Embed Size (px)
Citation preview
011/242 2298
CTPdo B2ZLATO
in cooperation with:
www.harmonius.org
Glavniurednik:
Urednici:
Uređivačkiodbor:
Međunarodninaučnisavet:
Sekretari:
Izdavač:
Dizajn:
Štampa:
Tiraž:
Godina:
NatašaHadžimanović
MilenaĐorđević,NenadTešić
VanjaBajović,SlavkoĐorđević,HanoErnst,LazarJovevski,Balša
Kašćelan,SvetislavKostić,ZlatanMeškić,BojanMilsavljević,NatašaPetrovićTomić,
StefanPürner,VukRadović,AngelRistov,MarkoStankoviVladimirVuletić
ChristaJessel-Holst,TatjanaJosipović,RainerKulms,
EugeniaKurzynsky-Singer,DamjanMožina,YukoNishitani,MelihaPovlakić,Oliver
Remien,HannesRösler
FilipBojić,MilošStanković
Harmonius,Omladinskihbrigada7đ,11000Beograd,www.harmonius.org
PeđaHadžimanović
Dosije,Beograd
,201
MirjanaRadović,
i
studio
200
IVbr.5,izlazijednomgodišnje
ć,
HARMONIUS |Akademija zaravnetudije ps
Journal of Legal and Social Studies in South East Europe
Aquarello avorio 8 100 tabaka (200 korica) NA OKRETANJE2 0 g •
ISSN 2334-6566
UDK 340.137 ISSN 2334-6566|
9 772334 656000
БИГУЈЕ СЕ
011/242 2298
CTP do B2 ZLATO
in cooperation with:
www.harmonius.org
Glavni urednik:
Urednici:
Uređivački odbor:
Međunarodni naučni savet:
Sekretari:
Izdavač:
Dizajn:
Štampa:
Tiraž:
Godina:
Nataša Hadžimanović
Milena Đorđević, Nenad Tešić
Vanja Bajović, Slavko Đorđević, Hano Ernst, Lazar Jovevski, Balša
Kašćelan, Svetislav Kostić, Zlatan Meškić, Bojan Mil savljević, Nataša Petrović Tomić,
Stefan Pürner, Vuk Radović, Angel Ristov, Marko Stankovi Vladimir Vuletić
Christa Jessel-Holst, Tatjana Josipović, Rainer Kulms,
Eugenia Kurzynsky-Singer, Damjan Možina, Yuko Nishitani, Meliha Povlakić, Oliver
Remien, Hannes Rösler
Filip Bojić, Miloš Stanković
Harmonius, Omladinskih brigada 7đ, 11000 Beograd, www.harmonius.org
Peđa Hadžimanović
Dosije , Beograd
, 201
Mirjana Radović,
i
studio
200
IV br. 5, izlazi jednom godišnje
ć,
HARMONIUS | Akademija za ravne tudijep s
Journal of Legal and Social Studies in South East Europe
Aquarello avorio8100 tabaka (200 korica) NAOKRETANJE 20 g•
ISSN2334-6566
UDK 340.137ISSN2334-6566 |
9772334656000
БИГУЈЕСЕ
HARMONIUSJournal of Legal and Social Studies in South East Europe
2015 • HARMONIUS • Journal of Legal and Social Studies in South East Europe
Glavni urednik: Nataša Hadžimanović
Urednici: Mirjana Radović, Milena Đorđević, Nenad Tešić
Uređivački odbor: Vanja Bajović, Slavko Đorđević, Hano Ernst, Lazar Jovevski, Balša Kašćelan, Svetislav Kostić, Zlatan Meškić, Bojan Milisavljević, Nataša Petrović Tomić, Stefan Pürner, Vuk Radović, Angel Ristov, Marko Stanković, Vladimir Vuletić
Međunarodni naučni savet: Christa Jessel-Holst, Tatjana Josipović, Rainer Kulms, Eugenia Kurzynsky-Singer, Damjan Možina, Yuko Nishitani, Meliha Povlakić, Oliver Remien, Hannes Rösler
Sekretari: Filip Bojić, Miloš Stanković
Izdavač: Harmonius, Omladinskih brigada 7đ,11000 Beograd, www.harmonius.org
Dizajn: Peđa Hadžimanović
Priprema i štampa: Dosije studio, Beograd
Tiraž: 200 primeraka
ISSN 2334-6566
Godina: IV, br. 2015, izlazi jednom godišnje
5
SADRŽAJ
EDITORIAL NOTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
FOREWORD BY THE IRZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
NAUČNI ČLANCI I RASPRAVE
Yuliya ChernyakPROBLEM OF LIS-PENDENS-RELATED ACTIONSAND METHODS OF ITS REGULATION IN THELEGISLATION OF UKRAINE: FOCUS ON FAMILY-LAW MATTERS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Milena ĐorđevićKRITIČKI OSVRT NA NAUČNE RASPRAVE O OSNOVU UGOVORNE ODGOVORNOSTI PREMA ODREDBAMA KONVENCIJE UN O UGOVORIMA O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Dalibor ĐukićPRAVNI SUBJEKTIVITET VERSKIH ZAJEDNICAU EVROPSKOM SISTEMU ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA . . . . . 46
Katarina ĐurđenićPRIPREMNE RADNJE I TROŠKOVI U POSTUPKU PREUZIMANJA DIONIČKIH DRUŠTAVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
Sanja GongetaSTEČAJ POTROŠAČA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
Lazar Jovevski, Dushan BosiljanovTHE ISSUE OF REPRESENTATIVITY IN THEMACEDONIAN LABOUR LAW SYSTEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Svetislav V. KostićCENA PRAVDE U MEĐUNARODNOM OPOREZIVANJUDOBITI PRAVNIH LICA U REPUBLICI SRBIJI . . . . . . . . . . . . . . 118
6
Sanja KovacicINFORMED CONSENT IN NEUROLOGICAL PATIENTS . . . . 137
Savo ManojlovićFINANSIRANJE POLITIČKIH STRANAKA IZ JAVNIHI(LI) PRIVATNIH IZVORA – KOLIKA JE CENAPRAVEDNOG STRANAČKOG SISTEMA?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
Borko MihajlovićPOSEBNE DUŽNOSTI DIREKTORA PREMA DRUŠTVUSA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU I NAČELOSLOBODE UGOVARANJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
Bojan MilisavljevićZNAČAJ SLUČAJA BARCELONA TRACTION NA RAZVOJ MEĐUNARODNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
Nataša Petrović TomićKLAUZULE O ISTOVETNOSTI SUDBINE OSIGURAVAČAI REOSIGURAVAČA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
Jonida RystemajA HISTORIC AND COMPARATIVE APPROACHOF CORPORATE GOVERNANCE IN ALBANIA . . . . . . . . . . . . . 210
Marko StankovićSOCIJALNA PRAVA U REPUBLICI SRBIJI – PRAVNA REGULATIVA I OSTVARIVANJE U PRAKSI . . . . . . . . . . . . . . . . 225
Nenad TešićIDENTITET PREDMETA IZVRŠENJA – OSNOVZA UTVRĐIVANJE TROŠKOVA POSTUPKA . . . . . . . . . . . . . . . 250
Ilija Vukčević, Milorad MarkovićPRAVO NA PRISTUP SUDU I SUDSKE TAKSE: PRAKSA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA I USTAVNOGSUDA CRNE GORE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280
7
MEĐUNARODNA SARADNJA
Stefan PürnerTHE IRZ AND ITS CONTRIBUTION TO LEGAL HARMONISATION IN PRESENT AND FUTURE EUMEMBER STATES: RECENT BILATERAL AND REGIONAL ACTIVITIES IN SOUTH EAST EUROPE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
UPUTSTVO ZA AUTORE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307
INSTRUCTIONS FOR AUTHORS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
9
EDITORIAL NOTE
The Harmonius Editorial Board is proud to present the latest is-sue of Harmonius – Journal of Legal and Social Studies in South East Europe 2015. This journal aims at fostering and promoting harmoni-zation of law in the SEE region with EU law and with general princi-ples of international law, whilst providing a forum for the exchange of ideas and scholarly work of young scholars from the region and beyond. In accordance with the mission of the journal, as well as the main objectives of the Harmonius association, this issue of the journal features sixteen articles on important topics submitted by professors and young scholars from Albania, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia and Ukraine, all of which present con-tributions to the Conference “Access to justice – How much does it cost?”. This Conference is organized by the Harmonius Association and is traditionally held in Zlatibor (Serbia), this time from 26.11.2015 till 29.11.2015. Last but not least, the section on international coopera-tion includes an important article by the IRZ on its contribution to the legal harmonization in the region.
Members of the Editorial Board are particularly grateful to the IRZ – Deutsche Stiftung für Internationale Rechtliche Zusammenarbeit e.V., for the continuous support to the publication of this journal. We are also indebted to the distinguished professors and scholars who, de-spite their busy schedules, accepted to review the articles submitted for this issue. In adition to that, the Editorial Board wishes to thank all the contributors without whom the publication of this issue would not have been possible. We believe that the contributions to this issue will be of ample interest to the wide-ranging public in South East Europe. We also hope that this issue will enhance interest in publishing in this journal in the future, and that it will continue to attract authors from numerous jurisdictions, thus leading to the full accomplishment of our mission.
Editors – in – Chief
11
FOREWORD BY THE IRZ
The German Foundation for International Legal Cooperation (Deutsche Stiftung für internationale rechtliche Zusammenarbeit e.V., shortly IRZ) is once again supporting this edition of the journal “HARMONIUS – Journal for Legal and Social Studies in South-East Europe”. This way it would like to contribute to giving young lawyers from the region, who are particularly interested in the harmonisation of the law of their home countries with European law and in regional cooperation, the opportunity to publish articles. In doing so, they will improve their personal qualifications and at the same time make a con-tribution to extending the knowledge about European law as well as to the expert exchange between lawyers from their home countries and other European countries.
The publication is already the 4th volume of the journal. Like in the past, it covers a wide range of topics related to European Law, legal harmonisation and international best practices in law. The focus of the articles in this edition is on civil law. This emphasites the growing im-portance of this field of law in the European harmonization not only of the EU member states but also states which prepare the membership or which due to pragmatic reasons take over European standards with aiming at a future EU membership.
The IRZ would also like to thank the HARMONIUS network as a whole and especially its liaison, the Vice President of HARMONIUS and Senior Research Fellow at the Max Planck Institute for Comparative and International Private Law in Hamburg, Dr. Natasha Hadzimanovic for the excellent cooperation in every respect. Furthermore, the IRZ would especially like to thank the German Federal Ministry of Justice for the general support of the work of the IRZ and the German Foreign Ministry, which sponsors the activities of the IRZ in South-East Europe with funds from the Stability Pact for South-East Europe. Without this funding a cooperation like this would not be possible. The ongoing support of initiatives such as HARMONIUS from the federal govern-ment budget (and thus from the German taxpayers’ contributions)
Harmonius 2015
12
shows that Germany is strongly involved in the region of South-East Europe, with which it has traditionally maintained manifold relations. (Other examples of IRZ’s activities in the field of legal publications in the region may be found in the internet under www.antidiskriminacija.info and www.evropskopravo.info. In addition to that, the two legal journals coedited by IRZ “Nova Pravna Revija – Casopis za domace, njemacko i evropsko pravo” (abbreriated NPR) and “Европско право” (abbreriated EP) may be downloaded from HARMONIUS’ own web-page www.harmonius.org). Moreover a big number of German Laws and otherwise interesting legal information translated in the languages of the region may be found in the download section of IRZ’s webpage under “Publikacije i pr(ij)evodi na bosanski, crnogorski, hrvatski i srp-ski”.
The signatory also wishes to express, once again, his sincere thanks to Assessor Dragana Radisavljevic who has organised the coop-eration with HARMONIUS in her function as IRZ Project Manager in a very competent and dedicated way.
For those who are interested in finding out more about the activ-ities of the IRZ, please read the article “The IRZ and its Contribution to Legal Harmonisation in Present and Future EU Member States” in this journal. Further information about the IRZ in English but also in German, Russian and Arabic, is available at www.irz.de. This website also posts regular announcements of current events and other activities of the IRZ in South-East Europe as well as other states.
The IRZ hopes that the journal will continue to be published also in 2016.
Dr. Stefan Pürner, attorney at lawHead of Section for South-East Europe Central
(Bosnia and Herzegovina, Macedonia, Montenegro and Serbia)at the IRZ
NAUČNI ČLANCII RASPRAVE
15
UDK 341.981:347.61/.64 ; 340.142:347.61/.64(477)
Yuliya Chernyak, PhD*
PROBLEM OF LIS-PENDENS-RELATED ACTIONS AND METHODS OF ITS
REGULATION IN THE LEGISLATIONOF UKRAINE: FOCUS ON FAMILY-LAW
MATTERS
The paper examines the legal regulation of the situation when family-law cases between the same parties, on the same subject and the same grounds are pending simultaneously at a Ukrainian court and at a ju-risdictional body of a foreign state. The author analyses Ukrainian court practice and makes conclusions concerning the ways for resolving the most widespread problems with which the courts of Ukraine are facing in application of Art. 75 of the Law of Ukraine on Private International Law of 2005. Particularly, the following problems are defined: based on what characteristics family-law matters are considered to be identical; in-terconnection between the problem of jurisdiction competition and the is-sue of res judicata; who of the participants of civil proceeding are obliged to prove or disclaim the fact that the court of another state is already trying a contentious case.
Key words: Competition of jurisdiction. – Identical claims on family-law matters. – International civil procedure.
1. INTRODUCTION
The analysis of modern sources of law applied on the regulation of international jurisdiction – both international treaties and internal legal acts of different states – reveals the tendency for the expansion of the list of categories of civil-law cases when it is possible to apply the rules of international special jurisdiction. This type of jurisdiction
* The author is an associate professor at the Department of Private International Law, Institute of International Relations of Kyiv National Taras Shevchenko University, [email protected].
Harmonius 2015
16
gives a plaintiff a possibility to choose: the court of which state he/she will apply for the protection of affected, unacknowledged or disputed rights and freedoms. Unlike the prorogation of jurisdiction which pre-scribes the consent of both parties of the dispute and presumes ordi-narily a choice of the court of any state, international special jurisdic-tion is applied only for some categories of matters when a plaintiff may apply either to the court according to the general rules of jurisdiction (as a rule it will be the court of the state of the defendant’s domicile) or to the court of another state with which the matter of the dispute has the closest connection (for example, court of the state of the contrac-tual performance, of the state where harm was caused, where marriage was concluded, where a plaintiff has a place of residence, etc.). That is why this type of jurisdiction is also known as “alternative jurisdiction” or “jurisdiction at the choice of the plaintiff ”. From our point of view, such method of international jurisdiction regulation should be charac-terized as justified because it corresponds with the interests of the par-ties and interests of justice. Determination of international jurisdiction has large practical importance for civil proceedings in whole because the choice of the court directly influences: 1) the order of civil litiga-tion (of course each party seeks to have resolution of the dispute under the most favourable procedural conditions); 2) the choice of conflict-of-law rules and subsequently substantive law which will be applied by the court for the decision of the matter in the essence (according to the principle lex fori the court of the state applies its own conflict of laws and it is necessary to note that there are still significant differences between the national family-law rules). That is why it is necessary to agree with the German scientist prof. H. Shack who has pointed out that until the conflict of laws are fully internationally uniformed, con-firmation of jurisdiction will often be a deciding factor in a loss or gain in the trial.1 The Commission of the European Communities applies also a good term “rush to court” to describe the situation where an applicant applies for divorce in a particular Member State to obtain a certain result, e.g. to circumvent the application of a particular divorce law and “the rule ‘lis pendens’ may induce a spouse to apply for divorce
1 Kh. Shak, Mezhdunarodnoe grazhdanskoe procesualnoe pravo: Uchebnik (Pere-vod s nemeckogo) [H. Shack, International Civil Procedural Law: Textbook (Translation from German)], М.: Izdatelstvo BEK, 2001, 99.
