Kabirove Pjesme Izabrao Rabindranath Tagore

Uvod

Kabir, pjesnik čije su izabrane pjesme ovdje priređene, među najinteresantnijim je osobnostima u povijesti indijskog misticizma. Rođen je blizu Benaresa, vjerojatno oko 1440. Roditelji su mu bili muhamedanci. U ranoj je mladosti postao učenik proslavljenog hinduskog asketa Ramanande. Ramananda je u sjevernu Indiju donio vjerski preporod koji je Ramanuđa, veliki brahmanistički reformator dvanaestog stoljeća, potaknuo na jugu. Ovaj je preporod djelomično bio reakcija na narastajući formalizam ortodoksnih kultova, a dijelom dokaz neposrednih potreba srca suprotstavljen ih naglašenom intelektualizmu Vedanta filozofije, to jest pretjeranom monizmu koji je ona proglašavala. Ramanuđine su propovijedi prerasle u gorljivo obožavanje Višnua koji predstavlja osobni vid Božanske Prirode - one mistične "religije ljubavi" koja se uvijek pojavljuje na određenoj razini duhovnog postignuća, čija nas vjerovanja i svjetonazori čine nesposobnim za ubojstvo. Iako je takvo obožavanje prirođeno hinduizmu, i izraženo u mnoštvu pasusa Bhagavad Gite, u njegovom je srednjovjekovnom preporodu postojao značajan element sinkretizma. Smatra se da je ta misao stigla do Kabira preko Ramanande, koji je, po svemu sudeći, bio čovjek širokog religioznog obrazovanja, i prepun misionarskog entuzijazma. Živio je u doba kada je strastvena poezija i duboka filozofija velikih perzijskih mistika - Attara, Sa'dija, Dželaludina Rumija i Hafiza, snažno utjecala na vjersku misao Indije, zbog čega je sanjao o mirenju tog žestokog i vrlo osobnog muhamedanskog misticizma s tradicionalnom teologijom brahmanizma. Neki smatraju da su ta dvojica velikih vjerskih vođa bili pod utjecajem kršćanske misli i svjetonazora - ali to je točka o kojoj mjerodavni autoriteti imaju sasvim različita mišljenja, pa ovdje nećemo o tome raspravljati. Ipak se može sa sigurnošću tvrditi da se u njihovim učenjima susreću dvije (možda tri) očito suprotstavljene struje snažnog duhovnog promišljanja, baš kao što se židovska i helenistička susreću u ranoj kršćanskoj crkvi. Jedna je od najznačajnijih osobina Kabirovog genija ta što ih je bio sposoban ujediniti u svojim pjesmama.

Veliki vjerski reformator, osnivač sekte kojoj još uvijek pripada gotovo milijun hindusa sa sjevera Indije, Kabir je ipak najvažniji kao mistički pjesnik. Njegova je sudbina slična onoj mnogih tumača Stvarnosti. Prezirao je religioznu isključivost,

i iznad svega težio upoznati ljude sa slobodom doživljavanja sebe kao djece Božje. Usprkos tome, njegovi su sljedbenici "uzvisili" sjećanje na Kabira izgradivši na novim mjestima zidove koje je on nastojao srušiti. Ali, njegove su se prekrasne pjesme održale, postajući spontani izričaj njegovih vizija i njegove ljubavi; i pomoću njih, a ne pomoću didaktičkih učenja povezanih s njegovim imenom, on svoj besmrtni poziv upućuje srcu. U ove je pjesme unesen širok raspon mističnih osjećaja: od najuzvišenijih apstrakcija, onostrane strasti prema Beskrajnom, do najintimnijeg i najosobnijeg postizanja Boga, izraženog u jednostavnim metaforama i religioznim simbolima bez obzira jesu li izvedene izhinduskih ili muhamedanskih vjerovanja. Nemoguće je odrediti je li njihov tvorac bio brahman ili sufi, vedantist ili vaišnava. On je, kako sam kaže: "dijete Allaha i Rama." Taj Vrhovni Duh on zna i obožava, i želi Njegovo radosno prijateljstvo dočarati ljudskim dušama, ponajviše jer On uključuje sve metafizičke kategorije, sve vjerske definicije; pa ipak, svaka nečim pridonosi opisu ove Beskrajne i Jednostavne Cjeline koja razotkriva Sebe, sukladno njihovim mjerilima, iskrenim štovateljima svih vjerovanja. Priča o Kabiru je prepuna proturječja i legendi, čiju je istinitost nemoguće provjeriti. Neke proizlaze iz hinduskih, a neke iz muhamedanskih izvora. Predstavnici obiju religija prisvajaju ga za sebe, jedni tvrdeći da je sufijski, a drugi da je brahmanski svetac. Njegovo je ime, pak, nesumnjivo muslimanskog podrijetla; te je vjerojatno istinita ona priča o njemu kao fizičkom ili posvojenom djetetom muhamedanskog tkalca iz Benaresa, grada u kojem su se zbili glavni događaji njegovog života. U Benaresu petnaestoga stoljeća sasvim su se razvila sinkretistička nagnuća bhakti religije. Sufiji i brahmani su se, po svemu sudeći, upustili u prepirku: duhovno najuzvišeniji pripadnici oba vjerovanja posjećivali su Ramanandine poduke, jer mu je reputacija tada bila na vrhuncu. Kabir je još kao dječak, u kom je bila probuđena vjerska strast, u Ramanandi prepoznao učitelja kojeg mu je namijenila sudbina; ali je istovremeno znao koliko su malene šanse da hinduski guru prihvati muhamedanca za učenika. Sakrio se na stepenište rijeke Ganges, tamo gdje se Ramananda običavao kupati; pa ga je, silazeći do vode, učitelj ugazio, i zaprepašteno uzviknuo: "Ram! Ram!" - ime inkarnacije pod kojom je štovao Boga. Kabir je zatim objavio kako je iz Ramanandinih usta primio inicijacijsku mantru, te je prema tome prihvaćen kao učenik. Usprkos prosvjedima ortodoksnih brahmana i muhamedanaca, jednako razljućenih ovim neuvažavanjem teoloških granica, ustrajao je u svojem zahtjevu; tako u praksi provodeći ono načelo vjerske sinteze koje je Ramananda težio utemeljiti kroz svoju misao. Izgleda da ga je Ramananda priznao, i mada muhamedanske legende spominju čuvene

sufije Pira, te Takklja iz Đansija, navodeći ih kao Kabirove učitelje tijekom daljnjeg naukovanja, hinduski je svetac jedini ljudski uzor kojem u svojim pjesmama priznaje duhovni dug. Ono malo što znamo o Kablrovom životu suprotno je mnogim trenutnim idejama koje se tiču orijentalnih mistika. 0 razinama discipline kroz koju je prolazio, to jest načinu na koji se razvijao njegov duhovni genij, ne znamo ništa. Izgleda da je bio dugogodišnji Ramanandin učenik, pridružujući se teološkim i filozofskim raspravama koje je njegov učitelj vodio sa svim velikim mulama i brahmanima svojega vremena; i tu možda nalazimo razloge njegovog poznavanja termina hinduske i sufističke filozofije. Možda jest, a možda 1 nije bio podvrgnut tradicionalnoj poduči u vezi s hinduskim ili sufističkim promišljanjima - jasno je, u svakom slučaju, da se nikad nije podvrgao životu profesionalnog asketa, ili povukao od svijeta kako bi se posvetio tjelesnom trapljenju i sasvim prepustio kontemplativnom životu. Ruku pod ruku s unutarnjim obožavanjem, umjetničkim izražavanjem kroz glazbu i riječi - jer je bio jednako vješt glazbenik kao i pjesnik - živio je marljivo i razborito životom orijentalnog obrtnika. Oko ovoga se slažu sve legende: Kabir je bio tkalac, jednostavan i neuk čovjek, koji je zarađivao za razbojem. Poput krojača šatora Pavla, postolara Bohmea, kotlokrpe Bunyana, izrađivača vrpci Tersteegena, on je znao kako izmiješati viziju i marljivost; djelo ruku je radije pomagalo nego ometalo strastvenu meditaciju srca. Prezirući puku tjelesnu strogoću, nije bio asket, već oženjeni čovjek, otac i glava obitelji - okolnost koju hinduističke legende monaškog predznaka bezuspješno pokušavaju sakriti ili opravdati - i upravo je iz središta uobičajenog pjevao svoje zanosne stihove ispunjene božanskom ljubavlju. U ovom slučaju djela potvrđuju priče o njegovom životu. On neprestano veliča život kod kuće, vrijednost i zbiljnost svakodnevice, koja pruža priliku za ljubav i odricanje; odnoseći se s prezirom prema profesionalnoj svetosti Yogija, koji "ima dugu bradu i pletene uvojke, nalikuje kozi", kao i sve koji misle da je neophodno pobjeći iz ovog svijeta ispunjenog ljubavlju, radošću i ljepotom - pravog kazališta ljudske potrage - ne bi li se pronašla ona Jedna Stvarnost koja se "širom svijeta proširila u obličju ljubavi.'" Nije nužno imati veliko iskustvo s asketskom književnošću želimo li raspoznati smionost i originalnost ovog stava u takvom vremenu i na takvom mjestu. Prema ortodoksnoj pobožnosti, bilo hinduskoj ili muhamedanskoj, Kabir je najobičniji heretik; i njegova je otvorena nesklonost prema bilo kakvoj institucionaliziranoj religiji, svim izvanjskim običajima - jednako temeljita i žestoka kao u kvekera - upotpunila, po mišljenju svećenika, njegovu reputaciju opasnog čovjeka. "Jednostavno jedinstvo" s Božanskom Stvarnošću koje je neprekidno uzdizao, kao i dužnost i užitak

svake duše, bilo je neovisno od obreda i tjelesnih trapljenja: Bog kojeg je on proglašavao nije bio "ni u Kabi ni na Kailašu". Oni koji su Ga tražili nisu morali daleko ići; jer je On posvuda čekao razotkrivanje, i bio pristupačniji "pralji i stolaru" nego samodopadnom svetom Čovjeku. Stoga cijela ta aparatura pobožnosti, hinduska i muslimanska - hram i džamija, kumir i sveta voda, spisi i svećenici - bijaše neugodno jasno prokazana. Pjesnik ih vidi pukim nadomjescima Stvarnosti, mrtvim stvarima koje posreduju između duše i njezine ljubavi:

Sve su prikaze beživotne, govoriti ne mogu; znam, jer sam ih dugo zazivao. Purana i Kuran tek su riječi; podigavši zastor; vidio sam?

Takvo što ne može tolerirati ni jedna organizirana crkva; i nije iznenađujuće da je Kabir, imajući svoje sjedište u Benaresu, samom središtu svećeničkog utjecaja, bio vidljivo progonjen. Dobro znana legenda o prekrasnoj kurtizani, koju su brahmani poslali kako bi iskušala njegovu nevinost, i koja se, poput Magdalene, preobratila neočekivano se susrevši s inicijatom više ljubavi, podsjeća na strah i odbojnost kojima je bio izložen zahvaljujući utjecaju svećenika. Barem je jednom, nakon izvođenja navodnog čuda ozdravljenja, bio doveden pred cara Sikandara Lodija, i optužen za tvrdnju da posjeduje božanske sposobnosti. No, taj je vladar, zamjetnog obrazovanja, bio tolerantan prema ekscentričnostima svetih ličnosti koje su pripadale njegovoj vjeri. Kabir, muhamedanac podrijetlom, nije bio podložan brahmanskom autoritetu, već se u biti svrstavao među sufije, kojima se dopuštalo veliko teološko slobodoumlje. Stoga mu je, iako je u ime mira protjeran iz Benaresa, život bio pošteđen. Ovo se izgleda zbilo 1495., kad mu je bilo gotovo šezdeset godina. Bio je to posljednji događaj u njegovoj karijeri s kojim smo zasigurno upoznati. Potom je, po svemu sudeći, putovao od grada do grada u sjevernoj Indiji, prebivalištu skupine učenika; nastavljajući u progonstvu život apostola i pjesnika ljubavi za koji je, kako spominje u jednoj svojoj pjesmi, bio predodređen "od početka vremena". Umro je 1518., u Magharu, mjestu pokraj Gorakhpura, kao starac narušena zdravlja, i ruku toliko onemoćalih da više nije mogao stvarati glazbu koju je toliko volio. Jedna nam prekrasna legenda govori da su se nakon njegove smrti Kabirovi muhamedanski i hinduski učenici posvađali oko prava na posjedovanje njegovog tijela; muhamedanci su ga htjeli pokopati, hindusi spaliti. Dok su raspravljali, pred njima se pojavio Kabir, rekavši im neka podignu pokrov i pogledaju što leži pod njim. Oni to uradiše, i umjesto leša pronađoše hrpu cvijeća; polovicu su cvijeća pokopali muhamedanci u Magharu, a ostatak su Hindusi odnijeli u sveti grad Benares i

spalili ga - odgovarajući kraj života ispunjenog miomirisima najljepšeg naukovanja dva velika vjerovanja.

