MENTALNA HIGIJENA

Znaš li tko je Florence

Nightingale ? Što misliš o

osobinama koje treba imati

medicinski tehničar –

sestra?

Svečano se zaklinjem pred Bogom i ovdje

prisutnim skupom;

da ću živjeti čisto i obavljati posao vjerno.

Uzdržavati ću se od svega pogrešnoga

i neću uzeti ili svjesno prepisati neki

štetni lijek.

Učinit ću sve što je u mojoj moći da

održim i podignem nivo moje profesije

i zadržim u tajnosti sve osobne stvari

meni povjerene i sve obiteljske probleme

koje saznam u obavljanju mog zvanja.

Sa vjernošću ću ustrajati u pomaganju

liječnicima u njihovom poslu i posvetiti se

dobrobiti onih koji su mi povjereni na

skrb.

• Mentalna higijena je nauka koja se bavi sprečavanjem mentalnih poremećaja i bolesti, te poboljšanjem mentalnog zdravlja.

• Naziv dolazi od kombinacije latinske riječi mens, mentis, što znači duša, i grčke riječi hygiene, što prevodimo kao nauka o čuvanju zdravlja.

• U samoj definiciji je istaknuto da se mentalna higijena ne bavi liječenjem duševnih poremećaja, već njihovom prevencijom.

primarna prevenciju, koja se bavi unapređivanje općeg duševnog

zdravlja (briga za trudnicu, propagiranje dojenja, briga za djecu …)

sekundarna prevenciju, koja je usmjerena na radnu otkrivanje

bolesti i pravovremeno započinjanje efikasnog liječenja

tercijarna prevenciju, koju definiramo kao skup postupaka koji

imaju za cilj smanjenje oštećenja izazvanih duševnom bolešću, a koji

se poduzimaju u širokoj društvenoj zajednici (zamijeti razliku prema

rehabilitaciji koja predstavlja skup postupaka usmjerenih na

pojedinca s namjerom da se u najvećoj mogućoj mjeri nakon bolesti

osposobi za samostalan život i rad).

AKTIVNOSTI MENTALNE HIGIJENE

NOSIOCI MENTALNOHIGIJENSKIH AKTIVNOSTI

Nećete naći jasno definiran profil stručnjaka koji bi se bavio isključivo

mentalnom higijenom. To će vas navesti na pomisao da aktivnost kojom se

nitko isključivo ne bavi nije ni vrijedna vašeg truda, sada u obliku učenja, a

kasnije u vidu praktične primjene. Istina je malo drugačija.

Mentalnohigijenski rad je sastavni dio dnevnih aktivnosti svakog liječnika,

zatim psihologa, pedagoga, nastavnika, odgajatelja itd.

PODRUČJA DJELOVANJA MENTALNE HIGIJENE

• prenatalna zaštita mentalnog zdravlja majke i djeteta

• mentalna higijena dječje dobi

• mentalna higijena tjelesnih invalida

• mentalna higijena u industriji

• mentalna higijena i alkoholizam

• mentalna higijena i skrb za duševnog bolesnika

• mentalna higijena i gerijatrija

• mentalna higijena i delikvencija

• mentalna higijena, obitelj, spolnost

• Povjest mentalne higijene prethodi povjesti psihijatrije te se s njom isprepliće.

• Možemo početi od stare Grčke, od izreke Spartanaca da zdravo tijelo njeguje zdrav duh.

• Gotovo je nevjerojatno kako je svjetlost i snagu grčke i latinske medicine mogao progutati srednjovjekovni lov na vještice i čarobnjake.

• Nakon perioda spaljivanja i fizičkog zlostavljanja duševnih bolesnika optuženih za suradnju s vragom i raznih egzorcističkih postupaka primijenjenih u svrhu navodnog liječenja, slijedio je period njihovog aziliranja u zatvorskim ustanovama u kojima su prostor dijelili s kriminalcima.

• Navodim neke značajne datume u usvajanju humanog, mentalnogijenskog pristupa duševnim bolesnicima:

• Philippe Pinel: 1792.god. oslobađa duševne bolesnike lanaca

• Cliford Beers: 1908.god. izdaje autobiografsku knjigu o životu duševnog bolesnika u duševnim bolnicama

POVIJEST PSIHIJATRIJE

• Prva poimanja duševne bolesti vezana su uz magijsko – religijska tumačenja, pa se

dosta razlikuju od današnjeg, znanstvenog pristupa. Ljudi su vjerovali da je uzrok

bolesti ljutnja raznih viših sila i božanstava, pa su pokušavali pridobiti njihovu

naklonost molitvama i prinošenjem žrtava.

1. FAZA = MAGIJSKA MEDICINA

• Naziv psihijatrija grčkog je podrijetla (psyche = duša, iatrea = liječenje).

• Psihijatriju možemo definirati kao medicinsku struku koja se bavi nastankom,

razvitkom i manifestacijama bolesti čovjekove ličnosti koje proizlaze iz subjektivnog

individualnog života ili iz njegovih odnosa s drugim osobama i okolinom.

2. FAZA = ANTIČKA MEDICINA

• Latinska medicina je nastavila učenje grčke medicine. Jedan od predstavnika te medicine je Asklepijades , odnosno Eskulap, kojeg danas simbolički prihvaćamo zaštitnikom bolesnika i liječnika, čiji štap ovijen zmijom simbolizira modernu medicinu. Hipokratova podjela na temperamente odražavala zamisao da svaki temperament ovisi o koncentraciji određenog humora ili "životnog soka" u organizmu (što nije daleko od današnjeh tumačenja da su psihičke bolesti rezulata poremećaja neurtoransmiterskih sustava u mouzgu). Tako je sangvinik opisan kao osoba kod koje je prevladavajući životni sok krv, a element zrak. Ovaj temperament uključuje optimizam, vedrinu, bezbrižnost, druželjubivost i hirovitost. Tipičan sangvinik je novinar, trgovac, agent za odnose s javnošću, glumac, zabavljač i slično. Kolerik odgovara žutoj žuči i elementu vatre. Osoba koleričnog temperamenta dinamična je, nagla, prodorna, agresivna i često ljubomorna i ljuta. Odgovaraju joj zanimanja vezana uz oružje, borbu, sport i istraživanja. Melankolik je osoba pod utjecajen crne žuči (od grč. melas = crn i hole = žuč) i elementa zemlje. To su vrlo osjetljive i ranjive osobe koje snažno proživljavaju bol te poduzimaju sve da je izbjegnu ili ublaže. Stoga su melankolici odgovorni, graditelji, planeri, stvaratelji. Podložni su depresiji. Flegmatik je pod utjecajem "soka" flegme (sluzi) i elementa vode, a osobe s ovim temperamentom navodno su mirne, suzdržane, pouzdane, teške za uzbuditi i uznemiriti. Odgovarajuća zanimanja su im savjetovanje, uprava, pravo i diplomacija.

• Vrijednost antičke medicine je u činjenici da je prepoznavala stvarne uzroke tjelesnih i psihičkih bolesti. Bolesti su shvaćene kao posljedica poremećaja biološke ravnoteže organizma ili djelovanje štetnih čimbenika. Liječenje se sastojalo u nastojanju da se posljedice štetnih djelovanja odnosno poremećeni tjelesni sklad opet uspostavi primjenom ljekovitog bilja, kupki, masaža, odmora i sl. Odnos prema psihičkim i tjelesnim bolestima je bio identičan, ista tumačenja u shvaćanju nastanka bolesti kao i terapijskim postupcima.

3. FAZA = SREDNJI VIJEK

• Srednji vijek je za cijelu medicinu, a pogotovo psihijatriju, vijek mraka, povratak unatrag, u magiju, čarolije, religiju…. Pod pritiskom političkih i društvenih previranja gubi se kontakt s grčkom i rimskom medicinom, a u pristupu duševnim bolestima oped prevladava misticizam i animističko tumačenje nastanka bolesti. Metode liječenja su primitivne i brutalne, svode se na egzorcistička istjerivanja zlih duhova iz tijela duševnih bolesnika.

• U 16. st., nastupom novog vijeka Paracelzus donosi nove ideje, nastanak duševnih bolesti tumači poremećajem kemijskih procesa u organizmu. No, sama pojava Paracelzusa nije ukinula stare stavove i načine «liječenja», te cijelo slijedeće (17.) stoljeće protiće u borbi novih ideja sa starim, naslijeđenim iz srednjeg vijeka.