Yuliya Chernyak
17
before the other spouse has done so to prevent the courts of another Member State from acquiring jurisdiction”.2
Indeed, it must be admitted that according to the court practice very often rules of international special jurisdiction generate situations when the same claims are simultaneously pending at the Ukrainian court and at the court of another state. Such situations are especially typical for international family-law matters and particularly for mat-ters of divorce. For example, both spouses want to obtain divorce, but the husband who lives in Ukraine goes to the Ukrainian court and his wife who has domicile abroad files for divorce in a foreign court. Many treaties of Ukraine on legal aid and legal relations in civil and family matters contain the rule of the following content: if spouses are the cit-izens of different Contracting States and one of the spouses has domi-cile on the territory of one of the Contracting States, and the other on the territory of another Contracting State, then in matters relating to the personal and property relations between spouses and also in mat-ters on dissolution of marriage the courts of both Contracting States have jurisdiction (f. ex. art. 26 (p. 4) of the Treaty between Ukraine and the Republic of Moldova on legal assistance and legal relations in civil and criminal cases dated 13 December 1993).3
According to the doctrine of Private International Law situations when proceedings on contentious cases between the same parties, on the same issue and on the same grounds are commenced simultane-ously in the courts of several states are determined by the terms “com-petition of jurisdictions” or “parallel jurisdiction”, and identical lawsuits which are the subject of several proceedings in the courts of different states are identified by the term “lis-pendens related actions”, that in a word for word translation from Latin means a “dispute which is con-sidered yet elsewhere”. L. A. Lunz is the first lawyer in our national le-gal science who has paid attention to the problem of lis alibi pendens in the aspect of international civil litigation. He has formulated the main question of the problem in such a way: “Is it possible for a court to
2 Green Paper on applicable law and jurisdiction in divorce matters (presented by the Commission), Brussels, 14.3.2005, COM(2005) 82 final, available at: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52005DC0082.
3 Treaty between the Ukraine and Republic of Moldova on legal assistance and legal relations in civil and criminal cases dated 13 Dec. 1993, Ofiziyniy Visnuk Ukrainy, 4.12.2006, No. 47.
Harmonius 2015
18
leave application without resolving it in the essence, making reference to the lawsuit between the same parties and on the same subject which takes place in the foreign court?”.4 It is interesting to see that the legal phenomena of the competition of jurisdictions, some problems and peculiarities of its regulation by Ukrainian legislation were researched only in two current monographs.5
The problem of the competition of jurisdiction in international civil procedure and particularly on family-law matters is examined thoroughly by European lawyers. They have paid special attention to research the order of application to challenge jurisdiction on the ba-sis that proceedings have already been commented in another court or Member-State6 and the question on interconnection between the lis pendens provisions and the rules on recognition and enforcement of judgments.7
From our point of view, the problem of lis pendens-related ac-tions assumes to answer the following main questions: interconnection of the court proceedings in several states; their impact on each oth-er; how procedural events should develop in each of the proceedings; what judicial (procedural) actions should be taken by whom, if identi-cal applications are applied in judicial bodies of at least two states; and, eventually, whether it is possible to decline the execution of “proper” jurisdiction on behalf of the jurisdiction of the court of another state. All of the mentioned questions have an important value both from the point of view of the international judicial cooperation in general and of the legal status of the parties of the dispute specifically.
4 L. A. Lunz, Lis Alibi Pendens in the Aspect of International Civil Procedure,The Soviet yearbook on International Law, 1963, Moscow: Nauka, 1965, 475–476.
5 Yu. V. Chernyak, The Institute of Jurisdiction in Private International Law of the European Union States and of Ukraine, K.: Precedent, 2008, 276; L. S. Fedyn-yak, Jurisdiction of Civil Matters with “Foreign Element”: Doctrine, Legislation and Case-study, Lviv: Svit, 1998, 47.
6 Melanie Barnes, David Hammond, International Child Maintenance and Fam-ily Obligations. A Practical Guide, Jordan Publishing Ltd, 2013, 82.
7 Maarit Jantera-Jareborg, Marriage Dissolution in an Integrated Europe. The 1998 European Union Convention on Jurisdiction and the Recognition and Enforce-ment of Judgments in Matrimonial Matters (Brussels II Convention), Yearbook of Private International Law, Vol. 1 (1999), Kluwer Law International & Swiss Institute of Comparative Law, 1999, 16; Ulrich Magnus, Peter Mankowski, Eu-ropean Commentaries on Private International Law. Brussels IIbis Regulation, SELP, 2012, 222.
Yuliya Chernyak
19
2. REGULATION OF LISPENDENSRELATED ACTIONS PROBLEM IN THE LEGISLATION
OF UKRAINE
The national legislation of Ukraine provides for the rule avoid-ing the problem of the “double” pending of the case in several courts of Ukraine. In accordance with art. 207 (part 1, point 4) of the Civil Procedural Code of Ukraine8 and art. 62 (point 2) of the Commercial Procedural Code of Ukraine,9 the statement of claim is refused from acceptance and is returned to the claimant with all enclosed materials without consideration if there is a case being considered by another court under its jurisdiction between the same parties, on the same grounds and subject, or there is a judgment on the dispute. For a long time the scope of this rule on “competition of jurisdictions” between Ukrainian courts was applied, by the way of analogy of law, also for the situations when the same case was tried in a court of a foreign state. Such practice was traditional for all republics of the former USSR.
Concerning the problem of lis alibi pendens in the aspect of inter-national civil procedure, it was regulated for the first time on the level of Ukrainian internal national legislation only in the Law of Ukraine On Private International Law from 23 June of 2005 (hereinafter referred to as the Law of Ukraine on PIL).10 The Law contains art. 75 (p. 2) which regulates the relations between Ukrainian and foreign jurisdic-tional authorities and is applied in the event that the case is pending simultaneously at a foreign court and at a Ukrainian court. According to the rule, the court shall refuse to commence the proceedings in case a court of another jurisdictional authority of a foreign state tries a conten-tious case between the same parties, on the same issue and on the same grounds. The main aim of the rule is to avoid the situation that several judgments are delivered on the same cases and these judgments may contradict one another. It is necessary to take into account that such a
8 Civil Procedural Code of Ukraine, March 18, 2004 [interactive], available at: http://zakon4.rada.gov.ua/laws/show/1618-15, last visited on 6.10.2014.
9 Commercial Procedural Code of Ukraine, November 6, 1991 [interactive], available at: http://zakon4.rada.gov.ua/laws/show/1798-12, last visited on 6.10.2014.
10 Law of Ukraine on Private International Law, June 23, 2005, Bulletin of Verk-hovna Rada of Ukraine, 2005, No 32.
Harmonius 2015
20
situation is possible only in those cases when a foreign court judgment has the same legal effect as a judgment of Ukrainian court, i.e. when Ukraine recognizes the court judgments of another state. Article 390 of the Civil Procedural Code of Ukraine, in its primary version, ruled that a foreign court judgment is recognized and enforced in Ukraine if its recognition and enforcement is provided by international treaties rati-fied by the Supreme Rada of Ukraine or on the base of ad hoc agree-ment with that foreign state concerning recognition and enforcement of the certain judgment. So, this provision gave grounds for conclusion that the rule of art. 75(2) of the Law should be applied only when the proceedings in a same case is already commenced in a court of the for-eign state with which Ukraine has international treaties on recognition and enforcement of a foreign court judgments or an ad hoc agreement on mutual recognition and enforcement of foreign court judgments. The Law of Ukraine on Amendment of Certain Legal Acts of Ukraine Concerning Regulation of the Issues of Private International Law from 21.1.201011 added art. 390 of the Civil Procedural Code of Ukraine with the rule that the existence of reciprocity in case of recognition and enforcement of foreign court judgments is presumed. It is also neces-sary to point the rule of art. 396 (p. 2) of the Civil Procedural Code of Ukraine, according to which the recognition and enforcement may be refused: 1) if a judgment between the same persons and on the same matter has been already issued on the territory of Ukraine and took ef-fect, or 2) if a corresponding body of Ukraine initiated the proceedings between the same persons and on the same matter earlier.
Article 75 (p. 2) of the Law of Ukraine on PIL may be applied when the fact that the case between the same parties, on the same grounds and subject being considered by the court of other state is dis-covered at the stage of preliminary court session, before the case is con-sidered in the essence. At the same time, the situation when this fact is determined by the Ukrainian court later – after the announcement on the opening of civil proceedings – does not fall under the scope of this rule of the Law. But we may find rules related to this aspect of lis-pen-dens-related actions problem in some treaties of Ukraine. According to the treaties of Ukraine on legal assistance and legal relations in civil,
11 Law of Ukraine on Amendment of Certain Legal Acts of Ukraine Concerning Regulation of the Issues of Private International Law, January 21, 2010, Bul-letin of Verkhovna Rada of Ukraine, 2010, No 12.
Yuliya Chernyak
21
family and criminal matters if a Ukrainian court receives a statement of claim and thereafter learns that the court of another Contracting State is already trying a dispute between the same parties, with the same subject matter and cause of action, it shall close the proceedings12 or remain with the claim without consideration it in the essence.13 These rules illustrate the Latin postulate: Qui prior est tempore, potior est jure and give the priority to the court of the Contracting State which has commenced the proceeding quicker and the proceedings before the court first seized take precedence over all other competing actions.
3. SOME PRACTICAL ISSUES OF THE APPLICATION OF ART. 75 OF THE LAW OF
UKRAINE ON PRIVATE INTERNATIONAL LAW
First of all it follows from the Ukrainian court practice that art. 75 (p. 2) of the Law of Ukraine on PIL is applied only if the disputed matters of several proceedings have the same three elements: identity of claims, identity of parties and identity of legal grounds of action. This aspect of the legal rule was illuminated specifically in the follow-ing case. A citizen of the Republic Djibouti applied to the Stahanovskiy local court of the Lugansk region with the claim to return his minor child to the Republic Djibouti. The claimant noted that the court of the first instance of the Republic Djibouti had already announced default judgment, according to which his wife – citizen of Ukraine was obliged to return their child to the child’s native country – the Republic Djibouti. The judgment of the court of the Republic Djibouti has entered into force from the moment of its delivery on 26.6.2012 and the copy of it, set forth in Ukrainian translation, was added to the statement of the claim presented to the Stahanovskiy local court of the Lugansk region. The Ukrainian court has taken into account these cir-cumstances, applied art. 75 (p. 2) of the Law of Ukraine on PIL, art.
12 See, Art. 21 of the Treaty between Ukraine and Lithuanian Republic on le-gal assistance and legal relations in civil, family and criminal matters, Official Bulletin of Ukraine, 2008, No 94, Art. 22 (p. 1) of the CIS Convention on Le-gal Assistance and Legal Relationships in Civil, Family and Criminal Matters, January 22, 1993, Official Bulletin of Ukraine, 2005, No 44.
13 See, Art. 21 of the Treaty between Ukraine and Czech Republic on legal as-sistance in civil matters 2001, Official Bulletin of Ukraine, 2006, No 31.
Harmonius 2015
22
122 of the Civil Procedural Code of Ukraine and refused to commence the proceeding.14 Then the citizen of the Republic Djibouti lodged an appeal. Having considered the case, the appeal court of the Lugansk region decided to cancel the judgment of the Stahanovskiy local court of the Lugansk region and to revert the case for new consideration to the court of the first instance. The appeal court investigated fully two judgments and concluded: 1) according to the foreign court judgment (judgment of the Republic Djibouti) from 26.2.2012 the defendant – citizen of Ukraine was obliged to return the child to the Republic Djibouti; and 2) according to the statement of claim, submitted to the Stahanovskiy local court of the Lugansk region, the claimant had an-nounced another claims: to recognize the retention of the child on the territory of Ukraine by his mother as wrongful; to return the child to his native country – the Republic Djibouti; and if the mother of the child failed to perform the judgment of the Court of the Republic Djibouti personally and voluntarily than to force her to perform the obligation to return the child on the territory of Ukraine. Application of art. 75 of the Law of Ukraine on PIL to the circumstances of the case was quali-fied by the appeal court of the Lugansk region as groundless.15
As it was already mentioned, the main aim of the rule of art. 75 of the Law is to avoid the risk of contradictory judgments which have the same legal force. Unfortunately Ukrainian courts sometimes do not research the question on legal force of a foreign court judgment thor-oughly. For example, the Rozdilnyanskiy court of the Odesa region on the base of its decision from May 7, 2014 closed the proceedings on the claim on alimentation for a minor and a spouse because “there was the judgment of the local court of Tiraspol on the dispute between the same parties on the same subject and for the same ground, and this judgment has already entered into legal force and has to be enforced on the territory of Transdniestrian Moldavian Republic”.16 And accord-ing to the plaintiff ’s explanations given in the court, she has applied to the Rozdilnyanskiy court of the Odesa region with the claim because the respondent lived on the territory of Ukraine for that moment and
14 Decision of Stahanovskiy Local Court of Lugansk Region from March, 14, 2013, Case No 432/908/13-c, available at: http://reyestr.court.gov.ua.
15 Decision of Chamber on Civil Cases of Appeal Court of Lugansk Region from May, 21, 2013, Case No 432/908/13-c, available at: http://reyestr.court.gov.ua.
16 Decision of Rozdilnyanskiy court of Odesa region from May, 7, 2014. Case No 511/947/14-c, available at: http://reyestr.court.gov.ua.
Yuliya Chernyak
23
did not have habitual residence in Tiraspol. It is necessary to underline that the Ukrainian court had not taken into account the fact that the Transdniestrian Moldavian Republic is a unrecognized state and that is why judgments of its courts may not be recognized in Ukraine. So, in our point of view the decision of the Rozdilnyanskiy court of the Odesa region on closing the proceedings is illegal for the following rea-sons: 1) because the Transdniestrian Moldavian Republic is an unrec-ognized state judgments of its courts do not have legal force anywhere, including Ukraine; 2) when the proceedings are closed it is impossible to apply to the court concerning the dispute between the same par-ties on the same subject and for the same ground once more (p. 3, art. 206 of the Civil Procedural Code of Ukraine), as a result mother’s and child’s right for maintenance were violated.
The fact of the Crimea annexation, declaration of illicit “Luganska People’s Republic” and “Donetska People’s Republic” allows to presume that citizens of Ukraine and foreigners may apply to the courts of Ukraine with the plea to fulfil the judgment issued by the courts of annexed Crimea, “Luganska People’s Republic” or “Donetska People’s Republic”. And it is necessary to emphasize that under the Constitution of Ukraine (art. 17, art. 133), the Civil Procedural Code of Ukraine (art. 390), and the Law of Ukraine on Ensuring of Rights and Freedoms of Citizens and Legal Regime of Temporarily Occupied Territories of Ukraine,17 Ukrainian courts practice must be unique con-cerning non-recognition of such “court judgments”. Even though this might be insatisfactory to the people who obtains such judgmenets.