II

Mistična poezija s jedne strane može biti definirana kao uzburkani odgovor na viziju Stvarnosti; s druge, kao oblik prorokovanja. Kako je posebna težnja mistične svijesti posredovati između dva čina - izlasku iz sebe kroz zaljubljeno obožavanje Boga i povratku kući kako bi se drugim ljudima izrekle tajne Vječnog; tako i umjetničko samoizražavanje ove svjesnosti također ima dvostruki karakter. Ovo je ljubavna poezija, ali je najčešće pisana u misionarske svrhe. Takve su i Kabirove pjesme: iznenadni proboji ushita i milosrđa. Pisane na pučkom hindiju, neknjiževnim jezikom, bile su - poput dijalektalne poezije Jacoponea da Todija i Richarda Rollea - namjerno upućene narodu, a ne profesionalnom religioznom staležu; stoga sve mora biti pročišćeno neprestanim korištenjem slika iz svakodnevnog života, uobičajenih doživljaja. Upravo pomoću najjednostavnijih metafora, pomoću neprestanih pozivanja na potrebe, strasti i odnose koje svi razumiju - na mladoženju i mladu, gurua i učenika, hodočasnika, zemljoradnika, pticu selicu - on nam približava svoje čvrsto vjerovanje u stvarnost ljubavnog odnosa duše s Transcendentnim. U njegovom svemiru nema zidova koji dijele "prirodne" i "natprirodne" svjetove; sve je dio Božje stvaralačke Igre, i stoga je - čak i u najponiznijem - sposobno razotkriti Igračev um. Voljno prihvaćanje tog ovdje-i-sada načina predstavljanja nadzemaljskih stvarnosti karakteristično je obilježje velikih mistika. Njima, kad su napokon prodrli u istinsko božansko dostojanstvo, svi aspekti svemira posjeduju jednako vrijedno otajstvo proglašavanja Božje Prisutnosti; i njihova neustrašiva primjena običnih, tvarnih simbola - često iznenađujućih, pa čak i odbojnih nesviknutom ukusu - izravno je proporcionalna egzaltacijama njihovog duhovnog života. Djela velikih suffja - a među kršćanima Jacoponea da Todija, Ruysbroecka, Bohmea - prepuna su dokaza ove zakonitosti. Stoga se ne moramo iznenaditi ako u Kabirovim pjesmama pronađemo - u očajničkom pokušaju da dočara svoju ekstazu i nagovori druge da je podjele s njim - neprestano miješanje neposrednog i metafizičkog izražaja; brze izmjene najintenzivnijeg antropomorfnog i najsuptilnijeg filozofskog načina dohvaćanja čovjekovog sjedinjavanja s Božanskim. Potreba za ovim izmjenama, i njihova prirodnost umu koji ih koristi, ukorijenjena je u pjesnikovom konceptu - ili viziji -Prirode Boga. Ako to ne pokušamo spoznati, nećemo daleko odmaknuti u razumijevanju njegovih pjesama. On pripada malenoj skupini vrhunskih mistika - među kojima su vjerojatno najvažniji sv. Augustin, Ruysbroeck,

i sufi pjesnik Dželaludin Rumi - koji su postigli ono što možemo nazvati sintetiziranom vizijom Boga. Time su uklonili neprestano suprotstavljanje osobnog i neosobnog, transcendentalnog i imanentnog, statičkih i dinamičkih aspekata Božanske Prirode; između Apsolutnog filozofije i "povjerljivog istinskog Prijatelja" religija zasnovanih na obožavanju. Oni to nisu uradili posloživši ove nesumnjivo neuskladive koncepte jedne za drugima; već uzdizanjem do visina duhovne intuicije na kojima su one, kako kaže Ruysbroeck: "Istopljene i spojene u Jedinstvu", i zamijećene kao upotpunjujuće suprotnosti savršene Sveukupnosti. Ovakav postupak njima određuje - što i Kabir i Ruysbroeck izričito naglašavaju - svemir u tri niza: Postajanje, Biće, i ono što je "iznad Bića", t.j., Boga. Njega se ovdje ne doživljava kao krajnju apstrakciju, već još jednu zbiljnost. On nadahnjuje, podržava, uistinu boravi u, kako trajnom, uvjetovanom, zaokruženom svijetu Postajanja, i neuvjetovanom, ničim naslijeđenom, vječnom svijetu Bića; a ipak ih oboje potpuno transcendira. On je sveprisutna Stvarnost, "Sve-prodiruće" u kojem su "nalik biserima nanizani svjetovi". U Svojem osobnom aspektu On je "ljubljeni Fakir", podučava i prati svaku dušu. Smatran Imanentnim Duhom, On je "Um unutar uma". Ali, sve su to u najboljem slučaju djelomični aspekti Njegove prirode, uzajamno se dopunjuju: baš kao Osobe kršćanskog nauka o Trojstvu - na što ovaj teološki dijagram neodoljivo podsjeća - koje predstavljaju različita i nadoknadiva iskustva Božanskog Jedinstva, čemu se vraćaju. Kao što Ruysbroeck razlikuje razinu stvarnosti na kojoj: "više ne govorimo o Ocu, Sinu i Duhu Svetome, već jedino o Jednom Biću, izvornoj tvari Božanskih Osoba"; tako i Kabir kaže: "On je ponad granice i neograničenog - Cisti Bitak." Brahma je, dakle, Neopisiva Činjenica u usporedbi s kojom je "razlika između Uvjetovanog i Neuvjetovanog samo riječ"; istovremeno krajnje transcendentno Jedno apsolutističke filozofije, i osobni Ljubavnik svake pojedine duše - "blizak svima i poseban svakome", kako je to jedan kršćanski mistik kazao. Kabirova potreba da na oba ova načina opiše Stvarnost dokaz je bogatstva i ravnoteže njegovih duhovnih iskustava; koje ni kozmički ni antropomorfni simboli, uzeti sami po sebi, ne mogu izraziti. Apsolutnije od Apsolutnog, osobnije od ljudskog uma, Brahma raste uključujući sve filozofske koncepcije, svu strastvenost intuicije srca. On je Velika Potvrda, struja energija, izvorište života i ljubavi, jedinstveno utaživanje žudnje. Njegova stvaralačka riječ je Onih "Vječno Da". Negativna filozofija koja razodijeva Božansku Prirodu, lišavajući je Njenih karakteristika i definirajući Gajedino onim što nije - svodeći Ga na "Prazninu", mrska je većini životnih pjesnika.- Brahma, kaže on: " nikada neće biti pronađen u apstrakciji". Ort je. Jedna Ljubav koja Prožima svijet, u Svojoj punini razaznaje jedino očima ljubavi; i oni koji Ga znaju,

mada to ne mogu izraziti, dijele radosnu i neobjašnjivu tajnu svemira. Kabir, postigavši tu sintezu osobnih i kozmičkih aspekata Božanske Prirode, izbjegava tri velike opasnosti koje prijete mističkim religijama. Kao prvo, zaobilazi pretjeranu osjećajnost, težnju isključivo antropomorfnom obožavanju, koja proizlazi iz ničim ograničenog kulta Božanske Osobe, posebno kao nekog inkarniranog obličja; što se u Indiji može pronaći u pretjeranom obožavanja Kršne, a u Europi u sentimentalnom pretjerivanju nekih kršćanskih svetaca. On se ne izlaže ni zaključcima čistog monizma koji uništavaju dušu, što je neminovno čim je pritisnu logičke implikacije: to jest ne ukazuje na osobitost povezanosti Boga i duše, s dokazom njezine apsorpcije u Božanskom Biću kao svrhom duhovnog života. Za potpunog monista duša je, onoliko koliko je stvarna, u biti jednaka Bogu; a istinski zadatak postojanja je stvoriti povlasticu od tog latentnog identiteta, čije se ostvarivanje nalazi u vedantističkoj formuli "To si ti". Međutim, Kabir kaže da su Brahma i živa stvorenja "uvijek različiti, a ipak zauvijek sjedinjeni"; da mudrac zna kako Mu duhovni, baš kao i materijalni svijet, "služe kao uporište". Ujedinjenje duše s Njim je jedinstvo ljubavi, međusobno nastanjivanje; ona bitna veza koju objašnjavaju sve mističke religije, dakle nije stapanje sa sobom pri čemu se ne ostavlja mjesta osobnosti. Ovo izvanjsko razlikovanje, zagonetno j edinstvo-u-odvoj enosti je doktrina svakog razboritog misticizma; jer zamisao koja to nije u stanju izraziti uspijeva predstaviti samo djelić odnosa duše s duhovnim svijetom. Potvrda je tog učenja bila posebna osobitost vaišnavske reformacije koju je propovijedao Ramanuđa; čija su načela preko Ramanande preneseni Kabiru. Napokon, ljudski toplo i izravno razumijevanje Boga kao vrhovnog Objekta ljubavi, prijatelja duše, učitelja i mladoženje, tako strastveno i često izražavano u Kabirovim pjesmama, uravnotežuje i kontrolira one apstraktne sklonosti svojstvene metafizičkom aspektu ovog viđenja Stvarnosti. Time im onemogućava da se izopače, pretvorivši se u jalovo intelektualno obožavanje, koje je postalo kletva vedantističke škole. On nije odobravao ni čisti intelektualizam, ni puku pobožnost. Njegovog "jedinog neusporedivog Gospoda" prožima Ljubav: On je jedinstveni izvor životnog izobilja u kojem uživa Kabir, kao i sveprisutni čimbenik koji ujedinjuje konačne i beskonačne svjetove. Sve je natopljeno ljubavlju: onom koju opisuje jezikom sličnim Ivanovom kao "Božansko Obličje". Cjelokupnost stvaranja je Igra Vječnog Ljubavnika; živući, promjenjivi, narastajući izraz Brahmine ljubavi i užitka. Budući da ove blizanske žudnje vladaju nastankom čovjeka, Kabir ih pronalazi kako iznad

"izmaglice zadovoljstva i patnje" upravljaju stvaralačkim Božjim djelima. On se izražava ljubavlju; užitak je Njegova aktivnost. Stvaranje izvire iz jednog razdraganog Čina potvrđivanja: Vječnog Da, neprekidno izricanog u dubinama Božanske Prirode. Sukladno ovom promatranju svemira kao Ljubavne Igre kojoj nema kraja, vječno napredujućem očitovanju Brahme - jedne od mnogih predodžaba koje je usvojio iz uobičajenog inventara hinduističkih religioznih ideja, i osvijetlio svojim pjesničkim genijem - pokret, ritam i neprestano kretanje postaju neotuđivi dio KabTrovog viđenja Stvarnosti. Iako je Vječno i Apsolutno bez prestanka prisutno u njegovoj svijesti, ipak je njegov koncept Božanske Prirode u svojoj biti dinamičan. Upravo nam ga pomoću simbola kretanja najčešće pokušava prenijeti: neprekidno upućujući na ples, ili na čudnovato suvremene slike Neprekidnog Njihanja Svemira koji je "održavan sponama ljubavi". Za mističku književnost je karakteristično da su veliki mislioci, nastojeći nam priopćiti prirodu sjedinjenja s nadosjetilnim, bili neizbježno natjerani osloniti se na poredbe zasnovane na korištenju osjetila: znajući da će čak i najbolji prikazi biti sirovi i netočni. Naša uobičajena ljudska svjesnost sasvim ovisi o osjetilima, plodovi su intuicije sami po sebi instinktivno upućeni na njih. U toj intuiciji misticima izgleda kako sve mutne čežnje i svi djelomični doživljaji osjeta nalaze savršeno ispunjenje. Odatle njihovo neprekidno obznanjivanje da vide nezačeto svjetlo, čuju nebesku glazbu, kušaju milinu Gospodnju, znaju neopisivi miris, osjećaju istinski dodir ljubavi. "Njega uistinu vidjeti i u potpunosti osjetiti, Njega u duhu čuti i Njega s ugodom mirisati i slasno progutati", kako kaže Juliana iz Norwicha. U onima koji su razvili duhovno osjetljivi automatizam, ove se paralele osjetila i duha mogu uobličiti u halucinacije: poput svjetla koje vidi Suso, glazbe koju čuje Rolle, rajskih parfema koji ispunjavaju ćeliju sv. Katarine Sienske, tjelesnih rana koje osjećaju sv. Franjo i sv. Tereza. Ovo je pretjerani simbolizam pomoću kojeg mistici instinktivno pokušavaju svojoj svijesti predstaviti vlastitu duhovnu intuiciju. Ovdje, u okviru naročitog osjetilnog doživljaja koji smatra najtočnijim izražajem Stvarnosti, na vidjelo izlazi neobičnost njegovih stavova. Kabir potom, kako se može očekivati od nekog tko takvom širinom i raznolikošću reagira na duhovni poredak, naizmjence koristi sve simbole osjeta. On nam priopćava da je "bez promatranja vidio" Brahmin sjaj, okusio je božanski nektar, osjetio ekstazu dodira Stvarnosti, doživio miris nebeskog cvijeća. Ali, on je do srži pjesnik i glazbenik: njemu su ritam i harmonija halje ljepote i istine. Tako se u svojoj lirici pokazuje, poput Richarda Rollea, iznad svega muzikalni mistik. Stvaranje je, kako neprestano ponavlja, prepuno glazbe: ono jest glazba. U središtu Svemira "nevina glazba cvjeta": ljubav tka melodiju, dok odricanje daje ritam vremenu.