4. FAZA = HUMANISTIČKA FAZA • Velike promjene u pristupu duševnim bolesnicima dešavaju se tek u 18. st. Godine 1793., u sklopu velih

društveno-političkih promjena koje su se tada odvijale u Francuskoj, Philippe Pinel, ravnatelj psihijatrijske bolnice Bicetreu, donio je odredbu kojom je doslovno oslobodio duševne bolesnike okova. Naime, do tada su duševni bolesnici bili smještani u ustanove s raznim prijestupnicima. Psihijatrijski bolesnici su bili zlostavljani, slobodni građani su ih za sitan novac mogli maltreetirani, te su se društva često zabavljala odlakom u posjete zatvorima gdje su se zabavljali ismijavajući i zlostavljajući psihički bolesne osobe. Pinel ne samo da je poboljšao uvjete života duševnih bolesnika u ustanovi kojom je upravljao, već se zalagao i za izmjenu cjelokupnog psihijatrijskog sustava na humanim osnovama. Pokret za humanijim pristupom duševnom bolesniku brzo se širio Evropom.

5. FAZA = OSNOVE PSIHOTERAPIJE

Devetnaesto stoljeće je bilo stoljeće velikih otkrića i napretka znanosti, a naročito prijelaz u dvadeseto stoljeće. Meynert ukazuje na povezanost poremećaja mozga s duševnim bolestima, Krepelin stvara modernu klasifikaciju duševnih bolesti, Freud na prijelazu 19. u 20. st. otvara novi smjer u psihijatriji učenjem o nesvjesnom. Niz liječnika, neuropsihijatara, psihologa i njihovih suradnika je svojim djelom obilježilo prvu polovinu dvadesetog stoljeća doprinoseći napretku psihijatrije. Spomenimo Korsakova, Behtereva, Pavlova, Mayera, Adlera, Horneyevu, Sullivana, Froma… Značaj Freuda je što je prvi sistematizirao i u praksi primijenio učinkovit terapijski postupak za liječenje psihičkih pormećaja. Njegova metoda se pokazala učinkovitom u liječenju neurotskih poremećaja, te se i danas koristi za liječenje tog tipa poremećaja u modernojh psihijatriji. Iz psihoanalize razvile su se i brojne druge, modificirane tehnike liječenja, koje su primjenljive i u liječenju drugih psihičkih pormećaja. Psihoanaliza je ostvarila značajna trag na gotovo svim društvenim naukama, sociologiji, psihologiji, zatim u umjetnosti, književnosti, filmu… Za nas je Freudova pojava značajna jer se na prijelazu 19. u 20. stoljeće konačno otkriva učinkovita terapijka metoda za liječenje nekih psihičkih pormećaja.

Carl Jung

Erick From

6. FAZA = BIOLOŠKA PSIHIJATRIJA • Sljedeći veliki događaj, koji neki iza

Pinelovog i Freudovog rada, podrazumijevajući i rad svih njihovih suradnika i sljedbenika, nazivaju trećom revolucijom u psihijatriji, je otkriće psihofarmaka. Oni su omogućili socijalno prihvatlljivo funkcioniranje duševnih bolesnika oboljelih od psihotičnih poremećaja i izvan duševne bolnice, te konačno zaključili period aziliranja društvenih bolesnika. Delay i Deniker su 1952. godine iznjeli prva iskustva o liječnju psihoza neurolepticima.

• Naime, Charpantier je tražio fenotiazinski derivat koji sprečava ili ublažava adrenalnu nekrozu i hemoragičke lezije gastrointestinalnog trakta. Na mogućnost primjene u psihijatriji ukazao je Laborit, koji je klorpromazin primarno primijenio u svrhu postizanja anestezije. U Vojnoj bolnici u Val-de-Grace Hamon, Paraire i Velluz su primjenili klorpromazin na maničnom bolesniku, a tek onda su u istraživanje krenuli Delay i Deniker, mada se njihovo ime najčešće spominje uz klorpromazin. Ideja velikog otkrića više puta se rađa, na različitim mjestima i kod različitih ljudi, koji često neposredno niti ne kontaktiraju, a slava obično pripadne zadnjem u lancu otkrića, koji ukaže na praktični značaj otkrivenog, bez čega samo otkriće ne bi našlo svoju primjenu, dakle ni smisao. Nakon otkrića klorpromazina psihijatrija se razvija ubrzano, jača biološki smjer u psihijatriji, potaknut neslućenim mogućnostima moderne kemije.

7. FAZA = SOCIJALNA PSIHIJATRIJA

TERAPIJSKA ZAJEDNICA

• T.F.Main i M. Jones - 1946. – grupna terapija ratnih veterana

• ravnopravnost svih članova – timski pristup

• zaravnjivanje autoritarne piramide

• dvosmjerna komunikacija

• ključna točka sastanak TZ

• permisivnost

• raspored odgovornosti na sve članove

• terapijska kultura

RAZVOJ DJETETA

TEORIJA SPOZNAJNOG RAZVOJA

• Učenje je korijen spoznaje

• Razvoj spoznaje od refleksnih

reakcija do apstraktnog mišljenja

– Senzomotorna faza (0-2 god.)

– Predoperacijska faza (2-6 god.)

– Faza konkretnog operacijskog

mišljenja (7-11 god.)

– Faza formalnog operacijskog

mišljenja (12-15 god.)

Jean Piaget

TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA

• Erik Erikson • Svaki stadij razvoja

određuje cilj koji treba postići, te određenim nepovoljnim posljedicama ako se cilj ne ostvari

Dob Psihosocijalna kriza Psihosocijalna postignuća

I (0-1)

majčina njega

povjerenje vjera / napuštenost

II (2-3) trening stlice i mokrenja

autonomija samostalnost / sumnja

III (3-6) igra u grupi

inicijativa odlučnost / krivnja

IV (7-12) škola

marljivost kreativnost /inferiornost

V (12-18) adolescentna kriza

identitet lojalnost / nepouzdanost

VI (20) emoc. veza

intimnost ljubav / izolacija

VII (20 -50) zrela dob

plodnost plodotvornost / sterilnost

VIII (iznad 50)

retrospekcija

rezime života

mudrost / očaj

TEORIJA OBJEKTNIH ODNOSA

• Faza autizma (0 -1 mj.)

• Simbioza (1 – 6 mj.)

• Separacija i inidivuacija

– diferencijacija: 6 – 10 mj.

– prakticiranje: 10 – 18 mj.

– ponovno približavanje: 18 – 36

mj.

– konstantnost objekta

ČOVJEK KAO INERPERSONALNO BIĆE (odnos prema majci)

TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA

• Svjesno, nesvjesno,

predsvjesno

• Ego, superego, id

• Sigmund Freud

ČOVJEK KAO NAGONSKO BIĆE (libido i/ili destrudo, Eros i/iliTanatos)

FAZA ZADATAK KRIZA USPJEŠAN

ISHOD

NEUSPJEŠAN ISHOD

ORALNA

SAVLADATI

GLAD

PLAČ, POVRAČANJE,

NEMODULIRANI

BIJES, ODBIJANJE

HRANE, APATIČNO

POVLAČENJE

TEMELJNO

POVJERENJE U

SEBE I OKOLINU

PSIHOSOMATSKE REAKCIJE

ANALNA KONTROLA

SFINKTERA

BOLOVI U TRBUHU,

OTPOR ODREĐENOM

PONAŠANJU, INAT

AUTONOMIJA

OTPOR I MANIPULACIJA KAO

ODLIKE LIČNOSTI

FALUSNA SPOLNA

IDENTIFIKACIJA

ENUREZA,

PRETJERANA

OVISNOST I

ANKSIOZNOST,

LAGANJE,

TRAŽENJE PAŽNJE,

HISTERIČNI IZLJEVI

BIJESA

PRIHVĆANJE

SPOLNE ULOGE

NEUROTIČNA NESIGURNOST

SPRAM AUTORITETA I U

SEKSUALNOSTI

LATENCIJA UČENJE LAGANJE, BJEŽANJE

IZ ŠKOLE, LOŠ

USPJEH

KREATIVNOST

NEPRIHVAĆANJE

ODGOVORNOSTI

ADOLESCENCIJA REKAPITUALACI

JA, ISPRAVAK,

INTEGRACIJA

NESTABILNOST

ODNOSA, POKUŠAJI

SAMOUBOJSTVA

SPOSOBNOST ZA

OSTVARIVANJE

INTIMNOSTI

NESTABILAN IDENTITET,

USAMLJENOST

PSIHOPATOLOGIJA

PSIHOPATOLOGIJA

PSIHIČKI POREMEĆAJI

KVALITATIVNI KVANTITATIVNI

POREMEĆAJI MIŠLJENJA

• somnolencija

• sopor

• koma

• konfuzno stanje – smetena

svijest

• sumrčno stanje – sužena

svijest

• delirantna svijest –

raspadnuta svijest

POREMEĆAJI SVIJESTI

• ubrzano / usporeno

• blok misli

• vskozno mišljenje – “ljepljivo”