From practical point of view one of very important questions is: how the fact of the existence of parallel proceedings in a foreign court has to be determined and who of the participants of civil proceeding should prove the existence of a trial on a contentious case? We may find the answer on these questions in several Ukrainian court deci-sions. For example, Dnipropetrovskiy district court in Kyiv considered the case on dissolution of marriage registered in 2008 in Switzerland.
17 Law of Ukraine on Ensuring of Rights and Freedoms of Citizens and Legal Regime of Temporarily Occupied Territories of Ukraine from 15.4.2014, Of-ficial Bulletin of Ukraine, 2014, No 36, Article 9 of the Law is called “Illegal bodies and officials”, it prescribes: any bodies, officials and their activity on the temporarily occupied territory are considered to be illegal if these bodies and officials are not established, elected or appointed in the order provided for in the law; any documents (decisions, judgments) issued by these bodies or of-ficials are invalid and do not cause any legal effects.
Harmonius 2015
24
One of the parties pointed that proceeding on the same disputed matter had already taken place in one of local courts of Switzerland. Ukrainian court applied art. 75 of the Law of Ukraine on PIL, referred to the Certificate granted by Switzerland according to which there were no cases on divorce between the parties in the courts of Switzerland. Neither of the parties has given any evidences to prove the court trial of the case in Switzerland. Marriage contract to which the respondent has referred to give proof of jurisdiction for the courts of Switzerland was not taken into account by Ukrainian court because it regulated only the property relations of married couple and did not define the procedure of marriage resolution. So, Dnipropetrovskiy district court in Kyiv has issued the judgment on dissolution of a marriage on legal grounds.18
The same position on these questions is also set forth in the Decision of the High Court on Civil and Criminal Matters of Ukraine from 29 May 2014 in a case on maintenance recovery. In its decision the court mentioned: “at the time of case consideration in the court of the first instance and the time of the review of proceedings no evi-dence to prove the commencement of proceeding on the same case in a jurisdictional authority of a foreign state were granted. And this is also confirmed by the certificate of the local agency on the affairs of youth of the Federal Land of Munich from 9 December 2013”.19
4. CONCLUSION
Summarizing the above-said, it is necessary to note that legisla-tion of Ukraine has implemented the basic international law princi-ple that a judgment of a foreign court which entered into force should be recognized and enforced. Under Ukrainian law the principle of lis pendens is applied to address the problem of potentially contradictory judgments. Also this principle may become relevant when another fo-rum is seized with the dispute, but has not yet rendered its judgment. There are two possible variants connected with the existence of court proceedings in a foreign state: the first – a foreign court has already
18 Decision of Dnipropetrovskiy district court in Kyiv from April, 24, 2012, Case No 2/410/1940/12, available at: http://reyestr.court.gov.ua.
19 Decision of the High Court on Civil and Criminal Matters of Ukraine from May, 29, 2014, available at: http://reyestr.court.gov.ua.
Yuliya Chernyak
25
issued a judgment, the second – a foreign forum is seized with the dis-pute, it has only commenced the proceedings, but has not yet rendered its judgment.
The most remarkable changes in lis-pendens-related actions reg-ulation in Ukraine took place by the entry into force in 2005 of the Law of Ukraine on Private International Law. But article 75 of the Law may be applied only when the fact that the case between the same par-ties, on the same grounds and subject being considered by the court of other state is discovered at the stage of the preliminary court session, before the case is being considerated in the essence. At the same time, the situation when this fact is determined by the Ukrainian court later – after the announcement of the opening of civil proceedings – does not fall under the scope of this rule of the Law and is regulated by cer-tain Ukrainian bilateral and multilateral agreements on legal assistance in civil and family matters. Today it is impossible to state a uniform approach of international treaties of Ukraine concerning the regula-tion of the “lis-pendens-related actions” problem: if a Ukrainian court receives a statement of claim and thereafter learns that the court of another Contracting State is already trying a dispute between the same parties, with the same subject matter and cause of action, it shall either close the proceedings or remain with the claim without consideration it in the essence. In our point of view, it is necessary to determine, even on the doctrine level, which of the two mentioned approaches is more optimal, and therefore should be fixed in the national legislation of Ukraine. The Ukrainian legislator can also look at the EU and the EAFT experience, particularly to the Brussels I Regulation No 44/2001 on jurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in civil and commercial matters (art. 27),20 the Brussels IIbis Regulation on jurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in matrimonial matters and the matters of parental responsibility (art. 19)21 and the Lugano Convention 2007 (art. 21) on jurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in civil and commercial
20 Regulation No 44/2001/EC of December 22, 2000 on Jurisdiction and the Rec-ognition and Enforcement of Judgments in Civil and Commercial Matters, OJ of the EC, 16.1.2001.
21 Regulation No 2201/2003/EC of November 27, 2003 Concerning Jurisdiction and the Recognition and Enforcement of Judgments in Matrimonial Matters and the Matters of Parental Responsibility, Repealing Regulation (EC) No 1347/2000, OJ of the EU, L 338, Vol. 46, 23 December 2003.
Harmonius 2015
26
matters.22 These legal instruments provide for a two-step procedure: in the first place, the court seized as shall of its own motion stay its proceedings until it is established that the court first seized has juris-diction, secondly, once the court first seized has established that it has jurisdiction, the court seized the second shall decline jurisdiction in favour of the former.
According to the Ukrainian court practice it follows that for ar-ticle 75 of the Law on PIL to be applied all three elements of the claim being heard must be identical. Obligation to prove the fact of the trial on a contentious case in a foreign court is put on that party of the dis-pute who notes this fact. The motive part of court judgments contains also the reference on written evidence – the certificate granted by for-eign state, according to which there were no same cases in the courts of this state.
22 Convention of October 30, 2007 on Jurisdiction and the Recognition and En-forcement of Judgments in Civil and Commercial Matters (Lugano Conventi-on), OJ of the EC, 21.12.2007.
Yuliya Chernyak
27
Dr Yuliya ChernyakVanredni profesor na Katedri za Međunarodno privatno pravo, Institut za Međunarodne odnose, Nacionalni Taras Ševčenko Univerzitet u Kijevu
PROBLEM TUŽBI U VEZI SA LIS PENDENSI METODI NJEGOVOG REGULISANJA
U ZAKONODAVSTVU UKRAJINE:SA NAGLASKOM NA PORODIČNOPRAVNA
PITANJA
RezimeRad se bavi pravnim regulisanjem situacije kada se porodično-
pravni sporovi između istih strana, o istom pitanju i po istom pravnom osnovu simultano vode pred ukrajinskim sudom i sudskim telom u stranoj državi. Autor analizira ukrajinsku sudsku praksu i izvodi za-ključke u vezi sa načinom rešavanja najšire rasprostranjenih probmea sa kojima se ukrajinski sudovi suočavaju u primeni čl. 75 Zakona o međunarodnom privatnom pravu iz 2005. godine. Pre svega, analizi-rani su sledeći problemi: na osnovu kojih karakteristika se porodično-pravna pitanja smatraju identičnim; međupovezivanje između proble-ma konkurencije jurisdikcija i principa res judicata; ko od učesnika u parničnom postupku je dužan da dokaže ili otkrije činjenicu da sud druge države već sudi sporni slučaj.
Ključne reči: Konkurencija jurisdikcija. – Identični zahtevi u porodič-nopravnim pitanjima. – Međunarodni parnični postu-pak.
28
UDK 347.447.5 ; 341.244
Dr Milena Đorđević, LL.M. (U. Pittsburgh)*
KRITIČKI OSVRT NA NAUČNE RASPRAVE O OSNOVU UGOVORNE ODGOVORNOSTI
PREMA ODREDBAMA KONVENCIJE UNO UGOVORIMA O MEĐUNARODNOJ
PRODAJI ROBE**
U ovom radu autor, polazeći od uporednopravnog prikaza značaja krivi-ce kao osnova ugovorne odgovornosti, analizira domašaj ovog instituta u sistemu Konvencije UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe (Beč-ka konvencija). Iznoseći najpre argumente koji relativizuju značaj ovog instituta u Bečkoj konvenciji, autor iznosi i suprotne stavove pravne dok-trine koji u Konvenciji vide sistem ugovorne odgovornosti zasnovane na pretpostavljenoj krivici. Autor zatim polemiše sa stavom manjinskog dela pravne doktrine ukazujući na razloge zbog kojih ugovornu odgovornost, ne samo u sistemu Bečke konvencije, već i u srpskom ugovornom pravu, treba posmatrati kao objektivnu odgovornost, tj. odgovornost koja se ne zasniva na krivici dužnika već postoji nezavisno od njegovog subjektiv-nog odnosa prema (ne)izvršenju ugovorne obaveze.
Ključne reči: Bečka konvencija. – ZOO. – Ugovorna odgovornost. – Po-vreda ugovora. – Krivica. – Oslobođenje od odgovornosti.
1. UVODNE NAPOMENE
Pitanje osnova i uslova građanskopravne odgovornosti oduvek je privlačilo pažnju akademske javnosti, kako u zemlji, tako i u ino-stranstvu. Shvatanje osnova ugovorne odgovornosti1 predmet je poseb-
* Autor je docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, [email protected].
** Rad predstavlja prilog projektu Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu „Identitetski preobražaj Srbije“ za 2015. godinu.
1 Kad govorimo o ugovornoj odgovornosti mislimo na odgovornost za nak-nadu štete zbog povrede ugovora (u istom smislu: S. Živković, Naknada štete
Milena Đorđević
29
nih naučnih rasprava pre svega između autora iz zemalja kontinental-nog pravnog sistema i zemalja angloameričkog pravnog sistema, često i među autorima iz zemalja iste pravne tradicije,2 a neretko o ovom pravnom pitanju postoje različita shvatanja i među autorima iz istog pravnog sistema.3
imovinske i neimovinske, Savremena administracija, Beograd 1972, 84; M. Karanikić Mirić, Objektivna odgovornost za štetu, Službeni glasnik, Beograd 2013, 48), a ne na odgovornost za štetu koja je prouzrokovana neizvršenjem ma koje prethodno postojeće obaveze bilo da potiče iz ugovora, iz jednostrane izjave volje, zakona (npr. obaveza izdržavanja) i dr., kako se u jednom delu naše teorije uobičajeno definiše ugovorna odgovornost. Vid. Ž. Đorđević, V. Stanković, Obligaciono pravo, opšti deo, Savremena administracija, Beograd 1976, 375.
2 Primera radi, dok se ugovorna odgovornost u Nemačkoj i zemljama germa-nističkog pravnog sistema smatra subjektivnom ugovornom odgovornošću tj. odgovornošću zasnovanoj na krivici, dotle se u Francuskoj i zemljama koje usvajaju francuski model smatra da postoji mešoviti sistem gde objektivna ugovorna odgovornost važi za povredu obaveza cilja (fra. obligations de résul-tat), a subjektivna odgovornost za povredu obaveza sredstva (fra. obligations de moyens) u kojem se dužnik ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da nije kriv, već samo postojanjem više sile. Vid. K. Riesenhuber, „Damages of Non-Performance and the Fault Principle“, European Review of Contract Law 2/2008, 121–153; G.H. Treitel, Remedies for Breach of Contract – A Comparative Account, Clarendon Press, Oxford 1988, 7–13; G. Jones, P. Schlechtriem, „Breach of Contract (Deficiences in a Party’s Performance)“, International Encyclopedia of Comparative Law, Volume VII, Contracts in General, Chapter 15 (e.d. A. Von Mehren), J.C.B. Mohr (Paul Siebeck), Tübingen 1999, 129–130; I. Jankovec, Ugo-vorna odgovornost, Poslovna politika, Beograd 1993, 94, 98–103; S. Cigoj, „Uloga kauze u aspektima naknade ugovorne štete“, Ugovori u međunarodnoj trgovini I, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd 1987, 33–35. O značaju kriv-ice za koncept ugovorne odgovornosti u američkom pravu vid. O. Ben-Shahar, A. Porat (eds.), Fault in American Contract Law, Cambridge University Press, New York 2010; G.H. Treitel, op. cit. fn. 2, 8–9; G. Jones, P. Schlechtriem, op. cit. fn. 2, 130.
3 Primera radi, o osnovu ugovorne odgovornosti, odnosno o prirodi osloba-đajućih okolnosti iz člana 263 ZOO, prisutna su različita mišljenja i u jugoslov-enskoj pravnoj teoriji. Neki smatraju da je ona subjektivna (vidi: I. Bukljaš, Komentar Zakona o obveznim odnosima, Progres, Zagreb 1982, 116; I. Crnić, J. Matić, Zakon o obveznim odnosima, Zagreb 2002, 343; S. Cigoj, Obligaci-jska razmerja, Zakon o obligacijskih razmerjih s komentarjem, Ljubljana 1978, 269; D. Pop Georgiev, „Ugovorna odgovornost prema Zakonu o obligacionim odnosima“, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 3–5/1978, 452–453; V. Kapor, S. Carić, Ugovori robnog prometa, Novi Sad 1996, 78; N. Jovanović, Uvod u common law ugovorno pravo, Službeni glasnik, Beograd 2015, 211), drugi da je zasnovana na subjektivno-objektivnoj koncepciji (vid. B. Vizner, Komentar
Harmonius 2015
30
Često se kaže da je u zemljama kontintentalnog pravnog siste-ma osnov ugovorne odgovornosti krivica (eng. fault), dok je u zemlja-ma angloameričkog prava to stroga odgovornost bez obzira na krivicu (eng. strict liability) – odgovornost zasnovana na objektivnoj činjenici povrede ugovornog obećanja – odnosno garancije obećanog rezultata. Ovakva podela se donekle može objasniti činjenicom da se u zemljama kontinentalnog prava ugovor smatra razmenom obećanja određenog ponašanja, dok se u zemljama angloameričkog prava ugovor smatra razmenom garancija postizanja određenog rezultata.4 Tako je za utvr-đivanje postojanja povrede ugovora u angloameričkom pravu dovoljna objektivna procena – poređenje rezultata koji se imao postići i trenut-nog stanja, dok je u zemljama kontinentalnog prava pojam krivice ne-ophodan za utvrđivanje povrede ugovora, jer je sama ugovorna odred-ba usmerena ka odgovarajućem ponašanju te da bi se utvrdilo da li postoji povreda ugovora ponašanje dužnika se mora uporediti sa onim ponašanjem koje se od dužnika opravdano moglo očekivati.5
Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, Zagreb 1978, 1077; B. Blagojević, V. Krulj, Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Savremena adminis-tracija, Beograd 1980, 646–649; I. Jankovec, op. cit. fn. 2, 121; S. Perović, Ko-mentar Zakona o obligacionim odnosima, Beograd 1995, 595–598; V. Gorenc, Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRiF-Plus, Zagreb 1998, 367; M. Vasiljević, Trgovinsko pravo, Beograd 2014, 66), pri čemu, po nekima, „sub-jektivizacija“ ne može ići do pravila o pretpostavljenoj krivici (D. Hiber, M. Živković, Obezbeđenje i učvršćenje potraživanja, Službeni glasnik, Beograd 2015, 440–441), a treći da je ona nesporno objektivne prirode (M. Karanikić Mirić, op. cit. fn. 1, 45–62; A. Jakšić, S. Stojanović, Elementi za jedno ugovorno pravo, Beograd 1995, 165). Pojedini autori u domaćoj pravnoj teoriji ugov-ornu odgovornost nazivaju kauzalnom – objektivnom odgovornošću, koja ne ostavlja mesto krivici kao osnovu, odnosno uslovu odgovornosti (S. Živković, op. cit. fn. 1, 17), dok neki u ovoj odredbi vide samo procesno pravilo o teretu dokazivanja koje ne isključuje objektivnu koncepciju ugovorne odgovornosti (J. Perović, Bitna povreda ugovora – Međunarodna prodaja robe, Službeni list SCG, Beograd 2004, 183–184).