Moguće je čuti u sebi, baš kao i na nebesima; razaznaje se ušima laika, baš kao i istreniranim osjetilima asketa. Štoviše, čovjekovo je tijelo lira na kojoj svira Brahma, "Izvor sve glazbe". Kabir posvuda razabire "Nezačetu Glazbu Vječnog" - onu rajsku melodiju koju su sv. Franji svirali anđeli, onu svetu simfoniju koja je ispunila Rolleovu dušu ekstatičkim užitkom. On iz hinduskog Panteona preuzima i neprekidno koristi - Kršnu, Božanskog Flautista. Osim toga, uočava nadnaravnu glazbu u njezinom vidnom obličju, kao ritmično kretanje: onaj zagonetni ples svemira pred licem Brahme, koji je istovremeno čin obožavanja i izraz beskonačnog ushita Unutarnjeg Boga. Pa ipak, u ovoj širokoj i zanosnoj viziji svemira Kablr nikad ne gubi doticaj sa svakodnevnicom, nikad ne zaboravlja običnost života. Njegove su noge čvrsto na zemlji; njegova uzvišena i strasna postignuća stalno nadgleda razborit i žustar intelekt, upozorava ga zdrav razum koji tako često nalazimo kod istinskih mističkih genija. Neprekidno inzistiranje na jednostavnosti i izravnosti, prezir prema svim apstrakcijama i filozofiranju, nemilosrdna kritika površne religioznosti: neke su od njegovih najizrazitijih osobina. Bog je Korijen u kojem su podjednako zastupljena sva očitovanja, "materijalna" i "duhovna"; i On je jedina čovjekova potreba - "okusit ćeš sreću kad stigneš do Korijena". Onima koji usmjeravaju oči prema "jedinoj neophodnoj stvari", imenovanja, vjerovanja, ceremonije, filozofski zaključci i podvrgavanje askezi izrazi su razmjerne ravnodušnosti. Predstavljaju tek različite kutove iz kojih duša može stići svojem cilju - jednostavnom jedinstvu s Brahmom; i korisni su onoliko koliko mu doprinose. Kabirov je eklekticizam sveprisutan, on je na trenutke vedantist i vaišnavit, panteist i transcendentalist, brahman i sufi. Pokušavajući izreći istinu o tom neopisivom poimanju, tako dalekom, a ipak toliko bliskom, koji kontrolira njegov život, on dohvaća i spaja - kao što bi zajedno ispreo kontrastne niti na svojem razboju - simbole i ideje izvedene iz krajnje nasilnih filozofija i vjera sklonih sukobima. Sve je potrebno želi li ikako naslutiti karakter onog Jednog kojeg Upanišade nazivaju "Suncem obojano Biće, koje je ponad ove Tame": kao što je nužan cjelokupan spektar boja želi li se prikazati jednostavnost bogatstva bijele svjetlosti. Prilagodivši ostavštinu pristiglu iz tradicije vlastitoj upotrebi, on koristi uobičajenu metodu mistika; oni rijetko pokazuju osobitu ljubav prema originalnosti forme. Sasut će svoje vino u skoro svaku posudu koja im se nađe pri ruci: podvrgavajući se općim sklonostima - i uzdižući do nove razine ljepote i značaja - rabeći prevladavajuću vjersku ili filozofsku pretpostavku svojega doba. Tako pronalazimo da su teme nekih najizvrsnijih Kabirovih pjesmama opća mjesta hinduske filozofije i vjere: Lila ili Igra Bogova, Ocean Blaženstva, Ptica Duše, Maya, Lotos sa stotinu

latica, i "Bezoblično Obličje". Mnoge su, s druge strane, natopljene sufTstičkim slikama i predodžbama. Treće koriste uobičajeno okruženje i dogodovštine iz indijske svakodnevice: crkvena zvona, svečanost svjetiljaka, vjenčanje, udovicu koja se odlučila spaliti zajedno s tijelom svog supruga, hodočašće, karakteristike doba - pri čemu osjeća njihov mistični aspekt - kao sakramente odnosa duše s Brahmom. Cesto je u njima prikazan izrazito prekrasan i prisan doživljaj Prirode. U prijevodu ove zbirke pjesama mogu se pronaći primjeri koji ilustriraju gotovo svaki aspekt Kabirove misli, i sve fluktuacije mističnih osjećaja: ekstaze, očaja, smirenog blaženstva, neobuzdanog obožavanja, proplamsaja sveobuhvatnog prosvjetljenja, trenutke prisne ljubavi. Njegovo posvud rasprostrto viđenje svemira, "Vječne Igre" stvaranja (LXXXII), svjetova "nalik biserima nanizanih" unutar Božanskog Bića (XIV, XVI, XVII, LXXVI), ovdje je uravnoteženo ljupkim i tankoćutnim osjećajem prisnog dijeljenja s Božanskim Prijateljem, Ljubavnikom, Učiteljem duše (X, XI, XXIII, XXXV, LI, LXXXV, LXXXVI, LXXXVIII, XCII, XCIII; a iznad svih, prekrasna pjesma pod brojem XXXIV). Kako su ova očito paradoksalna viđenja Stvarnosti istopljena u Brahmi, tako su i sve druge suprotnosti u Njemu pomirene: vezanost i sloboda, ljubav i odricanje, užitak i patnja (XVII, XXV, XL, LXXIX). Sjedinjenje s Njim je jedino uistinu važno duši, njezinoj sudbini i onome što joj je potrebno (LI, I, II, LIV, LXX, LXXIV, XCIII, XCVI); i ovo jedinstvo, ovo otkrivanje Boga, jednostavnije je i prirodnije od bilo čega drugog, želimo li ga prigrliti (XLI, XLVI, LVI, LXXII, LXXVI, LXXVIII, XCVII). Jedinstvo se, naravno, ostvaruje ljubavlju, a ne znanjem ili obrednim pravilima (XXXVIII, LIV, LV, LIX, XCI); a poimanje koje to jedinstvo donosi neopisivo je: "ni Ovo ni Ono", kako to priopćava Ruysbroeck (IX, XLVI, LXXVI). Istinsko obožavanje i dijeljenje događa se u Duhu i u Istini (XL, XLI, LVI, LXIII, LXV, LXX); stoga je idolopoklonstvo vrijeđanje Božanskog Ljubavnika (XLII, LXIX), a oruđa su profesionalne pobožnosti beskorisna bez milostivosti i čistoće duše (LIV, LXV, LXVI). Budući su sve stvari, a osobito čovjekovo srce, ispunjene Bogom, posjednute Bogom (XXVI, LVI, LXXVI, LXXXIX, XCVII), Njega se najlakše može pronaći u ovdje-i-sada: u običnom, ljudskom, tjelesnom postojanju, "blatu" tvarnog života (III, IV, VI, XXI, XXXIX, XL, XLIII, XLVIII, LXXII). "Možemo dosegnuti cilj ne prelazeći cestu" (LXXVI) - nije samostan, već dom, prikladan okvir za ljudske napore: i ako on ne može tamo pronaći Boga, ne treba se ni drugdje nadati uspjehu. "Kod kuće je stvarnost." Tamo ljubav i odvajanje, vezanost i sloboda, užitak i patnja naizmjence plešu dušom; i iz njihovog se sukoba uzdiže Nezačeta Glazba Vječnog.

Evelyn Underhill

I. 13. mo ko kahan dhunro bande

0 SLUGO, gdje si Me tražio? Gle! Ja sam pokraj tebe. Nisam u hramu, ni u džamiji; nisam u Kabi, ni na Kailašu; Nisam u ritualima ni u obredima, niti u Yogi i odricanju. Vidjet ćeš Me ako si istinski tragalac, srest ćeš Me u treptaju vremena.

Kabir reče: " O Sadhu! Bog je dah svekolikog daha."

I. 16. Santan jat napucho nirguniyan BESPOTREBNO je pitati sveca kojoj kasti pripada; Jer svećenik, ratnik i trgovac - svih trideset i šest kasti -jednakim žarom tragaju za Bogom. Budalasto je pitati što bi mogla biti svetačka kasta; Brijač je težio Bogu, pralja i stolar -Čak je i Raidas tragao za Bogom. Rši Svapaća je podrijetlom bio kožar. 1 hindusi i muslimani su dosegnuli Kraj; tamo nema traga razlikama.

I. 57. sadho bhai, jival hi karo as'a

O PRIJATELJU! Nadaj Mu se za života, znaj za života, Shvati za života - jer u životu izbavljenje boravi. Ako okovi nisu slomljeni za života, ima li nade u spas kad smo mrtvi? To je samo isprazan san - da će se duša, jer je napustila tijelo, ujediniti s Njim. Ako je ovdje nađen, bit će i tamo; Nije li, boravit ćemo u Gradu Smrti. Ako si sad postigao jedinstvo, imat ćeš ga i poslije. Kupaj se u istini, spoznaj istinskoga Gurua, vjeruj u istinsko Ime! Kabir reče: "Duh potrage će nam pomoći; ja sam rob Duha potrage."

I. 58. bago na ja re na ja

NEMOJ posjetiti cvjetni vrt! O prijatelju! ne idi tamo; U tvom j e tij elu cvj etni vrt. Smjesti se na tisuću latica lotosa, i odatle se zagledaj u Beskrajnu Ljepotu.

I. 63. avadhu, maya tajina jay

KAZI mi, brate, kako da se odreknem Maye? Odrekavši se vezivanja lenti, još uvijek vezujem halju;

Odrekavši se vezivanja halje, još uvijek umatam tijelo u njezine nabore. Tako, kad napustim strasti, zapazim da je preostao gnjev; I kad se odreknem gnjeva, sa mnom je još uvijek pohlepa; A kad iščezne pohlepa, preostaju ponos i taština; Čak i kad se um odvoji i odbaci Mayu, svejedno ne prestaje biti doslovan. Kabir reče: "Poslušaj me, dragi Sadhu! Istinska se staza rijetko pronalazi."

I. 83. canda jhalkaiyahi ghat mahin

MJESEC sjaji unutar mojega tijela, ali to moje slijepe oči ne mogu vidjeti -Mjesec je unutar mene, baš kao i sunce. Nedotaknuti bubanj Vječnosti odzvanja unutar mene; ali to moje gluhe uši ne čuju. Ako se čovjek zalaže za Ja i Moje, djela su mu ništavna -Kad zamre svekolika ljubav prema Ja i Moje, tad je ostvareno djelo Gospodnje. Budući da rad nema drugog cilja osim postizanja znanja -Kad se to dogodi, on bespotrebnim postaje. Cvijet cvate stremeći plodu - kad ovaj prispije, cvijet uvene. Mošus je u jelenu, ali on ga ne traži u sebi - tumara u potrazi za travom.

I. 85. Sadho, Brahm alakh lakhaya

KAD On razotkrije Sebe, Brahma očituje Ono što nije moguće vidjeti. Kao što je sjeme u biljci, hlad u drvetu, praznina na nebu, kao što su u praznini beskonačni oblici -Tako ponad Beskonačnog, Beskonačno stiže; iz Beskonačnog, konačno se pruža. Biće je u Brahmi, a Brahma u biću - oni su zauvijek različiti, ipak zauvijek sjedinjeni. On je drvo, sjeme i zametak. On je cvijet, plod i hlad. On je sunce, svjetlost i osvijetljeno. On je Brahma, živo stvorenje i Maya. On je mnoštvo oblika, beskrajni prostor; On je dah, riječ i značenje. On je granica i neograničeno; i On je ponad granice i neograničenog - Čisti Bitak. On je Neotuđiv Um u Brahmi i u biću. Vrhovna je Duša vidljiva unutar duše, Točka je vidljiva unutar Vrhovne Duše, A unutar Točke, iznova se vidi odraz. Kabir je blagoslovljen jer posjeduje vrhovno viđenje!