• iinkoherentno mišljenje - isjeckano

• disocirano mišljenje - raspršeno

• perseveriranje – jedna te ista riječ koju je upravo čuo

• verbigeracija – jedna riječ ili rečenica (uvijek ista) manirizam

• precijenjene misli

• prisilne misli

• sumanute misli (grandiozne,

krivnje, odnosa, ljubomore,

erotomanske, religiozne…)

POREMEĆAJI PAMĆENJA

• hipomnezija

• hipermnezija

• amnezija (retrogradna, kongradna, anterogradna)

• patološko laganje

• alomnezija – iskrivljena sjećanja

na stvarne događaje (greške

sjećanja zbog umora)

• konfabulacije – izmišljenja

sjećannja za praznine u sjećanju

(alk, MID)

• Pseudomnezije – lažna sjećanja

(krivnja depresivnih)

PSIHIČKI POREMEĆAJI

KVALITATIVNI KVANTITATIVNI

POREMEĆAJI SEKSUALNOG

NAGONA

• smanjen osjet – njuha, okusa, vida … • agnozije

• iluzije

• pseudohalucinacije

• halucinacije

POREMEĆAJI OPAŽANJA

• satirjaza / nimfomanija

• impotencija / frigidnost

• Po izboru objekta: pedofilija,

gerontofilija, zoofilija, nekrofilija,

fetišizam

• Po načinu zadovoljenja:

sadizam, mazohizam,

egzibicionizam, voajerizam

POREMEĆAJI VOLJE • abulija

• hipobulija

• hioperbulija

• ambivalencija

• automatske radnje

• afektivne radnnje

• prisilne radnje

POREMEĆAJI NAGONA ZA HRANOM

• anoreksija / bulimija

• pika

• antropofagija

• nekrofilija

• koprofagija

PSIHIČKI POREMEĆAJI

KVALITATIVNI KVANTITATIVNI

POREMEĆAJI ORIJENTACIJE

• anksioznost

• depresivnost

• apatija

• emocionalna labilnost, manija

• patološka razdražljivost

• afektivna niveliranost

• afektivna inverzija - paratimija

• paratimija

POREMEĆAJI OSJEĆAJA

• vremenska

• prostorna

• autopsihička

• alopsihička POREMEĆAJI PAŽNJE

• hipervigilna / hipovigilna

• hipertenacitet / hipotenacitet

POREMEĆAJI PSIHOMOTORIKE

• Usporenost / nemir

• Negativizam – otpor (pasivni – aktivni)

• manirizam – nepotrebne neprirodne kretnje (sch)

• katatoni nemir – pomama

• katatoni stupor

• Stereotipije – iste radnje (autizam)

MENTALNA RETARDACIJA

Mentalnom retardacijom se smatra stanje nastalo

smanjenjem ovog indeksa ispod 70.

Prosječna inteligencija mjerena raznim

testovima označava se indeksom 100 (80 –

120).

U svim zemljama svijeta rađa se 1% do 1,5% djece s mentalnom retardacijom.

Mentalna retardacija je stanje smanjene inteligencije i smanjene mogucnosti učenja i socijalnog prilagođavanja.

Razlike među pojedincima ne ovise samo o stupnju mentalne

retardacije, nego uvelike i o osobinama ličnosti, reakcijama

uže okoline (ponajprije obitelji) te o drugim okolnostima na

životnom putu mentalno retardirane osobe.

Svi ti poremećaji, naravno, znatno utječu na cjelokupnu kliničku sliku, odnosno na funkcioniranje određenog

djeteta ili osobe.

Kliničke slike mentalne retardacije mogu se uvelike razlikovati jer obuhvaćaju

etiološki različite poremećaje i niz popratnih

smetnji.

Laka mentalna retardacije

• Kod te kategorije prisutno je slabo prosuđivanje, uviđanje odnosa i pojava često je iskrivljeno, a mišljenje se odvija na konkretnoj razini. Shvaćanje odnosa između uzroka i posljedica u te je djece često nedovoljno i pogrešno, a apstraktno mišljenje slabo je razvijeno.

Kvocijent inteligencije djece te grupe iznosi između 50 i 70, a intelektualni razvitak većinom ne može prijeći uzrast od desetak godina.

Akademsko znanje do razine

nastavnog programa

VI.razreda

Umjerena mentalna retardacija

Akademsko znanje do razine

nastavnog programa II razreda OŠ

Umjerenu mentalnu retardaciju označava QI od 35 do 50.

Teška mentalna retardacija

• Njihov psihički život svodi se na nagonske radnje, a proces mišljenja potpuno je nerazvijen, što se očituje u vrlo ograničenoj sposobnosti stjecanja predodžbi i u nesposobnosti stvaranja pojmova. Vrlo su česta

popratna oštećenja motorike

i govora.

Tešku i duboku mentalnu retardaciju označava QI ispod 35.

Vještine i znanja odgovaraju razini

djeteta predškolske dobi.

PREMA VREMENU JAVLJANJA ŠTETNOG DOGAĐAJA

- nepoznati prenatalni

uzroci (prije poroda), - perinatalni poremećaji

(oko poroda), -postanatalni uzroci

PREMA VRSTI ŠTETNOG AGENSA

-infekcije i intoksikacije, -genetske malformacije, - traume i fizički agensi, - metabolizam i prehrana, -teže moždane bolesti, - pseudoretardacija prouzročena okolnostima životne okoline.

UZROCI MENTALNE RETARDACIJE

ORGANSKI i SIMPTOMATSKI MENTALNI POREMEĆAJI

ORGANSKI UVJETOVANI PSIHIČKI POREMEĆAJI

AKUTNI (POREMEĆENA SVIJEST)

KRONIČNI (OČUVANA SVIJEST)

KOGNITIVNE FUNKCIJE: ORIJENTACIJA, PAMĆENJE, SHVAĆANJE, SPOSBNOST UČENJA I ZAKLJUČIVANJA

DELIRANTNA STANJA

SUMRAČNA STANJA

SIMPTOM AKUTNOG ZBIVANJA KOJE

POSREDNO ILI NEPOSREDNO

UGROŽAVA CEREBRALNU FUNKCIJU

-DEMENCIJE

-AMNESTIČKI SINDROM

-ORGANSKI POREMEĆAJ LIČNSOTI

-ORGANSKI POREMEĆAJ RASPLOŽENJA

-ORGANSKA HALUCINOZA, ORGANSKI SUMANUTI POREMEĆAJ

POSLJEDICE IREVERZIBILNIH OŠTEĆENJA MOŽDANE STRUKTURE UZROCI: INTOKSIKCAIJE, NEDOSTATAK KISIKA ILI GLUKOZE, INFEKCIJE,

EPILEPSIJA, POREMEĆAJI POŽDANE CIRKULACIJE, MOŽDANE NEOPLAZME,

TRAUME MOZGA, METABOLIČKI POREMEĆAJI

TH. ETIOLOŠKA

DEGENERATIVNI PROCESI CNS-a, INFEKCIJE, MOŽDANE TRAUME, POREMEĆAJI

CEREBRALNE CIRKULACIJE, INTRAKRANIJALNI TUMORI, ENDOKRINI I METABOLIČKI

POREMEĆAJI, INTOKSIKACIJE, EPILEPSIJA

ALZHEIMEROVA

- ireverzibilne promjene

moždanog tkiva

- neuroni “zarobljeni”

amiloidnim plakovima,

neurofibrilarna zamršenost,

degenracija neurona uslijed

nakupljanja tau proteina u

stanicama, Hirano tela u

hipokampusu; gubitak

holinergičnih neurona

- 50% svih demencija

- poremećaj

pamćenja(amnezija)+ afazija,

apraksija, agnozija,

poremećaj u izvršnim

funkcijama(planiranje,organiz

ovanje, apstraktno mišljenje)

-presenilna –

nasljedna(mutacije na

hromozomima 1,14 i 21)

-hipokampus-pamćenje

-memantin

-60%

VASKULARNA

-multi infarktna demencija:

niz manjih moždanih udara

– promjene na malim

krvnim žilama mozga

- lakunarni status

-anoksija i hipoksija

-aortalna i supraaortalna

oboljenja

-inflamatorne boelsti krvnih

žila – LE, thrombangitis

obliterans

-Binswangerova boelst

-sah

- kortikalna / subkortikalna

-15%

LEWY-jeva TJELEŠCA

-LB tjelešca-alfa sinuklein

-okcipitalno područje

-vidne halucinacije

-ne davati antipsihotike

-15%

FT DEMENCIJE

-taupatije – intracerebralno

nakupljanje tau proteina (kao i

Alzheimer)

-tau gen – 17 kromosom

(varijacije na tom genu određuju

6 formi tau proteina -

haplotipovi)

-frontotemporalno područje,

asimetrično zahvaćeno –

afazija, oštećeno izvršno

funkcioniranje dok pamćenje

može biti očuvano

-SSRI, trazodon

-5%

OSTALE DEMENCIJE

-PARKINSONOVA B.