4 Vid. J. Basedow, „Towards a Universal Doctrine of Breach of Contract: The Im-pact of the CISG“, International Revoew of Law and Economics, 25/2005, 496; B. Nicholas, „Fault and Breach of Contract“, Good Faith and Fault in Contract Law (eds. J. Beatson, D. Friedmann), Clarendon Press, Oxford 1995, 337. Više o odgovornosti zbog povrede ugovora u uporednom pravu vid. K. Zweigert, H. Kötz, An Introduction to Comparative Law, Claredon Press, Oxford 1998, 486–515; G.H. Treitel, op. cit. fn. 2, 7–42; K. Riesenhuber, op. cit. fn. 2, 119–153; A. Amkhan, „The Concept of Fault in the Arab Law of Contract“, Quarterly, Vol. 9, No. 2 (1994), 171–179; P. Huber, „CISG –The Structure of Remedies“, Rabels Zeitschrift für ausländisches und internationales Privatrecht 71/2007, 16.
5 Ibid.
Milena Đorđević
31
Uzroke ovako različitog poimanja ugovora i ugovorne odgovor-nosti neki autori vide i u istorijskom razvoju prava u zemljama kon-tinentalne Evrope, s jedne strane, i Engleske, s druge strane.6 Dok su angloameričko ugovorno pravo stvarali i razvijali trgovci s ciljem ra-zrešenja određenih praktičnih problema, dotle su kodifikacije zemalja kontinentalne Evrope odraz određenih filozofskih i moralnih principa vremena u kojem su stvarane. Zato se danas i kaže da je, primera radi, francusko pravo više ‘moralno’ i ‘dogmatsko’, dok je englesko pravo više pragmatično i u skladu sa zakonima ekonomske logike.7
Praktične razlike između ova dva sistema su,8 po mišljenju mno-gih autora, danas precenjene, odnosno primećen je značajan stepen konvergencije između njih, naročito imajući u vidu različite oblike oslo-bođenja od odgovornosti koji u njima postoje, a koji u jednom sistemu pooštravaju ugovornu odgovornost, dok je u drugom ublažavaju.9
6 Vid. U. Draetta, R. Lake, V. Nanda, Breach and Adaptation of International Contracts, Butterworth Legal Publishers, New Hampshire 1992, 33–34; R. Pos-ner, „Let Us Never Blame a Contract Breaker“, Michigan Law Review br. 107 (2009), 1352.
7 Ibid.8 Razlike između objektivne i subjektivne odgovornosti prof. Krulj objašnjava
na sledeći način: „Ako kažemo: u tom i tom pravnom sistemu dužnik se može
osloboditi odgovornosti samo onda ako dokaže da je nemoguć-nost ispunjenja nastupila usled dejstva više sile, onda se obično smatra da je u tom sistemu usvojena teorija objkektivne ugovor-ne odgovornosti, da dužnik odgovara za ‘rezultat’, za sam fakat ispunjenja obaveze bez obzira da li je kriv ili nije što je do ne-ispunjenja došlo; ako je pak u zakonu propisano da se dužnik oslobađa kada ‘nije učinio krivicu’ ili kada neizvršenje nastupa usled ‘okolnosti koje mu se ne mogu pripisati u krivicu’ uzima se da je usvojena suprotna teorija – teorija subjektivne odgovorno-sti po kojoj dužnik odgovara ne za sam fakat neispunjenja nego za određeno ponašanje – takvo ponašanje za koje mu se može prigovoriti da nije nilo onakvo kakvo je trebalo da bude tj. za nepažljivo, nebrižljivo ponašanje.“
Vid.: V. Krulj, Promenjene okolnosti i ugovorna odgovornost: nemogućnost ispu-njenja, viša sila, klauzula rebus sic stantibus, Beograd 1967, 100.
9 K. Zweigert, H. Kötz, op. cit. fn. 4, 510; G.H. Treitel, op. cit. fn. 2, 7–24; G. Jones, P. Schlechtriem, op. cit. fn. 2, 130; J. Basedow, op. cit. fn. 4, 496–497; U. Draetta, R. Lake, V. Nanda, op. cit. fn. 6, 36–37; K. Riesenhuber, op. cit. fn. 2, 121; R. Zimmermann, The New German Law of Obligations – Historical and Comparative Perspectives, Oxford University Press, Oxford 2005, 50; B. Nicho-
Harmonius 2015
32
2. OSNOV UGOVORNE ODGOVORNOSTIU BEČKOJ KONVENCIJI
2.1. Uvodne napomeneNa zahteve trgovaca za jednoobraznim pravnim okvirom na glo-
balnom nivou kada je reč o međunarodnoj prodaji robe, kao najče-šćem obliku međunarodne trgovinske razmene, Komisija UN za me-đunarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL) je 1980. godine odgovorila sačinjavanjem Konvencije Ujedinjenih nacija o ugovorima o međuna-rodnoj prodaji robe (u daljem tekstu: Bečka konvencija ili Konvencija). Do danas ovu Konvenciju je ratifikovalo 83 država sveta čime ona predstavlja najšire prihvaćen međunarodni instrument unifikacije ugo-vornog prava.10 Ovakav rezultat posledica je brojnih kompromisa prili-kom sastavljanja njenog konačnog teksta, jer da bi se usvojio tekst koji će obezbediti ovako široku prihvaćenost bilo je neophodno učiniti veći broj kompromisa kako bi on bio prihvatljiv i zemljama angloameričke pravne tradicije i zemljama kontinentalne pravne tradicije, i razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, i zemljama s planskom privredom i kapitalističkim zemljama.11
las, „Prerequisites and extent of liability for breach of contract under the UN Convention“, Einheitliches Kaufrecht und nationales Obligationenrecht (ed. P. Schlechtriem), Nomos, Baden-Baden 1987, 283–288; P. Huber, op. cit. fn. 4, 16; Č. Pejović, „Civil Law and Common Law: Two Different Paths Leading To The Same Goal“, Victoria University of Wellington Law Review 32/2001, 825–826; B. Zeller, Damages under the Convention on Contracts for the International Sale of Goods, Oceana, New York 2005, 47; V. Krulj, op. cit. fn. 8, 104–108.
10 O značaju Bečke konvencije kao instrumenta unifikacije prava međunarodne prodaje vid. M. Đorđević, „Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe u srpskom pravu i praksi – iskustva i perspektive“, Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu 2/2012, 256–275.
11 Primera radi, kako u pojedinim pravnim sistemima, pravo da se zahteva iz-vršenje nije bez ograničenja, to Konvencija, kao rezultat kompromisa među njima, u članu 28 sadrži ustupak zemljama angloameričke pravne tradicije koji polje primene ovog pravnog sredstva značajno sužava. Konkretno, na osnovu člana 28 Konvencije, sudovi onih zemalja koje ne dozvoljavaju prinudno iz-vršenje ugovora mogu odbiti zahtev za izvršenje i obezbediti zaštitu oštećene strane primenom drugih pravnih sredstava. Pravo na sniženje cene iz člana 50 Konvencije, predstavlja još jedan u nizu ostvarenih kompromisa ovaj put u prilog zahtevima delagata iz zemalja kontinentalne pravne tradicije. Član 78 Konvencije koji ustanovljava pravo na kamatu za slučaj docnje u ispunjenju novčane obaveze, s druge strane, odražava teško postignut kompromis kojim su
Milena Đorđević
33
2.2. Preovlađujući stavIstorijat Konvencije potvrđuje da je usvojeno rešenje u pogledu
osnova ugovorne odgovornosti još jedan od kompromisa koji je za cilj, između ostalog, imao da eliminiše nacionalne koncepte o krivici kao osnovu ugovorne odgovornosti i da objektivizira okolnosti koje mogu voditi oslobođenju od ugovorne odgovornosti. Iz ovih razloga je reč „krivica“ izostala iz konačnog teksta Konvencije, iako se ona pojavlji-vala u prvom nacrtu Konvencije.12 Tako je, prema odredbama članova 45 stav 1 i 61 stav 1 Konvencije, ‘obična’ povreda ugovora (tj. neizvr-šenje ili manljivo izvršenje bilo koje ugovorne obaveze) dovoljna da aktivira sva pravna sredstva zaštite u sistemu Konvencije, uključujući i pravo na naknadu štete, a postojanje krivice kao osnova odgovor-nosti, prema preovlađujućem shvatanju pravne doktrine13 i sudske
premošćeni suprotni pristupi pitanju kamate, a koji su odraz ne samo različitih ekonomskih i političkih prilika u zemljama prisutnih delegata, već i njihovih različitih filozofskih i religijskih shvatanja. Isto tako, član 79 Konvencije, kao osnov za oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete, usvojen je kao kompromisno rešenje između različitih pravnih instituta sličnog dejstva, s ciljem premošćavanja razlika koje postoje u različitim pravnim sistemima. Više o tome vid. M. Đorđević, Obim naknade štete zbog povrede ugovora o međunarodnoj prodaji robe, doktorska disertacija, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd 2012; U. Magnus, „The Vienna Sales Convention (CISG) between Civil and Common law – Best of all Worlds?“, Journal of Civil Law Studies, 3/2010, 67–97.
12 Vid. P. Schlechtriem, P. Butler, UN Law on International Sales: The UN Con-vention on the International Sale of Goods, Springer, Berlin-Heidelberg 2008, 200; B. Nicholas, „Impracticability and Impossibility in the UN Convention on Contracts for the International Sale of Goods“, International Sales: The United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods (eds. N. Galston, H. Smit), 5–13, fn. 25; J. Vilus, Komentar Konvencije Ujedinjenih naci-ja o međunarodnoj prodaji robe, Informator, Zagreb 1981, 175; M. Draškić, M. Stanivuković, Ugovorno pravo međunarodne trgovine, Službeni list SCG, Beograd 2005, 429–436.
13 J. Lookofsky, „Fault and No-Fault in Danish, American and International Sales Law: The Reception of the United Nations Sales Convention“, Scandinavian Studies in Law 27/1983, 129; J. O. Honnold, Uniform Law for International Sales under the 1980 United Nations Convention, Deventer/Netherlands, Antwerp, Boston, London, Frankfurt 1982, 297; H. Stoll, „Article 79“, Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG) (ed. P. Schlech-triem), Oxford University Press, Oxford 1998, 603; G. Hager, „Article 61“, Com-mentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG) (eds. P. Schlechtriem, I. Schwenzer), Oxford University Press, Oxford 2005, 652;
Harmonius 2015
34
garantuju ex lege. Članovi 45 stav 1 i 61 stav 1 Konvencije tako pred-
M. Müller-Chen, „Article 45“, Commentary on the UN Convention on the Interna-tional Sale of Goods (CISG) (ed. I. Schwenzer), Oxford University Press, Oxford 2010, 698; U. Magnus, „Force Majeure and the CISG“, The International Sale of Goods Revisited (eds. P. Šarčević, P. Volken), Kluwer Law International, the Hague 2001, 9; J. Erauw, H. Flechtner, „Remedies Under the CISG and Limits to Thier Uniform Character“, The International Sale of Goods Revisited (eds. P. Šarčević, P. Volken), Kluwer Law International, the Hague 2001, 38; F. Mohs, „Article 61“, Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG) (ed. I. Schwenzer), Oxford University Press, Oxford 2010, 869; P. Schlechtriem, P. Butler, op. cit. fn. 12, 199; P. Huber, op. cit. fn. 4, 16; H. Flechtner, „Buyers’ Rem-edies in General and Buyers’ Performance-Oriented Remedies“, Journal of Law and Commerce 25/2005–06, 340; F. Enderlein, D. Maskow, International Sales Law, United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods, Convention on the Limitation Period in the International Sale of Goods, Commen-tary, Oceana, New Yoek 1992, 298; B. Piltz, „Recent Development in UN Law on International Sales (CISG)“, European Journal of Contract Law, 3–4/2011, 80; D. Tallon, „Article 79“, Commentary on the International Sales Law – the 1980 Vien-na Sales Convention (eds. C. M. Bianca, M. J. Bonell), Giuffrè, Milan 1987, 573; V. Knapp, „Article 74“, Commentary on the International Sales Law – the 1980 Vienna Sales Convention (eds. C. M. Bianca, M. J. Bonell), Giuffrè, Milan 1987, 331; H. Stoll, G. Gruber, „Article 74“, Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG) (eds. P. Schlechtriem, I. Schwenzer), Oxford University Press, Oxford 2005, 746, 750; R. Herber, „Article 5“, Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG) (ed. P. Schlech-triem), Oxford University Press, Oxford 1998, 51; F. Blase, P. Höttler, „Claiming Damages in Export Trade – On Recent Developments of Uniform Law“, Pace International Law Review (ed.), Review of the Convention on Contracts for the International Sale of Goods (CISG) 2004–2005, Sellier Elp 2006, 45; K. Zweigert, H. Kötz, op. cit. fn. 4, 513–515; C. Liu, Remedies in International Sales, Perspec-tives from CISG, UNIDROIT Princples and PECL, Juris Net LLC, New York 2007, 102, 401–403; A. Gärtner, „Britain and the CISG: The Case for Ratification – A Comparative Analysis with Special Reference to German Law“, Pace Review of the Convention on Contracts for the International Sale of Goods (CISG), Kluwer Law International (2000–2001), 63; D. Roßmeir, „Schadensersatz und Zinsen nach UN-Kaufrecht – Art. 74 bis 78 CISG“, Recht der Internationalen Wirtschaft 2000, 407–415; K. Riesenhuber, op. cit. fn. 2, 138; M. Torsello, „Remedies for Breach of Contract under the 1980 U.N. Convention for the International sale of Goods“, Vindobona Journal of International Commercial Law and Arbitration 9/2005, 284; D. Saidov, The Law of Damages in International Sales, The CISG and other International Instruments, Hart Publishing, Oxford and Portland 2008, 21; U. Magnus, „Remedies: Damages, Price Reduction, Avoidance, Mitigation, and Preservation“, International Sales Law: A Global Challenge (ed. L. DiMatteo), Cambridge University Press, New York 2014, 258; M. Djinović, P. Rižnik, Med-
prakse,14 se ne zahteva. Prodavac, odnosno kupac, za izvršenje obaveze
Milena Đorđević
35
stavljaju osnov tzv. no-fault odgovornosti za povredu ugovora, odno-sno, ako se utvrdi da oštećena strana trpi štetu zbog povrede ugovora osnov odgovornosti dužnika je u samoj povredi ugovora, a ne u skrivlje-noj povredi ugovora.15 Sledi – dužnik se ne može osloboditi odgovor-nosti za nakanadu štete dokazujući da nije kriv za nastanak povrede ugovora.16
narodna prodaja blaga – Konvencija Združenih narodov o pogodbah o mednaro-dni prodaji blaga, priročnik za prakso, Gospodarska zbornica Slovenije, Ljubljana 2009, 101; J. Perović, „Princip potpune naknade i pravilo predvidljivosti štete u Konvenciji UN o međunarodnoj prodaji robe“, Pravni život 11/2010, 274–275; I. Jankovec, op. cit. fn. 2, 113; M. Draškić, M. Stanivuković, op. cit. fn. 12, 460; V. Stojiljković, Međunarodno privredno pravo, Justinijan, Beograd 2003, 176–177; V. Popović, R. Vukadinović, Međunarodno poslovno pravo – posebni deo: Ugo-vori međunarodne trgovine, Banjaluka – Kragujevac 2010, 171; R. Vukadinović, Međunarodno poslovno pravo – posebni deo, Kragujevac 2009, 204; M. Trifković, M. Simić, V. Trivun, V. Silajdžić, F. Mahmutćehajić, Međunarodno poslovno pra-vo, Sarajevo 2009, 271; M. Trifković, S. Omanović, Međunarodno poslovno pravo i arbitraže, Sarajevo 2001, 253; S. Fišer-Šobot, Pravo međunarodne prodaje, Prav-ni fakultet Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad 2014, 187, 203; M. Mišković, „Oslobođenje od ugovorne odgovornosti“, Pravo i privreda 4–6/2015, 204.
