R. Flem-Ath and C. Wilson - The Atlantis Blueprint

8/14/2019 R. Flem-Ath and C. Wilson - The Atlantis Blueprint

1/329

OTISAK

ATLANTIDEOTKRIVANJE TAJNE O DAVNO IZGUBLJENOJ CIVILIZACIJI

Rand Flem-Ath

Colin Wilson


2/329

Ameriki znanstvenik Charles Hapgood uvjeravao je 1982. g. mladogknjiniara Rand Flem-Atha u neto udesno - da je civilizacija staragotovo 100 000 godina, a on ima za to dokaze. No, prije nego to jeuspio dokazati te neobine tvrdnje, Hapgood je tragino stradao u automobilskoj nesrei.

Zajedno s Colinom Wilsonom, Flem-Ath je poeo istraivati istinitostizjave amerikog znanstvenika. Njihovo prouavanje najsvetijih mjestana svijetu - Stonehengea, Velikih piramida, Machu Picchua i mnogih

drugih mjesta, dovelo ih je do zauujuih otkria. Te spomenike nijegradilo stanovnitvo zbog svojih lokalnih potreba, ve su oni inili vrstgeometrijski model koji je zauzvrat dao naslutiti postojanje drevnenapredne civilizacije, koja je postojala prije nego to je potop razorio Atlantidu, ije je znanje o svijetu bilo mnogo ire nego to se prijemoglo i zamisliti.

Knjiga OTISAK ATLANT1DE odgonetava ovu znaajnu tajnu injezine uzroke te pokuaj znanstvenika Atlantide da sauvaju batinusvoje civilizacije. Ona pokazuje kako se to znanje povremeno gubiloi ponovno otkrivalo. OTISAK ATLANTIDE je izazov naoj percepcijiovjeanstva; to je knjiga koja predstavlja svoje argumente s golemomsposobnou uvjeravanja - naime, ona tvrdi da naa civilizacija nije

prva koja se pojavila na planetu, a vjerojatno nije ni posljednja.

Naslov izvornika : R. Flem-Ath and C. Wilson THE ATLANTIS BLUEPRINT

_______Unlocking the mistery of a long-lost civilization___________________Copyright 2000 Rand Flem-Ath and Colin Wilson


3/329

SADRAJ

Predgovor

1. Hapgoodova tajna potraga za Atlantidom

2. Precizne karte

3. Poetni meridijan u Gizi

4. Totova sveta soba5. 6 000 stupnjeva Celzijusovih

6. Drevni moreplovci

7. Pali aneli

8. Mjesta zlatnog reza

9. to su pronali templari10. Batina

Dodatak 1: Precizne karte Atlantide

Dodatak 2: Pismo Charlesa H. Hapgooda od 16. listopada1982. godine Rand Flem-Athu

Dodatak 3: Sveta mjesta povezana s polom uHudsonovu zaljevu

Dodatak 4: Sveta mjesta povezana s polom na Yukonu

Dodatak 5: Traganje za izgubljenim mjestimaDodatak 6: Gubitak vremena i izgubljeni prostor:

Kako je odreivanje starosti ledene jezgre

polo krivim smjeromDodatak 7: Mehanika pomicanja zemljinog omotaa

O autorima

04

11

38

67

088110

137

173

202

240272

294

302

305

309

312

317324

330


4/329

PREDGOVOR

Rand Flem-Ath

Pokraj mjesnog trgovakog sredita, neki se djeak naginje nadnovi koji se sjaji pod vodom u fontani punoj mjehuria. Mali pustolov skida cipele, ali prije nego se uspije popeti preko ruba jezerca da uhvati potonulo blago, njegova ga majka povlai natrag i guramu sjajni novi u ruku. 'Zaeli neto', nagovara ga. Uz dramatinu

pronicavost, novi je baen u vodu i brino promatran kako tone naplavo poploeno dno fontane.Dok sam pratio djetetovo uvoenje u obred elja, pitao sam se,

koliko onih koji bacaju novie znaju koje je podrijetlo ovoga romantinog praznovjerja.

U drevna vremena tekua voda se smatrala darom bogova. Mje

sto na kojemu joj je boica Zemlje dopustila da se pojavi, smatralose svetim. Da izraze zahvalnost, ljudi bi ondje ostavljali mali dar. Tase tradicija zadrala ak i kad su ljudi nauili otkrivati vodu kopanjem bunara.

Tada se dogodila suptilna, ali trajna promjena u naim gleditima. Poeli smo nadzirati prirodu, pokoravati je naim planovima.Nekadanji religijski impuls da se potuju bogovi i boice izblijedio

je i pretvorio se u in magije, smiljen da privoli njihove moi zanau osobnu upotrebu.

Danas, kad se zaustavimo usred buke nekoga trgovakog centra,ili se naslanjamo na hladnu fontanu dok uivamo u praznicima,elei baciti novi u vodu, veina nas nije svjesna da oponaamodrevni obred. Trgovaka zona prima vodu iz pomno planiranog su-


5/329

stava slavina i filtera, dok je njezin izvor vjerojatno kilometrimadaleko. A ni izvor nema pojma da je nekad bio dar bogova. Trgovaki centar nije sveto mjesto.

Ali, u Starome svijetu, lokacija je bila izvanredno znaajna.Neka mjesta bila su toliko sveta da je samo nekolicini posjetitelja

bio doputen ulaz na to podruje. Mrea zamrenih znaenja okruivala je rijeke, jezera i ume. S vremenom se to znaenje prenijelona hramove, piramide i druge spomenike sagraene na svetome tlu.Postojala je duboka simbolika mjesta na kojemu smo ivjeli i na ko

jemu smo tovali Boga, jer je mnogo toga ovisilo o naem odnosusa zemljom.

Pojavom poljoprivrede, ovjeanstvo je raskinulo taj ugovor sazemljom. ovjek vie nije osjeao da je podloan jednom brinomporetku, koji je nadgledala mona boica Zemlja. Kad su motikerastvorile zemlju, ovjek je shvatio da se na prirodu moe djelovati.Ali, dio cijene koju smo platili zbog moi to smo je osjetili, jest strah.Strah da e se bogovi osvetiti jer smo prekinuli odnos s prirodom.

U Delfima su stari Grci tovali svetu stijenu nazvanu 'omphalos', koja je oznaavala pupak ili sredite Zemlje. Jedan mit pria otome. Sa suprotnih krajeva Zemlje, Zeus je pustio dva orla. Jedan jeodletio na zapad, drugi na istok. Dvije ptice sluajno su ukrstile svojlet kod Delfa, i tako oznaile grad kao sredite svijeta. Ali, prije nego su Delfi mogli biti zauzeti, bog Sunca Apolon, morao je posveti

ti to tlo borbom s golemom zmijom, pitonom koji je ivio pod zemljom.

Poput zmajeva drevne Kine, pitona su smatrali opasno nepred- vidivim, ali nakon hrabre borbe, Apolon je trijumfirao ukrotivistvorenje - glavu zmije probio je kopljem. Da se to proslavi, poloili su svetu stijenu, omphalos, na mjesto Apolonove pobjede.

U drevnome Japanu pria se slian dogaaj u pokrajini Hitachi,gdje se smatralo da morsko udovite Hishin-Uwo uzrokuje potrese. Jedan bog je prikovao to stvorenje na rijenu stijenu koja se zoveKaus-mi-ishi, i time je ublaio podrhtavanje tla.

A u Delhiju u Indiji, postoji eljezni stup koji je tako dubokoutisnut u tlo da se vjerovalo kako je probio glavu zmijskog kralja


6/329

Vasuke, od kojega je svijet slobodan tako dugo dok taj stup ostanena svome mjestu.

Nadaleko poznati mitovi svjedoe drevno vjerovanje da su nekamjesta na zemlji sveta i zahtijevaju potovanje. esto, kao u slua

ju Delfa, smatra se da ta mjesta posjeduju izvanrednu mo, da su i

ona sredite ili pupak svijeta. Jedno su vrijeme takvim drali Cuzcou sredinjim Andama, Nipur u drevnom Sumeru, Jeruzalem, Meku,Uskrnji otok i Delhi.

Mnogi stari narodi zamiljali su svijet kao golem disk to plovioceanom. Sveti grad lei upravo u sreditu te zemlje - diska, kakosu vjerovali njegovi graani. Dok su gradili gradove i podizali spo

menike, stari narodi su projektirali svoje zgrade s velikom panjom,kako ne bi povrijedili nijednog boga. To se smatralo uobiajenomdunou, jer ako je svetome mjestu smetao nepravilan poloaj, tada bi se oslobodila nekontrolirana mo prirodnih sila. a nakon toga

bi slijedila propast.Feng shui je kinesko umijee otkrivanja najprikladnije ureenog

prostora. Temeljni kamen svake nove zgrade uvijek je pomno biran, jer je smatran sidrom cijele zgrade i njegov poloaj spreavao jenasilno djelovanje podzemnih duhova u njihovoj elji da razorestrukturu zgrade. Cijelo okolno podruje takoer se paljivo prouavalo. Vjerovalo se da se u planinama skrivaju zmajevi, koji semogu probuditi iz drijemea i unititi djelo ovjeka, ako ih on ne

smiri. Ako planinski vrh nije bio savreno zaobljen, morao se modificirati. Kinezi su bili pravi reformatori tla. jer su preoblikovati zemlju u takve uzvisine oko sebe koje su osiguravale savren sklad.

Bile su prihvaene brojne metode kako bi se dopustio slobodanprotok energije chi, vjerovalo se da ta pozitivna energija struji cijelim univerzumom. Zrcala i fontane, ispravno namjeteni, mogli su

pojaati pozitivan protok energije chi. a zle sile su se usmjeravaledaleko od domova i radnih mjesta, izbjegavanjem projekata koji susadravali ravne crte.

Oko 1700 godina pr. Kr. u Kinu su stigli jezuiti. Tijekom boravka sustavno su unitili brojne knjige 6 feng shuiju dok su licemjerno "prepisivali" rukopise. Zato je bilo samo pitanje vremena kad e

drevna kineska praksa pronai svoj put u projektiranju takvih mje-


7/329

sta kao to je Versailles. Originalni nacrti glasovite francuske palaegraene za Luja XIV., bili su pravokutnog oblika, ali tajanstvenaprimjena filozofije feng shuija zahtijevala je promjenu. Zavojiti pu-teljci i sjenice bili su uvedeni da zadovolje oko. Ako su istodobnouklanjali zle duhove, jo bolje. Miljenje da neko mjesto posjeduje

skriveno znaenje zove se geomantija, gatanje iz nasumce oznaenih toaka.

Kao to se astrologija pretvorila u astronomiju, a alkemija postala kemija, tako je i drevna znanost geomantija pronala svoj moderni ekvivalent u geologiji, zaboravljenoj znanostj iz staroga doba. Zarazliku od astrologije - astronomije, koja priziva lik sveenika za

gledanog u zvijezde, ili alkemije - kemije koja doziva u sjeanjelaboratorije poput Frankensteina, pune cijevi za pokuse i plinovakoji se dime, geomantiji - geologiji nedostaju popularni likovi. Ali,

jednom davno, ona je bila cijenjena znanost.U srcu geologije lei druga drevna znanost, geometrija. Geome

trija, to znai 'mjerenje zemlje', jest znanost koja je bila proirena,

kao to emo vidjeti, po cijeloj zemaljskoj kugli, ali imala jenajveu vanost u starom Egiptu, gdje su godinje poplave Nila potapale granice izmeu terena koji su se obraivali. U djelu SacredGeometry: Symbolism and Purpose in Religious Structures (Sveta

geometrija: simbolizam i svrha religijskih struktura) Nigel Pennicobjanjava postupak to su ga poduzimali sveenici, elei svake

godine ponovno uspostaviti red:Bilo je potrebno da metoda mjerenja bude praktina i jednostavna. Zahtijevala je samo dva ovjeka i ue s vorovima, teznanje o takozvanom 'Pitagorinom' trokutu, stoljeima prijenego to je Pitagora hodao zemljom.

Da bi se pripremilo podruje, jednostavnom metodom tre

balo je odrediti pravi kut. To se postizalo oznaavanjem uetana 13 jednakih dijelova. etiri dijela su tvorila jednu stranutrokuta, tri drugu, a pet je bilo hipotenuza nasuprot pravomkutu.

Ova jednostavna metoda odrala se do danas, a koristila seu vrijeme kad je poela gradnja grobova i hramova. To je bio

poetak povijesnog 'mjerenja hramova pomou ueta'. Tom


8/329

tehnikom bilo je razmjerno lako postaviti pravokutne i drugesloenije geometrijske likove.