-HUNTINGTONOVA B.

-ALS

-PROGRESIVNA

SUPRANUKLEARNA

PARALIZA

-PROGRESIVNA PARALIZA

– SIFILIS

-KRAVLJE LUDILO

-5%

PAMĆENJE + AFAZIJA + AGNOZIJA + APRAKSIJA+IZVRŠNO FUNKCIONIRANJE (planiranje, organizacija, redanje, oduzimanje)

BIOMARKERI: TOTALNI TAU, PARCIJALNI TAU, A-BETA 4

RAZLIČITI GENI – ISTA PATOHISTOLOGIJA – RAZLIČITE BOLESTI

TERAPIJA BUDUĆNOSTI: ETIOLOŠKA – ZAUSTAVITI PATOFIZIOLOŠKE PROCESE

PROCJENSKE SKALE: ADL (ACTIVITES OF DAILY LIVING); MMS, WAIS, ADAS (KOGNICIJA); BEHAVE, NPI (PONAŠANJE) – gubitak 2-3 boda/god na MMS i 6 bodova/god na ADASu

SIM

PT

OM

AT

SK

I

OR

GA

NS

KI

TH. na sadašnjoj razini medicine

SIMPTOMATSKA

• KARAKTERIZIRA GA:

- fluktuirajući poremećaj svijesti (zbunjenost, delirantna svijest, somnolencija, sopor, koma)

- poremećaj recepcije (vidne i slušne halucinacije)

- formalni poremećaj mišljenja (usporeno, inkoherentno mišljenje – nema ciljne tendencije)

- poremećaj ciklusa budnost-spavanje

- halucinacije

- poremećaj psihomotorike (nemir)

- poremećaj orijentacije i pamćenja

- poremećaj afektiviteta (strah, razdražljivost, agresivnost)

- neurovegetativni poremećaji (tremor, profuzno znojenje,

tahikardija, hipertenzija)

AKUTNI PSIHOORGANSKI

SINDROM

DELIRANTNO STANJE

KRONIČNI PSIHOORGANSKI SINDROM

SINDROM DEMENCIJE

• stečeni gubitak

inteligencije, kroničnog i

progresivnog tijeka

• svijest (budnost) nije poremećena ni kvalitativno ni kvantitativno

SINDROM DEMENCIJE uključuje:

• propadanje kratkoročnog i dugoročnog pamćenja (amnestički sindrom, zaboravnost)

• oštećenje apstraktnog mišljenja, npr. definirati pojmove, sinonime, uočiti sličnosti, siromaštvo govora, perseveracije

• propadanje intelektualnih funkcija (deterioracija, depravacija)

• gubitak kritičnosti i sposobnosti rasuđivanja

• promjene osobnosti, potenciranje premorbidnih crta ili javljanje novih, dezinhibicija

• emocionalni poremećaji (anksioznost, depresija, socijalno povlačenje, izolacija, nemogućnost kontrole impulsa niti tolerancije frustracija, agitacija)

• radno i socijalno zakazivanje

• nesposobnost snalaženja u novim uvjetima i prostorima

• postepena dezorijentacija u svim smjerovima

• poremećaj dnevno-noćnih (cirkadijarnih) ritmova, budnost u večernjim satima

• postojanje nekih neuroloških znakova i simptoma

• poremećaj viših kortikalnih funkcija kao što su pamćenje, mišljenje, orijentacija, razumijevanje, računanje, sposobnost učenja, prosudbe

• amencija, tj. nemogućnost shvaćanja cjeline zbivanja i opažanja jer nije moguće povezati dijelove koji su ispravno shvaćeni

• apraksija (nemogućnost izvođenja nekih preciznijh radnji),

• afazija (neprepoznavanje riječi),

• agnozija (neprepoznavanje objekata)

SHIZOFRENIJA

SHIZOFRENIJA SE ISPOLJAVA U

MLADENAČKOJ DOBI, OD NJE OBOLJEVAJU

PODJEDNAKO MUŠKAECI I ŽENE, POJAVNOST

U POPULACIJI JE OKO 1%, BOLEST JE

NAJČEŠĆE KRONIČNO EPIZODIČNOG TIJEKA,

MADA (RJEĐE) MOŽE IMATI I KONTINUIRANO

PROGREDIRAJUĆI TIJEK.

DEFINICIJA, EPIDEMIOLOGIJA, TIJEK I PROGNOZA

SHIZOFRENIJE

UZROCI SHIZOFRENIJE

GENI UPRAVLJAJU SINTEZOM

PROTEINA, MEĐU OSTALIMA i

SINTEZOM PROTETEINA

ODGOVORNIH ZA

METABOLIZAM

NEUROTRANSMITERA i

MOŽDANU

CITOARHITEKTURU. POSLJEDIČNO NASTAJE POREMEĆAJ

STRUKTURE MOŽDANIH STANICA

I/ILI POREMEĆAJI

NEUROTRANSMITERSKIH SUSTAVA,

POGOTOVO DOPAMINSKOG i

SEROTONINSKOG, A KOD

UZNAPREDOVALE BOLESITI I

GLUTAMATSKOG

TAKVA OŠTEĆENJA MOZGA OSIM GENETSKIH POREMEĆAJA MOGU U

OTPRILIKE 20% SLUČAJEVA IZAZVATI I INTRAUTERINA ASFIKSIJA,

PERINEONATALNE KONVULZIJE, INTRACEREBRALNA HEMORAGIJA,

PRENATALNA INFEKCIJA NPR. HERPES SIMPLEX VIRUSOM,

INTRAUTERINA INTOKSIKACIJA DJETETA PSIHOAKTIVNIM

TVARIMA...

MI, PSIHOANALITIČARI VJERUJEMO DA PSIHIČKA

TRAUMA U NAJRANIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI TAKOĐER

MOŽE TEŠKO OŠTETITI MOZAK. TEŠKI OBLICI

ZANEMARIVANJA ILI TRAUMATSKA ODVAJANJA OD

MAJKE ZA DIJETE PREDSTAVLJAJU TEŽAK STRES, A

HORMNALNE I NEURORANSMITERKE PROMJENE KOJE

NASTAJU U TAKVIM STANJIMA, UKOLIKO SU ONA

ČESTA ILI KONTINUIRANA, MOGU POREMETITI

„UMREŽAVANJE“ NERVNIH STANICA, TE TAKO

IZAZVATI NE SAMO FUNKCIONALNE VEĆ I

STRUKTURALNE PROMJENE U MOZGU (TRAUMA U

ORALNOJ FAZI – FREUD / FAZI SIMBIOZE – M. MAHLER /

FAZI TEMELJNOG POVJERENJA – ERIKSON)

KLINIČKA SLIKA I TIPOVI SHIZOFRENIJE

NEGATIVNI SIMPOTMI

AFEKTIVNA

ZARAVNJENOST

ALOGIJA

AVOLICIJA

ANHEDONIJA

POZITIVNI SIMPOTMI

SUMANUTOSTI (BIZARNE)

HALUCINACIJE (SLUŠNE,

CENESTETIČKE)

KATATONIJA

DEZORGANIZIRAN GOVOR

DEZORGANIZIRANO

PONAŠANJA

KOGNITIVNI SIMPOTMI

POREMEĆENA AKTIVNA

PAŽNJA

POREMEĆENA RADNA

MEMORIJA

POREMEĆENO APSTRAKTNO

MIŠLJENJE

DEPRESIVNI SIMPOTMI

NERASPOLOŽENE

SUICIDALNOST

OSJEĆAJ

BEZIZLAZNOSTI

JEDNOSTAVNA SCH.

PARANOIDNA SCH.

KATATONA SCH.

DEZORGANIZIRAJUĆA

SCH.

LIJEČENJE SHIZOFRENIJE

Biološke metode liječenja

ANTIPSIHOTICI –

DUGOTRAJNA

KONTINUIRANA PRIMJENA,

MOGUĆNOST PRIMJENE U

OBLIKU I.M. DEPO

POREPARATA

EST – REZISTENTNI

SLUČAJEVI, SUICIDALNI

RIZIK, KATATONI OBLICI

Psihoterapija

SUPORTIVNA PSIHOTERAPIJA

BIHEVIORALNA PSIHOTERAPIJA

OBITELJSKA PSIHOTERAPIJA

EDUKACIJA

UČENJE SOCIJALNIH VJEŠTINA

TEHNIKE SUČELJAVANJA SA STRESOM

Socioterapija

TERAPIJSKA ZAJEDNICA

RADNA I OKUPACIONA TERAPIJA

PRIJELAZNE USTANOVE

POMOĆ I PODRŠKA U DOMU OBOLJELOG

INSTITUCIJA SKRBNIŠTVA

DEPRESIJA

BIOLOŠKA TUMAČENJA UZROKA DEPRESIJE

Genetska istraživanja kažu da osoba kod koje jedan član uže obitelji boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja nosi 10 do 15% rizika da i sama oboli, a ukoliko su oba roditelja bolesna rizik oboljevanja djece je preko 40%, mada ima studija koje ukazuju na viši rizik oboljevanja (dva do tri puta veći rizik oboljvanja u obiteljima bolesnika).