14 Vid. odluku francuskog suda Cour d’appel de Poitiers od 29. februara 2009. godine (CISG-Online br. 2208); odluku grčkog prvostepenog suda u Atini br. 4505/2009 (CISG-Online br. 2228); odluku grčkog prvostepenog suda u Ati-ni br. 8161/2009 (CISG-Online br. 2294); odluku srpske STA br. T-14/07 od 23. maja 2008. godine (CISG-Online br. 2272); odluku nemačkog suda OLG Munich od 5. marta 2008. godine (CISG-Online br. 1686); odluku švajcarskog okružnog suda u Vilisau od 12. marta 2004. godine, (CISG-Online br. 961); odluku austrijskog Vrhovnog suda od 14. januara 2002. godine (CISG-Online br. 643); odluku nemačkog Vrhovnog suda od 24. marta 1999. godine (CISG-Online br. 396); odluku švajcarskog trgovinskog suda u Cirihu od 10. februara 1999. godine (CISG-Online br. 488); odluku nemačkog suda OLG Koblenz od 17. septembra 1993. godine (CISG-Online br. 91). Svi slučajevi dostupni su na: http://globalsaleslaw.org/index.cfm?pageID=29.
15 Vid. Official Records of the United Nations Conference on Contracts for the International Sale of Goods, Vienna, 10 March–11 April 1980, United Nations Publications, Sales No. E. 81.IV.3, 37, dostupno na: https://www.uncitral.org/pdf/english/texts/sales/cisg/a-conf-97-19-ocred-e.pdf.
16 Isti koncept prihvataju i UNIDROIT Načela za međunarodne trgovinske ugo-vore (član 7.4.1.), Evropska načela ugovornog prava (član 9:501), kao i drugi projekti unifikacije evropskog ugovornog prava. Vid. B. Fauvarque-Cosson, D. Mazeaud (eds.), European Contract Law, Materials for a Common Frame of Reference: Terminology, Guiding Principles, Model Rules, Sellier, Munich 2008, 205–208; F. Blase, P. Höttler, „Remarks on the damages provisions on the CISG (Article 74), Principles of European Contract Law (PECL), and UNIDROIT
Harmonius 2015
36
Ipak, u sistemu Konvencije odgovornost za povredu ugovora nije apsolutna – smatra se da garancija obećanja rezultata ne pokriva sve potencijalne rizike,17 te članovi 79 i 80 Konvencije predviđaju određena ograničenja od odgovornosti za naknadu štete, odnosno okolnosti pod kojima se dužnik može osloboditi odgovornosti. 18 Konačno, za razliku od francuskog,19 italijanskog20 ili srpskog obligacionog prava,21 u siste-mu Konvencije krivica ne samo da nema uticaj na nastanak odgovor-nosti za naknadu štete, već nema uticaj ni na visinu naknade štete.22
Principles of International Commercial Contracts (UPICC)“, An International Approach to Interpretation of the United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods (1980) as Uniform Sales Law (ed. J. Felemegas), Cambirdge University Press, New York 2007, 468; E. McKendrick, „Article 7.4.1“ Commentary on the UNIDROIT Principles of International Commercial Contracts (PICC) (eds. S. Vogenauer, J. Kleinheisterkamp), Oxford University Press, Oxford 2009, 867.
17 K. Zweigert, H. Kötz, op. cit. fn. 4, 503; H. Stoll, G. Gruber, „Article 79“, Com-mentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG) (eds. P. Schlechtriem, I. Schwenzer), Oxford University Press, Oxford 2005, 807; P. Hu-ber, op. cit. fn. 4, 16.
18 Više o tome vid. M. Đorđević, op. cit. fn. 11, 146–165. Zanimljivo je da engles-ki autori, poput prof. Nikolasa, smatraju da je odredbom člana 79 Konvencije krivica ušla na mala vrata u sistem Konvencije, dok nemački autori, u ovako postavljenom sistemu ugovorne odgovornosti, vide „đavolska“ obeležja stroge ugovorne odgovornosti. Vid. P. Schlechtriem, „25 Years of the CISG: An Inter-national Lingua Franca for Drafting Uniform Laws, Legal Principles, Domes-tic Legislation and Transnational Contracts“, Drafting Conracts Under the CISG (eds. H. Flechtner, R. Brand, M. Walter.), Oxford University Press, New York 2008, 184.
19 Član 1150 FGZ.20 Član 1225 IGZ.21 Član 266 stav 2 ZOO.22 Haški Jednoobrazni zakon je u članu 89 sadržao odredbu po kojoj se za slučaj
namere ili prevare naknada štete određuje prema pravilima koja se primenjuju na ugovor o kupoprodaji a koja nisu regulisana Haškim zakonima. To zna-či, da je u sistemu Haških zakona bila moguća naknada i nepredvidive štete, ako bi tako predviđala pravila merodavnog nacionalnog prava. Takvu odred-bu Bečka konvencija ne sadrži te predvidljivost štete kao sredstvo ograničenja obima naknade štete važi nezavisno od subjektivnog odnosa dužnika prema povredi ugovora i nastaloj šteti. Konkretno, predvidljivost štete ostaje važno ograničenje obima naknade čak i kad je povreda ugovora učinjena namerno. Vid. V. Knapp, op. cit. fn. 13, 543; H. Stoll, „Article 74“, Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG) (ed. P. Schlechtriem), Oxford University Press, Oxford 1998, 567.
Milena Đorđević
37
2.3. Izdvojeno mišljenjePostoje, međutim, i drugačija mišljenja. Prof. Beri Nikolas je
jedan od retkih autora koji smatra da odredba člana 79 Konvencije ne negira u potpunosti postojanje krivice kao osnova odgovornosti. Naime, prof. Nikolas tvrdi:
„Imam određenih poteškoća da prihvatim da se oslobođenje od odgo-vornosti [iz člana 79. Konvencije] ne svodi na pitanje krivice. Verujem, međutim, da je krivica objektivno definisana. Član 79. Konvencije u suštini predviđa da smetnja u izvršenju obaveze bude (1) izvan duž-nikove kontrole, (2) nepredvidiva u vreme zaključenja ugovora i(3) neotklonjiva, odnosno njene posledice nesavladive. Ukoliko je dužnik(1) mogao da kontroliše ili speči nastanak smetnje a to nije učinio, ili (2) trebalo da predvidi smetnju a to nije učinio, ili (3) mogao da spre-či smetnju ili njene posledice a to nije učinio, on je svakako objektivno kriv. Vrlo je verovatno da primena člana 79(1) neće dati iste praktične rezultate poput onih u nemačkom, francuskom ili engleskom pravu, me-đutim, do toga će doći ne zato što Konvencija ne zahteva krivicu kao osnov odgovornosti već zbog značenja koje će se u praksi davati reči‘smetnja’.“23
Ovakav stav prof. Nikolasa ne čudi s obzirom na njegov principi-jelni stav o nerazdvojivosti krivice i ugovorne odgovornosti za nakna-du štete, pa čak i u angloameričkom pravu. „Konvencionalna koncepcija odgovornosti za povredu ugovora u engleskom pravu ne uključuje krivi-cu samo zato što je ona već inkorporisana kroz značenje reči ugovor.“24 Smatramo da je ovakav stav prof. Nikolasa bez većeg praktičnog zna-čaja s obzirom na to da je u dosadašnjoj primeni Konvencije nesporna prevaga stava da se pozivanjem na odsustvo krivice dužnik ne može osloboditi odgovornosti.
I u našoj pravnoj teoriji postoje autori koji u članu 79 Konvencije vide osnov ugovorne odgovornosti i to kao subjektivnu odgovornost dužnika po pretpostavljenoj krivici. U prilog tog stanovišta prof. Nebojša Jovanović navodi:
23 B. Nicholas, „Prerequisites and extent of liability for breach of contract under the UN Convention“, Einheitliches Kaufrecht und nationales Obligationenrecht (ed. P. Schlechtriem), Nomos, Baden-Baden 1987, 287.
24 Vid. B. Nicholas, „Fault and Breach of Contract“, Good Faith and Fault in Contract Law (eds. J. Beatson, D. Friedmann), Clarendon Press, Oxford 1995, 345.
Harmonius 2015
38
„Da bi se oslobodio odgovornosti nije dovoljno da [dužnik] dokaže da je u datim okolnostima postupao pažljivo, već je nužno da dokaže okolnost koja ga je omela u ispunjenju obaveze. Ta okolnost mora da bude van njegove kontrole i da je nepredvidiva u času zaključenja ugovora (slučaj, po srpskom pravu), ili da nije mogao da izbegne i savlada njene posledi-ce (viša sila, po srpskom pravu). Kako objektivnu odgovornost isključuje viša sila, a slučaj ne, čini se opravdanim zaključak da Konvencija predvi-đa odgovornost zasnovanu na pretpostavljenoj krivici štetnika.“25
U narednom delu rada iznećemo razloge zbog kojih se ne može-mo saglasiti sa mišljenjem prof. Jovanovića.
2.4. Kritički osvrt na izdvojeno mišljenjePrvi razlog je metodološke prirode. Naime, smatramo da je po-
kušaj iznalaženja odgovora na izloženo pitanje poređenjem člana 79 Konvencije sa odredbama srpskog prava suprotan izričitom određenju člana 7 stav 1 Konvencije koji nalaže autonomno tumačenje Konvencije imajući u vidu njen međunarodni karakter, dakle, neobojeno nacio-nalnim pravnim nasleđem. Dalje, razlikovanje slučaja i više sile kao osnova za oslobođenje od odgovornosti nije dosledno sprovedeno niti prihvaćeno ni u svim zemljama ni od svih autora,26 te smatramo da ne može poslužiti kao argument u prilog ovakvom shvatanju.27
25 N. Jovanović, op. cit. fn. 3, 118.26 V. Kapor, Kupoprodaja robe u spoljnoj trgovini, Novi Sad 1972, 137.27 U francuskoj pravnoj teoriji se slučaj shvata kao događaj koji se mogao predvi-
deti, ali čije se posledice nisu mogle otkloniti, a viša sila se smatra nepredvid-ljivim događajem čije se posledice takođe nisu mogle otkloniti (Lj. Milošević, „Oslobođenje (isključenje ili ograničenje) od odgovornosti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o kupoprodaji robe u spoljnoj trgovini“, Kupopro-daja robe u spoljnoj trgovini (ur. V. Kapor), Novi Sad 1972, 226). Prema defin-iciji Vedriša i Klarića slučaj je takav događaj koji bismo, da smo ga predvideli, mogli sprečiti, naspram više sile gde se radi o događaju koji, da smo ga i pred-videli, ne bismo mogli sprečiti (M. Vedriš, P. Klarić, Građansko pravo, opći dio, stvarno pravo, obvezno i naljedno pravo, Narodne novine, Zagreb 2004, 572), a po shvatanju Antonijevića, viša sila je takav događaj koji nema nikakave veze sa neposrednom privrednom aktivnošću dužnika, dok slučaj potiče iz uzroka vezanih za delatnost dužnika (Z. Antonijević, Ugovori u privredi (u prometu robe i usluga), Savremena administracija, Beograd 1976, 88). Pojedini autori o višoj sili govore kao jednom od pojavnih oblika slučaja (S. Jakšić, Obligaciono pravo opšti dio, Veselin Masleša, Sarajevo 1953, 241), a prof. Konstatinović u Skici za zakonik o obligacijama i ugovorima govori o „slučaju više sile“ (član
Milena Đorđević
39
Sve i da prihvatimo stav prof. Jovanovića da se razgraničenje iz-među subjektivne i objektivne odgovornosti može vršiti na linijama odgovornosti za slučaj,28 činjenica je da član 79 Konvencije ne predviđa oslobođenje od odgovornosti za slučaj imajući u vidu da uzrok neizvr-šenja obaveze mora biti neka spoljna smetnja – smetnja izvan dužniko-ve kontrole, koju dužnik nije mogao uzeti u obzir tj. predvideti u vreme zaključenja ugovora.29
Najzad, za razliku od člana 262 stav 5 ZOO, član 79 Konvencije ne predviđa oslobođenje od odgovornosti dužnika koji je u docnji, čak i ako on može da dokaže da bi stvar koja je predmet obaveze slučajno propala i da je on svoju obavezu na vreme ispunio. Takođe, za razliku od člana 263 ZOO, član 79 Konvencije uslovljava oslobođenje od od-govornosti za naknadu štete nepredvidljivošću smetnje koja ga je ome-la u izvršenju ugovorne obaveze.30
208). Konačno, u poslovnoj praksi se uobičajeno govori samo o višoj sili kao osnovu oslobođenja od odgovornosti (V. Kapor, Kupoprodaja robe u spoljnoj trgovini (međunarodna trgovinska kupoprodaja), Zavod za naučnoistraživački rad Pravnog fakulteta u Novom Sadu, Novi Sad 1972, 137).
28 Prof. Kapor smatra da je redovno pravilo subjektivna odgovornost tj. odgovor-nost za krivicu a ne i za slučaj, dok u sistemu pooštrene odgovornosti postoji odgovornost i za slučaj (V. Kapor, Ugovor o kupovini i prodaji robe – tumač Opštih uzansi za promet robom, Savremena administracija, Beograd 1961, 254). Do sličnog zaključka dolazi i prof. Gorenc koji kaže: „Štetnik koji odgo-vara po kriteriju krivnje ne odgovara za slučaj. Štetnik koji odgovara po kriteriju uzročnosti odgovara i za slučaj, ali ne i za višu silu.“ (V. Gorenc, Zakon o obve-znim odnosima s komentarom, RRiF-Plus, Zagreb 1998, 218). I ovako shvaćeno razlikovanje između odgovornosti na osnovu krivice i kauzalne odgovornosti samo potvrđuje naš stav da je odgovornost za naknadu štete u sistemu Kon-vencije odgovornost bez obzira na krivicu dužnika.
