjenice su mu se na nekoliko dugih sekunda stopile s njezinima prije nego što je ponovno spustio pogled na novine.

Jules ju je čekao na sjedalu do prozora u trećem redu. Sjela je na svoje mjesto pokraj njega.

»Koliko traje let?« upitala je.»Manje od sat vremena.«Iza sebe je čula tiho šaptanje i prigušeno

smijuljenje. Zakopčala je pojas i nakon toga je, osim djelića razgovora koji su bili pretihi da bi ih Faith mogla čuti te šuškanja Tyevih novina, u zrakoplovu zavladala tišina dok su se vozili prema pisti i uzletjeli. Nakon što su se probili kroz guste, sive oblake, prodorne zrake jutarnjeg sunca preplavile su ovalne prozore. Gotovo istodobno svi su navukli zavjese.

Faith se pitala jesu li tihi zbog sinoćnje iscrpljujuće utakmice, koja je završila pobjedom tri prema četiri u produžecima, pa ih je najednom spopao umor ili je to zato što ona sjedi ispred njih u mlažnjaku.

Kada je snijegom prekriveni planinski vrh Mount Rainier bio iza njih, Darby Hogue se nagnuo preko prolaza između sjedala i upitao: »Kako ste?«

»Dobro. Jesu li inače ovako tihi?«Darby se nasmiješio. »Ne.«»Je li im neugodno letjeti sa mnom?«»Samo su malo praznovjerni kad je u pitanju

putovanje sa ženom. Prije nekoliko godina s timom je putovala jedna novinarka.

U početku im se to nije svidjelo, ali naviknuli su se. Naviknut će se i na vas.« Okrenuo se i pogledao sjedalo iza sebe. »Imaš onu snimku, Dane?«

Umetnuo je DVD u svoj laptop. Okrenuo je zaslon prema Faith kako bi ga mogla vidjeti.

»Ovo je Jaroslav Kobasew. Nadamo se da bi nam on mogao popuniti prazninu u drugoj liniji obrane. Straga trebamo nekoga velikog, a on je visok metar devedeset i težak sto sedam kilograma.«

Nije znala da imaju prazninu u drugoj liniji obrane niti bilo gdje drugdje. »Mislila sam da ne možemo kupovati igrače.«

»Ne prije kraja sezone, ali stalno tragamo za novim talentima«, objasnio je Darby.

Na zaslonu laptopa s druge strane prolaza gledala je krupnog hokejaša u crvenom dresu kako se u kutu pokušava izboriti za pak. Div je pobijedio drugog igrača srušivši ga na led. »Gospode Bože.«

Jules se nagnuo preko nje. »Kako udara?«»Kao da ima beton u rukavicama«, odgovorio je

Darby.»Kako kliže?«»Kao da ima beton u hlačama.«U normalnim okolnostima Faith bi pomislila da

beton u hlačama nije dobar. Ali riječ je o hokeju pa jednostavno nije znala. Možda to znači da može dobro pogoditi. »A to je loše. Je li tako?«

Jules je kimnuo i naslonio se natrag.»On je samo jedan od igrača koje uzimamo u

obzir«, rekao je Darby i okrenuo zaslon prema sebi.

»Izvijestit ću vas kad suzim izbor.«»U redu.« Okrenula se Julesu i procijedila: »Moraju

li i kupnju igrača raspravljati sa mnom?«Kimnuo je i stavio svoju aktovku na krilo.

»Zaboravio sam ti to reći?«»Aha. Jesi.« A riječ je o nečemu važnom. Iako, nije

se mogla žaliti. Da nema Julesa, bila bi izgubljena. Dobro, još izgubljenija nego što je sad.

Izvukao je gomilu starih brojeva časopisa Hockey News i pružio joj ih. »Navali.«

Prebacila je različite primjerke preko ruku i zaustavila se na broju iz veljače, s Tyem Savageom na naslovnici, lica prekrivenoga grašcima znoja i živih plavih očiju koje gledaju u fotoaparat ispod bijele kacige. S lijeve je strane pisalo: »Može li Ty Savage donijeti pehar Lorda Stanleyja u Seattle?«

Časopis je izašao mjesec dana prije Virgilove smrti; preskočivši reportažu o Jeremyju Roenicku, prelistala je časopis do njegove sredine. Na desnoj je strani bila fotografija u boji Tya golih grudi. Ruke je podignuo iznad glave, a na prsima su mu se isticali jasno oblikovani mišići. Prezime mu je bilo istetovirano crnom tintom na bočnoj strani tijela, od ispod pazuha do ruba traperica. Ona je na dnu leda imala istetoviranu Playboyevu zečicu. Boljelo je kao ludo dok su je tetovirali i ne bi mogla ni zamisliti da si da tetovirati tako veliku tetovažu kao što je Tyeva.

Gledajući fotografiju, da ne zna o kakvom je časopisu riječ, pomislila bi da pozira za kalendar »komad mjeseca«. Fotografija je bila snimljena od struka

nagore, a usne su mu bile podignute u nagovještaj osmijeha. Lijeva strana središnjeg priloga bila je ispunjena statističkim podacima o njegovoj karijeri, uz podnaslov »Svetac ili izdajica?« istaknut iznad impresivnog popisa koji je sezao u prošlost sve do nastupa u dječjoj ligi. Članak je počinjao ovako:

Bez imalo sumnje Ty Savage jedan je od najboljih i najoštrijih igrača NHL-a. Poznat je po brzim, silovitim udarcima iz kontranapada. Zbog toga su protivnici na oprezu i dobro promisle prije nego što nasrnu na ovog osvajača Selkeova trofeja.

Ty je, znaju to svi koji pozorno prate ovu igru, sin hokejskog velikana Pavela Savagea. No on o tom odnosu nerado govori.

»Moj je otac bio jedan od najboljih igrača u povijesti NHL-a«, mršti se u istinskom savageovskom stilu.

Faith se nasmiješila. Vrlo je dobro znala o čemu novinar govori. Nitko se ne mršti bolje od Tya.

»No ja nisam moj otac. Nas dvojica igramo drugačije. Kada klizaljke objesim posljednji put, želim da me cijene zbog moje vještine na ledu. Ne zbog mojega prezimena.«

Frank J. Selke Trophy dodjeljuje se napadaču NHL-a s najboljom Igrom u obrani, prema izboru Udruženja sportskih novinara, na kraju regularne sezone (nap. prcv.).

Dovoljno rečeno.

Osim ako ne počini neki neoprostivi grijeh, povijest će ovoga nekadašnjeg osvajača Art Ross

trofeja pamtiti s istim poštovanjem koje čuva za legende poput Hotvea, Gretskjja, Messiera i, usudili bismo se reći, Pavela Savagea.

Iako u Kanadi ima onih koji bi mlađega Savagea najradije izbrisali iz povijesti svojega nacionalnog sporta. Razlog je tomu nedavni Tyev prebjeg iz vancouverskih Canucksa u Chinookse Seattlea. Mnogim je Kanađanima ime Savage svetinja, kao i MacDonald, Trudeau i Molson. Možda pomalo nepravedno, ovaj rođeni Kanađanin kojega su nekada slavili kao junaka, sada se smatra izdajnikom. Proteklih nekoliko tjedana svi ga mediji u Vancouveru nemilosrdno napadaju, čak su otišli tako daleko da su spalili lutku s njegovim likom. Savage na to samo sliježe ramenima. »Razumijem njihove osjećaje«, kaže. »Kanađani su iznimno strastveni kada je u pitanju hokej. To je ono zbog čega ih volim, ali oni me ne posjeduju.«

Art Ross Trophy dodjeljuje se hokejašu s najviše postignutih zgoditaka (golovi i asistencije) u regularnoj sezoni NHL-a (nap. prev.).

Na pitanje o reputaciji koja ga prati kao izrazito oštrog i grubog igrača, samo se smije i odgovara: »To mi je posao.«

Faith je podignula pogled s časopisa. Ty se smije? Našla se u njegovoj blizini nekoliko puta posljednjih nekoliko tjedana i jedva se jedanput nasmiješio.

Ponovno je spustila pogled na Hockey Neivs na svojem krilu i okrenula stranicu. Gledala je fotografiju na kojoj se Ty sudario s igračem philadelphijskih Flyersa i drugu na kojoj je postigao zgoditak protiv Pittsburgha.

»Neki kažu da svojom izrazito oštrom napadačkom igrom vrijeđate druge igrače. Da ste antipatični i odbojni. «

»Igram oštar i čvrst hokej. To mi je posao, ali nikada ne napadam igrača koji nije u posjedu paka. Ako to znači da nekome nisam simpatičan, mogu živjeti s tim. Nikada me i nije zanimalo osvajanje trofeja idealnog sportaša i neću provoditi besane noći brinući se o tome smatraju li me simpatičnim ili ne. Ako se katkad i ponašam kao najveći gad, barem me nitko neće tražiti novac ili posuditi moj auto i u njemu prevoziti svoje smeće.«

»Je li vam se to kada dogodilo?«

»Ne u posljednje vrijeme.«

Kad već govorimo o novcu, Chinooksi su svojeg kapetana platili trideset milijuna dolara. Mnogi su ljudi, uključujući i one unutar samog kluba, smatrali da se taj novac mogao bolje potrošiti na obranu. No vlasnik kluba Virgil Dujfy vrlo dobro zna koliko je mudro dovesti igrača Savageova kalibra.

»Svaki put kada stupi na led«, često je citirana tvrdnja Virgila Duffjja, »vrijednost momčadi Chinooksa raste.«

Nekoliko redova iza sebe Faith je čula šuškanje novina pomiješano s tihim žamorom dubokih muških glasova. Ako je Virgil vjerovao da Ty vrijedi trideset milijuna, onda vrijedi i više od toga.

Izdajica ili Svetac Ty Savage ne mari mnogo za to. Želi samo igrati hokej na svoj način i osvojiti kup. »Uvjeren sam da ćemo ući u samu završnicu. Dovoljno smo talentirani da odemo tako daleko. Nakon toga, sve će ovisiti o tome tko jače udara i tko će osvojiti više bodova.« Zabljesnuo nas je jednim od svojih rijetkih osmijeha. »I o tome kakvu tko alatku ima u hlačama.«

Dovoljno rečeno.

Faith je zatvorila časopis. Nekako je sumnjala u to da je Ty mislio na automehaničarski ili neki slični alat.

Topli je povjetarac puhao u zračnoj luci u San Joseu i sa sobom donosio miris asfalta i mlaznoga goriva. Ty je izašao iz zrakoplova i napravio nekoliko koraka po stajanki. Otkopčao je klupski sako, zabio ruke u džepove hlača i pošao prema autobusu. »To je moja kutija za šešire Louie.«

Letimice je pogledao prema teretnom dijelu zrakoplova gdje je stajala gospođa Duffy dok joj je vjetar mlatio rubove crnog kaputa oko koljena.

»A ono je kovčeg na kotačićima koji ide uz nju«, dodala je pokazujući u prtljažnik.

Jules je od radnika koji su iz spremišta za prtljagu istovarivali torbe i opremu uzeo veliki putni kovčeg marke Louis Vuitton i okruglu kutiju s ručkom.

Ty je bacio pogled na lica oko sebe. Čak i kroz tamna stakla sunčanih naočala mogao je vidjeti da su dečki zbunjeni. I on je to osjećao. Zašto su za dvodnevno putovanje bila potrebna dva komada prtljage? Posebice kutija za šešire? Koliko šešira žena može nositi unutar četrdeset osam sati ?

Ukrcao se u autobus i zauzeo mjesto u prednjem dijelu, uz prolaz. Sve dok nije ušla u zrakoplov u Seattleu, ni on ni dečki nisu imali pojma da će putovati s njima. Kroz prozor ju je promatrao kako hoda po asfaltu prema Darbyju. Ručku kutije za šešir omotala je oko zapešća, a na oči stavila velike sunčane naočale. Plava kosa lepršala joj je preko lica pa je podignula slobodnu ruku i zataknula je iza uha. Let iz Seattlea bio je tih. Previše tih za skupinu frajera koji su se inače odlično zabavljali sipanjem prostota i razmjenama uvreda na

visini od deset i pol tisuća metara. Da ona nije letjela s njima, preispitali bi očinstvo nekoliko igrača San Josea i izvadili bi karte za partiju pokera u zraku. Frankie je u minusu petsto dolara i Ty je znao da žudi za prilikom da nešto od toga vrati. Kada je predložio igranje pokera kao način za bolje međusobno zbližavanje, Ty nije mogao ni naslutiti da će se to pretvoriti u beskonačnu igru.

»Dao bih brdo love da je samo još jedanput vidim na striperskoj štangi«, rekao je Sam smjestivši se na sjedalo do prozora pokraj Tya. »Možda da na sebi ima onu minijaturnu uniformu medicinske sestre.« Uzdahnuo je kao da je usred neke pornografske fantazije. »I one prozirne plastične sandale koje sve nose. I narukvicu oko gležnja. Obožavam žene s narukvicama oko gležnja.«

»Vjerojatno bi trebao zaboraviti taj san, Rocky«, rekao je Ty obrativši mu se nadimkom.

»Zato što je vlasnica kluba, zar ne?«Sam je otkopčao sako. »Ne smeta mi to što je

vlasnica kluba. Ne kao nekim drugim dečkima. Okružena je s mnogo pametnih ljudi koji joj neće dopustiti da pogriješi. Sjećam se Julesa od prije pet godina. Kuži se u hokej. Tada je još bio debeljuco s lošom frizurom. Tada se još nije bio deklarirao.«

Igrači su se i dalje skupljali u busu, a Ty je kroz prozor gledao Faith koja je kimala nečemu što joj je Jules govorio. »Tvrdi da nije homić.«

»Stvarno.« Sam je slegnuo ramenima. »Jedan se moj rođak tako odijevao u devedesetima. Ni on nije bio homić.« Opet je slegnuo ramenima. »Ali on je bio s Long Islanda«, dodao je kao da to sve objašnjava.

Okrenuo je glavu i zagledao se kroz prozor. »Što misliš, što ima u onoj kutiji? Lisičine? Bičeve? Uniformu sobarice?«

Ty se nasmijao. »Rekao bih šešire.«»Zašto žena treba toliko šešira?«Sada je bio Tyev red da slegne ramenima. »Nikada

nisam bio oženjen.« Zapravo jedanput je bio jako blizu tomu. Ako se računa ono kada je njegova dugogodišnja djevojka LuAnn zaprosila njega. Iako nije znao računa li se to uopće jer je pobjegao glavom bez obzira. Nije imao ništa protiv braka. Sve dok se odnosi na druge ljude.

»Pa, moja bivša nikada nije nosila kutiju za šešire na putovanjima.«

»Nisam znao da si bio oženjen.« Podignuo je pogled kada su trener Nystrom i trener vratara Don Boclair ušli u bus.

»Aha. Rastavljeni smo već pet godina. Imam sina. Njegova mama jednostavno nije mogla podnijeti takav život, znaš već.«

Znao je. Stopa rastave brakova igrača hokeja bila je prilično visoka. Odsutni su više od pola duge sezone pa samo iznimno čvrste žene ostaju kod kuće dok su njihovi muževi na putu i naporno rade, žive na visokoj nozi i brane se od napaljenih navijačica.

Ili ne. Brak s hokejašem izludio je Tyevu majku, ili je barem ona tako tvrdila. Ili je jednostavno već bila luda, kao što je tvrdio njegov otac. Tko bi znao? Sigurno je bilo samo to da je umrla od otrovnog koktela Klonopina, Xanaxa, Lexaproa i Ambiena. Liječnici su to nazvali slučajnim predoziranjem. Ty nije bio previše

uvjeren u to. Život njegove majke oduvijek je bio strahovit emocionalni vrtlog i bez obzira na to je li rođena s duševnom bolešću ili je u nju natjerana, rezultat je na kraju bio isti. Tyeva majka borila se protiv depresije koja joj je okončala život. Nije se brinuo oko toga što bi mogao završiti tužan i depresivan poput svoje majke. Brinuo se oko toga što je bio previše sličan ocu da bi mu bilo stalo.

Ty je povukao debeo rukav svojeg kaputa i pogledao na sat. U Seattleu je bilo malo poslije osam i pitao se što mu radi otac dok njega nema kod kuće. Osim onoga što inače radi: troši Tyeve zalihe piva i gleda ESPN. Sad su već prošla dva tjedna otkada se Pavel pojavio na njegovim vratima. Tijekom ta dva tjedna otac je vježbao udarac sa zamahom ili visio po striptiz-barovima. Dva tjedna, a nije se činilo da u skorije vrijeme planira otići.

Vrata autobusa su se otvorila i ušao je Jules, a za njim i Faith. On se pomaknuo na sjedalo do prozora, dok je Faith sjela s druge strane prolaza dva reda ispred Tya. Kutiju za šešir stavila je na krilo i naslonila ruke na nju. Svjetlo je zahvatilo njezin golemi vjenčani prsten od bijelog zlata i dijamanata, i padalo na nokte nalakirane crvenim.

Kao i prije, kada je ušla u zrakoplov, tišina se spustila na autobus poput teškoga betonskog zida. Pojedinačno ili zajedno, sve i jedan hokejaš u autobusu upoznao je mnogo prelijepih žena. Bili su i u blizini brojnih striptizeta. Neki su od njih čak bili na zabavama u Playboyevoj vili. No iz nekog razloga, ova bivša strip-

tizeta koja je kasnije postala zečica svim je ovim drskim hokejašima zavezala jezik. Vjerojatno zbog toga što je imala toliko veliku moć nad njima. Možda i zbog svoje iznimne ljepote. Ili zbog oboje.

»Slušajte, dečki.« Trener Nystrom ustao je i obratio se svima iz prednjeg dijela autobusa. »Danas poslijepodne imamo trening i onda ste slobodni do laganog treninga sutra ujutro. Sutra navečer igramo vrlo važnu utakmicu; ne moram vam ni reći da se čuvate nevolja.« Sjeo je u prvi red. »U redu, majstore«, rekao je. »Možemo krenuti.« Vozač je zatvorio vrata i autobus se zakotrljao prema cesti.

Hotel Marriott nalazio se u samom središtu San Josea, nedaleko od ledene dvorane domaćeg tima. Tijekom kratke vožnje do hotela, Ty je sklopio ruke preko sakoa i promatrao kako sunce obasjava zgrade i palmine drvorede. Još je bilo dosta rano u doigravanju, ali pobjeda protiv Sharksa iduće večeri bila je izuzetno važna. Htio je nakon današnjeg treninga pregledati snimke obrane s utakmica San Josea i njihova vratara Evgenija Nabokova. U sinoćnjoj utakmici Nabokov je obranio dvadeset tri udarca na gol. Pod pritiskom je ostajao pribran i dosljedan, no čak i pribrani i dosljedni vratari mogu imati lošu večer. Tyev je zadatak bio navesti ga da poželi da su umjesto njega stavili novajliju.

Dva reda ispred Tya Faith je rukom klizila po stranicama kutije, prema vrhu do poklopca i zatim opet natrag dolje. Njezini dugi tanki prsti gladili su monogram Louis Vuitton naprijed-natrag, milujući ga poput ljubavnika. Sjajnim crvenim noktima grebla je po

tvrdoj površini tako da se Tyu zategnula koža na glavi, kao da ga je opet dodirnula.

»Isuse«, šapnuo je Ty i naslonio glavu. Bio je umoran i desni ga je gležanj krvnički bolio. Morao je razmišljati o predstojećoj utakmici protiv Sharksa, a njegov ga je stari izbezumljivao. I, zahvaljujući Samu, jedna je dominantna misao izgurala sve drugo iz njegove glave: što je, dovraga, imala u toj vražjoj kutiji? Sam možda mašta o medicinskim sestrama, ali Ty je preferirao fino donje rublje. Volio je čipkaste podvezice i samostojeće čarape na glatkim bedrima.

Osmo poglavlje

Biti trofejna žena podrazumijeva naporan rad. U životu bogatih i slavnih ne vrti se sve samo oko šampanjca i kavijara. Kao trofejna žena uvijek je morala izgledati savršeno i odlaziti u country-klubove i na domjenke, i naučila je uživati u njima. Značilo je to i da se katkad moraš družiti s ljudima koji ti nisu posebice dragi i kojima se ni ti vjerojatno ne sviđaš. Iako je Virgil postao Faithin najbolji prijatelj, njegova je uvijek bila posljednja. U to nikada nije bilo nikakve sumnje, no nakon što se tako dugo morala brinuti o vlastitom opstanku, bilo je ugodno dopustiti nekomu drugom da se brine o njoj. Opustiti se i ne brinuti se zbog plaćanja računa. Uživati u činjenici da joj je najveća dnevna briga to koju će haljinu odjenuti u Rainier Clubu.

Virgil je nikada nije tjerao da učini nešto čemu se snažno protivila, ali on je bio glavni. Kapetan svojega života, a dobrim dijelom i njezina. Stil oblačenja prilagodila je njegovu stilu života, a naučila je podosta i o percepciji i imidžu. Naučila se profinjenosti. Naučila je

da je daleko izazovnije ono što pokriješ nego ono što izvjesiš tako da to svi mogu vidjeti. Daleko bolje od pretijesne odjeće i razmetljive šminke - njezina majka to tek treba naučiti.

Prvi put nakon nekoliko godina, Faith je tog poslijepodneva otišla u kupnju samo iz vlastitog užitka. Obilazila je trgovine u središtu San Josea i kupovala u Burberryju, BCBG-u i Ferragamu. Odabrala je moderno dizajniranu odjeću marke Gucci, kao i nešto odjeće mladog i perspektivnog francuskog dizajnera. Kupila je i ležernu Dieselovu odjeću u bojama koje godinama nije nosila.

Kupila je nekoliko mekih pamučnih majica i traperica te majice s kapuljačama koje je namjeravala nositi u trenucima opuštanja, a ne samo za odlaske u teretanu. Kada je završila, prošlo je već šest sati i boljele su je noge.

Sunce je zašlo. Stajala je uz rub ceste ispred prodavaonice cipela Cole Haan i čekala limuzinu koja je trebala doći po nju. Zazvonio joj je mobitel pa ga je iskopala iz dubine svoje torbe marke Fendi.

»Nekolicina dečki u jednom je irskom pubu par ulica dalje od hotela«, čula je kako joj Jules govori. »Moraš otići tamo i popiti koje piće s njima.«

»Molim?« Prijepodne je provela špijunirajući trening Sharksa s Julesom, a poslijepodne u kupnji. »Umorna sam kao pas.«

»To je dobar način da te dečki malo bolje upoznaju. Ako nisi primijetila, prilično su ukočeni u tvojoj blizini.«

Dvije tinejdžerice s kompliciranim frizurama, pripijenim crnim hlačama i gustim tušem oko očiju prošle su pokraj nje. Odmjerile su njezino brdo vrećica svojim tužnim »emo« očima i zatresle svojim tužnim »emo« glavicama iskazujući prijezir prema njezinoj rastrošnosti. »Primijetila sam, ali ne znam o čemu bih pričala s njima.«

»Samo budi ono što jesi.«U tome i jest problem. Više nije bila sigurna u to tko

ona zapravo jest.»Znam da možeš biti duhovita i šarmantna«, izrekao

je očitu laž. »Dopusti im da vide tko si. Ne samo vlasnica kluba i bivša zečica i striptizeta iz Las Vegasa. Jer tako te sada vide.« Zastao je i zatim brzo dodao: »Bez uvrede.«

Limuzina se približila rubu ceste. Mahnula je vozaču da stane. »Nisam se uvrijedila.« Istina je nikada nije vrijeđala. A istina je bila i to da su, kad je posljednji put bila u istoj prostoriji s toliko sportaša, oni gurali novčanice u njezine minijaturne tangice i pokušavali je dodirnuti.

»Moraš razviti dobar odnos s njima. Moraju se ugodno osjećati u tvojoj blizini i istodobno zadržati dozu zdravog poštovanja prema tebi kao vlasnici Chinooksa.«

Što je zvučalo prilično neizvedivo. »Možete li ovo staviti u prtljažnik?« zamolila je vozača pokazujući vrećice. Malim je prstom zakvačila rub rukava svoje lagane vunene jakne i pogledala na sat. »Sad će sedam sati.«

»Znam. Happy hour uskoro će završiti, zato se moraš dovući ovamo.«

Više nego išta željela je priuštiti si finu, dugu kupku u ja cuzziju, obući mekani hotelski ogrtač i naručiti dostavu u sobu. »Dobro. Naći ćemo se u predvorju.« Vozač joj otvori vrata i ona ude u limuzinu.

»Onda te čekam u predvorju. Moramo nešto prokomentirati prije nego što odemo u pub.«

»Molim? Zašto?«»Dok si se ti poslijepodne provodila po trgovinama,

ja sam otišao na trening i napravio nekoliko zabilješki.«»Umorna sam. Ne mogu više. Moj mozak ne može

primiti ni jednu jedinu informaciju. I ti bi se trebao malo opustiti.« Vozač ude u auto i ona mu izrecitira adresu hotela. »Ne plaćam te po satu, Jules.«

»Rekla si da ne želiš ispasti glupa pred dečkima.«»U redu«, zastenjala je Faith. »Možeš mi ispričati

što imaš dok se presvlačim.« Nastala je duga stanka. »Moram se presvući, Jules. Od jutra sam u istoj odjeći.«

»Rekao sam ti da nisam gej.«Namrštila se dok je limuzina izlazila s velikog

parkirališta. »Znam.«»Ne možeš se presvlačiti preda mnom«, rekao je

prijekornim tonom. »To je neprofesionalno.«Zakolutala je očima. »Namjeravala sam se presvući

u kupaonici. «Irski pub navodno je bio najautentičniji pub u San

Joseu. Ty nije mario za autentičnost dok je sjedio u povučenom dijelu prostorije okružen sa svojih deset

suigrača, jeo shepherd's pie i ispijao kriglu Guinnessa. Brade na licima ostalih igrača puštene u čast doigravanja varirale su od Vladova gustog sibirskog krzna do Loganova dječačkog paperja. I Ty je imao svoju dozu praznovjerja, no brada koja svrbi nije se u to ubrajala.

»Napad Sharksa temelji se na brzini, a ne na jačini«, rekao je Ty dok se iz zvučnika razlijegala pjesma U2-a »With or Without You«. Otpio je gutljaj tamnog piva i polizao kut usana. To je jutro i dio poslijepodneva proveo gledajući snimke utakmica tima iz San Josea i manje ga je zabrinjavalo njihovo postizanje zgoditaka od obrane. »Brzina je zabavna za gledatelje, ali ne trpa pločice u mrežu. Clowe im je najbolji strijelac, ali svojim pogocima i bodovima ne ruši nikakve rekorde.«

»Obrana im je dobra.« Frankie Kawczynski, zvan »Snajper«, odgrizao je komad kotleta. »Kad je Nabokov u svojem elementu, pokraj njega je teško zabiti gol.«

Sam se nacerio. »Volim izazove.«Ty je uzeo posljednji zalogaj i odgurnuo tanjur.

»Ako Marty bude igrao kao neku večer«, rekao je misleći na svojega vratara, »nema razloga da ih ne potučemo svojim napadom i obranom.«

Alexander Devereaux ustao je i bacio novac na stol. »Nalazim se s nekima od naših dečki u baru na drugoj strani grada. Čujem da imaju dobru mjuzu i seksi konobarice u minjacima.« Posegnuo je prema svojoj kožnatoj jakni obješenoj preko naslona stolca. »Želi li netko sa mnom podijeliti taksi?«

Ty je odmahnuo glavom. Čak i da ga gležanj tako luđački ne boli, svejedno ne bi išao. Obišao je već stotine

barova u stotinama gradova i prije nekog vremena zaključio je da je vidio dovoljno i da ništa ne propušta.

Daniel i Logan ustali su i izvadili novčanike. »Idem ja.«

»I ja.« Vlad je na stol bacio dvije dvadesetice. »Kale-for-nejske cure zoveju Vlada.«

Ty se nasmijao. »Ne skidaj hlače na plesnom podiju da ih ne prestrašiš.« Više je Amerikanki pobjeglo glavom bez obzira vidjevši Vladovu neobrezanu batinu.

»Ja to ne više radil.« Vladov grleni ruski smijeh pomiješao se sa završnim taktovima U2-a. Vladimir Fetisov je u NHL-u igrao već deset godina i nauživao se akcije na ledu i izvan njega. Prije nekoliko godina bio je u vezi s nekom malom umjetničkom klizačicom. Njoj vjerojatno nije smetala batina. No, ona je bila Srpkinja.

»Dečki, čuvajte se«, morao je napomenuti Ty. Kao kapetan momčadi morao se brinuti o svojim dečkima. »Nemojte da vas ulove s kakvom maloljetnicom. I nemojte mi na trening doći krepani jer ste previše popili i spetljali se s nekom curom iz bara. Zapravo, ti kasnovečernji spojevi stvarno vas mogu istrošiti. Možda bi bilo najbolje sačuvati energiju za utakmicu.«

Svi su se samo nasmijali i otišli iz puba. Dvije su konobarice raskrčile i obrisale stol za Tya i petoricu dečki koji su ostali. Naručio je još jedan Guinness i opustio se dok su se Sam i Blake po tko zna koji put upustili u raspravu o tome koja je utakmica najbolja u povijesti NHL-a. »Sedamdeset prve godine«, inzistirao je Sam, »druga utakmica prvog kruga doigravanja između Bostona i Montreala.«

»Olimpijada 1980. kada smo rasturili Ruse«, tvrdio je Blake, pravi američki domoljub iz Wisconsina.

»Zapravo«, rekao je Jules približavajući se stolu, »bila je to 1994. New York protiv New Jerseyja. Posljednja utakmica u završnici kupa istočne konferencije. Messierov zgoditak s igračem manje u pretposljednjoj minuti utakmice bio je najbolji trenutak u povijesti NHL-a.«

Ty je podignuo pogled. »Devedeset šesta«, rekao je. »Četvrta utakmica četvrtfinala konferencije između Pittsburgha i Washingtona. Utakmica je imala četiri produžetka i Pittsburgh je napokon pobijedio nakon sto četrdeset minuta brutalnog hokeja.« Skrenuo je pogled na ženu koja im je prilazila iza Julesovih leđa. Crne hlače od vunene tkanine obgrlile su joj stražnjicu i ležerno padale niz duge noge sve do crvenih salonki. Sićušna biserna dugmad zakopčala su crni čupavi pulover koji joj je prekrivao velike grudi, a kosa boje zlata bila je svezana u konjski rep. Imala je goleme dijamantne naušnice i tamnocrveni ruž na usnama. Izgledala je neodoljivo i otmjeno. Nimalo poput striptizete. Zašto ju je onda zamišljao kako trga pulover i dobacuje mu ga? To je sigurno zbog onih vražjih slika na kojima je naga.

Ty je ustao. »Dobra večer, gospođo Duffy.«»Dobra večer, gospodine Savage«, rekla je

nadglasavši buku i glazbu u pubu. Nekoliko je trenutaka zadržala pogled na njemu prije nego što je pozornost preusmjerila na ostale muškarce koji su se ustali. »Dobra večer, gospodo. Možemo li vam se pridružiti?«

Ty je samo slegnuo ramenima dok je ponovno sjedao na svoje mjesto. Ostala su se petorica potrgala uvjeravajući je u to kako bi baš voljeli da sjedne s njima za stol, iako je Ty i te kako dobro znao da besramno lažu.

»Kako ste proveli dan, gospodo Duffy?« upitao je Blake pokušavajući početi razgovor s vlasnicom.

»Pa, bila sam u središtu grada i peglala kreditne kartice.« Sjela je pokraj Tya i uzela jelovnik.

»Kupovala sam dok nisam pala s nogu. Pronašla sam prekrasnu vestu u BCBG-u. Boje ciklame.« Dva duga tanka prsta, s blistavo crvenim noktima, klizila su po jelovniku.

»I fenomenalni kožnati kaput u Gucciju. Grimizno crveni. Inače ne nosim tako jarke boje. Jednostavno su presmione i privlače pozornost. Kao da mašem i skačem gore-dolje u masi i vičem >gledajte me<.« Prsti su se zaustavili pri dnu jelovnika. »A kožu nisam kupila... mislim, osim cipela i torbica, godinama. Ali...«

Slegnula je ramenima. »Odlučila sam živjeti opasno. Što bi moglo objasniti i čisto ludilo u obliku čizama iznad koljena i torbe od janjeće kože u odgovarajućoj boji. Posljednje što trebam još je jedna torba.« Podignula je pogled prema muškarcima koji su zurili u nju, a na čijim su se licima odražavali različiti stupnjevi zapre- paštenosti. »Molim vas losos na žaru i čašu Guinnessa«, rekla je konobarici koja im je prišla tijekom njezina napada brbljavosti. Ty nije mogao odgonetnuti je li nervozna ili pijana ili oboje.

Jules je sa svojeg sjedala s druge strane stola naručio odrezak i kriglu Harpa. »Siroti podvornik morao je na kolicima odvući sve te stvari u tvoju sobu.«

»Dala sam mu dobru napojnicu.« Pružila je jelovnik konobarici. »Ali tek kad sam sve to raširila po sobi shvatila sam da u prtljažniku zrakoplova možda neće biti dovoljno mjesta za sve te vrećice. «

»O. Aha«, uspio je izgovoriti Johan Karlsson.Pogledala ih je sve blistavim zelenim očima i

zabljesnula ih prekrasnim osmijehom pokazujući pravilne bijele zube i pune crvene usne. Ty je gotovo mogao čuti kako kolektivno gutaju slinu. »Nećete imati ništa protiv ako nešto opreme ostavimo ovdje. Zar ne?«

»Što, na primjer?« upitao je Sam podižući svoje pivo. »Mi ne putujemo s nepotrebnom prdjagom.« Otpio je gutljaj, a zatim dodao: »Osim ako ne računate Julesa. Malo po malo zauzima nepotrebno mnogo prostora.«

»Malo po malo«, ubacio se Jules, »tvoj ego zauzima nepotrebno mnogo prostora.«

Faith je nagnula glavu u stranu, kao da razmišlja o tome. »Ne, Jules mi treba. Ali vi sigurno ne trebate toliko palica.« Pogledala je jednog po jednog. »Pretpostavljam da vam je jedna sasvim dovoljna. Jesam li u pravu?«

Uslijedio je kolektivni uzdah užasnutosti. Svatko zna da je igraču njegova palica svetinja i da se brusi satima dok se ne postigne savršena krivulja. Čak ni zbog bivše zečice godine koja je nekim slučajem i vlasnica hokejskog kluba ovi ih igrači ne bi dobrovoljno ostavili. Štitnike i kacige? Nema frke. Palice? Nema šanse.

Hokejaši za stolom dobacivali su Tyu nesigurne poglede kao da od svojeg kapetana očekuju da se ubaci i nešto učini. Primjerice, natrlja joj rukavicom nos.

Faith se nasmijala. »Dečki, samo sam se šalila.« Odmahnula je rukom i rastjerala njihovu zabrinutost, zabljesnuvši ih golemim kamenom koji je i dalje nosila na lijevoj ruci. »Ako ne bude dovoljno mjesta, zatražit ću da mi iz hotela sve pošalju na kućnu adresu.«

Ty se umalo nasmiješio. Nitko ne može toliko srati i raspametiti neupućene kao hokejaš. Gospoda Duffy u tome nije bila posebno vješta, ali za početnicu nije bila loša.

»Jules i ja smo gledali trening Sharksa«, rekla je kad joj je stiglo pivo. »Bili smo gore u loži s dalekozorima. Ušuljali smo se kao pravi špijuni na tajnom zadatku.« Otpila je gudjaj i polizala pjenu s gornje usne. »Čini se da su dosta brzi, ali nisam uvjerena da pakom barataju tako dobro kao mi.«

Ty je osjetio kako mu se obrve podižu.»Mislim da ih možemo dobiti svojim napadom«,

dodala je naslonivši se natrag i prekriživši ruke ispod grudi. »Trebamo kratko dodavati od palice do palice i kroz kontranapade kapitalizirati ukradene pakove.«

Sam je pogledao Tya kao da se neka izvanzemaljka upravo spustila za njihov stol. Vraški zgodna izvanzemaljka koja govori o hokeju i zvuči kao da bi mogla znati o čemu priča. Još samo prije nekoliko tjedana htjela je dovesti Strašnog Teda. Pitao se zna li uopće što je upravo rekla.

»Aha, da«, uspio je protisnuti Sam. »Upravo smo pričali o tome kako moramo biti ofenzivni i zatući njihova vratara.«

Iznad mirisa hrane i piva, izdizao se miris njezina parfema. Ty ga je prepoznao od one večeri kad su bili na snimanju.

»Ne znam mnogo o njihovu vrataru.« Podignula je ruku i poigravala se s gornjim dugmetom svojeg pulovera. »No, pročitala sam da nije dosljedan u obranama.«

»Nemojte vjerovati svemu što pročitate«, rekao joj je Ty. Pogledala ga je preko ramena i njezine se zelene oči zapilje u njegove. »Mnogi ljudi tu griješe.«

»Vjeruju onomu što pročitaju?«»Da.«»Pročitala sam da ste u Kanadi persona non grata. Je

li to točno?«»Više-manje.«»Pročitala sam i da smatrate da će Stanleyjev kup

osvojiti onaj koji ga više želi.«»Gdje ste to pročitali?«»U Hockey Neiusu.«»Ne sjećam se da sam to rekao.«»Malo parafraziram.« Za nijansu je spustila glas i

dodala: »Zapravo ste rekli da sve ovisi o tome tko kakvu alatku ima u hlačama.«

To već više sliči njemu. »Što nije isto što i željeti ga više.« Otpio je gutljaj piva i odložio ga natrag na stol. Nije želio razgovarati o svojem alatu. Ne s njom.

Posebice ne zato što je taj alat zamijetio kako ona miriše i kako su joj grudi popunile vestu.

»Zbog čega to nije isto?«Pogledao je njezine velike zelene oči okružene

gustim crnim trepavicama. »Jednostavno nije.« Obrazi su joj bili glatki, savršeni. Spustio je pogled na njezine pune usne i bradu, sve do udubljenja u dnu nježnog vrata, tik iznad gornjeg dugmeta veste. Želio joj je raditi svašta. Vruće, znojne stvari od kojih bi im se koža slijepila. Lude stvari zbog kojih bi upao u velike nevolje.

»U čemu je razlika?« inzistirala je.Dok se iz zvučnika razlijegao »Angel of Harlem«,

pitao se kako odgovoriti na to pitanje. Da je ona muško, ne bi ni najmanje oklijevao. Da je ona muško, ne bi mu se dizao.

»Možete nešto željeti, gospodo Duffy, ali to ne znači da ćete to i dobiti. Nešto silno željeti nekada jednostavno nije dovoljno.«

I zato što je toliko inzistirala dodao je: »Nekad se svodi na to koliko petlje imate i kako velikim alatom raspolažete.«

Nasmiješila se kao da nije ni najmanje šokirana. »U članku nisu spominjali važnost veličine alata, gospodine Savage.«

»Veličina je uvijek važna. Golema alatka gotovo je jednako važna kao i golema vještina.« A kad su već komentirali ono što je ona pročitala o njemu, nagnuo se prema njoj i rekao gotovo šapćući: »I ja sam čitao o vama. Pročitao sam da mrzite hot-dogove i da volite creme brulee.«

Zbunjeno je spustila obrve. »Kako ste... Ah.« Zbunjenost je nestala i nasmiješila se. »To je točno. Gdje ste nabavili časopis?«

»Od jednog od dečki.«»Naravno.« Okrenula je lice prema njemu. Svakome

tko ih je promatrao sa strane izgledalo je kao da razgovaraju tako blizu jedan drugomu kako bi se međusobno mogli čuti od glasne muzike. Usta tek desetak centimetara od njegovih, rekla je: »Znači, pretpostavljam da kruži uokolo.«

»Ja sam ga dobio prije dva tjedna.«»Zašto tako kasno?«»Sam ga se još nije nagledao.«Posegnula je za pivom i nasmijala se, bez trunke

nelagode. Te su fotografije davno uslikane.«Ne tako davno. Sjetio se one slike s dugim nizom

bisera.»I sada razmišljate o tim slikama, zar ne?« upitala je

skrivajući usta iza čaše.Nije odgovorio.Nasmiješila se. »To mi se zapravo čini poštenim.«»Kako to?«»Zato što potpuno protiv svoje volje, bez obzira na

sve drugo što si pokušavam utuviti u glavu, ne mogu prestati razmišljati o >golemoj alatci<. To je vrlo uznemiravajuće.«

Prasnuo je u smijeh, a ona ga je pogledala kao da mu je nasred čela izrastao rog. »Što je?«

»Mislila sam da se nikada ne smijete.«Naravno da se smije.