Neurobiokemijske abnormalnosti – važnu ulogu u nastajanju depresije imaju noraderenergički i serotoninergički neurotransmiterski sustav, ali i drugi (acetilkolinergički, dopaminergički, gabaergički…)

Disfunkcije endokrinog sistema - što se

u depresivnih bolesnika može utvrditi

deksamtetazonskim testom

(nesupresija kortizolemija nakon

primjene deksametazona), TRH testom

/smanjeni odgovor tireotropina na

stimulaciju tireotropin oslobađajućim

hormonom) i HGH testom (smanjen

odgovor hormona rasta na stimulaciju

inzulinskom hipoglikemijom,

klonidinom, amfetaminom

Imunološkim poremećajima (postoje

indicije da su kod depresivnih boelsnika

smanjene imunofunkcije limfocita).

Kronični stres smanjuje ekspresiju

BDNF (BDNF – Brain Derived

Neurotrophic Factor) u hipokampusu

pridonoseći atrofiji i odumiranju

neurona u hipokampusu

Poremećaj cirkadijanskih ritmova

Beck govori o negativnom

kognitivnom uvjetovanju tijekom

najranijeg djetinjstva, kada roditelji

kod djeteta razvijaju negativan stav

prema sebi samome

(samopotcjenjivanje), budućnosti

(beznadežnost) i okolini

(bezvrijednost), što se aktivnira u

odrasloj dobi u kriznim situacijama

Bihevioristi govore o nedovoljnom

potkrepljivanju djetetovog

samopouzdanja i samoinicijative u

ranoj dobi

PSIHOLOŠKA TUMAČENJA UZROKA

DEPRESIJE

Emocionalna trauma u oralnoj fazi

rezultira kod djeteta doživljajem

uskraćene

majčine ljubavi ili strahom od

gubitka majke, koji se reaktivira u

kasnijoj dobi u situaciji koja realno ili

simbolički

asocira na ta negativna

iskustva iz ranog djetinjstva. Dinamika

se odvija unutar ličnosti,

zapravo je konflikt

između ega i superega,

pri čemu superego «bombardira» ego

idejama samooptuživanja, krivnje,

bezvrijesnosti, a ego se

mazohistički brani podređujući se

superegovim optužbama potvrđujući

time bezvrijednost subjekta kojeg

je objekt napustio.

Psihoanalitički gledano manija je samo

obrana od depresije,

reaktivna formacija.

Bibring smatra da se depreija razvija

kod narcistički

strukturiranih ličnosti u situacijama

bespomoćnosti (preslabi ego ne može

udovoljiti pretjeranim zahtjevima

superega, što je več problematika ideal

ega)

SOCIOLOŠKA TUMAČENJA UZROKA DEPREISJE

Među životnim događajima (life events) koji bi mogli imati

utjecaja na pojavu depresije najveću važnost imaju događaji

vezani uz gubitak (exit events), pri čemu svaka osoba pokazuje

individualni prag tolerancije prema takvim događajima – niz

stresnih situacija predestinira osobu za razvoj depresije

Zanemarivanje i zlostavljanje u dječjoj dobi povezano je s

većom incidencijom depresije u kasnijoj dobi

Kultura krivnje

• BIOLOŠKE METODE LIJEČENJA DEPRESIJE

U biološke metode liječenja osim primjene psihofarmaka spada još EST, kronoterapija, fototerapija, TMS, hormonalna terapija…

Socioterapijske metode liječenja koje se koriste u terapji depresije su terapijska zajednica, okupacijska i radna terapija, posjeti muzejima i izložbama te izleti u prirodu, biblioterapija, terapija glazbom, ples, gledanje filmova i televizijskog programa kao i kazališnih predstava, šport, rekreacija i drugo

POSTTRAUMATSKI STRESNI

POREMEĆAJ

PTSP je anksiozni poremećaj koji se javlja

kod nekih osoba nakon svjedočenja ili

proživljavanja opasnog događaja.

Tko sve može

oboljeti od PTSP-

a i zbog čega?

PTSP može uzrokovati brojne simptome koji se grupiraju u tri kategorije:

1. Simptomi ponovnog preživljavanja:

Zastrašujuće misli

Noćne more

Slike iz prošlosti (flashbacks)—ponavljano

preživljavanje traume, uključujući i fizičke

simptome poput brzog udaranja srca i znojenja

Simptomi ponovnog preživljavanja traumatičnog iskustva

često uzrokuju probleme u svakodnevnom životu oboljele

osobe. Ovi simptomi mogu biti pokrenuti iz vlastitih

osjećaja i misli oboljele osobe. Osim toga, okidači

simptoma ponovnog preživljavanja također mogu biti riječi,

predmeti ili situacije koje podsjećaju na traumatični

događaj.

2. Simptomi izbjegavanja:

Osjećaj emocionalne

tuposti Snažni osjećaji krivnje,

depresije ili zabrinutosti

Gubljenje interesa za

aktivnosti koje su ranije bile

predmet interesa

Poteškoće prilikom sjećanja na opasni

događaj

Stvari koje podsjećaju osobu na traumatični događaj

mogu pokrenuti simptome izbjegavanja, te uzrokovati

da osoba promijeni vlastitu rutinu. Naprimjer, nakon

teške saobraćajne nesreće, osoba koja inače vozi

automobil može to početi izbjegavati.

Izbjegavanje lokacija, događaja ili predmeta koji podsjećaju na

traumatični događaj

3. Simptomi pretjerane uzbuđenosti:

Poteškoće sa

spavanjem

Osoba se lako

preplaši

Ispadi

bijesa

Simptomi pretjerane uzbuđenosti su obično konstantni i ne pokreću ih samo stvari koje podsjećaju na traumatični događaj. Osoba se može

osjećati ljutom i pod stresom, jer ovi simptomi otežavaju obavljanje svakodnevnih zadataka, kao i spavanje, jedenje ili koncentriranje.

Sasvim je prirodno da osoba iskusi neke od ovih simptoma nakon preživljavanja opasnog događaja. Ponekad se ljudi suočavaju sa veoma

ozbiljnim simptomima koji nestaju nakon nekoliko tjedana. Takvo stanje naziva se akutni stresni poremećaj (ASP). Međutim, kada

simptomi potraju nekoliko tjedana i postanu trajni problem, onda može biti u pitanju posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Neke osobe

sa PTSP-om ne ispoljavaju nikakve simptome tjednima, čak i mjesecima.

Osjećaj napetosti ili osjećaj da je

osoba “na rubu”

Da bi se postavila dijagnoza PTSP-a, pacijent mora

imati sve ispod navedene simptome tokom

najmanje jednog mjeseca: Najmanje jedan simptom ponovnog

preživljavanja

Najmanje tri simptoma izbjegavanja

Simptome koji osobi otežavaju

svakodnevni život, odlazak u školu ili na

posao, druženje sa prijateljima ili

obavljanje važnih zadataka.

Najmanje dva simptoma pretjerane

uzbuđenosti

Glavni tretman za osobe sa PTSP-om podrazumijeva

psihoterapiju (terapiju razgovorom), lijekove, ili oboje.

Svaka osoba je različita i zbog toga metode liječenja

koje su djelotvorne za jednu, ne moraju neophodno biti

djelotvorne i za drugu osobu. Važno je da pacijenta

oboljelog od PTSP-a liječi zdravstveni radnik koji ima

iskustva sa liječenjem PTSP-a. Neke osobe sa PTSP-om

trebaju isprobati različite tretmane da bi se utvrdilo što

najbolje djeluje na njihove simptome.

Ako osoba sa PTSP-om prolazi kroz dugotrajnu

traumu, naprimjer, biva zlostavljana u vezi,

potrebno je pronaći rješenje za oba problema.

Drugi dugotrajniji problemi uključuju panični

poremećaj, depresiju, zloupotrebu alkohola i

droga i razmišljanje o samoubojstvu.

Psihoterapija je terapija “razgovorom”. Ona podrazumijeva razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje u

cilju liječenja mentalnog oboljenja. Psihoterapija se može odvijati u četiri oka ili u grupi. Terapija razgovorom

za liječenje PTSP-a obično traje od 6 do 12 tjedana, u nekim slučajevima i duže. Istraživanja pokazuju da

podrška obitelji i prijatelja može biti važan dio terapije.