'Mjerenje hrama uetom' sa 13 uzlova, pokazalo se znaajnim, jer je upuivalo na podrijetlo ljudi koji su donijeli svetu geometriju uEgipat.

Istiui ideju o geomantiji, pretpostavlja se da postoji neto jedinstveno u odnosu na sveta mjesta, to je poticalo ljude da izgradezadivljujue spomenike na posebnim lokalitetima. Neki su autoripretpostavljali da su nai preci poznavali moi u zemlji koje su oda-iljale energiju na posebne dijelove njezine povrine. Ta je energijamogla biti duhovne prirode, npr. u grkim Delfima gdje je duh boice Zemlje, zmija Tifon, oslobodila snagu koja je sveenike i sveenice privukla da pronau proroita. Drugi autori, npr. Bruce Cathie, vjeruju da postoje sveta mjesta na nekim kritinim tokamazemljine povrine s kojih su nai preci mogli crpiti univerzalnu energiju, koja protjee cijelim naim planetom.

Ali, moda postoji drugo objanjenje za lokaciju svetih spomenika? John Michell u svojoj knjizi City of Revelation (Grad objave)komentira da su tradicije koje se odnose na te spomenike jedinstveneu tvrdnji, kako postoje ostaci nekadanjih prirodnih znanosti osno

vanih na naelima o kojima danas nita ne znamo. Potraga za timizgubljenim naelima postala temeljno obiljeje tajnog drutva slo

bodnih zidara. U listopadu 1752. godine, kad je George Washingtonpostao slobodni zidar u Fredericksonburgu. ule su se sljedee rijei:

'Pravo djelovanje slobodnih zidara je podruje znanosti -astronomija, kemija, geologija i etika, a osobito ona znanostnaih predaka sa svim tajnama i priama koje se temelje natim osnovama.

Pokuajmo usmjeriti rijeku - poimo od umijea sveenika do znanosti, od tajne do znanja, od alegorije do prave povi

jesti.'

to god mislimo o slobodnim zidarima u dananje vrijeme, modamoemo priznati da sveeniko umijee geomantije treba biti pono

vno roeno.


9/329


10/329

teresiran da mi se pridrui u toj pustolovini. Da bih ga obavijestio otome kamo me odveo moj posljednji rad, poslao sam mu lanaknazvan Blueprints from Atlantis koji je trebao biti objavljen u amerikom asopisu Atlantis Rising(vidi dodatak 1). Nakon to je proitao lanak, Colin me nazvao i rekao da bi se vrlo rado pridruio

istraivanju.Zapoeli smo smru jednog profesora u Novoj Engleskoj.

Autorova primjedba: Tekst ove knjige - Otisak Atlantide - zajedniki su napisali Rand Flem-Ath i Colin Wilson. Meutim, kako bismo

omoguili itatelju da razlikuje njihove individualne glasove. ColinWilson govori u prvom licu, a Rand Flem-Ath u treem.


11/329

P O G L A V L J E 1 .

HAPGOODOVATAJNA POTRAGAZA ATLANTIDOM

Jedne kine noi u prosincu 1982. godine, profesor antropologije

u mirovini iz Nove Engleske imenom Charles Hapgood, zakoraio je s plonika ne osvrnuvi se ulijevo. Udario ga je jurei automobil. Umro je u bolnici tri dana poslije.

Dva mjeseca prije toga dogaaja, sredio je svoje knjige i rukopise te pozvao svoje sinove da dou i uzmu to ele. Bio je u miro vini 16 godina, i sa 78 godina bio je zadovoljan spoznajom da je u

posljednjih 30 godina ivota stvorio djelo zadivljujue originalnosti. Djelo Earth's Shifting Crust (Pomicanje Zemljine kore) iz 1958.godine, napisano uz zduno ohrabrenje i suradnju Alberta Einsteina,predlagalo je raspravu o revolucionarnoj novoj teoriji o velikim ledenim razdobljima, naime, o teoriji da se Zemljina kora pomiepoput koe na hladnoj peenki pod teinom polarnih ledenih kapa,

pa moe pokrenuti cijeli kontinent. Ali, moda je njegova najrevolucionarnija knjiga bila Maps of the Ancient Sea Kings (Karte drevnih kraljeva mora) iz 1966. godine , koja je dokazivala, bez imalosumnje, da je civilizacija mnogo starija nego su to povjesniari pretpostavljali. To mu je trebalo donijeti svjetsku slavu, jer su njegoviargumenti bili neosporni. Tiskao je i drugo izdanje knjige Earth's


12/329

Shifting Crust pod naslovom The Path of the Pole (Putanja pola)1970. godine, s jo vie dokaza za svoju teoriju o pomicanju zemlji-ne kore.

Roen 1904. godine, Hapgood je diplomirao na Harvardu filozofiju znanosti, potom je, tijekom 1930. godine, studirao u Freiburgu

gdje je bio svjedok nastanka nacizma. Kad je poeo II. svjetski rat,primljen je na dunost u Ured za strateka istraivanja - to je bilapretea CIA-e, kao strunjak za Njemaku. Nakon zavretka rata,Hapgood je postao profesor antropologije na koledu Springfield uMasachusettsu.

Bio je dobar nastavnik, vjerovao je da ima utjecaj na svoje stu

dente. Kad ga je 1949. godine student imenom Henry Warringtonzapitao o izgubljenom kontinentu Mu, o legendarnoj civilizaciji zakoju se pretpostavljalo da je potonula u Tihi ocean, Hapgood mu jerekao da ga poe sam potraiti, i kada se vrati, neka o svojem istraivanju izvijesti razred. Nakon toga mu je rekao da istrai dokaze io Atlantidi.

Warringtonu je bila dostupna samo dobro obraena enciklopedi ja, te je doznao da je 1850. godine engleski zoolog imenom L.P.Sclater uoio udnu slinost izmeu ivotinja i biljki Indije i Australije. Zakljuio je kako je vjerojatno postojao most zemlje izmeu malajskog arhipelaga i june obale Azije u eocenskm razdoblju,otprilike, prije 55 milijuna godina. Nazvao je tu zemlju Lemurija,

jer je njegov izgubljeni kontinent povezivao mjesta gdje su ivjeli brojni lemuri - vrsta primata.I Madame Blavatska, ekscentrina genijalka, uvrstila je u svoje

podatke postojanje Lemurije, tvrdei da je to dom bia nazvanih"trea osnovna rasa", koji su pretea ljudskih bia, izgledali su poput golemih majmuna i komunicirali su telepatijom. Nakon njih se

pojavila Atlantida, i na kraju naa dananja civilizacija, koja je petaosnovna rasa. Ali, budui da su samo lanovi Teozofskog drutvauzeli Madame Blavatsky ozbiljno, miljenje o Lemuriji nije bilo ire prihvaeno.

Godine 1880. briljantan, ali hirovit francuski znanstvenik Augustus La Plongeon, tvrdio je da zna itati tekstove drevnih Maya izMeksika, u kojima je pronaao potvrdu o kontinentu nazvanom Mu,


13/329

koji je nestao u morskim valovima nakon strahovitog potresa. Malobrojni su mu povjerovali. Tada je godine 1926. bivi britanskiobavjetajni asnik James Churchward, koji je bio pukovnik u ben-galskoj konjici, napisao knjigu pod naslovom The Lost Continent ofMu (Izgubljeni kontinent Mu) u etiri nastavka. Churchward je

imao prijatelja koji se zvao William Niven, a bio je kotski inenjeri arheolog amater. Provodio je iskapanja u blizini sela Amantija,sjeverno od Mexico Cityja, gdje je pronaao stotine ploica, oitopisanih pismom Maya. Niven je ocijenio da su ploice stare vie od12 000 godina jer su se nalazile vrlo duboko pod zemljom. Suvremeni strunjaci za civilizaciju Maya nisu mogli odgonetnuti pismo,

ali kada je Niven pokazao neke od ploica Churchwardu. bivi konjanik je ustvrdio da ih moe proitati. Objasnio je kako je tijekom boravka u Indiji upoznao hinduskog sveenika i sprijateljio se snjime. Kad je sveenik saznao da se mladi britanski asnik zanimaza arheologiju, dvije ga je godine uio itati natpise koji su, kako jetvrdio, bili pisani na naacalskom jeziku, zajednikom jeziku ovje

anstva, koji je bio i jezik izgubljenog kontinenta Mu. Tada je Ni ven upozorio na istinitost druge tvrdnje Churchwardova mentora:da je sveenstvo kontinenta Mu poslalo emisare u Srednju Amerikuda ih poue u svom tajnom znanju, te pripreme mjesto utoita usluaju propasti vlastite civilizacije. To se napokon i dogodilo, prema Churchwardu, otprilike prije 50 000 godina.

Budui da Churchward nije pokuao to znanstveno predstaviti javnosti, njegove su knjige bile odbaene kao izmiljotina. Kad jeHenry Warrington dao izvjetaj razredu Charlesa Hapgooda na koledu Springfield, svi su se sloili da nema pravih dokaza o kontinentu Mu.

S Atlantidom je bilo drukije. Prvi ju je opisao Platon u dva svojadijaloga: 'Timej' i 'Kritija'. Grki neoplatonistiki filozof Proklo jeizjavio da je Platonov student Krantor oko 340.-275. godine pr. Kr.posjetio Egipat gdje je vidio stupove ispisane legendom o Atlantidi.

U djelu 'Timej', Platonov ujak Kritija opisuje kako je njegovpredak Solon (639.-579. godine pr. Kr.), veliki dravnik, posjetioEgipat prije dva stoljea. Shvativi da su Egipani znali mnogo vieo povijesti nego Grci, namamio je skupinu sveenika da govore o


14/329

prolosti, rekavi im sve to je znao o grkoj povijesti. Mamac je biouspjean. Jedan stari sveenik mu je rekao: 'O, Solon, Solon, viGrci ste svi prava djeca.' Nastavio je govoriti da je Zemlja doivjelamnoge katastrofe koje su gotovo unitile ovjeanstvo, jednom je to

bila vatra, jednom voda, a jednom neto drugo. Ali, 9 000 godina pr.

Kr. dogodila se jedna od najveih katastrofa - unitavanje vodom.U to vrijeme, rekli su Solonu, Atena je ve postojala, a vani na oceanu, izvan Herkulovih stupova koje sada poznajemo kao Gibraltarska vrata, bio je otok - kontinent nazvan Atlantida, velik kao Libijai Azija zajedno. Libijom je smatrao cijelu Sjevernu Afriku, a Azi

jom podruje jednako Srednjem istoku.

Sveenik je tada rekao neto zbunjujue. S Atlantide, objasnio je,nije bilo mogue stii do drugih otoka koji su bili dio Atlantide, a snjih na cijeli kontinent to se nalazio nasuprot Atlantidi, na kontinent koji okruuje ono to se moe doista nazvati oceanom.

Mogue da je pod kontinentom to se nalazi nasuprot Atlantidisveenik mislio na Ameriku - jer ima dokaza da su Europljani po

sjetili Ameriku tisuama godina prije Kolumba - Ali, rei da kontinent nasuprot Atlantidi okruuje ocean, zvui pomalo udno. Moremoe okruivati kontinent, ali sigurno je da kontinent ne okruujemore.

Na Atlantidi, rekao je sveenik, mona dinastija kraljeva uspjela je proiriti svoje kraljevstvo sve do granica Egipta. Njihova sljedea

ambicija bila je osvojiti Egipat i Grku, ali im se Grka oduprla. Savez koji su sklopili Atenjani uspio je poraziti Atlantidu. Nakon toga,strahovita katastrofa, zapravo potresi i poplave, razorili su vei dioGrke te progutali Atlantidu svojim valovima.

Ovo nije uobiajena verzija povijesti. Prema Oxfordskom klasinom rjeniku, Atena vjerojatno potjee iz otprilike 900. godine pr.

Kr., moda i nekoliko stoljea prije. Iako doputa da su se 'pouzdaniji ostaci kasnijeg razdoblja uglavnom suoili s pretpovijesnimdokazima naseljavanja', jo uvijek postoji golema praznina izmeu900. i 9 000. godine pr. Kr. S druge strane znamo da arheologija neprestano pomie doba civilizacije. Godine 1960. vjerovalo se daJerihon, prvi utvreni grad, potjee iz godine 6 500. pr. Kr. Ali, da

nas se smatra da je nastao barem 2 000 godina prije. Na kameni zid


15/329

visok oko 6,09 m, irok 2,74 m, naslanjao se najmanje jedan apsi-dni toranj kojega se ne bi sramio nijedan od dojmljivih srednjovjekovnih dvoraca, kae jedan strunjak. Ali, rani naseljenici negrade zidove i kule na ovaj nain. Oni grade kolibice s jednom prostorijom. Europljanima je trebalo tisuu godina da se pomaknu s

utvrenih barikada do srednjovjekovnih dvoraca. Stoga je Jerihonmoda star 8 000 godina. A zato onda to ne bi mogla biti i Atena?