I. 101. is ghat antar bag bagice

U ZEMLJINOJ posudi sjenice su i gajevi, a u njima se Stvoritelj nalazi -U ovoj je posudi sedam oceana i neizbrojive su zvijezde. Procjenitelj dragulja i kamen kušač su tamo; U ovoj posudi Vječno odzvanja, i izvor pršti. Kabir reče: "Slušaj me, prijatelju! Moj se voljeni Gospod nalazi unutra."

I. 104. aisa lo nahin taisa lo

AH, KAKO ikad izraziti tu tajnu riječ? Ah, kako kazati: "On nije takav, i On je ovakav?" Ako kažem da je unutar mene, posramit ću svemir; Ako kažem da je izvan mene, ni to nije točno. On čini unutarnje i vanjske svjetove nerazdruživom cjelinom; Svjesno i nesvjesno, oboje Mu služe kao uporište. On nije ni iskazan ni skriven, On nije ni otkriven ni neotkriven: Nema riječi koje ga mogu izreći.

I. 121. tohi mori lagan lagaye re phakir wa

TEBI je usmjerena moja ljubav, o Ti, Fakiru! Snivao sam u vlastitoj odaji, a Ti si me probudio; zgromio me Svojim glasom, o Fakiru! Ja sam se utapao u dubinama oceana ovoga svijeta, a Ti si me spasio - podupirao si me Svojom rukom, o Fakiru! Samo jedna riječ i ništa više - i učinio si da pokidam okove svoje, o Fakiru! Kabir reče: "Ti si s mojim srcem ujedinio Svoje, o Fakiru!"

I. 131. nis' din khelat rahi sakhiyan sang

IGRALA sam se dan i noć s družbenicama svojim, a sad se jako plašim. Palača je mojega Gospoda tako visoka, srce mi drhti dok se uspinjem njenim stubama - no ne smijem biti bojažljiva, želim li uživati Njegovu ljubav. Moje se srce mora prikloniti Voljenom; moram strgnuti veo, i susresti Ga puninom tijela -Moje oči moraju obaviti obred svjetiljaka ljubavi. Kabir reče: "Slušaj me, prijatelju-onaj koji voli, taj razumije. Ako ne osjećaš ljubavnu čežnju za Voljenim, zaludno je kititi tijelo, zaludno melemom prekrivati kapke."

II. 24. hamsa, kaho puratan vat

ISPRIČAJ mi, o Labude, svoju drevnu bajku. Iz koje zemlje stižeš, o Labude? Kojoj obali letiš? Gdje ćeš se odmoriti, o Labude, i što tražiš? I ovoga se jutra, o Labude, probudi, ustani, slijedi me! Postoji zemlja u kojoj ni sumnja ni žalost ne vladaju - tamo više nema užasa Smrti. Šume su se proljetne tamo rascvjetale, pa zamamni miomiris "On je ja" leprša na vjetru -Tamo je pčela srca duboko zaronila, ne traži ona radosti druge.

II. 37. angadhiya deva

0 GOSPODE Nestvoreni, tko će Ti služiti? Svaki redovnik nudi obožavanje bogu skrojenom po vlastitoj zamisli, svakoga dana ovaj počasti prima -Nitko ne traži Njega, Savršenog: Brahmu, Nevidljivog Gospoda. Oni vjeruju u deset avatara; ali ni jedan avatar, jer on trpi posljedice svojih djela, ne može biti Beskonačni Duh -Vrhovnome stoga nisu nalik. Yogini, sanyasini, asketi međusobno raspravljaju; Kabir reče: " O brate! Onaj koji je vidio zračenje ljubavi, taj je spašen."

II. 56. dariya ki lahar dariyao haiji

1 RIJEKA i valovi udaraju o obalu - postoji li razlika među njima? Kad se uzdigne val, on je voda; i kad pada, iznova je ista ta voda. Kažite mi, poštovani, u čemu je razlika? Zato što je imenovan valom, treba li ga prestati smatrati vodom? U Vrhovnom Brahmi nalik biserima su nanizani svjetovi -Sagledaj tu krunicu očima mudrosti.

II. 51. janh khelat vasant rituraj

TAMO gdje vlada Proljeće, gospodar svih godišnjih doba, tamo se Nezačeta Glazba sama javlja, Tamo potoci svjetla u svim pravcima jure; Rijetki su ljudi koji uspijevaju zakoračiti do te obale! Tamo, gdje sklopljenih ruku stoje milijuni Kršni, Gdje milijuni Višnua sagibaju glave, Gdje milijuni Brahma čitaju Vede, Gdje milijuni su Šiva izgubljeni u kontemplaciji, Gdje milijuni Indri borave na nebu, Gdje se polubogovi i muniji prebrojiti ne mogu,

Gdje milijuni Sarasvati", boginja Muzike, sviraju u vinu -Tamo je moj Gospod Sebe razotkrio, pa miris sandala i cvijeća dubinama tim vlada.

II. 59. janh, cet acet khambh dou

IZMEĐU polova svjesnog i nesvjesnog, um se njiše -Tamo su zataknuta sva bića i svi svjetovi, i to njihanje nikad ne gubi zamah. Milijuni bića su ondje - sunce i mjesec na svojim putanjama su ondje; Milijuni godina prolaze, a zamah traje. Sve se njiše! I nebo i zemlja i zrak i voda; čak i sam Gospod obličje preuzima -I pogled na to Kabira slugom čini.

II. 61. grah candra tapan jot varat hai

SVJETLOST sunca, mjeseca i zvijezda jasno blista -Buja ljubavni pjev, a vrijeme otkucava ritam ljubavnog odvajanja. Noć i dan, zbor glazbom ispunjava nebesa; te Kabir reče: "Voljena moja treperi poput sijevanja munja diljem neba." Znaš li kako trenutci izvode štovanja svoja? Lelujajući nizovima svjetiljaka, svemir u obožavanju pjeva noću i danju, Tamo se nalazi skrivena zastava i tajni baldahin; Čuje se zvuk nevidljivih zvona. Kabir reče: "Tamo obožavanje nikad ne zamire; tamo Gospodar Svemira na prijestolju Svojemu zasjeda." Cijeli svijet svoja djela vrši i svoje pogreške čini - ali rijetki Obožavatelji znaju Voljenog. Pobožni će tragalac u srcu pomiješati dvostrukost struje ljubavi i razdvajanja, nalik prožimanju struja Gangesa i Đumne; U njegovom srcu sveta voda protječe dan i noć; tako se ciklusi rađanja i smrti privode kraju. Sagledaj krasotu što počiva u Vrhovnoj Duši! Onaj koji pripremi sebe, uživa u njoj. Vezan sponama ljubavi leluja se Ocean Radosti; a moćni se zvuk u pjesmu pretvara. Pogledaj, kakav li se lotos bez vode tamo rascvjetao! I Kabir reče: "Pčela mojega srca ispija njegov nektar." Kako li je prekrasan taj lotos koji cvjeta u srcu vrtložnog kotača svemira! Tek poneka čista duša poznaje njegovu istinsku slast. Glazba ga cijelog okružuje, stoga tamo srce sudjeluje u sreći beskrajnog Mora. Kabir reče: "Utoni u taj ocean miline; time dopustivši da

otprhnu sve pogreške života i smrti." Promotri kako se žeđ pet osjetila tamo gasi! I tri obličja patnje iščezavaju! Kabir reče: "Ovako izgleda igra Nedohvatnog - gledaj unutra, i uoči u sebi sjaj mjesečevih zraka Skrivenog." Tamo se strmoglavljuje ritmično udaranje života i smrti -Zanos pršti, a svekoliki je prostor okupan svjetlom. Tamo se čuje Nezačeta Glazba; to je muzika ljubavi triju svjetova. Tamo milijuni svjetiljaka, sunaca i mjeseca plamte; Tamo bubanj grmi, a udvarač se plešući njiše. Tamo ljubavne pjesme odjekuju i svjetlost se pljuskom slijeva; A posvećeni j e upoznat s okusom raj skog nektara. Promotri život i smrt; nema tu razlike, Lijeva i desna ruka su jedno te isto. Kabir reče: "Tamo ni mudrac ne zbori; jer se ova istina ne može pronaći u Vedama ili u knjigama." Postavih svoje sjedalo na Samouravnoteženom, Ispijah iz Pehara Neobjašnjivog, Pronađoh ključ Zagonetki, Dosegnuh Korijen Jedinstva. Putujući bez staze, stigoh do Zemlje bez Žalosti - s lakoćom se milost velikog Gospoda spustila na mene. Pjevali su o Njemu, beskrajnom i nedohvatnom - noja Ga u svojim meditacijama vidjeh bez promatranja. Ovo je uistinu Zemlja bez Žalosti, i nitko ne zna put koji tamo vodi -Samo je onaj na stazi nesumnjivo prevladao svu tugu. Predivna je ta zemlja odmora, koju nikakve zasluge ne mogu pridobiti; Mudar je onaj koji je vidi, mudar je onaj koji o njoj pjeva. To je Krajnja Riječ; ali, može li itko izraziti njezin čudesni okus? Onaj koji je jednom doživi, taj zna kakvu radost može ponuditi. Kabir reče: "Znajući je, neuki čovjek postaje mudar, a mudrac utihne bez riječi, Posvećeni je sasvim opijen, Njegova mudrost i njegovo odvajanje postadoše savršeni; On pije iz pehara udisanja i izdisanja ljubavi." Tamo je cjelokupno nebo ispunjeno zvucima, i sva je glazba satkana bez prstiju i žica; Tamo igra užitka i boli ne zamire. Kabir reče: "Ako povežeš dijelove svojega života u Oceanu Bivanja, pronaći ćeš ga u Vrhovnoj Zemlji Blaženstva." Kakvo ludilo ekstaze tamo vlada! Posvećeni istiskuje i ispija bit sati - on postoji u Brahminom životu. Govorim istinu, jer sam je za života prihvatio; vezan sam uz nju, odbacio sam sav lažni sjaj.

Kabir reče: "Time je posvećeni oslobođen straha; time su ga napustile sve pogreške života i smrti." Tamo je nebo ispunjeno zvucima; Tamo pljušti nektar; Tamo zveckaju žice harfe i udara bubanj. Kakav tajni raskoš vlada tamo, u toj nebeskoj palači! Nema tamo spomena o izlasku i zalasku sunca -U oceanu očitovanja, koji je svjetlost ljubavi, noć i dan su kaojedno. Vječna sreća, nema žalosti - nema bitke! Tamo sam vidio do vrha ispunjen užitak, savršenstvo radosti; Nema tamo mjesta grešci. Kabir reče: "Tamo posvjedočih igri Blaženstva!" Spoznah u vlastitom tijelu igru svemira; izbjegoh pogreške ovoga svijeta. Unutra i izvana postadoše poput istog neba, Beskonačno i konačno se ujediniše - opijen sam prizorom Svega! Ovo Tvoje Svjetlo ispunjava svemir - svjetlost ljubavi koja plamti na plitici znanja. Kabir reče: "Tamo ne može prodrijeti greška, i više se ne sukobljavaju život i smrt."

II. 77. maddh akas' ap jahan baithe

v a? SREDIŠTE neba, gdje boravi duh, muziku svjetla širi; Tamo, gdje cvjeta čista i nevina glazba, moj Gospodar Svoj užitak pronalazi. U prekrasnom sjaju svake niti Njegovog tijela, blještavilo milijuna sunaca i mjeseca se gubi. Na toj se obali nalazi grad, tamo nektar-kiša pada li, pada, nikad ne zamirući. Kabir reče: "Dođi, o Dharmadas! I posjeti dvorac mog velikog Gospodara."

II. 20. paramatam guru nikat virajatn

AH, SRCE moje! Vrhovna Duša, veliki Učitelj je uz tebe; probudi se, ah, probudi se! Pritrči stopalima Voljenog; jer ti je Gospod pokraj glave. Spavalo si bezbrojne godine; zar se nećeš probuditi jutros?

II. 22. man tu par utar kanh jaiho

NA KOJU obalu ćeš stići, o srce moje? Nema putnika pred tobom, nema ceste -Gdje je kretanje, gdje počinak, na toj obali? Nema tamo vode; nema lađe, ni lađar nije tamo; Nema čak ni konopca za tegljenje broda, ni čovjeka koji bi ga vukao.

Nema zemlje, ni neba, nema vremena, ničeg tamo nema -nema obale, kao ni gaza! Tamo, tamo nema ni tijela ni uma; gdje je, dakle, mjesto koje će utažiti žeđ duše? Ništa u toj praznini pronaći nećeš. Budi snažan, i uđi u svoje tijelo - jer tamo je tvoje uporište pouzdano. Pomno ga prouči, o srce moje! Ne idi drugdje. Kabir reče: "Ukloni sve zamišljaje, i budi postojan u onome što jesi."