29 Poredeći zakonske osnove oslobođenja dužnika od ugovorne odgovornosti u našem pravu (član 236 ZOO) od osnova oslobođenja kod objektivne odgovor-nosti (član 177 ZOO), prof. Cigoj stavlja akcenat na ‘vanjskost događaja’ kao ključan element objektivne odgovornosti: „Kod objektivne odgovornosti razre-šenja od odgovornosti nema ako je događaj proizašao iz unutrašnjosti pogona odnosno poslovanja. Kod ugovorne odgovornosti, međutim, može ekskulpacijski razlog proizlaziti iz unutrašnjosti pravne sfere one strane koja odgovara za ispu-njenje.“ S. Cigoj, „Odgovornost za štetu (osnovi odgovornosti i naknada imo-vinske štete“, Privreda i pravo 10/1978, 14–15. Zahtev ‘vanjskosti događaja’ je u Konvenciji, za razliku od ZOO, izričito predviđen. U istom smislu vid. S. Fišer-Šobot, op. cit. fn. 13, 206.
30 U istom smislu: S. Cigoj, „Sporovi u pogledu naknade ugovorne štete i uloga kauze ugovora“, Privreda i pravo br. 1–2/1985, 25–32; I. Jankovec, op. cit. fn. 2, 119.
Harmonius 2015
40
Prof. Jovanović uslove iz člana 79 Konvencije navodi alternativ-no, iako su oni kumulativno navedeni u odredbi ovog člana. Tačnije, dužnik se ne može osloboditi odgovornosti u sistemu Konvencije do-kazujući samo da je okolnost koja ga je omela u ispunjenju izvan nje-gove kontrole i da je bila nepredvidiva u vreme zaključenja ugovora, već mora da dokaže i da tu okolnost nije mogao da izbegne, odnosno savlada njene posledice.
Jasno je da se nedostatak krivice podrazumeva kao jedan od uslo-va za oslobođenje od odgovornosti. Takav zaključak može se izvesti iz činjenice da smetnja mora biti izvan kontrole dužnika (ako smetnju dužnik može da kontroliše a ona ga ipak spreči u izvršenju ugovorne obaveze jasno je da je ‘kriv’ tj. odgovoran za neispunjenje).31 Međutim, nepostojanje krivice još uvek nije dovoljan razlog za oslobođenje od odgovornosti, jer dužnik, sve i da nije ‘kriv’, mora dokazati i da smetnju nije mogao da izbegne ili savlada niti da izbegne ili savlada njene posledice32 i to primenom objektivnog kriterijuma razumne osobe, a ne imajući u vidu lične karakteristike konkretnog dužnika.
Konačno, u prilog tendenciji relativizacije značaja krivice u sistemu Konvencije ukazaćemo i na razliku između formulacije člana 80 Konvencije i člana 267 ZOO. Naime, dok ZOO stavlja akcenat na krivicu poverioca kao razlog za smanjenje dugovanog iznosa nakna-de štete, dotle Konvencija predviđa radnju ili propust poverioca kao uzrok neizvršenja obaveze (povrede ugovora) druge strane koji, dalje, sprečava poverioca da se poziva na povredu ugovora dužnika, odnosno sprečava poverioca da, između ostalog, zahteva naknadu štete. U tom smislu, navešćemo na ovom mestu reči prof. Jankoveca o značaju krivi-ce kao osnova odgovornosti u našem ZOO, koje i u kontekstu razma-tranja krivice u sistemu Konvencije imaju određeni značaj:
„Posmatrano sa aspekta formalnologičkog tumačenja zakona, može se reći da bi u zakonu pisalo da dužnik odgovara za povredu ugovora samo ako je kriv, ili da je za nastupanje njegove odgovornosti neophodna kri-vica, da se želelo da ugovorna odgovornosti ima isključivo subjektivni karakter.“33
31 J. Vilus, op. cit. fn. 12, 175; I. Jankovec, op. cit. fn. 2, 113.32 J. Vilus, op. cit. fn. 12, 175.33 I. Jankovec, op. cit. fn. 2, 120.
Milena Đorđević
41
3. ZAKLJUČNE NAPOMENE
Jasno je da odgovor na pitanje da li je krivica osnov odgovorno-sti u sistemu Bečke konvencije umnogome zavisi od usvojene definici-je krivice.34 U tom smislu, ako krivicu shvatimo kao unutrašnji odnos dužnika prema povredi i šteti, jasno je da ovakav pojam krivice nije relevantan u sistemu Konvencije.35
Takođe, krivica shvaćena kao određeni stepen pažnje u izvršenju obaveza, nije dovoljna da bude (jedini) osnov odgovornosti, jer čak i kada je dužnik pokazao najveći stepen pažnje u izvršenju svojih obave-za, može se smatrati odgovornim za štetu zbog neizvršenja, do koje je došlo dejstvom nekih spoljnih uzroka.36
Konačno, tek ako između povrede ugovora i krivice stavimo znak jednakosti možemo govoriti o krivici kao osnovu odgovornosti u siste-mu Bečke konvencije.37 Međutim, insistirati na tako definisanoj krivici kao osnovu odgovornosti za naknadu štete, samo iz razloga negiranja postojanja objektivne ugovorne odgovornosti u sistemu Bečke kon-vencije, pri čemu tekst Konvencije ni u jednom članu ne pominje reč „krivica“, a pretenduje da pruži kompromisno rešenje imajući u vidu
34 Primera radi, prof. Konstantinović objašnjavajući problematiku definisanja pojma krivice navodi: „Svi pokušaji da se krivica definiše ostali su bezuspešni. Kad kažemo za nekog da je kriv mi se izjašnjavamo o njegovom ponašanju. Mi istražujemo šta se u datim okolnostima moglo osnovano očekivati od razumnog čoveka. Ako je učinilac izneverio takvo očekivanje on je kriv.“ M. Konstantinović, „Osnov odgovornosti za prouzrokovanu štetu“, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu 3–4/1982, 512. Ovakvo objektivizirano poimanje krivice usvaja i Skica za Zakonik o obligacijama i ugovorima u članu 127.
35 J. Basedow, op. cit. fn. 4, 497.36 Prof. Jankovec ovakav stav ilustruje sledećim primerom: „ako je prodavac zbog
kvara mašine u svom pogonu zakasnio sa isporukom robe koju je trebalo da proizvede, po pravilu će odgovarati za štetu koju je pretrpeo kupac. Ne bi treba-lo da bude od značaja ako je on redovno održavao mašinu, tako da mu se ne može pripisati nikakva krivica za nastupanje kvara.“ I. Jankovec, op. cit. fn. 2, 120–121.
37 Kada je reč o značaju krivice kao osnova ugovorne odgovornosti u srpskom pravu, prof. M. Karanikić Mirić pravilno zaključuje da bi izjednačavanje više sile i nepostojanja krivice na terenu ugovorne odgovornosti značilo da je dužnik ugovorne obaveze kriv za svako neispunjenje osim ako je ono pos-ledica više sile. Konsekventno, takvo poimanje krivice bi vodilo zaključku da nema nikakve razlike između odgovornosti po osnovu krivice i odgovornosti bez obzira na nju (vid. M. Karanikić Mirić, op. cit. fn. 1, 45).
Harmonius 2015
42
različitosti koje po ovom pitanju postoje u nacionalnim zakonodavstvi-ma širom sveta, čini nam se da nema ni praktično ni pravnoteorijsko opravdanje.38 Složićemo se zato sa rečima prof. Maskova: da „tumače-nja koja pokušavaju da objasne kako je načelo odgovornosti po osnovu krivice sastavni deo Konvencije jednostavno ne odgovaraju realnosti.“39
Na kraju, pridružićemo se grupi autora koja, za razliku od preo-vlađujućeg mišljenja u srpskoj pravnoj teoriji,40 smatra da krivica uopšte i ne treba da se smatra osnovom i uslovom ugovorne odgovornosti,41 naročito kad su u pitanju ugovori u privredi i obaveze cilja iz takvih ugovora. Smatramo da je povreda ugovorne obaveze, uz postojanje šte-te i uzročne veze, sasvim dovoljan skup uslova za opravdanje posto-janja ugovorne odgovornosti. Uostalom, ugovorna odgovornost je i u Srbiji već u velikoj meri objektivizirana i pooštrena činjenicom da je teret dokazivanja oslobađajućih okolnosti na dužniku (član 263 ZOO),
38 Dosadašnja praksa primene Konvencije potvrđuje nespornu prevagu stava da se pozivanjem na odsustvo krivice dužnik ne može osloboditi odgovornosti. Vid. slučajeve navedene u fn. 14. U istom smislu vid. J. Lookofsky, „Impedi-ments and Hardship in International Sales: A Commentary on Catherine Kes-sedjian’s Competing Approaches to Force Majeure and Hardship“, International Review of Law and Economics, 25/2005, 435–436.
39 D. Maskow, „Hardship and force majeure“, American Journal of Comparative Law 40/1992, 664.
40 Još se prof. Konstantinović zalagao za ovakav pooštren sistem ugovorne odgo-vornosti. U članu 208 Skice on je predložio sledeće rešenje: „Dužnik se osloba-đa obveze da naknadi štetu ako dokaže da je bio sprečen da ispuni svoju obvezu nekim slučajem više sile, ili kojim drugim stranim uzrokom za koji on ne odgo-vara.“ Po ovom rešenju, dakle, nije dovoljno od dužnika zahtevati da dokaže da se ponašao pažljivo i da nije kriv za neizvršenje obaveze, već da uzrok koji ga je sprečio u izvršenju izlazi van sfere njegovih aktivnosti. Imajući u vidu da ovakav režim odgovornosti omogućuje bolju zaštitu poverioca, prof. Janko-vec se zalaže za izmenu ZOO kojom bi se odgovornost dužnika za neizvršenje ugovorne obaveze izričito učinila nezavisnom od krivice (I. Jankovec, „Krivi-ca kao pretpostavka ugovorne odgovornosti“ Sto pedeset godina od donošenja Srpskog građanskog zakonika (1844–1994) (ur. M. Jovičić), Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd 1996, 305).
41 D. Tallon, „Pourquoi parler de faute contractuelle?“ Droit civil, procédure, lin-guistique juridique, Ecrits en hommage à Gérard Cornu, PUF, 1994, 429; Ph. Remy, „Critique du système français de responsabilité civile“, Droit et cultures 1996/31, 31; Le Tourneau & L. Cadiet, Droit de la responsabilitè et des contrats, Dalloz Action, 2000, n° 802 et seq.; H. Aubry, L’influence du droit communau-taire sur le droit français des contrats, Presses Universitataires d’aix Maresille PUAM, Aix en Provance 2002, 401–406; M. Karanikić Mirić, op. cit. fn. 1, 45–62.
Milena Đorđević
43
da se okolnosti koje ga mogu osloboditi odgovornosti objektivno cene, da je njegova odgovornost dodatno pooštrena u slučaju kad zapadne u docnju (član 262 stav 4 ZOO), da se odgovornosti za manljivo is-punjenje obaveze dužnik samo izuzetno može osloboditi, a kada je u pitanju isporuka generične vrste robe, gotovo i da ne može, te da se obaveze plaćanja kamate kao pretpostavljene štete zbog docnje u pla-ćanju novčane obaveze dužnik ne može osloboditi pozivanjem na član 263 ZOO. Konačno, kod pojedinih ugovora odgovornost dužnika je u potpunosti objektivizirana samim zakonom a oslobađajuće okolnosti svedene samo na postojanje više sile (odgovornost železnice za prevoz robe, odgovornost skladištara i sl.).42 Još se prof. Konstantinović zala-gao za ovakav pooštren sistem ugovorne odgovornosti. U članu 208 Skice on je predložio sledeće rešenje: „Dužnik se oslobađa obveze da naknadi štetu ako dokaže da je bio sprečen da ispuni svoju obvezu ne-kim slučajem više sile, ili kojim drugim stranim uzrokom za koji on ne odgovara.“ Po ovom rešenju, dakle, nije dovoljno od dužnika zahtevati da dokaže da se ponašao pažljivo i da nije kriv za neizvršenje obaveze, već da uzrok koji ga je sprečio u izvršenju izlazi van sfere njegovih ak-tivnosti. Imajući u vidu da ovakav režim odgovornosti omogućuje bo-lju zaštitu poverioca, prof. Jankovec se zalagao za izmenu ZOO kojom bi se odgovornost dužnika za neizvršenje ugovorne obaveze izričito učinila nezavisnom od krivice.43 Nažalost, ovakvo poimanje ugovorne odgovornosti nije našlo svoje utemeljenje u radnom tekstu prednacrta Građanskog zakonika Republike Srbije.44
Ako ugovornu odgovornost za naknadu štete shvatimo kao in-strument raspodele rizika iz jednog posla, dobro promišljenog između ugovornih strana kako u pogledu njegovog dejstva za slučaj izvršenja, tako i u pogledu njegovih posledica za slučaj neizvršenja, odnosno po-vrede ugovora, jasno je da je krivica kao osnov ili uslov odgovornosti suvišna. Zaključenjem ugovora strane preuzimaju predvidljive rizike neizvršenja, samim tim i odgovornost za štetu koja može nastati usled njihove realizacije. Na taj način ugovorne strane ugovorom garantuju za valjano izvršenje svojih obaveza i prihvataju odgovornost za štetu
42 Vid. M. Vasiljević, op. cit. fn. 3, 66; za odgovornost kod ugovora o prevozu vid. B. Blagojević, V. Krulj, Komentar Zakona o obligacionim odnosima, knjiga I, Savremena administracija, Beograd 1980, 653.
43 I. Jankovec, op. cit. fn. 39, 305.44 Vid. član 450 radnog teksta prednacrta Građanskog zakonika Republike Srbije
od 29. maja 2015. godine, dostupan na: http://www.propisi.com/assets/files/gra-djanski_zakonik_RS-prednacrt.pdf.
Harmonius 2015
44
koja nastane kao posledica povrede ugovora. Ugovorne strane su ugo-vorom prihvatile da će za slučaj neizvršenja biti dužne drugoj strani da nadoknade štetu. Nema ničeg nepravičnog u tome da dužnik koji je preuzeo rizik neispunjenja ugovora i štete koja iz toga proizlazi, za tako nastalu štetu odgovara bez obzira na krivicu.45 S druge strane, ovakvo shvatanje doprinosi nesmetanom odvijanju međunarodne trgovine čije specifičnosti nalažu pojačano obezbeđenje sigurnosti u pravnom prometu.46 Dužnik se može osloboditi takvog rizika samo u zakonom (Konvencijom) predviđenim slučajevima ili kada je ugovorom drukčije predviđeno.47
Iz ovih razloga, složićemo se, za kraj, s rečima profesora Cvajgera i Koca:
„U savremenom svetu pravni poslovi razmene dobara su u velikoj meri standardizovani i zahtevaju brzo i efikasno izvršenje: bliže je prirodi ugovora kao socijalnog fenomena da se ugovorna obećanja tretiraju kao garancije određenog rezultata čije neispunjenje vodi pravu na naknadu štete, nego da se u njima vidi obećanje da će se učiniti sve što je u moći ugovorne strane kako bi se postigao određeni rezultat.“48
45 „Kada je naknada štete zbog povrede ugovora u pitanju, osnovno pravilo je da je aposlutno nevažno zašto je dužnik propustio da ispuni svoju obavezu, i sa-svim sigurno ne može se pozivati na to da je učnio najviše što je mogao“ Lord Edmund Dejvis u odluci engleskog Doma lordova u slučaju Raineri v. Miles [1981] AC 1050, 1086. „Nevažno je da li je uzrok neispunjenja obaveze prodav-ca u njegovoj nezainteresovanosti, svesnoj nepažnji ili spletu nesrećnih okolnosti. Razlog neispunjenja je apsolutno nevažan. Ono što je važno jeste čin ispunjenja. Da li je prodavac ispunio svoju obavezu ili ne?“ J. Sellers u odluci Nicolene Ltd. V. Simmonds [1952] 2 Lloyd’s Report 419, 425.