»Hej, gospodo Duffy«, doviknuo je Sam s drugog kraja stola. »Poznajete li Cure iz susjedstva?.«

»Mislim da je to vrlo neprimjereno«, opomenuo ga je Jules kao kakav propovjednik, a Ty je morao priznati da je njezin pomoćnik vjerojatno u pravu. Iz čega proizlazi da je razgovor koji je on upravo vodio s njom potpuno prekoračio sve granice primjerenosti.

Faith se nasmiješila. »U redu je, Jules. HolIy i Bridget upoznala sam u vili. Bilo je ondje i drugih cura. Ali Kendra u to vrijeme nije živjela ondje.«

»Kakav je Hef?«»Vrlo je simpatičan.« Stigao je losos koji je naručila

pa je raširila ubrus na krilu. Bio je i star. Kao Virgil. Što ju je to privlačilo kod starijih muškaraca? Ah, da. Novac. »Osim toga je i vrlo mudar poslovan čovjek«, nastavila je.

»Jeste li išli na mnogo zabava?«»Kao zečica godine bila sam domaćica nekoliko

zabava. Tako sam upoznala Virgila.« Iscijedila je limun po ribi i uzela vilicu. »Hef i on bili su dobri prijatelji.«

»Zovu li vas još uvijek?«»Povremeno, ali posljednjih nekoliko godina Virgil

stvarno nije mogao često putovati. Stoga nismo išli tamo.«

Zbog nekog neobjašnjivog razloga, od pomisli na Virgilove staračke ruke na njezinu glatkom, mladom tijelu Ty je osjećao nelagodu. Zašto mu je stalo do toga, nije mu bilo jasno. Možda je to zbog Guinnessa. Naviknuo je na kanadska lagana piva pa mu ova bogatija piva nakon nekoliko čaša udare u glavu.

»Možda biste nam mogli srediti da nas sve pozovu u vilu«, ustrajao je Sam.

Podignula je pogled i nasmiješila se. »Osvojite Stanleyjev kup i vidjet ću što mogu učiniti.«

Visoke potpetice Faithinih crvenih salonki lupkale su predvorjem hotela dok je išla prema dizalu. Julesa i Darbyja Hoguea ostavila je u pubu da razgovaraju o hokeju i akvizicijama. Bilo je malo poslije deset sati, a Ty i ostali hokejaši otišli su iz puba prije devet. Nije znala kamo su otišli. Nisu ništa rekli, ali bila je subota navečer i pretpostavila je da su se pridružili ostalim suigračima u različitim gradskim barovima.

Pritisnula je dugme i prazno se dizalo otvorilo. Stražnja je stijenka bila sva u ogledalu pa je odmjerila svoj odraz dok su se vrata zatvarala. Izvukla je gumicu iz kose i raspustila rep te se počešala po glavi kada je dizalo krenulo prema gore. Bio je to dug, iscrpljujući dan i bila je umorna. Lagano ju je boljela glava od irskog piva, ili od konjskog repa, ili od oboje.

Nekoliko katova gore, dizalo se zaustavilo i vrata su se polagano otvorila. Malo-pomalo pojavio se Ty Savage. Pogledi su im se sreli u njihovu odrazu u zrcalu. Nisu se prestali gledati dok je ulazio unutra. Još je uvijek na sebi imao tamnoplavu košulju i traperice. Pri dnu prsne kosti osjetila je lagano usplahireno treperenje. Okrenula se i progovorila prva kako bi prikrila nervozu.

»I opet se susrećemo u dizalu.« Iako joj nije bilo jasno zašto je on čini tako nervoznom. Možda zbog visine. Visoki je muškarci nikada prije nisu činili

nervoznom. Pozdravio ju je jedva zamjetnim kimanjem i pritisnuo dugme za kat iznad njezina.

»Mislila sam da ste otišli tulumariti s dečkima.«Vrata su se zatvorila i on se ramenom naslonio na

stijenku ogledala. »Ne tulumarim za vrijeme doigravanja. Bio sam kod Sama u sobi i razgovarao s njegovim sinom.«

»Sam ima dijete?« Činio se tako mladim.»Da. Pet mu je godina.« Dok je dizalo išlo prema

gore, Tyev je pogled klizio prema dolje. Počeo je od vrha glave, spustio se preko lica i vrata i nekoliko se sekunda zadržao na njezinim grudima. »Smeta li vas«, upitao ju je dok mu je pogled klizio niz njezin trbuh i noge sve do cipela, »to što su vas dečki vidjeli golu?«

Naviknula je na to da muškarci zure u njezino tijelo, ali s njim je bilo drugačije. Toplo treperenje u grudima skliznulo joj je u dno trbuha. »Otprilike četiri i pol milijuna muškaraca u cijelom svijetu vidjelo je moje slike u Playboyu. Kad bih se brinula oko toga tko me sve vidio golu, nikada ne bih izašla iz kuće.«

Polako je podignuo pogled natrag po njezinu tijelu i zaustavio se na očima. »To onda znači ne?«

»To onda znači ne.«Vrata su se otvorila i ona je izašla.»Koliko ste dugo bili u braku s Virgilom?« upitao je

slijedeći je.»Pet godina.«»A koliko imate godina? Tridesetak?«»Upravo sam navršila trideset.« Podignula je pogled

prema njemu. »Nemojte me osuđivati. Ne znate ništa o

mojem životu. Katkad činite ono što morate kako biste preživjeli.«

»Ne bi se baš sve žene odlučile skinuti ili udati za starca kako bi preživjele.«

Zvučao je ljutito. Kao da se to njega uopće tiče. »Nisu sve žene živjele moj život.« Koji primitivni kreten. Krenula je hodnikom prema svojoj sobi, a on je hodao pokraj nje. »Je li vaša soba na ovom katu?«

»Ne. Vaša jest.«»Pratite me do sobe?« upitala je i ne pokušavajući

prikriti razdražljivost.»Da.« Ali ni on nije zvučao sretno zbog toga.»Zašto? Ne morate me pratiti do sobe.«»Ja sam drag momak.«Trpko se nasmijala i pogledala ga krajičkom oka.

»Ako to stvarno mislite, gadno se varate. Možda su vas previše puta udarili u glavu.«

Zaustavila se pred vratima na kraju hodnika i posegnula u veliku torbu. Izvadila je karticu od sobe. »Niste dragi.«

»Neke žene misle da sam jako drag.«»Puno vas riječi može opisati, gospodine Savage.«

Odmahnula je glavom i rubom ga kartice lupnula po prsima. »Drag nije jedna od njih.«

Podignuo je ruku i pritisnuo njezin dlan o svoja prsa. »Koja onda?«

Od topline njegova dodira prsti su joj se skvrčili na čvrstim mišićima njegovih grudi. Stajao je tako blizu da je osjetila miris kolonjske vode na njegovoj ugrijanoj koži. »Što koja?«

»Kako biste me vi opisali, gospodo Duffy?«Pokušala je izvući ruku, ali njegov se stisak pojačao.

»Prva riječ koja mi pada na pamet jest neuljudan. «»I koja još?«Liznula je usne i zagledala se u njegove izazovne

tamno i svijetloplave oči. »Osoran.«»I koja još?«Toplina njegova dodira putovala joj je kroz ruku i

razlila se po grudima. Progutala je slinu i odjednom više nije mogla misliti. Nije znala je li to zbog Guinnessa ili feromona.

»Velik.«Jedva primjetan smiješak zablistao mu je u

kutovima očiju. Pomislila je da će prasnuti u smijeh. Umjesto toga, pogled mu je potonuo do njezinih usana. Tiho ju je upitao: »Gdje?«

Pitala se kako bi bilo kad bi je poljubio. Kad bi pritisnuo svoja usta na njezina. Kad bi se samo malo nagnula naprijed i poljubila mu vrat, okusila njegovu kožu na svojem jeziku.

»Molim?«»Nije važno. Što još mislite o meni?«Duboko je udahnula i zaboravila izdahnuti. Pitala se

kako bi bilo kad bi mu lizala jednu stranu tijela prema gore pa drugu prema dolje.

»O čemu razmišljaš?«Odjednom joj je postalo vruće i zavrtjelo joj se u

glavi. Nepažnjom je pustila Laylu van. »O tome kako želim lizati tvoju tetovažu«, šapnula je.

Podignuo je obrve i zapanjeno zašutio. Još je jedanput pokušala izvući ruku i još je jedanput pojačao stisak. Lizati njegovu tetovažu? Vrući val srama podignuo joj se uz vrat i zapljusnuo užarene obraze. Bila je umorna i zbunjena, zato joj je Layla i pobjegla. Gospoda Duffy ne govori o lizanju čega. Posebice ne tetovaža. »Nisam to smjela reći.« Napravila je korak unatrag, a on korak naprijed. »Neprimjereno je. Povlačim to.«

Povukao ju je bliže, a nježan dah njegova smijeha dodirnuo joj je lice. »Ne možeš to sad povući. Već je vani.« Slobodnim je dlanom klizio po njezinoj ruci i ramenu sve do vrata.

»Raspustila si kosu.«»Počela me boljeti glava.«»Volim kad je raspuštena.« Palcem joj je prelazio

preko čeljusti, ostavljajući za sobom topao trag na njezinoj koži kada ju je primio za bradu i lagano joj pridignuo glavu. »Ovo se ne smije dogoditi, gospodo Duffy.«

Htjela se još malo odmaknuti, ali nekako se zaljuljala bliže njemu. »Koje?«

»Ti. Ja.« Spustio je glavu i usnama ovlaš dodirnuo njezine. »Ovo.« Od mekog, vlažnog dodira njegovih usta stisnulo joj se grlo, a prsti na nogama skvrčili su joj se u crvenim salonkama. Nije mogla ni gutati ni razmišljati, osjećala je samo to koliko žarko želi još. Stajala je savršeno mirno, bojala se pomaknuti se. Bojala se onog što bi mogla učiniti, no ponajviše se bojala da bi on mogao stati. Prošlo je toliko mnogo vremena, a ovaj joj je poljubac izazvao navalu vrućine svugdje po koži. Bio

je preopterećenje za njezina osjetila, koje je razbudilo sva ona usamljena mjesta u njoj koja je posljednjih pet godina zanemarivala.

Jezikom joj je dodirnuo rub usana, a u grudima ju je tako stegnulo i zaboljelo da su joj koljena klecnula kao da će potpuno otkazati poslušnost. Stavila je ruke na njegova ramena da ne padne i glavu nagnula u stranu. Usne su joj se razdvojile, a glatki i klizeći dodir njegova jezika u ustima činio joj se kao da je bacio upaljenu šibicu u lokvicu benzina i sva se pretvorila u plamen. Željela je gorjeti i natjerati ga da izgori zajedno s njom. Njegov okus po pivu djelovao je kao afrodizijak i htjela ga je cijelog pojesti. Iz grudi joj se oteo tihi krik, prsa su joj otežala, a bradavice se ukrutile u žarišta zadovoljstva.

Tyeva ruka pronašla je donji dio njezinih leđa i polako klizila po udubini kralježnice prema vratu, pozivajući je da priđe bliže. Nježno ju je privlačio i smanjivao razmak između njih sve dok joj se grudi nisu prislonile o njegovu košulju. Jednu mu je ruku pomaknula s ramena i gladeći njegov vrat prstima mu prošla kroz kosu. Pritisnuo ju je cijelom uzavrelom dužinom svojega čvrstog tijela tako da je na dnu trbuha osjetila njegovu erekciju. Čvrsti mišići i topao dah miješali su se s njezinim, a dugi, kruti penis zabadao joj se u trbuh i probudio goruće, osjedjivo mjesto između njezinih bedara i bolnu potrebu za muškim dodirom. Trebala je njegove ruke i usta po cijelom tijelu. Oduvijek je obožavala dio kada joj se nožni prsti skvrče. To naviranje bezumne žudnje od koje gubi kontrolu i iz svijesti potiskuje sve osim namjere da osjeti što je više

moguće, koliko god dugo trajalo. Taj grabežljivi, pohlepni osjećaj trenutak prije nego što odjeća padne na pod.

Odmaknuo se. Gledao ju je tim nestvarno plavim očima i teško disao kao da je upravo otrčao maraton. Zatim je ponovno nasrnuo na nju još strastvenijim poljupcem. Otvarala je i zatvarala usta zajedno s njegovima dok je primala i davala duge, sve snažnije poljupce. Zastenjao je tako duboko da mu je vrat vibrirao. Osjetila je da bi Ty mogao imati pedtlje i završiti ono što je počeo. Mogao bi joj dati ono što joj treba i ugasiti vatru koja joj prži kožu i skuplja se između bedara. Vodio bi ljubav jednako kao što igra hokej. Osjetila je da bi Ty mogao biti muškarac koji ne staje dok ne dovrši posao.

Na drugoj strani hodnika vrata su se otvorila i zatvorila i Ty je odgurne. »Ovo se ne smije dogoditi«, rekao je hvatajući zrak.

Kimnula je i posegnula za njim. Ruka joj je skliznula na njegov potiljak i prislonila mu je usta na vrat„»Mmm«, govorila je i sisala njegovu toplu kožu. Imao je divan okus. Kao muškarac. Kao muškarac kojeg je željela ljubiti posvuda.

Stavio joj je ruke na ramena, ali nije ju odgurnuo. Prsti su mu se skvrčili i žarili u njezino meso. »Ovo nije dobro, gospodo Duffy.«

»Tako je dobro.« Sisala je još jače.»Slušaj me«, dahtao je zabijajući prste u nju.Gricnula mu je uho i šaptala: »Nemoj stati. Diraj

me, Ty. Diraj me svugdje.«

»O, Bože«, zastenjao je kao da ga nešto stvarno boli. »Voliš pričati.«

»Molim te. Diraj me. Želim te pojesti.«Odmaknuo se korak i držao je udaljenu za dužinu

ruku. »Ovo se ne smije dogoditi«, ponovio je, a ovog je puta zvučao kao da to ozbiljno misli.

Frustrirani jecaj otme joj se s usana. »Zašto?«»Previše toga mogu izgubiti.« Spustio je ruke s

njezinih ramena i odmaknuo se korak. »Niste vrijedni moje karijere.«

Deveto poglavlje

Jednolični pljusak lijevao je po Seattleu kada je Unitedov let iz San Josea stigao u zračnu luku Sea-Tac i približio se terminalu. Faith je sjedila u ekonomskoj klasi s torbicom marke Fendi na krilu. Već godinama nije letjela ekonomskom klasom. Već je zaboravila kakva gužva ondje vlada. No, nije to bilo toliko važno. Da joj Jules nije uspio pronaći odgovarajući let, učinila bi da joj izrastu krila i sama bi odletjela kući. Iznajmila bi auto i odvezla se. K vragu sve, otišla bi čak i pješice. Napravila bi što god je trebalo; jednostavno je morala pobjeći iz Kalifornije.

Ponijela se kao kukavica. Pobjegla je kao da je počinila kakav zločin i nije se s njime htjela suočiti. Možda će se u doglednoj budućnosti ponovno moći suočiti s Tyem. Možda će sljedećeg tjedna, ili sljedećeg mjeseca, ili sljedeće godine, moći sjediti u istoj prostoriji s njim i ne prisjećati se svih nepodnošljivo bolnih detalja večeri kada ga je ljubila i dodirivala, toga kako ga je željela više nego što je ikada prije željela nekog muškarca. Toga kako ju je odgurnuo te slike njegovih

širokih ramena i tamne kose kada ju je ostavio u hodniku, samu i zbunjenu.

Jednog će se dana morati ponovno susresti s njim. Ali ne danas. Jednostavno se ne bi mogla susresti s njim lice u lice na letu natrag iz San Josea. Vjerojatno ne bi mogla ni sutra, kada bi sjećanje na njezino ponašanje i njegovo odbijanje još uvijek bilo svježe u glavi.

Definitivno se ponijela kao kukavica, ali taj osjećaj kukavičluka nije se ni izbliza mogao usporediti s osjećajem da je izdala svojeg supruga. Nakon što je poljubila Tya i napravila budalu od sebe, otišla je u krevet i cijelu noć ležala budna s užasnim vrtlogom krivnje koja ju je mučila i palila joj utrobu. Virgil je umro, ali ona se i dalje osjećala udanom za njega. Činilo joj se kao da je tim poljupcem - tim žarkim, strastvenim poljupcem koji je podijelila s Tyem - svojem pokojnom suprugu zabila nož u leda. Ne zato što je bio loš, već zato što je bio tako dobar. Tako dobar da bi bila učinila sve da potraje. Da plamen gori još jače i duže. Da ga može upiti i usisati, i uz njega osjetiti sve ono što uz Virgila nikada nije mogla. Vatru i slatku bol koje je željela osjetiti uz muškarca dok joj radi te vatrene, slatko bolne stvari.

S police iznad glave uzela je jaknu i kutiju za šešire te krenula prema izlazu. Prošlo je podne idućeg dana, no ona je i dalje bila jednako posramljena i zbunjena kao kad je sinoć stajala pred vratima svoje hotelske sobe i promatrala Tya kako odlazi. Kako ju je mogao samo tako ostaviti? Uzbudio se baš kao i ona. Osjetila je njegov iznimno tvrd nabrekao ud uza svoje tijelo, a ipak

se okrenuo i otišao. Koliko je god ponižavajuće bilo suočiti se s tim, hvala Bogu da je to učinio. Probuditi se naga uz jednog od svojih hokejaša bilo bi potpuno pogrešno. Više nego neprihvatljivo. Ona mu je bila poslodavka. Gospode Bože, mogao bi je čak tužiti za seksualno zlostavljanje na radnom mjestu ili nešto slično. Koja katastrofa.

Obukla je jaknu i torbicu objesila na rame. Pa kako se onda to dogodilo? I to s njim? Od svih ljudi? Postojalo je samo jedno moguće objašnjenje.

Layla.Onaj dio nje koji je stvorila kako bi se mogla nositi

s grubljom stvarnošću svojeg života striptizete. Ženi koju je stvorila nije bio problem plesati nekome u krilu jer je lova bila dobra.

Ta je žena tulumarila po cijele noći sve do zore i voljela je potegnuti tekilu. Taj dio nje volio je dobar, strastven, oznojen seks s prekrasnim muškarcem.

No, ona je sada gospođa Duffy. Laylu više ne treba. Layla izaziva nevolje.

Pokupila je svoj kovčeg marke Louis Vuitton na kotačićima koji ju je čekao na vrtuljku i odvukla ga do garaže u zračnoj luci gdje je dan prije parkirala auto. Vrat i leda boljeli su je od dugog leta pa se namučila dok je kovčeg ugurala u prtljažnik svojeg Bentleyja. Kada je stigla do svojeg stana, sve što je željela bilo je uvući se u krevet i navući pokrivač preko glave.

Mrvičin nervozni lavež dočekao ju je kada je otvorila vrata stana. Podignula je kutiju za šešire i unijela kovčeg unutra. Zavjese su bile navučene preko staklene

stijenke i prozora koji su gledali na zaljev Elliott pa je na veliku sobu padala sjena boje tinte. Vatra u plinskom kaminu lizala je umjetne cjepanice, a iz zvučnika se čuo Marvin Gaye kako prede »Lets Get It On«.

»Mama?« viknula je ušavši u sobu i upalila svjetla.»Faith!« Mama se pridignula na koljena nasred poda

dnevne sobe. Neki je muškarac klečao iza nje, a osim šokiranih izraza na licima, na sebi nisu imali apsolutno ništa.

»Oh!« Naglo se okrenula prema praznom zidu dok je njezin umorni mozak zujao od zaprepaštenja. »O, moj Bože!«

»Što ti radiš ovdje?«»Živim ovdje!«Dok je Marvin pjevao o tome kako ne treba

okolišati, njezini su obrazi gorjeli od užasa koji je upravo ugledala. To što je zatekla rođenu majku kako se seksa jednako ju je uznemirilo kao i kada joj je bilo četrnaest godina. I deset. I sedam. Ma, koliko god, svake se godine ponavljalo. Pokazala je prstom iza sebe. »Tko je to, dovraga?«

»Pavel Savage«, odgovorio je muškarac.Usta su joj se otvorila dok je zurila u reljefnu

teksturu zida ispred sebe, obojenog u boju mlijeka. »Tyov otac?«

»Trebala si se vratiti tek večeras«, optužila ju je majka.

»Kakve to veze ima? Seksala si se. U mojoj dnevnoj sobi.« O, Bože. »Što je tebi?«

»Ništa mi nije.«

»S ocem jednog od mojih igrača!« nastavila je stavivši ruku na svoj gorući obraz. I to ne bilo kojeg igrača. S ocem igrača s kojim se ljubila prošle večeri.

»Odrasli smo ljudi, Faith.«»Nije me briga.«»Možeš se sada okrenuti.«Okretala se polako dok je Marvin preo o

»posvećenosti«, kao da nema povjerenja u ono što bi mogla vidjeti. Njezina je majka navlačila crveni svileni ogrtač dok je Pavel zakapčao rasporak na trapericama.

»Mislila sam da je Sandy s tobom.«»Vratila se kući.«Pavel joj je prišao i pružio ruku. »Zadovoljstvo mi

je upoznati te, Faith.«Povukla je ruke iza leda i odmahnula glavom.

»Možda neki drugi put. Ruke su vam maloprije bile... Znate gdje.«

»Faith!« Valerie je uzdahnula kao da je njezina kći upravo učinila nešto sramotno.

Pavel je zabacio glavu tamne kose unatrag i nasmijao se, istaknuvši tako bore oko plavih očiju. Osim bora i smijeha, bio je vrlo sličan svojem sinu. »Razumijem.« Posegnuo je za crnom košuljom bačenom preko naslona kauča. »Kako ste putovali?«

»Molim?« Zanima ga kako je putovala? Bože dragi, ovi ljudi nisu normalni.

»Kako je njegov gležanj?«»Molim?« ponovno je upitala. Njezina je majka u

grad stigla prije manje od dva tjedna i već se seksala u

Faithinu domu. Faith to u ovom stanu još ni s kim nije napravila.

»Kako je Tyev gležanj?«»O. Uh. Ne znam. Morala sam otići prije utakmice.

Nisam se osjećala dobro i došla sam doma.«»Što ti je?« majka je htjela znati.»Mislim da me hvata viroza.«Pavel je zakopčavao košulju. »Čujem da kruži gripa.

Možda bi se trebala odmarati i piti puno tekućine.«Stoji li ona uistinu ovdje nasred svoje dnevne sobe i

s Tyevim ocem razgovara o gripi? Dok se on oblači?»Možda bi trebala sjesti.« Majka stavi dlan na

Faithino čelo. »Malo jesi vruća.«To je zato što joj se sva krv sjurila u glavu.

Odgurnula je majčinu ruku.»Dobro sam.« Ili će barem biti kada i ako uspije

preboljeti posljednja dvadeset četiri sata.»Oprosti, Pavele«, rekla je Valerie odlazeći prema

liniji i isključila Marvina.Oprosti, Pavele'. Faith je upravo zatekla svoju mamu

potpuno golu na koljenima na podu. Takvo što nijedno dijete nikada ne bi smjelo vidjeti. Poželjela si je iskopati oči. Kako bi bilo da kaže: Oprosti, Faith?

»Ne brini se, Val.« Ugurao je košulju u hlače. »Provest ćemo mi još mnogo ugodnih trenutaka zajedno.« Obuo je čizme i dohvatio kožnatu jaknu.

»Sljedeći put ćemo otići u hotel«, obećala je Valerie prateći Pavela do vrata.

»Molim vas, učinite to.« Faith je podignula kutiju za šešir i odvukla kovčeg niz hodnik prema svojoj sobi.

Neposredno prije nego što je zatvorila vrata sobe, mogla bi se zakleti da je čula kako se ljube. Bacila je kutiju na krevet, otvorila je i izvadila čisto donje rublje. Prije nekoliko godina izgubila je prtljagu i od tada nakit i nekoliko osnovnih potrepština uvijek nosi sa sobom u zrakoplov.

»Ne mogu vjerovati«, rekla je majka otvorivši vrata i ulazeći u sobu. »Osramotila si me pred Pavelom.«

Faith joj je dobacila pogled preko ramena dok je prelazila preko sobe do komode od mahagonija. »Ti si se seksala u mojoj dnevnoj sobi kao kakva šiparica«, podsjetila je majku. »Ti bi se trebala sramiti. Za Boga miloga, imaš pedeset godina.«

»I pedesetogodišnjakinje uživaju u seksu.«Poanta, naravno, uopće nije bila to. Otvorila je

ladicu i spremila gaćice unutra. »Ne sa strancima u domu svoje kćeri.«

»Nije te bilo kod kuće, a Pavel nije stranac.«»Znam.« Zatvorila je ladicu i prišla krevetu s

crvenim svilenim prekrivačem. Njezina majka i Pavel bili su tempirana bomba. Koja će sigurno puknuti. Uvijek pukne. »On je otac Tya Savagea. Nisi mogla naći nikoga drugog nego baš oca kapetana mojeg tima?«

»Jesi li vidjela Pavela?« odgovorila je protupitanjem, kao da to sve objašnjava. Tužno za Valerie, ali uistinu i jest tako.

»Jesam. I više nego što sam htjela.«Valerie je prekrižila ruke ispod svojih velikih grudi.

»Nikada nisam mogla shvatiti kako si mogla biti

striptizeta i Playboyeva zečica, a ipak ostati tako uštogljena kada je seks u pitanju.«

Nikada nije bila uštogljena. Daleko od toga; jednostavno nije bila nimfomanka kao njezina majka. Unatoč tomu što su ljudi mislili o njoj, unatoč njezinim bivšim poslovima i nekadašnjem načinu oblačenja, seks joj nikada nije bio prioritet. Uvijek se znala kontrolirati. Osim prethodne večeri, naravno. A i nije bila previše sigurna da je sinoć toliko bila riječ o seksu koliko o zadovoljavanju potrebe koja je pet godina bila zatomljena. Šteta je samo to što se ta potreba raspustila baš posvuda po Tyu Savageu.

»Kako možeš biti Playboyeva zečica i istodobno željeti živjeti u celibatu poput opatice ? Meni to nema smisla.«

Skidanje i slikanje za Playboy nikada nije imalo veze sa seksom. Tu je bila riječ isključivo o novcu. Faith je te dvije stvari u glavi strogo razdvajala. Sve je to jednom već objašnjavala majci i nije bilo raspoložena za ponovno objašnjavanje. Njenoj je majci biti seksi i seksati se bilo jedno te isto i nikada to ne bi shvatila. Čak ni kad bi se potrudila. A ne trudi se. »A ja nikada nisam shvaćala kako možeš spavati s muškarcima koje gotovo i ne poznaješ.«

» Pavela poznajem.«»U gradu si tek dva tjedna!«»Dovoljan je trenutak da se osjeti kemija.« Majka je

sjela na rub kreveta, a Mrvica je skočila na krevet pokraj nje. »Dovoljno je ovo...« Pucnula je prstima. »To je iskra koju za nekog muškarca osjetiš ili je ne osjetiš.«

»Ali ne moraš se uvijek povoditi za tom iskrom«, rekla je kad je Mrvica uskočila u kutiju za šešire, zavrtjela se nekoliko puta ukrug i zatim se ugodno smjestila.

»Ako stalno potiskuješ takvu strast, jednog će dana eksplodirati i napravit ćeš nešto nepromišljeno. Prije nego što se snađeš, već si gola i vezana lisičinama za krevet nekog tipa po imenu Dirk, koji na penisu ima istetovirano ravnalo.«

Faith je podignula ruku pokazujući majci da prestane. »Kako bi bilo da usvojimo vojnu politiku >Ne pitaj, ne pričaj <. Ja neću pitati, a ti nećeš pričati.« Stvarno nije željela slušati o majčinim eksplozijama strasti. Iako, nakon prošle noći, kada je i ona na neki način »eksplodirala« u hodniku hotela Marriott, zaista nije smjela ni na koga bacati kamenje iz svoje staklene kuće. No, morala je biti poštena prema sebi i reći da već odavno nije tako eksplodirala. Koliko se sjeća, posljednji je put to bilo s bivšim dečkom na njegovu Harleyju. Ili su se barem pokušavali seksati na njegovu Harleyju. Nije im baš polazilo za rukom.

»Ne razumijem te«, rekla je Valerie.»Znam. A ja ne razumijem tebe. Ne razumijem kako

možeš stalno ponavljati iste pogreške s muškarcima. Kad mi je bilo petnaest godina, prestala sam brojiti muškarce koji su ulazili u naše živote i još brže izlazili iz njih.«

»Znam da sam griješila.- Valerie je uzdahnula kao da njezine pogreške nisu nešto posebno. »Koji roditelj ne napravi pokoju pogrešku?«

Pokoju pogrešku? Valerie se udavala sedam i zaručila barem desetak puta. Faith je pružila ruku u kutiju i morala je kopati ispod Mrvičina dugog krzna kako bi pronašla etui s nakitom. Psić je zarežao i iskesio majušne bijele zube. »Ugrizi me i bacit ću te s balkona«, upozorila ju je.

»Ne slušaj je, Mrvice«, rekla je Valerie pruživši ruku i počešala psa po glavi. »Samo je ljubomorna.«

»Na psa!«»Ne ti. Ona. To se zove sestrinsko rivalstvo. Ona te

vidi kao sestru s kojom se mora natjecati za moju pozornost. Pročitala sam to u nekoj knjizi.«

S obzirom na to da Valerie ne čita knjige, Faith je posumnjala da je to izmislila. Rukom je uhvatila torbicu s nakitom i izvukla je ispod psa.

»Mislim da se Mrvici ne sviđa što mamici čitaš bukvicu.«

Mamica. Faith se zamalo zagrcnula. »Ne čitam ti bukvicu. Samo mislim da bi se trebala više poštovati.«

»Ja se poštujem.« Majka je zavezala pojas i poravnala svileni ogrtač na nogama. »Ni ti nisi moralna policija, Faith. Udala si se za starca zbog njegova novca. Teško da mi možeš držati lekcije o moralu.«

Na početku njihova braka to je sigurno bila istina. »Ti se osjećaš sigurno samo ako se u tvojem životu nalazi muškarac.« Razmotala je svileni etui i istresla dijamante na dlan. »Ja svoju sigurnost pronalazim u novcu. Nijedna od nas ne može se smatrati moralnim uzorom.«

»Novac je loša zamjena za ljubav.«

»S Virgilom sam imala oboje.«Majka je uzdahnula i zakolutala očima.»Bio je to dobar brak.«»Bio je to brak bez strasti i seksa s čovjekom

dovoljno starim da ti bude djed.«Faith je ušla u veliki garderobni ormar ispunjen

odjećom u različitim nijansama bež, bijele i crne boje. »Ti nikada nećeš shvatiti moj odnos s Virgilom. Pružio mi je divan život«, rekla je utipkavajući kombinaciju za otvaranje sefa.

»Dao ti je novac u zamjenu za pet godina tvojeg života. Pet godina tvoje mladosti koje se nikada neće vratiti«, viknula je Valerie za njom, a Faith se suzdržala da ne podsjeti Valerie na to da je Virgil i njoj davao novac. Dovoljno novca da ne mora raditi. »Ne možeš imati divan život bez strasti«, dodala je majka.

Faith je otvorila sef i izvukla plavi baršunasti podložak ispunjen Tiffanyjevim i Cartierovim naušnicama. Strast ne može tvojem djetetu kupiti cipele kada mu se potplati na starima istroše niti ga nahraniti kada je gladno. Strast ne može spriječiti ovršitelja da zakvači majčin auto za svoj kamion i odvuče ga od kamp-prikolice u kojoj živiš dok djeca iz ostalih prikolica u naselju pokazuju prstom na tebe i smiju se jer imaju barem nešto više od tebe.

Faith je promatrala blistavo kamenje svih oblika i boja. Strast ne može izbrisati osjećaj mučnine u želucu kada znaš da te samo jedna plaća dijeli od života u prljavoj uličici iza nekog kontejnera za smeće hotela Hard Rock.

»Oni te ne griju noću.«Pogledala je majku koja je stajala tek nešto više od

pola metra od nje. Promatrala je duboke bore u kutovima njezinih zelenih očiju i frizuru u stilu Farrah Fawcett, razbarušenu muškom rukom. Faith je spavala ispod toplog mekog pokrivača ispunjenog perjem bijelih mađarskih gusaka. Nije trebala muškarca da je grije noću.

Posložila je dijamante na plavu baršunastu podlogu. Nije joj trebao muškarac radi topline i novca. Strast je precijenjena, a ionako nikada uistinu ne potraje. Njezina je majka svakako bila odličan primjer za to.

Faith je imala sve što je trebala. Muškarca nije trebala ni za što. I, da, znala je što će ljudi na to reći. Da je tijelom, a ne pameću, postigla ono što je željela. Pa što onda? Nije ju bilo briga. Važno je bilo samo to da sve to pripada njoj i da joj to nitko ne može oduzeti.

Deseto poglavlje

U ponedjeljak poslijepodne, dok je sjedila na sastanku s trenerom Darbyjem Hogueom i skautima iz Odjela za razvoj igrača, Faithini su se živci poigravali s njezinim želucem i vezali ga u čvorove. U sali je bio postavljen televizor na kojem su gledali snimku po snimku slobodnih igrača i perspektivnih igrača iz nižih liga. Iako su svi pregovori, transferi i akvizicije stavljeni na čekanje do kraja sezone, Odjel za razvoj igrača stalno je pronalazio nove talente, a Jules je smatrao važnim da i ona sudjeluje u ovom sastanku. Dok su muškarci u prostoriji raspravljali o mladom igraču na ekranu, ona se osjećala nervoznom poput grešnice u crkvi i pitala se hoće li Ty ušetati kroz vrata i istodobno izgledati onako privlačno i staloženo. Pitala se zna li itko od muškaraca prisutnih u prostoriji da je svojim usnama izvršila napad na kapetana hokejskog tima. Bila je prilično uvjerena u to da Ty nije tip muškarca koji se uokolo hvali svojim osvajanjima i da ni on sam ne bi želio da se takvo što sazna, ali nije ga poznavala dovoljno dobro da bude

sigurna u to da nije rekao nekome od dečki. Koji bi onda mogao reći ostalima.

Istina, on je nju prvi poljubio, ali ona je nakon toga njega zgrabila objema rukama i nije željela da to završi. Barem ne tako. Ne dok oboje ne budu goli.

»Mogu li vam što donijeti, gospođo Duffy?«upitao je pomoćnik trenera dok je ubacivao novi DVD u player.

Tabletu za smirenje. Nasmiješila se i odmahnula glavom. »Ne. Hvala vam.« Ruke su joj slobodno ležale na krilu pa je djelovala opušteno i pribrano dok su joj živci slali unezvijerene impulse kroz vene i svaki bi je put prostrijelilo kada bi netko prošao pokraj vrata sobe trenera Nystroma, ali Ty se uopće nije pojavio i nitko nije ni spomenuo tu nesretnu epizodu u San Joseu.

Te su večeri Chinooksi dobili drugu od tri odigrane utakmice protiv Sharksa. Faith je odlučila zaobići utakmicu i umjesto toga otići na dobrotvornu večeru za koju su ona i Virgil još prošlog ljeta kupili ulaznice po cijeni od tisuću dolara po osobi. Odlučila je otići sama i sudjelovati u tihoj aukciji i prikupljanju sredstava za Liječnike bez granica.

Obukla je usku crnu haljinu marke Donna Karan i oko vrata stavila dugu nisku bisera. Ušavši u svečanu dvoranu hotela Four Seasons, ugledala je nekoliko žena koje je poznavala iz društva »Gloria Thornvvell«. Okrenule su glave na drugu stranu kao da je ne poznaju. Blještavi lusteri osvjetljavali su društvenu elitu Seattlea, a ona je s jednog od poslužavnika uzela čašu šampanjca. U prednjem dijelu prostorije Landon i njegova supruga stajali su u krugu Virgilovih bliskih prijatelja koji su si

međusobno čestitali na različitim akvizicijama. Prinijela je šampanjac usnama i pogled joj je odlutao prema simfonijskom orkestru Seattlea koji je svirao na podestu. Poznavala je mnoge od ovih ljudi. Dok je prilazila stolu na kojem su bili izloženi predmeti za tihu aukciju, uhvatila je poglede onih nekoliko trofejnih supruga s kojima se družila pet godina. U njihovim je očima vidjela sažaljenje i strah, prije nego što su skrenule pogled, ne usuđujući se pogledati vlastitoj sudbini u oči.

»Bok, Faith.«Preko ramena je pogledala suprugu Brucea

Parsonsa, Jennifer Parsons, trofejnu suprugu tek nešto stariju od nje.

»Bok, Jennifer. Hrabrija si od ostalih, vidim.«Jennifer se usiljeno nasmiješila. »Kako si?«»Malo bolje. Virgil mi još uvijek nedostaje.«Razgovarale su još nekoliko kratkih minuta, a na

kraju su jedna drugoj obećale telefonske pozive koji se nikada neće dogoditi i zajednički ručak koji nikada neće dogovoriti.

Kada je zazvonilo zvono za večeru, pronašla je svoje mjesto za stolom uz prazan Virgilov stolac. Tuga zbog toga što ga više nema spustila joj se u srce. Imao je snažan uravnotežujući utjecaj na njezin život i nedostajao joj je. Sad kad ga više nema, morala je znati biti sama i jaka.

S druge strane stola Landon i njegova supruga Ester potpuno su je ignorirali dok su joj istodobno otrovnim valovima nijemo odašiljali prezir. Da je Virgil živ, očekivao bi od nje da na lice zalijepi smiješak i sve ih

natjera da budu uljudni. Ali, iskreno, bila je umorna od iznuđivanja pristojnog ponašanja od Landona i Ester kada se nalaze u pristojnom društvu. Za neke ljude u ovoj dvorani ona će uvijek biti žena koja se skida za novac. No bilo je u tom životu određene slobode koja nije imala veze s nagošću, već s time da nije marila za to što ljudi misle. Na društvenoj ljestvici, ispod striptizete bilo je još vrlo malo prečki.

Dok je jela večeru od pet sljedova koja je počela s pirjanim kotletima i salatom od crvenog kupusa, ugodno je čavrljala s ljudima oko sebe. Kada su završili s četvrtim slijedom, shvatila je da stvarno više ne mari. Ni za Landona i njegovu suprugu, ni za ljude koji je nikada neće prihvatiti sada kada Virgila više nema. Poslije pogreba njezin život više nije bio isti. U samo mjesec dana sve se drastično promijenilo.

»Čujem da su Chinooksi i dalje u doigravanju«, komentirao je jedan od Virgilovih poslovnih partnera s Faithine lijeve strane. Lagano se nagnula prema naprijed i pogledala u blage smeđe oči Jeromea Robinsona. »Kako sad stoje?« upitao je.

»Odlično stojimo«, odgovorila je, a na stol ispred nje stigla je pauna cotta sa svježim bobičastim voćem. »Naravno, bili smo se strašno zabrinuli kada smo izgubili Bresslera, ali Savage je uskočio. Odlično obavlja svoj posao i održava fokusiranost igrača. Namjera nam je bila omogućiti igračima nekoliko utakmica prije doigravanja kako bi pronašli vlastiti ritam i prilagodili se prije nego što počnemo s kombiniranjem pozicija, ali odlično su se prilagodili i nismo ih morali previše

razmještati.« Ili je barem trener Nystrom jučer takvo što rekao. Slegnula je ramenima i podignula žličicu za desert. »Naša napadačka linija do sada je postigla ukupno dvadeset tri zgoditka i osvojila osamdeset devet bodova u doigravanju. Mislim da imamo stvarno dobre šanse osvojiti kup ove godine.« Ovo je smislila sama.

Jerome se osmjehnuo. »Virgil bi se ponosio tobom.«I ona je to pomislila. No, što je još važnije, po prvi

put u životu ponosila se sama sobom.»Moj je otac bio senilan starac«, dobacio je Landon

s druge strane stola.»Tvoj je otac bio mnogo toga.« Jerome se okrenuo

prema Landonu. »Ali nikada nije bio senilan.«Faith se nasmiješila i otpila gudjaj desertnog vina.

Nakon što su tanjuri odneseni sa stolova, ostala je još samo dovoljno dugo da upiše nekoliko tihih ponuda. Stojeći u garderobi shvatila je da joj je u ovih mjesec dana od Virgilove smrti postalo puno ugodnije sjediti u irskom pubu s čoporom hokejaša nego s ljudima s kojima se družila proteklih pet godina. Nisu svi pripadnici elite Seattlea bili oholi snobovi. Uistinu nisu. Mnogi su bili poput Jeromea. Dragi ljudi koji slučajno imaju više novca nego sam Bog. Vjerojatnije je da se Faith promijenila; postajala je netko drugi. Osoba koju ne poznaje. Više nije ni striptizeta ni Playboyeva zečica ni bogataševa supruga. Najčudnije od svega bilo je to što, iako još nije dobro upoznala novu Faith, sviđala joj se.