U djelu Kritija Platon opisuje sljedeu priu: Atlantidu je osnovao bog mora Posejdon (Neptun), koji je bio otac pet parova blizanaca, a imao ih je sa smrtnom enom. Bog joj je sagradio kuu na breuljku, te je okruio koncentrinim krugovima mora i zemlje.

Svaki od parova blizanaca dobio je dio otoka. Generacijama, oni suirili svoju dominaciju nad drugim otocima i kopnom Europe.

Veliki inenjeri, stanovnici Atlantide, sagradili su kruni grad, 18,6km u presjeku, s metalnim zidom i golemim kanalom koji ga je povezivao s morem. Uz grad se prostirala ravnica veliine 387 x 579 km,na kojoj su ratari uzgajali hranu za grad. Iza toga uzdizale su se pla

nine s plodnim poljima na kojima je pasla razliita stoka, ukljuujuislonove. Platon je ispisao mnoge stranice opisujui velianstvenezgrade s vruim i hladnim fontanama, sa zajednikim blagovaonicama i palaama graenima od raznobojnog kamena. S jednakim smislom za pojedinosti, prikazao je zatim drutvenu strukturu Atlantide.

Kako je vrijeme prolazilo, nastavlja Kritija, boanski element

Atlantide oslabio je zbog utjecaja ljudske nazonosti i stanovnicivie nisu mogli odravati svoj napredak. Znaenje je vrlo jasno: nepomueni napredak ini ljudska bia lijenima, a oni koji su preagre-sivni pa si ne doputaju tek vegetiranje, bjee iz dosade koristeisvoju energiju u borbi za mo i bogatstvo (stvari se ni danas nisumnogo promijenile). Iako su stanovnike Atlantide smatrali sretnimai zadovoljnima, bogovi su bili potpuno svjesni njihove pokvareno-sti. Stoga je Zeus sazvao sve bogove na sastanak u svojoj palai.

Na tome mjestu Kritija se prekida. Platon nikada nije dovrio todjelo, niti je nastavio pisati trei dijalog planirane trilogije Hermo-crates. Najvjerojatnije objanjenje jest da su njegove planove prekinuli bolest i smrt - umro je u osamdesetoj godini.


16/329

Pria o Atlantidi nastavljala je fascinirati itatelje vie od 2 000godina. U 19. stoljeu lan amerikog Kongresa Ignatius Donnellynapisao je prvu cjelovitu studiju o toj legendi, zakljuujui da je onagotovo sigurno vjerodostojni zapis injenica.

Atlantis, the Antidiluvian World (Atlantida, preddiluvijski svijet),

knjiga je nevjerojatnog dometa tiskana 1882. Djelo tvrdi da su kolonije Atlantide bile Sjeverna i Juna Amerika te Egipat i panjolska.Autor knjige je sklon vjerovati da su Azorni otoci u srednjem Atlantiku jedini dio potonulog otoka koji je ostao vidljiv. Donnelly je gotovo nagovorio britanskog premijera Gladstonea da poalje pomorski brod u potragu za ostacima Atlantide.

Donnelly, opisan kao 'najvei erudit koji je ikada sjedio u kongresu', ini se da je bio neobian ovjek. Bio je autor vrlo utjecajneknjige koja je pretpostavljala da je William Shakespeare bio zapra

vo Francis Bacon. Njegov tekst o Atlantidi Ragnarok, The Age of Fireand Gravel (Ragnarok, doba vatre i ljunka), 1883. godine nasta

vlja objanjavati podrijetlo naslaga pijeska, ljunka i gline koji pokri

vaju vei dio Zemlje, tvrdei da je to ostalo nakon poplave koje jeprouzroio golem komet, koji je pretvorio u paru oceane te je nastalodoba tame. Donnelly daje naslutiti da se to dogodilo kad je ovjek vepoeo razvijati civilizaciju. Taj se dogaaj opisuje u mnogim mitovima o katastrofi. On misli da je podruje u koje je udarila kometa

vjerojatno bilo srednji Atlantik - dakle Atlantida.

To je zanimljivo razmiljanje, jer se utjecajem kometa najboljeobjanjava propast Platonove legendarne civilizacije. Ali, Donnelly-

jevo vjerovanje da je Atlantida bila smjetena na srednjem Atlantikune moe opstati. Objanjenje je saeto u popularnoj knjizi o misteri

jima, iz 1961. godine.

Na prvi pogled konfiguracija tla Atlantika izmeu Bermuda ipanjolske oito potvruje prijanje postojanje Atlantide.Dubinske sonde zapadno od panjolske otkrivaju najprije dolinu na dubini od tri tisue stopa, a tada se morsko dno uzdiestrmo do vrhunaca Azora, koji su zapravo vrhovi visokog planinskog lanca to se prostire pod morem u smjeru sjever -

jug. Oceansko dno upada tada u drugu dolinu duboku 2 tisue


17/329

stopa, te se ponovno strmo uzdie do otoka Bermuda, drugogplaninskog vrhunca. Zato se ini kako Azori predstavljaju posljednje preostale istaknute poloaje Atlantide. Ali geolokopretraivanje oceanskog dna otkrilo je da, ako je bilo ikakvihuleknua tla, ona su se mogla dogaati stotinama tisua godi

na ili ak mnogo prije vremena pretpostavljenog nestankaAtlantide.

To bi iskljuivalo postojanje Atlantide u Atlantskom oceanu - barems obzirom na veliinu Sjeverne Afrike i Srednjeg istoka zajedno.

Budui da je Hapgood ponovno itao Platonov izvjetaj, bio jezauen injenicom da je to zvualo kao opis neega to se doista

dogodilo. Njemu se inilo da nije najzanimljivije pitanje gdje jeAtlantida bila, nego to je moglo prouzroiti njezinu katastrofu. Ni jedna erupcija vulkana ne bi bila dovoljno snana da uniti cijeli jedan kontinent, i da se njezina razorna mo osjeti i u Grkoj.

Beznaajan izgred u vlastitoj kui potaknuo je novi slijed misli.Hapgood je, naime, stavio u stroj za pranje rublja teku vunenu de

ku i kada se bubanj poeo okretati, stroj se poeo tako tresti da jeotkinuo komade kuhinjskog poda. Otprilike u vrijeme kada se todogodilo, Hapgoodov prijatelj, inenjer Hugh Auchinloss Browniznio je vlastitu teoriju o moguoj katastrofi na Zemlji. Polarne ledene kape su goleme, a sam Antarktik je dva puta vei od Sjedinjenih Drava. Sjeverna ledena kapa sastoji se gotovo potpuno od plu-

tajueg leda, ali Antarktik je golem kontinent pokriven ledom. Budui da se Zemlja neprestano vrti poput stroja za pranje rublja, njezinaledena kapa moe djelovati kao teak pokriva, uzrokujui neujednaenu raspodjelu mase. Auchinloss Brown iao je tako daleko da

je pretpostavio kako se uslijed mase leda na polovima Zemlja moepreokrenuti na stranu svakih 7000 godina. To je naveo i pisac znan

stvene fantastike Allen Eckert u romanu pod naslovom The HabTheory - HAB su inicijali Auchinlosa Browna.

Auchinloss Brown je istaknuo da postoji znaajna razlika izmeu vrtnje stroja za pranje rublja i naega planeta. Budui da se vrtioko svoje osi, Zemlja je 'deblja' na ekvatoru nego na polovima.Zato ona zapravo nalikuje golemom kotau zamanjaku ija se vrt

nja stabilizira sama. Letei kota bi se okretao ekscentrino kad bi


18/329

netko privrstio teinu na njegove rubove, ali polarni led nije na rubu, nego je tako rei u sreditu kotaa. Hapgood je morao pokuatiizraunati masu nepravilnog leda uslijed koje bi kota mogao snano zadrhtati. A. Brown je molio kolegu neka izrauna sredite gravitacije antarktike ledene kape koja je nepravilna oblika. Saznao je

da je sredite gravitacije na Antarktiku oko 574 km zapadno od samoga pola. To je znailo da bi, kada led dosegne odreenu debljinu,

Antarktik teoretski prouzroio uinak svezanog debelog pokrivaa.Tada je morao istraiti moe li ta nepravilna povrina leda, koji jeuglavnom debeo oko 3 km, izazvati podrhtavanje leteeg kotaa zamanjaka. Odgovor je doao, ali je bio razoaravajui. Stabiliziraju

i uinak kotaa bio je tisuu puta vei od teine leda na junom polu.HAB teorija A. Browna bila je takoer osporena.

Na toj mrtvoj toki pojavio se njegov prijatelj James HunterCampbell, inenjer i izumitelj, suradnik Thomasa Edisona. On mu jedao savjet koji je potpuno promijenio smjer istraivanja. Naravno,tvrdio je Campbell, nema potrebe za uinkom tekog pokrivaa da

bi cijela Zemlja podrhtavala na svojim osima. Zemljina kora je vrlotanak pokriva od vrste grae, debela je 34 do 68 km, a lebdi namoru rastopljenih stijena, i zato bi masa nepravilnog leda moraladjelovati samo tako da Zemljina kora klizne na tekuini koja senalazi pod njom.

To je bilo Hapgoodovo veliko otkrie. Iznenada se pojavila vrlo

snana teorija, koja je dokazivala to se moglo dogoditi Atlantidi.Dapae, dobio je jaku potporu teorijom njemakog meteorologa,Alfreda Lothara Wegenera, koji je predavao na Sveuilitu u Grazu.Oko 1910. godine Wegener je isticao kako je dovoljno samo pogledati kartu svijeta da vidimo kako izboina na obali June Amerike

vrlo jasno pristaje uz prazninu na obali Afrike. Nije li mogue da suone jednom bile dio istoga kontinenta, a tada su se razdvojile? Wegener je nazvao svoj hipotetiki superkontinent imenom Pangaea.

Wegenerova hipoteza bila je, kao to je poznato, predstavljenaakademskom svijetu 1915. godine u knjizi pod naslovom The Originof the Continents and Oceans (Podrijetlo kontinenata i oceana).Doekana je s bijesnim otporom i bila je javno ismijana. to je razdvojilo kontinente, htjeli su znati njegovi kolege. Zato bi se oni od-


19/329

vojili kad je povrina Zemlje tako oito vrsta? Wegenerov odgovor bio je slian Sclaterovim opaanjima o Lemuriji iz 1850. godine:postoje sline naslage stijena i fosila i u Africi i u Junoj Americi.To je sluajnost, tvrdili su njegovi protivnici.

Wegener se borio dalje svjestan da je izgubio bitku, a 1930. go

dine njegova je teorija bila uglavnom odbijena. Poao je na svojuposljednju ekspediciju na Grenland, gdje je umro od srane kapi izazvane iscrpljenou. Njegova je teorija ubrzo zaboravljena.

Wegenerovi kritiari nisu imali potpuno krivo. Njegova se teori ja temeljila na dvije pretpostavke: da je morsko dno glatko i ravno,pa se kontinenti mogu pomicati preko njega kao goleme splavi, i da

je mekano i reljefno. No, dno mora nije ravno - ono je esto brdovito, a njegove su stijene tvrde. Ipak, Wegenerova osnovna spoznaja- da su kontinenti jednom bili vrsta masa zemlje koja se razdvojila - bila je tona. Potvrena je nekoliko desetljea poslije njegovesmrti. Njegovo ime moete danas pronai u svakom znanstvenomrjeniku.

Godine 1952. Hapgood je zapravo preispitivao Wegenerovu hipotezu - no, s jednom vanom razlikom. Za razliku od Wegenera,Hapgood je imao jasnu ideju o tome to je moglo prouzroiti pomicanje kontinenata - bila je to masa polarnog leda. Odluio je prido

biti pomo najpoznatijega ivog znanstvenika. Alberta Einsteina.Hapgood mu je pisao i prije, pitajui ga o prirodi univerzuma koji

se poveava. Einstein mu je odgovorio i Hapgood mu je pisao ponovno. Ovaj put ga je pitao, misli li da se radioaktivni elementi, npr.radij, mogu nagomilati u zemljinoj kori u veoj koliini jednostavnijih elemenata zbog snanog pritiska.