II. 33. ghar ghar dipak barai

SVJETILJKA gori u svakoj kući, o slijepce! ali je ti ne uspijevaš vidjeti. Jednog će se dana tvoje oči iznenada otvoriti, pa ćeš progledati - i paperje smrti će kliznuti s tebe. Nema se što reći ili čuti, nema se što uraditi; onaj koji živi, iako je mrtav, nikad više umrijeti neće. Zato što živi u samoći Yogin tvrdi da je njegov dom daleko. Tvoj je Gospod blizu - ipak se uspinješ uz palmino drvo tražeći Ga. Brahman, svećenik, hodajući od kuće do kuće, uvodi ljude u vjeru; Jao! istinski temelj života je uz tebe, no ti si radi obožavanja okrenut kamenu. Kabir reče: "Nikad neću uspjeti dočarati ljupkost mojega Gospoda. Yoga i izricanje molitvi, vrlina i porok - to Njemu ništa ne znači."

II. 38. Sadho, so satgur mohi bhuwai

O BRATE, srce mi čezne za pravim Guruom koji puni pehar istinske ljubavi, i sam otpivši, meni ga predaje. On s očiju uklanja velove, i nudi pravo Viđenje Brahme; On u Njemu otkriva svjetove, i čini da čujem Nezačetu Glazbu; On pokazuje da su radost i tuga jedno; On ljubavlju prožima sav govor. Kabir reče: "Doista nema straha onaj kojeg takav Guru vodi do sigurnog skloništa!"

II. 40. tinwir sanjh ka gahira awai

VEČERNJE sjene padaju, teške i duboke, a tama ljubavi obavija tijelo i um. Otvori prozor prema zapadu, i izgubi se u nebesima ljubavi; Ispij slatki med koji natapa latice lotosa srca. Primi valove u svoje tijelo - kakva li raskoš buja u morskom kraljevstvu! Oslušni! Uzdižu se zvuči školjaka i zvona. Kabir reče: "O brate, pogledaj! Gospod je u posudi mojega tijela."

II. 48. jis se rahani apar jagat men

VIŠE no išta drugo, u sebi hvalim onu ljubav radi koje na ovome svijetu vječan život provodim. Nalik je lotosu, on raste u vodi i cvjeta u vodi; Pa ipak voda ne dodiruje njegove latice, otvaraju se izvan dohvata njenog. Nalik je ženi koja po nalogu ljubavi vatri prilazi. Dok drugi jadikuju, ona se plamenu prepušta, ljubav ne oskvrnuvši. Teško je prijeći ovaj ocean svijeta - njegove su vode jako duboke. Kabir reče: "Slušaj me, o Sadhu! Tek ih je nekoliko dosegnulo kraj."

II. 45. Hari ne apna ap chipaya

MOJ SE Gospod posvud skriva, istovremeno se čudesno razotkrivajući. Moj me je Gospod okružio teškoćama, istovremeno ograničenja uklanjajući. Moj mi Gospod donosi riječi tuge i riječi užitka, istovremeno njihov sukob mireći. Ponudit ću tijelo i um svojemu Gospodu: odustat ću od života, ali Ga nikad zaboravit neću!

Č II. 75. onkar siwae koisirjai

SVE SU stvari stvorene kroz On; Obličja ljubavi su Njegovo tijelo. On je bez pojavnosti, bez odlika, ne može izblijedjeti; Teži jedinstvu s Njim! Ali, bezoblični Bog odijeva tisuću oblika pred očima Svojih bića -On je čist i neuništiv, Njegova su obličja beskrajna i neshvatljiva, On pleše ispunjen zanosom, i zibanje obličja izniče iz plesa Njegovog. Tijelo i um ne uspijevaju zadržati sebe, dotaknuti su veličinom Njegova užitka. On je uronio u svu svjesnost, svu radost, i svu žalost; On nema početka, ni kraja; Sve sadržava u Svojem blaženstvu.

II. 81. satgur soidaya kar dinha

MILOST je moga istinskog Gurua što mi je omogućio spoznati neznano; Od Njega naučih kako hodati bez nogu, vidjeti bez očiju, čuti bez ušiju, piti bez usta, letjeti bez krila; Dopratio sam svoju ljubav i svoju meditaciju zemlji u kojoj

nema sunca ni mjeseca, dana ni noći. Bez jedenja sam okusio slatkoću nektara; bez vode sam ugasio svoju žeđ. Tamo gdje postoji odaziv slasti, osjeća se punina naslade. Pred kim se može izreći taj užitak? Kabir reče: "Guruova se veličina izraziti ne može, i velika je učenikova dobra sreća."

II. 85. nirgun age sargun nacai

PRED Bezuvjetnim, Uvjetovano pleše: "Ti i ja smo jedno!", tako truba proglašava. Guru stiže i klanja se pred učenikom -Ovo je najveće čudo.

II. 87. Kabir kab se bhaye vairagi

GORAKHNATH upita Kabira: "Reci mi, o Kabire, kad je otpočeo tvoj poziv? Kad se uzdigla tvoja ljubav?" Kabir odgovori: "Kad Onaj s mnoštvom obličja još nije započeo Svoju igru; kad nije postojao ni Guru ni učenik; kad svijet nije pružen bio; kad Vrhovni bijaše sam -Tad sam postao asket; tad je, o Gorakh, moju ljubav privukao Brahma. Brahma nije na glavi nosio krunu; bog Višnu nije bio pomazan za kralja; Šivina moć još uvijek nije bila rođena; tad sam bio podučen Yogi. Neočekivano sam bio otkriven u Benaresu, i Ramananda me prosvijetlio; Ponio sam sa sobom žeđ za Beskrajem, i krenuh se susresti s Njim. U nevinosti ću se ujediniti s Jednostavnim; moja će ljubav šiknuti uvis. O Gorakh, koračaj s Njegovom glazbom!"

II. 95. ya tarvar men ekpakheru

NA OVOM je drvetu ptica; ona pleše radošću života. Nitko ne zna gdje je, tko zna kakav bi mogao biti teret njezine glazbe? Ona svija svoje gnijezdo tamo gdje granje baca duboke sjene; stiže s večeri, a odlijeće jutrom, i ništa o značenju svega toga ne zbori. Nitko mi ne kazuje ni riječ o toj ptici što u meni pjeva. Nije ni obojena ni bezbojna; nije ni obličje ni obris; Ona sjedi u sjeni ljubavi. Ona boravi u Nedohvatnom, Beskonačnom i Vječnom; nitko ne opaža kad dolazi i odlazi.

Kabir reče: " O brate Sadhu! duboka je tajna. Neka mudrac nastoji saznati gdje se odmara ta ptica."

II. 100. nis" din salai ghaw

BOLNA me rana muči dan i noć, te ne mogu spavati; Čeznem za susretom s Voljenim, i kuća mojega oca više me ne ispunjava zadovoljstvom. Nebeske su vratnice rastvorene, hram je otkriven -Stižem suprugu svojem, pred Njegovim nogama kao ponudu tijelo i um ostavljam.

II. 103. naco re mero man, matta hoy

PLEŠI, srce moje! Radosno danas pleši. Ljubavne žice ispunjavaju dane i noći glazbom, a svijet sluša njihove zvuke -Ludi od sreće, život i smrt plešu u ritmu ove svirke. Brda, more i zemlja plešu. Čovjekov svijet pleše smijući se i plačući. Zašto navlačiti redovničku odoru, i živjeti odvojeno od svijeta u samotnoj gordosti? Pogledaj! Moje srce pleše užitkom stotinu umjetnosti; Stvoritelj je također zadovoljan.

# II. 105. man mast hua tab kyon bole

KAD LJUBAV opije srce postoji li potreba za riječima? Umotao sam dijamant u svoj ogrtač; čemu ga iznova otkrivati? Kad je teret bio lagan, plitica je poskočila - sad je pretežak, treba li vagati? Labud je nad planinama letio prema jezeru; zašto bi nastavio tražiti bare i rupe? Tvoj Gospod boravi u tebi - moraju li onda vanjske oči biti otvorene? Kabir reče: "Slušaj, brate moj! Gospod, koji mi zanosom ispunjava oči, ujedinio se sa mnom."

II. 110. mohi tohi Idgikaise chute

KAKO bi se mogla prekinuti ljubav koja postoji između Tebe i mene? Kao što list lotosa pluta na vodi, Ti si moj Gospod, a ja Tvoj sluga. Kao što noćna ptica ćakor svu noć zuri u mjesec; tako si Ti moj Gospod, a ja Tvoj sluga. Od početka do kraja vremena, između Tebe i mene vlada ljubav; pa kako da takva ljubav iščezne? Kabir reče: "Kao što rijeka ulazi u ocean, tako Te moje srce dodiruje."

II. 113. valam, awo hamare geh re

MOJE tijelo i moj um, ojađeni, Tebi streme; O Voljeni moj! dođi domu mome. Kad ljudi kažu da sam Tvoja mladenka, osjećam se posramljeno; nisam dotaknula Tvoje srce svojim srcem. Onda, što je ova moja ljubav? Hrana koju jedem nema okusa, spavati ne mogu; moje srce ne nalazi mira, u kući i izvan nje. Kao što je žednima neophodna voda, tako je i ljubavnik nužan nevjesti svojoj. Tko je onaj koji će prenijeti moje poruke Voljenom?

Kabir je nespokojan - on umire žudeći Ga vidjeti.

II. 126. jagpiyari, ab kan sowai O PRIJATELJICE, probudi se, i ne spavaj više! Noć je pri kraju i odlazi, zar ćeš i dan izgubiti? Drugi, koji se probudiše, primili su dragulje; Ah, budalasta ženo! sve si izgubila spavajući. Tvoj je voljeni mudar, a ti si luckasta, o ženo! Nikad ne pripremaš krevet svome suprugu -Ah, ludo jedna! vrijeme ti prolazi u budalastoj igri. Uzalud nestade tvoja mladost, jer ne poznaješ svojega Gospoda; Probudi se, probudi se! Gledaj! Krevet ti je prazan; On te je za noći napustio. Kabir reče: "Budi se ona čije je srce prostrijeljeno strijelom Njegove glazbe."

I. 36. sur parkas', tanh rain kahan paiye

GDJE počiva noć dok sunce sja? Ako je noć, sunce skriva svoje svjetlo. Gdje ima znanja, može li neznanje opstati? Gdje postoji neznanje, znanje mora umrijeti. Nađemo li požudu tamo, kako ljubavi može biti? Tamo gdje je ona, nema požude. Primi se mača, i pridruži se borbi. Bori se, o brate moj, sav život svoj. Odsijeci glavu neprijatelju, brzo s njim svrši - zatim dođi, i pokloni se u palači Kralja svojega. Onaj tko je hrabar, nikad ne izbjegava bitku; onaj tko od nje bježi, nije istinski borac. U dubinama ovoga tijela odigrava se veliki rat - protiv strasti, bijesa, oholosti i pohlepe; U kraljevstvu istine, zadovoljstva i čistoće bijesni ova bitka; a najžešće odjekuje mač Imena Njegovoga. Kabir reče: "Kad hrabri vitez stane na bojište, vojska kukavica se razbježi. Ova bitka istinskog tragaoca je teška i iscrpljujuća - jer je

njegov vapaj žešći od ratnikovog, ili vapaja udovice koja u smrti slijedi muža. Ratnik se bori nekoliko sati, a udovičino se hrvanje sa smrću brzo okonča -Ali bitka tragaoca za istinom traje dan i noć, i dok je života, ona ne zamire."

I. 50. bhram ka tala laga mahal re

LOKOT pogreške zatvara vrata, otključaj ih ključem ljubavi; Tako ćeš, otvorivši vrata, probuditi Voljenog. Kabir reče: " O brate! Nemoj propustiti dobru sreću nalik ovoj."

I. 59. sadho, yah tan thath tanvure ka

O PRIJATELJU! Ovo je tijelo Njegova lira; On zateže njene žice, i iz njih izvlači Brahmin napjev. Ako žice puknu, a ključevi popuste, ovo od praha sačinjeno glazbalo prah iznova postati mora. Kabir reče: "Nitko osim Brahme ne može dočarati te melodije."

I. 65. avadhu bhule ko ghar lawe

UISTINU mi je drag Onaj kojem uspijeva lutalicu vratiti kući. Tamo je istinsko jedinstvo, tamo se nalazi milina života - zašto bih zaboravio dom i lutao šumom? Pomogne li mi Brahma uočiti istinu, uistinu ću kod kuće pronaći i ropstvo i oslobođenje. Zaista mi je drag Onaj koji ima moć duboko zaroniti u Brahmu; čiji se um lako gubi u Njegovoj zadubljenosti. Zaista mi je drag Onaj koji zna Brahmu, i uspijeva tijekom meditacije bivati u Njegovoj vrhovnoj istini; koji zna odsvirati glazbu Vječnog, ujedinivši ljubav i odricanje za života. Kabir reče: "Dom je prebivalište; u domu je stvarnost; dom pomaže u dosezanju Onog koji je stvaran. Ostani stoga tamo gdje jesi, i sve će ti s vremenom doći."