Kada je stigla kući, Valerie se već bila vratila s hokejske utakmice koju su ona i Pavel pratili iz vlasničke lože. Gledali su dominaciju Chinooksa i

pobjedu dva prema nula protiv Sharksa. Utakmica u srijedu navečer igra se u San Joseu i ako Chinooksi pobijede, prijeći će u sljedeći krug doigravanja. Ako ne, vraćaju se u Seattle na šestu utakmicu.

»Pavel me zamolio da ti zahvalim što si nam dopustila koristiti se ložom.«

»Kad ga ponovno vidiš reci mu da nema na čemu«, odvratila je Faith i zaputila se u svoju sobu. Otišla je ravno u krevet s neobično ugodnim osjećajem pomirenosti s vlastitim životom. Spavala je kao klada do otprilike jedan sat, kada je Mrvica skočila na krevet i sklupčala joj se uz trbuh.

»Što to radiš?« upitala je psa glasom omamljenim od sna. »Gubi se.«

Mrvičine okrugle oči gledale su je kroz tamu kada je do sobe doprlo duboko stenjanje. Faith je prepoznala taj zvuk, kao i onaj koji je zatim uslijedio. Očito Valerie i Pavel nisu otišli u hotel.

Sljedećeg jutra Pavela nije bilo, a Valerie se ponašala kao da nikada i nije bio ondje. Kada ju je Faith otvoreno upitala, Valerie je obećala da će ubuduće »biti tiši«.

»Mislila sam da ste spominjali odlazak u hotel«, podsjetila je majku.

»Svake noći? To bi moglo biti skupo.«Svake noći? »Mogli bi otići njegovoj kući.«Valerie je odmahnula glavom. »Ne znam. On živi s

Tyem. Možda kad Ty bude na putu. Sutra ću razgovarati s njim o tome.« Skinula je svoje glomazne narukvice. »Nemaš ništa protiv ako dođe u srijedu navečer i gleda

utakmicu s nama, zar ne? Mrzim i samu pomisao na to da će ondje biti potpuno sam ispred onoga velikog televizora.«

Pitala se zašto njezina majka ne ode tamo. »Stvarno nemam ništa protiv. Sve dok se ne šlatate kao tinejdžeri i puštate >Sexual Healing<.«

Valerie odmahivanjem ruke otjera njezinu zabrinutost. »Pavel se previše unese u utakmicu i ništa ga ne može odvući od nje«, rekla je.

Ali već sljedeće večeri njih se dvoje zaputilo u Valerienu spavaću sobu odmah poslije prve trećine.

»Što rade ondje?« upitao je Jules ušavši u kuhinju i posegnuvši za komadom jednog od tri golema sendviča koje je Faith kupila u obližnjoj delikatesi.

Začuo se glasan tup udarac o zid, a za njim grleni smijeh i tiho smijuljenje. »Bolje da ne znaš.« Faith je odmahnula glavom i zagrizla kiseli krastavac. »Moja majka i ja dogovorile smo provođenje politike >Ne pitaj, ne govori<.« Otpila je gutljaj margarite i krenula natrag prema dnevnoj sobi. »Barem je pokušavam natjerati da se drži dogovora.« Mrvica je ležala na Faithinu mjestu na kauču nožica ispruženih u vis. »Ali baš kao i njezin pas, i ona ne sluša naredbe baš najbolje.«

Jules je sjeo pokraj Mrvice i slobodnom rukom počešao psa po trbuhu. »Propustila si odličnu utakmicu neku večer.«

Sjedila je na bočnom naslonu kauča i preko ramena pogledala njegove zelene oči. »Bila sam na dobrotvornoj večeri.« Sjetila se Landona i namrštila se. »Nažalost, na

mnoge humanitarne skupove neću otići. Landonu i njegovim prijateljima sam persona non grata.«

»Ako želiš sudjelovati u nekom dobrotvornom skupu«, rekao je Jules između dva zalogaja sendviča, »trebala bi ovog ljeta igrati na humanitarnom golf-turniru zaklade Chinooksa.«

»Nikada nisam čula za zakladu Chinooksa.«»Svake godine organiziraju golf-turnir. Znam da bi

voljeli da dođeš, a moglo bi biti zabavno.«Velike grudi i golf ne idu zajedno. »Ne, hvala. Bolje

mi ide organizacija programa i ispisivanje čekova.«»Znam da zaklada organizira još neke akcije

prikupljanja novca u dobrotvorne svrhe. Raspitat ću se malo ako želiš.«

To bi joj se zapravo moglo i svidjeti. U to se barem donekle razumije. »Okej.«

»Je li Darby razgovarao s tobom?«»Ne.« Faith je bacila pogled na televizor i preostale

minute do početka posljednje trećine. Nakon prve dvije trećine Chinooksi su imali gol prednosti, ali trebalo je odigrati i treću, a tu se još svašta može dogoditi. »Zašto?« upitala je.

»Želi da daš intervju lokalnoj novinarki Jane Martineau«, rekao je.

Faith je čula za Jane. Čitala je njezine kolumne u rubrici »Život« Post Intelligencera. »Zar ona ne piše o životu u Seattleu?«

»Da, ali nekada je bila sportska novinarka u Seattle Timesu. Tako je upoznala svojeg supruga Luca Martineaua. Ne znam sjećaš li se, ali Luc je bio vratar

Chinooksa prije nego što je prestao igrati prije nekoliko godina.«

Faith je imala samo jedno pitanje. »Kada?«»Čim Darby uspije dogovoriti termin. Vjerojatno

sljedeći tjedan, tako da se poklopi s objavom novih reklamnih panoa s tobom i Tyem.«

»Koju će fotografiju upotrijebiti?«»Nisam siguran, ali saznat ćemo to sutra na sastanku

s ljudima iz Odnosa s javnošću.«Pavel i Valerie vratili su se u sobu pa je, kako bi

prekinuo neugodnu tišinu, Jules upitao:»Što misliš o Dominiku Pisaniju?«»Braniču Pittsburgha? Brz je i zna dodavati pak.«

Pavel i Valerie sjeli su na dvosjed zamišljen kao sjedalo za zaljubljene, a Pavel je ispružio ruku preko naslona i gladio Valerie po kosi. »Zašto pitaš?«

»Ako budemo igrali protiv Pittsburgha u završnici, nagazit će naše napadače.«

»To sigurno. Kako se osjećaš, Faith?« upitao je promatrajući je plavim očima toliko sličnim Tyevima.

»U vezi s Pisanijem?«Pavel je odmahnuo glavom. »Kad sam te posljednji

put vidio, vratila si se ranije iz San Josea jer se nisi dobro osjećala.«

Ah, da. Onog dana kada ga je vidjela golog. Onog jutra nakon što se žvalila s njegovim sinom u Marriottu. »Bolje mi je. Hvala vam.«

»Who Let the Dogs Out« zatreštala je iz zvučnika golemog plazma-televizora i Faith je usmjerila pozornost na igrače koji su izlazili iz tunela. Njihove nezgrapne

kretnje postale su elegantne i sportski graciozne iste sekunde kada su klizaljke dodirnule led.

Ty je među zadnjima izašao na led. Ovo je prvi put da ga vidi otkada ju je poljubio. Osjetila je čudnovato štipkanje u grudima i komešanje u trbuhu. Na velikom ekranu u dvorani kamera je zumirala Tya i kapetana Sharksa kako stoje licem u lice i čekaju izvođenje bulija na sredini terena.

Dvojica igrača fiksirala su jedan drugog pogledom ispod kaciga i postavila se u pozicije s palicama preko koljena. Usne su im se micale dok su međusobno razgovarali. Obojica su se smiješila i kimala, ali Faith je nekako sumnjala u to da pričaju o vremenu. Prinijela je čašu usnama. »Što mislite, o čemu pričaju?«

»Razmjenjuju duhovite dosjetke«, odgovorio je Pavel, a Jules se nasmijao.

»Što te muči?« upitao je Ty kapetana Sharksa gledajući ga ravno u oči. »Imaš mengu?«

Drugi se hokejaš nasmijao. »Začepi i poliži me, Savage.«

»Zgodno. Isto mi je rekla i tvoja sestra kad sam je posljednji put vidio.«

Sudac je uklizao u krug i Ty je usmjerio pozornost na pak u njegovoj ruci.

»Čujem da vas je nova vlasnica sve pretvorila u pičkice«, izazivao je protivnički kapetan.

Sada je bio Tyev red da se nasmije kada je sudac ispustio pak. Dva kapetana borila su se oko njega i

posljednja je trećina počela sprintom prema golu Sharksa.

Ty je odigrao trominutnu smjenu i zatim otklizao na klupu te dohvatio bocu s vodom. Pogled mu odluta prema vlasničkim ložama ledene dvorane HP Paviliona. Faith nije doputovala s njima. Hvala Bogu.

Obrisao je lice ručnikom, a zatim ga prebacio oko vrata. Prošla su četiri dana otkada je poljubio Faith i nije mogao prestati misliti na nju. Nije se mogao prestati prisjećati svakog detalja. Prisjećao se pritiska njezinih mekih usana i njezina okusa u svojim ustima. Imala je tako dobar okus, po pivu, uzavreloj strasti i slatkom užitku. Privukao ju je k sebi, pritisnuo njezine grudi u svoja prsa i gotovo izgubio razum. Vjerojatno ga je i ona izgubila jer se nije nešto posebno bunila. Poljubila ga je u vrat i tražila da je dira posvuda i, Bože, želio je to. Sve u njemu tjeralo ga je da zgrabi tu karticu iz njezine ruke i gurne je u sobu. Da je sruši na krevet i zagnjuri lice između njezinih dojki. »Želim lizati tvoju tetovažu«, šapnula je, sva vruća i zamamna, i k vragu sve ako je i sam nije htio pustiti da svojim toplim usnama klizi po njegovoj koži.

Bila je prekrasna i želio ju je. Bio je dovoljno pošten prema sebi da si prizna da je još uvijek želi i nikada mu u životu ništa nije bilo teže nego otrgnuti se od nje i otići.

Oglasila se zviždaljka i Ty se okrenuo utakmici i dosuđenom zabranjenom ispucavanju. Ozbiljno je shvaćao svoju funkciju kapetana Chinooksa. Dvadeset četiri igrača u njemu je vidjelo uzor. On im je bio

primjer i vođa, i na ledu i izvan njega, pa zbog toga nije želio ni razmišljati o tome kako bi dečki reagirali ako bi saznali da mu je Faith ostavila onaj ljubavni ugriz na vratu. Nije ni znao da ga ima sve dok mu ga Sam u nedjelju ujutro na treningu nije pokazao. Smislio je neku glupu laž i rekao da se pohvatao s nekom konobaricom u San Joseu, za Boga miloga. Nije da mu se takvo što nikada prije nije dogodilo, ali ne kao kapetanu tima, koji je svojim dečkima upravo održao predavanje o tome.

Walker Brookes doklizao je do kruga za buli u obrambenoj zoni Chinooksa i čekao da pak padne.

Dečki su mu vadili mast zbog pijanstva i šlatanja s konobaricom, ali vjerovali su mu. Naravno da su mu vjerovali. Nijednome od njih nikada ne bi ni palo na pamet posumnjati da je vlasnica tima spustila svoja senzualna usta na njegov vrat i na njemu ostavila znak. I on je sam jedva mogao vjerovati da se to uistinu dogodilo.

Ljubljenje s vlasnicom kluba moglo bi mu ozbiljno ugroziti šansu za osvajanje Stanleyeva kupa i još nije mogao vjerovati da je ispao takav magarac zbog neke žene. Posebice zbog te žene. Bez obzira na to koliko ju je želio ljubiti, dirati i primati njezine poljupce.

Pak je podbačen i Walker se pokušavao izboriti za njega sve dok nije sijevnuo iza njegovih leđa ravno do spremne palice protivničkog napadača. Sharksi su vodili pak po ledu pa je trener Nystrom dao Tyu signal da uleti u igru. Gurnuo je gumeni štitnik za zube u usta i navukao rukavice.

Pavel Savage bio je zloglasan po tome što misli donjom umjesto pravom glavom te po pogreškama koje je napravio. Razorio je obitelj i uništio priliku da svoje ime ureze na pobjednički pehar.

Ty je dohvatio palicu i preskočio ogradu. Uzdignuo je glavu i klizao prema sredini leda, a Walker je sjeo na klupu. Ty nije bio kao njegov otac. Ljubljenje s gospodom Duffy bio je velik zajeb, ali taj se zajeb više neće ponoviti.

Ništa ga neće zaustaviti na putu do osvajanja kupa. Ni drugi timovi koji se natječu za istu nagradu, ni obrana koja zahtijeva malo više snage i brzine, a posebice ne bivša Playboyeva zečica s velikim grudima i mekim usnama.

Jedanaesto poglavlje

Faith je većinu dopodneva prije sastanka s ljudima iz Odnosa s javnošću provela pregledavajući svoj ormar i rješavajući se odjeće za koju je pretpostavljala da je više nikada neće obući. Složila je sve pulovere od kašmira i klasična odijela u kutije i nazvala Crveni križ.

Bila je na rubu toga da eksplodira, sruši se, ili nešto treće, od frustracije i premalo sna. Ne samo da su Chinooksi sinoć u produžetku izgubili utakmicu, nego je uz to cijelu noć morala slušati kako njezina majka vodi ljubav. Kao da to nije bilo dovoljno, Mrvica je zauzela cijeli vražji krevet. Kako tako malen pas može zauzeti toliko prostora? Svaki put kad ju je pokušala pomaknuti, Mrvica kao da je dobila još pet kila i postala neprenosiv teret.

Zašto joj to dopušta pitala se dok se oblačila za sastanak s ljudima iz Marketinga i Odnosa s javnošću. Zašto joj je išta od toga dopustila? Njezina se majka očito odlučila useliti bez pitanja i potajno je noću dovodila svojeg ljubavnika u stan, kao da joj je šesnaest godina. Pas kojeg mrzi spavao je s njom gotovo svaku

noć i okupirao joj cijeli krevet. Više nije mogla prepoznati vlastiti život. To nije bio život kakav je vodila u Las Vegasu prije nego što je upoznala Virgila niti život koji je imala s njim. Punila si je glavu raznovrsnim informacijama o hokeju i nastojala naučiti što više može. Nije željela pogriješiti i zatajiti, ali toliko toga još ne zna. Iskreno rečeno, nije bila sigurna da će količina znanja o hokeju u njezinoj glavi ikada prevagnuti u odnosu na ono što ne zna.

Odjeća koju si je dala dostaviti iz Kalifornije stigla je prethodnoga dana pa je za sastanak obukla traperice i ružičastu majicu marke Ed Hardy na kojoj je bilo otisnuto crveno srce s krilima. Pronašla je i par preslatkih Uggsica s vezicama do koljena koje je navukla preko uskih nogavica traperica. Bila je druga polovica travnja, a u Smaragdnom Gradu vrijeme je i dalje bilo prohladno i vlažno. Promet na putu do Key Arene bio je dosta gust i trebalo joj je deset minuta više nego što je očekivala.

»Mislimo da je ova duhovita«, rekla je Bo kada je Faith sjela na svoje mjesto pokraj Julesa i pokazala jednu od fotografija koje je snimila s Tyem. »Djeluje nestašno i zaigrano, a ipak ima određenu ozbiljnost i oštrinu.«

Faith je promotrila sliku na kojoj drži nogu između Tyevih bedara. Licem je bila okrenuta fotoaparatu, sva sretna i nasmiješena, a Ty je podignuo pogled prema njoj i izgledao potpuno zlovoljno. Što je i bio. Plava boja njegova dresa još mu je više naglašavala prekrasne oči, a snažna, čvrsto stisnuta čeljust isticala je tanki bijeli ožiljak na bradi. Bio je neopisivo zgodan, pravo

utjelovljenje svega privlačnog i zamamnog na muškarcu. Sve to u jednom ljutitom liku. Bio je iskrica u oku svake djevojke, svaki drhtaj njezina srca, svaki treptaj leptirića u njezinu trbuhu. Nije mu trebao ni poster ni divovski reklamni pano ni filmsko platno da bude tako božan-stveno nestvaran. Trebao je samo disati.

Posljednji put Tya je vidjela na televiziji kada su mu navijači San Josea zviždali zbog ometanja vratara. Raspravljao se sa sucem i palicom udario po ledu, no dok je klizao prema klupi za kažnjene igrače, zvižduci svjetine pretvorili su se u navijačke poklike pa mu se jedan kut usana podignuo u lagani smiješak. Što je, kada je Ty u pitanju, bilo ravno potpunom ushićenju.

»Mislim da je ova lijeva bolja«, naglasio je Jules. Dok je Faith na sastanak došla umjereno i ležerno odjevena, Jules je na sebi imao jarkonarančastu košulju s crnim prugama. Izgledao je kao bundeva. »Slika na kojoj Faith stoji ispred Tya daje privid dubine, a za velike reklamne panoe pogodnije je nešto višedimenzionalno.« Slegnuo je ramenima. »Osim toga, Svetac nikada neće pristati na onu drugu.«

»Kako znaš koja će se Tyu više svidjeti?« upitala je Faith. Jesu li se njih dvojica sprijateljili dok ona nije bila u blizini?

»Zato što izgleda kao da si mu nagazila jaja.«O. To nije dobro. Ili možda jest?»Pa, kao grafička dizajnerica s diplomom iz tržišnih

komunikacija«, naglasila je Bo pokazujući fotografiju koja joj se najviše sviđa, »mislim da ova ima bolju priču.«

Faith je pogledala svojeg asistenta, a zatim Bo. Njima su dvoma bodeži sijevali iz očiju dok su se gledali, a Faith se pitala što joj je to promaknulo.

Tim, direktor Odnosa s javnošću, istupi naprijed. »I ja naginjem ovoj zaigranijoj. Ako budu bile dobre reakcije na nju, održat ćemo taj zamah i objaviti sljedeću u razmaku od mjesec dana.«

Faith nije bila grafička dizajnerica, niti je imala diplomu iz bilo čega, no bila je istog mišljenja kao Jules. »Ako ove fotografije budemo objavljivali jednu za drugom s nekoliko tjedana razmaka, ima smisla da prvo krenemo s ovom gdje ja stojim naprijed, a Ty iza mene bijesan i ratoboran.«

»Nisam bio bijesan«, rekao je Ty ulazeći u sobu koja kao da se odjednom smanjila. Bio je odjeven u traperice i crnu dolčevitu s logom Nikea na vratu. Za razliku od ostalih igrača u timu koji su bili obrasli od brade puštane za sreću u doigravanju, Ty je i dalje bio uredno obrijan. Kosa mu je bila mokra, kao da je upravo izašao od ispod tuša. Stvarno nije očekivala da će ga vidjeti. Rečeno joj je da je momčad na treningu i zaključila je da će Ty preskočiti sastanak.

Njegove električno plave oči susrele su se s njezinima u trajanju od nekoliko otkucaja srca prije nego što je prišao izloženim fotografijama. Prekrižio je ruke na grudima i stajao stopala razmaknutih u širini ramena. Dolčevita mu je ležerno pratila široka ramena. Utaknuo ju je u levisice koje su bile tako istrošene da su stražnji džepovi blago obuhvaćali mišićavu mu stražnjicu. Pokazao je fotografiju s njezinim stopalom između

njegovih nogu. »Ovo izgleda kao da će mi gospoda Duffy štiklom nagaziti na jaja.« Jules se nasmijao, a Faith se ugrizla za gornju usnicu da ne prasne u smijeh.

Bo je skinula gumicu sa svojega zdepastog konjskog repa. »Ta fotografija ima svoju priču.«

»Aha«, složio se Ty. »Priču o tome kako mi njezina noga drobi jaja.«

Bo je izgledala kao da ga želi zdrobiti svojim nezgrapnim martensicama.

»Pa, nikako ne želimo javnosti pokazati takvu fotografiju«, uvjeravao je Tim kapetana Chinooksa.

»O, ne znam«, oglasila se Faith dok je Ty okretao glavu prema njoj. »Mislim da vjerojatno ima mnogo žena koje bi voljele vidjeti baš takvu fotografiju.« Spustila je pogled na njegov ravan trbuh i nabreklinu skrivenu iza pet dugmadi na rasporku. Klizila je pogledom gore preko čvrstih mišića na grudima i ožiljka na bradi, sve do plavih očiju. Sjetila se sinoćnje utakmice i kazne koju je odsjedio na klupi. »A i dosta muškaraca.«

»Da«, ubacio se Jules, »ali poanta kampanje nije u tome. Želimo stvoriti sliku konflikta, ali ne želimo da izgleda kao da će Faith Svecu razbiti jaja.«

»Hvala ti, Jules.«»Nema na čemu, Sveče.«Faith je pognula glavu i prikrila smiješak. Muškarci

su čudni kad je riječ o njihovim jajima.»Slika je previše senzualna i razigrana da prenese

takvu poruku«, usprotivila se Bo dok je skupljala svoju crvenu kosu i ponovno je vezala u rep. Dok su Bo i Jules

raspravljali o slici i Tyevim jajima, njegov se pogled stopio s njezinim. Tanke linije nabrale su kutove njegovih predivnih očiju pa je pomislila da bi se čak mogao široko osmjehnuti.

Naravno, nije to učinio, no ipak joj je nešto toplo i senzualno klizilo niz kralježnicu i razlijevalo se po koži. »Mislim da ne želim Svecu razbiti jaja. Barem za sada«, rekla je. »Mora prvo osvojiti kup.«

Prvo njegova alatka, a sada i jaja. Stvarno mora prestati voditi ovakve razgovore s Faith. Posebice kada u prostoriji ima i drugih ljudi. Na neki bolestan, nastran način, to ga je napaljivalo.

»Mislim da ćemo prvo ići s ovom«, rekao je Tim pokazujući poster na kojem Faith stoji ispred Tya. »Fotku iz svlačionice upotrijebit ćemo neki drugi put. Ili ćemo odabrati neku drugu sliku s tog snimanja«, dodao je i odjednom zazvučao strašno iscrpljeno te pošao prema vratima. »Moram popiti tabletu, glava mi se raspada.«

»Time, čekaj«, viknula je Bo te izašla za njim iz sobe. »Nisi čuo kakve sam naslove smislila.«

»Žao mi je tog tipa«, prokomentirao je Jules ustajući od stola.

»Meni se ona sviđa.«»Ona je mala agresivna čivava koja misli da je pit

buli.«»Mislim da mi se baš to i sviđa na njoj.« Faith je

ustala, a Ty je spustio pogled s njezinih usana na ružičastu majicu dugih rukava sa srcem i krilima anđela preko grudi. Crne hlače i široke bež suknje su nestale.

Na sebi je imala traperice koje su joj se priljubile uza struk i bedra te čupave čizme u indijanskom stilu. Bez one široke, tamne odjeće izgledala je mlađe. Nježnije i definitivno manje uštogljeno.

»Zločesta je.«Faith je dohvatila veliku kožnatu torbu s

naramenicom u obliku zlatnog lanca. »Vatrena je. Moglo bi se reći da slijedi ritam vlastitog srca.«

»I tvoja mama slijedi ritam svojeg srca, ali nisam primijetio da podržavaš njezinu vatrenost.«

»Moja majka nije vatrena. Ona ima ozbiljnih problema.« Faith je dobacila pogled Tyu prije nego što se zaputila prema vratima. »Najveći je taj što se ponaša kao da joj je šesnaest. «

»Gospodo Duffy«, zovnuo ju je Ty. »Možete li ostati minutu?« Želio je riješiti probleme između njih dvoje.

»Naravno«, odgovorila je preko ramena zaustavivši se točno pred vratima. »Odmah ću doći za tobom.« Dok se obraćala svojem pomoćniku, Tyev se pogled spustio s njezine plave kose natrag na metalnu dugmad koja je zatvarala stražnje džepove njezinih traperica. Poljubivši je, napravio je veliku pogrešku. Mogao se pretvarati da se nije dogodila, ali Ty se nastojao suočiti s mogućim situacijama prije nego što postanu veliki pravi problemi.

Faith se okrenula i vrata ostavila odškrinutima. »Je li riječ o onome što se dogodilo neku večer?« upitala je prilazeći mu.

»Da.«»Dobro. Znači da znate za to.«

Naravno da je znao za to. Bio je prisutan dok mu je cuclala vrat.

»Cijeli sam tjedan rastresena zbog toga«, nastavila je Faith.

Ty se stražnjicom naslonio na rub stola i prekrižio ruke na prsima. Nije mu se svidjelo kako je to zvučalo.

»Isprva sam bila užasnuta.« Odmahnula je glavom i kosa prethodno zataknuta iza uha padne joj na lice. »Tako mi se to... zgadilo.« Prekrižila je ruke ispod grudi. »Samo sam stajala kao ukopana.«

Zgadilo joj se i Nije se ponašala kao da joj se gadi dok ga je ljubila kao da joj je to posao i nastoji zaraditi veliku, debelu napojnicu. Razdraženo podigne obrve. »Nije istina da ste samo stajali.«

»Možda sam nešto i rekla. Ne sjećam se; bila sam u šoku.« Gledala je dolje u vrhove svojih čizama, a kosa joj je pala preko obraza i sakrila lice. »Zauvijek će mi ostati urezano u sjećanju.«

Njemu također. U tome i jest problem.»Bože, poželim uzeti šiljak za led i iskopati to van.«Razdraženost se pretvorila u srdžbu i pritisnula mu

trbuh odmah pokraj onoga bolnog dijela kojem se sviđa kako njezina stražnjica izgleda u tim trapericama. »Možda ste trebali promisliti o tome prije nego što ste mi ostavili ugriz na vratu i molili me da vas diram posvuda.«

»Molim?« Podignula je pogled. »O čemu vi pričate?«

Povukao je jednu stranu ovratnika dolčevite prema dolje i ogolio malu ljubičastu mrlju koju mu je ostavila

na vratu. »O ovome.« Spustio je ruke i čvrsto se primio za rub stola. »Nisam ga ni primijetio do sljedećeg jutra kada me Sam na treningu upozorio na nj.«

Spustila je torbu na obližnji stolac i prišla mu bliže. Hladne jagodice njezinih prstiju ovlaš su mu dodirnule vrat dok je povlačila ovratnik prema dolje. Hladan mu se dodir razlio po grudima i sjurio ravno među noge.

»Jedva se vidi.«»Izblijedio je od nedjelje.« Podignuo je pogled

prema njezinu licu, a zatim ga spustio na usne tek nekoliko centimetara od njegovih. »Morao sam izmisliti priču o nekoj konobarici.«

Pogledala ga je u oči. »Jesu li vam povjerovali?«Kad mu je posljednji put stajala ovako blizu, njezina

su usta bila na njegovu vratu i grickala mu uho. »Diraj me«, bila je šaptala i, Bože dragi, želio ju je dirati i raditi joj još mnogo toga više. »Da. Jesu.«

»Žao mi je.« Namrštila se i odmaknula korak unatrag. Obrazi su joj porumenjeli i slegnula je ramenima. »Valjda me je ponio trenutak i malo sam se zanijela.«

»Iako vam se zgadilo i bili ste užasnuti i zgroženi?«»Molim? O. Nisam govorila o tome.« Rukom je

pokazala na njegov vrat. »Govorila sam o tome kako sam ušla u svoj stan i zatekla vašeg oca na mojoj majci. Gole. Kako se seksaju.« Pokazala je prema tlu. »Na podu ispred kamina.«

Sada je bio njegov red da kaže: »Molim?«»Vaš otac i moja majka... i zatekla sam ih.«

»Čekajte malo.« Podignuo je ruku. »Moj otac poznaje vašu majku?«

»Očito.«Sjetio se žene koju je upoznao one večeri kada su

imali snimanje. Nije izgledala loše, samo prenapuhano i pomalo kičasto. Upravo onakav tip žene kakav se njegovu ocu sviđa. »I zatekli ste ih kako se seksaju?«

»Da, i bilo je odvratno. Radili su to...« Podignula je dlan kao da bi time mogla zaustaviti neugodno sjećanje. »Odostraga. Mislim.«

»Šalite se?«»Da bar!«Iako je ta veza bila osuđena na propast, Faith je

djelovala toliko rastreseno da se morao nasmijati.»O.« Uprla je prstom u njega. Podrezani nokti bili

su nalakirani lagano ružičastom bojom. »Vama je to smiješno? Čovjeku koji se nikada ne smije?«

»Smijem se.«Okrenula je dug tanak prst prema sebi. »Smijete se

meni!«»Pa, kad ste toliko izbezumljeni zbog toga, smiješno

je.« Djelovala je pomalo ozlojeđeno. Izgledala je tako slatko i seksi u toj ružičastoj majici i čizmicama.

»Da ste vidjeli ono što i ja, i vi biste bili izbezumljeni.«

»Vjerujte mi. Vidio sam to prije.« Pavel se nikada nije namjerno razmetao svojim seksualnim pothvatima, ali također se nikada nije trudio biti diskretan. »Prvi put sam to vidio kad mi je bilo sedam godina.« Ušao je u dnevnu sobu i vidio oca kako se seksa na majčinoj

starinskoj komodi. Majka u to vrijeme nije bila kod kuće.

Dahnula je rastvorivši ružičaste usne. »Meni je bilo pet! Uz to ga potajno dovodi u stan noću i on odlazi prije nego što se ustanem ujutro. Kao duh je. Da nisu toliko glasni, ne bih ni znala da je bio ondje.«

Aha. To objašnjava očevo iznenadno nestajanje i isto tako iznenadno pojavljivanje. Ty ga u posljednje vrijeme i nije često viđao pa je zaključio da je sigurno neka žena u pitanju.

»I onda još izbace Mrvicu iz sobe i natjeraju je da spava sa mnom.«

»Mrvicu?«»Majčina psa.« Zataknula je kosu iza oba uha i

spustila ruke pokraj tijela. »Mrvica me mrzi i osjećaj je uzajaman. Stalno frkće i reži na mene. Osim kad nešto treba. Primjerice, mjesto za spavanje.«

Nagnuo je glavu u stranu i pogledao je. »Zašto je ne izbacite?«

»Pokušala sam«, uzdahnula je. »Ali onda me pogleda onim okruglim okicama i jednostavno ne mogu biti tako okrutna. Sada svaki put kad mi Mrvica uskoči u krevet znam da je Pavel u drugoj sobi s mamom.« Napravila je grimasu i zatresla glavom. »Vjerojatno me to ne bi toliko smetalo da moja majka ne stenje i ne urla kao da je netko kolje.«

Nije očekivao takvu reakciju od bivše striptizete i Playboyeve zečice. Posebice ne od nimalo skrušene striptizete i zečice. Nije zapravo znao što je očekivao. Možda nekoga tko smatra da seks nije ništa posebno, bez

obzira na to tko ga upražnjava. Barem je to bilo stajalište striptizeta koje je upoznao. »Hm.«

»Što >hm<?«»Za ženu kojoj je obnaživanje bilo zanimanje, činite

mi se dosta konzervativnima kada je seks u pitanju.«»To mi je bio posao.« Odmahnula je glavom i

pogledala ga u oči. »Striptiz mi nikada nije imao veze sa seksom.«

Što nije imalo nikakvog smisla. Gola žena uvijek ima veze sa seksom. »A nije ni Playboy«, dodala je.

Trebala bi to reći svim dečkima koji su gledali njezine slike jer je sve na njima i te kako pozivalo na seks. Barem što se njega tiče. A i osjećaj je bio isti. Pomislio je na njezinu sliku s biserima i osjetio napetost u hlačama. »Glupost. Prodavali ste seks.«

Slegnula je ramenima. »To je bila gluma.«Nije joj povjerovao, ali sva ta priča o seksu navela

ga je na to da zamisli kako joj zavlači ruke straga u traperice i dlanovima obuhvaća njezinu glatku, golu guzu dok ona opet prislanja svoja topla usta uz njegov vrat. Mora se što prije maknuti od nje, ali još nije želio ustati. Traperice su mu bile komotne, ali ne toliko komotne. »Još jedanput, ispričavam se što sam vas poljubio one večeri.« Pogledao je na svoj Rolex kao da još nekamo mora ići. »Popio sam previše piva. To nije opravdanje i žao mi je.«

Shvatila je poruku - hvala Bogu - i posegnula za svojom torbom na obližnjem stolcu. »Oboje smo se neprimjereno ponijeli«, rekla je.

»Pripišimo to alkoholu i zaboravimo da se dogodilo.«

»Ja to mogu učiniti.« Objesila je torbu na rame. »Možete li vi?«

Vraški će se truditi. »Apsolutno. Dajem vam riječ da se neće ponoviti.«

Stajala je pred njim kao ocean putenosti u koji je htio naglavce uroniti. »Mogli biste preda mnom hodati potpuno goli i ne bih ništa učinio.«

Sumnjičavo je podignula obrvu. »Stvarno?«»Da.« Spustio je pogled niz obline ispod njezine

majice i natrag. »Mogli biste i skinuti tu majicu, a ja bih samo sjedio i dosađivao se.«

»Ne biste ni trznuli?«Slegnuo je ramenima. »Vjerojatno bih zijevao od

dosade.«Spustila je torbu na pod, prekrižila ruke preko grudi

i primila donji rub majice. »Sigurni ste da ništa nećete osjetiti?«

Sveca mu. »Apsolutno.«Prstima je nabrala rub i povukla ga prema gore dok

se tik iznad ruba traperica položenih nisko na bokovima nije ukazao uzak pojas glatke bijele kože. »Još uvijek ništa ne osjećate?«

Ty je u NHL-u igrao više od petnaest godina. Znao je ponešto o tome kako namjestiti pokeraški izraz lica. »Baš ništa.« Kako bi to i dokazao, zijevnuo je. Što nije bilo nimalo jednostavno jer je teško disao.

Tiho se zavodnički smijuljila povukavši majicu iznad majušnog pupka s piercingom u obliku ružičastog dragog kamena. »Ništa?«

Krv mu je jurnula iz glave u prepone i svim se snagama odupirao nagonu da padne na koljena i pritisne otvorena usta na njezin glatki trbuh. »Žao mi je, gospođo Duffy.« Zatim je izrekao najveću laž godine. »Jednostavno niste toliko privlačni.«

Podignula je rub majice još malo više po vitkim rebrima. »Mislite da nisam?«

»Mislim.«»Mnogi su mi muškarci rekli da sam lijepa.«»Mnogi muškarci lažu kako bi naveli žene da se

skinu.« Majica se podignula još nekoliko škakljivih centimetara.

»Čak i ženama koje ih ne privlače?«Očima je upijao njezin glatki trbuh dok je podizala

majicu tik preko ruba košarica grudnjaka od ružičastog satena. »Ovisi.«

»O čemu?«»Je li prošla ponoć i hoće li se bar uskoro zatvoriti.«

Zadržao je dah iščekujući još.»Mnogi ljudi postanu privlačniji u vrijeme

zatvaranja barova. Ali ja se nikada ne bih upucavao ružnoj ženi samo zato da je poševim. Vjerojatno biste mi sad ovdje mogli i plesati u krilu, a ja bih se i dalje dosadivao i zaspao.«

Njezin se smijeh produbio kao da mu je pročitala misli i znala da laže. »Nisam nikomu plesala u krilu otkada sam prije mnogo godina otišla iz Aphrodite, no

pretpostavljam da je to isto kao i s vožnjom bicikla.« Skupila je majicu u jednu ruku, a drugim dlanom polako i promišljeno prelazila preko svojega golog trbuha. »Jamčim vam da ne biste zaspali.« Bilo je nečega grešnog i zavodljivog u ženi koja se dodiruje. »Za nekoliko biste sekunda cvilili kao mala beba i molili za milost.«

»To je prilično hrabra izjava, gospodo Duffy.«»Samo iznosim činjenice, gospodine Savage.«

Malim je prstom prelazila po struku i zataknula ga ispod gornjeg dugmeta traperica. »Je li vam se prispavalo?«

»Samo nastavite. Javit ću vam.«Vrh prstenjaka slijedio je mali prst ispod ruba

traperica. »Dosadno vam je?«»Još malo i tu smo.«»Čekajte.« Srce mu je stalo zajedno s njezinom

rukom. »Ne bi li se plesanje u krilu trebalo smatrati nepriličnim ponašanjem?«

Ne, dovraga!Nasmijala se i spustila majicu. »I to netom nakon

što smo rekli da se više neće ponoviti.«Rukama se čvrsto primio za rub stola kako ne bi

posegnuo za njom. Kako je ne bi zgrabio za struk i privukao je sebi dok ne bi stajala između njegovih bedara, dovoljno blizu da je može dirati. Želio joj je reći da se može neprilično ponašati koliko god želi. Bilo gdje.

Vlastiti mu je krevet pao na pamet, ali zaustavio ga je pogled njezinih bistrih, gotovo proračunatih očiju.

Iako je njega potpuno izbezumila i uznemirila, ona sama nije ništa osjećala.

Posegnula je za torbicom. »Hoćemo li i ovo moći zaboraviti?«

»Nema problema.« Dok mu je penis pulsirao o unutarnju stranu bedra, rekao je: »Već sam zaboravio.«

Pošla je prema vratima, ali okrenula se i pogledala ga preko ramena. »I ja isto. Nije samo vama bilo dosadno.« Vrata su se naglo otvorila prije nego što je stigla do njih i njezin je pomoćnik ušao unutra. »Što je, Jules?« upitala je.

Jules je pogledao nju i zatim Tya. »Samo sam ti došao reći da sam ti dogovorio sastanak s ravnateljicom zaklade Chinooksa sljedeći tjedan.«

»Zvuči odlično.« Popravila je naramenicu torbe i još jedanput pogledala Tya. »Vidimo se, gospodine Savage.«

Jules ju je promatrao kako odlazi, a zatim upitao Tya: »Ima li nečega između tebe i Faith?«

»Ne«, odgovorio je iskreno. Nema ničega i nikada i ne smije biti nečega.

»Činilo se kao da ima.«»Ja sam kapetan njezina hokejskog tima.« Podignuo

je ruke i protrljao lice. Što se, dovraga, upravo dogodilo? »To je sve.«

»Nadam se da je tako. Ona mi je šefica i ne dopuštam si tako razmišljati o njoj«, rekao je Jules.

Spustio je ruke. »Kako?«»Onako kako si je gledao. Kao da stoji gola pred

tobom.«

To je bilo toliko blizu istini da se Ty zapiljio u njegovu antipatičnu njušku. »Čak i kad bi to bilo točno, što se to tebe tiče, ha?«

»Tiče me se jer joj je suprug nedavno umro i usamljena je. Ne bih volio da je itko povrijedi.«

Ty je prekrižio ruke na prsima. »Nekako mi djeluješ pretjerano zabrinut za njezine osjećaje.«

»Zabrinut sam za nju, točno, ali ona je žilava. Više sam zabrinut za Chinookse.« Sada je bio Julesov red da prekriži ruke. »Što misliš, što bi ostali dečki rekli kad bi čuli da se trošiš s vlasnicom kluba?«

»Čini se da ti znaš. Zašto mi onda ne kažeš?«Jules je odmahnuo glavom i zagledao mu se u oči.

Koliko ga je god želio zviznuti u glavu, Ty se oduvijek divio frajerima koji ne uzmiču kada su u pravu. A koliko god to Tyu bilo mrsko priznati, Jules je bio u pravu. »Mislim da ne moram nabrajati zbog čega bi sve takvo što bilo nevjerojatno glupo. Nema nikakvog razloga da Sharkse ne nokautiramo u sljedećoj utakmici i prijeđemo u treći krug. Onda nas još samo dva tima dijele od osvajanja kupa. Mislim da ti ne moram reći koliko bi to poremetilo tvoju koncentraciju i koncentraciju svih ostalih igrača.«

»Tako je. Ne moraš.« Ty je ustao. »Zato smo i razgovarali u vezi mojeg oca i njezine majke.« A to je bila istina. Uz to što ju je gledao kao da je gola. »Dobar si, Jules. Da ne mislim tako, poslao bih te k vragu i rekao ti da ne zabadaš nos ondje gdje mu nije mjesto.« Krenuo je prema vratima i zaustavio se te se svisoka zagledao Julesu u lice. »Zato ću biti iskren prema tebi. Sve i jedan

igrač u momčadi vidio je one slike u Playboyu. Nema smisla to poricati. Na kraju krajeva, i ti si ih vidio, a čini se da gospoda Duffy zbog toga nije ni najmanje zabrinuta. No, postoji golema razlika između razmišljanja o njoj na tim slikama i poduzimanja sljedećeg koraka. Uvjeravam te da me ništa neće spriječiti u tome da dođem u samu završnicu. Neosvajanje kupa teret je koji nosim već petnaest godina. Već me jedanput zgoditak u produžetku dijelio od toga da mi ime bude zapisano na peharu i posljednja stvar koju ću učiniti je zajebati si vjerojatno posljednju šansu da to ostvarim.« Uputio je Julesu još jedan smrtno ozbiljan pogled i izašao iz sobe.