Iako je odgovor izgubljen, ini se da je Einstein pokazao zanimanje za to pitanje, jer mu je 15. 11. 1952. godine, dva tjednanakon prvog pisma, Hapgood poslao memorandum o silama koje suutjecale na Zemljinu koru. Dao je primjedbu na kojoj se temeljilanjegova teorija. Opazivi koliko je golema posljednja amerika ledena povrina, poznata pod imenom Wisconsin, Hapgood je istaknuo da, ako se ta povrina proirila na sjever sve do Sjevernogapola, njezina bi teina vjerojatno mogla povui Zemlju u stranu.Hapgood je koristio izraz 'nagnuti se'. Mislio je da Sjeverni pol nije


20/329


21/329

godina. Druga tvrdnja jest da se toka kad Zemljina putanja doenajblie Suncu (to se naziva perihel) mijenja svakih 20 000 godina.Postoje i neznatne promjene putanje (poznate kao ekscentrinost)koje se dogaaju svakih 100 000 godina. Milankovi je tvrdio da biledeno doba nastalo kad bi se ta tri imbenika dogodila istodobno.

Sljedeih 20 godina Milankovi je nastavio crtati karte i grafikone,ime je ostavio dubok dojam na klimatologe. Zanimalo ga je samopleistocensko razdoblje, najnovija geoloka epoha koja je zavrilaprije 10 000 godina, ali njegov grafiki prikaz toga doba, takozvanaMilankovieva krivulja, pokazala je klimatske promjene toga razdoblja sa znatnim pojedinostima.

No, postoji problem u njegovoj teoriji. Dok ta teorija moe objasniti neznatna kolebanja u klimi, ne moe odgovoriti na pitanjezato su se golema prostranstva leda proirila oko tropskih predjela.Ledeno pretkambrijsko doba, staro 300 milijuna godina ini se dazahtijeva neto vie od tri varijacije putanje, koje bi se dogodile istodobno.

Drugu zanimljivu teoriju postavio je meteorolog Sir George Simpson 1950. godine. Njegove primjedbe zvue paradoksalno. On tvrdida je poveanje suneve topline uzrok ledenog doba. istiui da bipoveavanje topline donijelo mnogo vie kie, jer bi sunce pretvaralo u paru vie morske vode (zbog toga tropska podruja imajumonsune). U polarnim predjelima pada uglavnom snijeg. Ako zimi

padne vie snijega nego to se moe pretvoriti u paru tijekom ljeta,ledene kape e postajati sve deblje, i nastat e ledeno doba. Ali, akoe poveana Suneva radijacija prouzroiti nastanak ledenog doba,ona e jednako tako zagrijati mora pa e veina oceana bez leda postati topli poput Mediterana. Studija o taloenju koljki na morskomdnu, koju je iznio Cesare Emiliani sa Sveuilita u Chicagu, ne po

kazuje takav porast temperature. Zato je i Simpsonova teorija morala biti odbaena.Postoji jo jedna vjerojatna mogunost - da ledeno doba izaziva

vulkanska praina u Zemljinoj atmosferi. Tijekom prvih desetljea20. stoljea smanjila se vulkanska aktivnost pa su slijedila duga,

vrua ljeta kojih se sjeaju oni roeni prije 1950. godine. Poveanje

vulkanskih erupcija povealo je promjenljivost meteorolokog vre-


22/329

mena, pa su ljeta postala suna, a zime tople. to je uzrok toga po veanja vulkanskih aktivnosti? Jedna teorija tvrdi da je Zemlja vjerojatno bila pogoena velikim meteoritima ili malim asteroidima. Ali nije bilo takvih znatnih dogaaja jo od velike eksplozije uTunguziji, koja je 1908. godine opustoila stotine etvornih kilo

metara sibirskih uma.Jo uvijek nemamo vrstih dokaza o uzrocima ledenog doba. Ali,Hapgood je nastavio radom i postavio je jo jedno zbunjujue pitanje: zato razdoblja ledenog doba nisu raspodijeljena na lokacijamagdje bismo ih oekivali, tj. zato se led iri od polova prema ekvatoru? Kako moemo objasniti nedavno ledeno doba, koje je ostavilo

nedirnutim Sibir i Aljasku, dok se Europa zamrznula gotovo doLondona i Berlina? A to je s ledenim prostranstvima koja su pokrila Indiju pomiui se na sjeveru u dobu karbona? Jedno od objanjenja moglo bi biti, da je otprilike 300 milijuna godina taj dio Indijebio mnogo vii i zato hladniji nego danas. Ali bilo je takoer ledenihprostranstava na morskoj razini u Aziji, Africi i Australiji, a ledena

prostranstva u Africi i na Madagaskaru proirila su se u 'suprotnomsmjeru' od ekvatora.

Moe se takoer oekivati da e ledeno doba istodobno utjecatina sjevernu i junu hemisferu. Ali, nije tako. Postoji dokaz o ledenimpovrinama na junoj hemisferi, ali to se nije dogodilo istodobno nasjevernoj i obratno.

Pretpostavka da se Zemljina kora ne moe pomicati, i da je zemlja koja se sada nalazi na Sjevernom i Junom polu uvijek bila naistome mjestu, ne mogu se poduprijeti. Umjesto toga, pretpostavkom da se Zemljina kora moe pomicati, sve je objanjeno: led koji

je gotovo stigao do zemljopisne irine Londona, dok je Sibir ostaobez leda, ledena prostranstva u Indiji, te druge nepravilnosti.

Hapgood je bio sretan to je imao prijatelja zoologa Ivana San-dersona, koji se zanimao za ono to danas zovemo 'anomalije', a tosu udne i neobjanjive pojave. Sanderson se zanimao za istraivanjaruskog znanstvenika Imanuela Velikovskog, koji je otkrio beresov-skog mamuta, naenog smrznutog u Sibiru oko 1901. godine, u napola stojeem poloaju s cvijetom zlaticom u ustima. Oito je postojala takva flora, ali se klima brzo promijenila. No, kako bi takav


23/329

nagli pad temperature mogao prouzroiti pomicanje Zemljine kore?Hapgood je i sam bio u Kanadi jednoga vrueg ljeta. Bilo je dovoljno toplo da se okupa u jezeru i nakon toga osui na suncu. A tada jeodjednom vjetar promijenio smjer i zapuhao je sjeverozapadnjak.Temperatura je pala tako brzo da se jezero zaledilo za nekoliko sati.

Zamiljao je beresovskog mamuta kako vae latice na toploj tratini, kad je iznenada zapuhala oluja s vjetrom od 200 km na sat. (Jedna od posljedica vulkanske praine u zraku je porast temperaturnihrazlika izmeu polova i ekvatora te snaniji vjetrovi).

Ali, zato i drugi mamuti nisu bili zahvaeni tom olujom? Odgo vor je: bilo ih je na tisue. Iz Sibira je bilo izvezeno posljednjih

desetljea 19. stoljea, 20000 kljova a tisue kljova ostalo je zakopano pod zemljom. Bjelokost je neupotrebljiva, osim ako ne pripada svjee ubijenim ivotinjama, ili je brzo zamrznuta. Mnogi odsmrznutih mamuta bili su savreno jestivi, to je dokaz da su bilismrznuti na temperaturi od mnogo stupnjeva ispod nule i tako suostali sauvani tisuama godina. Ako se meso dri na temperaturi

oko nule ili oko toke smrzavanja, ledeni kristali ga formiraju i'unitavaju ' razarajui mu stanice. Oito je neka strana katastrofagurnula Sibir iz toplog dana u temperaturu ispod nule, to je trajalo15 000 godina.

Hapgood je tada raspravljao o kostima mastodonta naenima udravi New York oko 1880. godine, to se u ono vrijeme smatralo

dokazom kako su mastodonti preivjeli ledeno doba. Kasnija geoloka prouavanja su dokazala da je poput sibirskih mamuta, i njihzahvatio iznenadni pad temperature. Nali su se na zaleenom prostoru koji je poslije nastao, tako da su mastodonti Sjeverne Amerike,kao to su medvjedi, konji, divovski dabrovi, jeleni, sjevernoame-riki sobovi, losovi i bizoni - bili takoer pogoeni katastrofom.

Osnovna razlika jest ta da je Sibir postao ledeno hladan. Zato?Jer se pomaknuo prema sjeveru.Einstein je proitao Hapgoodov rukopis, te mu odgovorio nakon

pet dana: 'Smatram va materijal dojmljivim. Imam dojam da je vaahipoteza ispravna. Teko je vjerovati da su se znatniji pomaci Zemljine kore dogodili jedan za drugim, nakon kratkog vremena'.

Njegovo ohrabrenje navelo je Hapgooda da mu poalje jo materi-


24/329

jala u rukopisu. Godine 1954. Einstein je dao potporu Hapgoodu dadoe na sastanak u Institut za razvoj istraivanja u Princetonu, gdje

je Einstein radio. Naalost, Robert Oppenheimer, 'otac atomskebombe', vrlo utjecajan lan odbora, usprotivio se Hapgoodu i njegovzahtjev je bio odbijen. Dana 18. 05. 1954. godine napisao mu je

pismo u kojemu izraava svoje suosjeanje i, moda kao utjenunagradu, poslao mu je uvod u knjigu koja e dobiti naslov Earth'sShifting Crust vjerojatno smatrajui da e mu to, dugorono, biti vrednije od priznanja.

U studenom 1954. godine Einstein je opet potpomogao Hapgo-odov zahtjev da se dopusti istraivanje, koje bi izvodila Guggen-

heimova fondacija. Bio je ponovno odbijen. Sljedeeg sijenja Hap-good i Campbell posjetili su Einsteina na Sveuilitu Princeton i dugorazgovarali. Taj je razgovor Hapgood zabiljeio i naveo u izvjeta

ju to ga je poslije poslao Einsteinu, koji se sloio s njim i izjavioda su navodi toni. Meutim, zamolio je da ga ne citira, jer se zarazgovor nije pripremio. Hapgood je poslije tiskao tu primjedbu u

svojoj knjizi Earth's Shifting Crust. Campbell je pokuao matematiki dokazati kako je antarktika ledena kapa mogla prouzroitipucanje Zemljine kore. Einstein je bio potpuno uvjeren u Hapgo-odove geoloke dokaze da Zemljina kora moe puknuti i skliznuti.Sumnjao je samo u to, ima li kapa polarnog leda ikakve veze s timeu to je Hapgood vjerovao u vrijeme izdavanja drugog izdanja

knjige The Path of the Pole 1970. godine. On je, naime sumnjao uto, moe li masa leda, ak ako je nagomilana u nepravilnom oblikukao na Antarktiku, potaknuti klizanja Zemljine kore.

Einstein je umro u bolnici 16. travnja u 76. godini. Hapgood jetako izgubio najutjecajnijeg branitelja, ali napokon je knjiga Earth'sShifting Crustbila gotovo posve zavrena. Ono to se nekad inilo

bezumnom teorijom, dobivalo je postupno potporu iz drugih izvora. Profesor George W. Bain shvatio je da se kemijski sastav tla mi jenja pod utjecajem suneva svjetla. Otkrio je da je tropsko tlo posve razliito od tla u hladnim krajevima. Na temelju prouavanjaranih geolokih razdoblja, zakljuio je da je u karbonskom razdo blju ekvator prolazio otocima novog Sibira, ili drugim rijeima, da

je Sibir bio smjeten blie ekvatoru.


25/329

Bain je objavio svoje rezultate 1953. godine. Dvadeset godinaprije njega, kineski profesor Ting Ying H. Ma sa Sveuilita Fukienprouavao je koralje te doao do slinih zakljuaka. Nekadanjakoraljna mora nisu imala isti poloaj kao danas, nego su ga povremeno mijenjala. Najprije je Ma to pokuao objasniti Wegenerovom

teorijom o pomicanju kontinenata. Ali, 1949. godine, kad se Hapgo-od poeo baviti tim problemom, zakljuio je da bi samo pomicanjeZemljine kore moglo promijeniti uzorak tla. Ma je sumnjao da jepomicanje tla bilo ak i dublje od kore, da se odnosilo i na pokrov,tj. na sloj ispod Zemljine kore.

Hapgoodov petogodinji rad bliio se kraju, pa je trebalo samo

pronai izdavaa. U tom odlunom asu, palo mu je u krilo jednodrugo zadivljujue istraivanje.

Godine 1956., 26. kolovoza, radio je prenosio raspravu sa Sveuilita Georgetown u Washingtonu, podruje Kolumbije. Voditeljemisije bio je strunjak za vikinke zemljopisne karte, kapetanArlington H. Mallery. Raspravljalo se o zemljopisnoj kani iz godine

1513., na kojoj je pisalo kako je karta izdvojena iz velikog brojastarih zemljopisnih atlasa, a to je uinio turski pomorac i nekadanji gusar imenom Piri Reis (piri znai - admiral). Reisu su vjerojatno sluajno odrubili glavu zbog neprijateljskih spletki 1554. godine. Njegova je karta prikazivala Junu Ameriku, dio Zapadne Afrike, a na dnu karte se nalazilo tlo koje je, ini se, bilo dio Antarktika.