46 O specifičnostima međunarodne kupoprodaje u odnosu na kupoprodaju koja se vrši u unutrašnjem robnom prometu vid. V. Kapor, S. Carić, op. cit. fn. 3, 140–142.
47 S obzirom na to da ne postoji jedinstven stav u uporednom pravu u pogledu osnova za oslobođenje od odgovornosti, ugovorne strane po pravilu u ugovore o međunarodnoj kupoprodaji unose odredbu kojom preciziraju oslobađajuće činjenice na koje se stranke mogu pozvati, njihovo dejstvo i obaveze dužnika tim povodom. Vid. J. Perović, Standardne klauzule u međunarodnim privred-nim ugovorima, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd 2012, 59–94.
48 Vid. K. Zweigert, H. Kötz, op. cit. fn. 4, 513. O ekonomskim razlozima u prilog objektivne ugovorne odgovornosti vid. K. Riesenhuber, op. cit. fn. 2, 146–147.
Milena Đorđević
45
Dr. Milena Đorđević, LL.M. (U. Pittsburgh)
CRITICAL REFLECTIONS ON DOCTRINAL DISCUSSIONS REGARDING THE LEGAL BASIS FOR CONTRACTUAL LIABILITY UNDER THE
VIENNA SALES CONVENTION
SummaryStarting from the comparative analysis of the significance of fault
as a basis of contractual liability, the author examines the importance of this legal institute within the Vienna Sales Convention (CISG). Upon presentation of legal arguments which give little relevance to fault as basis of contractual liability under the CISG, the author points out to the opposing views within the legal doctrine which claim that the CISG system of contractual liability is based on presumed fault. The author then comments on the minority view within the legal doctrine point-ing out the reasons why contractual liability, not only within the CISG but also in Serbian contract law, should be deemed as no-fault liability, i.e. liability that exists irrespective of the debtor’s subjective stance to-wards (non)performance of his contractual obligations.
Key words: Vienna Sales Convention (CISG). – Law on Contracts and Torts. – Contractual liability. – Breach of contract. – Fault. – Exemption from liability.
46
UDK 341.244 ; 322(4)
Dalibor Đukić, master, LL.M.*
PRAVNI SUBJEKTIVITET VERSKIH ZAJEDNICA U EVROPSKOM SISTEMU
ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA**
U jednom broju evropskih država crkve i verske zajednice postupkom re-gistracije stiču pravni subjektivitet. Procedura registracije podrazumeva postojanje određenih uslova koje one treba da ispune, a koji se razlikuju od države do države. Pored toga, postoje razlike u vrsti pravnog subjekti-viteta koji je namenjen verskim organizacijama. Problemi nastaju kada državni organi štiteći različite interese odbijaju da priznaju pravni su-bjektivitet određenoj crkvi ili verskoj zajednici. Velika je verovatnoća da će ta verska organizacija podneti predstavku Evropskom sudu za ljud-ska prava, koji je u više navrata osudio takvo postupanje država člani-ca Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U ovom radu biće prikazano više presuda Evropskog suda iz kojih se mogu izvući principi na kojima bi trebalo da počiva postupak registracije i pri-znavanja verskih organizacija u skladu sa Evropskom konvencijom.
Ključne reči: Pravni subjektivitet. – Sloboda veroispovesti. – Crkve i verske zajednice. – Evropski sud.
1. UVOD
Sloboda misli, savesti i veroispovesti zaštićena je čl. 9 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska kon-vencija) i čl. 10 Povelje Evropske unije o osnovnim pravima.1 Ova slo-boda obuhvata pravo pojedinca da slobodno može zastupati i verovati u sve oblike mišljenja, uverenja i verskih učenja, kao i pravo da ih slo-
* Autor je asistent Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, [email protected].
** Rad je rezultat istraživanja u okviru projekta Identitetski preobražaj Srbije, koji podržava Institut za pravne i društvene nauke Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
1 Official Journal of the European Union, No. 2010/C 83/02.
Dalibor Đukić
47
bodno bira ili menja (forum internum). Osim unutrašnjeg prava svakog pojedinca na slobodu uverenja, Evropska konvencija garantuje i pravo čoveka da sam ili u zajednici sa drugima, javno ili privatno, ispoljava svoju veru ili uverenje (forum externum). Ovde bi trebalo napomenuti da termin forum externum nije suprotan terminu forum internum,2 već bi se pre moglo tvrditi da iz njega proističe i da zajedno čine jednu celinu. Najznačajnija razlika koja postoji među njima je da forum in-ternum ne sme (a i ne može) biti podvrgnut nikakvim ograničenjima. Evropska konvencija u čl. 9 ostavlja mogućnost ograničavanja slobode veroispovesti ako je to neophodno u demokratskom društvu radi zašti-te javnog reda, bezbednosti, morala, prava i sloboda drugih. To znači da su određena ograničenja kolektivnog prava na versku slobodu (fo-rum externum) dozvoljena.
Slično drugim međunarodnim obavezama koje država preuzima, i u slučaju zaštite slobode veroispovesti postoje pozitivne i negativne dužnosti države. Negativne obaveze predstavljaju uzdržavanje države od nekog činjenja i podrazumeva njeno pasivno ponašanje. Pozitivne obaveze države podrazumevaju dužnost države da preduzme konkret-ne radnje i u tom slučaju je njena odgovornost daleko veća. Ova razli-ka se može uočiti i u terminologiji međunarodnih ugovora, u kojima se koriste reči ensure – obezbediti i respect – poštovati.3 Od države se očekuje da u slučaju podela unutar verskih zajednica zauzme neutralan stav i da se ne meša u doktrinarne rasprave između različitih verskih grupa. Kada se radi o kolektivnom pravu na versku slobodu, od drža-ve se očekuje da preduzme minimalne mere kako bi zaštitila osnovne vrednosti demokratskog društva.
Zaštita prava na slobodu kolektivnog ispoljavanja vere dovodi se u vezu i sa čl. 11 Evropske konvencije.4 Njime je zaštićena sloboda oku-pljanja, udruživanja i sindikalnog organizovanja uz ograničenja koja su neophodna u demokratskom društvu radi zaštite prava i sloboda dru-gih ljudi. Pravo na ispoljavanje verskih uverenja u zajednici sa drugim ljudima vezuje se i za pravo istih ljudi da osnivaju svoje verske orga-nizacije i da te organizacije u skladu sa domicilnim zakonodavstvom
2 F. Cranmer, „McConkey & Anor v. The Simon Community“, Law & Justice – Christian Law Review 163/2009, 190.
3 S. Đajić, „Pravo na život: pitanja i odgovori međunarodnog prava“, Zbornik pravnog fakulteta u Novom Sadu, br. 2/2004, 464.
4 Dž. Murdok, Sloboda misli, savesti i veroispovesti, Vodič za primenu člana 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima, Savet Evrope, Beograd 2008, 79.
Harmonius 2015
48
stiču prava i obaveze, odnosno pravni subjektivitet. Evropski sud za ljudska prava zato stoji na stanovištu da se član 9 mora tumačiti u sve-tlu člana 11 Evropske konvencije.5 Dakle, pravo na slobodu udruživa-nja i osnivanja verskih zajednica jeste zagarantovano, ali naravno nije apsolutno. Oba člana dozvoljavaju određena ograničenja neophodna u demokratskom društvu. Najčešća ograničenja koja se sreću u upored-nom pravu vezana su za uslove i proceduru registracije novoosnovanih crkava i verskih zajednica i njihovo pravo na sticanje pravnog subjek-tiviteta.
U evropskim zemljama ne postoji unificirana praksa kada je reč o uslovima koje treba da ispuni verska organizacija radi sticanja pravnog subjektiviteta. Postoje značajne razlike ne samo u uslovima registra-cije, već i u vrsti pravnog subjektiviteta koji verske organizacije mogu steći, kao i u pravnom položaju koji imaju u pravnom poretku države.6 Ova raznolikost govori u prilog činjenici da su Evropskom konvenci-jom utvrđeni samo okviri u kojima se nacionalna zakonodavstva treba-ju kretati prilikom regulisanja pravnog položaja subjekata kolektivnog prava na versku slobodu. Imajući u vidu da je pravni subjektivitet ver-skih zajednica osnovni, ako ne i najvažniji preduslov za njihovo nor-malno funkcionisanje i postojanje u okviru pravnog poretka, trebalo bi razmotriti i konkretne probleme i situacije sa kojima se nacionalna zakonodavstva evropskih zemalja susreću.
U radu će biti analizirane one presude Evropskog suda za ljud-ska prava u kojima je razmatrano pitanje ograničavanja prava verskih organizacija na sticanje pravnog subjektiviteta. Cilj je da se na osnovu sudske prakse Evropskog suda utvrdi koja su to ograničenja registracije crkava i verskih zajednica dozvoljena i neophodna u demokratskom društvu i u skladu sa Evropskom konvencijom. Na taj način se opšta načela Evropske konvencije mogu konkretizovati, a istovremeno iz više različitih presuda mogu se indukovati pravila i načela koja poštuje i primenjuje Evropski sud za ljudska prava.
5 Metropolitan Church of Bessarabia and others v. Moldova, br. predstavke 45701/99, stav 118.
6 Uslovi za registraciju najčešće se tiču broja vernika, kontinuiteta postojanja, ciljeva i sl. U nekim državama ima više vrsta pravnog subjektiviteta, kao npr. pravni subjekti javnog ili privatnog prava i sl. U nekim pravnim sistemima određene verske zajednice poseduju povlašćen pravni položaj, poput tradicio-nalnih verskih zajednica i državnih crkava.
Dalibor Đukić
49
2. PRAVNI SUBJEKTIVITET CRKAVA I VERSKIH ZAJEDNICA
U evropskim državama postoje crkve i verske zajednice čije po-stojanje datira duboko u prošlost i koje su neretko starije od samih dr-žava. Postavlja se pitanje da li i na koji način takve verske organizacije treba registrovati. U nekim državama, poput Srbije, one stiču pravni subjektivitet ex lege.7 Postoje međutim slučajevi kada pravni poredak faktički priznaje njihov pravni subjektivitet, iako on nije regulisan op-štim ili posebnim pravnim aktima.
Da bi neka verska organizacija imala pravo na aktivnu i pasivnu stranačku legitimaciju pred domaćim sudstvom neophodno je da po-seduje pravni subjektivitet. Ukoliko ona nije u stanju da stekne pravni subjektivitet, pred sudom se mogu pojaviti njeni članovi samo u svoj-stvu fizičkih lica. To znači da takva organizacija ne može da pokrene spor pred građanskim sudovima radi zaštite svojih prava. Postavlja se pitanje da li Evropska konvencija garantuje verskim organizacijama be-zuslovno sticanje pravnog subjektiviteta. Ako to nije slučaj, onda treba utvrditi da li i kakva ograničenja i uslove može propisati nacionalno za-konodavstvo prilikom regulisanja postupka sticanja pravnog subjekti-viteta. Posebno je interesantna situacija kada se dovodi u pitanje pravni subjektivitet crkava i verskih zajednica koje već duži vremenski period egzistiraju na određenoj teritoriji. Takav je slučaj Rimokatoličke crkve u Grčkoj, o čijem pravnom subjektivitetu je raspravljao i Evropski sud za ljudska prava.
Naime, pravni položaj Rimokatoličke crkve u Grčkoj nije bio sve do 2014. godine regulisan na zadovoljavajući način.8 I pored toga, pravni poredak je rimokatoličkim biskupijama, crkvama i manastirima priznavao pravni subjektivitet. To se vidi iz različitih pravnih poslova u kojima se oni ili njihovi organski delovi pojavljuju kao nosioci prava i obaveza.
7 Čl. 11–15, Zakon o crkvama i verskim zajednicama, Službeni glasnik RS, br. 36/2006.
8 Tek je posebnim zakonom iz 2014. godine konačno regulisan pravni polo-žaj Rimokatoličke crkve, Νόμος 4301/2014, Οργάνωση της νομικής μορφής των θρησκευτικών κοινοτήτων και των ενώσεων τους στην Ελλάδα και άλλες διατάξεις αρμοδιότητας Γενικής γραμματείας θρησκευμάτων και λοιπές διατάξεις, ΦΕΚ 223/2014, čl. 13.
Harmonius 2015
50
Među takve objekte spada i katedralni hram u Hanji (Krit), koji Rimokatolička crkva koristi kao bogoslužbeno mesto od 1879. godi-ne. Tokom juna 1987. godine vlasnici dva susedna objekta bespravno su srušili jedan spoljašnji zid hrama i na jednom od objekata posta-vili prozor koja direktno gleda na crkvu. Nadležni sveštenik je u ime hrama podneo tužbu osnovnom sudu u Hanji zahtevajući od suda da utvrdi pravo svojine nad srušenim zidom, prestanak smetanja, povraćaj u pređašnje stanje i novčanu kaznu za tužene. Sud je prihvatio njegov zahtev, ali su tuženi uputili žalbu višem sudu, tvrdeći da tužilac nije posedovao aktivnu legitimaciju, pošto rimokatolički crkveni objekti u Grčkoj nemaju pravni subjektivitet. Viši sud je usvojio žalbu tuženih. Spor je prošao kroz sve nivoe grčkog pravosuđa da bi na kraju kasa-cioni sud (Arios Pagos) u svojoj odluci zaključio da Rimokatolička cr-kva nije ispunila sve uslove predviđene grčkim zakonima kako bi stekla pravni subjektivitet. Time su okončane procedure pred grčkim sudovi-ma, pa je slučaj završio pred Evropskim sudom za ljudska prava.9
U postupku pred Evropskim sudom zastupnici Rimokatoličke crkve izneli su više argumenata u prilog stava da ta crkva nema oba-vezu da u skladu sa propisima unutrašnjeg prava pokrene postupak za sticanje pravnog subjektiviteta. Na prvom mestu oni ističu da odluka kasacionog suda predstavlja neočekivan i neopravdan preokret u grčkoj sudskoj praksi, obzirom da duže od jednog veka njen pravni subjekti-vitet nije dovođen u pitanje. Oni smatraju da je to primer selektivnog i pristrasnog deljenja pravde, pri čemu je crkva u Hanji onemogućena da zaštiti svoja prava samo zato što pripada rimokatoličkoj veroispovesti. Argument koji privlači najviše pažnje jeste tvrdnja podnosioca pred-stavke da hram, bez obzira na to kojoj veroispovesti pripada, samim aktom osnivanja po pravilima određene religije, stiče kontinuitet koji pravni poredak po pravilu priznaje pravnim licima. Samim tim, crkve nemaju obavezu da pribave dokument kojim će dokazati posedovanje pravnog subjektiviteta u skladu sa zahtevima grčkog zakonodavstva. Ako bi Sud prihvatio ovaj argument, to bi značilo da verske organi-zacije samostalno u skladu sa svojim propisima odlučuju o postojanju pravnog subjektiviteta njihovih verskih objekata, pri čemu ne moraju ispunjavati zahteve unutrašnjeg prava države u kojoj se ti objekti nalaze. Samim tim postupak registracije crkava i verskih zajednica, koji prak-