Osobama sa PTSP-om mogu pomoći različiti oblici psihoterapije. Neki tipovi psihoterapije direktno ciljaju

simptome PTSP-a., dok se drugi oblici terapije fokusiraju na društvene probleme, probleme u obitelji ili na

poslu. Liječnik ili psiholog može kombinirati različite terapije ovisno o potrebama pacijenta.

Psihoterapija

Jedna od korisnih terapija je kognitivna bihevioristička terapija, koja se

sastoji od nekoliko dijelova:

Terapija izlaganja.

Ova terapija pomaže ljudima da se suoče sa izvorom

svoga straha i da ga kontroliraju. Tokom ove terapije,

oboljele osobe izlažu se traumi koju su proživjeli na

siguran način. Koriste se metode zamišljanja, pisanja

ili posjete mjestima gdje se događaj dogodio.

Psiholog koristi ove smjernice da pomogne ljudima sa

PTSP-om da se nose sa svojim osjećajima.

Kognitivno restruktuiranje.

Ova terapija pomaže pacijentima da se izbore sa

ružnim uspomenama. Ponekad, ljudi se sjećaju

određenog događaja drugačije u odnosu na to

kako se on zaista dogodio. Oni mogu osjećati

krivnju ili stid u vezi s nečim što se nije desilo

njihovom krivicom. Terapeuti pomažu osobama

sa PTSP-om da se sjete onoga što se dogodilo na

realističan način.

Trening inokulacije stresa.

Ova terapija ima za cilj da umanji simptome

PTSP-a podučavajući pacijente kako da umanje

anksioznost. Poput kognitivnog restruktuiranja,

ovaj oblik liječenja pomaže da se pacijenti

prisjećaju proživljenih događaja na zdrav način.

Kako terapija razgovorom pomaže oboljelim da

svladaju PTSP?

Terapije razgovorom podučavaju pacijente

korisnim načinima reagovanja u situacijama kada

se suočavaju sa zastrašujućim događajima koji

pokreću simptome PTSP-a. Na osnovu ovog općeg

cilja, različiti oblici terapije mogu:

Fokusirati se na mijenjanje reakcije oboljelog na

simptome PTSP-a. Naprimjer, terapija pomaže

osobama da posjete mjesta i ljude koji ih podsjećaju

na preživjelu traumu

Podučavati o traumi i njenom utjecaju

Pomoći osobama da prepoznaju i suoče se sa

osjećajem krivice, stida i drugih osjećaja kada je u

pitanju traumatični događaj

Koristiti vještine relaksacije i kontrole bijesa

Ponuditi savjete za bolji san, ishranu i navike

vježbanja

Antidepresivi. Poput sertralina i paroksetina,

antidepresivi fluoksetin (Prozac) i citalopram

(celexa) mogu pomoći osobama sa PTSP-om kada je

u pitanju smanjivanje napetosti ili osjećaja tuge.

Kod osoba sa PTSP-om koji također pate od drugih

anksioznih poremećaja ili depresije, antidepresivi

mogu biti od koristi za smanjivanje simptoma ovih

dodatnih oboljenja.

Antipsihotici. Ovi lijekovi obično se daju

osobama sa drugim mentalnim poremećajima, poput

schizofrenije. Osobe koje uzimaju antipsihotike

mogu dobiti na težini i na većem su riziku od srčanih

oboljenja i dijabetesa.

Benzodijazepini. Ovi lijekovi mogu se davati

pacijentima radi opuštanja i boljeg sna. Osobe koje

uzimaju benzodijazepine mogu imati probleme sa

pamčenjem ili postati ovisni o lijekovima.

Paroksetin

(Paxil)

Sertralin

(Zoloft)

Oba ova lijeka su antidepresivi, koji se također

koriste za liječenje depresije. Oni, također, mogu

držati pod kontrolom simptome PTSP-a poput

osjećaja tuge, zabrinutosti, ljutnje i ravnodušnosti.

Uzimanje ovih lijekova može olakšati uspješan

prolazak kroz psihoterapiju.

Ponekad osobe koje uzimaju ove lijekove iskuse

nuspojave, koje mogu smetati ali se često povlače

same od sebe. Ipak, lijekovi na svakog utječu

različito. Bilo kakve nuspojave ili neobične reakcije

trebaju se odmah prijaviti liječniku.

Najčešće nus pojave antidepresiva poput Setraina i

Paroksetina su:

Uznemirenost

Seksualni problemi, koji mogu pogađati i muškarce i

žene, uključujući umanjenu seksualnu želju i probleme

sa upuštanjem i uživanjem u seksualnim odnosima.

Pospanost ili omamljenost, koja može biti prisutna

tokom prvih nekoliko tjedana ali zatim nestaje. Ponekad

je potrebno smanjiti dozu ili promijeniti vrijeme dana u

kojem se lijek uzima da bi se umanjile ove nuspojave

Mučnina, koja obično nestaje nakon

nekoliko dana

Glavobolja, koja obično nestaje nakon

nekoliko dana

Drugi lijekovi

Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA)

odobrila je dva lijeka za liječenje odraslih osoba

sa PTSP-om:

Lijekovi

OVISNOSTI O

PSIHOAKTIVNIM TVARIMA

ZAJEDNIČKO SVIM DROGAMA JEST

DA NAKON UZIMANJA ONA KRVLJU

OBILNO DOSPJEVAJU U MOZAK I

PODRAŽUJU “CENTRE UGODE”.

PRIRODNI POTICAJI ZA POKRETANJE

OVIH CENTARA SU

HRANA /osjećaj sitosti/,

VODA /izostanak žeđi/,

ZADOVOLJAVANJE SPOLNOG

NAGONA I OSJEĆAJ “EMOCIONALNE

ZBRINUTOSTI” /doživljavanje pažnje,

ljubavi, priznanje i briga druge osobe /.

Uz zajedničko svojstvo prolazne

stimulacije ‘centara ugode’, ‘droge’

uzrokuju i trajna organska oštećenja

moždanog tkiva

GENSKA

PREDISPOZICIJA

- neurotransmisija u centru

ugode, anksioznost,

depresivnost

RANA PSIHOSOCIJALNA

TRAUMA

- izaziva prvo funkcionalne

a onda i strukturalne

promjene u mozgu

SOCIJALNI ČIMBENICI

- stabilnost obitelji, skrb

zajednice o mladima,

društveni stav prema

drogi, dostupnost druge…

SEDATIVI

Opijati

Sedativi

Alkohol

STIMULANSI

Amfetamin

Ecstasy

Kokain

HALUCINOGENI

LSD

Meskalin

Psilocibin

OSTALI

Marihuana

Inhalanti

Steroidi

DROGE: LEGALNE I ILEGALNE

180.000

FAS

Lijekovi

• Kao i alkohol, ovi lijekovi stimuliraju receptore za neurotransmitor GABA

• Male doze – ublažuju napetost i strah

• Srednje doze – smanjuju aktivnost i smiruju (sedacija)

• Velike doze – uspavljuju. Vrlo velike doze su smrtonosne – zatajuje disanje. OVI SU

LIJEKOVI POSEBNO OPASNI AKO SE KONZUMIRAJU ISTODOBNO S ALKOHOLOM!!!

• Tolerancija – uslijed ponovljenog uzimanja potrebno je sve više lijeka za postizanje

učinaka, što vodi k otrovanju.

• Ovisnost – ( tabletomanija) ima slična svojstva kao i ovisnost o alkoholu, a i apstinencijski

sindrom je vrlo sličan.

• Nabavljanje i konzumiranje ovih lijekova bez liječničkog nadzora je

PROTUZAKONITO.

Ovi lijekovi prvenstveno utječu na funkciju mozga

(Apaurin, Valium, Diazepam, Loram, Lorsilan, Praxiten, Xanax ,

Fortral,Tramal, i sl.)

• Marihuana (trava, marica,

grass, joint) jest naziv za

mješavinu sušenog lišća i

cvjetova indijske konoplje

(cannabis sativa).

• Hašiš (haš) jest naziv za

čistu smolu prikupljenu iz

cvjetova indijske konoplje.

• Marihuana i hašiš se

koriste pušenjem smo-

tuljaka poput cigarete ili

‘naprava’ sličnim luli.

Pod utjecajem marihuane, osoba je ‘bolje raspoložena’, nekontrolirano se smije, usta

su suha, pojačan je osjet gladi, srce pojačano lupa, osjet ravnoteže je poremećen,

gubi se osjećaj za vrijeme, katkad ima vidne i slušne halucinacije, nerijetko vrlo

neugodne, smanjena koncentracija, spušteni kapci,krvave oči. Marihuana remeti

izlučivanje spolnih hormona, a koristi li se u trudnoći, može oštetiti plod. Kronična

uporaba ‘zaglupljuje’ i bitno se smanjuje sposobnost učenja i pamćenja.