Neto prije, iste godine, Mallery je proitao lanak u asopisu Geographical Journalo otkriima na Antarktiku tijekom meunarodneekspedicije 1949. godine, ukljuujui i sonarno mjerenje dubine podledom koji je okruivao obalu. U tom trenutku, njegov prijatelj M.I. Walters spustio je na njegov stol kopiju karte Pirija Reisa, koju jeneki turski asnik nedavno predstavio Kongresnoj knjinici. Ve

pogled na kartu pokazao je Malleryju kako postoji udesna usklaenost izmeu udubljenja to ih pokazuje karta Pirija Reisa i udublje-nja nedavno otkrivenih sonarom. Sam Piri Reis je izjavio da svakaod karata koje je koristio potjeu iz vremena Aleksandra Velikog,koji je roen 356. g. pr. Kr. Budui da je Antarktik bio u to vri

jeme nesumnjivo pokriven povrinom leda - od kojega je velik diobio debeo tri kilometra - te originalne karte su vjerojatno bile zabi-


26/329

ljeene davno prije Aleksandra, prema opreznoj procjeni, oko 4000.godine pr. Kr.

Ali, zemljopisna karta nije za uporabu ako na njoj neto ne pie.Pretpostavlja se da se pismo razvilo tek nakon to su ga Sumeranipoeli koristiti za plaanje raznih pristojbi, oko 3 500 godine pr. Kr.

Izgledalo je kao da karta Pirija Reisa dokazuje kako je pismo bilo uuporabi ve davno, 4 000 godina pr. Kr. Nadalje, sam Antarktik jeotkriven tek 1818. godine. Karta Pirija Reisa daje naslutiti postojanje kultivirane pomorske civilizacije u vrijeme, dok se, prema po

vjesniarima, civilizacija upravo razvijala na srednjem Istoku.Naravno, s obzirom na njegovo zanimanje za Antarktik, Hap-

good je bio neobino uzbuen novim otkriem. Ve je zakljuio da je prije posljednjega velikog pomicanja Zemljine kore, manji diopodijeljenog kontinenta, upravo juno od Patagonije, bio izvan antarktikog kruga, a tek se poslije primaknuo blie i zato moda bio

bez leda 9 600 godina pr. Kr. Tada je, prema Platonu, nestala Atlan-tida. Hapgood nije imao namjeru rei ni rije bilo kome - nije htio

da ga otpuste kao lana nekog ludoga drutva - inilo se da karta Pirija Reisa potvruje njegovu sumnju da je Platon imao pravo o drevnoj civilizaciji koja je antidatirala poznate povijesne zapise.

Hapgood je u to vrijeme bio asistent na koledu Keene State, di jelu Sveuilita New Hampshire. Ponovno je privolio studente damu pomognu u njegovu posljednjem pothvatu. Oni su trebali prou

avati zemljopisnu kartu Pirija Reisa bez predrasuda, te je usporediti s raznim drugim kartama. Kao prvo, otkrili su, da su karte togadoba bile neobino nedotjerane. Jedna je prikazivala Italiju naslonjenu na panjolsku, druga Englesku u obliku ajnika. Te karte kojesu koristili pomorci - poznate kao portolani, to znai 'od luke doluke' - ipak su bile nevjerojatno tone. Prema Piriju Reisu, njegova

se karta temelji djelomice na karti koju je imao Kolumbo, iako jenitko nije uspio locirati. Ali, moda se on koristio kartama iz stareknjinice u Aleksandriji. Hapgood je vjerovao da su one nale put u

veliku knjinicu u Konstantinopolu, koji su Turci zauzeli 1453. godine.

Adolf Erik Nordenskiold (1832.-1901.), jo jedan vodei stru

njak za rane karte, 1889. godine smatrao da se portolanitemelje na


27/329

kartama koje su nastale mnoga stoljea pr. Kr. Nakon deset arktikihekspedicija, Nordenskiold je postao svjestan alosnog stanja polarne kartografije. Poeo je sastavljati stare karte, pa je nastao Fak

simil atlasa (Facsimile Atlas, Stockholm, 1889. godine), koji se openito smatrao jakim poticajem za moderno prouavanje kartografi

je. Veliki geograf i astronom Ptolemej, koji je bio knjiniar u Aleksandriji oko 1 500. godine pr. Kr., izradio je karte koje su bile manjetone od srednjovjekovnih portolana, iako je imao na raspolaganjunajveu knjinicu na svijetu. Je li mogue da su obini pomorcinadmaili rad Ptolemeja, osim ako nisu plovili prema drugim kartama?

Zapravo, na kartama Pirija Reisa pronaene su mnoge pogreke- npr., dopustio je da se 20 karata to ih je upotrijebio, ponavljaju.Tako je prikazao dva puta rijeku Amazonu, iako je izostavio prikazati 1 520 km dugaku crtu obale. Jedna pogreka moe se pripisatigrkom astronomu Eratostenu, koji se rodio oko 275. godine pr. Kr.Znao je da se u Sieni, u Gornjem Egiptu (blizu dananjeg Asuana)

sunce odraava u jednom dubokom bunaru na solsticij 21. 06.Utvrde u ono vrijeme nisu bacale nikakvu sjenu. Ali, u Aleksandriji,850 km sjeverno, to se dagaalo. Izmjerio je duljinu sjene jedneutvrde u Aleksandriji u podne 21. 06., iskoristivi je da izraunakut sunevih zraka. Bilo je to 7 stupnjeva, to je priblino pedeseti-na od 360 stupnjeva. Budui da je znao udaljenost do Siene, znai

lo je da 850 km predstavlja 7 stupnjeva Zemljine polarne obodnice.Stoga je bilo lako ustanoviti da 360 stupnjeva moe biti predstavljeno kao 42 250 km. Stvarni obujam oko polova je 41 947 km. Bila

je to, dakle, zauujue tona procjena za 240. godinu pr. Kr., kad veina ljudi nije bila ak ni svjesna da je Zemlja okrugla.

Malom pogrekom, Eratosten je poveao promjer Zemlje za 45

stupnjeva. Da je Hapgood prihvatio tu pogreku, karta Pirija Reisabila bi jo tonija, pod pretpostavkom da se temeljila na starim grkim i egipatskim izvornim kartama.

Kada je Piri Reis izraivao svoju kartu, poznati kartograf Gerar-dus Mercator imao je tek godinu dana, pa je Reisov rad antidatiraoMercatorovu metodu 'projekcije' Zemlje na ravnu plohu, oznaivi

je irinama i duinama. Kartografi su koristili jednostavniju meto-


28/329

du, tako to su izabrali neki grad kao sredite, te nacrtali krug okonjega koji su podijelili na 16 dijelova, poput torte. Zatim su u kruguucrtali kvadrate, i nastavili ih proirivati prema van, da bi stvorili

vrstu grube irine i duine - to je bila zamrena, ali djelotvorna metoda. Kad su Hapgoodovi studenti prouavali Reisovu kartu, brzo

su utvrdili da njezino originalno sredite lei negdje izvan karte,prema istoku. Veina je mislila da se radi o Aleksandriji, ali pomniprorauni su pokazali kako je pravo sredite vjerojatno Siena, svetosredite Gornjeg Egipta. To im je dalje pomoglo da pomisle kakoimaju posla sa starom kartom.

Kad su kartografi Aleksandrije poeli izraivati vlastite karte,

moemo pretpostaviti da nisu odmah otplovili da vide Junu Ameriku ili Antarktik, nego su svoje karte temeljili na drugim, jo stari

jim kartama. Ali, koliko su stare bile te karte?Zanimljiv dokaz nudi nam rjeenje. Krajem 2. stoljea pr. Kr. gr

kom gramatiaru Agatarhidu iz Knida, privatnom uitelju jednogaod kraljeva Egipta iz doba Ptolemeja, reeno je da je prema staroj

tradiciji jedna strana osnovice Velike piramide tono jedna osminaminute stupnja Zemljine polarne obodnice (minuta je ezdeseti diostupnja). Svaka strana osnovice Velike piramide ima 756 stopa ili

vie od 230 metara. Ako se to pomnoi s osam, a tada sa 60, pa sa360, rezultat je neto manje od 40 000 kilometara ili neto manje od25 000 milja (tonije, to su 24 933 milje). To je zadivljujue tona

mjera polarne obodnice Zemlje. Zapravo, veliina Velike piramide,s dodatkom njezine osnovice, takoer je u tonom odnosu s veliinom Zemlje - zapravo, vrh je ondje gdje bi trebao biti Sjeverni pol.

Veliku piramidu sagradio je faraon Keops (Khufu) oko 2 500. godine pr. Kr. Kako su u to doba stari Egipani mogli znati veliinuZemlje? Moda su znali da je okrugla, jer su zamijetili kako je sjena

Zemlje na Mjesecu za vrijeme pomrina zaobljena, ili su promatralikako brod postupno nestaje na obzoru dok se udaljuje.Ono to je na Hapgooda ostavilo tako snaan dojam, bila je zau

ujua tonost karte Pirija Reisa kad se zanemari pogreka od 4,5stupnja. Primijetio je da su se 1541. godine ueni ljudi u MexicoCityju dali na posao, elei odrediti tonu zemljopisnu duinu svo

jega grada tako to su mjerili vrijeme izmeu dvije pomrine Mje-


29/329

seca, jednu u Mexico Cityju, a drugu u Toledu u panjolskoj. Njihovi prorauni znatno su se razlikovali. S druge strane, karte su esto bile tako tone da su se razlikovale samo za pola stupnja zemljopisne duine. To je bilo neto to Europljani nisu postigli tako dugodok John Harrison nije izumio pomorski kronometar u 18. stoljeu.

Hapgood je takoer bio zadivljen velikim otokom uz obalu June Amerike. Smjeten na petom stupnju sjeverno od srednjoatlanskogruba, ini se da je imao 500 km u promjeru, a ipak ga danas ovdjenema. Dapae, taj je otok zabiljeen na Reinelovoj karti iz 1510, kaoi na karti francuskog kartografa Philipa Buachea 1737. godine.

Hapgood se zanimao za mnoge pustolovine, pa je 1959. godine

napisao zahtjev Kongresnoj knjinici, molei ih za dodatni materijal. Pozvali su ga da doe i sam izabere. Kada je stigao na Dan neza visnosti, bio je pomalo zbunjen naavi stotinu primjeraka, koji sumu bili na raspolaganju. Nekoliko je dana razgledavao karte i tada,kako sam opisuje, 'okrenuo sam stranicu i sjeo zapanjen.' Ono to

je vidio bila je karta koju je izradio Orontej Finej godine 1531., a

prikazivala je Antarktik kakav uglavnom izgleda na dananjim kartama. Ali na njoj su bili zaljevi bez leda, rijeke koje su tekle u more,ak i planine koje su sada zakopane pod ledom, iako Orontejevakarta nije prikazala Palmerov poluotok, koji se prostire izmeu sjeverozapadnog Antarktika i obale Patagonije. Zapravo, nema takvogpoluotoka. ak kad bi se led otopio, bio bi to samo otok. Ukratko,

originalnu kartu je izradio netko tko je znao sve o Antarktiku, o njegovoj unutranjosti i obali. To je moglo znaiti da su karte Antarktika ve izradili mornari koji su ga istraili i zabiljeili njegovu unutranjost. Ili to znai da su njegovi starosjedioci to uinili sami zasebe. Bez obzira na to to se dogodilo, oita je injenica da karte

Antarktika postoje vie od 6000 godina.

Drugi portolanibili su jednako tako znaajni. Durcert Portolanopokazuje 1339. godine precizno poznavanje prostora od Galwayado Don Basina u Rusiji. Karte turskog hodoasnika Hadjija Ahmadaiz 1559. godine pokazuju svijet kao da lebdi iznad Sjevernog pola.ini se da karta takoer pokazuje Sibir i Aljasku kao jedno kopno.Budui da je to karta srcolika oblika, sa Sibirom u jednom otvoru,a Aljaskom u drugom, to moe jednostavno odraavati injenicu da


30/329

kartograf nije imao mjesta da ukljui u kartu onaj potez mora kodBeringovih vrata izmeu Sibira i Aljaske. Meutim, kad ne bi biloBeringovih vrata, originalna karta morala bi biti izraena prije vieod 12 000 godina, kada su Sibir i Aljaska bili spojeni kopnenim mostom. Karta stara 12 000 godina, to zvui nevjerojatno. Ali, sve to je

Hapgood otkrio, zvui jednako apsurdno. Poeo je shvaati zato suportolani u Kongresnoj knjinici ostali desetljeima neistraeni.Svaki znanstvenik koji ih je poblie pogledao, vjerojatno je protrnuote brzo zaklopio fascikl.