I. 76. santo, sahaj samadh bhali

O SADHU! Najbolje je jednostavno jedinstvo. Od dana kad sam se susreo sa svojim Gospodom, nije bilo kraj a igri naše ljubavi. Ne sklapam oči, ne prekrivam rukama uši, ne umrtvljujem svoje tijelo; Vidim otvorenih očiju i smiješim se, posvuda sagledavam Njegovu ljepotu; Izričem Njegovo Ime, i što god vidim, na Njega me podsjeća;

što god radim, postaje obožavanje Njega. Izlazak i zalazak meni su jedno; sva su proturječja razriješena. Kud god idem, oko Njega se vrtim, Sve što ostvarim, Njemu služi -Kad legnem, prostirem se pred Njegovim nogama. On je jedini divan - nikog drugog nemam. Moj se jezik odrekao nečistih riječi, Njegovu slavu opijeva noć i dan; Kad god ustanem ili sjednem, nikad Ga ne zaboravljam; jer ritam Njegove glazbe vječno odzvanja u ušima mojim. Kabir reče: "Moje je srce poludjelo, pa u duši otkrivam skrivene stvari. Utonuo sam u ono veliko blaženstvo koje nadilazi sav užitak i patnju."

I. 79. tirath men to sab pamhai

NEMA ničeg osim vode na svetim mjestima za kupanje; i znam da su ona beskorisna, jer sam se prao na njima. Sve su prikaze beživotne, govoriti ne mogu; znam, jer sam ih dugo zazivao. Purana i Kuran tek su riječi; podigavši zastor, vidio sam. Kabir izriče iskustvene riječi; i jako dobro zna da je sve ostalo neistinito.

I. 82. pani vic minpiyasi

NASMIJAH se kad čuh da je riba u vodi žedna -Ne vidiš da je Stvarnost u tvojem domu, pa nevoljko lutaš od šume do šume! Počuj sad istinu! Idi kud želiš, do Benaresa ili do Mathure; ako ne pronađeš svoju dušu, svijet će ti biti nestvaran.

I. 93. gagan math gaib nišan gade

SKRIVENA zastava je zabodena u hramu na nebesima; Tamo je rasprostrt plavi baldahin, optočen mjesecom i ukrašen draguljima blistavim. Tamo sjaji svjetlost sunca i mjeseca; sasvim umiri svoj um pred tom divotom. Kabir reče: "Onaj koji je pio ovaj nektar, nalik luđaku besciljno luta."

I. 97. sadho, ko hai kanh se ayo

TKO SI Ti, i odakle dolaziš? Gdje boravi taj Vrhovni Duh, i kako se On igra sa svim što je stvoreno? Vatra je u drvetu; ali, tko je nenadano budi? Ona se u pepeo pretvara; gdje nestaje silina te vatre?

Istinski Guru podučava da On nema ni granica ni neizmjernosti. Kabir reče: "Brahma prilagođava Svoj jezik razumijevanju Njegovih slušatelja."

I. 98. sadho, sahajai kaya s'odho

O SADHU! Jednostavan budi pročišćavajući svoje tijelo. Kao što se sjemenka skriva u banyan drvetu, a u sjemenci je cvijeće, urod i hlad; Tako je i zametak u tijelu, a u klici je iznova tijelo. Vatra, zrak, voda, zemlja i eter; to ne postoji izvan Njega. O Kazi, o Panditu, pomno ovo razmotri - što jest, a nije u duši? Vodom ispunjeni vrč se nalazi nad vodom, on sadržava vodu iznutra i izvana. Ne treba mu dati ime, jer ćemo time počiniti grešku dvojnosti. Kabir reče: "Osluhni Riječ, Istinu, koja je tvoja bit. On Sebi samom izriče Riječ; i On vlastiti je Stvoritelj."

I. 102. tarvar ek mul vin thada

POSTOJI neobično drvo, ono je bez korijenja i donosi plodove ne cvjetajući; Nema grančica, ni lišća; po svemu je lotos. Tamo dvije ptičice pjevaju; jedna je Guru, a druga učenik. Učenik bira raznovrsno voće života i kuša ga, dok Guru radujući se motri. Kabirove riječi je teško razumjeti: "Ptica je ponad traganja, pa ipak je jasno vidljiva. Bezoblično se nalazi u svim obličjima. Ja opijevam slavu oblika."

I. 107. calat mansa acal kinhi

UTIŠAO sam svoj nemirni um, pa mi srce zrači - jer vidjeh Ono ponad Ovog. U društvu bivajući vidjeh svojega Druga. Živeći u okovima, oslobodih se - izbjegoh stisak koji me gušio. Kabir reče: "Ostvario sam neostvarivo, stoga je moje srce preliveno bojom ljubavi."

I. 105. jo disai, so to hai nahin

ONO ŠTO vidiš, nije; a za ono što jest, nemaš riječi. Ako ne vidiš, ne vjeruješ; ono što je rečeno, ne možeš prihvatiti. Oštrovidna osoba zna kroz riječ; a neuki zbunjeni motre. Neki promišljaju Bezoblično, dok drugi meditiraju o obličju; ali mudrac zna da je Brahma ponad oboje.

Tu Njegovu ljepotu oko ne može vidjeti, tu mjeru Njegovog stiha uho ne može čuti. Kabir reče: "Onaj koji je pronašao i ljubav i odricanje, nikad ne tone u smrt."

I. 126. muralibajat akhand sadaye

FLAUTA Beskonačnog svira bez zamiranja, ljubav je njezin zvuk-Kad se odrekne svih ograničenja, ona istinu doseže. Koliko daleko dopire miris! Nema kraja, ništa mu ne stoji na putu. Ova melodija oblikom sjaji poput milijuna sunaca; neusporedivo se glasa vina, vina što odjekuje zvucima istine.

I. 129. sakhiyo, ham hun bhai valamasi

PRIJATELJU dragi, žudan sam susresti Voljenog! Moja se mladost rascvjetala, a bol razdvajanja od Njega tišti moje grudi. Mada besciljno lutam uličicama znanja, tamo sam primio Njegove vijesti. Stiglo je pismo od Voljenog; u tom pismu je neizreciva poruka, stoga se raščinio moj strah od smrti. Kabir reče: "Ah, dragi moj prijatelju! Na dar dobih Besmrtnog."

I. 130. sam vin dara kareje hoy

KAD sam daleko od Voljenog, srce mi je prepuno žalosti: neutješni su moji dani, besane su moje noći. Kome mogu ispovjediti svoju žalost? Noć je mračna, sati promiču. Budući je moj Gospod odsutan, trzam se i u strahu drhtim. Kabir reče: "Slušaj, prijatelju moj! Nema pravog zadovoljstva, osim u susretu s Voljenim."

I. 122. kaum murali s'abas'un anandbhayo

KAKVA je to flauta, čija me glazba ispunja užitkom? Plamen gori bez svjetiljke; Lotos cvjeta bez korijena; Cvijeće se rastvara u grozdovima; Mjesec-ptica se mjesecu predaje; Svim svojim srcem kišna ptica žudi za pljuskom; Ali prema čijoj ljubavi Udvarač usmjerava svekolikost Svojega života?

I. 112. s'unta nahidhun kikhabar

NISI li čuo pjesmu koju svira Nezačeta Glazba? Posred odaje harfa užitka blago i prijatno odjekuje; zar je nužno izići želimo li je čuti? Ako nisi ispio nektar te Jedne Ljubavi, kakva je korist, i ako si sasvim čist? Kazi traga za riječima iz Kurana, i podučava druge; ali, ako njegovo srce nije stupilo u tu ljubav, čemu on služi, mada je učitelj ljudima? Yogin boji svoju odoru u crveno; ali, ako ne zna ništa o boji ljubavi, kakva je korist, iako su njegove halje obojene? Kabir reče: "Bio u hramu ili u galeriji, u taboru ili cvjetnoj bašči, doista tvrdim - moj Gospod u svakom trenutku uživa u meni."

I. 73. bhakti ka maragjhina re

TAJANSTVENA je staza ljubavi! Nema tamo ni pitanja ni ne-pitanja, Tamo čovjek sebe gubi pred stopalima Njegovim, Tamo je utonuo u užitak traganja, zaronio u dubine ljubavi kao riba u vodu. Obožavatelj nikad ne dvoji prije negoli ponudi svoju glavu služeći svojega Gospoda. Kabir proglašava tajnu ove ljubavi.

I. 68. bhai kći sat guru sant kahawai

ON JE istinski Sadhu, koji uspijeva razotkriti obličje Bezobličnog ovim očima; Koji podučava jednostavan način Njegovog dosezanja, drugačiji od obreda ili svečanosti; Koji te ne tjera da zatvaraš vrata, i zadržavaš dah, i odričeš se svijeta; Koji čini da zapažaš Vrhovni Duh gdje god um uz nešto prione; Koji te upućuje kako da budeš miran u svom svojem djelanju. Zauvijek utonuo u blaženstvo, nemajući straha u umu, on održava duh jedinstva u žiži naslada. Posvud je beskonačno boravište Beskonačnog Bića - u zemlji, vodi, nebu i zraku; Pouzdano poput groma, tragaočev je stolac uspostavljen ponad praznine. On, koji je unutra, također je izvana - ne vidim nikog osim Njega.

I. 66. sadho, sabdsadhna kijai

PRIMI onu Riječ, iz koje je izniknuo Svemir! Ta je riječ Guru; čuo sam je, i postao učenik. Koliko ih je koji znaju značenje te riječi? O Sadhu! Primjenjuj tu Riječ! Vede i Purane je proglašavaju, Riječ je tamo uspostavljena, Ršiji i obožavatelji govore o njoj; Ali nitko ne zna zagonetku Riječi. Vlasnik kuće napušta svoj dom kad je čuje, Asket se vraća ljubavi kad je čuje, Šest gledišta na život je razlažu, Duh Odricanja ukazuje na tu Riječ, Iz Nje nastadoše obličja svijeta, Sve ona razotkriva. Kabir reče: "Ali, tko zna odakle je stigla Riječ?"

I. 63. pile pyala, ho matwala

ISPRAZNI pehar! Ah, budi opijen! Ispij božanski nektar Njegovoga Imena! Kabir reče: "Poslušaj me, dragi Sadhu! Ovaj je um od vrha do dna ispunjen otrovom."

I. 52. khasm na cinhai bawari

AH, ČOVJEČE, ako ne poznaješ vlastitog Gospoda, zbog čega si tako ponosan? Ostavi se oštroumlja; riječi te nikad neće sjediniti s Njim. Nemoj zavaravati sebe proučavajući Svete Spise -Ljubav je potpuno drukčija, i onaj koji je istinski traži, naći će je.

I. 56. sukh sindh kisair ka

OKUS lutanja oceanom besmrtnog života oslobodio me svih pitanja -Kao što je drvo u sjemenu, sve su bolesti u traženju.

I. 48. sukh sagar men aike

KAD NAPOKON stigneš pred ocean sreće, nemoj se žedan vratiti. Probudi se, budalasti čovječe! jer Smrt te vreba. Ispred tebe je čista voda; ispijaj je svakim dahom. Ne slijedi privide, već žeđaj za nektarom; Dhruva, Prahlada i Sukadeva su se napili odatle, i Raidas također -Sveci su je ispijali s ljubavlju, za ljubavlju su žeđali.

Kabir reče: "Poslušaj me, brate! Gnijezdo straha je uništeno. Nisi se ni na tren licem u lice susreo sa svijetom; Ti tkaš svoj jaram laži, riječi su ti prepune prijevare; Pritisnut teretom žudnja koji na glavi nosiš, kako ćeš se prosvijetliti?" Kabir reče: "Zadrži u sebi istinu, nevezanost i ljubav."

I. 35. satiko kaun s'ikhawta hai

TKO JE podučio udovicu da se spali na lomači mrtvog muža?

I, tko je podučio ljubav da pronađe blaženstvo u odricanju?

I. 39. are man, dhiraj kahe na dharai ZAŠTO si tako nestrpljivo, srce moje? Onaj koji čuva ptice, životinje i bube, Onaj koji se brinuo za tebe još dok si bilo u majčinoj utrobi, Neće li On, sad kad si tu, nastaviti paziti na tebe? Ah, srce moje, kako se možeš odreći osmjeha svojega Gospoda i tako daleko odlutati od Njega? Napustilo si svojeg Voljenog i misliš o drugom; to je razlog zbog kog su sva tvoja djela uzaludna.