• Pod utjecajem ‘Ecstasyja’ osoba je razgovorljiva, ‘dobro raspoložena’, u stalnom pokretu, katkad čuje glasove i vidi slike koje ne postoje (halucinacije) – one su, međutim, nerijetko vrlo neugodne. Ubrzan je rad srca i povišen krvni tlak, što može uzrokovati srčani udar.

• Znojenje je pojačano, pa dolazi do dehidracija i mogući su napadaji panike.

Otrovanja ‘Ecstasyjem’ su česta. Za to nisu potrebne velike količine – u pravilu se radi o ‘uobičajenoj dozi’ (jedna ili dvije tablete).

Oštećenje psihičkih funkcija: dugotrajno stanje (tjedni i mjeseci) neugodnih halucinacija ili straha i uznemirenosti, pa je potrebno psihijatrijsko liječenje.

Organska oštećenja su često SMRTONOSNA – naglo i jako naraste tjelesna temperatura, izgubi se svijest, počnu se raspadati mišići i zakažu bubrezi. Osoba, unatoč liječenju, umre za nekoliko sati ili dana,

Učinci ‘Ecstasyja’ (MDMA i srodne tvari)

Otrovanje ‘Ecstasyjem’ – teška oštećenja psihe i raznih organa

Sve su češće neugodne halucinacije, čak i kad osoba nije pod utjecajem droge

(flash-back), te povišen glas, hiperaktivnost.

Smanjuje se sposobnost učenja i zapamćivanja.

Nastaju teška oštećenja jetre, vjerojatno od nečistoća u ilegalnoj drogi.

Posljedice dugotrajnog uzimanja

HEROIN • Opijati kao što je heroin, oponašaju aktivnost endorfina,

dovode do otpuštanja većih količina dopamina i

izazivaju euforiju; ali oni to čine na nekontroliran način i

pritom nadjačaju prirodne kontrolne mehanizme.

• Heroin se u organizam unosi “snifanjem” poput kokaina, pušenjem, subkutanim i intramuskularnim injekcijama, te, kao udarnim načinom, injektiranjem u žilu. “Snifanje”, zbog gorčine heroina, nije popularno, a puši se tako da se grije na foliji, potamni, te savija poput zmije, odakle dolazi termin “ganjanje Zmaja”, da bi se na kraju kroz cjevčicu udisao nastali dim. Injekcijama se može unositi u masno ili mišićno tkivo, ali glavni je oblik uzimanja heroina ubrizgavanje u žile. Kao što to možemo vidjeti u filmovima, “smeđeg” se na žlici zagrije s limunovim sokom, ili, recimo, vitaminom C, pa on poprima oblik topiv u vodi. Narkomani katkada koriste mješavinu limunske kiseline i vinskog octa, što nije preporučljivo, jer može izazvati gljivičnu infekciju.

• Opetovano ubadanje igala u žile djeluje razorno i dolazi do degeneracije, pa narkomani s duljim stažem više ne nalaze mjesta za ubod igle u žile na rukama. Na red dolaze žile u vratu, nogama, iza koljena, zglobovima, čak očima ! Kada su sve vidljive žile uništene, ovisnik će se vratiti ubrizgavanju droge pod kožu, ili će pokušati s onima dublje u tijelu. No, to je vrlo rizično, jer može doći do povreda koje rezultiraju amputacijom udova, ili čak smrću.

KOMPLIKACIJE: • Ovisnost

• Infektivne bolesti kao što su, HIV/AIDS, hepatitis B i C

• Propadanje vena

• Bakterijske infekcije

• Čirevi

• Infekcije srčanih zalistaka

• Artritis i drugi reumatološki problemi

http://www.emedicine.com/cgi-bin/foxweb.exe/makezoom@/em/makezoom?picture=/websites/emedicine/med/images/Large/1865med3407-04.jpg&template=izoom2

• Jedna od najpoznatijih droga je Gama-

Hidroksi-Butirat tj. gama hidroksi-butiratna

kiselina (GHB), Rohypnol i Ketamin (“mačji

ecstasy”, disocijativni anestetik)

• To su sintetske psihotropna tvari koje spadaju

u grupu tzv. centralnih depresora, tj.

depresora središnjeg živčanog sustava

(mozga) s jakim sedativnim, euforičkim,

halucinogenim i amnestičkim djelovanjem i u

grupu umjetno sintetiziranih tzv.

«dizajnerskih» droga.

• GHB je sintetiziran u SAD-u 1960.g. kao

potencijalno novi lijek u svrhu uvođenja

pacijenata anesteziju, 70-ih se testirala kao

lijek za narkolepsiju, 80-ih se koristila kao

anabolik kod body buildera, 90-te se GHB

testirao kao lijek za odvikavanje od alkohola.

Anabolni androgeni steroidi (AAS)

Muški spolni hormon testosteron i njegovi derivati: prirodni testosteron regulira tjelesno zdravlje i spolni razvoj. U kombinaciji s treningom AAS povećavaju mišićni volumen i snagu.

• Zadnje otkriće: povećavaju krhost tetiva povećavajući rizik od ruptura osobito u pojačanom treningu.

• Slučaj iz Švedske: slučajni nalaz na obdukciji bildera poginulog u saob.nesreći pokazao je opsežna oštećenja mozga; dobijeni podaci su pokazivali da je koristio AAS tijekom dvije godine

• Ginekomastija i atrofija testisa mogu biti ireverziblini.

POREMEĆAJI LIČNOSTI

Razvojna oštećenja prefrontalnog korteksa ostavljaju dugotrajne sekvele koje

rezultiraju neuspješnim razvojem specifičnih kompetencija u ponašanju i kogniciji,

što rezultira “razvojno stečenom sociopatijom"

• Postoje dokazi o specifičnoj povezanosti zlostavljanja u djetinjstvu i nekih poremećaja osobnosti.

Kaotične alteracije u djetetovom vegetativnom sustavu,

disocijativne obrane koje se vežu uz nju, neizbrisivo se

ukorjenjuju u slikovnu implicitnu-proceduralnu memoriju

POREMEĆAJI LIČNOSTI

• ČUDACI:

– PARANOIDNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

– SHIZOIDNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

– SHIZOTIPALNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

• DRAMATICI :

– GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI - Borderline

– HISTRIONIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

– NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI

– ANTISOCIJALNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

• STAŠLJIVCI :

– PASIVNO-AGRESIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

– INHIBIRANI POREMEĆAJ LIČNOSTI

– OVISNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

– OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

NEURTOSKI i

SOMATOFORMNI

POREMEĆAJI

ANKSIOZNI POREMEĆAJI

REAKTIVNA STANJA

PSIHO-NEUROZE

ANKIOZNOST: TJESKOBA, ZABRINUTOST, NEUGODNO IŠČEKIVANJE

- ASR – KATASTROFIČNI DOGAĐAJI –

PSIHOMOTORNI BLOK – DO 1 MJ

- POREMEĆAJ PRILAGODBE – KRIZNA

STANJA – ANKSIOZNO DEPRESIVNA

SLIKA – DO 6 MJ

- PTSP – ŽIVOTNO UGROŽAVAJUĆI

DOGAĐAJ – IZBJEGAVANJE, PONOVNO

PROŽIVLJANJE, POBUĐENOST – 6 MJ ILI

KRONIFIKACIJA

ETIOLOGIJA: NASLJEDNA (LIČNOST) + ISKUSTVO RANOG DJETINJSTVA + AKTUALNA EGZOGENA SITUACIJA

- PANIČNI POREMEĆAJ – NAPAD IDESETMINUTNOG NTENZIVNOG STRAHA PRAĆEN SOMATSKIM I

KOGNITIVNIM SIMPTOMIMA (4/13), STRAH OD STRAHA, IZBJEGAVAJUĆE PONAŠANJE

- OAP – PRETJERANA ZABRINUTOST PRISUTNA NAJVEĆIM DIJELOM DANA ZADNJIH 6 MJESECI

- FOBIJE – PRETJERAN I NERAZUMAN STRAH OD ODREĐENIH SITUACIJA ILI OBJEKATA

-SOCIJALNA FOBIJA – STRAH OD PONIŽENJA ILI SRAMOĆENJA U SITUACIJAMA SOCIJALNOG

IZLAGANJA

-OPSESIVNO KOMPULZIVNI POREMEĆAJ – POVRATNE PRISILNE MISLI ILI NAMETAJUĆA RITUALNA

PONAŠANJA USMJERENA NA SMANJENJE NEUGODE

- SOMATIZACIJA – DUGOTRAJNE I BROJNE TJELESNE TEGOBE (4 BOLNA SIMPTOMA + 2

GASTROINTESTINALNA SIMPTOMA + J1 SEKSUALNI SIMPTOM + 1 PSEUDONEUROLOŠKI SIMPTOM)