Karta Antarktika koju je 1737. godine objavio Philip Buache pokazuje da je Antarktik kontinent podijeljen na dva otoka - kao to

danas znamo, sve je pod ledom. Kako je Buache to znao?Vjerojatno je koristio karte starije od onih kojima se sluio Oron-

tej Finej i tvorac karata Dulcert Portolana, koji je upotrijebio starekarte to su pokazivale unutranje zamrznuto more.

Karta to ju je Hapgood pronaao u knjizi Josehpa NeedhahaScience and Civilisation in China (Znanost i civilizacija u Kini), a

koja datira iz godine 1137., bila je urezana u kamen i nacrtana prekomree numeriranih etvorina. Hapgood je uinio zanimljivo otkries kartom Pirija Reisa i mnotvom drugih koje datiraju jo iz vremena knjinice u Aleksandriji. Njihov stupanj zemljopisne irine bio jekrai od stupnja duine, jer je izvorni kartograf koristio pravokutnumreu numeriranih etvorina. Kasniji kartograf je to pogrekom

promijenio u kvadratnu mreu pa je nastala i pogreka u duini. Budui da se ista pogreka s duinom ponovila i na kineskoj karti, inilo se da original potjee iz pradavnog doba. Hapgood je zakljuio:moda to dokazuje da je naa izgubljena civilizacija od prije 5 ili10.000 godina proirila svoje kartografiranje i ovdje jednako kao u

Americi i na Antarktiku.

Hapgood je takoer uoio da je Zapadna Afrika, kao to ju je opisao Piri Reis, vjerojatno bila obilno opskrbljena vodom - npr.,opisana su jezera koja danas vie ne postoje. I druge pradavne karte,koje navodi Hapgood, pokazuju jezera u Africi. Prije 10 000 i 6000godina - maestral, sjeverni vjetar, bio je vrlo vlaan, donosio je vlagu s ledenjaka koji su se otapali u ledenom dobu, pa je Sahara bila

zelena i plodna. Budui da je karta Piria Reisa zabiljeila Zapadnu


31/329

Afriku s jezerima, izgledalo bi da originalna karta kojom se koristioPiri Reis, potjee iz toga vlanoga razdoblja.

U knjizi Maps of the Ancient Sea Kings (Karte drevnih morskihkraljeva) Hapgood je izgraivao svoj pristup istraivanju dok nijepostao prihvatljiv. 'Nije mogue knjigu proitati i smatrati je izmilje

nim nagaanjem, jer svaka stranica nosi obiljeje irokog i strplji vog istraivanja. No, zakljuci posljednjeg poglavlja s podnaslovom A Civilisation that Vanished (Nestala civilizacija) morat e zaprepastiti svakog znanstvenika koji je knjigu shvatio ozbiljno, jerzvui kao pravi materijal za knjige H. Riddera Haggarda ili JulesaVernea:

Dokaz predstavljen starim kartama kao da sugerira postojanjeovjeka u pradavnim vremenima, prije nastanka bilo koje poznate kulture, prije prave civilizacije napredne vrste ovjeka,koja je bila smjetena ili na jednom podruju - ali je imalatrgovake veze s cijelim svijetom - ili je bila u pravom smislu

svjetska kultura. Ona je, barem u nekim aspektima, bila naprednija od grke ili rimske. U geodeziji, pomorskoj znanostii kartografiranju, ta je civilizacija bila naprednija od bilo kojepoznate kulture 18. stoljea prije kranskog doba. Tek u 18.stoljeu mi smo razvili praktine naine pronalaenja zemljopisne duine. Tek smo tada izmjerili toan opseg Zemlje. Prije19. stoljea nismo slali brodove za istraivanje arktikih i an

tarktikih mora; tek smo tada poeli istraivati dno mora. Ovekarte pokazuju da su neki drevni narodi ve prije to uinili.

Pitajui se, kako velika civilizacija moe bez traga nestati, Hapgoodje ustanovio osnovno naelo istraivanja: nali smo ono to smo traili. Portolanisu stoljeima bili poznati. O karti Pirija Reisa, otkri

venoj u palai Topkapi u Istambulu 1929. godine, raspravljalo se uKongresnoj knjinici ve 1930. godine, prije nego to je zanimanjeponovno buknulo 1956. godine. Ali, nitko nije vidio njezino znaenje - ili, ako je to nekome uspjelo, bio je dovoljno hrabar da postavipitanja koja je i Hapgood postavljao.

Zato onda objavljivanje knjige Maps of Ancient Sea Kings nije

izazvalo znaajniju akademsku raspravu 1966. godine? Odgovor mo-


32/329

ra biti djelomice taj, da je Akademija ve poneto sumnjala u Hap-gooda. Godine 1958., kad se u tisku konano pojavila knjiga Earth sShifting Crust, jedan od najpoznatijih tjednika The Saturday Evening Postobjavio ju je u skraenom obliku. Ve i to je bilo dovoljno da izazove ljutnju i zavist akademika. U predgovoru kasnijem

izdanju knjige The Path of the Pole. 1970. godine, akademik geologF. N. Earll pria kako je, nakon to je proitao taj skraeni prikaz,traio recenzije o knjizi u tehnikim i akademskim asopisima, alinije naao nijednu. Kad se reakcija napokon pojavila, kae Earll,'jedva bi se mogla opisati kao racionalna - bolji bi izraz za nju bio- histerija'. Jedan akademik je ogoreno izjavio da Hapgood nije

geolog, dok je drugi citirao autoritet koji se nije slagao s autoritetima to ih je Hapgood navodio, i to je koristio kao osnovu da osudicijelu knjigu. Ukratko, prema Hapgoodu su se odnosili ljutito i sprezirom jer se usudio pisati o geologiji.

Tako se nijedan od tih profesora nije usudio raspravljati o knjizi,koja je tvrdila da je otkrila dokaz o civilizaciji koja je postojala prije

bilo ega poznatog povijesti. Bilo je lake zanemariti Hapgooda.Iz jo jednog razloga nitko nije bio spreman smatrati Hapgooda

ozbiljnim. Godine 1960. knjiga pod naslovom Le Matin des Magi-ciens (Jutro arobnjaka) Louisa Pauwelsa i Jacquesa Bergiera postala je najprodavaniji bestseler u Francuskoj i bila je prevedena nadvanaestak jezika. Pauwels je bio novinar, a Bergier fiziar koji se

zanimao i za alkemiju. Njihova knjiga bila je blistava i sjajna zbirka alkemije, arheologije, magije, hermetizma i knjievnih nagaanja s poglavljima o moi ljubavi, o Velikoj piramidi, o Gurdjieffu inacistikom okultizmu. Jedan od najvanijih prikaza bila je, meuinim portolanima, zemljopisna karta Pirija Reisa. 'Jesu li ove kartebile izraene', pitali su autori, 'na temelju opaanja nastalih na palubi leteeg stroja ili neke vrste svemirskog broda? Opaanja kojasu zapisali posjetitelji s onu stranu svijeta?' Budui da je knjiga TheMorning of the Magicians osvojila cijeli svijet, karta Pirija Reisapostala je jo vie povezana sa svjedoenjem o 'drevnim astronautima'. Hapgood koji je deset godina radio na knjizi Maps of the

Ancient Sea Kings, nije mogao loije proi.


33/329

Godine 1966., direktor vicarskog hotela imenom Erich von Daniken, ija je strast za putovanjima bila uglavnom zadovoljena usvijetu knjiga, posvetio je svoje noi pisanju knjiga, tvrdei da suZemlju u dalekoj prolosti posjetili svemirci. Tu je ideju etiri godine prije njega sugerirao ruski astronom Joseph Shklovkii u knjizi

Universe, Life, Mind (Univerzum, ivot i um) objavljenoj u Americi1966. godine, s dodatnim materijalom astronoma Carla Sagana podnaslovom Inteligent Life in Universe (Inteligentna bia u svemiru).Danikenova knjiga sastojala se uglavnom od tvrdnji da su spomenike kao to su piramide, kipovi na Uskrnjem otoku i hramovi Mayau Meksiku gradili, ili pomagali graditi, drevni astronauti. Tiskana u

vicarskoj pod naslovom Erinnnerungen an die Zukunft (Sjeanjana budunost) u 3.mj. 1968. godine, brzo je postala bestseler, jednako kao englesko i ameriko izdanje pod naslovom 'Chariots of theGods (Koije bogova).

Znanstvenici su istaknuli kako je knjiga puna nevjerojatnosti inetonosti. Daniken je uspio udvostruiti teinu Velike piramide petputa, a njegova tvrdnja da Egipani nisu znali za uad ili drvo za

valjke, lako se pobila slikama sa zidova grobnica i piramida.Njegova tvrdnja da kipovi s Uskrnjeg otoka nisu mogli biti is

klesani iz veoma vrste vulkanske stijene kamenim alatom, bila jetakoer osporena. To je uinio Thor Heyerdahl godine 1950. s nekoliko otokih domorodaca, upotrijebivi kameni alat naen u kamenolomu. Daniken je tvrdio kako na Uskrnjem otoku nema drva za valjke, vjerojatno ne znajui da je ondje nekad raslo drvee, prijenego je sve drvo bilo iskoriteno. Za linije iz Nazce u Peruu, Daniken je tvrdio da su bile piste za svemirske brodove, zanemarujui injenicu da su to samo ogrebotine na povrini klimavih stijena. itave

knjige i televizijski dokumentarci napadali su Danikenov 'dokaz',pokazujui da se veina tvrdnji temelji na nepoznavanju dostignuastanovnika Egipta, Uskrnjeg otoka, Perua i drugih zemalja.

Na prvim stranicama knjige Daniken je (jednako kao Pauwels iBergier) predstavio kartu Pirija Reisa: 'Najnovija istraivanja profesora Charlesa Hapgooda daju nam jo vie zbunjujuih podataka.

Usporedbe s modernim fotografijama naega planeta gledanog sa


34/329

satelita, pokazale su da su originali karata Pirija Reisa vjerojatnonapravljeni s velikih visina. Kako se to objanjava?'

Hapgood, naravno, nije nikad rekao nita od toga. injenica daPiri Reis nije uspio prikazati 1 520 km junoamerike obale, pa jeponovio drugu plovidbu, upuuje na to da karta nije napravljena iz

zraka. Unato svemu, milijuni ljudi bili su uvjereni kako je Hapgood pomogao Danikenu, jer je takoer vjerovao da su karte nacrtali 'drevni astronauti'.

Hapgood se manje brinuo nego to je bilo potrebno - bilo je drugih vanijih pojava koje su mu zaokupljale um. Nekoliko godina bio

je uvjeren kako je pronaao pravo mjesto Atlantide, i da e zbog to

ga moda napustiti akademski svijet i posvetiti se aktivnijem ivotuistraivaa. Dana 5. prosinca 1958. godine pisao je svom prijateljuIvanu Sandersonu da najavi ono to je nazvao 'najsenzacionalnijimotkriem naega vremena.'

Prouavajui kartu Pirija Reisa Hapgood je primijetio, kao to smo vidjeli, neki tajanstveni otok, otprilike 1600 kilometara udaljen od

obale Venezuele i utoka rijeke Orinoco. Pronaao je i druge dvijestare karte, koje su prikazivale taj otok dokazujui njegovo posto

janje. Sada nema takve kopnene mase, nego samo dva mala otokapoznata kao stijene Sv. Petra i Pavla. Svaka hridina je dugaka oko400 m, i smjetena je iznad srednjoatlantskog pojasa. To su vrhunci planina koje su sada pod vodom. Hapgood je bio uvjeren kako je

to sve to je ostalo nad povrinom od Platonove Atlantide - upravona mjestu koje je Platon oznaio, u srednjem Atlantiku. Veliina togatajanstvenog otoka - 590 x 422 km - zvuala je tono. Platon je takoer izjavio kako je na Atlantidi postojala i velika sredinja planina,sveta planina, a Hapgood je mislio da su to stijene Sv. Petra i Pavla.

Sanderson je savjetovao Hapgoodu neka ne spominje Atlantidu

u svojoj knjizi Maps of the Ancient Sea Kings, da ga ne bi obiljeilikao luckasta ovjeka. Ali, upozorenje nije bilo potrebno - Hapgood je bio itekako svjestan neprijateljskog odnosa svojih kritiara, da bipoloio glavu na panj. Osim toga, dokaz e uskoro biti dostupansvakomu. Sve to je bilo potrebno, uvjeravao je Hapgood Sander-sona, bio je bogati mecena koji e posuditi jahtu i platiti unajmljiva

nje podvodnih kamera kojima se mogu pogledati strmi obronci pla-


35/329

nina - gdje bi se moralo nalaziti, prema Platonu - zlato vrijedno okopet stotina milijuna dolara.