I. 117. sain se lagan kathin hai, bhai

TAKO rijetko susrećem svojega Gospoda! Kišna ptica nariče, žeđajući za pljuskom; umalo ugine čeznući, ali ne ispija drugu vodu osim kišnice. Srna se približava, ljubavnim zovom privučena; ona gine slušajući zvuke, ali se u strahu ne povlači. Udovica se smjestila uz tijelo mrtvog muža - ne boji se vatre.

Otpusti sve strahove ovog jadnog tijela.

I. ljab main bhula, re bhai O BRATE! Kad bih se zaboravio, moj istinski Guru bi mi pokazao Put. Napustih sve obrede i svečanosti, više se nisam kupao u svetoj vodi. Zatim shvatih da sam jedino ja lud, a svi oko mene bijahu razboriti; uznemirih te mudre ljude. Potom se više nisam valjao po prašini odajući počasti; Više nisam udarao u hramsko zvono; Nisam kumire ustoličivao na njihovom prijestolju; Nisam u obožavanju kitio slike cvijećem. Isposništvo, koje ubija meso, ne godi Gospodu, Kad odbaciš odjeću i ubiješ osjetila, ne udovoljuješ Mu:

Ljubazan čovjek, koji se trudi valjan biti, koji je zarobljen posred zbivanja svijeta, koji sva bića smatra dijelom sebe samog, Taj doseže Besmrtno Biće, istinski je Bog uvijek s njim. Kabir reče: "On doseže istinsko Ime, čije su riječi čiste; oslobođenje oholosti i taštine."

I. 20. man na rangaye

YOGIN boji svoje halje, umjesto da um odijeva u boje ljubavi. On sjedi u hramu Gospodnjem, napustivši Brahmu i obožavajući kamen. On buši uši, ima dugu bradu i pletene uvojke, kozi nalikuje; On stupa divljinom, ubija sve svoje želje, i pretvara se u eunuha; On brije glavu i boji halje; on čita Gitu, postavši uvjerljiv govornik. Kabir reče: "Ti hodiš k vratima smrti, vezanih ruku i nogu!"

I. 9. na jane sahab kaisa hai

NE ZNAM koje je obličje Božje moje. Mula Mu se glasno obraća - zašto? Je li Gospod gluh? Čuje On i zvonjavu nježnih grivni koje krase gležnjeve buba. Moli krunicu, oboji čelo pečatom svojega Boga, nosi duge i dojmljivo ispletene uvojke - ali, ako je u tvojem srcu smrtonosno oružje, kako ćeš onda dosegnuti Boga?

III. 102. ham se raha na jay

ZAČUH svirku Njegove flaute, i ne mogah se više zadržati u sebi; Iako nije proljeće, cvijet se rastvorio, pa je pčela već primila njegov poziv. Nebo grmi i munje bljeskaju, valovi se uzdižu u mom srcu; Kiša lije, a ono žudi za Gospodom. Tamo gdje se ritam svijeta uspinje i pada, tamo je dospjelo moje srce; Tamo skrivene zastave lepršaju na povjetarcu. Kabir reče: "Moje srce umire, mada živi."

III. 2. jo khoda masjid vasat hai

AKO BOG nastanjuje džamiju, kome pripada ovaj svijet? Ako Ram nastanjuje sliku koju si na hodočašću ugledao, tko će znati što se izvan nje događa? Hari je na Istoku, Allah na Zapadu. Prodri u svoje srce, jer ćeš tamo pronaći i Karima i Rama;

Svi muškarci i žene svijeta Njegova su živuća obličja. Kabir je dijete Allaha i Rama: On je moj Guru, On je moj Pir.

III. 9. s'il santosh sada samadrishti

ONAJ koji je krotak i smiren, čiji je doživljaj takav, čiji je um ispunjen spokojnim prihvaćanjem; Onaj koji Ga je vidio i dodirnuo, oslobođenje svih strahova i nevolj a. Njemu je neugasiva Božja misao nalik sandalovom ulju za mazanje tijela, nema on drugoga užitka; Njegovo djelanje i njegov odmor ispunjeni su glazbom -posvud širi blistavu ljubav. Kabir reče: "Dodirni Njegova stopala, Onog koji je jedan i nedjeljiv, nepromjenjiv i smiren; koji do vrha ispunjava sve posude užitkom, i čije je obličje ljubav."

III. 13. sadh sangatpitam

OBRATI se društvu vrlom, tamo je boravište Voljenog; Uzmi odatle sve svoje misli i ljubav i poduke. Neka se u pepeo pretvori skup na kojem se ne spominje Njegovo Ime! Kaži mi, kako ćeš proslaviti svečanost vjenčanja, ako mladoženja nije prisutan? Ne oklijevaj više, jedino Voljenom misao posveti; Ne usmjeravaj svoje srce obožavanju drugih bogova, nema koristi u štovanju drugih učitelja. Kabir promisli i reče: "Tako nikad nećeš pronaći Voljenog!"

III. 26. tor hira hirailwa kicad men

DRAGULJ je izgubljen u glibu, i svi za njim tragaju; Neki ga traže na istoku, neki na zapadu; neki u vodi, a neki među stijenama. Ali sluga Kabir mu je procijenio pravu vrijednost, pa ga je pažljivo umotao u okrajak pelerine svojega srca.

III. 26. ayau din gaune ka ho

STIŽE nosiljka ne bi li me odvela domu mojega supruga. Pritom mi srce prože radosna drhtavica; ali me nosači dovedoše osamljenoj šumi, gdje nemam nikoga svoga. Ah nosači, kraj nogu vam se molim, počekajte trenutak; dopustite da se vratim svojim rođacima i prijateljima kako bih se od njih oprostila. Sluga Kabir pjeva: "O Sadhu! Zaključi svoje kupovine i prodaje, dovrši svoje dobro i svoje loše - jer u zemlji prema

kojoj upravo krećeš nema ni tržnice ni dućana."

III. 30. are dil, prem nagar ka ant napaya

AH, SRCE moje! Nisi spoznalo sve tajne ovog grada ljubavi - iz neznanja stižeš, i njemu se vraćaš. Ah, prijatelju moj, što si učinio s ovim životom? Nosiš na glavi teret teškog kamenja, tko će ti ga olakšati? Tvoj Prijatelj čeka na suprotnoj obali, ali ti se domisliti ne možeš kako da se susretneš s Njim -Lađa je uništena, a ti ipak vječito sjediš na obali; i tamo si bezrazložno lomljen valovima. Sluga Kabir te moli da razmisliš; tko će ti na kraju iskazati prijateljstvo?

Sam si, nemaš prijatelja; trpjet ćeš posljedice vlastitih djela.

III. 55. ved kahe sargun ke age VEDE kažu da se Bezuvjetno nalazi ponad svijeta Uvjetovanog. 0 ženo, u čemu je korist raspravljati je li On ponad ili u svemu? Sagledaj sve kao vlastito boravište - izmaglica se zadovoljstva 1 patnje nikad ne uspijeva tuda proširiti. Tamo je Brahma danju i noću razotkriven - tamo je svjetlost Njegova halja, svjetlost je Njegov tron, svjetlost počiva na tvojoj glavi.

Kabir reče: "Učitelj, koji je istinit, svekoliko je svjetlo."

III. 48. tu surat nain nihar OTVORI svoje oči ljubavi, i ugledaj Njega; On prodire u ovaj svijet, što je dobro, znaj da je to tvoje boravište. Kad susretneš istinskog Gurua, On će razbuditi tvoje srce; Objasnit će tajnu ljubavi i odvajanja, nakon čega ćeš bez sumnje znati da On natkriljuje svemir. Ovaj svijet je Grad Istine, labirint njegovih staza srce opčarava -Možemo dosegnuti cilj ne prelazeći cestu, toj igri nema kraja. Tamo gdje oko Njega vječno pleše kolo mnoštva užitaka, igra je Vječnog Blaženstva. Kad ovo znamo, tad je sve naše primanje i odricanje završeno; Srž nas posjedovanja spržiti nikad više neće. On je nesputani Krajnji Mir; On se u liku ljubavi proširio svijetom. Iz te Zrake, koja je Istina, struje novih oblika neprestano istječu; i On ih ispunjava. Svi su vrtovi, gajevi i sjenice ispunjeni pupoljcima; i sav zrak pršti mreškanjem užitka.

Tamo labud ispreda čudesnu igru, Tamo se Nezačeta Glazba kovitla uokolo Vječnog; Tamo, u središtu, Prijestolje Bez Vlasti blista; na njemu se u svoj svojoj veličini ustoličilo Biće -Milijuni su sunaca postiđeni zračenjem jedne jedine niti Njegovog tijela. Kakve li su istinite melodije odsvirane na harfi ceste! Njezini zvuči probadaju srce; Tamo Fontana Vječnosti pleše svoj beskrajni životni ciklus rođenja i smrti. Oni zovu Prazninom Onog koji je Istina svih istina, u kojem su sadržane sve istine! Tamo, u Njemu, stvaranje napreduje, ono je ponad svih promišljanja; jer Ga ona ne mogu dosegnuti; Tamo se nalazi beskrajni svijet, o brate moj! i tamo Bezimeno Biće prebiva, Ono o kojem se ništa kazati ne može. Ovo razumije samo onaj koji je dosegnuo ta područja - ona su različita od svega što je izrečeno ili se ikad čulo. Nikakvo obličje, nikakvo tijelo, nikakva dužina, nikakva širina ne može se pronaći tamo - kako vam onda mogu objasniti što je to? Onaj koji Ga dosegne stupa Stazom Beskonačnog; na njega se spušta milost Gospodnja; oslobođenje rađanja i smrti. Kabir reče: "Nije pritom moguće koristiti riječi što silaze s usta, ne mogu se zapisati na papiru; To je kao da se radi o nijemoj osobi koja kuša slatko - kako će to dočarati drugima?"

III. 60. cal hamsa wa desjahan

AH, SRCE moje! Krenimo do zemlje u kojoj boravi Voljeni, otimač mojega srca! Tamo, iako bez konopca kojim bi izvukla vodu, Ljubav je kod izvora napunila svoj vrč; Tamo oblaci ne prekrivaju nebo, no kiša svejedno pada tananim pljuskom. Ah, ti bez tijela! Ne čekaj pred vlastitim vratima; iskorači i okupaj se na kiši! Tamo je stalna mjesečina, i nikad nije mračno; tko onda može raspredati o samo jednom suncu? Ta je zemlja osvijetljena zrakama milijuna sunaca.

III. 63. kahain Kabir, s'uno ho sadho

KABlR reče: " O Sadhu! Poslušaj ove moje besmrtne riječi. Ako sebi želiš dobro, ispitaj ih i pomno razmotri. Odvojio si se od Stvoritelja, iz kojeg si potekao; izgubio si razum, prouzročio smrt. Sva počela i sva učenja iz Njega proizlaze, iz Njega izrastaju - ustvrdi to sa sigurnošću, i nemaj straha.

Počuj vijesti o ovoj velikoj istini! Čije ime opijevaš i o kome meditiraš? Ah, istupi iz te zbrke! On boravi u srcu svih stvari, zbog čega onda tražiti utočište u ispraznoj pustoši? Ako udaljiš svoga Gurua od sebe, tad je jedino daljina ono što poštuješ; Ako je Učitelj uistinu daleko, tko onda stvara ovaj svijet? Kad misliš da On nije ovdje, tad lutaš, bivajući sve dalje i dalje, i u suzama Ga uzaludno tražiš. Tamo gdje je udaljen, On je nedoseziv; gdje je blizu, On je istinsko blaženstvo. Kabir reče: "Kako Njegov sluga ne bi trpio patnju, On ga potpuno ispunjava." Stoga spoznaj sebe, o Kabire; jer je On od glave do peta u tebi. Pjevaj radosno, i u srcu nepokolebljiv budi.

III. 66. na main dharminahin adharmi

NISAM pobožan ni bezbožan, ne živim ni po zakonu ni prema osjećajima, Niti sam govornik niti slušatelj, nisam ni sluga ni gospodar, nisam ni zarobljen ni slobodan, Niti sam odvojen niti vezan. Od ničeg sam daleko; ničem sam blizu. Neću završiti ni u paklu ni u raju. Ostvarih sva djela; ipak sam odvojen od svih djela. Tek ih nekolicina shvaća što mislim - onaj koji to uspijeva razumjeti, taj nepomično sjedi. Kabir ne teži uspostaviti ni uništiti.

III. 69. satta nam hai sab ten nyara

PRAVO Ime nije nalik nijednom drugom! Razlika između Uvjetovanog i Neuvjetovanog nije puka riječ -Neuvjetovano je sjemenka, Uvjetovano je cvijet i plod. Znanje je grana, a Ime korijen. Gledaj, i spazi korijen - okusit ćeš sreću kad stigneš do njega. On će te odvesti do grane, lista, cvijeta i ploda -To je susret s Gospodom, to je dosezanje blaženstva, to je izmirenje Uvjetovanog i Neuvjetovanog.