-KONVERZIVNI POREMEĆAJI – DEFICIT VOLJNE, MOTORIČKE ILI OSJETILNE FUNKCIJE

(PSEUDONEUROLOŠKA SLIKA)

- HIPOHONDRIJA – STRAH OD ODREĐENE TJELESNE BOLESTI I ZAOKUPLJENOST MEDICINSKIM

POSTUPCIMA

- DISCOIJATIVNI POREMEĆAJI – RASKOL SVIJESTI, PAMĆENJA, IDENTITETA ILI

OPAŽANJA(AMNEZIJA, FUGA, DISCO. POR. IDENTITETA)

LIJEČENJE: PSIHOTERAPIJA + IPPS + ANKSIOLITICI

Psihodinamski gledano osnovu nastanka psihoneuroze čini intrapsihički konflikt. Konflikt se uvijek javlja kad id i ego zajedno teže zadovoljenju neke nagonske ili emocionalne potrebe, a predstavnici

vanjskog svijeta to ometaju. Takav konflikt mogao bi se nazvati eksterni i sam po sebi još nije neurotski. Kako ego djeteta razvojem postaje sve zreliji, on sve više vodi računa o realitetu, jer se po

principu realiteta odvijaju svi ego procesi. Tako se konflikt sve više premješta od eksternog na interni. U određenom trenutku ego ne uspijeva da zadrži u dovoljnoj mjeri snage potiskivanja, nastaje

relativna slabost ega i kao da se privremeno ego cijepa u jedan dio koji vodi računa o realitetu i drugi dio koji negira opasnost realiteta, pa nadozvoljeni impuls ida probija u predsvijesno. Oslobađanje

do tada potisnutog materijala psihičkog konflikta u predsvijesno čovjek doživljava kao strah, kao signal alarma. Ako ego nije sposoban da održava ravnotežu isključivo samo pomoću represije ili nekih

drugih obrambenih manevara, strah će prisiliti ego da stvori novu ravnotežu, koja se bazira na kompromisu između ida i ega, a to je stvaranje neurotskog simptoma. Kompromis se sastoji u tome da

više ne postoji apsolutna konstantna represija potisnutog materijala, nego se materijal javlja u samom simptomu. Međutim kao i u snu, dolazi do cenzure i simboličkog oblikovanja materijala, tako da

bolesnik sa svojim simptomom ipak ne postaje svjestan značenja tog simptoma, jer simptom predstavlja maskiranu nagonsku tendenciju. Sada je id zadovoljan jer je libido ipak oslobođen, makar samo

simbolički prerušen. Ego je također zadovoljan, jer je ipak uspostavio neku novu ravnotežu, i jer je sačuvao svjesni dio ličnosti od straha i od osjećaja krivnje, a u nekim slučajevima čak i od izbijanja

psihoze. Istovremeno s nastankom simptoma javljaju se i regresivni fenomeni. Većina neurotika ima probleme sa seksualnošću, jer libido traži zadovoljenje u već napuštenim infantilnim objektima ili

aktivnostima.

· AICHNOPHOBIA-strah od šiljastih predmeta

· AGORAPHOBIA –strah od prelaženja ulica i trgova

· ANTROPOPHOBIA-strah od gomile ljudi

· CLAUSTROPHOBIA-strah od zatvorenog prostora

· ERYTROPHOBIA-strah od crvenjenja pred drugima

· HIDROPHOBIA-strah od vode

· NOSOPHOBIA-strah od bolesti

· MYSOPHOBIA-strah od nečistoće

-ego, superego, id

-svjesno,

predsvjesno,

nesvjesno

-infantilna

seksualnost

-psihoseksualni

razvoj čovjeka

MULTIPLI SOMATIZACIJSKI POREMEĆAJ:poprilično je raširen i to pretežito u žena, omjer učestalosti žena i muškaraca je 20:1..procesi somatizacije i konverzije imaju mnogo zajedničkoga premda se definiraju kao dva odvojena patopsihofiziološka procesa. HIPOHONDRIJSKI POREMEĆAJ:pacijent stalno ima misli da boluje od 1 ili više bolesti.Oni su tako uvjereni da su bolesni da ih ni detaljna med.obrada nemože razuvjeriti.Česti je poremećaj,ali se ne zna njegova učestalost.3-14% medicinske populacije pokazuje znakove hipohondrije.Češća je u muškaraca.Psihoanalitičke teorije hipohondriju objašnjavaju transformacijom seksualnih poriva,izazovom nagona smrti i primarnof nepovjerenja,obranom od osjećaja odbacivanja i uskraćenosti u djetinjstvu,frustriranjem i kažnjavanjem drugih kroz istovremeno traženje i odbacivanje pomoći. SOMATOFORMNA AUTONOMNA DISFUNKCIJA:ovaj poremećaj je u stalnom porastu,20puta je češći u žena.U ambulantama zd.zaštite oko 10% bolesnika ispunjava kriterij somatomofornog poremećaja.To je složen proces koji se objašnjava različitim biološkim,psihološkim i sociokulturnim teorijama.Svaka osoba,ovisno o psihološkoj strukturi,načinu odgoja,prethodnim stresnim situacijama,reagira na za nju ugrožavajuće ili stresne situacije u kojima se aktivira alarmni sustav praćen određenim fiziološkim reakcijama.Netko je preosjetljiv na razdvajanje,gubitak podrške ili poštovanja,materijalan gubitak ili gubitak statusa.Aleksitimija je predispozicija za nastanak somatoformne autonomne disfunkcije. SOMATOFORMNI BOLNI POREMEĆAJ:svake godine jako mnogo pacijenata traži pomoć zbog različitih bolnih sindroma.To može biti način komunikacije u osoba sa aleksitimijom koje su nesposobne verbalizirati svoje osjećaje.U nekih osoba se radi o naučenom ponašanju kojim se zadobije pažnja.

-Bolni poremećaji imaju drugačiju ks od ostalih poremećaja:bolovi

su jaki i scrpljujući,neprecizno lokalozirani,a nerijetko i migrirajući

tako da se pacijent žali sad na jednu,kasnije na drugu lokalizaciju

boli.Mijenja se karakter boli ,pacijenta čas boli na jedan,čas na

drugi način (probadanje,žiganje,pečenje,žarenje)

OAP je bolest koja se očituje

strahom, nemirom,

napetošću… Spada među

najčešće psihičke

poremećaje.strašni životni

događaji podudaraju se s

pojavom AP u 50%slučajeva.

Disocijativna amnezija karakterizira se

gubitkom pamćenje i sjećanja za važne svježe

događaje, a nije uzrokovana organskim

poremećajem. Karakterizira ju postojanje

retrospektivnih „rupa“ u sjećanju, koje su

obično traumatske ili stresne prirode, a koje su

veće od obične zaboravljivosti.Neke osobe se

ne sjećaju za događaje samoozljeđivanja,

nasilnih ispada, pokušaja samoubojstva. Kod

nekih ljudi se javlja samo jedna epizoda. a

obično dvije ili više. Ona se može spontano

razriješiti nakon što se osoba makne iz

traumatske situacije. Češće se javlja u

adolescenata i mladih nego

kod starijih.

Disocijativni stupor očituje se prekidom

kontakta s okolinom i odsustvom voljnih

pokreta, obično nakon stresne situacije.

Pacijent obično leži ili sjedi nepokretan

određeno vrijeme. Govor je spontani a pokreti

su odsutni gotovo potpuno ili potpuno. Javlja se

poremećaj svijesti ali mišični tonus, držanje

tijela, disanje te povremeno otvaranje očiju su

takvi da se vidi da pacijent ne spava niti je u

nesvijesti. Parenteralno se primjenjuju

anksiolitici i psihoterapija.

Panični se poremećaj očituje paničnim napadajima vrlo jakog straha

ili užasa, uz doživljavanje vitalne ugroženosti i brojnih tjelesnih

simptoma. Napadaji panike obično su praćeni zastrašujućim

sadržajima kao što su strah od bliske smrti zbog infarkta miokarda,

moždanog udara straha od gubitka kontrole i ludila, te doživljajem

depersonalizacije i derealizacije, kao i različitim neugodnim

tjelesnim simptomima kao što su lupanje srca, osjećaj gušenja,

vrtoglavica, nesvjestica, drhtanje tijela, znojenje, mučnina i

povraćanje, topli i hladni valovi u tijelu, hiper- ili hiposenzitivnost,

itd.

Ako su prisutna najmanje četiri panična napadaja u tjedan dana,

radi se o teškom paničnom poremećaju. Kada su najmanje četiri

panična napadaja dogode u mjesec dana, onda je to umjereno teški

panični poremećaj, a kad se napadaji javljaju rjeđe, onda govorimo

o blagom paničnom poremećaju