U knjizi Atlantis, the Eigth Continent (Atlantida, osmi kontinent),1984. godine Charles Berlitz kae kako je 1963. godine Hapgooddoao u Bijelu kuu s namjerom da nagovori predsjednika Kenne-

dyja da mu posudi nosa zrakoplova kako bi istraio morsko dnopod stijenama Sv. Petra i Pavla. On citira Hapgoodova neobjavljena sjeanja:

'Bila je srea to sam imao i prije veze s Bijelom kuom gdjesam tijekom II. svjetskog rata radio neke poslove za predsjednikaRoosevelta... Nije bilo teko pronai nekoga bliskog Kennedyjevi-

ma u Massachussetsu, koji e mu dogovoriti sastanak s Predsjednikom... Imali smo zajednike prijatelje u Demokratskoj stranci u Bostonu.' Hapgood je izradio shemu na osnovi koje bi zrakoplovi let

jeli u sve irim krugovima nad hridinama Sv. Petra i Pavla. Ako bise neto ugledalo na morskom dnu, to bi se istrailo podvodnim kamerama. Prepoznao je opasnost: kad bi se novinari domogli prie,

stavili bi je na naslovnu stranicu kao vijest dana, i njegov bi ugledstradao. Stoga je predloio da se istraivanje vodi pod naslovom 'Jo jedna oceanografska ekspedicija'.

Do listopada 1963. godine dogovoren je sastanak s Kennedyjem- ali, Kennedy je ubijen u studenom. Preplaen, Hapgood je predloio da bi moda Nelson Rockefeller, Sandersonov prijatelj, mogao

biti zainteresiran. Budui da se Sanderson jedanput susreo s WaltomDisneyjem u nekom drutvu, i njega bi se moglo pitati. Potraga za Atlantidom mogla bi biti udesan akcijski film.

Ali, Hapgood se ponovno razoarao. Cijelo desetljee koncentrirao se na pisanje i prouavanje. Njegov prijatelj Sandersom umro je1973. godine. Te je godine Hapgood rekao dopisnici Henriettei

Mertz kako odustaje od istraivanja, iako zna da podruje Atlantide'lei oko stijena Sv. Petra i Pavla'. Nadao se da e drugi slijediti tragkoji je on tako teko pronaao.

Godine 1982. u listopadu, Hapgood je pisao mladom korespon-dentu Randu Flem-Athu (dodajui neobian postscriptum na svojeivotno djelo o drevnim civilizacijama. Nakon to je napisao kakopriprema tree izdanje knjige 'Pomina Zemljina kora', koja se tre-


36/329

ba tiskati 1983. godine, nastavio je govoriti o svojim posljednjimotkriima: 'Osim toga, postoji dokaz da je posljednje pomicanje Ze-mljine kore pomaknulo oba amerika kontinenta prema jugu oko 30stupnjeva, te posve unitilo ivot i civilizaciju na njima. Klimatskepromjene bile su manje drastine u Starome svijetu, postojalo je vie irokih putova kojima se moglo pobjei.'

Pomak od 30 stupnjeva odnosio se na oko 3 380 kilometara, toje golema udaljenost. Ako se dogodila velika katastrofa koja je opustoila ivot i civilizaciju, tada se to sigurno moralo dogoditi prije

vie od 5 000 godina, kao to je Hapgood i pretpostavljao.

Sljedei dio pisma nudio je jo vee otkrie: 'Osim toga, s neda vno uzbudljivim otkriima, vjerujem da sam dao dokaz o cijelomjednom ciklusu civilizacije u Americi i Antarktiku, navodei moderne znanstvene discipline koje se mogu vratiti unatrag 100.000 godina ...'

100,000 godina? Moe li se raditi o pogreki od 10 000 godina?

Ne, ostali dio dugakog pisma bio je natipkan besprijekorno, beznajmanje pogreke. Hapgood ga je vjerojatno vrlo paljivo proitao,prije nego to ga je stavio u omotnicu. Ali, tada se vjerovalo da sepredak modernog ovjeka, kromanjonac, nije pojavio na Zemlji dootprilike prije 40 000 godina (iako je od tada granica pomaknuta akna vie od 200 000 godina). Osim toga, Hapgood nije govorio o pilj

skom ovjeku, nego o nizu civilizacija s 'naprednim razinama znanosti.'

U sljedeoj reenici rekao je Randu: Mnogi dokazi kojima otomu raspolaem bit e objavljeni u novom izdanju knjige: Eart'sShifting Crust.'Kao to je svima poznato, Hapgood je bio politikineopredijeljen, ali ne bi izloio svoj ugled opasnosti zbog neke fik

sne ideje. Bilo je oito kako je mislio da je pronaao znanstveni dokaz star vie od 100.000 godina, iz vremena kad je, prema paleontologiji* iz godine 1982. najstarije ljudsko bie na Zemlji bio nean-dertalac.

* godine 1982. smatralo se da anatomski moderan ovjek nije stariji od 65 tisua godina.

Danas mnogi paleontolozi vjeruju daje moderno ljudsko bie staro moda 200.000 godina.


37/329

Rand Flem-Ath odgovorio je odmah, traei savjet u svezi s Hap-goodovim razlozima za ovu zauujuu tvrdnju. Tjednima nije biloodgovora. Tada mu je pismo vraeno s oznakom 'Umro'.

Hapgoodovo posljednje pismo navelo je Randa da pone istraivati podrijetlo znanosti i civilizacije. O tome govori ova knjiga.


38/329

P O G L A V L J E 2 .

PRECIZNE KARTE

LJ eti 1976. godine dvadesetsedmogodinji Kanaanin imenomRand Flem-Ath (kada se oenio s Rose De'ath promijenio jesvoje ime Fleming, spajajui ga sa supruginim) iao je na razgovoru svezi sa zaposlenjem u Veliku javnu knjinicu u Viktoriji, koja senalazi na junom vrhu otoka Vancouvera, u Britanskoj Kolumbiji.Budui da je rezultat razgovora trebao ekati do sljedeeg pone

djeljka, da rastereti um preko vikenda, odluio je skicirati jedan scenarij. Radilo se o skupini stranaca iskrcanih na pustom otoku, kojase odlui ondje prezimiti. Dok je razmiljao o prikladnoj lokaciji,uo je na radiju Donovanovu pjesmu, nazvanu Hej, Atlantido! Palamu je na um ideja i u svoj je pisai blok narkao: 'Atlantida =Antarktik'. Budui da nita nije znao o Atlantidi, proveo je ostatak

dana u javnoj knjinici, itajui o Platonovom izgubljenom kontinentu iza Herkulovih stupova.

Kada je uo da je dobio posao, bio je ve tako zanesen svojim istraivanjem da nije dolazilo u obzir da ga napusti. A jedan od razloga, to je prilino neobino, bilo je njegovo ime. Dok je bio u koli,uenici su dobili zadau da napiu esej o poznatoj osobi koja nosi

njihovo ime. Istraujui svojega poznatog imenjaka, Sir AleksandraFleminga koji je dobio Nobelovu nagradu za medicinu, Rand je saznao kako je Fleming 1924. godine, vrativi se u svoj laboratorij nakon nekog vremena, otkrio da je iz neopranog ostatka jela u sudoperu isklijala plijesan koja je unitila bakterije u okolnom podruju.Kuao je plijesan i otkrio da bi mogla razoriti veinu bakterija - i


39/329

tako je sluajno otkrio penicilin. itajui o imenjakovu otkriu,Rand Fleming je odluio da nikad nee dopustiti da koincidencijaproe neistraeno - ona moe biti uvod u veliko otkrie.

Ubrzo nakon poetka rada u Velikoj javnoj knjinici Viktorija,Rand je sluajno naiao na svoju koincidenciju. U mnogim knjiga

ma o Atlantidi, susretao se s istom zemljopisnom kartom. Nacrtao ju je jezuitski sveenik iz 17. stoljea, Athanasius Kircher, ovjekenciklopedijskog znanja, koji je bio glasovit u svom vremenu kao

Albert Einstein u svome. U djelu Mundus Subterraneus (Podzemnisvijet) izdanom 1665. godine, Kircher je izjavio da karta pokazujeAtlantidu i da se temelji na karti ukradenoj iz starog Egipta. Ukrali

su je rimski osvajai, a pronaena je u vatikanskim podrumima. Iznekoga neobinog razloga, Kircher je oznaio sjever na dnu karte.Rand je bio zaneseni itatelj karata jo od sedme godine kada ga

je njegov otac, koji je bio u zrakoplovstvu, vozio iz Nove kotskedo Arizone, a potom u Los Angeles da vidi Disneyland. Dobio je zadatak da prati auto karte. Silno je uivao u tome poslu, pa je od tada

uvijek upravljao vozilom na putovanjima.Karta Athanasiusa Kirchera dovela ga je do prouavanja starihkarata. Uskoro je u katalogu svoje knjinice naiao na Hapgoodovuknjigu Maps of The Ancient Sea Kings s podnaslovom Evidence of

Advanced Civilisation in the Ice Age (Dokaz o naprednoj civilizaci ji ledenog doba). Hapgoodova knjiga oduzela mu je dah. Tu je na

ao kombinaciju svojih sadanjih preokupacija - stare karte i led.Preletjevi preko stranica, iznenada se zaustavio na drugoj vanoj koincidenciji. Promatrao je kartu Antarktika bez leda. Bila jeprilino slina Kircherovoj karti Atlantide. Okrenuo je globus uknjinici naglavake i usporedio ga s onim to je vidio na Kirchero

voj karti. Bilo je oito da se radi o velikoj slinosti. U pamfletu pod

naslovom Introduction to Antarctica (Uvod u Antarktik) koji su izdale pomorske obrambene snage na Antarktiku, doao je do kartesvijeta gledanog s Antarktika. Radilo se o otkriu. Karta je pokazi

vala Antarktik gotovo kao sredinju toku svijeta. Iznenada su Platonove rijei '...cijeli suprotni kontinent', dobile novo znaenje. Jer Antarktik je bio u sredini, a kontinenti oko njega, izgledali su kaomasa zemlje.


40/329

Godine 1665. Athanasius Kircher objavio je kartu Atlantide za koju

je tvrdio da je nastala u Egiptu. Na latinskome svitku pie: "Poloaj

Atlantide sada ispod mora, prema egipatskom i Platonovu opisu."

Kircherova karta bez natpisa.


41/329

- Kircherova egipatska karta u usporedbi smodernom kartom Antarktika bez leda -

Mi na Zapadu zamiljamo kartu svijeta s Atlanskim oceanom usredini, kao to prikazuju karte iz naih kolskih atlasa, koji je odvo

jen od drugoga velikog oceana, Tihog. Gledano s Antarktika, na svi jetu postoji samo jedan veliki ocean, 'Pravi ocean', kako ga nazivaPlaton.

Rand je bio tako uzbuen svojim otkriem daje napisao raspravuo tome pod naslovom Atlantis of the True Ocean (Atlantida Pravogoceana) i dao ju javno ovjeriti. Uvodni odlomak sadravao je komentar: "Gledano s perspektive satelita, Zemlja ima samo jedan pra

vi ocean, a Antarktik je u njegovu sreditu." Lokacija Atlantide bila je opisana s Atlantide.

Randa je Atlantida poela opsjedati. Sada se udio kako ga jeRose mogla podnositi, pa komentira: 'Bio sam fanatik, okarakteriziran, kao to je govorio Winston Churchill, kao netko tko ne moepromijeniti svoj um i ne eli promijeniti svoj cilj.'


42/329

- Oceanografi pretpostavljaju da na Zemlji postoji samo jedan ocean.Zajedniki ocean vidljiv je na ovoj projekciji, koju je izradio amerikiPomorski institut s Antarktikom u sreditu. Platonov prikaz Atlantide

govori o izgubljenom kontinentu u 'Pravom oceanu'. -

No, postojala je glavna prepreka pri njegovoj identifikaciji Atlantide s Antarktikom. Svaka enciklopedija koju je konzultirao, tvrdila

je da je Antarktik pod ledom milijunima godina. Poput Hapgoodaprije njega, Rand je usmjerio pozornost na ispitivanje katastrofe,koja je mogla razoriti cijeli kontinent u jednom danu i jednoj noi.

U djelu Laws (Zakoni) Platon je uoio da je svijet poljoprivredenastao u viim predjelima, nakon to je razorna poplava unitila svania podruja. Rand je zapazio da je sovjetski botaniar NikolajIvanovi Vavilov (1887.-1943.) zakljuio, da svjetski poznate divlje

biljke potjeu iz osam sredita, a sva se ona nalaze u planinskimpodrujima, ukljuivi jezero Titicacu u Andama. Drugo je podruje Tajland, tono nasuprot jezeru Titicaci, na drugoj strani globusa.