Izvezao je svoj BMW s donje razine garaže i na putu kući razmišljao o tome kako moraju odigrati sutrašnju utakmicu. Moraju nekako probiti obranu San Josea, osvojiti drugi krug i prijeći u treći. Razmišljao je o Faith i Julesu. I o svojem ocu i Faithinoj majci. Od svih žena u Seattleu, zašto se njegov stari morao spetljati baš s njom? Tyu to nije išlo u glavu. Kao da je Pavel Čarobni frulaš i žene ga slijede kamo god krenuo.

Preko pontonskog mosta na jezeru Washington odvezao se na otok Mercer. Parkirao je BMW između svojeg Bugatti Veyrona i očeva Cadillaca.

»Zaboga, tata«, rekao je Ty ušavši u kuhinju i bacivši ključeve na radnu plohu od tamnosmeđeg granita. »Nisi mi rekao da te je Faith Duffy zatekla kako se ševiš s njezinom majkom.«

Pavel je slegnuo ramenima i zatvorio vrata hladnjaka. »Trebala je biti u Kaliforniji.« Otvorio je

limenku Molsona i ponovno slegnuo ramenima kao da je time dovoljno rečeno. »Ali razboljela se i ranije se vratila kući.«

Ty nije vjerovao da se razboljela i sumnjao je da je njezin iznenadni odlazak iz San Josea imao više veze s onim poljupcem u hodniku nego s pokvarenom hranom ili virusom gripe. »Zašto mi nisi rekao?«

»Zato što si pristran.« Pavel je prinio limenku ustima i otpio gutljaj.

»Ne. Nisi mi rekao jer si znao da mi se to neće svidjeti.« Uzdahnuo je i odmahnuo glavom.

»Seattle je veliki grad, tata. Nisi mogao naći nijednu drugu ženu za trošenje osim majke Faith Duffy?«

Pavel je polako spustio pivo. »Imaj poštovanja, Tysone.«

To je bio čudan paradoks u Pavelovu načinu razmišljanja. Žene možeš tretirati kao smeće i to je u redu. Ali o njima moraš govoriti s poštovanjem. »Što će se dogoditi kada prekineš s njom?« Ty nije nimalo sumnjao da će se to dogoditi. »Ne želim da mi ovdje dolazi neka histerična žena.« Kao što se obično događalo kad bi žene otkrile da je Pavel oženjen, ili da se nema namjeru oženiti njima, ili da ih je napucao zbog druge žene.

»Val nije tip žene koja se pretjerano veže. U gradu ostaje kratko kako bi pomogla kćeri dok prolazi kroz teško životno razdoblje. Ona je brižna majka.«

Time je dotaknuo temu o kojoj je Ty već neko vrijeme želio razgovarati. Nije mogao samo tako pitati starog kada se vraća kući. »Kakvi su tvoji planovi?«

upitao je umjesto toga prilazeći hladnjaku i otvarajući vrata od nehrđajućeg čelika.

Pavel je slegnuo ramenima i podignuo limenku. »Samo popiti pivo. Valerie me pozvala na večeru. Siguran sam da dame ne bi imale ništa protiv toga da nam se pridružiš.«

Nakon posljednjeg razgovora s Faith i goleme erekcije koju mu je priuštila, nije bilo šanse da se to dogodi. »Nalazim se s dečkima u baru Conte na partiji pokera i kubanskih cigara.« Definitivno je imao potrebu rasturiti za kartaškim stolom.

»Previše vremena provodiš u muškom društvu i zbog toga si mrzovoljan.«

»Nisam mrzovoljan! Isuse, volio bih kad bi me svi ostavili na miru s tim.«

Pavel je odmahnuo glavom. »Oduvijek si bio previše osjedjiv. Kao tvoja majka.«

Njegov se otac opet razbacivao glupim izjavama. Osjetljiv? Kao njegova majka? Ty nije ni najmanje sličan svojoj majci. Njegova je majka potrošila svoj život voleći pogrešnog čovjeka. Ty nikada nije bio zaljubljen.

»Moraš si pronaći ženu«, predložio je Pavel. »Ženu koja će se brinuti o tebi.«

To je samo dokazalo koliko ga njegov stari slabo poznaje. Žena je posljednje što je Tyu trebalo u životu. Neobavezna ševa bila je nešto sasvim drugo, no čak bi mu i to sada previše odvlačilo pozornost. Sada si ne može priuštiti ni neku razbibrigu na brzaka.

Dvanaesto poglavlje

U ponedjeljak ujutro Jane Martineau ušetala je u Faithin ured u Key Areni. Sitna crnka s naočalama imala je vrlo malo šminke na licu i od glave do pete bila je odjevena u crno. Prije bi se moglo reći da je slatka nego lijepa i ni najmanje nije odgovarala Faithinoj predodžbi izvjestiteljice o društvenim zbivanjima i supruge nekadašnjeg elitnog vratara Luca Martineaua.

»Hvala vam što ste pristali na sastanak sa mnom«, rekla je rukujući se s Faith. Spustila je crnu kožnatu aktovku na stol i posegnula u nju. »Morala sam Darbyju zaprijetiti da ću ga ozlijediti ako vas barem ne pita za intervju. A i njegovu sam ženu nahuškala na njega.«

»Nisam znala da je oženjen.« Faith nije znala što bi odjenula za intervju pa se na kraju odlučila za bijelu bluzu, crnu usku suknju i crne lakirane salonke s remenčićem. Očito je pretjerala.

Jane je izvadila blok i olovku. »S mojom najboljom prijateljicom iz osnovne škole, Caroline. Ja sam ih upoznala.«

»Ajme. Još se uvijek viđate s prijateljicom iz osnovne škole.« Faith nije znala zašto joj se to učinilo tako neobičnim, osim što ona svoje prijateljice iz osnovne škole nije vidjela petnaest ili više godina.

»Čujemo se gotovo svaki dan.«»To je stvarno divno. Imati prijateljicu tako dugo.«

Odmahnula je glavom. »Nisam željela zvučati patetično.«

Jane ju je pogledala kroz naočale dok je kopala po aktovci.

»Niste zvučali patetično. Ljudi dolaze i odlaze. Caroline i ja imale smo sreće što smo ostale tako bliske.«

Faith je odmjerila diktafon koji je Jane izvukla iz aktovke i upitala je: »Morate li se time koristiti?« Bože sačuvaj da kaže nešto patetično i da to završi u novinama.

»To je radi vaše i moje sigurnosti.« Stavila ga je na stol, a aktovku spustila na pod. »Ne brinite se. Neću vam postavljati neugodna pitanja. Nije mi namjera objaviti neki jeftini, senzacionalistički članak. Hokejski navijači u Seattleu uzbuđeni su zbog doigravanja i znatiželjni su kada ste vi u pitanju. Žele znati nešto više o Faith Duffy. Ne morate odgovarati ni na što zbog čega se osjetite nelagodno. U redu?«

Faith se malo opustila. »U redu.«Jane je sjela i počela intervju jednostavnim

pitanjima o tome gdje je Faith rođena i kako je upoznala Virgila. Zatim je pitala: »Imate samo trideset godina; kakav je osjećaj posjedovati hokejski klub u sklopu NHL-ove franšize?«

»Šokantno. Nevjerojatno. Još uvijek ne mogu vjerovati.«

»Niste znali da ćete naslijediti tim?«»Ne. Virgil mi to nikada nije spomenuo. Saznala

sam na čitanju oporuke.«»Dakle, to je uistinu lijepo nasljedstvo.« Jane ju je

gledala kroz naočale. »Vjerojatno bi mnoge žene voljele biti na vašem mjestu.«

Istina. Imala je predivan život. »Ima tu mnogo posla.«

»Što znate o upravljanju ovako velikom organizacijom kao što je hokejski klub?«

»Moram priznati da ne znam mnogo, ali svaki dan učim. Poučavaju me na poslu pa počinjem shvaćati hokej kao igru i to kako upravljati takvom organizacijom. Nije više onako strašno kao što je bilo prije nekoliko tjedana. Naravno, Virgil je bio dovoljno mudar da zaposli kvalitetne ljude i dopusti im da rade svoj posao. Samim tim i moj je posao lakši.«

Jane je postavila pitanja o pogocima i bodovima te o šansama Chinooksa za osvajanje Stanleyjeva kupa.

Prethodne su subote Chinooksi u šestoj utakmici pobijedili Sharkse rezultatom četiri prema dva, a u četvrtak će u trećem krugu igrati protiv Red Wingsa u Detroitu. »Zetterberg i Datsyuk postigli su najveći broj pogodaka u svojoj diviziji tijekom regularnog dijela sezone«, rekla je Jane misleći na dvojicu igrača iz Detroita. »Imate li plan kako zaustaviti zamah Zetterberga i Datsyuka?«

»Samo i dalje moramo igrati hokej kakav volimo igrati. Prošle smo subote imali trideset dva udarca na gol, za razliku od sedamnaest udaraca Sharksa.«

Izašle su iz ureda i zaputile se prema ledenoj dvorani gdje je momčad imala trening. »Svi misle da bismo se trebali bojati Detroita«, nastavila je Faith. Što su se više približavale tunelu, to je zrak bio zasićeniji testosteronom. »Oni imaju nekoliko iznimno talentiranih igrača, ali imamo ih i mi. Mislim da će odlučiti...«, sjetila se Tya i osmijehnula se, »... odvažnost igrača.«

»Ahoj, gospodo Duffy«, doviknuo je Snajper, Frankie Kawczynski, dok su mu Faith i Jane prilazile. Stajao je u tunelu ispred plamenika i zagrijavao zakrivljeni dio svoje palice.

»Dobar dan, gospodine Kawczynski«, pozdravila ga je, a njezine su visoke potpetice utonule u mekanu podnu oblogu. Frankieju je bilo dvadeset osam ili dvadeset devet godina i bio je građen kao tenk. U tom je trenutku na sebi imao samo donji dio trenirke spušten nisko na bokove i par japanki. Na leđima je imao istetoviranog pit bulla. Pozornost joj je privukla igra njegovih mišića dok je zagrijavao palicu. »Kako ste?«

»Odlično.« Obrastao u tamnu bradu poput planinskog pustinjaka, zabljesnuo ih je drskim, samosvjesnim osmijehom.

Faith je odjednom shvatila da je okružena muškarcima. Velikim, snažnim muškarcima koji su nadvisivali nju i Jane. Neki su bili polugoli. »Hoćete li trenirati s nama?« upitao je Frankie.

Walker Brookes izašao je iz svlačionice i dohvatio svoje nabrušene klizaljke sa stalka. Svim je silama potiskivala poriv da okrene glavu i malo bolje pogleda. »Zaboravio sam opremu.«

U njezinoj se duši Layla borila da izađe van. Tukla ju je i vrištala da joj dopusti da samo jedanput virne. Samo jedanput, ali gospođa Duffy ne gleda muške stražnjice. Barem ne dok je neka novinarka u blizini. »Možda neki drugi put.« Pogled nije skidala s Frankiejeva lica.

Vlad Fetisov izašao je iz svlačionice s kacigom u jednoj i palicom u drugoj ruci. Široki osmijeh razlijegao mu se licem dok se na klizaljkama gegao prema njima.

»Bok, mala Sharky«, Rus je pozdravio Jane.»Bok, Vlade«, odvratila je Jane. »Kako je?«»Život je dobar. Kako je Lucky?« raspitivao se za

Janeina supruga.»Dobro je.«Čim je Vlad otišao na led, Faith je upitala: »Zašto

vas je nazvao >Sharky<?«»To su mi ime dečki nadjenuli jer sam ih sve

potukla u pikadu. Potreba za natjecanjem vodi ih u svemu što rade.«

Stale su na kraj tunela. Faith je preletjela pogledom po klizalištu. Igrači su se na ledu podijelili u dvije skupine. Napadači su trenirali na jednoj strani, a obrana je vježbala na drugoj. Svi su izgledali još zapuštenije i raščupanije, ali klizali su dobro tempiranom preciznošću, vješto se ispreplitali i dodavali si pak. Na ledu je bilo petnaestak igrača i svi su imali tamnoplave dresove za

trening i bijele kacige na glavi. Kao da je privlači neka nevidljiva sila, zaustavila je pogled na širokim ramenima i tamnim kovrčama koje proviruju ispod ruba kacige igrača koji je stajao na sredini leda, njoj okrenut leđima. Nije mu morala vidjeti lice da bi znala daje to Ty. Nešto toplo u dubini njezina trbuha prepoznalo ga je.

»Vlad je malo munjen«, rekla je Jane, a Faith je sa zahvalnošću primila ovo skretanje pozornosti sa sredine leda. Iako od Rusa nikada nije dobila nikakvu lošu vibru, upitala je: »Je li nastran?«

»Ne. Samo se nikada nije sramio ispustiti ručnik u prisutnosti žena. Mislim da me volio šokirati. Svi su me voljeli šokirati.« Jane je odmahnula glavom i popravila naramenicu na torbi. »Nisu željeli da putujem s njima. Smatraju da žena u zrakoplovu donosi lošu sreću.«

Možda su zato bili onako šutljivi kada je putovala s njima. »To je glupo i šovinističko razmišljanje.«

»Upravo tako.« Jane se glasno nasmijala. »To su hokejaši.« Promatrale su kako pomoćni trener slaže niz pločica na crvenu liniju, a onda je Jane rekla: »Pričajte mi o Tyu Savageu.«

Sjetila se onog jutra kada je stajala u sali za sastanke i podizala majicu. Njegovih vatrenih plavih očiju i dana kada je izgubila razum i po drugi put pustila Laylu van. Dana kada je podizala majicu kao striptizeta, polako i promišljeno, samo da mu dokaže da ne govori istinu. Dana kada je rukom klizila po trbuhu prema dugmadi na trapericama, samo kako bi vidjela to kako se vatra u njegovim očima još više rasplamsava. »Što biste željeli znati?«

»Mislite li da ima ono što je potrebno da momčad odvede u završnicu?«

»Pa, mislim da o njemu najbolje govore rezultati koje postiže.« Promatrala je kako Ty starta s jednog kraja terena i kliže brzo kao munja. Otpor zraka prilijepio mu je Chinooksov logo na majici za prsa dok je hitao prema crvenoj liniji. Palice položene na led, okrenuo se na središnjoj liniji i bez zaustavljanja ispucao niz pakova prema vrataru. Vratar se izvijao na jednu pa na drugu stranu kako bi zaustavio svaki hitac. Jedan je pak uhvatio dok su se ostali glasno zabili u njegove štitnike. Jedan je pak prošao i pogodio unutrašnjost mreže.

»On je vrlo žestok, ozbiljan tip.« Osim kada je obrnutom psihologijom pokušava navesti na to da mu pleše u krilu. »Vrlo discipliniran i sve drži pod kontrolom. Pitam se kakav bi bio kada bi otpustio kočnice.« Onog dana u sobi za sastanke, dok je samo sjedio i ponašao se kao da mu je dosadno, nije predvidjela to da će njegov prodorni, vatreni pogled na njezinu tijelu i u njoj samoj rasplamsati tako veliku vatru.

Još uvijek spljoštene majice, zataknuo je palicu pod jednu ruku i provjeravao vezice na rukavici. »Stvarno otpustio«, dodala je prisjećajući se kako se okrenuo i ostavio je u hodniku Marriotta. »Možda ne bi bio toliko neuljudan i osoran.«

»Neuljudnost i osornost dobro mu stoje«, rekla je Jane.

Blago rečeno.

»Vrlo je privlačan muškarac.«Faith se osmjehnula. »Nisam primijetila.«Kao da je čuo što govore, Ty je podignuo pogled

zaustavivši se pokraj gola. Još s polovice igrališta osjetila je njegov pogled hladan kao led na kojem stoji. Smrznuo ju je na mjestu, ali i ugrijao iznutra.

»Podignula se prilično velika bura oko tvrdnje da ste u zategnutim odnosima s kapetanom svojeg tima. Je li to istina?«

Očiju prikovanih za njezine, dohvatio je bocu vode s mreže i prinio je ustima. Uštrcao je vodu u usta i zatim stao. Progutao je i rukavicom obrisao usta. U posljednjih mjesec dana život joj je bio ispunjen vrtlogom dogadaja i promjena. Katkad se nije mogla sjetiti ni toga što je radila dan prije, ali dobro se sjećala svakog vrućeg detalja Tyevih usta na njezinima. »Ne bih ih nazvala za-tegnutima.«

»Kako biste ih vi nazvali?«Kako nazvati goruću, neodoljivu privlačnost koju

osjećaš prema jedinom frajeru na planetu za kojim ne smiješ žudjeti jer bi to bilo potpuno neprimjereno? »Složenim.« Nemogućim. Tempiranom bombom.

»Tu ste«, oglasio se Jules prolazeći tunelom prema Faith. Pokraj njega hodao je čovjek crvene kose, s brkovima.

»Treba nam slika Faith s igračima«, rekla je Jane.»Sada?« Pogledala je nisku ženu pokraj sebe.»Da.«

»S Tyem smo već snimili cijelu kampanju za Odnose s javnoću, možda bismo mogli napraviti nekoliko fotki s ostalim igračima?« predložio je Jules.

»Faith, ovo je Brad Marsh.« Jane je predstavila neznanca. »Fotograf Post Intelligencera. Brade, ovo je Faith Duffy.«

»Drago mi je, Faith.« Prihvatio je njezinu pruženu ruku. »Strastveni sam navijač Chinooksa.«

»I meni je drago. Posebice zato što navijate za moj tim.«

Jules je stao na led i pokazao na obrambene igrače. »Trebam dobrovoljce koji će se slikati s gospodom Duffy za Post Intelligen- cer.«

Sam i Alexander Devereaux prvi su doklizali do nje, ali i ostali su došli odmah za njima.

»Ja ću.«»Računajte na mene.«Uskoro se dobrovoljno javilo osam krupnih braniča,

uključujući i Vlada.»Mogli bismo se slikati na sredini leda«, predložio

je Brad. »Pokušat ću uhvatiti barem dio logotipa.«Faith je pažljivo zakoračila na led, a Blake Conte

ponudi joj ruku. »Oprezno, gospodo Duffy«, rekao je. »Ne bi bilo dobro da padnete i ozlijedite se.«

Sam se ponudio kao oslonac s druge strane. »Netko bi vam onda morao davati umjetno disanje.«

»Ja znam usta-na-usta«, dodao je Blake, a Faith se iskreno nadala da nikada neće morati prihvatiti njegovu ponudu. Iz nekog bizarnog razloga za doigravanje je obrijao bradu u crvenkasto plavu crtu dlačica ispod nosa,

koja se protezala i ispod usana niz bradu. Kao da je otišao na depilaciju voskom i vratio se s »brazilijankom« na licu.

»I masažu srca«, nadovezao se Sam čija je plava brada bila prilično čupava i neujednačena.

Faith je položila dlanove na njihove podlaktice i nasmiješila se. »Dobro je znati da vi, dečki, znate i mnogo više nego biti zgodni, pucati pak i pljuvati.« Biti ženom i vlasnicom hokejskog kluba sa sobom je donosilo nekoliko zanimljivih povlastica. Jedna od dobrih bila je ta što hoda ruku pod ruku s dva vrlo zgodna hokejaša.

»Ma, pogledaj samo te magarce«, komentirao je Ty sa svojeg mjesta na drugoj polovici igrališta. »Pomislio bi da nikada prije nisu vidjeli ženu.« Kada je on posljednji put vidio Faith, podignula je majicu, a zatim mu rekla da joj je dosadno. Dakako, on je to rekao prvi, ali lagao je. Prvi vratar, Marty Darche, podignuo je vizir i razotkrio impresivno gustu bradu. »Moraš priznati, Sveče, nema mnogo žena koje izgledaju kao ona.« Naslonio se na vratnicu i odmahnuo glavom. »Što mu gromova.«

Fotograf je pokazao na neke od igrača i doviknuo im: »Možda netko od vas može gospodi Duffy dati svoju palicu?« Cijela plava linija sjurila se prema naprijed.

»Ne bih imao ništa protiv da primi moju palicu«, nasmijao se Marty.

Tyu je Marty bio drag. Obično se smijao glupim dosjetkama koje su izlazile iz Martyjevih usta. Najčešće bi se i sam nadovezao nekom svojom glupom dosjetkom

i rekao nešto o batini dugoj dvadeset i nešto centimetara. Danas mu, iz nekog nepoznatog razloga, ništa od toga nije bilo smiješno. Možda je umoran ili je dehidrirao ili nešto slično. Često je gubio smisao za humor kada je bio umoran ili dehidriran.

»Jesi li vidio njezine slike?«»Aha.« Te proklete slike. No, danas dok ju je

gledao, nisu mu pred očima bile te vražje slike. Vidio je njezin izazovni osmijeh i glatki trbuh. Vidio je njezine oči kad ga je pogledala preko ramena i rekla da joj je dosadno.

Braniči su se natisnuli oko nje radi fotografije, a ona se smijala. Zvuk njezina smijeha odjekivao je ledom. Oplahnuo mu je kožu i zategnuo mišiće na prsima. Okružena krupnim, mišićavim muškarcima na klizaljkama, sa štitnicima za ramena, bila je tako sitna i tako prekrasno ženstvena.

Kada ju je pogledao preko ledenog igrališta, nije vidio Playboyevu zečicu. Vidio je ženu koju je ljubio u nekom hotelu u San Joseu. Gotovo da je mogao osjetiti njezine seksi usne pod svojima i njezine ruke u svojoj kosi. Mogao je vidjeti požudu u njezinim očima i osjetiti potrebu u njezinu poljupcu. U životu se ljubio s mnogo žena, ali nikada ga nijedna nije ovako ljubila. Njezini su poljupci bili prožeti nekim razarajućim očajem koji ga je toliko napalio da mu se utroba stisnula.

»Nekoliko vas neka istupi naprijed«, rekao im je fotograf. »Tako je dobro.«

Pavel je uporno inzistirao na tome da upozna Valerie, ali Ty uopće nije želio upoznati najnoviju

ljubavnicu svojeg oca. Posebice kada postoji velika vjerojatnost da će već za mjesec ili dva imati drugu. Posebice ako to znači da će se morati družiti i sa ženom koja stoji ondje na ledu i super se zabavlja te svojim smijehom i hihotanjem čopor hokejaša pretvara u slinave kretene.

Radije bi da ga našopa isfrustrirani enforcer od sto petnaest kila. Nakon takvog bi susreta možda bio sav natučen i krvav, ali nekoliko posjeklina i šljiva na oku bilo je daleko bolje od modrih i bolno nabreknulih testisa.

»Kamenice su prirodni afrodizijak bogova.« Valerie je posegnula za kamenicom s ledenog tanjura na sredini stola i usisala je. »Uzmi barem jednu, Faith. Neće ti škoditi. Možda čak i pomogne.«

»Ne, hvala, mama. Još kruha?« Podignula je bijeli tanjur i pružila ga preko stola. Može li se njezina majka još sramotnije ponašati ? Nažalost, odgovor je bio pozitivan.

»Ne, hvala.«»Pavele?« U separeu restorana Brooklyn Seafood

Steak and Oyster House u središtu Seattlea Faithin se želudac okretao dok je pridržavala tanjurić majčinu ljubavniku.

»Ne. Hvala ti«, odgovorio je prinoseći sirovu školjku svojim ustima. Nagnuo ju je i kamenica mu je skliznula u usta i dalje niz grlo.

Faith je okrenula glavu i progutala knedlu.»Nisu vam zelene samo oči«, rekao je Ty pokraj

njezina uha.

Spustila je tanjur na stol prekriven bijelim stolnjakom. »Mrzim školjke.«

»Pa zašto smo onda ovdje?«»Zato što je moja majka željela doći ovamo.« Bila je

to Valeriena fiks-ideja da svi zajedno trebaju otići van na večeru i Faith je nevoljko pristala. Da je znala da će morati gledati svoju majku i Pavela kako srču kamenice, ostala bi kod kuće i dignula noge u zrak. Pa makar se morala družiti sa zločestom Mrvicom.

»Primjećujem da ih ni vi ne jedete«, napomenula je.»Ne jedem ništa što tako izgleda.« Jedan mu se kut

usana podigne u pravi smiješak. Stišao je glas i rekao joj tik uz uho: »Barem ne u javnosti.«

»Je li to bio nekakav neprimjereni seksistički komentar?«

Pogledi su im se sreli. »Ovisi. Jeste li se uvrijedili?«»Vjerojatno bih trebala.«» Pustio je da mu pogled polako sklizne s njezina

lica preko golog vrata do gornjeg dugmeta ružičaste haljine na kopčanje. »Ali niste, zar ne?«

»Ne. Čini se da me potičete na neprimjereno ponašanje.« Liznula je usne i odmahnula glavom.

»Trebali bismo se držati sigurnijih tema.«»Prekasno.« Pogledao ju je u oči. »Već me

spopadaju neprimjerene misli.«»Stvarno?«»O, da.«»Primjerice?«»Htio bih vam ljubiti usne, kao prije nekoliko

tjedana, i polako se spustiti prema dolje.«

Na sve je to mislio? Stisnula je noge pokušavajući odagnati tupu bol koja joj se počela skupljati između bedara.

»O čemu pričate?« htjela je znati njezina majka.»O vremenu.« Faith je bacila pogled preko stola dok

je konobar odnosio prazan pladanj na kojem su bile kamenice. »Upravo sam pitala Tya kako mu se sviđa Seattle.«

Ty je posegnuo za svojom čašom vina, a rukav tamnoplave košulje okrznuo ju je po goloj ruci. »Ne razlikuje se toliko od Vancouvera.« Otpio je gutljaj, zatim odložio čašu natrag na stol. »Malo je teže dogovoriti partiju golfa.«

»Ne igram golf, ali ljeta su ovdje puno suša«, odgovorila je, vraški se trudeći zanemariti navalu požude od koje joj se zažarila koža. »Jules mi je rekao da klub ljeti održava humanitarni turnir u golfu na kojem sudjeluju slavne osobe. Prikupljeni novac odlazi ozlijeđenim igračima, poput Marka Bresslera.«

»To je bila tragedija.« Pavel je zatresao glavom. »Kakav gubitak za tim. Kad momčad ostane bez kapetana, to je kao da joj netko iščupa srce iz grudi.«

Tyeva se čeljust zategnula. »Kapetani danas često mijenjaju klubove, tata. Nije isto kao kada si ti igrao.«

U separeu je zavladala jedva zamjetna napetost. »To je istina«, složio se Pavel. »Danas više nema lojalnosti.«

Na stol je stigla salata i Faith je pričekala da konobar svima na tanjur samelje svježi papar prije nego što je rekla: »Pa, znam da su svi u klubu oduševljeni zato što Ty igra za nas. Ako to ljuti naše sjeverne susjede...«

Slegnula je ramenima i pokušala odvratiti misli od muškarca koji sjedi pokraj nje. »Preboljet će. Mislim, preboljeli su i prebjeg Jima Carreyja.« Posegnula je za platnenim ubrusom na krilu. »Iako bi nam Kanađani vjerojatno trebali debelo zahvaliti što smo ih riješili Careyja. Jeste li gledali Nepodnošljivoga gnjavatora*.« Na vilicu je nabola zalogaj salate od pržene cikle i puterice. Preko ramena je pogledala Tya koji gotovo da se smiješio. »Što je?«

»Nepodnošljivi gnjavatori «»Grozota od filma.«Odmahnuo je glavom. »Ne veća od Ja, Ja i Irena.«»Mogli bi bacati novčić da odlučimo koji je gori.«»Ja volim Jima Carreyja«, priznala je njezina majka.

»Glumio je u onoj humorističnoj seriji In Living Color s J. Lo.«

»Ja sam volio gledati The Rockford Files«, dodao je Pavel.

»Joj, misliš na onu detektivsku seriju s Jamesom Garnerom«, zagugutala je Valerie. »Obožavala sam onaj Firebird koji je Jim Rockford vozio. Moj treći suprug imao je Firebird. Sjećaš li se Merlyna, Faith?«

»Onog luđaka za upravljačem? Naravno.«»Udavali ste se tri puta?« upitao je Ty raširivši si

ubrus preko krila i tamnih hlača od vunene tkanine. Nadlanicom je okrznuo Faith po boku. Da je bilo mjesta, uzmaknula bi.

Valerie je zastala sa zalogajom salate na pola puta do svojih usta. Pogledala je Faith, a zatim i svojeg

ljubavnika. »Pet puta, ali samo zato što sam bila mlada i ranjiva.«

Sedam puta, ali tko broji. Valerie očito ne. »Hoćete li nam se sutra navečer pridružiti u loži na utakmici protiv Detroita?« upitala je Faith i promijenila temu.

»Vrlo rado, Faith, hvala.« Pavel je pojeo par zalogaja i nastavio: »Chinooksi nisu favoriti, ali katkad je to puno bolja pozicija. Ako ih naši dečki uspiju prisiliti na prekršaje, mislim da imamo vrlo dobre šanse za prijelaz u završni krug. I rekao bih da ćemo u finalu igrati protiv Pittsburgha.«

»Ne znam, tata.« Ty je dohvatio svoju vilicu i spustio slobodni dlan na sjedalo pokraj Faithina bedra. »Pittsburgh igra bez dvojice glavnih napadača.«

Otac i sin razgovarali su i prepirali se oko svega, od igre s igračem više do razbijača protivničkog napada. Već su dobrim dijelom pojeli i glavno jelo, a njih su dvojica i dalje pričali o najboljim utakmicama ikada odigranim i Pavelovim danima slave. Nekoliko puta tijekom njihova razgovora Tyeva je ruka slučajno okrznula Faithin bok. Od njegova su je dodira prošli žmarci sve do koljena, a u trbuhu joj se stegnuo gorući, tekući čvor.

»Jednom sam opalio pak u gužvu i izgubio ga iz vida«, pričao je Pavel režući odrezak. »Nisam znao da sam zabio gol sve dok nisam čuo kako udara u zadnju vratnicu.«

»Voljela bih da sam te mogla vidjeti kako igraš. Kladim se da si bio izvanredan«, raznježila se Valerie i zagrizla komad piletine.

»Moja je mama voljela gledati tatu dok igra.« Ty je podignuo čašu s vinom i prinio je usnama, a slobodnu je ruku stavio Faith na bedro. »Kupila bi mi hot-dog i onda bismo sjedili u srednjem redu iza gola jer je smatrala da su to najbolja mjesta. U starom Montreal Forumu imali su fenomenalan hot-dog.«

Faith je od zaprepaštenja širom otvorila oči i hvatala zrak dok joj se toplina njegova dlana razlijevala po krilu. Ovoga puta dodir nije bio slučajan. »Mrzim hot-dog«, rekla je.

Pogledao ju je i još malo pojačao stisak. »Kako možete mrziti hot-dog? Amerikanka ste.«

»Previše sam ih pojela dok sam odrastala.«»Faith je kao mala bila luda za hot-dogom.«Dah joj je zastao u grudima i nije mogla odgovoriti.

Stavila je zalogaj lososa u usta, ali s mukom ga je progutala. Posebice zato što joj je palcem gladio nogu. Odustala je od jela i posegnula za vinom.

»Nešto nije u redu s hranom?« upitao ju je.»Ne.« Pogledala ga je u oči, u tu plamenoplavu

požudu i potrebu kojom su je gledale, i poželjela je više. Više od valova uzbuđenja i topline koja joj se skupljala u trbuhu. Željela se strmoglaviti u još. U njega. Bila je tek obična žena kojoj je trideset godina i koja već jako dugo nije osjetila kako je neodoljivo klupko požude i potreba povlače na dno. Željela im se prepustiti. Željela je da je on tamo povede. Spustila je ruku ispod stola. Prstima je klizila niz njegovu podlakticu preko podvijenog rukava košulje i položila dlan na njegovu nadlanicu. Njegova ju

je ruka jače stisnula, no umjesto da je makne, oblizaia je suhe usne i gurnula je između svojih bedara.

»Mislim da bismo poslije večere svi trebali otići negdje plesati«, predložila je Valerie. »Faith izvrsno pleše.«

Ty joj je kroz tkaninu haljine stezao bedro, a ona je stisnula noge oko njegova toplog dlana. »Imam trening rano ujutro«, rekao je.

»Ja sam umorna.« Faith je pogledala majku i zijevnula. »Ali vas dvoje slobodno odite. Otići ću kući taksijem.«

»Ja ću te odvesti.«Pogledala ga je i gotovo šapćući rekla: »To bi

moglo biti neprimjereno.«»Ono što ću ti raditi bit će vrlo neprimjereno.«

Spustio je usne do njezina uha. »Vjerojatno bi te trebalo biti strah.«

»Planiraš li nešto nezakonito?«»Ne prva dva ili tri puta.« Slegnuo je ramenima.

»Za ostalo nisam siguran.«

Trinaesto poglavlje

»Nekako je prazan«, rekla je Faith stojeći nasred zamračenog solarija. Iznad njihovih glava vedro je noćno nebo bilo prepuno zvijezda, a njoj se činilo kao da lebdi dvadeset osam katova iznad Seattlea. »Virgil i ja nismo često ostajali u gradu pa tu gotovo nikada ništa nisam radila. Uvijek sam ovdje zamišljala mnogo biljaka i namještaj od bambusove trske. Možda i tigra, kao u filmu Tko je ta djevojka s Madonnom. Film mi je bio bez veze, ali svidjeli su mi se veliki vrt i tigar.«

»Jesi li nervozna?«Potpetice njezinih jarkoružičastih Chanelovih

salonki tapkale su po pločicama dok je prilazila staklu i zagledala se kroz njega. »Vidi se?«

»Puno pričaš kad si nervozna.«Podignula je ruke, prislonila ih uza staklo i zapiljila

se u Space Needle, obasjan poput golemoga letećeg tanjura. Po odlasku iz restorana, na putu kući, stali su pred jednom drogerijom i on je utrčao unutra kupiti kondome. Kutiju Magnuma. »Ti me činiš nervoznom.«

Prišao joj je sasvim blizu i stao iza nje. »Zašto?«Nekoliko je razloga. Za početak: »Jesu li oni

Magnumi bili neophodni?«»Volim kad su udobni.«O, Bože. I za kraj: »Prošlo je mnogo vremena.«Spustio je glavu i upitao sasvim blizu njezina uha:

»Puno vremena od...«»Otkada sam bila s nekim.«Spustio je ruke na njezine bokove i povukao je

unatrag na svoja prsa, priljubivši joj stražnjicu uz nabreklinu u hlačama. »Misliš osim Virgila?«

Promatrala je nejasne obrise njegova orošenog odraza u staklu. Tako visok, snažan i spreman. »Virgil je bio dobar prema meni i voljela sam ga, ali nikada nismo...« Nije to mogla izgovoriti. Nije ga mogla izdati iako je bio mrtav. »Naš brak nije bio takav.«

Ruke koje su gladile njezine bokove i trbuh umirile su se. »Nikada nisi spavala s njim?«

Nije odgovorila.Pogled joj se sretne s njegovim jedva primjetnim

odrazom u staklu. »Čak ni s nekim drugim tko je mogao?«

»Naravno da ne.«»Koliko si dugo bila u braku?« Zvučao je

sumnjičavo.Okrenula je glavu i preko ramena pogledala igru

raznobojnog svjeda na njegovu licu. »Pet godina.«Progovorio je tek nakon nekoliko otkucaja srca.

»Nisi se ševila pet godina? Žena koja izgleda ovako kao ti?«

»Zašto je u to tako teško povjerovati?« Tihi smijeh oteo joj se s usana. Šapnula mu je uz bradu: »Rekao si da sam ružna.«

»Mislim da sam rekao >neprivlačna<.«»Tako je. Ne upucavaš se ružnim ženama samo da

bi ih poševio.« Podignula je glavu i poljubila ga u čeljust. »Želiš da prestanem?«

»Ne. Večeras ću se žrtvovati za ekipu.« Dlanom ju je gladio po trbuhu i šapnuo joj: »Katkad je teret biti kapetan.« Ruke su mu klizile po oblinama njezinih grudi. Obuhvatio ih je dlanovima kroz tanku ružičastu haljinu i bijeli grudnjak. »Diže mi se na tebe od one večeri kad smo se fotografirali zajedno.«

Bradavice su joj se ukrutile pod dodirom njegovih prstiju. »Te sam večeri i ja nešto osjetila.« Izvila je leđa i pritisnula stražnjicu u njega. »Nešto što već godinama nisam.«

»Onda je krajnje vrijeme da nešto poduzmemo u vezi s tim«, rekao je spuštajući rastvorene usne prema njezinima. Prislonjena stražnjicom uz njega osjetila je da je tvrd kao kamen. Strastveno ju je ljubio dok se ljuljao bokovima i lagano stiskao uz nju. Nije vjerovala da će išta u životu željeti ovako kao što sada želi ovo. To toplo, primamljivo uzbuđenje koje joj je stezalo grudi i bolnom potrebom preplavilo vrhove njezinih bedara. Nježno joj je stiskao i gnječio dojke. Otvorila je usta i pohlepno primila njegov poljubac. Sve je u njezinu životu bilo kaotično, ali ovaj divlji, zabranjeni trenutak činio se tako ispravnim. Kao nešto što treba i želi i očajnički mora imati. Stajala je na vrhu svijeta okružena

zvijezdama, svjetlom i zrakom, a Ty joj je bio jedino čvrsto uporište.

Jednu je ruku podignula iza njegove glave i pritisnula njegova usta na svoja, a toplina poljupca proširila se prema van, preko ramena i niz grudi. Srce joj je luđački tuklo i nadimalo se pa se naslonila na Tya i prepustila se čvrstoj, toploj ugodi njegova zagrljaja. Udisala je njegov miris i njime punila pluća dok su njegovi prsti otkopčavali dugmad na prednjoj strani njezine haljine sve dok je nije rastvorio do struka.

Podignuo je glavu. Teški kapci bili su mu napola sklopljeni, no unatoč tami nije mogla ne vidjeti goruću želju u njegovim očima. Nije mogla ne osjetiti želju pretočenu u nešto dugačko i tvrdo pritisnuto uz njezinu stražnjicu. Uvukao je svoje velike ruke u ovratnik haljine, prsti su mu kliznuli niz njezina ramena. Svukao ju je.

Spustila je ruku s njegova potiljka i pustila da joj haljina po osjetljivoj koži sklizne na pod. Stajala je pred njim u bijelom grudnjaku i tangama, s ružičastim cipelama na nogama. Prstima je vrludao po njezinu trbuhu. Stavila je svoje ruke preko njegovih i podignula ih natrag na svoje grudi. »Diraj me«, šapnula je utisnuvši svoju glatku stražnjicu u grubu tkaninu njegovih hlača i njegovu snažnu erekciju.

»Tu.« Kroz rastezljivu čipku grudnjaka palcima joj je gladio bradavice koje su postale još čvršće, još tvrde, još slade bolne. »Sviđa ti se kad te tu diram?«

»Da«, zastenjala je.

»Maštao sam o tome da te tu diram.« Desnu je ruku spustio niz njezin trbuh do ruba gaćica. »I tu. Želiš li da te tu diram?«

Kimnulaje. »Svugdje.«Prsti su mu skliznuli pod čipkasto rublje. »Još je

uvijek depiliraš.«»Smeta ti to?«Odmahnuo je glavom i spustio usta niz njezin vrat.

»Samo na to i mislim.« Prsti su mu kliznuli još niže i razdvojili latice njezina cvijeta, za čim je najviše žudjela. Koljena su joj klecnula pa ju je čvršće uhvatio da ne padne. Tupa bol između nogu postala je oštra poput noža i jedino ju je njegov dodir mogao umiriti.

»Sva si vlažna.«»Smeta li ti to?«Odmahnuo je glavom i usnama joj okrznuo rame.

»Drago mi je da si zbog mene tako vlažna.« Utiskivao je svoju palicu u nju. Koža joj je gorjela i žudjela je za dodirom, bilo bi tako lako prepustiti se orgazmu dok se poigravao s njom, ali željela je više od toga. Željela je nešto što nije imala više od pet godina. Željela ga je cijelog.

Faith se okrenula prema Tyu, a njegovi su joj mokri prsti ocrtavali trag preko bokova do stražnjice. Pridignula je usne do njegovih i otkopčala mu košulju. Izvukla ju je iz hlača i gurnula je niz ramena dok nije pala na pod. Zatim se bacila na njega. Pritiskala je svoje grudi o njegova topla, tvrda prsa i rukama prelazila po njegovoj zategnutoj koži. Željela ga je proždirati što duže, ali istodobno je njezino tijelo pulsiralo i čeznulo za

što skorijim oslobađanjem. Dlačice na njegovim prsima okrznule su je po grudima, a one ispod pupka škakljale su je po trbuhu. Ljubila ga je kao da joj je on posljednja večera, a koža joj je bila topla i čvrsta. Dlanovima joj je milovao obnaženu stražnjicu, dok se njezina ruka spustila do rasporka njegovih hlača i dlanom pritisnula njegovu erekciju. Osjetila je toplinu kroz vunenu tkaninu. Željela je sve i jedan centimetar tog tvrdog penisa. Lagano ga je stisnula.