III. 74. pratham ek jo apai ap

NA POČETKU On bijaše sam, dostatan samom Sebi -bezoblično, bezbojno i neuvjetovano Biće. Tad nisu postojali početak, sredina, ni kraj; Tad ne bijaše očiju, ni tame, ni svjetlosti;

Tad ne bijaše tla, zraka, ni neba; vatre, vode, ni zemlje; ni rijeka poput Gangesa i Đumne, ni mora, oceana i valova. Tad nije bilo ni poroka ni vrline; nije bilo svetih spisa, poput Veda i Purana, niti onih poput Kurana. Kabir je promislio i rekao: "Tad ne bijaše kretanja; Vrhovno je Biće bilo sjedinjeno u neznanim dubinama Svojega jastva." Guru ne jede niti pije, niti živi niti umire: On nema oblika, obrisa, boje, ni odore. On nema kaste ni plemena ni bilo čega drugog - kako opisati Njegovu slavu? On nema oblika niti je bezobličan, On nema imena, On nema boje niti je bezbojan, Nema On boravišta.

III. 76. kahain Kabir vicar ke

KABIR je promislio i rekao: "On, koji nema ni kastu ni pleme, koji je bezobličan i bez kvalitete, ispunjava sav prostor." Stvaratelj je u postojanje unio Igru Užitka; potom je iz riječi Om Stvoreno iskočilo. Zemlja je Njegov užitak; nebo je Njegov užitak; Njegov je užitak blistanje sunca i mjeseca; Njegov je užitak početak, sredina i kraj; Njegov su užitak oči, tama i svjetlost. Oceani i valovi su Njegov užitak - Njegov su užitak Sarasvati, Đumna i Ganges. Guru je Jedan; a život i smrt, jedinstvo i odvojenost, sve su to Njegove igre užitka! Njegova je igra tlo i voda, cjelokupni svemir! Njegova je igra zemlja i nebo! Njegova je igra Stvaranje u širenju, igrom je ono uspostavljeno. "Sav svijet", reče Kabir, "počiva na Njegovoj igri, a Igrač ipak ostaje neznan."

III. 84. jhi jhi jantar bajai

HARFA najavljuje žuboreću skladbu; ples se izvija bez ruku i nogu. Igra se odvija bez prstiju, ona se čuje bez ušiju; jer je On uho, On je također slušalac. Kapija je zaključana, a iza nje miomiris vlada; i tamo je skup ni od koga vidljiv. Mudrac će ovo razumjeti.

III. 89. mor phakirwa mangijay

PROSJAK luta ne proseći, no nikako Ga ne mogu ugledati; I što god prosim od Prosjaka On mi daje bez pitanja.

Kabir reče: "Ja sam samo Njegov - neka bude što mora biti!"

III. 90. naihar se jiyara phat re

MOJE srce glasno nariče za kućom Voljenog; otvorena cesta i natkriveni zaklon jednaki su onoj koja je iz vidika izgubila grad svojega muža. Moje srce ni u čemu ne nalazi užitka; moj um i tijelo su izvan sebe. Njegova palača ima milijun vrata, no beskrajan je ocean između Njega i mene -Kako da ga prijeđem, o prijatelju? jer beskrajno se pruža staza. Zaista je čudesno izrađena ova lira! Kad su njezine žice ispravno nanizane, ona izluđuje srce; no kad su ključevi slomljeni, a žice olabavljene, nitko više ne obraća pažnju. Smijući se rekoh roditeljima da ujutro moram krenuti svojem Gospodu. Oni su ljuti, jer ne žele da odem, te kažu: "Ona misli kako je do te mjere ovladala svojim suprugom da može imati što god poželi; stoga je nestrpljiva krenuti mu ususret." Dragi prijatelju, laganim pokretom podigni moj veo; jer ovo je noć ljubavi. Kabir reče: "Slušaj me! Srce mi žudi ugledati Voljenog -ležim besana na krevetu. Sjeti me se u rano jutro!"

III. 96. jiv mahal men S'iv pahanwa

SLUŽI svojega Gospoda, On pohodi ovaj hram života! Ne izigravaj ludu, jer se brzo mrači. On me je čekao bezbrojne godine, radi ljubavi prema meni izgubio je Svoje srce -Ipak, nisam spoznao blaženstvo koje mi bijaše tako blizu, jer se moja ljubav još uvijek nije probudila. Ali sad, Ljubljeni mi je razjasnio značenje tona koji je okrznuo moje uho; Eto, stigla je moja dobra sreća. Kabir reče: "Gledaj! Kako je velika moja dobra sreća! Dobih beskonačne cjelove Voljenog!"

I. 71. gagan ghata ghaharani, sadho

OBLACI se zgušnjavaju na nebu! Ah, slušaj duboki glas njihove grmljavine; Kiša stiže s istoka, jednolično gunđajući. Pobrini se za ograde i međaše svojih polja, ili će ih kiše preplaviti; Pripremi tlo izbavljenja, i pusti neka povijuše ljubavi i odricanja pokisnu na tom pljusku.

Razborit će zemljoradnik žetvu donijeti kući; napunit će sve svoje posude, istovremeno nahranivši mudrace i svece.

III. 118. aj din ke main jaun balihari

OVAJ mi je dan draži od svih drugih, jer je danas Voljeni Gospod gost u mojemu domu; Moja odaja i moje dvorište proljepšani su Njegovim prisustvom. Moje žudnje opijevaju Njegovo Ime, izgubile su se u Njegovoj velikoj divoti -Perem Njegove noge, i zagledam u Njegovo lice; i prostirem se pred Njim nudeći na dar svoje tijelo, svoj um i sve što imam. Kako li je radostan onaj dan kad moj Voljeni, koji je sve moje blago, pohodi moj dom! Sva zla bježe iz mojega srca kad ugledam svojega Gospoda. "Moja Ga je ljubav dotaknula; moje srce teži za Imenom ispunjenim Istinom." Tako pjeva Kabir, sluga svih slugu.

I. 100. kći s'unta haijnani raggagan men

SLUŠA li poneki mudrac ovu svečanu glazbu što se na nebesima budi? On, Izvor svekolike muzike, puni sve posude do vrha, i odmara se u Svojoj punini. Onaj u tijelu uvijek žudi, jer ga zanima djelomično; Ali izvori se iz sve veće i veće dubine javljaju: "On je to - to je On"; ujedinivši time ljubav i odricanje. Kabir reče: " O brate! Takva je Izvorna Riječ."

I. 108. main ka se bujhaun

KOME da se obratim želeći učiti o Voljenom? Kabir reče: "Kao što nikad nećeš pronaći šumu ako ne obratiš pozornost na stablo, tako ni On u apstrakciji nikad neće pronađen biti."

III. 12. samskirit bhashapadhi linha

NAUČIO sam sanskrt, zato neka me svi ljudi zovu mudrim... Ali, kakva je korist, kad nasumce plutam, i gorim od žeđi, i plamtim progonjen strašću žudnja? Dakle, bezrazložno na glavi nosiš ovaj teret oholosti i taštine. Kabir reče: "Odloži ga u prašinu, i kreni u susret Voljenom. Obrati Mu se kao Gospodu svojemu."

III. 110. carkha calai surat virahin ka

ŽENA, daleko od svog ljubljenog, kolovrat vrti. Grad tijela uzdiže se u svoj svojoj ljepoti; a u njemu je izgrađena palača uma. Kotač ljubavi obrće se na nebesima, a tron je izrađen od dragulja spoznaje -Kakve li tajanstvene niti plete ta žena, finim ih čine štovanje i ljubav! Kabir reče: "Ja tkam halje dana i noći. Kad moj Udvarač stigne i dotakne me Svojim stopalom, ponudit ću Mu svoje suze."

III. 111. kotin bhanu candra taragan

ISPOD velikog kišobrana mojega Kralja milijuni sunaca, mjeseca i zvijezda sjaje! On je Um u mojem umu - On je Oko u mojem oku. Ah, mogu li moj um i oči biti jedno! Može li moja ljubav dosegnuti Voljenog! Može li se ohladiti vatreno srce mojega srca! Kabir reče: "Kad se sjediniš s Voljenim, tad ćeš doživjeti savršenstvo ljubavi."

,. 9 2 _ ^ O Sadhu! Moja je zemlja bez žalosti. Ja glasno dovikujem svima - kralju i prosjaku, caru i Fakiru: Tko god teži utočištu u Najvišem, neka dođe i naseli se na mojoj zemlji! Neka dođu iscrpljeni, i ovdje odlože svoj teret! Stoga živi ovdje, brate moj, želiš li s lakoćom stići tamo, na onu drugu obalu. Ona je bez zemlje ili neba, bez mjeseca ili zvijezda; Jer jedino zračenje Istine sjaji u palači mojega Gospodara. Kabir reče: "O voljeni brate! Ništa nije bit osim Istine."

I. 109. sain ke sangat sasur ai

S MOJIM Gospodom dođoh Njegovom domu; no nisam živjela s Njim i ne okusih Ga, te moja mladost prohuja poput sna. Noć prije vjenčanja su pjevale okupljene prijateljice moje, pritom me pomazavši melemima užitka i patnje. Ali, kad obred okončan bijaše, napustih svojega Gospoda, stoga me rođaci pokušavahu utješiti na cesti. Kabir reče: "Stići ću domu mojega Gospoda prepun ljubavi; potom ću začuti pobjednički zvuk trube!"

I. 75. samajh dekh man mitpiyarwa

O PRIJATELJU, što blizak si mom srcu, dobro promisli! Ako uistinu voliš, zbog čega onda spavaš? Ako si Ga pronašao, tad se u potpunosti prepusti, i pozovi Ga k sebi. Zbog čega Ga iznova i iznova gubiš? Ako je duboki san smirenja pohodio tvoje oči, zašto gubiti vrijeme uređujući krevet i namještajući jastuke? Kabir reče: "Objasnit ću vam putove ljubavi! Ako se i moramo odreći glave, zašto plakati zbog toga?"

II. 90. sahab ham men, sahab turn men

KAO ŠTO je u svakoj sjemenci život, u meni je Gospod, u vama je Gospod. 0 slugo! Ostavi se lažnog ponosa, i potraži Ga u sebi. Milijuni sunaca plamte svjetlom, Plavetnilo mora se rasprostrlo nebom, Groznica života se smirila, sve će se mrlje isprati kad zasjednem posred tog svijeta. Poslušaj nedotaknuta zvona i bubnjeve! Pronađi svoj užitak u ljubavi! Kiša se prosula bez vode, rijeke su strujanja svjetla. Jedna je to Ljubav, ona prožima sav svijet, tek je nekolicina nju potpuno spoznala; Slijepi su oni koji bi je htjeli vidjeti svjetlom razuma, onom prosudbom što uzrokuje razdvajanje -Kuća Spoznaje jako je daleko! Kabir je uistinu blagoslovljen, prožet ovom velikom radošću on pjeva u svojoj posudi. Ovo je glazba susreta duše s dušom; Ovo je glazba zaboravljanja patnji; Ovo je glazba koja nadilazi sve dolaske i odlaske.

II. 98. rituphagun niyarani

PRIBLIŽIO se ožujak - ah, tko će me sjediniti s Udvaračem mojim? Gdje li ću pronaći riječi da opišem ljepotu Voljenog? Jer je On spoj svih ljepota Njegove boje su u svim slikama svijeta, one ushićuju tijelo 1 um. Oni koji to uoče, spoznali su bit ove neizrecive igre Proljeća.

Kabir reče: "Poslušaj me, brate, rijetki su ovo razotkrili."

II. 111. Narad, pyar so antar nahi AH, NARADA! Znam da moj Udvarač ne može biti daleko -

Kad se On probudi, ja se razbudim; kad On spava, ja drijemam. Propada u korijenu svatko tko uzrokuje patnju Voljenog. Dok Mu oni pjevaju hvalospjeve, ja tamo živim; Kad se On pokrene, ja idem pred Njim - moje srce čezne za Voljenim. Beskrajno hodočašće završava pod Njegovim nogama, milijuni se obožavatelja tamo smiješe. Kabir reče: "To sam Voljeni razotkriva veličanstvenost istinske Ljubavi."

II. 122. koiprem kipengjhulao re

PREPUSTI se danas njihanju Ljubavi! Ljuljaj tijelo i um u zagrljaju Voljenog, u zanosu ljubavnog užitka; Prinesi plačne potoke kišnih oblaka svojim očima, i srce prekrij sjenom tame; Približi lice Njegovom uhu, i prozbori o najdubljim žudnjama vlastitog srca. Kabir reče: "Poslušaj me, brate! Vizijom Voljenog ispuni srce."

forumohalu