Rand je poeo istraivati mitske katastrofe mnogih amerikihstarosjedilakih plemena - Uta, Kutenaija, Okanagana, A'a'tama,Cahtoa i Cherokeea kao i peruanskih Araucanianea. Sve su to bile legende o stranim potresima poslije kojih su slijedile poplave. Mnoge su tvrdile da zbog promjena na povrini Sunca, ono izgleda kaoda e se rastopiti, kao da e se raspasti. Bilo je i mnotvo mitova o


43/329

poplavama. Rand je mislio daje njihov broj upuivao na iskonskukatastrofu, kao onda kad se 'nebo sruilo na zemlju'.

U travnju 1977. godine Rose je darovala Randu National Atlas ofCanada za njegov 28. roendan. Ovdje je pronaao jo jednu anomaliju koja je nudila rjeenje. Karta ledenog doba Sjeverne Amerike

pokazala je da su mnogi otoci na dalekom sjeveru, gdje je Randovotac slubovao kad je Rand imao dvanaest godina, bili bez leda uledeno doba. Kako se to moglo dogoditi?

Rand je pronaao rukopis Hapgoodove knjige Earth's ShiftingCrustna Sveuilitu u Viktoriji; zapravo je to bilo drugo izdanje snovim naslovom The Path of the Pole (Putanja pola). I kad je Rand

otvorio knjigu, shvatio je da gleda zadnju stranicu zemljopisne karte, koja ima naslov The Path of the North Pole, pokazujui ni vieni manje nego tri razliita poloaja pola u posljednjih 80 000 godina - Yukon, Grenlandsko more i Hudsonov zaljev. Na ovom posljednjem je bilo mjesto pola sve do 9 600. godine pr. Kr. Hapgoodovaopsena prikupljanja geolokih i geomagnetskih dokaza poduprla

su njegova stajalita.Zemljopisni pol, ili ono to je poznato kao pravi Sjeverni i Juni

pol, izmjeren je pomou Zemljine osi. Meutim, magnetski Sjeverni i Juni pol izmjereni su poloajem najvieg intenziteta Zemljinogmagnetskog polja. Ono se obino nalazi u blizini pravoga pola. Koristei injenicu ove blizine, Hapgood je mogao izraunati poloaj

prijanjih polova istraujui njihova magnetska obiljeja zapisanana lavi koja se ohladila, te na stijenama prolosti. Budui da suizlazili iz unutranjosti Zemlje, lava i metali u njoj, (osobito eljezo)skrutili su se u poloaju koji je pokazivao ravno prema magnetskompolu. To je Hapgoodu osiguralo podatke da odredi lokaciju prijanjih polova.

Veina podataka bila je vrlo jednostavna. Geolozi su mogli pronai domet nekadanje ledene povrine po znakovima koje je ledostavio za sobom, kao to su doline izdubljene gleerima. Arktikikrug moemo nacrtati kao kruni dio ljepljivog flastera sa Sjevernim polom kao sreditem. Prije 10 000 godina izgledalo je da se tajflaster pomie vie prema dolje, pa je njegovo sredite bilo u Hud-

sonovu zaljevu, a njegov najjuniji rub nalazio se daleko na jugu u


44/329

- Prije 9600. godine arktiki krug je bio u Hudsonovu zaljevu (60S, 83Z),a antarktiki krug se nalazio u junom Indijskom oceanu (60J ,97I) -

podruju Ohija. Kao to je Rand primijetio, zapadni rub flastera nije

se prostirao do zapadne obale Kanade. Hapgood je zakljuio: 'Takomoemo rei da su topli uvjeti arktikog arhipelaga Kanade bilistalni tijekom zaleivanja na Wisconsinu, to je trajalo 40 000 godina, do nastanka moderne civilizacije.'

Hapgood je predstavio dokaze na isti nain, kako bi pokazao dase Sjeverni pol pomaknuo s podruja Yukona na Grenlandsko more

prije otprilike 80 000 godina, a tada s Grenlandskog mora premaHudsonovu zaljevu prije 50 000 godina. Od Hudsonova zaljeva pomaknuo se na sadanji poloaj prije 17 000 do 12 000 godina. Drugimrijeima, najvee pomicanje Zemljine kore zapoelo je oko 15 000godina pr. Kr., a zavrilo je otprilike 10 000 godina poslije.

To premjetanje pola nije bilo polagano i blago to se tie ljudskih bia. Pomicanje s Hudsonova zaljeva do njegova dananjeg


45/329

poloaja, vjerojatno je izazvalo mnoge okove, a neki su bili katak-lizmiki, npr. pomicanje Zemljine kore u podruju La Brea u Kali-forniji oko 11 000 godina pr. Kr., to je unitilo dvanaestak vrsta udvadeset pet godina.

Sljedea etiri mjeseca Rand je uvijek iznova itao knjigu The

Path of the Pole, uzbuen mnotvom potvrda da je Antarktik modaAtlantida. Tadaje zajedno s Rose napisao raspravu o svojim otkriima:

Vjerujemo daje izvjetaj koji je dao Platon u svom djelu Timejkakav se pojavio prije 12 000 godina, toan globalni pogled na

Zemlju june hemisfere.Zatim vjerujemo da je prijanja umjerena zona Antarktikaomoguila naseljavanje ljudi prije nego to se Zemljina korapoela pomicati.

Vjerujemo da je izgubljeni kontinent Atlantida. zapravo naopenito zanemaren, izgubljeni otok - kontinent Antarktik.

Dodajemo kako vjerujemo da je Atlantida bila naprednacivilizacija, vjerojatno svjetska kultura koja je posjedovalapotpuno zemljopisno saznanje o cijelom planetu.

U srpnju 1977. godine poslali su taj dokument Hapgoodu. Odgovorkoji su dobili bio je pun entuzijazma: 'Zauen sam i radostan zbogvaega lanka koji sam danas dobio. Vjerovali ili ne, to je prvo doista znanstveno istraivanje moga rada koje je ikad uinjeno. Naliste dokaze za pomicanje Zemljine kore koje ja nisam pronaao.'

Bili su ganuti ne samo Hapgoodovom tipinom toplinom i iskre-nou, nego i priznanjem da su obavili vaan posao. Randov novidokaz ticao se injenice da je na Antarktiku led najdeblji jer nije

padalo mnogo snijega. To se inilo apsurdnim jer se snijeg pretvarau led. Jednako je zbunjivala injenica da je led najtanji u podrujima s najvie snijega. Najoitije objanjenje jest ono da su podrujas najdebljim ledom bila unutar antarktikog kruga tisuama godinadulje nego podruja s najtanjim ledom. Drugim rijeima, Antarktik

je kliznuo prema dolje, a dio koji je jednom bio izvan antarktikog

kruga, sada se nalazi unutar njega.


46/329

Rand je otkrio dokaz o povrini masivnog lebdeeg leda koja sejednom protezala od Antarktika do junog Indijskog oceana. Ako setakav led brzo otapa jer je iznenada nastupilo toplije razdoblje, dno

je bilo ozbiljno poremeeno. Zapravo, bilo je dokaza u znanstvenojliteraturi da se upravo to dogodilo. Kad je kontinent Antarktik, na

kojemu jednom nije bilo leda, skliznuo u antarktiki krug, gurnuo jegolemu ledenu povrinu - veliine dananjeg Sjevernog pola - goreprema Indiji na drugoj strani globusa. Rand je pronaao obavijesti otoj ledenoj povrini u dva nerazumljiva materijala skrivena u asopisu Science (Znanost), objavljenom nakon Hapgoodova djela Pathof the Pole.

Rand je uinio drugo vano otkrie koje je promaknulo Hapgo-odu. Bilo je to djelo zaboravljenog pisca Williama Fairfielda War-rena, utemeljitelja Bostonskog sveuilita, koji je prvi pretpostavioda su svjetski poznati mitovi o nebu koje se rui, te o izgubljenomraju, uspomene na veliki geoloki preokret, iako je sugerirao da jetaj nekadanji raj bio na Sjevernom polu. Paradise Found: the Cra

dle of the Human Race at the North Pole (Pronaeni raj: kolijevkaljudske rase na Sjevernom polu) (1885. godine) nevjerojatno jeeruditski rad oito nadahnut Donellyjevim djelom Atlantis (Atlan-tida), koji citira dokaze iz japanske i kineske literature, te niz starihkultura: perzijske, egipatske, akadske, asirske, babilonske i grke.

Rand je takoer otkrio djelo jednoga drugog zaboravljenog ue

njaka, Indijca Bala Gangadhara Tilaka koji je tiskao studije najrani jih indijskih svetih tekstova, Veda. Nadahnut Warrenom, Tilak jenapisao knjigu The Arctic Home in the Vedas (Arktiki dom u Veda-ma) 1903. godine. Pronaao je dokaz za postojanje arktikog raja utekstovima drevne Indije, kao i u perzijskom Zendavestu, naroitou injenici da drevni tekstovi sadravaju dokaz o stanju polarnih

uvjeta, ukljuujui i duinu polarnog dana i noi. Nepoznati autorivedskih himni, po svemu sudei, znali su zemljopis polarnih krajeva.

'Kad Tilak ne bi bio pod utjecajem Warrenove interpretacije ved-ske literature koja je postavila sjever u sredite Zemlje', istaknuo jeRand, 'vidio bi da je Antarktik znatno vjerojatniji dom za njegov

otoni raj'. U svakom sluaju, Hapgood je istaknuo da ledena kapa


47/329

na Sjevernom polu potjee otprije 50 000 godina, to je bilo nevjerojatno vrijeme da otoni raj bude stvoren, dok je antarktika ledena povrina nastala prije 10 000 ili 11 000 godina. (Rand je bio suzdrano ljut kad je Hapgood upotrijebio svoje argumente o Warrenui Tilaku u drugom izdanju svoje knjige 1979. godine, govorei o nji

ma bez ijedne rijei pohvale.)Bez obzira na to koliko su bili oduevljeni Hapgoodovim toplim

ohrabrenjem, brani par Flem-Ath bili su zbunjeni, jer nije reagiraona sugestiju da je Atlantida Antarktik. Ako se itko potrudio karto-grafirati unutranjost Antarktika dok je bio podijeljen na dva otoka,

vjerojatno su to bili njegovi stanovnici. Tek 1995. godine Rand je,

istraujui Hapgoodovu arhivu na Yaleu, shvatio kako je Hapgoodmislio da je ve otkrio Atlantidu mnogo sjevernije, na hridinama Sv.Petra i Pavla. Meutim, Rand je smatrao daje Hapgood pogrijeio.Bilo je tono - tajanstveni otok na karti Pirija Reisa izgledao je

velik 420 x 590 km. Prema Platonu, iza grada se nalazilo oko 387 x579 km zemlje,* ali je Platon takoer objasnio da je kontinent bio

velik kao Libija i Azija zajedno (priblino kao Sjeverna Afrika iSrednji istok). Planinski dio Atlantide bio je vei od dijela ravnice.Nema nikakva znaka o kontinentu u Atlantiku koji bi bio takvihdimenzija.

Ohrabreni od Hapgooda, kao to je Hapgooda jednom hvalioEinstein, Rand i Rose poeli su raditi na knjizi pod naslovom Atlan

tis at Last (Konano Atlantida!) koja je obuhvatila rezultate Rando- va istraivanja. Knjiga je bila dovrena 1980. godine. Poeli su traiti nakladnika, a Rand je razvijao vlastite teorije o mogunostiknjige.

Godine 1981. Rand i Rose (koja se rodila u Engleskoj) preselilisu se u London, gdje je Rand mogao koristiti itaonicu Britanskog

muzeja, i tako nastaviti svoje istraivanje Atlantide. Kako bi financijski poboljala njihovo stanje, Rose je nala posao, a on se zaposlio u naftnoj tvrtci Conoco.

Posao je odgovarao Randu. Svakodnevno je radio s geolozima igeofiziarima, jer im je nabavljao karte dna Sjevernog mora i dostu-

* Brojke koje daje Platon jesu 3 000 sa 2 000 stadija, a stadij je grubi ekvivalent za engles

ki furlong, tj. oko 211 m.


48/329

pne geoloke dokaze spremne da vladi najave istraivanja nafte utome moru. Podaci to ih je Rand skupljao omoguili bi tvrtci daodlui na kojim podrujima treba raditi. Rand je vodio skupinu odpetero ljudi, a njegovo umijee itanja karata dobro mu je dolo.Tako

Documents

R. Flem-Ath and C. Wilson - The Atlantis Blueprint