Ty je podignuo glavu i spustio pogled prema njoj isprekidano dišući. »Ne mogu više čekati.«

»Dobro«, uspjela je protisnuti, gotovo bez daha. Požuda, poput tekuće lave, pojurila joj je kroz vene, paleći sve pred sobom osim potrebe za njim.

Izuo je cipele i posegnuo za novčanikom dok mu je ona otkopčavala hlače i povukla ih niz mišićava bedra. Zatim mu je svukla i bokserice, pružila ruku i dlanom obuhvatila dugačko užareno koplje. Na rascjepu zadebljane sočne glavice vidjela je kapljicu njegova soka i razmrljala ju je palcem. »Prekrasan ste muškarac, gospodine Savage. Nemojte svršiti prije kraja utrke.«

»Ja sam profesionalac.« Duboko je udahnuo i odgurnuo njezine ruke. »Ne povlačim okidač prerano.« Navukao je kondom i odmotao ga do kraja. »Skini gaćice. Osim ako ne želiš da ih strgnem s tebe.« Podignuo je pogled. »Cipele ostavi.«

Spustila je tange niz noge i šutnula ih u stranu. Posegnuo je za njom i spustio se rukama niz njezinu stražnjicu do bedara. Podignuo ju je, a ona mu je odmah obavila noge oko struka. Pritisnuo ju je leđima uz hladno

staklo. Faith mu je prstima prolazila kroz kosu i ljubila mu usta kad ju je spustio na svoj nabreknuli penis. Prostrijelila ju je oštra bol kada je ušao u nju i naglo je podignula glavu. Udahnula je i zadržala dah dok je velika glava uklizavala u nju i razmicala njezine čvrste mišiće.

»Ty.«»Dobro je. Bit ću dobar. Samo me prati, Faith.

Nemoj me sada zaustavljati.« I onda se zario u nju do kraja i održao riječ, bio je dobar. Trbuh joj se zalijepio za njegov dok se svojom zdjelicom trljao o njezinu. Izvukao ga je van, zatim ponovno zaronio unutra te dodirnuo grlić i sve vruće, škakljive točke u njezinoj utrobi.

»Mmmm, da«, šapnula je. »To je dobro.« Ponovno se pokrenuo. »Tako. Baš tu. Nemoj stati. Dobro to radiš, Ty.« Gurao je unutra i van, a njezino se disanje uzburkalo, koža joj se zatezala dok ju je on tjerao sve brže i jače prema vrhuncu.

»Kako dobro?« upitao je prigušeno stenjući.»Jako dobro. Pališ me. Nemoj stati. Brže. Da.«

Srkala je zrak kroz stisnute zube dok se sve jače i jače zabijao u nju. Njegovi snažni mišići zatezali su se svakim naletom bokova. Cijeli se njezin svijet skupio i fokusirao na Tya i na mjesto na kojem su im se tijela spojila dok joj miluje utrobu i zadirkuje G-točku. Tekuća vatra razlila joj se po tijelu i palila je iznutra. Vrući trnci širili su se njezinim tkivom i nije se mogla sjetiti da je ikada prije doživjela tako dobar seks. Tako intenzivan. Možda i jest, ali nije vjerovala da će je ikada potpuno

obuzeti tako razarajuća ugoda, da će je željeti tako snažno da ništa drugo neće biti važno. Zaustila je da mu kaže da ne staje. Prije nego što je uspjela istisnuti riječi iz grla, zapljusnuo ju je prvi val orgazma. Zajecala je ili vrisnula, ili takvo što, kad ju je povuklo u ponor, a tijelo su joj oblizali užareni plameni jezici. Srce joj je tuklo u ušima dok se Ty zabijao u njezino tijelo, neukroćen i kao pušten s uzice u vrućoj senzualnoj oluji ruku, usana i njegove enormne erekcije. Bilo je predivno, intenzivno i slatko bolno. Svaki put iznova, činilo se da traje beskonačno, a ipak ni približno dovoljno dugo. Nogama je još jače stezala njegov struk dok je jahala na posljednjim pulsirajućim trzajima.

»Faith.« Disanje mu je bilo teško i napeto. »Prekrasna si. Tako uska. Bože.« Zatim je još jednom zastenjao kao da uzbrdo gura kamenu gromadu, podiže je i prebacuje na drugu stranu. Kad je bilo gotovo, a noćni zrak je počeo hladiti njezinu kožu, Ty je poljubio udubinu na njezinu vratu. Rekla mu je: »Hvala ti. Bilo je jako lijepo.«

Podignuo je glavu i pogledao joj lice. »Još nije gotovo«, rekao je.

Osmjehnula se. »Ne?«»Siguran sam da ćemo ujutro požaliti.« Podignuo ju

je sa svojeg još uvijek tvrdog penisa i spustio je na noge. »Imamo kutiju kondoma i oko šest sati krajnje neprimjerenog seksa kojim ćemo se pozabaviti prije izlaska sunca.« Odmaknuo joj je pramen kose s kuta

usana. »Ako ćemo već žaliti, napravimo onda nešto zbog čega će nam stvarno biti neugodno.«

Nekoliko sati poslije, Faith je stajala na maloj površini umjetne trave u Tyevoj dnevnoj sobi, odjevena samo u njegovu plavu košulju i crveni lak na nožnim prstima. Plava kosa padala joj je niz leda. Izgledala je zamamno i prekrasno, pogotovo za ženu koja je te noći već tri puta vodila ljubav. Posljednji put u njegovu jacuzziju dok su joj zračni mjehurići mazili kožu na zanimljivim mjestima.

»Sad sam se sjetila zašto mrzim golf.« U rukama je držala palicu i frustrirano slegnula ramenima, a košulja joj se zadignula i otkrila joj bedra.

Sve su se njegove maštarije o njoj ispunile. I još mnogo toga više jer je u krevetu bila nježnija i strastvenija od onog što je zamišljao. I prije nego što je vodio ljubav s njom, nije mu bilo lako držati ruke podalje od nje. Za nekoliko sati morat će je se odreći i nije se ni najmanje zavaravao da će to biti lako. Možda kad bi u njoj vidio samo Playboyevu zečicu. Samo par dobrih sisa i lijepu guzu, ali nije. U posljednje vrijeme počela mu se sviđati. Sve više.

»Prsa mi smetaju.«Ty joj se približio s leđa. »Dopusti da ti

pomognem.« Zavukao je ruke ispod njezinih pazuha i dlanovima joj obuhvatio dojke. Leđa košulje ovlaš su mu dodirivala gola prsa. »Probaj sad.«

Nasmijala se i zamahnula, a loptica se otkotrljala prema mreži. Mjerač je zabilježio osam kilometara na

sat. »To je još gore nego prošli put. Nema pomoći. Dude su mi prevelike.«

»Nisu prevelike.« Okrugle su i bijele, s čvrstim ružičastim bradavicama koje savršeno pristaju njegovim ustima. »Savršene su.« Na sebi je imao par starih levisica. Priljubila je stražnjicu uz njega. Baš kao što je to učinila i u solariju, kada im se dogodio onaj fenomenalan seks, dok je bila prislonjena uza staklo, a milijun joj je zvijezda sjalo iznad glave i panorama Seattlea obavijala tijelo.

Bila je to najluđa ševa koju je ikada doživio, a u svojih trideset pet godina doživio ih je mnogo. »Samo trebaš čovjeka s velikim rukama.«

Nasmiješila se i postavila drugu lopticu. »Okej, ali bez ometanja.«

»Bit ću pristojan.«»Gledala sam Ludu partiju golfa. Dok se igra, ne

smije se pričati.«Zamahnula je, a on joj je šapnuo pokraj uha: »Želim

ti popapati breskvicu.« Palica joj je izletjela iz ruku i završila negdje na drugom kraju sobe. Okrenula se i pogledala ga. »Mislila sam da ćeš biti pristojan.«

»I jesam.«»Ne smije se pričati dok netko zamahuje.«»Šaptao sam. To je na nekim terenima dopušteno.«

Pokazao je na tlo. »Moja trava, moja pravila.«»Nisi spominjao nikakva pravila.« Sklopila je ruke

ispod grudi i zagledala se u njega blistavim zelenim očima. »Što još piše u pravilima?«

»Žene moraju igrati gole.«

Nagnula je glavu u stranu i pokušala zadržati ozbiljan izraz lica. »Koliko je žena igralo na tvojoj glupoj umjetnoj travi?«

»Pravit ću se da nisam čuo ono >glupoj< jer mi se sviđaš.«

»Koliko se žena moralo skinuti, Savage?«»Samo ti.« Primio ju je za prednju stranu košulje i

privukao je bliže. »Ti si posebna.«Podignula je ruke uz njegove nadlaktice do ramena,

a dijamanti na njezinu vjenčanom prstenu zasvjetlucali su na svjetlu. »Koliko je sati?«

Volio bi da skine taj prokleti prsten. Činilo mu se kao da ševi udanu ženu. »Oko tri.«

»Morala bih ići. Ti imaš trening, a večeras moraš dobiti utakmicu.«

»Trening je tek za dvanaest sati.« Spustio je ruke na njezine bokove i podignuo košulju. »Imam dovoljno vremena za spavanje i otprilike samo sat vremena za seks.« Pogladio ju je po goloj stražnjici. »Moraš se primiti posla.«

Odmahnula je glavom provlačivši prste kroz njegove kovrče. »Ne želim ti potrošiti svu snagu. Trebat će ti protiv Detroitove obrambene linije.«

»Imam neiscrpne rezerve energije. Ja sam kao Superman. Baš kad pomislim da sam gotov, zagrabim u rezerve i rasturim sve pred sobom.«

Smijala se kao da je ispričao vic. »Pa, ne bih te htjela ureći. Znam da su svi hokejaši praznovjerni.«

Ty nije bio praznovjeran kao drugi igrači. Jednostavno nije želio da mu išta odvraća pozornost.

Protiv Detroita morat će igrati što bolje znaju i morao je biti spreman. Fizički i psihički.

»Kad se jednom usredotočim na igru, teško mi je ukrasti pak«, rekao je privlačeći je svojim trapericama.

Podignula je obrvu. »Opet ti se dignuo.«»Napalio sam se gledajući te kako igraš golf.«»Je li to zbog mojega fenomenalnog udarca?«»Udarac ti je koma.« Odmahnuo je glavom i zaronio

lice u njezino. »To je zbog tvoje fenomenalne stražnjice«, rekao je prislonivši usta uz kut njezinih napućenih usana.

»Kad ti se otac obično vraća kući?«»Dolazi oko šest. Imamo vremena.«Rukom je gladila njegovu tetovažu. »Je li ovo jako

boljelo?«Srknuo je zrak kad joj je dlan kliznuo na njegov

trbuh. »Ne tako kao slomljeni gležanj.«»Slomio si gležanj?« upitala je dok je utiskivala

sitne poljupce duž njegove čeljusti. »Kada?«»2001. Treći krug, druga utakmica protiv Devilsa.«»Što se dogodilo?« Poljubila mu je bradu, a ruku

spustila na njegov rasporak.»Dignuo mi se dok si igrala golf.«Nasmijala se i dlanom obuhvatila glavu njegova

tvrtka. »Znam to. Pitam te za ožiljak.«To se dogodilo tako davno da danas više i ne

razmišljam o tome. »Visoko podignuta palica. Claude Lemieux. 1998. Postsezonska utakmica protiv Colorada. Dvadeset šavova.«

»Ajoj.« Usta su joj kliznula niz njegov vrat dok mu je slobodnom rukom otkopčavala hlače.

Nikada nisam ništa slomila niti su me morali šivati.« Hlače su mu skliznule niz bokove i pale na pod oko bosih nogu. »Imam samo jednu tetovažu«, rekla je.

Primijetio je Playboyevu zečicu na njezinim leđima. »I seksi je do bola«, protisnuo je dok mu je sisala vrat.

»Virgil ju je mrzio.« Neprestano ga ljubeći preko ramena, spustila se do njegovih grudi. »Nije želio da itko zna za nju. Rekao je da se fine cure ne tetoviraju.«

»Virgil je bio star i nije imao pojma o čemu priča.«Kleknula je ispred njega i rukom gore-dolje gladila

njegovo koplje. »Već dugo ovo nisam radila«, rekla je gledajući ga odozdo svojim prekrasnim zelenim očima. »Ako ti ne bude dobro, reci mi da prestanem.«

Isuse. Pritisnula je meke usne na vrh njegova penisa i činilo mu se da će poletjeti. »Aha, svakako ću ti reći.« Nakon ovoga neko bi vrijeme trebao biti miran. Izbacit će je iz sistema, mislio je dok ga je primala u svoja topla, vlažna usta. Prstima joj je dodirivao kosu dok se gibala. Da, svršiti četiri puta u jednoj noći trebalo bi mu biti dovoljno za neko vrijeme. Zatim je zajecala, slatkim tihim zvukom od kojeg joj je grlo zavibriralo i odustao je od daljnjeg razmišljanja.

Četrnaesto poglavlje

Divovski reklamni panoi s likom Faith i Tya visjeli su po cijelom gradu i dominirali ulazom u Key Arenu. Ispod slike vlasnice kluba koja stoji ispred kapetana momčadi stajao je jednostavan natpis: HOKEJ S CHINOOKSIMA. ZAKVAČITE SE. Na Boino veliko razočaranje i Julesovo bezgranično zadovoljstvo nije bilo ni spomena ljepotice i divljih zvijeri ili prizora gaženja ičijih jaja.

U danima prije utakmice, uzbuđenje je pretresalo cijeli grad, a tog četvrtka navečer, Key Arena bila je popunjena do posljednjeg mjesta prije početka prvog susreta poluzavršnice protiv Red Wingsa iz Detroita.

Od prvog podbacivanja pločice, sve se odigravalo u korist Seattlea. Tim je u prvoj trečini postigao dva pogotka. U drugoj trećini napadači Detroita uspjeli su zabiti jedan gol i na odmor se otišlo s rezultatom dva prema jedan u korist Chinooksa. Petnaest minuta obje su momčadi branile svoja vrata, dodajući si pak međusobno bez mogućnosti za čisti udarac prema golu. Pet minuta prije kraja Ty je dodao pak Snajperu, Frankieju

Kawczynskom, koji je opalio kroz gužvu. Vratar Chris Osgood vrhom je rukavice uspio tek dodirnuti pak dok je iza njegovih leda uletio u mrežu i Chinooksi su prvu utakmicu dobili tri prema jedan.

Faith je petnaest minuta nakon utakmice ušetala u salon u kojem su boravili igrači s Julesom pokraj sebe. Na sebi je ispod tamnoplavog sakoa nosio majicu sa znakom Chinooksa i traperice. Izgledao bi neuobičajeno profinjeno da mu majica nije bila dva broja premala.

»Vaš komentar utakmice?« neki se novinar obratio Faith čim je ušla u prostoriju.

»Zadovoljna sam, naravno. Ali ne i iznenađena.« Preko crveno-plave majice s logom Chinooksa odjenula je novu crvenu kožnatu jaknu. »Cijeli je tim uistinu naporno radio i doveo nas ovamo.«

»Putujete li s momčadi u Detroit?«Otvorila je usta kako bi odgovorila na pitanje:

»Mislim da ne - « kada je Ty izašao iz svlačionice. Mozak joj se zaledio, a misao joj je pobjegla. Na sebi je imao samo široke kratke hlače. Prije nekoliko sati bio je još oskudnije odjeven. Prije nekoliko sati dirala je svu tu glatku kožu i tvrde mišiće. Prije nekoliko sati hlače su mu pale na pod oko gležnjeva, a ona ga je imala u svojim ustima. Podignula je pogled s fino oblikovanih mišića i dlakavih prsa do njegova lica. Plave su oči zurile u nju, a jedna se obrva podignula.

»Planirate li putovati s timom u Detroit?«Toplina joj se razlila grudima, no uspjela je otrgnuti

pogled od Tya. »Ne.«

Uz njega se osjećala tako dobro da se morala boriti protiv toga da pretrči na drugu stranu prostorije i zalijepi se za njega.

Mislila je da će osjećati žaljenje zbog toga što je spavala s kapetanom svojega tima. To je bilo krajnje neprihvadjivo i neprofesionalno pa bi trebala osjećati žaljenje. Ali nije. Barem ne zbog toga. Osjećala je grižnju savjesti negdje u dnu trbuha. Suprug joj je umro prije mjesec i pol dana, a ona se prošle noći upustila u divlji, nevjerojatan seks s čovjekom koji ju je naveo na to da osjeti nešto što nikada prije nije osjetila.

Bila je striptizeta, Playboyeva zečica i žena bogataša, ali nikada nije toliko žudjela za dodirom muškarca kao što žudi za Tyem. Ili, bolje rečeno, žudjela je. S tim je gotovo, ali tih nekoliko kratkih sati koliko je bila s Tyem, nije razmišljala o svojem pokojnom su-prugu. Ne ozbiljno i ni u jednom joj trenutku nije pao na pamet dok ju je Ty ljubio i dirao. Čovjek koji joj je pružio sjajan život i zbrinuo je do kraja života bio joj je posljednja stvar na pameti.

Novinari su postavljali još pitanja o utakmici i budućnosti kluba. Još se igrača slijevalo iz svlačionice. U prostoriji je vladalo električno uzbuđenje; zujalo je zrakom i podizalo glasove. Faith je odgovarala na pitanja ili davala dvosmislene odgovore ili novinarska pitanja preusmjeravala na Julesa koji je znao sve detalje, a cijelo to vrijeme bila je potpuno svjesna Tyeve blizine.

Zvuk njegova glasa presjekao je žamor, a topli žmarci te svijesti ovlaš su joj proletjeli kožom i škakljali je u trbuhu. Ty joj je pružio ono što joj je Virgil tako

silno želio dati, ali nije mogao. Povezanost dvaju bića koja je moguća jedino kroz tjelesnu intimnost. Strast o kojoj je njezina majka uvijek govorila. Samo to nije imala sa svojim mužem. Nešto tako veliko što nadilazi njezinu sposobnost da ga zaustavi. Nešto tako silovito da ju je pomelo s nogu i srušilo na leđa kao vruć, taman uragan.

Pogled joj je odlutao preko salona do Tya i skupine novinara oko njega. Kroz ostale glasove u sobi čula ga je kako govori: »Moj prijelaz iz Vancouvera bio je brz i jednostavan. Trener Nystrom zna igrače inspirirati na veličanstven hokej i u svaku utakmicu unosimo ono najbolje što imamo.«

»Je li se vaš odnos s vlasnicom tima poboljšao?«Podignuo je pogled prema Faith i jedan mu se kut

usana podignuo u iskren smiješak.»U redu je.«Faith se učinilo da joj je srce poskočilo. Točno u

grudima. Točno ondje u salonu pred svim tim ljudima, pred igračima, trenerima i novinarima.

»Iako«, dodao je ne skinuvši pogled s nje, »jutros čitam u novinama da misli da sam tip koji sve mora imati pod kontrolom i kad bih malo popustio, možda ne bih cijelo vrijeme bio toliko neuljudan i osoran.«

»Nisam rekla cijelo vrijeme«, promrmljala je.»Što?« upitao je Jim iz Seattle Timesa. »Što ste rekli,

gospođo Duffy?«»Da nisam rekla da je cijelo vrijeme neuljudan i

osoran.«

Jedan se novinar nasmijao. »Savage je zloglasan po svojoj mrzovolji. Volio bih znati kada nije namrgođen.«

Promatrao ju je, još uvijek se smiješeći kao da ga to zabavlja, i čekao njezin odgovor. Kad vodi ljubav, pomislila je. Sinoć nije bio ni mrzovoljan ni neuljudan. Bio je divan i šarmantan. Nasmijavao ju je i, koliko god to nevjerojatno zvučalo, naveo ju je da se opusti uz njega. Takvo što već dugo ni s kim nije radila, a on noćas sasvim sigurno nije bio osoran.

»Kada pobjeđuje u važnim utakmicama«, odgovorila je.

»Kakvu ste strategiju osmislili za subotnju utakmicu u Detroitu?« netko je upitao Tya. Uputio je Faith još jedan pogled prije nego što je pozornost preusmjerio na čovjeka pred sobom.

»Hokej je sport u kojem se dobiva utakmica po utakmica. Samo to moramo imati na umu i dobiti svaku bitku.«

Faith se okrenula prema Julesu. »Hoćeš li moći sutra doći na sastanak u zakladu?« upitala je.

Zurio je u nju, zatim pogledao prema Tyu na drugoj strani prostorije. Otvorio je usta, zatim ih zatvorio.

Između tamnih obrva pojavila mu se bora. »Nisam planirao, ali mogu doći, ako ti to želiš«, odgovorio je, ali imala je osjećaj da ga nešto muči.

Odmahnula je glavom i krenula prema vratima. »Ne. Mogu i sama pisati bilješke.« Izlazeći u hodnik, nije mogla odoljeti a da ne baci još jedan pogled na Tya, za glavu višeg od ostalih muškaraca. Pamtila je svaki detalj prethodne noći. Njegovo lice u mračnom solariju,

dodir njegovih ruku i usana. Voljela bi krivnju za prošlu noć svaliti na Laylu, ali nije mogla. Ne ako je htjela biti iskrena prema sebi. Prošle noći vodila se samo vlastitim željama. Nije bilo provociranja. Ni skrivenog motiva. Nije navodila muškarca da je poželi samo zato što želi njegov novac.

Nije mogla kriviti Laylu za ponašanje prošle noći. Ne, jer Faith je imala potpunu kontrolu.

Okrenula se i zaputila prema dizalu. Prošle se noći samo prepustila onomu za čim je čeznula. Sjedila je u restoranu i dopustila Tyu da je dira ispod stola. Stavila je svoju ruku na njegovu i povela je korak dalje. Ona je to učinila. Ne Layla. Ne ona divlja, besramna osoba koju je stvorila kako bi se iza nje mogla skrivati. Prošle je noći Faith sama otpustila kočnice i bila je besramna zbog vlastita zadovoljstva.

Na putu kući razmišljala je o svojem životu poslije Virgilove smrti. U jednom je trenu živjela ugodnim, bezbrižnim životom. Životom u kojoj su najteže odluke koje je morala donositi bile one što odjenuti. Ta osoba, Faith, ne bi se opustila i ne bi toplu ruku krupnog muškarca povukla između svojih nogu.

Parkirala je Bendey u garaži i dizalom se popela na najviši kat. Život joj se u kratkom vremenu neopisivo promijenio. Polagan, ugodan ritam pretvorio se u vrtlog sastanaka i aktivnosti. Odluke o odabiru odjeće zamijenile su odluke o tome koliko platiti novog igrača u prvom krugu regrutacije za sljedeću sezonu. I iako su joj pri donošenju ove druge odluke pomagali brojni suradnici, ipak je to bila golema odgovornost pod čijim

bi pritiskom vjerojatno pokleknula kada bi joj dopustili da zastane i odmori dovoljno dugo da razmisli o tome.

Otvorila je vrata penthousea gdje ju je dočekalo samo Mrvičino lajanje i svjetlo u kuhinji. Nije se čuo »Sexual Healing« ni hihotanje iz majčine sobe.

Faith je prošla kroz kuhinju i dalje niz hodnik do svoje spavaće sobe. Skinula je jaknu i bacila je na stolac. Nije se mogla sjetiti toga kada je Virgil posljednji put bio u penthouseu, ali bilo je to tako davno da više nigdje nema njegovih tragova. Nema odjeće ni kravata. Nema cipela ni češljeva. U mramornoj kupaonici nema njegove četkice za zube.

Jedini predmet koji mu je pripadao bio je primjerak Davida Copperfielda koji je Faith ponijela iz velike kuće onog dana kada je otišla. Sjela je na krevet i upalila svjetiljku.

Mrvica je skočila na krevet pokraj nje. Uzela je knjigu s noćnog ormarića i rukom prešla preko tamnosmeđih korica. Pridignula ju je i omirisala star papir i izlizanu kožu. Virgil je oduvijek mirisao na skupu kolonjsku vodu, ali na knjizi više nije bilo njegovih tragova.

Mrvica je uz Faithin bok napravila tri kruga, a zatim se ispružila uz njezino bedro. Faith je zarila prste u pasje debelo krzno i oči joj se napune suzama. Nedostajao joj je Virgil. Nedostajalo joj je njegovo prijateljstvo i mudrost, ali zatvorivši oči nije vidjela svojega pokojnog supruga. Vidjela je drugog čovjeka. Čovjeka koji se ne smiješi olako, ali zato s ustima radi neke druge, fenomenalne stvari. Predivnog, snažnog muškarca u

čijem se zagrljaju osjećala sigurno kad ju je prislonio uza staklenu stijenu solarija i vodio s njom ljubav. Čovjeka od čijeg joj pogleda s druge strane sobe utroba istodobno postane lagana kao perce i teška kao kamen, a trbuh joj se ispuni leptirićima. Čovjeka kojem je poželjela prići i položiti mu glavu na gola prsa.

Faith je otvorila oči i obrisala suzu s obraza. Nedavno je pokopala supruga, a nije mogla prestati razmišljati o drugom muškarcu. Što to govori o njoj? Da je užasno loša osoba? Onako užasna i nemoralna kakvom ju je Landon uvijek proglašavao?

U nekoj knjizi o žalovanju pročitala je da bi se nakon smrti voljene osobe trebalo čekati godinu dana prije nego što se počne izlaziti ili se upusti u vezu s kim. No, je li ono što se prošle noći dogodilo s Tyem uistinu mogla nazvati »izlaženjem ili upuštanjem u vezu«? Ne. Ni slučajno. Riječ je o seksu. O podmirivanju potrebe. O otpuštanju kočnica i olakšanju.

No ako je riječ samo o tome, zašto je večeras osjetila one tople leptiriće? Čemu ta potreba da mu priđe i spusti glavu na njegova gola prsa? Nakon što je tu potrebu namirila četiri puta u jednoj noći, ne bi li trebala biti potpuno namirena? Ne bi li sad ponovno trebala stisnuti kočnicu? Ako je riječ samo o seksu, ne bi li sad neko vrijeme trebala biti mirna? Posebice s obzirom na činjenicu da je tako dugo živjela bez njega?

Prstima je gladila Mrvičino krzno, a pas se okrenuo na leda i ponudio joj trbuh. Bilo je tu nečega dubljeg od seksa. Još se nešto tu događalo što ju je plašilo. Nije to bila ljubav. Nije voljela Tya Savagea. Nekoliko je puta

bila zaljubljena i znala je kakav je to osjećaj. Ljubav je bila lijepa, topla i ugodna - kao ljubav kakvu je imala s Virgilom. Ili je bila strastvena i razarajuća - kao ljubav kakvu je osjećala prema svojim bivšim dečkima. Nije se činila pogrešnom. Kao da bi zbog jednog krivog poteza mogla izgubiti tlo pod nogama i cijeli bi joj se život survao u provaliju.

Nije to bila ljubav. Nego katastrofa koja samo što se nije dogodila.

Sljedećeg jutra Faith se sastala s direktoricom Zaklade Chinooks. Zvala se Miranda Snow i činila se istinski sretnom zbog susreta s Faith. »Moja tajnica danas nije u uredu«, rekla je pružajući Faith nekoliko brošura. »Ovo su različiti dobrotvorni projekti Zaklade.«

Faith ih je pogledala i ostala impresionirana. Svake godine Chinooksi održavaju turnir u golfu na kojem sudjeluju poznate osobe i prikupljaju novac za pomoć teško ozlijeđenim aktivnim i umirovljenim igračima kojima je potrebna dugotrajna i složena rehabilitacija kakvu njihovo zdravstveno osiguranje ne pokriva.

»Trenutačno plaćamo račune za bolničko liječenje Marka Bresslera koje Blue Cross, njegovo zdravstveno osiguranje, ne pokriva «, objasnila je. »Kao i za svu dodatnu rehabilitaciju koja će mu biti potrebna.«

»Kako je on?« Faith je upitala za bivšeg kapetana tima kojeg je srela nekoliko puta na božičnim domjencima Chinooksa.

»Pa, slomio je polovicu kostiju u tijelu i može biti sretan što nije paraliziran.« Miranda je bacila olovku na

stol. »Ljudi koji se brinu o njemu kažu da je prilično naporan.«

Drugi humanitarni projekt o kojem joj je Miranda pričala odnosio se na program za dodjelu školarina kojim se talentiranoj djeci, koja ispunjavaju uvjete, omogućava pohađanje hokejskih kampova. Temeljio se na tri kriterija. Da bi dobila školarinu, djeca su morala imati minimalni prosjek ocjena 3,0, natprosječno dobro igrati hokej i potjecati iz obitelji slabijeg imovinskog stanja.

Treći projekt, Želje i nade, prikupljao je sredstva za pomoć dječjim bolnicama u cijeloj državi Washington i imao je tri osnovna cilja: unaprijediti znanstvena istraživanja, pružiti financijsku pomoć i unaprijediti svijest zajednice o dječjim bolestima. Faith je pročitala prikupljene izreske iz novina i promotivne obavijesti o svakoj humanitarnoj priredbi, postavila nekoliko pitanja i dala pokoji komentar. Željela je znati koliko novca svaki humanitarni projekt uspije prikupiti. Željela je znati koliko se novca troši na režije i administrativne troškove i što zaklada planira provesti u skorijoj budućnosti.

»Mislim da je zastupljenost u medijima malo pretjerana«, komentirala je pročitavši neke izreske iz novina. »Zajednici trebamo pomagati zato što nas podržava. Ne zato što ćemo iz toga izvući dobru reklamu ili prodati više ulaznica za hokejske utakmice.« Naučila je to radom u društvu »Gloria Thornwell« i s tim se uistinu slagala. Pojedinci ili humanitarni projekti trebaju darivati iz pravih razloga, a ne radi slave. Bilo je i onih koji su tvrdili da nije važno sve dok je rezultat isti. Faith

je mogla shvatiti i taj argument, ali poznavala je previše pripadnika društvene elite koji su vodili humanitarne projekte ili donirali novac samo zato da bi im se slike pojavile na društvenim stranicama novina i časopisa.

Miranda je izgledala iznenađeno. »Slažem se s vama, ali moj je glas prilično usamljen u tome. U odnosima s javnošću je jedna sitna cura koja je vrlo agresivna kada je publicitet u pitanju.«

Bo. Faith se nasmiješila. »Ja ću se pobrinuti za to.«Sljedeće se večeri našla s Bo i Julesom u nekom

sportskom pubu gdje su gledali utakmicu Chinooksa u Detroitu. Prva je trećina počela prilično ujednačeno, s dvanaest udaraca na gol Chinooksa i deset na gol Red Wingsa. Dvije minute prije kraja, Red Wingsi su postigli pogodak s igračem više.

Tijekom prve stanke Faith je ispričala Bo i Julesu o svojem sastanku s Mirandom i namjeri da se više uključi u organizaciju dobrotvornih projekata.

»Tvoj će nam angažman osigurati dobar publicitet«, rekla je Bo prinoseći bocu Becksa usnama. »Pozabavit ću se time.«

»Ne želim biti dio promotivne kampanje za te humanitarne projekte.« Faith se nasmiješila. »Znam da će nam za svaki od tih projekata biti promocija i oglašavanje, ali mislim da kampanje moraju biti ciljane. Kad budemo imali nešto opipljivo, ti, ja i Jim naći ćemo se i popričati o tome.«

Bo je slegnula ramenima. »U srpnju se održava golf-turnir s poznatim osobama, javi mi u kolikoj se mjeri namjeravaš uključiti u to.«

Jules odvoji pogled od velikog ekrana iznad šanka u trenutku kada je počinjala druga trećina. »Igraš li ti golf?«

Sjetila se umjetne trave u Tyevoj kući. I noći kada je nosila njegovu košulju. Dodira pamuka na goloj koži i mirisa njegove kolonjske vode na ovratniku košulje ispod njezine brade. Njega kako stoji iza nje dok ona zamahuje prema loptici. »Ne, ali mogu barem voziti jedan od onih malih auta po golf-terenu«, odgovorila je i otpila gutljaj merlota. Na ekranu iznad šanka promatrala je Tya kako kliže s pločicom u kljunu svoje palice. Dodao je Samu, zatim otklizao iza mreže na drugu stranu i Sam mu je vratio pak u trenutku kada je Detroitov branič naletio na njega tik unutar plave linije. Dva su se igrača borila za posjed paka, naguravali su se i udarali laktovima. Ty je trznuo glavom unatrag i oglasila se zviždaljka. Sudac je pokazao prema braniču, a Ty je rukom u rukavici prekrio lice.

»Udario ga je vrhom palice«, rekao je Jules naginjući se preko stola prema šanku.

Ty je spustio rukavicu, a niz obraz mu je tekla krv iz vanjskog kuta lijeve obrve.

»Ne lice!« viknula je Faith prije nego što je uopće shvatila da govori naglas. »Samo ne lice.« Osjećala se kao da ju je netko udario u trbuh. Navijači Red Wingsa istodobno su i klicali i zviždali dok je Ty klizao prema izlazu s leda, a Detroitov se branič zaputio prema klupi za kažnjene igrače. Jedan od trenera Chinooksa pružio je Tyu bijeli ručnik koji je stavio na oko i okrenuo se

pogledati reprizu sudara na velikom ekranu iznad sredine leda.

»Ne bi li trebao otiči u bolnicu?« upitala je Faith.Bo i Jules pogledaju je kao da je skrenula. »To je

samo posjeklina«, napomenuo je Jules.Ty je spustio zakrvavljeni ručnik kad mu je trener

prišao pogledati oko i Faithin se želudac još jednom stisne.

»Isuse.« Bo je odmahnula glavom i otpila gudjaj piva. »Krvari kao da je pogodilo aortu.«

»Aorta prolazi kroz srce. Ne kroz glavu«, odvratio je Jules.

»Da. Znam to, slone jedan.« Bo je spustila pivo natrag na stol. »To se zove prenaglašavanje radi isticanja poante onog što se želi reči.«

»To se zove idiotarija.«»Dosta! Koliko vas dvoje imate godina, za Boga

miloga?« Faith je spustila dlanove na stol. »Ty je upravo zadobio gadnu posjeklinu na čelu. Moglo bi biti ozbiljno.«

Bo je ponovno odmahnula glavom. »Nije tako strašno.«

»Skrpat će ga i vratit će se na led do početka treće trećine«, dodao je Jules dok su Ty i trener odlazili s leda i zaputili se u tunel.

»Ne bih rekla.« Da je ona pretrpjela takav udarac, morala bi ostati u bolnici preko noći i popiti brdo tableta protiv bolova. Ty nije bio mimoza kao ona, ali nema šanse da se vrati nakon tako duboke posjekline.

Ali Jules je bio u pravu. Kada je prednja linija napada izašla na led u trećoj trećini, Ty je bio s njima. Kut oka bio mu je tek neznatno natečen i prelijepljen s dva bijela flastera. Na bijelom se dresu vidjela mrlja od krvi, ali otklizao je svoje runde.

U završnim minutama utakmice, rezultat je bio četiri prema tri za Detroit. Trener Nystrom izveo je vratara iz igre i napunio led igračima prve linije, ali unatoč njihovim gigantskim naporima, bila je to noć Red Wingsa i pobijedili su pet prema tri zabivši gol u praznu mrežu u posljednjih deset sekunda utakmice.

»Dobit ćemo ih u ponedjeljak navečer u našoj dvorani«, prognozirao je Jules kad su sve troje izlazili iz bara.

Vožnja do kuće trajala je petnaestak minuta. Mrvice nije bilo na vidiku, što znači da je njezina majka već u krevetu. Faith je oprala zube, umila se, navukla majicu sa znakom Looney Tunesa i otišla u krevet. Vino i uzbuđenje zbog utakmice učinilo je svoje pa je zaspala gotovo čim je spustila glavu na jastuk. Nije znala koliko je dugo spavala kada je telefon pokraj nje zazvonio i probudio je. U tami je posegnula za slušalicom i udarila se u čelo. »Au. Sranje. Halo?«

»Jesam li te probudio?«Žmirkala je. »Ty?«»Aha. Jesi li sama ili je onaj pas s tobom u

krevetu?«»Što?« Opipala je oko sebe i prsti joj dodirnu krzno.

»Mrvica je tu.«

Njegov tihi smijeh ispuni joj uho. Tako ga rijetko čuje da se sad razlio po njoj i probudio je iznutra.

»To onda znači da je moj stari ondje.«»Zasigurno se ušuljao nakon što sam zaspala. Želiš

li razgovarati s Pavelom?«»Ne, zaboga.«Oblizala je usnice. »Zašto onda zoveš?«»Nisam potpuno siguran.«Okrenula je glavu i pogledala svjetleće brojke na

satu pokraj kreveta. »Znaš li koliko je sati?«Nastala je kratka stanka, a zatim: »Tri i petnaest.«»Gdje si?«»U svojem autu. Sjedim pred tvojom zgradom.«Pridignula se i odgurnula pokrivač u stranu. »Šališ

se.«»Ne. Sletjeli smo prije pola sata. Jesi li gledala

tekmu?«»Jesam.« Prebacila je noge na pod pokraj kreveta.

»Kako tvoja obrva?«»Imam pet šavova.«»Izgledalo je jako bolno.«»Kao stotinu vragova. Trebala bi doći dolje i

poljubiti je da brže prođe.«»Odmah?«»Aha.«»Nisam odjevena.«»Uopće?«Kroz tamu je bacila pogled na svoju majicu Looney

Tunes. »Potpuno sam gola.«

Pročistio je grlo. »Nabaci baloner. Obećavam da neću gledati.«

Nasmiješila se i odmahnula glavom. »Gledanje nas neće odvesti u nevolje.«

Glas mu se produbio i rekao je: »Ti voliš nevolje. A čini se da ih i ja volim.«

Istina. Voljela je nevolje, i to jako. »U kakvu nevolju misliš da bismo se trebali uvaliti?«

»U onu u kojoj si ti gola u mojem krevetu. Budući da već jesi gola, možda bi se trebala jednostavno spustiti dolje i napraviti i ostatak.«

Ne bi smjela. Stvarno ne bi. »To bi moglo biti neprimjereno.«

»Vrlo.«»I nisi požalio ono što se dogodilo neku večer?«»Nisam još, ali smislio sam nekoliko perverznih

poza koje bih volio isprobati s tobom. Pretpostavljam da ćemo se nakon toga dovoljno sramiti i želiti da to potraje neko vrijeme.«

»Zvuči kao da si mislio na mene.«»Jesam. Mnogo.«I ona je mislila na njega. Ne bi smjela, ali nije si

mogla pomoći. I iako on nije žalio zbog onog što se dogodilo, ona bi trebala. No u ovom trenutku, slušajući njegov glas i znajući da je parkiran ispred zgrade i da je želi, osjetila je samo vruće kovitlanje požude u dnu trbuha. »I ja isto«, šapnula je. »Na ljeto je neki turnir u golfu. Morala bih vježbati.«

»Zlato, s mojim štapom možeš vježbati koliko ti srce želi.«

»Samo da dohvatim baloner.« Spustila je slušalicu, izvukla se iz gaćica i svukla majicu. Želja za upuštanjem u nevolje s Tyem trenutačno je prevladala krivnju koju će osjećati za nekoliko sati.

Na brzinu je oprala zube, očetkala kosu i iz ormara izvukla elegantni crni baloner. Obula je par crvenih salonki te izašavši kroz vrata spustila ključeve od stana u džep balonera.

Ty je stajao pokraj svojeg crnog BMW-a parkiranog uz rub ceste i okrenutog u krivom smjeru. Okruživala ga je tama, a hladan povjetarac iz zaljeva Elliott prebacio je Faith nekoliko pramenova kose na lice.

»Gospođo Duffy.«»Gospodine Savage.«Otvorio je suvozačeva vrata. »Zgodan baloner.«Stala je ispred njega i kroz tamu se zagledala u

njegovo lice. Bijeli mu je zavoj flasterom bio pričvršćen iznad lijevog oka. Isti onaj povjetarac koji joj je razbarušio kosu donio je miris njegove kože do njezinih nosnica. Udahnula ga je. Položila mu je dlanove na grudi i podignula glavu prema njegovu licu. Ispod pamuka ko-šulje osjetila je njegove zbijene i očvrsnule mišiće.

Ty je spustio glavu i poljubio je. Utisnuo je svoje usne u njezine, a nešto toplo i silovito preplavilo joj je osjetila i prsti su joj se skvrčili na tkanini ugrijanoj na njegovim toplim grudima. Jezikom je dodirnuo njezin dok je ruku zavlačio između revera balonera. Toplim joj je dlanom obuhvatio dojku i palcem gladio bradavicu.

Upravo kada je ozbiljno počela razmišljati o tome da ga zgrabi za ruku i povede gore, podignuo je glavu i

izvukao ruku iz balonera. »Ulazi«, naredio joj je, a glas mu je zvučao smrtno ozbiljno, od iscrpljenosti ili požude, ili od oboje.

Otvorio je vrata, a ona je sjela na suvozačevo sjedalo i podignula pogled prema njemu. »Kakve si to perverzne poze smislio za mene?« upitala je.

»Mislio sam krenuti s jednog kraja madraca i polako ići prema drugom.«

Uvukla je noge unutra i sjetila se njegova golemog kreveta. »To bi moglo potrajati.«

»Upravo tako.«

Petnaesto poglavlje

Nešto toplo ovlaš je dodirnulo Faithino rame i trgnulo je iz duboka sna. Kapci su joj se uz treptaj otvorili, okrenula se i susrela s parom blistavih plavih očiju tek koji centimetar od njezina lica. Bore od smiješka pojavile su mu se u kutovima očiju i naborale bijele trake povoja preko šavova kad joj je lagano gricnuo rame.

»Dobro jutro«, rekao je, usana tik uz njezinu kožu.»Koliko je sati?«»Uskoro će podne.«»O, moj Bože!« Naglo se pridignula, a bijela joj je

plahta skliznula do struka. »Kasno je.« Od iznenadnog uboda panike uzlupalo joj se srce, a u trbuhu se stegnuo čvor. U krevetu nekog muškarca nije se probudila... ni sama ne zna koliko dugo. Povukla je plahtu natrag i pokrila grudi te ga pogledala preko ramena. Izgledao je potpuno smireno i opušteno u sivoj majici kratkih rukava i komotnim sportskim kratkim hlačama. »Ti si odjeven.«

»Otrčao sam osam kilometara na traci.«»I nisi me probudio?«

Okrenuo se na leđa na debelom crnom pokrivaču s uzorkom kašmira i zataknuo ruke ispod glave. »Spavala si kao klada.« Pogledom je prelazio po njezinim golim leđima. »Zaspala si tek oko pet.«

»Nisi ni ti prije.«»Meni ne treba puno sna.«Jednom je rukom pridržavala plahtu na prsima, a

drugom je trljala lice. Srce joj je tuklo u grlu dok se ogledavala po sobi, malobrojnom hrastovu namještaju i golemim lučnim prozorima. »Zar nemaš trening?« Do kuće joj je trebalo dvadeset minuta - ako nema gužve na cesti - a jedina odjeća koju je imala sa sobom bio je baloner. Ono što se sinoć činilo kao odlična ideja, sada je na nesmiljenom danjem svjetlu djelovalo kao strahovita pogreška.

»Ne još.« Pridignuo se i pomaknuo joj kosu iza ramena. »Mislio sam te usput odvesti doma i nakon treninga doći po tebe.«

Srce joj je tuklo u ušima. Nije imala čak ni gaćice. U nekom bivšem razdoblju njezina života to je i ne bi previše zabrinjavalo, ali to je bilo jako davno. Bilo je to neko drugačije vrijeme i potpuno drugačiji život. Ona je bila drugačija osoba. Sada to više nije ona. Tjeskoba joj je stegnula čelo i bojala se da bi mogla dobiti napadaj panike. Uložila je golem trud ne bi li takav život ostavila iza sebe.

»Faith?«Pogledala ga je. »Da.«»Jesi li čula što sam rekao?«»Moraš ići na trening.«

Spustio je usne na njezino rame i nježno joj gricnuo kožu. »Želim doći po tebe poslije treninga. Mogli bismo otići u jedan mali talijanski restoran koji sam otkrio u Bellevueu. Posluga je koma, ali hrana je fantastična.«

»Ne!«Trzajem je podignuo glavu i pogledao je u oči. Mora

razmisliti. Mora uspostaviti kontrolu nad svojim životom i nad sobom. Ne smije izlaziti s igračem vlastitog hokejskog tima. Suprug joj je netom umro. Ne smije izlaziti ni s kim.

Nakon nekoliko otkucaja srca, otegnuto je odgovorio: »Okej.«

»Mislila sam...« Što je mislila? Bila je tako zbunjena. Nije znala. »Nisam to mislila tako kako je ispalo. Samo sam mislila...«

»Znam što si mislila. Ti želiš samo seks i to je sve.«Je li stvarno to mislila? Ne. Da. Nije mogla suvislo

razmišljati od pomutnje koja joj je stezala glavu. Slegnuo je ramenima te skinuo tenisice i čarape. »Meni to ne smeta. Mnoge se žene žele jebati s hokejašima.« Svukao je majicu preko glave, ali nije djelovao kao da mu ne smeta. Djelovao je srdito. Majicu je bacio na drugu stranu sobe i istrgnuo joj plahtu iz ruku. »Ty!«

»Sad barem znamo kako stvari stoje.« Gurao joj je ramena dok nije ležala na leđima i gledala ga odozdo.

»Ljutiš se.«Odmahnuo je glavom i nagnuo se naprijed te

položio dlanove na jastuk pokraj njezine glave. »Samo sam pokušavao biti pažljiv. Sada se više ne moram brinuti zbog toga.«

Faith je podignula ruke na tvrde mišiće na njegovim grudima. »Volim kad si pažljiv.«

»Šteta.« Spustio je lice uz njezin vrat.Prije nego što je zaspala u njegovu krevetu dva su se

puta poseksali. Posljednji put u tuš-kabini s mlaznicama za hidromasažu u koju je komotno moglo stati šestero ljudi. Što znači da joj je kosa vjerojatno u užasnom neredu. Lagano se namrštila dok joj je ljubio vrat. Život joj je prolazio kroz krizu, a ona se brine zbog kose?

»Ne želim više igrati na finjaka.« Njegov topao dah strujio joj je po vratu i niz grudi, a ona je osjetila kako napetost popušta.

»Kako se onda želiš igrati?« upitala je.»Grubo«, odgovorio je prelazeći ustima preko

njezina vrata, zadržavši se nakratko na udubini grla. Skliznuo je niz njezino tijelo do desne dojke i podignuo pogled prema njoj; u očima mu se nazirala prpošna kombinacija srdžbe i požude kad je otvorio usta i usisao njezinu bradavicu. Uvlačio ju je u svoja topla, vlažna usta, dok joj je dlanom pritiskao drugu dojku. Nestao je njezin ljubavnik od prethodne noći. Muškarac koji ju je mazio svojim velikim rukama, na čiji je dodir reagirao svaki djelić njezina tijela. Nestao je onaj strpljivi muškarac koji je obraćao pozornost na njezine reakcije dok je vodio ljubav s njezinim tijelom.

Prebacio je pozornost na drugu dojku i zabio jezik u njezinu krutu bradavicu. Grubim ju je rukama gnječio po mekoj puti, ali, Bože dragi, to ju je napalilo.

Stisnula je šake oko plahte i pokrivača te izvila leda. Zastenjala je negdje duboko u grlu, a on se nasmijao.

»Da sam znao da voliš grubu igru«, ljubeći i grickajući je polako je klizio niz njezino tijelo, »ne bih gubio vrijeme na nježnost.« Ljubio joj je trbuh, a zatim se spustio do njezina boka i zaustavio s unutarnje strane bedra. Pogledao ju je ispod teških kapaka, a njegove su predivne oči blistale nekim uzburkanim sjajem dok joj je sisao nježnu kožu na preponama, zadirkujući je i tjerajući je da poludi od požude. Upravo kad je htjela izbezumljeno vrisnuti, naredio joj je: »Stavi mi noge na ramena.« Zatim joj je raširio bedra i uzeo je u svoja vruća usta. Nije iskazivao ništa više nježnosti nego maloprije njezinim grudima. Lizao ju je kao da je tu isključivo radi njegova zadovoljstva. Silovito ju je proždirao jezikom i ustima, ali, dragi Bože, i to joj se svidjelo. Layla je kriva za to.

Za nekoliko minuta, gorući, potresan orgazam zgrčio joj je trbuh i spalio joj utrobu. Cijelo joj je tijelo drhtalo i teško je disala. Ty je ostao uz nju sve do posljednjeg vala i zatim se pridignuo na koljena. Sumornim pogledom fiksirao je njezin i nadlanicom obrisao usta. Netremice ju je gledao u oči dok je navlačio kondom na nabreknuli penis.

Otvorila je usta da nešto kaže, ali nije se mogla sjetiti ničega drugog osim: »Hvala. Valjda.«

»Ne zahvaljuj mi. Nije još gotovo.«Zatim se spustio i snažno zario u njezino tijelo.

Silovitim ju je nadiranjem pogurao prema uzglavlju kreveta, a iz pluća mu je šištao zrak. »Gotovo je tek kad ja kažem da je gotovo.« Podignula je pogled prema smrknutim kutovima njegova lica i dlanovima mu prešla

preko ramena do zategnutih obraza. Ty je možda ljut na nju, ali ona se na njega nije mogla ljutiti. Ne nakon što joj je upravo pružio silovit orgazam, niti dok glava njegova uzavrelog penisa udara u njezinu utrobu i pali novu vatru koju samo on može ugasiti. »Dobro«, šapnula je i zaljuljala svojom zdjelicom, stišćući i otpuštajući mišiće oko njegova debelog koplja.

Dah mu je zviždao s usana i opsovao je kad se izvukao van i ponovno uklizio u nju. Bez prestanka je uranjao duboko u njezinu nutrinu, mazeći je i gurajući je prema orgazmu. Zrak se oko nje zgusnuo i s mukom ga je udisala. Omotala mu je noge oko struka i uzvraćala svaki njegov prodor sve dok se plamteći vrhunac nije razlio njezinim venama u istom ritmu kojim se on zabijao u njezino tijelo. Izvila je leda i čekala da se smiri oluja na kojoj je jahao.

Kad je bilo gotovo, obukli su se u tišini. On majicu i kratke hlače. Ona baloner. Na putu do njezina stana oboje su šutjeli. Ty je u CD-player ubacio Linkin Park i bogatu unutrašnjost BMW-a preplavio heavy metalom, oslobađajući ih oboje neugodnog razgovora.

Činilo se da je izgubljen u vlastitim mislima, a ona je ionako bila previše zbunjena i nije znala što bi mu uopće mogla reći. Bio je ljut, iako to nije htio priznati. Kao da ga je povrijedila, što je, s obzirom na njegovu grubu vanjštinu i osornu narav, zvučalo prilično bizarno.

Uvezavši auto u garažu, zaustavio se odmah pokraj dizala i isključio glazbu. »Oprosti ako sam te ozlijedio.«

»Nisi.« Neka su je mjesta malo boljela, ali nije bila ozlijeđena. Baš naprotiv. »Oprosti mi ako sam ja tebe povrijedila.«

»Faith, nisam dijete.« Plave su je oči gledale kroz zatamnjenu unutrašnjost automobila. »Neću se uvrijediti ako mi prelijepa žena kaže da me želi samo za seks.« Nasmijao se, ali nije mu bilo smiješno. »Iako moram priznati da si prva. Nikada mi se to prije nije dogodilo. Dosada je uvijek bilo obrnuto.«

»Zar i ja tebi služim samo za seks?«Pogledom joj je prešao preko lica i pritiskom tipke

otključao vrata. »Da. Baš to i radim. Hvala.«

U ponedjeljak navečer Ty je trakom pričvrščivao čarape odmah ispod koljena dok je trener Nystrom pokazivao na bijelu ploču. Ostali su igrači sjedili ili stajali uokolo i čekali početak utakmice.

Zvuk trganja trake nadglasavao se s posljednjim uputama trenera Nystroma.

»Blokirajte udarce. Dokližite pred naša vrata«, rekao je crtajući simbole po ploči.

U ledenoj dvorani iza tunela najavljivač je zagrijavao publiku dok je sa zvučnika treštao Queen.

»Budite na oprezu i stalno imajte pak na oku«, rekao je Nystrom još jedanput prije nego što su igrači krenuli za pomoćnim trenerima iz svlačionice u tunel. Hodali su po prostiračima kojima je bio obložen pod. Službeni je spiker najavljivao broj, poziciju i ime svakog igrača prije nego što izađe na led. Ty je stajao na kraju reda i bacio pogled prema vlasničkoj loži. Nekoliko je ljudi sjedilo

na crvenim dvoranskim sjedalima, ali Faith nije bila među njima.

Sirene su presjekle zrak kada je spiker najavio Samov broj i ime, a Ty se primaknuo korak bliže izlazu na led. Jučer joj je rekao da bi je želio izvesti na večeru. Ništa posebno. Malo prije toga proveli su nekoliko sati seksajući se. Njezine su ruke i tople usne bile posvuda po njegovu tijelu i želio ju je odvesti u odličan talijanski restoran. Ništa posebno. Svaka druga žena takvo bi što očekivala, čak i više od toga, ali ona se ponijela kao da je tražio da mu rodi dijete. Njezina ga je reakcija razbjesnila i osvetio joj se grubim seksom. Ali to mu se obilo o glavu jer joj se to svidjelo. Nije mogao prestati razmišljati o ugrizu koji joj je ostavio na bedru i to ga je samo još više srdilo.

Pozvali su sljedećeg igrača i Ty se pomaknuo korak naprijed.

Mislio je da će požaliti što je spavao s njom. Nije požalio. Mislio je da će mu to zakomplicirati život. To se nije dogodilo, a i neće sve dok netko ne sazna. U tjelesnom smislu Faith je savršena žena. Zapanjujuće lijepa od tjemena svoje plave glave pa sve do majušnih crvenih noktiju na nožnim prstima. Zapravo je mnogo više od prekrasnih sisa i dobre guze. Nije glupa i ima smisla za humor, no najprivlačnije od svega na njoj njezina je odlučnost i snaga volje. Nije se ustručavala ustati i djelovati samouvjereno čak i kad se uopće tako ne osjeća. Ty se divio njezinoj hrabrosti, srčanosti i neustrašivosti.

Blake je sljedeći pozvan na led i Ty se primaknuo još bliže. Jedina njezina osobina koja ga je prije nervirala do ludila sada ga je privlačila kao pčelu med. Koja vražja ironija. Ili je to možda karma. Štogod to bilo, moralo je prestati. Evo ga tu, samo što ga nisu pozvali na led kako bi odigrao jednu od najvažnijih utakmica u svojem životu, a on ne može prestati misliti na Faith. Mora biti potpuno usredotočen na igru, a ne isfrustriran zato što se prekrasna plavuša s njim želi samo ševiti i ništa više. Čak ni otići na večeru.

Spiker je najavio Vlada i Ty se primaknuo rubu leda. S nekom bi drugom ženom to možda savršeno funkcioniralo, ali Faith nije bilo koja žena. Ona je vlasnica Chinooksa. Što on zabrinjavajuće često zaboravlja.

»Broj dvadeset jedan«, zagrmio je spiker, a glas mu se gotovo utopio u vrištanju publike, toptanju nogu i tuljenju sirena. »Na poziciji centra, kapetan Chinooksa,Ty S-a-a-v-a-a-a-ge!«

Spuštene glave Ty je poletio kao da ga je netko ispalio iz tunela. Staklasta površina leda brzo je promicala pokraj njega dok je jurio oko duge linije svojih suigrača i zatim iskrenuo klizaljke na stranu, podižući fini ledeni oblak, te se naglo zaustavio na kraju reda. Navijači su podivljali od oduševljenja, a on je bacio pogled prema vlasničkoj loži. Faith je stajala uz ogradu i gledala dolje prema ledenom igralištu. Nije joj mogao jasno razabrati lice, ali znao je da ga gleda i srdžba ga stegne u grudima. Nerazmjerna srdžba napravila mu je rupu u trbuhu. Iako je znao da je takva

srdžba apsolutno pretjerana uzevši u obzir pravu narav njegova odnosa s Faith, obrve su mu se i dalje mrgodile, a oči ispaljivale užarene strelice.

Strelice koje nisu nagovještavale ništa dobro za obrambenu liniju Red Wingsa.

Šesnaesto poglavlje

Ranojutarnje sunce sjalo je kroz prozore poput ovalnih reflektora, dok se mlažnjak probijao kroz oblake i letio prema istoku.

Faith je otvorila najnovije izdanje Hockey Neicsz i pokušavala ignorirati Tya koji je sjedio točno ispred nje. Kao i ostali igrači, na sebi je imao tamnoplavi sako, a njegovo je snažno rame ispunjavalo razmak između sjedala. U rukama je držao sportsku stranicu Seattle Timesa.

Nesumnjivo čita o nadmoćnoj pobjedi Chinooksa nad Detroitom, četiri prema jedan, prethodne večeri u Key Areni i pun je sebe. Sinoć je Ty bio nezaustavljiv. Detroitova ga obrana jednostavno nije uspjela zadržati i rano je postigao pogodak u prvoj trećini, a nakon toga imao je još dvije asistencije u drugoj i trećoj.

Nakon sinoćnje utakmice u doigravanju do sada je postigao devet golova, s četrnaest asistencija, čime je skupio ukupno dvadeset tri boda. Bio je to najviši prosjek bodova po utakmici u timu i treći najviši u cijelom NHL-u.

Tog jutra kada se ukrcavala u zrakoplov, jedva ju je pogledao. Znala je da svi trebaju živjeti u uvjerenju da se njih dvoje ne podnose. Nakon posljednjeg puta kad su bili zajedno nije bila sigurna da je njegovo ponašanje bila samo gluma.

Ostali su je igrači pristojno pozdravili. Ni Ty ne bi umro da joj je uputio kratak pozdrav. Osim ako ga nije toliko razljutila da više ne želi biti s njom.

S jednog od pladnjeva koji su kružili od jednog do drugog putnika uzela je visokoproteinski muffin od mekinja, a jedan je dodala Julesu koji je sjedio pokraj nje. »Gdje je pravi maslac?« upitala je dok mu je pružala kockicu nadomjeska Promise Buttery Spread. I zašto je zbog pomisli da nikada više neće biti s Tyem poželjela zaplakati jednako silovito kao što je poželjela udariti naslon njegova sjedala? »Čitala sam da hokejaši moraju pojesti bestidnih trideset pet tisuća kalorija na dan«, blebetala je. »Možeš li zamisliti da uopće pokušaš pojesti toliko kalorija? Isuse, pomislio bi da su obloženi maslacem po cijelom tijelu.« Izvukla je sklopivi podložak i na nj odložila muffin. Je li nešto učinila? Osim što nije htjela otići s njim na večeru na javnom mjestu? »Kad bih smjela pojesti toliko kalorija, moj bi muffin bio s maslacem. I komadićima čokolade unutra. Ili još bolje, uzela bih muffin s bananama i orasima.« Tyeve su novine zašuškale i nešto ju je u grudima uštipnulo. Kako će ga sada pogledati ako više ne želi biti s njom?

»O, i sve bih isprala kavom s pravim mlijekom. Ne bi bilo nemasnih, mršavih kava bez šećera i bez vrhnja.«

Jules ju je pogledao. »Jesi li dobro?«

»Jesam.« Voljela bi da je ostala doma. »Zašto pitaš?«

»Činiš se besmisleno uzrujanom zbog običnog muffina.«

Faith je otrgnula komadić i gurnula ga u usta. Ne, nije bila besmisleno uzrujana zbog običnog muffina. Bila je besmisleno uzrujana zbog čovjeka koji sjedi ispred nje i prelistava novine, čovjeka koji nije razgovarao s njom otkada ju je iskrcao u njezinoj garaži dok na sebi nije imala ništa osim balonera. Ma da, dobro. Ona mu je na neki način dala do znanja da želi samo seks, ali ipak ju je mogao nazvati. Mogao ju je jutros barem pozdraviti.

»Samo sam pokušavao biti pažljiv. Sada se više zbog toga ne moram brinuti«, bio je rekao i pretpostavila je da je to ozbiljno mislio. Bila je bezumno ljutita jer, dok je ona i te kako bila svjesna njegove prisutnosti, tkanine njegova odijela i potiljka njegove tamne glave, nije bila sigurna da Ty uopće zna da ona postoji.

Dok je žvakala muffin, otvorila je bočicu prirodnog soka od naranče. Nije smjela dopustiti Julesu da je nagovori na to da putuje s igračima u Detroit. Iako, mora biti iskrena, nije ju baš morao dugo nagovarati.

Šuškanje novina ispred nje odvuklo joj je pozornost na prolaz između sjedala i Tyev lakat na naslonu. Prinijela je plastičnu bocu usnama i otpila gutljaj. Uzbuđenje zbog sinoćnje utakmice udarilo joj je ravno u glavu. Spektakularni trijumf Chinooksa nad Detroitom napunio je dvoranu elektricitetom od kojeg su se Faith nakostriješile sve dlačice na rukama. Umjesto organiziranog kaosa koji je očekivala, vidjela je vještinu

i uvježbanost. Savršeno odigrane poteze i preciznost. Kontrolu koja je izgledala kao da je potpuno izvan kontrole. Po prvi put shvatila je zašto je Virgil toliko volio ovaj sport.

Sinoć, kada je isteklo vrijeme, a ledena dvorana poludjela od oduševljenja, Jules je spomenuo da je do sada samo jedanput putovala zajedno s timom i da bi trebala razmisliti o tome da ih češće prati na gostovanjima.

Sada, na danjem svjedu, sjedeći iza Tya dok ju je on potpuno ignorirao, ta joj se ideja više i nije činila tako sjajnom. Više ishitrenom nego promišljenom. Kao kada je u tri ujutro istrčala iz stana odjevena samo u baloner.

Odložila je sok natrag na podložak, a svjetlo iznad glave odbilo se od njezina vjenčanog prstena. Tri svjeducava dijamanta blistala su na njezinoj ruci. Zbog tog se prstena uvijek osjećala važnom, otmjenom, bogatom. Sada kada ga pogleda, samo se osjeća rastrganom. Kao da je nešto vuče s nekoliko različitih strana i ne zna kojim bi putem krenula. Nije bila ista osoba kao prije dva mjeseca. Život joj je sada bio potpuno drugačiji. Ispunjen s daleko više toga od planiranja večera i ispunjavanja potreba svojeg postarijeg supruga. Počinjala je uistinu shvaćati kako funkcionira organizacija hokejskog lduba, pa čak i kako se hokej igra. Veselila se suradnji s dobrotvornim zakladama.

Dok su se određeni segmenti njezina života činili puno stabilnijima, drugi su segmenti potpuno izmaknuli kontroli, što je mogla dokazati ružičastim ljubavnim

ugrizom na pregibu bedra. Da nije upravo navršila trideset, pomislila bi da upravo proživljava krizu srednjih godina. Layla je kontrolirala njezin seksualni život. Koji je bio totalna ludnica. Faith je imala groznu grižnju savjesti zbog toga što uopće ima seksualni život. No očito joj ga nije bilo dosta kako bi prestala jer ludjela je pri pomisli da nikada više neće biti s Tyem.

Iz stropa zrakoplova spustilo se filmsko platno i počeo je najnoviji film o Jamesu Bondu. Ispred nje Ty je sklopio novine, a Faith je otpiia gutljaj narančina soka. Seks s Tyem oduvijek je bila loša ideja. Znala je to od početka. Kad bi ih razotkrili, doživjela bi nezamislive neugodnosti. Odrazilo bi se to i na tim, ali moglo bi potpuno uništiti Tyevu karijeru. Posljedice bi za njega mogle biti katastrofalne. Dobro je znala da bi za sve bilo najbolje da Ty želi prekinuti s njom. Najbolje za nju, za njega i za momčad. Šteta što ostatak njezina tijela nije želio ono što je najbolje.

Faith je zakapčala crvenu dugmad na crnoj cheongsam haljini koju joj je Virgil kupio kada su posjetili Kinu prve godine braka. Na leđima haljine bio je izvezen crveni zmaj pa je uz to obula par crvenih cipela marke Valentino s otvorenim prstima i potpeticama od dvanaest centimetara. Kosu je pričvrstila ukosnicama od crvenog jantara i oči iscrtala crnim tušem. Uzela je maramicu i tapkala po tamnocrvenim usnama. Pokraj umivaonika stajao je muffin s komadićima čokolade pa je otrgnula komadić s vrha i pažljivo ga stavila u usta kako ne bi razmazala ruž. Kada se vratila u hotelsku sobu nakon što

je dan provela u obližnjem wellnessu, gdje si je priuštila masažu cijelog tijela, kozmetički tretman lica, manikuru i pedikuru, muffin ju je čekao. Bio je odložen na stolić u ružičasto-bijelo-prugastoj kutiji s logom lokalne pekarnice na vrhu.

Nasmiješila se na pomisao Julesa kako zivka po gradu u potrazi za muffinom, misleći da šizi zbog mekinja u usporedbi s komadićima čokolade, a zapravo je šizila zbog potpuno drugačijeg razloga.

U malu crnu torbicu ubacila je crveni ruž za usne kada je netko pokucao na vrata. Bacila je pogled na svoj odraz u ogledalu, a zatim se zaputila prema salonu.

»Dobro izgledaš«, rekao je Jules kada je otvorila vrata, nakon što joj je odmjerio haljinu.

Jules je odjenuo crne hlače i crvenu svilenu košulju. Sasvim umjereno, kad je on u pitanju. »Pašemo si.« Krenuli su prema dizalu pa je usput upitala: »Tko će sve biti na večeri?«

»Većina momčadi.« Jules je pritisnuo dugme za gore i njih dvoje udu u lift. »Putnička agencija rezervirala nam je vinski separe u Coach Insigniji.«

Restoran Coach Insignia bio je smješten na najgornjem, sedamdeset trećem katu detroitskog Marriotta. Restoran je nudio nezaboravan pogled na panoramu Detroita i na susjede s kanadske strane granice. Kada su Faith i Jules stigli, gotovo su svi sjedili na svojim mjestima i hrskali predjela. Svi su bili odjeveni u dizajnerska odijela i kravate i da nije bilo njihovih zaraslih brada, brojnih posjeklina i modrica na očima, izgledali bi kao obični poslovnjaci.

Ty je stajao na udaljenom kraju dugačkog stola, jedne ruke na naslonu Danielova stolca, dok je drugom crtao nevidljive šablone po bijelom stolnjaku i razgovarao s mladićem. Na sebi je imao plavo-bijelu prugastu košulju, otkopčanu oko vrata. Dok je govorio, podignuo je pogled prema njoj i prst mu se zaustavio. Plave su je oči promatrale dok su ona i Jules zauzimali svoja mjesta na sredini dugog stola između Darbyja i trenera Nystroma, preko puta Sama i Blakea.

»Prekrasno izgledate večeras, gospođo Duffy.« Blake joj je uputio kompliment, a ona je ponovno mogla dobro pogledati vegetaciju na njegovu licu. I dalje je nosio one nesretne hitlerovske brčiće s odgovarajućom prugom na bradi.

»Hvala vam, gospodine Conte.« Osmjehnula se i otvorila vinsku kartu. Krajičkom oka promatrala je Tya kako se uspravio i krenuo prema zadnjem praznom stolcu nekoliko sjedala dalje od Sama. »Provela sam dan na masaži cijelog tijela. Maser je imao božanske ruke. Masirao me toplim uljem i stavljao ugrijano kamenje na mene. Mislila sam da sam umrla i dospjela na nebo. Toliko sam se opustila da sam gotovo slinila.« Podignula je glavu i pogledala lica koja su zurila u nju. »Hoćemo li naručiti i crveno i bijelo vino?«

Trener Nystrom popravi kravatu. »Svakako.«»Većina igrača ne pije alkohol večer prije

utakmice«, rekao je Darby, no Faith je iz pouzdanih izvora znala da to nije točno.

»Integralni muffini. Sok od naranče iz bio-uzgoja. Vi dečki stvarno ne živite opasno.« Spustila je dlan na

Julesovu ruku. »Oh, zaboravila sam ti zahvaliti na muffinu.«

»Kojem muffinu?.«»Muffinu s komadićima čokolade u mojoj sobi. To je

stvarno bilo lijepo od tebe. Hvala.«Jules je otvorio svoj jelovnik. »Ja sam ti dogovorio

termine u wellnessu. Ne znam ništa ni o kakvom muffinu. Možda ti ga je hotel dao. Kao kad u Doubletreeovim hotelima dobiješ keks.«

Faith se naslonila i bacila pogled niz stol prema Tyu. Rastreseno je pridizao čašu ledeno hladne vode usnama i čitao svoj jelovnik.

»Ja nisam dobio muffin«, rekao je Blake dok je konobarica zapisivala njegovu narudžbu. »A ti, Same?«

Sam je odmahnuo glavom te naručio miješanu salatu i brancina na žaru. »Ne.«

»Jeste li mi vi poslali muffin?« upitala je Darbyja.»Nisam ni znao da ga želite.«»Baš čudno.« U djeliću sekunde pomislila je na Tya,

ali brzo je odbacila ideju da bi muffin mogao doći od njega. Bio je toliko zaokupljen čitanjem novina pa je sumnjala u to da je uopće i znao da sjedi iza njega, a kamoli da je obratio i najmanju pozornost i na ono što je govorila. Izgurala je tu misteriju iz misli i naručila salatu Cezar, piletinu i njemački chablis iz 1987.

Sutrašnja utakmica bila je glavna tema razgovora oko Faith. Treneri i igrači govorili su o čuvanju Zetterberga i Datsyuka, opasnog napadačkog dvojca koji se pokazao fatalnim za Penguinse u završnici doigravanja prošle godine. Faith je jela svoju piletinu i

pila vino te odgovarala na povremena pitanja. Nekoliko se puta za vrijeme večere uhvatila kako promatra Tya. Promatrala ga je kako razgovara i zafrkava se s ostalim dečkima oko sebe te njegove ruke dok je rezao golemi odrezak ili posezao za vodom.

»Što ćete raditi prije utakmice?« upitao ju je Darby.Otrgnula je pogled s Tyevih prstiju koji su brisali

kapljice s njegove čaše. »Ne znam. Sigurna sam da ovdje ima fenomenalnih trgovina. Iako sam se već pomalo zasitila šopinga.«

»Imaju i novi kasino«, predložio je Daniel.»Ako ste rođeni i odrasli u Nevadi, kockanje vam

više ne zvuči zanimljivo.«»Vidio sam mnogo ljudi na rolama duž obale

rijeke«, rekao je trener Nystrom. Faith je odmahnula glavom. »Ne znam ni rolati ni klizati.« Dvadeset dva zaprepaštena lica zurila su u nju kao da je upravo izgovorila nešto nezamislivo. Kao da im je upravo ograničila plaću na pedeset somova.

»Trenutačno. Namjeravam uzeti instrukcije«, lagala je prije nego što im se ozbiljno zamjeri. »Možda sutra odem na plivanje.«

»U koje vrijeme idete plivati?« zanimalo je Sama. »Ja uvijek nastojim ujutro otići na bazen. U srednjoj školi trenirao sam plivanje i bio državni prvak u leptir-tehnici.«

»Prošle si godine ozlijedio ramene mišiće praveći se važan i pola sezone nisi igrao«, podsjetio ga je trener Nystrom. »Drži se dalje od bazena.«

Sam se osmjehnuo. »To je bio slobodan stil.«

»To je tvoj problem i na ledu«, komentirao je netko malo dalje niz stol, s laganim švedskim naglaskom. »Igraš preslobodnim stilom i onda završiš na klupi za kažnjene igrače.«

»Ja barem imam stila, Karlssone.«Faith je na brzinu pogledala Johana Karlssona koji

je bio odjeven još gore od Julesa i u žuto-crnoj prugastoj košulji izgledao kao bumbar. Imao je gustu plavu bradu i komičnu afro-frizuru poput Willa Ferrella.

»Aha, jajomlat-stil«, Logan Dumont pridružio se zafrkanciji.

»Začepi gubicu, klinjo. Ti si još nedavno igrao u ligi balavaca.«

Faith nije imala pojma što je jajomlat ili liga balavaca, ali očito nije bilo ništa dobro.

»Ne ovdje, dečki«, upozorio ih je pomoćni trener.»Loganu se oprema zapetljala, a na licu uzgaja

raščupano žbunje umjesto brade«, rekao je Blake Samu.Faith se pitala je li Loganova »oprema« eufemizam

za nešto drugo. Poznajući dečke za stolom, mogla bi se kladiti u to. Uzela je zadnji zalogaj piletine i odložila vilicu preko ruba tanjura.

»Moja brada barem ne izgleda kao međunožje porno-glumice«, uzvratio je Logan.

Faith razrogači oči i podigne ubrus do usta kako bi sakrila neprimjeren osmijeh.

»Pobogu, Dumonte. Gospoda Duffy je ovdje«, opomenuo ga je trener.

»Ispričavam se«, skrušeno je rekao novajlija.

Faith je spustila ubrus. »Prihvaćam ispriku«, rekla je i kad je skrenula pogled s Logana, oči joj se susretnu s Tyevima. S udaljenosti od pola stola jednostavno je gledao u nju. Plave oči nisu ništa odavale. Niti ljutnju koju je u njima vidjela kada su posljednji put bili zajedno, niti požudu. Baš ništa i zato je pokraj srca osjetila lagani ubod.

Njih dvoje nisu bili pravi par. Nisu čak ni izlazili zajedno. Njihova je veza, ako već nije završila, bila samo tjelesna. Pa zašto je onda smeta to što je gleda kao da mu ništa ne znači?

Faith je uzela torbicu koja je stajala odmah pokraj njezina tanjura. »Umorna sam«, rekla je Julesu. »Preskočit ću desert.«

Jules ju je pogledao preko ramena i odložio ubrus pokraj tanjura. »Ispratit ću te do sobe.«

»Ne treba. Samo ti ostani.« Ustala je. »Laku noć, gospodo. Bilo mi je jako lijepo s vama. Vidimo se sutra navečer u dvorani.« Napustila je restoran i prisilila se ne osvrnuti se. Za nekoliko je minuta već bila u svojem apartmanu i bacila torbu na stol. Upalila je televizor i pritiskala tipku UP na daljinskom upravljaču sve dok se nije zaustavila na TCM-u na kojem se upravo prikazivao film Muškarci više vole plavuše. Virgil je obožavao klasične filmove i glumice poput Marilyn Monroe i Sophije Loren. Faith stari filmovi nikada nisu toliko zanimali pa je nastavila prebacivati kanale.

Netko je pokucao na vrata pa je daljinski odbacila na kauč. Očekivala je da će vidjeti Julesa, ali nije bila nimalo iznenađena vidjevši Tya s druge strane vrata.

»Tko je?« upitala je zureći u njega kroz špijunku.Podignuo je obrvu, ruku prekriženih na prsima.

Iživcirao ju je. Možda i bez veze, ali i dalje se ljutila na njega i htjela ga je pustiti da malo čeka, umjesto da ga odmah pusti unutra.

»Znam da me gledaš. Možeš onda i otvoriti«, rekao je.

»Što je?« upitala je otvarajući vrata.Umjesto odgovora, zakoračio je unutra i prisilio je

da se pomakne unatrag.»Umorna sam i ne - « Ustima je prekrio njezina i

zastavio bujicu riječi, a dlanovima joj je obuhvatio lice. Vrata su se za njim zatvorila uz tih škljocaj dok joj je palčevima gladio obraze. Usnama je klizio po njezinima, no to nije bio samo običan poljubac, već obećanje strasti.

»Nema klizanja sa Samom«, rekao je ne odmičući usne od njezinih. »Ja ću te poučiti klizanju.«

Zapravo nije ozbiljno mislila učiti klizati. »Ne želim pasti i ozlijediti se.«

»Neću dopustiti da se to dogodi. A kada ti sljedeći put zatreba masaža cijelog tijela«, rekao je ljubeći joj kut usana, »zovi mene.«

Gotovo se nasmiješila. »Kako? Kad se tako dobro pretvaraš da uopće ne postojim.«

Usnama je ovlaš klizio po njezinima. »Trebao bih dobiti Oscara za glumu.«

Stavila mu je ruke na grudi i odgurnula ga. »Mogao si me barem pozdraviti.«

»Ne, nisam.« Spustio je ruke i leđima se naslonio na vrata. »Ne smijem riskirati.«

Faith je otišla na drugu stranu sobe i isključila televizor. »Što bi to trebalo značiti?«

»To znači to da kada te pogledam, bojim se da će svi u krugu od petnaest kilometara vidjeti da sam spavao s tobom.«

Bacila je daljinski na stol. »O.«»I znači još to«, nastavio je prilazeći joj, »da se

bojim da će svi u krugu od petnaest kilometara vidjeti da se prisjećam posljednjeg puta kada sam te vidio golu. Da sam bio malo pregrub prema tebi i da bih volio da mi je žao zbog toga, ali bilo je tako dobro i nije mi žao. Svaki put s tobom dobro je i bojim se da će me svi u krugu od petnaest kilometara samo pogledati i znati da razmišljam o tome kako da te opet skinem.«

Ugrizla se za usnicu. Treba se samo pojaviti i ona je više nego voljna skinuti se. »Mnogo si riskirao dolaskom ovamo.«

Primio ju je za ruke i palcem joj gladio zglobove. »Svi su u restoranu. Osim toga, nitko od nas nema sobu na ovom katu.« Privukao ju je k sebi. »Znači, dobila si muffin.«

»Ti si mi ga poslao?«»Ne mogu dopustiti da oslabiš zbog mekinja i

lažnog maslaca. Trebam te punu energije.«Posjedovala je penthouse u središtu Seattlea i elitni

hokejski klub. Imala je novca toliko da nije znala što s njim učiniti, ali nije mogla ne smiješiti se kao budala zbog muffina od dva dolara. »Hvala ti.«

Posegnuo je za dugmadi njezine haljine. »Imam skriveni motiv.«

Faith je podignula ruku i izvukla jantarne ukosnice. »Šokirana sam.«

»U ponedjeljak sam igrao možda najbolji hokej u životu. Inače nisam praznovjeran, ali vjerujem da je to imalo veze s noći prije utakmice.«

Bacila je štapiće na stol, a kosa joj padne niz leda.»Moramo se poseksati prije svake utakmice kako

me ne bi stigla loša sreća.« Rastvorio je dugmad haljine koja je prekrivala njezine grudi. »Znam da želiš ispravno postupiti.

Žrtvovati se za ekipu.« Izvukla mu je rubove košulje iz hlača.

»Sada je tvoj red.«»Da, ali što ako...« podignula je ruku, »ne kažem da

će se to dogoditi, ali što ako se poseksamo i izgubiš utakmicu? Onda nemaš sreće.«

Podignuo je pogled s dugmadi kao da o tome nije ni razmišljao. »Zlato, seks s tobom čini me pravim srećkovićem.«

»Hvala. Valjda.«Slegnuo je ramenima i nastavio otkopčavati

dugmad. »Ako izgubimo, to samo znači da je netko drugi iz ekipe zajebao stvar. Nismo mi krivi. Mi smo svoj dio obavili.«

Nasmijala se. »A taj >svoj dio< moramo obaviti prije svake tekme?«

Kimnuo je. »Najmanje jedanput.« Svukao joj je haljinu niz ramena, koja se skupila u hrpicu pokraj njezinih nogu.

Odgurnula se od njegovih grudi, koraknula unatrag i šutnula haljinu u stranu. »Ne idi nikamo.« Odjevena samo u crni čipkasti grudnjak, odgovarajuće tange i crvene salonke marke Valentino, izašla je iz sobe, no vratila se samo trenutak poslije noseći toaletni stolac bez naslona za ruke. Postavila ga je na sredinu sobe i rekla: »Sjednite, gospodine Savage.«

»Što si to smislila?«»Samo se trudim osigurati da kapetana mojega

hokejskog tima ne stigne loša sreća.« Prišla je glazbenoj liniji i na radiju potražila stanicu koja je puštala hard rock. Vječno omiljena pjesma svih striptiz-klubova u zemlji razlijegala se iz zvučnika. Faith je na »Pour Some Sugar on Me« plesala bezbroj puta. Ovaj se put nije morala uživljavati u ulogu. Željela je zadovoljiti i njega i sebe. Željela mu je zavrtjeti glavom i ostaviti ga bez daha. Baš kao što je on to učinio njoj. Okrenula se i pogledala preko sobe prema Tyu koji je još uvijek stajao pokraj stolca i gledao je.

»Rekla sam ti da sjedneš.« Jednom je rukom podignula kosu, a drugom je klizila po svojem trbuhu. Prošlo je mnogo godina otkada je plesala nekom muškarcu, ali nije zaboravila korake. Polako mu se približavala - jedan, dva, stani... jedan, dva, stani - dirajući se po tijelu i istodobno ga odmjeravajući napaljenim i senzualnim sjajem u očima. Pogled mu je klizio po njezinu tijelu, zaustavio se kratko na rukama i nastavio dalje prema stopalima. »Sviđaju mi se cipele.«

»Hvala.« Jedan, dva, stani... jedan, dva, stani. »Sigurna sam da znaš kakva su pravila.«

»Nema pravila«, rekao je sjedajući na stolac.Zamaman smiješak dodirne joj usne. »Nema

diranja«, obavijestila ga je dok je prstima kliznula prema gore i dlanovima si obuhvatila grudi. »Ja tebe smijem dirati. Ti mene ne smiješ.«

Blistavo plave oči netremice su je promatrale. »Aha, na ta pravila misliš.«

Smijuljila se dok je hodala oko njega povlačeći ruku po njegovim ramenima. Stojeći mu iza leđa nagnula se naprijed, spustila ruke niz njegove grudi i šaptom mu zavodljivo pjevušila riječi pjesme s radija. Nastavila je hodati oko njega, a zatim mu opkoračila krilo okrenuvši mu se licem.

Prešao je dlanovima po njezinim bedrima do nage stražnjice i zario lice u njezin dekolte.

»Nema diranja«, podsjetila ga je i maknula mu ruke sa svoje guze. Sjedila je u oskudnim tangama samo nekoliko centimetara od zatvarača njegovih hlača. Dlanovima mu je trljala grudi, ljuljala ga je svojim bokovima, bila je sasvim blizu tomu da dodirne nabreklinu s druge strane zatvarača njegovih hlača, ali uvijek se u posljednji tren povukla.

Muklo je zastenjao i bolno uzdahnuo kao da je u agoniji. »Dodirni me, Faith.«

»Diram te.«»Niže.«Umjesto da učini ono što je tražio od nje, ustala je i

nastavila ga zadirkivati rukama i tijelom. Skinula mu je kravatu i košulju, trljala o njega pojačavajući vrućinu i

napaljujući ih oboje, a njezine tvrde bradavice dodirivale su mu prsa kroz tanku čipku grudnjaka.

Posegnuo je za njom, no otplesala je izvan njegova dosega. »Ubijaš me«, rekao je glasom puknutim od požude. »Dođi i gurni mi tu slatku ruku u hlače, a ja ću svoju gurnuti u tvoje gaćice.«

»To stvarno zvuči primamljivo, ali prilično sam sigurna da je protiv pravila.« Okrenula mu je leda i sjela, utiskujući golu stražnjicu u njegovo krilo. Dlanovima je kliznuo uz njezina leda i otkopčao joj grudnjak.

»To je definitivno protiv pravila.«»Jebeš pravila.« Poljubio ju je u kralježnicu i rukom

kliznuo preko njezina trbuha te pokrio gole grudi. »Ne igramo po pravilima.«

Sedamnaesto poglavlje

Iznenadio bi se da znaš koliko mi je muškaraca zataknulo svoj broj telefona u tange.«

Ty se uopće ne bi iznenadio. Faith je položila glavu na njegova gola prsa i češkala ga po trbuhu. Vrhovi njezinih kratkih noktiju širili su mu vatru po trbuhu i slabinama, i kad bi imao vremena, ponovno bi vodio ljubav s njom. Da ima vremena, tražio bi da mu još jedanput pleše. Ples je bio prekrasan, erotičan i strašno mu se svidio. »Jesi li ikada nazvala nekog od njih?«

Podignula je pogled prema njemu i zakolutala očima. »Kako da ne. Kao da bih ikada izašla s čovjekom koga sam upoznala u striptiz-klubu.«

»I ja sam jedanput ili dvaput bio s društvom u striptiz-klubu.«

»Nisam iznenađena. Striptiz-klubovi privlače sportaše i glazbenike kao piknik mrave.«

»Već nekoliko godina nisam bio ondje«, branio se, iako nije bio potpuno siguran zašto bi se trebao braniti.

Rukom je gladio glatku kožu njezinih leda. »Moj otac još uvijek voli striptizete.«

»To objašnjava to zašto ga je privukla moja majka.«»Tvoja je majka bila striptizeta?« Opet, nije neko

veliko iznenađenje.»Da. Bila je striptizeta, a katkad je radila i kao

hostesa.«»Čini se da je naporno radila.«»I jest. Ah je i mnogo tulumarila. Često me

ostavljala samu.«»Gdje ti je otac?« Trljala je stopalom unutarnju

stranu njegova lista i malo je nedostajalo da mu koljenom ne prignječi jaja.

»Nisam ga vidjela još otkada sam bila mala.«Prevrnuo ju je na leđa i zagledao se u njezino lice.

»Nikada ga nisi pokušala pronaći?«»Zašto bih? On nije htio poznavati mene. Zašto bih

ja onda htjela upoznati njega?«U pravu je.Odmaknula je pramen plave kose s lica. »A tvoja

majka?«Srušio se na leđa i zagledao se u strop. Nije volio

pričati o svojoj majci.»Što s njom?«»Gdje živi?«»Umrla je prije pet godina.«»Žao mi je.«Pogledao ju je preko jastuka. »Neka ti ne bude žao.

Njoj nije bilo.« Promatrao je njezino prelijepo lice. Zelene oči i duge trepavice. Savršen nos i luk punih

ružičastih usana. »Otac je uvijek govorio da je luda, ali to je zato što je nikada nije pokušao razumjeti.«

Okrenula se na stranu. »A ti?«Slegnuo je ramenima. »Bila je vrlo osjećajna.

Jednog bi se trena smijala, a već sljedećeg plakala. Nikada nije preboljela rastavu i mislim da ju je nakon toga život jednostavno prestao zanimati.«

»Kada su ti se roditelji rastali?«»Kad sam imao deset godina.«Pogledala ga je i s tužnim smiješkom rekla: »Mislim

da se moja majka kad mi je bilo deset godina rastavljala već treći put.

Odlazila sam biciklom na satove plesa u Udrugu mladeži samo da ne moram razmišljati o tome.«

Zamislio je djevojčicu na ružičastom biciklu, s plavim konjskim repom koji leprša iza nje. »Ja sam igrao hokej dvanaest mjeseci u godini, bez prestanka.«

»Pa, sav se taj naporan rad isplatio.«Imao je izvrsne trenere koji su ispunjavali praznine

u njegovu životu. Dobre ljude i dobre mentore. Pitao se je li ona imala nekoga takvog. Kladio bi se da nije. »Kao i tvoji satovi plesa.«

Nasmijala se. »Da, ali ne s koracima koje sam naučila kao dijete. Morala sam učiti potpuno nove korake i pokrete.«

Volio je njezine pokrete. Posebice večeras. Iako je bila istina da je u ponedjeljak navečer fantastično igrao, nije stvarno mislio da to ima ikakve veze sa seksom. To mu je samo poslužilo kao izlika da bude s njom. Obožavao je njezinu kožu pod svojim rukama i pogled u

njezinim očima ispunjen užitkom kada duboko zaroni u nju. Brzo je postao ovisan o zvuku njezina užitka i saznanju da je on taj koji joj ga pruža. Čak i u danima kada je sam sebe uvjeravao da nema vremena za nju, ipak se uspijevao naći s njom.

Ty je sjeo na rub kreveta i dlanovima protrljao lice. Bila je prava ovisnost. Zašto bi inače sve stavio na kocku samo da bude s njom? Kako bi si to drugačije mogao objasniti?

»Tako brzo ideš?« upitala ga je primaknuvši mu se i omotavši mu ruke oko ramena. Njezine grudi utisnule su mu se u naga leđa i borio se protiv poriva da se okrene i sruši je natrag na krevet. »Moram ići prije nego što me počnu tražiti.« Htio ju je još pitati o djevojčici na biciklu. Provesti cijelu noć otkrivajući kakve je sve pokrete naučila.

Nježno ga je poljubila u vrat. »Nedostajat ćeš mi.«»Vidimo se sutra navečer poslije posla.« Pogledao

ju je u oči samo nekoliko centimetara od njegovih i zapitao se koliko će joj nedostajati. »Moram dobiti tekmu. I još nekoliko nakon toga.«

Naslonila se na jastuk i rukama obgrlila koljena. Podignula je pogled prema njemu kada se ustao i počeo se oblačiti. »Što ćeš raditi nakon što osvojiš kup? Hoćeš li otići na dugi odmor?«

»Nikada ne razmišljam tako daleko unaprijed.« Navukao je bokserice i namjestio paket.

»Nikada ne razmišljaš o tome što ćeš učiniti kada pobijediš?«

»Naravno da razmišljam. Kada pobijedim, klizat ću u krug s peharom iznad glave.« Obukao je hlače i pogledao je kako sjedi na sredini kreveta, gola i savršena. »Oduvijek sam bio usredotočen na pobjeđivanje. Otkad pamtim, to mi je bio cilj.« Nikada zapravo nije razmišljao dalje od toga. »Vježbat ću i održavati kondiciju tako da se u kampu ne pojavim debeo i otromboljen kao neki dečki.« Dohvatio je košulju s kraja kreveta i navukao je. Dok je zakopčavao dugmad, zamislio je Faith u bikiniju kako se pokraj njega izležava na pješčanoj plaži. Sunce joj grije glatku kožu. Možda će na glavi imati velik slamnati šešir i sunčane naočale.

Između obrva mu nastane duboka brazda. Nije htjela otići s njim čak ni u zabačen restoran u Bellevueu. Jasno mu je dala do znanja što želi i bila je u pravu. Između njih dvoje nikada ne može biti ničega više od potajnog seksa. I stvarno dobrog plesa u krilu. Posebice sada kada su svi oni reklamni panoi polijepljeni po cijelom gradu. Tabloidi nikada do sada nisu pisali o njemu, ali pretpostavio je da bi fotografija na kojoj se izležava na plažama Mazatlana s vlasnicom Chinooksa mogla naći svoje mjesto na njihovim stranicama. Pa zašto onda uopće razmišlja o tome?

Faith je promatrala Tyeve velike ruke kako zakopčavaju košulju preko tvrdih trbušnih mišića i pitala se zbog čega se onako namrštio. »Znam i sama ponešto o jasno određenim ciljevima u životu«, rekla je ustajući iz kreveta i vadeći hotelski ogrtač iz ormara. »Moj jedini

cilj u životu bio je imati toliko novca da se nikada više ne moram brinuti o tome čime ću platiti račune.«

»Rekao bih da si u dobroj mjeri premašila taj cilj.« Zakopčao je zadnje dugme i ugurao košulju u hlače.

»Da, jesam. A kada sam ga ostvarila, kao da sam ostala bez cilja. Nisam ni shvaćala koliko sam besciljno živjela do sada.« Zavukla je ruke u debeli frotirski ogrtač i svezala pojas oko struka.

»Sada imam novi cilj. Bolji cilj, kakav nisam ni sanjala da ću ga ikada imati, ni za milijun godina. Zapravo je zastrašujući, ali uživam u tome. Što je isto na svoj način zastrašujuće.«

Kratko je podignuo pogled prema njoj, a zatim vratio pozornost na crni kožnati pojas. »Koji je to cilj?«

»Chinooksi. Nikada nisam ni pomislila na to da bih mogla biti vlasnica hokejskog kluba. A i da sam ikada razmišljala o tome, ne bih nikada pomislila da će mi se zapravo svidjeti.« Prekrižila je ruke ispod grudi. »To je golema odgovornost, a proteklih sam godina isključivo drugima prepuštala brigu o svemu. Sada mi se sve više sviđa imati ovakvu odgovornost. Toliko sam oduševljena time što sam vlasnica Chinooksa da se veselim vrbovanju novih igrača.«

Podignuo je pogled prema njoj. »Na koga ste bacili oko?«

»Na nekoliko najtalentiranijih. Kad se vratim, Darby i ja ćemo pregledati snimke nekih ofenzivnih bekova.«

Nasmiješio se gledajući je na drugom kraju sobe. »Znaš li uopće što je ofenzivni bek?«

»Netko tko zna i braniti i zabijati golove.« Slegnula je ramenima. »Barem mislim da je to to.«

»Točno tako. To je više-manje to.« Prišao joj je. »Tražite krupnog, neustrašivog braniča. Neka vas ne zabrinjava previše to koliko brzo klinac kliže. Klizanje se uvijek stigne poboljšati.« Omotao je ruke oko pojasa ogrtača i privukao je bliže k sebi. »Ako ne budem razgovarao s tobom dok se ne vratimo u Seattle, nemoj mi se opet raspasti.« Pritisnuo je usne uz njezino čelo.

»Mislit ćeš na mene?«Odmahnuo je glavom i usnama okrznuo njezinu

kožu. »Vraški ću se truditi i pokušati ne misliti na tebe.«Različiti zvukovi i tonaliteti hrkanja više od trideset

usnulih muškaraca ispunjavali su kabinu zrakoplova dok je kružio iznad zračne luke i pripremao se za slijetanje. Nekoliko sati prije toga Chinooksi su u Detroitu pretrpjeli razočaravajući poraz četiri prema tri. Peta utakmica bila je na rasporedu za dva dana i Faith je pretpostavila da će Ty trebati cijela dva dana za oporavak od brutalnog udarca koji mu je na sredini leda zadao Detroitov enforcer Darren McCarty.

Nakon nekoliko odigranih poteza Ty je zakucao McCartyja u kutu igrališta zbog čega se igrač Red Winga stropoštao na led. »McCarty me zakvačio dok nisam gledao«, izjavio je Ty novinarima kasnije te večeri. »Onda sam ja njega zakvačio pakom.«

Kasnije te iste noći, Faith je iz prve ruke vidjela opseg Tyevih modrica. S desne je strane bio sav crn i plav, a leda i čvrsti mišići na trbuhu crvenjeli su se. Izgledalo je kao da ga je izudarala bejzbolska palica, a

ne hokejaški snagator. Tya je sve boljelo i bio je potpuno iscrpljen pa je zato, kada su tijekom sljedećih nekoliko dana vodili ljubav, Faith bila jako pažljiva prema njemu i uvijek je bila gore.

Do pete se utakmice Ty malo oporavio i Chinooksi su izborili pobjedu rezultatom tri prema jedan u svojoj dvorani. Šesta se utakmica igrala u Detroitu u sportskom centru »Joe Louis« i imala je dva produžetka. Tri sekunde prije isteka vremena Daniel je postigao zgoditak i Chinooksi su se plasirali u završnicu doigravanja u kojoj će se protiv Penguinsa iz Pittsburgha boriti za osvajanje Stanleyjeva kupa.

Ushićeni zbog pobjede i plasmana u završni krug doigravanja, igrači su se ukrcali u mlažnjak i proslavili to otvaranjem šampanjca Bollinger. Kada je mlažnjak dosegnuo optimalnu brzinu leta, trener Nystrom je ustao i lagano se sagnuo prema naprijed kako bi prilagodio svoju visinu.

»Kada je prije dva mjeseca Virgil Duffy umro«, počeo je kada su svi utihnuli, »svi smo bili zabrinuti kako će se novo vlasništvo kluba odraziti na naša nastojanja da osvojimo kup. Svaki put kada se dogodi neka promjena, pojavljuju se i razlozi za zabrinutost. Nakon večerašnje pobjede mislim da mogu sa sigurno-šću reći da je gospođa Duffy uspješno zauzela Virgilovo mjesto. Mislim da bi se ponosio njome pa joj želimo i službeno poželjeti dobrodošlicu u ekipu.« Okrenuo se nalijevo i Darby mu je pružio tamnoplavi dres. Okrenuo je dres kako bi svi mogli vidjeti njezino ime, DUFFY, otisnuto tamnozelenom bojom na leđima u visini

ramena, a ispod njega stajao je broj jedan. »Pa poželimo onda iskrenu dobrodošlicu najnovijem Chinooku!«

Faith je ustala i stala u prolaz između sjedala. Primila je dres, a u očima ju je nešto zapeklo. »Hvala vam, treneru.« Okrenula se i pogledala čupava lica koja su je promatrala, njihove brade koje su sada varirale od špiljskog čovjeka do neravnomjernog paperja. Susrela je Tyev pogled, a oba kuta usana podignula su mu se u rijetko viđen osmijeh. Srce joj je poskočilo i peckalo ju je u očima, ali nije htjela zaplakati kao djevojčica. »Kada sam saznala da mi je Virgil ostavio svoj hokejski klub, bila sam zapanjena kao i svi vi. Bila sam i zabrinuta poput svih ostalih da će mi ta odgovornost biti preteška i da ću nešto zabrljati.« Progutala je slinu i preklopila dres preko ruke. »Uz svesrdnu pomoć mojeg asistenta, ali i svih ostalih, mogu s ponosom reći da mi dobro ide. Ponosim se svima vama, a znam da bi i Virgil bio ponosan na sve nas.«

Pomislila je na to da im održi inspirativan govor, ali vid joj se zamutio. »Hvala vam«, rekla je prije nego što se rasplakala i tako se osramotila pred dečkima. Do kraja leta sjedila je pokraj Julesa, no željela se sklupčati u Tyevu krilu i zakopati lice u njegov vrat.

U tri ujutro, kada se crni BMW zaustavio pred njezinom zgradom, ispod balonera je imala novi dres. Ovaj je put ipak spakirala i kovčežić marke Louis Vuitton s rezervnim rubljem i odjećom.

Sljedećih nekoliko dana, do prve utakmice protiv Penguinsa, životi su im upali u ugodnu kolotečinu, kao da su pravi par. Ty je danju trenirao dok je Faith gledala

snimke mladih igrača ili se sastajala s Mirandom Snow iz Chinooksove zaklade. Ručala bi s Julesom ili s majkom, a navečer bi se ili dovezla do Tya ili bi on došao k njoj, ovisno o tome što su Valerie i Pavel planirali. Jedino živo biće na planetu koja je znalo Tyevu i Faithinu tajnu vezu bila je Mrvica. Iste sekunde kada su njezine okrugle okice ugledale Tya, Mrvica se zaljubila na prvi pogled, zbog čega se izrazito krupni hokejaš nije osjećao ni najmanje ugodno. Čim bi ušao u stan, Mrvica bi trčala u krug oko njegovih nogu tako da je jedva mogao hodati i skočila bi mu na krilo kada bi sjeo. Ty bi Faith uputio zbunjeni pogled, očekujući od nje da nešto učini, ali kad bi pokušala, pas bi zarežao na nju i pokušao je ugristi. Mrvica je potpuno izgubila pamet zbog Tya, no Faith je zaključila da malu zlicu ne može previše kriviti zbog toga.

Posvađali su se jedan jedini put, i to zbog Virgila. Dogodilo se to u njegovoj kući dok ju je poučavao golfu i pokazivao joj kako »migoljiti«. Na sebi je imala crveni korzet i gaćice koje su se vezale sa strane i umjesto da ga je to napalilo kao što je planirala, on se uzrujao.

»Kada ćeš prestati nositi taj prsten?« upitao ju je dok je namještala lopticu.

»Smeta li ti to?«Slegnuo je ramenima i odložio pivo na šank. Na sebi

je imao iznošene levisice i razderanu potkošulju bez rukava. Kosa mu je bila razbarušena od njezinih prstiju i izgledao je tako zamamno da bi ga mogla cijelog polizati. »Stalno me podsjeća na to da si bila Virgilova žena.«

Odložila je palicu na stalak i okrenula se licem prema njemu. »Očito te smeta.«

»Mislim da bi smetalo većini muškaraca. Ševim se s tobom, a ti nosiš prsten drugog čovjeka.«

Pogledala je u te plave oči, uzburkane od srdžbe, no nije ga shvaćala. »Virgil je umro prije samo dva mjeseca.«

»Točno. Možeš doći ovamo na seks, ali ne možeš skinuti taj prokleti prsten?«

»Već ionako osjećam krivnju zbog seksa, Ty.« Odjednom se osjetila nagom i izloženom pa je prošla pokraj njega prema svojoj haljini koja je ležala na kauču. »Bio mi je suprug pet godina.«

»Bio ti je cimer.«»Brinuo se o meni.«»Kupio te je jer je mogao.«»Pa, ja sam mu se prodala.« Zgrabila je haljinu i

okrenula se licem prema njemu. »Zato nisam ništa bolja od njega.«

»Ti nisi imala nikakvu moć u toj vezi. On jest.«To je bila istina. Ona i Virgil bili su prijatelji i dobro

su se slagali, ali on je uvijek bio glavni. »Bio je dobar prema meni. Bolji od svih drugih muškaraca koje sam u životu upoznala.«

»Onda su svi muškarci u tvojem životu sigurno bili idioti.« Prekrižio je ruke na grudima.

I to je bila istina.»Nema ga više, Faith.«»Znam.« Navukla je haljinu preko glave i gurnula

ruke u kratke rukave.

»Ništa mu više ne duguješ.«»Tebi je to lako reći.« Podignula je ruke do dugmadi

na prednjem dijelu haljine. »Ostavio mi je dovoljno novca i tako me zbrinuo do kraja života. Ostavio mi je svoj hokejski klub, za Boga miloga. I svaki put kada sam s tobom, imam osjećaj da sam iznevjerila svojeg supruga.« Prstima je petljala po dugmadi. »Osjećam se krivom do neba, ali najviše se osjećam krivom onda kada ne osjećam nikakvu krivnju.« Podignula je pogled prema njemu. »Možda je Landon u pravu. Ja sam besramna sponzoruša. Čak me i ne smeta kada me zovu sponzorušom i lovcem na blago. To je istina, ali mislila sam da više nisam besramna.«

»Da si besramna, ne bi sad tu stajala i šizila.« Odmahnuo je glavom. »Trideset ti je godina. Mlada si i lijepa, a živjela si kao figurica na polici. Pobogu, pet si godina bila u celibatu. Ne bi se trebala osjećati krivom zato što želiš ponovno živjeti.«

»Barem sam živjela. To nije stil života kakav ti odobravaš.« Pogledala je u njegove još uvijek ljutite oči. »Veći dio svojeg života nastojala sam ne osjećati se loše zbog stvari koje sam radila. Veći dio svojeg života bila sam besramna. Uvijek sam radila što god je trebalo kako bih preživjela i uglavnom se zbog toga nisam loše osjećala. Ali nisam s tobom zato da bih preživjela. Nego zato što se uz tebe dobro osjećam. Riskiram svoj ugled, barem ono malo koliko ga imam, riskiram i tvoju karijeru, ali ipak sam sebična i svejedno to radim.«

Napravio je nekoliko koraka prema njoj i zgrabio je za zapešća. »Ne idi.«

»Reci mi zašto bih trebala ostati.«»Zato što sam unatoč mogućoj šteti po moju karijeru

i tvoj ugled sebičan do bola i želim te ovdje. Bilo bi lakše da te ne želim, ali odavno sam se prestao boriti protiv toga.«

Spustila je ruke uz bokove i podignula pogled prema njegovu licu. Šavovi s obrve bili su skinuti i sada mu je ostala samo srdita crvena crta iznad desnog oka. Koliko će je dugo željeti? Koliko dugo to može trajati? htjela ga je upitati. Umjesto toga, omotala je ruke oko njegova struka i spustila mu glavu na prsa. Srce mu je snažno i ujednačeno udaralo u njezin obraz dok ju je rukom gladio po leđima. Osjećala se tako dobro stojeći oslonjena na njegovo tijelo, upijajući njegov topao, umirujući dodir. Gotovo da bi samu sebe mogla uvjeriti u to da ova veza neće katastrofalno završiti.

Sutra navečer igra se prva utakmica protiv Penguinsa. Htjela je razmišljati o tome, a ne o boli u svojim grudima i knedli u grlu. Htjela se brinuti zbog njihovih braniča, a ne osjećati strah koji joj razdire utrobu. Onaj uistinu zastrašujući osjećaj u dubini duše da se ono neprihvatljivo upravo dogodilo. Unatoč zdravom razumu i logici, unatoč svemu što mu je zamjerala, preko glave se zaljubila u Tya Savagea. Prvi put u pet godina vjenčani prsten na njezinoj ruci postao je golem teret. Odjednom se više nije činilo ispravnim nositi prsten jednog čovjeka kada je zaljubljena u drugog.

Kada se rano sljedećeg jutra vratila kući, skinula ga je i spremila u sef zajedno s ostalim nakitom koji joj je Virgil kupio. Prekrasni dragulji u sefu blistali su na

svjetlu, ali nisu joj ponudili toplinu i utjehu koju su joj prije pružali. Ruka joj je bez velikih dijamanata izgledala golo, ali osjećala se lakše i slobodnije, baš onako kako treba. Kao da je uistinu došlo vrijeme za oproštaj od prošlosti i Virgila.

Ostatak je dana pokušavala ne razmišljati o situaciji u kojoj se našla s Tyem. Živjet će samo za sadašnji trenutak. Trajat će koliko će trajati. Ipak, u nekom malom kutu svojega srca nadala se da će sve nekako sjesti na svoje mjesto. Da će nekako pronaći način da budu zajedno, ali u sebi je znala da su realne šanse za to male. Ova je veza osuđena na to da završi slomljenim srcem, ali možda, bude li oprezna, možda joj neće ukrasti cijelo srce. Bude li pazila, možda uspije sačuvati barem komadić.

No, kasnije tog poslijepodneva u penthouse je stigao paket koji je ukrao i zadnji komadić njezina srca za koji je mislila da ne pripada Tyu.

Kutija je bila omotana u bijeli papir s velikom ružičasto-bijelom prugastom mašnom. Unutra su na točkastom mekanom papiru ležale ružičaste klizaljke od lakirane kože sa zlatnim oštricama. Broj trideset devet. Iste veličine kao njezine salonke marke Valentino.

Na kartici je pisalo samo Uhvatit ću te ako padneš. Potpisa nije bilo, ali znala je tko joj je poslao klizaljke. Sjedila je na kauču s kutijom na krilu. Oči su joj se ispunile suzama, a u grlu je osjetila vrućinu i nešto ju je zagreblo. Neuspješno je treptanjem pokušavala zaustaviti naviranje suza, ali nije joj polazilo za rukom baš kao što nije mogla suspregnuti ni nadimanje svojeg srca. Bila je

zaljubljena u Tya. A to se nije smjelo dogoditi. Bilo je neprimjereno i zbog toga se nije dobro osjećala. Ne onako dobro kako bi se zaljubljena žena trebala osjećati.

»Što je to?« upitala je majka ušavši u dnevnu sobu.Faith je sagnula glavu. »Ništa.«»Očito nešto jest.«Obrisala je mokri obraz o rame majice. »Netko mi je

poslao klizaljke.«»Tko?«»Ne znam.«»Stvarno? Što misliš koliko ćeš dugo to još moći

skrivati?«»Što?«»Svoju vezu s Tysonom.«Faith je podignula pogled i zapiljila se u majku,

zamućeni lik u hlačama s uzorkom zebre i crnom topiću bez naramenica.

»Nisam glupa, Faith. Nije ni Pavel. Znamo da se vas dvoje šunjate i potajno sastajete. Nastojali smo ne smetati vam.« Pružila je Faith papirnatu maramicu iz kutije na kraju stola. »Obriši oči. Maškara će ti se razmazati.«

Faith je uzela maramicu i tapkala po kutovima očiju.»Cijelo vrijeme čekam da dođeš k meni i da

porazgovaramo o tome.« Valerie je sjela na kauč, a Mrvica je sjela odmah pokraj nje. »Mogla bih ti pomoći. Možda ti dati majčinski savjet.«

»Bez uvrede, mama, ali ti si se udavala sedam puta. Kakav bi mi savjet mogla dati?«

Mrvica se sklupčala pokraj Valerienih nogu kao da želi reći da je ona njezina kći ljubimica. »Pa, mogla bih ti reći koje pogreške ne bi smjela napraviti. Primjerice, nikada se ne upuštati u vezu s oženjenim čovjekom. Oni gotovo nikada ne napuštaju svoje žene. Unatoč svemu što govore.«

»To nema veze s ovim, majko.«»To je točno.« Ruka joj se spusti na Mrvičino krzno.

Pogladila ju je. »Ili s mornarima. Ti frajeri pristaju u različitim lukama širom svijeta i čini se da jednostavno obožavaju prostitutke. Teški gadovi.«

»Opet kažem, mama, nema veze s nama.«Valerie je uzdahnula kao da je ona ta koja pati.

»Mislim da želim reći da je tvoja veza s Tyem komplicirana, ali ne i nemoguća.«

»Čini se nemogućom.«»Voliš li ga?«Ovo što je osjećala bilo je tako novo, tako sirovo, da

nije željela pričati o tome. »Ne želim ga voljeti.«»Čuj, ni ja ne želim staračke pjege, ali tu sam

nemoćna.«»Uspoređuješ Tya i staračke pjege?«Valerie je slegnula golim ramenima. »Tvoje će tijelo

reagirati na određen način i tu ništa ne možeš promijeniti. Ne možeš kontrolirati to tko će te privući. A ne možeš ni kontrolirati koga tvoje srce želi.«

Prije nekoliko tjedana rekla bi majci da je sve to gomila gluposti. I vjerovala bi u to što govori. »Ali ne želim da ga moje srce želi. Trenutačno se ne želim

zaljubiti ni u koga. Prerano je.« A posebice nije željela tako kompliciranu vezu.

»Znam da si voljela Virgila. On ti je bio suprug, ali nikada nije bio tvoj čovjek.«

Pogledala je u majčine zelene oči obrubljene debelim slojem maškare. »Što bi to trebalo značiti?«

»To znači da on nije bio čovjek koji bi privukao tvoju pozornost s druge strane sobe ili zbog kojeg bi te prošli žmarci kad ga vidiš. Virgil je možda bio dobar prema tebi, ali nisi poželjela leći uz njega, pokraj njegova srca, i ostati tako cijelo poslijepodne.«

Stisnuti se uz Tya bilo joj gotovo najdraže od svega. »Osjećaš li ti to za Pavela?«

Valerie je odmahnula glavom. »Pavel nije tip muškarca u kojeg bi se ijedna žena trebala zaljubiti. On je srcolomac, a ja sam dovoljno stara i imam dovoljno iskustva da to prepoznam. Ali odlično je društvo i super se zabavljamo. On je tu samo zato da bi vidio kako njegov sin osvaja kup.« Provukla je prste kroz Mrvičino krzno. »Ty nije poput svojeg oca. Njemu zabava i igrice nisu najvažnije stvari u životu. Pavel misli da Ty nešto osjeća prema tebi.«

Faith nije znala što Ty osjeća. Nikada joj to nije rekao. Znala je da se voli ševiti s njom. To je barem bilo očito. A znala je i da pokloni koje joj šalje govore koliko razmišlja o njoj. To bi barem nešto trebalo značiti. Ali znala je i da će, bude li prisiljen birati između nje i svoje karijere, odabrati ovo drugo. Shvaćala je to. Hokej je bio dio njega. Tekao mu je kroz vene kao krv, dajući mu srž,

snagu i svrhu postojanja. Njegov elan i predanost cilju bili su ono što je voljela na njemu.

No, baš taj elan i predanost bili su i ono što će ih razdvojiti.

Prva utakmica završnice Stanleyjeva kupa između Penguinsa iz Pittsburgha i Chinooksa igrala se na ledu Seattlea. Key Arena bila je popunjena do zadnjeg mjesta, a hladan zrak brujao je od uzbuđenja više od petnaest tisuća navijača.

Na početku prve trećine Penguinsi su dominirali pločicom, ali Chinooksi su se u drugu i treću trećinu vratili puno jači. Faith je pratila utakmicu iz svoje lože, a srce joj je zalupalo u grlu kada su Chinooksi pobijedili Pittsburgh tri prema jedan.

Druga se utakmica igrala u Mellon Areni na ledu momčadi iz Pittsburgha. Unatoč prednosti domaćeg terena koju su imali Penguinsi, druga je utakmica bila repriza prve. Vratar Chinooksa Marty Darche obranio je dvadeset pet od dvadeset šest udaraca na gol, a Ty je postigao zgoditak u preostalim minutama izravnim udarcem prema golu nakon što je zahvatio pak s palice Logana Dumonta. Chinooksi su ponovno pobijedili rezultatom tri prema jedan. Raspoloženje u zrakoplovu na putu u Seattle bilo je slavljeničko, ali ipak s dozom opreza.

Poslije, dok je ležala sklupčana uz Tyevo toplo tijelo, pokraj njegova srca, Faith je počela razmišljati o budućnosti s malo više optimizma. Možda bi se nekako ipak sve moglo posložiti. Nije bila sigurna kako, ali

jednom kad doigravanje završi, možda bi mogli nekamo otići i pronaći rješenje.

Još je razmišljala o mogućim rješenjima kada se sljedećeg poslijepodneva vratila sa sastanka s Julesom i ljudima iz zaklade Chinooksa. Možda bi njihova veza mogla još nekoliko godina ostati tajnom.

Kada je ušla u zgradu, na recepciji ju je dočekala poruka. Nije bila potpisana, no glasila je: »Dodi u Virgilov ured u Key Areni u 18.00.« Bio je to čudan zahtjev. Ty će u to vrijeme biti u dvorani i pripremati se za treću utakmicu. Znala je da je pazio jednako kao i ona da ih ne vide zajedno pa se pitala što ga je navelo na to da se poželi naći s njom.

U pet i trideset obukla je svoj dres i zaključila da je sigurno riječ o nečemu važnom, no kada je ušla u ured te večeri, u njezinu naslonjaču, nogu dignutih na njezin stol, nije sjedio Ty.

»Uđi i zatvori vrata«, rekao je Landon s osobito samodopadnim smiješkom koji mu je spljoštio bezbojne usne.

Faith je stala kao ukopana. Gledala je u hladne oči jedine osobe na planetu koje se istinski bojala. »Nemamo o čemu razgovarati.«

Landon je spustio noge sa stola i gurnuo omotnicu prema njoj. »Varaš se, Layla. Razgovarat ćemo o tvojem dečku i o tome koliko ćeš mi brzo prodati klub mojega oca.«

Faithino je srce mahnito udaralo u rebra dok se približavala svojem stolu i otvarala omotnicu. Unutra su bile fotografije nje i Tya. Bilo ih je četiri, ali najviše

kompromitirajuća bila je ona snimljena one noći kada se spustila iz penthousea odjevena samo u baloner. Vani je bio mrak, ali na slici se jasno vidjelo kako je Ty ljubi, ruke zavučene u njezin baloner, i dira joj grudi. Želudac joj se okrenuo i pomislila je da će povratiti posvuda po stolu i Landonovu sivom odijelu.

»Mislim da ne želim platiti sto sedamdeset milijuna za klub.«

»A što će se dogoditi ako ga ne prodam?« upitala je, iako je pretpostavljala odgovor.

»Nakon što slike pošaljem novinama, dat ću ih uvećati i objesiti ih svugdje po gradu, zajedno s ostalim panoima na kojima ste ti i kapetan.«

Krivo je pretpostavila. Mislila je da će se prijetnja zaustaviti sa slanjem slika u Seattle Times. Pomisao na to da bi se takva slika njih dvoje mogla pojaviti na velikom panou pretvorila je strah u njezinu uznemirenom želucu u čistu paniku. »Zašto misliš da me je briga hoće li me ljudi takvu vidjeti? U životu sam pretrpjela i gora poniženja.«

»I ne mislim da te je briga. Ti si striptizeta i nemaš morala. Besramna si, ali mislim da ne želiš priuštiti takvo poniženje kapetanu i ostatku tima. Posebice sada kada se čini da bi stvarno mogli osvojiti kup.«

Vjerovala mu je. Vjerovala je da će učiniti ono što je rekao. »Tvoj je otac uvijek govorio da si pravi pizdek.«

Landonove su se oči suzile. »Moj je otac bio budala kojoj se sviđao ološ.« Ustao je. »Moji će ti odvjetnici sutra poslati papire. Potpiši ih i vrati čim prije inače će

cijena još pasti. Mislio sam da bih te mogao natjerati na to da mi pokloniš klub, ali ne daj Bože da netko pomisli da između nas ima nečega.«

Nije marila za novac. »Što ćeš napraviti s klubom?« Nije mogla vjerovati da se to događa. Ne sada. Grlo joj se stisnulo i oblizala je suhe usne. »Hoćeš li ga preseliti?«

Odmahnuo je glavom. »To vjerojatno neće biti neophodno sada kada je tim odigrao uspješnu sezonu doigravanja. Zadržat ću ga u Seattleu.« Ponovno se nasmiješio. »Ne mogu to isto reći i za tvojeg dragog. Njega ću prodati čim dogovorim detalje.«

Udarci su se samo nizali jedan za drugim. Ovaj ju je pogodio ravno u srce. »Zašto? Radi upravo ono zbog čega ga je Virgil zaposlio.«

Nagnuo je glavu unatrag i odmjerio je ledenim pogledom. »Sumnjam da je moj otac zaposlio gospodina Savagea da mu jebe ženu.«

»Prodat ćeš kapetana koji je ovu momčad doveo u samu završnicu prvenstva samo zato što me mrziš?«

»Nažalost, gospodin Savage spetljao se s tobom i ne želim ni njega ni tebe u blizini svojeg tima.«

Faith je gledala čovjeka ispred sebe, jedinog čovjeka na svijetu kojeg se bojala, i lagala je kako bi spasila jedinog čovjeka kojeg je ikada voljela. Slegnula je ramenima. »Prodaj ga Torontu, što se mene tiče«, spomenula je jednu od najlošije plasiranih momčadi sezone. »Mada sumnjam da će ga htjeti. Ovih je dana u Kanadi persona non grata. Iako je to upravo ono što je gad zaslužio. Da igra u gubitničkom timu koji ga mrzi.«

»Nemoj mi reći da te se već zasitio?«»Zaključio je da želi biti s nekim vrijednim

poštovanja«, rekla je ponudivši Landonu jedinu laž u koju bi mogao povjerovati. »Većina muškaraca želi avanturu sa striptizetom. Rijetki žele vezu izvan spavaće sobe.« Slegnula je ramenima i pokazala na fotografije. »Te su fotografije stara priča, Landone. Kapetan i ja više nismo... zajedno.«

Sada je na Landonu bio red da slegne ramenima. »To znači da je kapetan pametniji nego što sam mislio. Možda i zadržim gospodina Savagea. Ovisi o tome hoće li mi donijeti pehar.«

Za sada joj je vjerovao. Možda i jest malo prelako povjerovao, ali zaključila je da je to ne treba čuditi, s obzirom na njegovo mišljenje o njoj.

»To ne mijenja tvoju neugodnu situaciju«, rekao je Landon. »Potpiši sutra ugovor ili će fotografije prekosutra osvanuti u svim novinama.«

Od pomisli na pehar u Landonovim rukama još joj je više pozlilo. Nešto je morala reći. Nešto je morala učiniti ili će Landon pobijediti. »Očekuješ da ću se odreći kluba vrijednog sto sedamdeset milijuna dolara? Samo tako?« bilo je najbolje što je mogla smisliti. »Zbog čega? Zbog nekih fotki koje bi mogle poniziti Tya Savagea i ostatak ekipe?«

»Da«, rekao je, prozrevši njezin blef. Prošao je pokraj nje, no zaustavio se na vratima. »Uživaj u svojoj posljednjoj večeri u loži, Layla. Od prekosutra je moja.«

Tehnički neće biti njegova sve dok prodaja ne bude konačna za nekoliko mjeseci, ali nije bila u poziciji da se raspravlja s njim.

»Kada ćeš objaviti vijest?« upitala ga je.»One večeri kada dobijem pehar u ruke.«

Osamnaesto poglavlje

Faith je sjela u vlasničku ložu u trenutku kada je spiker najavljivao Chinookse. Jedan po jedan izlazili su na led praćeni zaglušujućim poklicima domaćih navijača. Lice joj se žarilo, a u trbuhu joj je gorjelo od suspregnutih emocija. Sam, Marty i Blake. Njezina ekipa. Njezini igrači.

Dečki koje je dobro upoznala u ova posljednja dva mjeseca. Od silnog pritiska bubnjalo joj je u glavi i sve joj se činilo tako nestvarnim dok se trudila ponašati uobičajeno.

Mora postojati neki način. Mora postojati nešto što može učiniti i ne izgubiti sve. Ali nije bilo ničega. Apsolutno ničega. Nije imala izbora.

Nakon što je Landon napustio njezin ured, prvi joj je instinkt bio pobjeći. Pobjeći kući, navući pokrivače preko glave i pretvarati se da će sve biti u redu. Ali nije to mogla učiniti. Svi su od nje očekivali da večeras bude u loži kao da joj se svijet nije upravo raspao.

»Želiš li čašu vina?« upitao ju je Jules.Pogledala ga je. Svojeg asistenta u svilenoj košulji

boje breskve u kombinaciji sa zelenom, koji očito još uvijek nije pregrmio metroseksualnu krizu. Što će biti s Julesom?

»Faith?«»Da.«»Želiš li vina?«Odmahnula je glavom. »Ne«, odgovorila je, a glas

joj je zvučao šuplje.

»Broj dvadeset jedan.« Spikerov glas ispunio je dvoranu i odbio se Faith od mozga.

»Kapetan Chinooksa, Ty S-a-a-a-v-v-a-a-a-ge!«Masa je podivljala kada je izašao na led, a njihovi

uzvici nadglasali su bolan jecaj koji joj je razdirao grudi. Klizao je u krug jedne ruke u zraku, a kada je prolazio ispod lože, podignuo je pogled i osmjehnuo se. Faithino se srce slomilo u tom trenutku. Baš tu u loži. Tihi naričući zvuk prijetio je da će joj se otrgnuti s usana pa je ustala sa stolca. Rukom je prekrila usta da ga zadrži unutra i uletjela u kupaonicu gotovo izguravši majku i Pavela s puta. Zatvorila je vrata za sobom i rukama obgrlila trbuh kada joj se prvi jecaj prolomio iz grla.

»Što se događa, Faith?« dozivala ju je majka kroz vrata.

»Ništa«, uspjela je procijediti. »Mučno mi je.« Još jedan jecaj potresao joj je grudi i znala je da više ne može ostati ondje. Morala je otići kući. »Možeš li mi donijeti torbicu?« Okrenula se prema ogledalu i vidjela svoj odraz u njemu. Vidjela je goruće crvene obraze i suzne oči. Smočila je papirnati ručnik u hladnoj vodi i prislonila ga na zažareno lice. Majka je ušla u kupaonicu i pružila joj torbu.

»Ne izgledaš dobro«, rekla je Valerie. »Opet te hvata gripa?«

»Da. Moram doma.«»Reći ću Julesu da te odveze.«Posljednje što je željela bilo je rasplakati se pred

svojim pomoćnikom. »Ne treba. Mogu sama«, rekla je otvarajući vrata kupaonice.

»Nazovi me kad stigneš doma«, doviknula je majka za njom dok je žurno odlazila iz lože.

Posrćući je ušla u prazno dizalo, a vid joj se zamutio dok se spuštala. Nastojala je ostati pribrana koliko je god mogla za vrijeme kratke vožnje kući, ali kada se našla u svojem stanu, slomila se. Suze su joj se slijevale niz lice dok je preko glave skidala dres i izvlačila se iz traperica. Oba komada odjeće pala su na pod, a ona se zavukla u krevet. Jules ju je nazvao da se uvjeri da je dobro stigla kući i uspjela ga je uvjeriti u to da »čudno zvuči« zato što je bolesna. Zatim je poklopila slušalicu i navukla pokrivač preko glave. Izgubila je sve i nikada se prije nije osjećala ovako opustošeno. Landon je iz nje istrgnuo sve i sada je bila prazna. Ostala joj je samo nepodnošljiva žalost u duši. Upravo u trenutku kada je počela uživati u svojoj ulozi vlasnice, kada se veselila radu u Zakladi Chinooksa, Landon joj je sve to oduzeo. Što je najgore od svega, sama se pobrinula za to da joj uzme i Tya.

Opet se osjećala kao dijete. Sama i bespomoćna. Toliko se namučila kako se nikada više ne bi tako osjećala, ali ipak se ponovilo.

Jecaj joj je uzdrmao grudi, a Layla joj se ušuljala u glavu. Pitala se koliko bi koštalo da Landona da ubiti. Zaslužio je umrijeti. Svijet bi bio bolje mjesto bez ljudi poput njega. Naravno, Faith to nikada ne bi učinila. Ne samo zbog toga što nije takva osoba, nego i zato što je osjećala zdrav strah od zatvora.

Dva mjeseca. Prošla su samo dva mjeseca otkada je Virgil umro, no njezin se život tako drastično promijenio

da joj se činilo da je prošlo mnogo više vremena. Sama se sebi činila drugačijom osobom. Snažnijom. Samouvjerenom. Sigurnijom u sebe.

U ta je dva mjeseca stekla mnogo, ali sve je i izgubila. U tako kratkom vremenu zaljubila se u nekoga cijelim svojim bićem i izgubila ga. Koja prokleta ironija. Pet je godina dopuštala muškarcu da se brine o njoj. Sada se odriče svojeg kluba kako bi se pobrinula za nekoga drugog.

Nije imala izbora. Nije bilo načina da spasi sebe i Tya i zadrži klub. Morala je Landonu dati ono što želi. Rukom je obrisala suze s lica i zapitala se kako bi Ty reagirao da mu je rekla za fotografije i Landonov plan da ih uništi. Mogla je predvidjeti što bi rekao i što bi na kraju učinio. Poželio bi ubiti Landona, baš kao ona.

I baš kao ona, napravio bi ono što je najbolje za klub. Na kraju bi ipak morala prodati Chinookse. Ipak bi izgubila čovjeka kojeg voli.

Oduvijek je znala da ne može imati oboje. Da će to jednog dana završiti. Da će je to teško pogoditi i uzdrmati joj život. No, nije se isto moralo dogoditi i Tyu. Na njega to ne mora utjecati. I neće ako mu ne kaže za fotografije.

Imao je dobre šanse za ispunjenje svojeg sna. Šanse da ostvari jedini cilj kojem je težio cijelog života. Posljednje o čemu bi se sada trebao brinuti bila je njegova fotografija u Seattle Timesu i na reklamnim panoima. Posebice sada kada je kraj ionako neminovan. Osim ako ne želi poniziti Tya i osramotiti momčad,

potpisat će to pismo namjere o prodaji sutra, a on nikada neće znati zašto je pristala prodati klub.

Pismo namjere bilo je samo prvi korak i, ako se dobro sjeća posljednjeg puta kada je potpisala takvo pismo, proći će nekoliko tjedana dok ne dobije odobrenje povjerenika NHL-a. Nakon toga postupak se prodaje nastavlja i jednom kada se tekst kupoprodajnog ugovora usuglasi do posljednjeg slova, Landon će postati vlasnikom kluba.

Zbacila je pokrivače i prišla golemim prozorima spavaće sobe. Odjevena samo u grudnjak i gaćice, zurila je u svjetla Key Arene. Ty je bio ondje. Napucavao je pak, udarao laktovima i pljuvao po podu, a ona je silno željela biti ondje. Svi njezini dečki bili su ondje, samo što više nisu bili njezini. Nije ni pomislila na to da bi joj srce moglo puknuti na toliko različitih načina.

Suze su joj se kotrljale niz lice pa ih je obrisala nadlanicom. Ona i Ty mislili su da su jako oprezni, i bili su. Ona je odlazila njegovoj kući ili bi se on sakrio u njezinu stanu. Na putovanjima nikada nisu progovorili ni riječ.

Valerie i Pavel shvatili su samo zato što žive s njima.

Razmišljala je o tome kako ju je neka nepoznata osoba pratila i fotografirala bez njezina znanja. Od toga joj se dizala kosa na glavi i osjećala se zlostavljanom. Kakav čovjek unajmljuje nekoga da fotografira ljude u tri sata u noći ?

Netko odlučan da pobijedi. I uspio je. Landon je pobijedio, a ona je izgubila u igri ne znajući da je uopće

igra. Samo što to nije bila igra. To je bio njezin život. Ono što joj je Landon učinio peklo ju je kao kiselina u želucu.

Prislonila je čelo uza staklo. Je li moguće da je još jutros bila sretna? Da je bila s Tyem i masirala mu bolne mišiće? Oduvijek je znala da će njihova veza katastrofalno završiti. Samo ne ovako. Nikada ovako. Za nju nije bilo izlaza i nije vidjela nikakvo drugo rješenje nego dati Landonu ono što želi.

Voljela je Tya do dna duše, ali nije znala što on osjeća za nju. Znala je samo da voli seks s njom, ali kao što je još davno u životu naučila, seks nije ljubav. Kada sazna da je prodala tim, možda će biti ljut, ali preboljet će. Kada sazna da se više neće viđati s njim, možda će se i zbog toga malo ljutiti. No, opet, bila je sigurna da će i to preboljeti.

Okrenula se od prozora i ponovno upuzala u krevet. Zurila je u strop i pitala se kako će uopće prebroditi sljedeći tjedan do finalne utakmice doigravanja. Kada čuju da je prodala klub, hoće li im nedostajati?

A što će biti tjedan nakon toga? Ili sljedećeg mjeseca ili mjesec nakon toga? Ona i Valerie i Mrvica. Možda će otputovati. Ili se odseliti. Otići daleko od Seattlea, Chinooksa i Tya. Što dalje od boli koju bi susret s njim neizbježno donio.

A tu je još i Jules. Što će napraviti s Julesom? Napustio je posao u Boeingu i došao raditi za nju. Nije bilo ni šanse da Landon zadrži njezina asistenta. Možda bi mu mogla ponuditi neki posao, ali kakav? Koordinator za cipele? Jules bi mrzio takvo što.

U jedanaest i deset zazvonio je telefon na njezinu noćnom ormariću. Zvao je Ty. Nakon svake utakmice odlazila bi njegovoj kući ili bio on došao k njoj. Večeras nije odgovarala na poziv. Uključila je televizor i prebacila na kanal s vijestima. Vidjela je da su Chinooksi u produžetku izgubili treću utakmicu, a niz se nastavlja u Pittsburghu.

U pet sati sljedećeg jutra Ty je opet zvao. Faith je pretpostavila da se upravo sprema ukrcati u klupski mlažnjak. Morat će se suočiti s njim, naravno. Morat će se suočiti s njim i reći mu da se više ne mogu viđati, ali trebalo joj je vremena. Vremena da se prvo sama suoči s istinom i smisli dobru, uvjerljivu laž.

Nešto kasnije tog dana uvjerila je majku da je užasno boli grlo i da ima temperaturu trideset devet. S obzirom na to da je ionako izgledala kao da ju je izbacila poplava, takvu priču nije bilo teško prodati. Preležala je cijeli dan u krevetu i te večeri, sama u svojoj sobi, gledala je kako Chinooksi odnose pobjedu u četvrtoj utakmici.

Ty je zvao te večeri i rano sljedećeg jutra. Ostavio je poruke, ali nije mu se javljala. Jules ju je posjetio i zaključila je da je zaslužila Oskara za uspješno odigranu ulogu bolesnice. Ili u najmanju ruku, Emmy za najbolju glumicu u televizijskoj seriji. Morala mu je reći da će se te večeri Landonova obitelj koristiti ložom u Key Areni, te da on i njezina majka moraju sjediti na najlošijim mje-stima pri samom vrhu dvorane. Izmislila je neku debilnu laž o obećanju koje je dala Virgilu, ali nije joj

povjerovao. Nebrojeno ju je puta upitao je li se dogodilo nešto što bi on trebao znati. I nebrojeno puta je lagala.

Te večeri u Key Areni, dok su Landon i njegova obitelj pratili utakmicu iz vlasničke lože, Faith je gledala iz svoje dnevne sobe samo nekoliko ulica dalje. Chinooksi su petu utakmicu izgubili u produžetku.

To joj je slomilo ionako već slomljeno srce, ali ni izbliza onako kao kada je čula telefon. Znala je da je Ty. Mislila je da je srce više ne može boljeti, ali u sljedeća je dva dana shvatila da se vara. Ty je prestao zvati što ju je uništilo još više nego preslušavanje njegovih ljutitih poruka, a Chinooksi su u produžetku izgubili i šestu utakmicu. Njezin tim kao da se urušavao, a ona to nikako nije mogla promijeniti.

Sedma, finalna utakmica igrat će se u Key Areni i bit će popunjena do zadnjeg mjesta, ali Faith neće biti među gledateljima.

Jutro nakon poraza Chinooksa u Pittsburghu, Faith se istuširala i oprala zube prije podneva. Valerie je bila s Pavelom, vjerojatno u Tyevoj kući, pa je bila sama. Provjerila je pozive i poruke na telefonu, ali Ty je nije zvao. Nije da bi mu se javila. Možda je odlučio krenuti dalje. Možda ju je prebolio. A to je dobro. To je ono što je željela da se dogodi, ali ne tako brzo.

U deset sati tog jutra netko je pozvonio na interfon u predvorju zgrade. »Ako me ne pustiš gore«, rekao je Ty zvučeći ne samo umorno, nego i nervozno i svadljivo, »javit ću policiji da je u zgradi bomba pa će je cijelu morati evakuirati.« Na zvuk njegova glasa srce joj se u grudima uzlupalo kao ludo.

»Blefiraš.«»Ponesi kišobran. Vani pada kiša.«Morat će razgovarati s njim prije ili kasnije. Samo

se nadala da će to biti kasnije. »Dobro.«Za manje od minute pojavio se na njezinim vratima.

Izgledao je iscrpljeno i ljutito, ali i tako prekrasno da joj je srce na trenutak stalo.

»Ne izgledaš kao da umireš.« Obrve su mu se spustile i namrštio se. »Zašto me onda izbjegavaš?«

»Uđi.« Okrenula se, a on ju je slijedio u dnevnu sobu. Mrvica je skakala i lajala pokušavajući privući Tyevu pozornost pa ju je Faith morala odvući na terasu i zatvoriti staklena vrata. Pomislila je da bi pas mogao skočiti s terase, ali ovih dana sreća nije bila na njezinoj strani. Prije nego što je izgubila hrabrost, okrenula se i rekla: »Ne možemo se više viđati.«

Stavio je ruke na bokove i zagledao se u nju. »Zašto?«

Dlanovi su joj bili ljepljivi, a u grudima ju je boljelo. Sklopila je ruke preko grudi umjesto da se zatrči preko cijele sobe i baci mu se u zagrljaj. Prošle je noći smislila savršenu laž. Nešto u vezi s Virgilom. »Ja sam udovica.« To nije to. Mora biti još nečega.

»Udovica si bila i ovih proteklih nekoliko tjedana pa te to nije sprečavalo.« Pogled mu se spustio na njezinu ruku. »Gdje ti je vjenčani prsten?«

Dovraga. »Skinula sam ga prije tuširanja.« Ups, to je bilo jadno. Jednostavno nije znala lukavo lagati dok on svojim pogledom buši rupu u njezinu tijelu. Gdje je Layla kad je treba?

»Kod mene si se mnogo puta tuširala s prstenom na ruci. Probaj ispočetka.«

Iza njezinih leda Mrvica se bacala u staklo. Faith je progutala slinu preko užarene knedle u grlu. »Ova veza s tobom je pogreška. Ne mogu više.« Mrvica je lajala i glavom se zalijetala u vrata. »Nikada se nije ni smjela dogoditi. Ti se moraš usredotočiti na pobjedu, a ja malo moram biti sama.« Mrvica se ponovno zabila u staklo i Faith je točno znala kako se psić osjeća. Živci su joj još više popustili, okrenula se prema psu i izderala se na njega: »Prestani!« Još je jedanput pogledala Tyeve predivne plave oči i srce joj se iznova razbilo na milijun komadića. »Ne smijem te više voljeti. Molim te idi prije nego što se Mrvica ubije.«

Ruke mu naglo padnu niz bokove. Umjesto da ode, promatrao ju je nekoliko trenutaka prije nego što je prozborio: »Više?«

»Što?«»Rekla si da me ne smiješ više voljeti.«Sranje. »Htjela sam reći da više ne smijem biti s

tobom.«»Nisi to htjela reći.«Krenula je preko sobe prema ulazu. Mora ga

natjerati da ode iz njezina stana prije nego što se raspadne pred njim. »Ne volim te i ne mogu biti s tobom.«

Uhvatio ju je za ruku dok je prolazila pokraj njega i zagledao joj se u lice. »Uporno ponavljaš da me ne voliš. Pokušavaš li uvjeriti u to mene ili sebe?«

Pokušala se osloboditi njegova stiska, ali nije uspjela. »Prestani.«

»Pokušao sam.« Svoj veliki dlan prislonio je na njezino lice. »Ne mogu.« Spustio je čelo na njezino. »Ovih nekoliko dana kada nisam znao jesi li dobro bili su pravi pakao.«

»Dobro sam.«»Ja nisam.«Usnama je dotaknuo njezine, a ona je kratko

dahnula. »Ty. Moraš otići.«»Ne još.« Rastvorio je usta nad njezinima i posvuda

je osjetila njegov poljubac. Razlijevao se po njoj, paleći joj vatru u grudima i trbuhu. Nastojala je ostati potpuno mirna, pazeći da ga ne dodirne ili mu uzvrati poljubac. »Trebam te«, šapnuo je.

Podignula je ruke, ali spustila ih je prije nego što popusti silnoj želji da ga posljednji put dodirne. Iz grla joj se oteo jecaj.

Podignuo je slobodnu ruku do njezina drugog obraza, dlanovima joj obuhvatio lice i ljubio je dugim i dubokim poljupcima. Nakon nekoliko dugih mučnih trenutaka, stavila mu je ruke na ramena i nagnula glavu u stranu. Nije se mogla zaustaviti. Nije mogla zaustaviti bubnjeve u svojem srcu ni goruću požudu koja je jurila njezinim venama. Prepustila se. Zastenjao je negdje iz dubine grla, odajući užitak i osjećaj posjedovanja. Jezikom je zaronio u njezina usta i nahranio sva ona gladna mjesta u njezinu napaćenom srcu i duši. Sva ona mjesta koja su ga voljela i čeznula da se sjedine s njim. Podignuo je glavu i zagledao joj se u oči.

»Možemo li početi ispočetka? Zašto me izbjegavaš?« Palčevima joj je nježno gladio obraze. »Ovaj put hoću istinu.«

Previše ga je voljela da bi mu rekla. »Ne mogu.«»Meni sve možeš reći.«Odmahnula je glavom. »Loše je.«»Imaš li nekoga drugog?«»Ne!«Zatvorio je oči, a kada ih je ponovno otvorio, činilo

se da mu je laknulo. »Što je onda?«»Najbolje je da ne znaš.«»Kako bi bilo da meni prepustiš da to procijenim?«Ponovno je odmahnula glavom dok su joj suze

navirale u oči. »Zar baš moraš znati? Zar ne možeš jednostavno vjerovati kad ti kažem da je bolje da ne znaš?« Gdje je ta Layla kada je treba? Ona snažna Layla. Ona koja zna kako se oduprijeti ispitivanjima i smisliti uvjerljive laži. Prekrižio je ruke ispred grudi, baš kao pravi ratoborni hokejaš. »Ne odlazim dok ne ispljuneš o čemu je riječ.«

Kad mu kaže, otići će. Okrenuti se i otići. Možda će biti ljut, ali barem će dobiti odgovor koji je tražio.

»Landon ima naše fotografije«, popustila je.Ruke mu padnu niz tijelo, a jedna obrva se podigne

prema čelu. »Virgilov sin?«Kimnula je. »Moram mu prodati klub ili će ih

poslati novinama i staviti na reklamne panoe, kao onu našu promotivnu fotografiju.«

»Prodat ćeš mu klub?«»Moram.«

Olakšanje u njegovim očima zamijenila je plamena iskra. »Vraga moraš.«

Prepoznala je tu iskru. Vidjela ju je na velikom ekranu kada se s protivnikom nade oči u oči. »Nemam izbora.«

Odmaknuo se korak unatrag i duboko udahnuo kroz nos. Mrvica se i dalje bacala u staklo pa je otišao do vrata i pustio je unutra. »Imaš izbora. Smislit ću nešto.«

»Ti to ne možeš riješiti, Ty. Učinit će to. Ne blefira. Uništit će te kako bi dobio što želi.«

»Ne može on mene uništiti, Faith.« Upro je prstom u Mrvicu koja je skakutala na zadnjim nogama. »Smiri više tu guzicu.«

Pas je prestao lajati i sjeo. Faith bi bila impresionirana da je nisu morile puno važnije brige.

»Planirao te je prodati, ali mislim da sam ga uspjela uvjeriti u to da si prekinuo sa mnom. Zato mislim da to sada neće učiniti. Zbog toga je tvoj dolazak ovamo bio previše riskantan. Moraš otići. Iskradi se nekako, za svaki slučaj.«

Očekivala je neku vrstu zahvalnosti. Umjesto toga, pogled mu se još više suzio. »I ništa od ovoga nisi mi namjeravala reći?«

Oči joj se ponovno počnu puniti suzama. »Ne.«Tiho i smrtno ozbiljno upitao je: »Zašto ne,

dovraga?«Mislila je da mu je to sasvim jasno dala do znanja.

»Zato što sada imaš puno važnijih briga.«»I što si mislila? Da se trebaš žrtvovati i predati mu

svoj klub?«

Obrisala je izdajničku kapljicu ispod očiju. »Znam koliko ti je osvajanje kupa važno.«

»Misliš da ti nisi važna?«Umirila se i ruke joj padnu niz bokove.»Očito ne misliš.« Prekrižio je ruke preko grudi kao

da je bijesan na nekoga. Ne, ne na nekoga. Na nju. »Nemaš baš visoko mišljenje o sebi. Ili možda o meni nemaš visoko mišljenje?«

»O tebi imam visoko mišljenje.« Bila je zbunjena i odmahnula je glavom. »Zašto se ljutiš na mene?«

»Zašto?« upitao je s nevjericom. »Ovih sam nekoliko dana proživio pravi pakao. Gotovo sam zviznuo tvojeg asistenta jer te vidio, a ja nisam. Hodam uokolo zabrinut i nadrkan, a sve se to moglo izbjeći.«

Sad je bio red na njoj za nevjericu. Umalo je udario sirotog Julesa. »Kako?«

»Trebala si mi sve reći. Trebala si meni prepustiti da to riješim. Ovo se tiče i mene. Zar stvarno misliš da bih ti dopustio da tom gadu predaš svoj hokejski klub samo zato da bi mene zaštitila?«

Kimnula je i sve mu sasvim razumno izložila. »Pet sam godina dopuštala Virgilu da se brine o meni. Sada je red na meni da se pobrinem za nekoga.«

Oporo se nasmijao. »Ti se želiš pobrinuti za mene?«»Da.«»Ako ti to dopustim, kakav bih ja to čovjek bio?«Nije bila sigurna na što misli.Objasnio joj je. »To bi značilo da sam mlakonja.«

»Učinjeno je.« Spasila ga je, a on se brine hoće li ga tko nazvati »mlakonjom«? Toliko o zahvalnosti. »Potpisala sam pismo namjere o prodaji.«

»Ako se dobro sjećam, već si ga jednom potpisala i predomislila se.« Prišao joj je. »Vjeruješ li mi?«

»U vezi s čim?«»Vjeruješ li mi, Faith?«Činilo se da mu je to strašno važno pa je odgovorila:

»Da.«Gurnuo je ruku u džep hlača i izvadio ključeve.

»Onda se pojavi sutra na posljednjoj utakmici i ponesi klizaljke.«

»Landon me protjerao iz lože.«»Nije važno. Samo dodi s klizaljkama, a kada

pobijedimo, izađi na led.«»Što ćeš učiniti?«»Nisam još siguran. Još sam previše bijesan da bih

mogao normalno razmišljati, ali nitko ne može prijetiti meni ili onome što je moje i nekažnjeno se izvući.« Odmahnuo je glavom. »Nemoj me nikada više izludjeti kao što si to radila ovih nekoliko dana.« Snažno ju je poljubio, a zatim pošao prema vratima.

»Tvoje?« Usne joj se podignu u smiješak. Smiješak koji je osvijetlio tamna mjesta na kojima je živjela posljednjih nekoliko dana. Požurila je za njim. »Misliš da sam tvoja.«

»Znam da si moja.« Izašao je iz stana i uputio se prema dizalu. »I, za Boga miloga, ne potpisuj više nikakve papire koje ti Landon pošalje, okej?«

Devetnaesto poglavlje

We Are the Champions« treštalo je iz golemih zvučnika u dvorani i sudaralo se klicanjem i toptanjem nogu četrnaest tisuća navijača u ledenoj dvorani Key Arene. Zaglušujući nesklad glasova izblijedio je negdje u pozadinu kada je Ty zakoračio na led. Bacio je pogled na vlasničku ložu u kojoj su sjedili brojni pripadnici obitelji Duffy kao da je to njihovo pravo. Tyu se želudac stisnuo od gnjeva i namrštio se pogledavši gore u čovjeka koji je njega i Faith dao slijediti. Čovjeka koji je dao snimiti ljigave fotke i htio im uništiti živote. Ili barem pokušati.

Landon je možda i uspio Faith utjerati strah u kosti, ali Tya nije bilo tako lako zastrašiti. Već se sukobljavao s većim i opakijim ljudima od Landona Duffyja i još nijednu bitku nije izgubio. Ni ovu neće izgubiti. Bila je to najvažnija bitka u njegovu životu pa je dugo i pomno razmišljao i razmatrao sve opcije. Osim onog da Landona da ubiti, postojalo je samo jedno rješenje. Samo jedno.

Mora osvojiti Stanleyjev kup, i to bez produžetaka. Pittsburgh je posljednje tri utakmice dobio u produžecima.

Ty je dva puta prošao pokraj kruga za izvođenje bulija i zatim uklizao unutra. Sedmi put u dva tjedna stajao je oči u oči sa Sidneyjem Crosbyjem. »Sid the Kid« imao je dvadeset dvije godine i bradu trinaestogodišnjaka. No, Kidove godine i nedostatak dlaka na licu nisu imali nikakve veze s njegovom sposobnošću. Dobro je udarao i brzo klizao pa se već ubrajao među pet najboljih igrača NHL-a.

»Spreman si izgubiti, klinjo?« upitao je Ty.»Razvalit ću te ko beba zvečku, starče.«Ty se nasmijao. »Ja na jajima imam više dlaka nego

ti na cijelom licu, Kid.« Zauzeo je poziciju i čekao prvo podbacivanje paka te večeri. Faith je bila negdje u dvorani, ali nije htio o tome razmišljati. Ako želi da se sve zbiva onako kako je zamislio, mora se usredotočiti na utakmicu. Jedno po jedno.

Pločica je podbačena. Utakmica je počela. Obje su momčadi ovamo došle pobijediti. Obje su bile odlučne u svojem pohodu na najveću nagradu i Ty je znao da utakmica neće biti lagana. U prvoj trećini Daniel je postigao zgoditak dok su Chinooksi imali igrača više, ali Sid the Kid izjednačio je rezultat u posljednjim sekundama prve trećine i time potvrdio ono čega se Ty pribojavao. Očekuje ih tvrda i gruba igra nakon koje slijede iscrpljujući produžeci.

U drugoj trećini Chinooksovi su napadači kružili s pakom uz ogradu i Ty je u prvim sekundama druge

trećine vidio otvoreni prostor na ledu i šutnuo pločicu prema vratima Penguinsa. Pak je skrenuo s putanje, no Daniel ga je slijedio i dodao ga Blakeu koji ga je zakucao kroz noge protivničkog vratara. Zatulile su sirene, a sa zvučnika je zatreštalo »Rock and Roll Part 2«. Igrači su se okupili oko Blakea i tapšali ga po leđima.

Ty je doklizao do klupe i uštrcao si vodu u usta. Suci su razgovarali na sredini igrališta dok se gol reprizirao na divovskom ekranu.

Faith je bila tu negdje. Ty je progutao vodu i razmišljao o paklu koji mu je priuštila. Istina o Landonu i fotkama bila je gotovo olakšanje u usporedbi s onime što je sam bio pretpostavio. Njegova je mašta smislila cijeli niz katastrofalnih objašnjenja, od tajnovite bolesti, do toga da joj je dosadio i da je pronašla nekoga drugog. Nijedna žena na planetu nije u njemu pobudila osjećaje kao Faith. Život mu se činio boljim i ljepšim otkada je ona ušla u njega. Žena čiji lik traži u prostoriji prepunoj ljudi. Žena koja ga navodi na osmijeh samim time što se i ona osmjehuje.

Nijedna ga druga žena na planetu nije izludjela kao Faith. Nije ju nazvao dva dana. Sam je sebi govorio da je zaboravi. Da mu sada ne treba žena koja će mu odvlačiti pozornost. A zatim se samo odjednom našao u njezinu predvorju i prijetio joj bombom i evakuacijom zgrade. Možda je njegov otac bio u pravu. Možda je sličniji majci nego svojem starom. Ne što se tiče mentalne bole-sti, iako je prošlog tjedna malo poludio. Možda je njegova majka prema Pavelu osjećala ono što on osjeća

prema Faith. Čežnju koja prodire do srži pa se ne može praviti kao da ne postoji.

Brookes je otklizao do kruga za buli, a Ty je obrisao znoj s lica. Netremice je promatrao podbacivanje paka i kako ga je Crosby šutnuo niz ledenu površinu. »Brže, dečki«, viknuo je svojim suigračima.

Stanleyjev je pehar bio u zgradi i čekao je da bude uručen pobjedničkoj momčadi. Ty je cijeli život naporno radio kako bi doživio taj trenutak. Jedanput ili dvaput već je bio ovako blizu, ali nikada nije toliko toga ovisilo o ishodu. Večeras je ulog bio mnogo veći od prilike da mu ime bude ovjekovječeno. Večeras nije riječ samo o prilici da postigne nešto što njegov stari nikada nije uspio.

Nakon minute i pol Ty je skočio preko ograde i obavio leteću zamjenu. Logan mu je dodao pak i on ga je upucao duboko u protivničku zonu. Do kraja druge trećine ostala je još minuta i pol. Ty je klizao i tijelom izgurao protivničkog igrača na ogradu. Netko ga je gurnuo straga i udario u leda, a on se okrenuo i naciljao crnu kacigu. Udarac je pogodio cilj i enforcer Penguinsa pao je na led. Oglasila se zviždaljka i udaranje je prestalo. Samo se Sam i dalje bavio slobodnim aktivnostima u kutu s jednim od Pittsburghovih braniča. Sva tri igrača kažnjena su s tri minute isključenja i posljednje minute druge trećine odsjedili su na klupi za prekršaje.

»Prestani raditi glupe prekršaje«, rekao je Ty zauzevši mjesto unutar ograde od pleksiglasa, »i možda uspijemo pobijediti.«

»I ti si tu«, podsjetio ga je Sam pljunuvši između svojih klizaljki.

»Sudac je krivo dosudio.«»Aha. Ista je stvar i sa mnom.«Chinooksi su u igru uveli svoje najbolje braniče, ali

nijedna momčad nije uspjela promijeniti rezultat s po tri igrača na ledu.

U trećoj trećini Penguinsi su postigli drugi zgoditak i rezultat je ostao izjednačen dok je vrijeme polako istjecalo. Ty je bio iscrpljen. Noge su mu bile kao od gume zbog dugih izmjena. Udisao je lokve znoja umjesto zraka. Gospode, posljednje što želi jest igrati još jedan produžetak.

Prilikom izmjene postave sjeo je na svoje mjesto na klupi i obrisao lice. Pomislio je na Faith i njezino odricanje kako bi spasila njegovu karijeru. Jučer je zbog toga bio bijesan kao pas. Danas je morao priznati da je zbog toga osjećao neko strahopoštovanje prema njoj. Odreći se hokejskog kluba i milijuna dolara upućivalo je na vraški mnogo ljubavi.

Bacio je pogled na sat. Preostale su dvije minute do povratka na led.

Jedan od Pittsburghovih igrača upucao je pak u njihovu trećinu i Chinooksi su se borili pred vlastitom mrežom. Samo pola minute do kraja, Blake je počistio pak i Ty je jurnuo prema protivničkoj trećini. Blake je pak dodao Vladu, a Vlad ga je puknuo preko leda prema Tyu. Dok je sat odbrojavao posljednje sekunde, Ty je silovitim udarcem zahvatio pak i poslao ga prema Pittsburghovim vratima. Pak je proletio pokraj vratarove

rukavice i zabio se u stražnji kraj mreže. Sirena je oglasila kraj utakmice, a dvorana je poludjela. Klupa Seattlea u sekundi se ispraznila, a igrači su nagrnuli na led i bacali se jedan na drugog. Trube su zatreštale dvoranom, a Tyu je zvonilo u ušima i srce mu je tuklo kao ludo. Padajući na koljena ispod gomile svojih suigrača, oštro je udahnuo i nastojao ne zaplakati kao curica.

* * *

Faith je prošla kroz tunel odjevena u dres Chinooksa i široku bijelu suknju, a na nogama je imala ružičaste klizaljke koje je dobila na poklon od Tya. Maknula se u stranu kada su igrači Penguinsa prodefilirali pokraj nje na putu prema svlačionici gostujućeg tima. Trebalo joj je petnaest minuta da se probije kroz gužvu i prođe osiguranje. Kada se zaustavila na kraju tunela, Chinooksi su već otvorili prvu bocu šampanjca i zalijevali jedan drugoga. Igrači su skinuli kacige i zamijenili ih kapama s natpisom »šampioni«, a njezine su oči potražile i pronašle njihova kapetana. Ty je podignuo 5-litarsku bocu, otpio velik gutljaj, a zatim je pretresao i šampanjcem poprskao Sama i Blakea. Vidjevši ga kako se smije, srce joj je poskočilo od sreće, a u očima ju je nešto zapeklo. Nije imala pojma što je smislio, osim što joj je rekao da čeka u tunelu nakon utakmice. Čuli su se i sinoć i jutros, ali ništa joj nije htio reći. Razgovor se oba puta sveo na to što ima na sebi i kakve su joj boje gaćice.

Suze su joj svjetlucale na trepavicama dok je promatrala kako se crveni tepih odmotava po ledu.

Devedeset centimetara visok Stanleyjev pehar, ulašten i s ugraviranim imenima junaka i ratnika, po crvenom su tepihu nosili visoki dužnosnici Hokejske dvorane slavnih, Philip Pritchard i Craig Campbell, u plavim sakoima i s bijelim rukavicama. Toliko se silno ponosila svojom momčadi i Tyem.

Dužnosnici su pehar predali Tyu, a on je to hokejsko najveće blago podignuo iznad glave dok su ga suigrači zalijevali šampanjcem. Smijući se od sreće spustio je pehar težak šesnaest kilograma i utisnuo usne u hladno srebro prije nego što ga je ponovno podignuo.

Navijači su se raspametili kad je Ty jurnuo i klizao počasni krug uz rub igrališta s peharom uzdignutim iznad glave.

Na nekoliko stravičnih sekunda upitala se nije li možda zaboravio da ga čeka u tunelu kao što joj je rekao, ali dok je prolazio pokraj nje, pogledi su im se sreli, a njegov je osmijeh još jače zablistao. Namignuo joj je i predao pehar Danielu. Okrenuo se prema mikrofonu koji su mu gurnuli u lice i obrisao šampanjac iz očiju.

»Kakav je osjećaj pobijediti večeras?« upitao je izvjestitelj ESPN-a.

»Fantastičan«, rekao je i popravio kapu na glavi. »Svi smo naporno radili za ovo i zaslužili smo pobjedu. Ova se momčad morala suočiti s velikom nesrećom. To nas je još više ojačalo i znam da bismo svi voljeli da je Bressler sada ovdje s nama i da uživa u ovom trenutku.«

»U čemu je večeras bila vaša prednost?«»Pittsburgh je izvanredna momčad. Nisu se predali

niti nam išta poklonili. Jednostavno mislim da je to zato

što smo bili pod vlastitim krovom i nije bilo šanse da izgubimo pred ovako brojnim navijačima.«

Sam je prišao Faith s leda noseći još jednu veliku bocu šampanjca, s nezapaljenom cigarom u kutu usana. »Možete li vjerovati da smo pobijedili, gospodo Duffy? Ovo je jebeno nevjerojatno.« Posegnuo je za cigarom i neuspješno pokušao navući pokajnički izraz na lice. »Ispričavam se, malo sam se zanio.«

Nasmijala se. »Razumljivo.«Nagnuo je glavu prema ledu gdje su igrači jedan

drugom dodavali pehar. Svaki je igrač podignuo pehar i poljubio toliko priželjkivanu nagradu dok su ga ostali prskali šampanjcem. »Izlazite?«

Preko Samova je ramena pogledala Tya koji je još uvijek razgovarao s novinarima. »Ne još.« Kada je Sam izašao iz tunela, ogledala se po dvorani i navijačima koji su i dalje bili na svojim mjestima. Zatim je podignula pogled prema praznoj vlasničkoj loži i progutala knedlu koja joj se odjednom stvorila u grlu. Sumnjala je da je Landon jednostavno otišao kući.

Bila je u pravu. »Što radiš ovdje, Layla?« upitao je tik iza njezinih leda.

Bacila je pogled preko ramena. »Što misliš da radim, Klićo? Gledam svoju momčad kako slavi pobjedu.«

»To nije tvoja momčad.«Pogledala je njegove hladne plave oči i osjetila kako

joj napetost u grudima popušta. Ugrozio ju je najgore što je mogao i preživjela je. Kada ovaj dan završi, možda više neće imati Chinookse, ali i dalje će imati jedinog

čovjeka kojeg je istinski voljela. »Kako si naporan.« Uzdahnula je. »Ti i cijela tvoja preuzvišena obitelj.«

»Sto mu gromova!« rekao je Blake kad su on i Vlad ušli u tunel po još šampanjca i cigara. »Ne mogu vjerovati da je to upravo učinio.« Pogledao je prema Faith.

»Što?«Pokazao je prema Tyu i čoporu novinara oko njega.

»Svetac je upravo objavio da se povlači. Ovo mu je bila posljednja utakmica. «

Faith je otvorila usta od zaprepaštenja, a čelo joj se namrštilo. Kada je rekao da će se za sve pobrinuti i vratiti joj Chinnokse, nikada ni na sekundu nije pomislila da bi se mogao odreći svoje karijere. »Ne smije to napraviti«, rekla je.

»To ništa ne mijenja«, progovorio je Landon. »Pokušaš li se ponovno izvući, poslat ću slike svim novinama u gradu.«

Ty se odvojio od novinara i zaputio se crvenim tepihom prema njoj.

»Neću ti dopustiti da se povučeš«, rekla je kad joj je prišao.

»Što si rekla?« Nasmijao se i stavio joj šampionsku kapu na glavu. »Ne čujem te.« Osmijeh mu je splasnuo kada je pogledao Landona. »Jesi li mu rekla da ipak nećeš prodati klub?«

Odmahnula je glavom.»Prodat će«, Landon je uvjeravao Tya. »Potpisala je

pismo namjere.«

»Jest, a potpisala je jedno takvo i prije. Vi ste poslovni čovjek, gospodine Duffy; znate da takvi dogovori često propadaju. Ako želite kupiti hokejski klub, čujem da bi Wild mogao biti na prodaju. Naravno, to su samo glasine. Kao i to da će vam Faith prodati Chinookse.«

Landonova se čeljust zategnula. »Oboje ću vas uništiti.«

»Možete pokušati.« Primio je Faith za ruku i povukao je iz tunela na crveni tepih. »Koji seronja«, rekao je smijući se.

Faithini su se gležnjevi nesigurno ljuljali, a srce joj je divlje lupalo u grudima dok je hodala pokraj njega. »Ne mogu vjerovati da se smiješ. Kada si tražio da ti vjerujem, nisi ni spomenuo povlačenje. Sada lijepo odi tamo i reci svim tim novinarima da si se šalio.«

Stavio je ruku preko njezinih leđa i prislonio joj usne uz uho. Umjesto da učini što je tražila od njega, rekao je: »Volim te, Faith.«

Mirisao je po znoju i šampanjcu, a toplina njegova daha i žar njegovih riječi uvukli su joj se u srce. Posrnula je od šoka i nastojanja da održi ravnotežu na klizaljkama. Pogledala je njegove plave oči. »I ja tebe volim.«

Nasmiješio se. »Znam.«»Volim te previše da bih ti dopustila da se zbog

mene povučeš.«Odvojio je pogled od njezina dok je Marty teturao

uokolo s kompletnom vratarskom opremom na sebi, držeći pehar iznad glave. »Hokej igram gotovo cijeli svoj život samo za ovaj trenutak. Sada kada sam ga

doživio, shvatio sam da mi to nije dovoljno. Želim više.« Ponovno se zagledao u njezino lice. »Želim tebe u svojem životu.«

I ona je to željela. Više nego što je ikada išta željela. Više od novca, sigurnosti i velikih sjajnih dragulja. »Mora postojati neki drugi način.«

Odmahnuo je glavom. »Ne, ovo je ispravna odluka. Želim karijeru završiti na vrhuncu. Ne nakon još nekoliko godina kada budem nastojao sustignuti večerašnji sjaj. Kada ga budem pokušavao ponovno uhvatiti i neslavno otići. Ne želim biti kao ti dečki. Ne želim biti kao moj stari. Vrijeme je.«

»Jesi li siguran?«»Potpuno.« Dok su išli prema kraju crvenog tepiha

rekao je: »To znači da će mi trebati posao.«»A, da?«»Da, a s obzirom na to da nemam nikakvih drugih

vještina osim igranja hokeja, teško da će me itko zaposliti.«

»Vidjela sam da na benzinskoj traže ispomoć.«Nasmijao se. »Mislio sam da bi ti dobro došao još

jedan skaut.« Zaustavili su se nasred ledene površine. On joj savije leđa preko svoje ruke i s visine je pogleda u lice. Publika je podivljala.

»Što radiš?« dahnula je.»Pretvaram one fotke u lanjski snijeg.« Spustio je

usta na njezina i poljubio je jezikom pred kamerama nacionalne televizije. Pred svim igračima i četrnaest tisuća oduševljenih navijača ljubio ju je dok joj se nije zavrtjelo u glavi i dok nije bio siguran da su svi shvatili.

Svi osim Sama. »Sad sam ja na redu.«Ty je odmahnuo glavom dok je podizao Faith. »Da

ti nije palo na pamet.«Alexander Dumont podignuo je pehar iznad glave i

ispustio Tarzanov poklič dok je Logan pretresao novu bocu Moeta. Okružen slatkom izmaglicom zlatnog šampanjca, Ty je spustio usne do njezina uha. »Samo je jedna stvar koja bi ovu večer mogla učiniti još boljom.«

»Što to?«»Ti i ja. Vrući tuš i vrlo, vrlo neprimjereno

ponašanje.«

SVRŠETAK