9 Case of the Canea Catholic Church v. Greece, бр. представке 143/1996/762/ 963.
Dalibor Đukić
51
tikuje većina evropskih država, postao bi izlišan. Na kraju zastupnici katedralnog hrama iz Hanje tvrde da su sve crkve u Grčkoj, uključujući i podnosioca predstavke, pre donošenja Građanskog zakonika posedo-vale pravni subjektivitet sui generis.10
Evropski sud je presudio u korist podnosioca predstavke smatra-jući da je došlo do povrede čl. 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kojim je garantovano pravo na pravično su-đenje i pristup sudu. Sud je uzeo u obzir činjenicu da upravni i sudski organi nikada nisu doveli u pitanje pravni subjektivitet Grčke katoličke crkve, iako su ona i njeni organski delovi učestvovali u pravnom pro-metu. Sud nije prihvatio stav zastupnika grčke vlade da je rimokatolička crkva imala obavezu da ispuni uslove za sticanje pravnog subjektiviteta u skladu sa Građanskim zakonikom, jer ništa nije ukazivalo na to da će joj jednog dana biti uskraćeno pravo na pristup sudu. Sud je zaklju-čio da je ustaljena sudska i administrativna praksa vremenom stvorila pravnu sigurnost kod podnosioca predstavke, na koju se on osnovano mogao osloniti.11 S obzirom da je odlukom kasacionog suda podnosi-lac predstavke bio onemogućen da pred nadležnim sudskim vlastima zaštiti svoja prava, Evropski sud je doneo odluku da je došlo do kršenja čl. 6 Evropske konvencije.12
Sud je svoju odluku zasnovao na činjenici da su državni organi svojim postupanjem tokom dužeg niza godina tretirali versku zajedni-cu kao pravnog subjekta, iako njen pravni položaj nije bio formalno re-gulisan, odnosno nije posedovala pravni subjektivitet u skladu sa pro-pisima unutrašnjeg prava. To znači da se praksa državnih organa može smatrati jednim od načina de facto priznavanja pravnog subjektiviteta verskih zajednica. Ako jedan od državnih organa prekine tu praksu, a da se pritom takvo postupanje ne može opravdati bitnom promenom okolnosti (npr. gašenje verske zajednice), onda se takav prekid konti-nuiteta u postupanju državnih organa može smatrati povredom prava te verske organizacije. Na taj način štiti se pravna sigurnost verskih or-
10 Case of the Canea Catholic Church v. Greece, бр. представке 143/1996/762/963, став 35.
11 Case of the Canea Catholic Church v. Greece, бр. представке 143/1996/762/963, став 40.
12 Case of the Canea Catholic Church v. Greece, бр. представке 143/1996/762/963, став 41–42.
Harmonius 2015
52
ganizacija, 13 čija prava ne smeju biti ugrožena pristrasnim, selektivnim ili samovoljnim postupanjem državnih organa.14
Iz presude se vidi da Sud nije prihvatio argument koji su izneli zastupnici Rimokatoličke crkve, a po kome hramovi i crkve stiču pravni subjektivitet aktom osnivanja od strane verske organizacije kojoj pripa-daju. U samoj presudi je ovaj stav ignorisan, što po svemu sudeći po-kazuje neslaganje Suda. Osim toga, neprihvatljivo je da u savremenim sekularnim državama interni akti crkava i verskih zajednica obavezuju državne organe, posebno kada se radi o tako osetljivom pitanju kao što je priznavanje pravnog subjektiviteta.
U svakom slučaju, Sud je potvrdio da verske organizacije imaju pravo ne samo da de facto egzistiraju, već i da poseduju pravni subjek-tivitet, po pravilima koja trebaju biti identična za sve zainteresovane subjekte.15 To naravno ne znači da sve crkve i verske zajednice moraju imati identičan pravni položaj.16 U pomenutoj presudi Sud nije želeo da se izjasni da li bi bilo pravilnije da Rimokatolička crkva u Grčkoj bude pravno lice javnog prava (poput Pravoslavne crkve i Jevrejske za-jednice) ili pravno lice privatnog prava.17 Ostavljeno je državi članici da sama proceni koju vrstu pravnog subjektiviteta bi bilo svrsishodno da prizna podnosiocu predstavke. To pokazuje da je za Sud prihvat-ljivo postojanje različitih kategorija verskih organizacija, pod uslovom naravno da takva podela ne predstavlja diskriminaciju jednog bro-ja crkava ili verskih zajednica. U prilog tome govori i činjenica da je grčka vlada, postupajući po pomenutoj presudi, zakonom potvrdila
13 M. T. Javier, „Limitations on Religious Freedom in the Case Law of the Euro-pean Court of Human Rights“, Emory International Law Review, Vol. 19/2005, 611.
14 U konkretnom slučaju bi primoravanje Grčke katoličke crkve da naknadno pribavi pravni subjektivitet vodilo ka poništavanju ogromnog broja pravnih poslova u kojima se ona pojavljuje, što bi joj nanelo veliku materijalnu štetu.
15 G. Scharffs, Brett, „The Autonomy of Church and State“, Brigham Young Uni-versity Law Review, Vol. 4/2004, 1217. Sud je ocenio kao diskriminatornu či-njenicu da Pravoslavna crkva i Jevrejska zajednica u Grčkoj poseduju pravni subjektivitet, dok se isti osporava Rimokatoličkoj crkvi. Case of the Canea Ca-tholic Church v. Greece, br. predstavke 143/1996/762/963, stav 47.
16 T. Francoise, „The European Convention on Human Rights and Church-State Relations Pluralism vs. Pluralism“, Cardozo Law Review, Vol. 30/2009, 2584.
17 Case of the Canea Catholic Church v. Greece, br. predstavke 143/1996/762/963, stav 47.
Dalibor Đukić
53
da sve ustanove Rimokatoličke crkve koje su osnovane pre donošenja Građanskog zakonika 1946. godine zadržavaju pravni subjektivitet.18 Zakonom se ne precizira o kojoj vrsti pravnog subjektiviteta se radi. Komitet ministara Saveta Evrope konstatovao je u svojoj rezoluciji iz 2000. godine da je Grčka izmenom spornog zakona izvršila obaveze iz presude Evropskog suda.19 Tek je najnovijim izmenama zakonodav-stva koje se tiče pravnog položaja crkava i verskih zajednica u Grčkoj predviđeno da su Rimokatolička crkva i njene ustanove pravni subjekti privatnog prava.20 Dakle, postojanje različitih vidova pravnog subjekti-viteta verskih organizacija ne predstavlja kršenje Evropske konvencije i ne smatra se suprotnim njenim načelima.
Situacije slične gore opisanim mogu se javiti u državama u ko-jima nije regulisan pravni položaj i status tradicionalnih verskih or-ganizacija koje u njoj egzistiraju duži vremenski period. Takav primer je Crna Gora, gde je status Srpske pravoslavne crkve već duže vreme predmet sukoba i kontroverzi. Naime, vlasti ove države od pre neko-liko godina insistiraju da se Mitropolija crnogorsko-primorska SPC registruje u skladu sa Zakonom o položaju verskih zajednica iz 1977. godine.21 Sa druge strane, Mitropolija taj zahtev odbija pozivajući se na pravni kontinuitet i nepostojanje obaveze registracije u Zakonu iz 1977. godine. Postupanje crnogorskih vlasti ima velikih sličnosti sa pokušaji-ma grčke vlade da primora Rimokatoličku crkvu u toj zemlji da stekne pravni subjektivitet u skladu sa Građanskim zakonikom iz 1946. godi-ne. Imajući u vidu da su državni organi Crne Gore u nebrojeno mnogo slučajeva potvrdili pravni subjektivitet Mitropolije crnogorsko-primor-ske kao verske organizacije, bilo kakva promena te prakse predstavljala bi kršenje njenih prava. Pored toga, može se tvrditi da je na osnovu po-
18 Νόμος 2731, Ρύθμιση θεμάτων διμερούς κρατικής αναπτυξιακής συνεργασίας και βοήθειας, Ρύθμιση θεμάτων μη κυβερνητικών οργανώσεων και άλλες δια-τάξεις, ΦΕΚ 138/1999, čl. 33.
19 Resolution concerning the judgment of the European Court of Human Rights of 16 December 1997 in the case of Canea Catholic Church against Greece, Resolu-tion DH (2000) 44.
20 Νόμος 4301/2014, Οργάνωση της νομικής μορφής των θρησκευτικών κοινοτήτων και των ενώσεων τους στην Ελλάδα και άλλες διατάξεις αρμοδιότητας Γενικής γραμματείας θρησκευμάτων και λοιπές διατάξεις, ΦΕΚ 223/2014, čl. 13.
21 Brajović: Ista praksa za sve, http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/11/Region/ 1047188/Brajovi%C 4%87%3A+Ista+praksa+za+sve.html, 1.11.2015. godine.
Harmonius 2015
54
stupanja državnih organa u prethodnim vekovima, Mitropolija de facto stekla pravni subjektivitet, koji se sada ne može osporavati. Imajući u vidu da su svi argumenti grčke vlade kojima je pravdala svoje postupa-nje odbačeni od strane Evropskog suda, principi sadržani u pomenutoj presudi mogli bi biti od pomoći prilikom rešavanja pitanja statusa epi-skopija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
3. REGISTRACIJA CRKAVA I VERSKIH ZAJEDNICA
Evropski sud je u više navrata raspravljao o slučajevima koji se tiču postupka priznavanja ili registracije crkava i verskih zajednica od strane državnih organa. U mnogim evropskim državama postoji praksa da se novoosnovane verske organizacije registruju kod nadležnog dr-žavnog organa kako bi stekle pravni subjektivitet i ostvarile sva prava i privilegije koje im garantuje pravni poredak. Postupak registracije uvek podrazumeva postojanje određenih uslova koje su verske organizacije dužne da ispune. Pored toga, ustanovljena su i minimalna ograniče-nja ovog prava kojim se štite javni moral, bezbednost, osnovna ljudska prava i dr.22
Problemi se javljaju kada država, i pored toga što određena ver-ska organizacija ispuni uslove za registraciju, na različite načine pro-longira ili izbegava da donese odluku o njenoj registraciji. U tom slu-čaju verska organizacija je prinuđena da upotrebi sva pravna sredstva kako bi obezbedila taj osnovni preduslov slobodnog delovanja u okvi-ru pravnog poretka. Uporno odbijanje državnih organa da postupe u skladu sa zakonskim propisima može dovesti do pokretanja spora pred Evropskim sudom za ljudska prava, pošto pravo na pristup ovom sudu nije uslovljeno posedovanjem pravnog subjektiviteta. Najpoznatiji primer takvog slučaja jeste spor između Besarabijske mitropolije i Republike Moldavije.23
22 Kao primer može poslužiti čl. 20, st. 4 Zakona o crkvama i verskim zajedni-cama RS: Ministarstvo donosi rešenje o odbijanju zahteva za upis verske or-ganizacije u Registar ako su njeni ciljevi, učenje, obredi ili delovanje suprotni Ustavu i javnom poretku ili ako ugrožavaju život, zdravlje, slobodu i prava drugih, prava dece, pravo na lični i porodični integritet i pravo na imovinu. Zakon o crkvama i verskim zajednicama, Službeni glasnik RS, br. 36/2006.
23 Metropolitan Church of Bessarabia and others v. Moldova, br. predstavke 45701/99.
Dalibor Đukić
55
Prostor na kome se nalazi današnja Republika Moldavija u po-slednja dva veka predstavljao je mesto susreta rumunske i ruske kul-ture, tradicije ali i interesnih zona. Moldavija je nakon raspada SSSR-a proglasila nezavisnost. Ogromna većina stanovnika Moldavije govori rumunskim jezikom i pripada pravoslavnoj veroispovesti. Moldavska pravoslavna crkva obnovljena je 1992. godine i predstavlja autonomnu pravoslavnu crkvu pod jurisdikcijom autokefalne Ruske pravoslav-ne crkve. Sa sticanjem nezavisnosti, u Moldaviji dolazi do ekspanzi-je nacionalizma, pa ideje o obnovi zajedničke države sa Rumunijom postaju sve aktuelnije. Zato je manji broj sveštenika i vernika istupio iz Moldavske pravoslavne crkve i osnovao Besarabijsku mitropoliju,24 koja je 1992. godine pripojena Rumunskoj pravoslavnoj crkvi. Tako je došlo do velike podele među pravoslavnim vernicima, na one koji priznaju jurisdikciju Rumunske pravoslavne crkve i one koji priznaju jurisdikciju Ruske pravoslavne crkve.
Pošto je u vreme ovih događaja na vlasti u Moldaviji bila proru-ska vlada, ona je 1993. godine donela odluku o registraciji Moldavske pravoslavne crkve. U istom tom periodu zahtev za registraciju podnela je i Besarabijska mitropolija. Na taj zahtev država nije odgovorila, pa je ova crkva ponovo pokušala da se registruje tokom 1995. i 1997. godine. Posle više sudskih procesa, moldavske vlasti obavestile su Besarabijsku mitropoliju da neće registrovati njihovu versku organizaciju sve dok ne reši spor sa Moldavskom pravoslavnom crkvom iz koje se izdvojila. Nakon toga, zastupnici Besarabijske mitropolije podneli su predstav-ku Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, tvrdeći da su vlasti Republike Moldavije povredile njihovo pravo na slobodu veroispove-sti garantovano čl. 9 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.25
Podnosioci predstavke tvrde da su državni organi svojim po-stupanjem ograničili njihovo pravo na slobodu veroispovesti, jer je po moldavskim zakonima samo registrovanim verskim organizacijama dozvoljeno da nesmetano deluju. Pored toga, oni zastupaju stav da u
24 Besarabijska mitropolija nastala je po prvi put 1918. godine tokom rumunske okupacije Moldavije. Takođe delovala je i tokom Drugog svetskog rata 1941–1944. godine. Na kraju rata 1944. godine pripojena je Ruskoj pravoslavnoj cr-kvi. M. Judithanne Scourfield, „The Role of Law, Judicial Reform and the Pro-tection of Human Rights in Moldova and Transnistria“, Intercultural Human Rights Law Review, Vol. 9/2014, 103–136.
25 Metropolitan Church of Bessarabia and others v. Moldova, br. predstavke 45701/99, stav 94.
Harmonius 2015
56
demokratskom društvu svaka grupa vernika koja sebe smatra druga-čijom od ostalih verskih organizacija ima pravo da se registruje, te da država nema pravo da procenjuje koliko se verske organizacije među-sobno razlikuju. Na kraju oni zaključuju da država ne bi smela da fa-vorizuje bilo koju crkvu ili versku zajednicu, posebno kada se radi o postupku registracije.26 Sa druge strane moldavska vlada je zastupala stav da odbijanje registracije ne znači zabranu delovanja crkve ili nje-nih članova. Oni su zadržali svoje pravo ispovedanja vere i vršenja bo-gosluženja, što je po mišljenju zastupnika vlade sadržaj prava na slo-bodu veroispovesti. Vlada je iznela stav da bi priznavanje Besarabijske mitropolije predstavljalo mešanje države u unutrašnja pitanja verskih organizacija i kršenje njene neutralnosti u verskim pitanjima, pošto ta organizacija predstavlja frakciju Moldavske pravoslavne crkve. Na kra-ju, vlada je iznela i jedan politički argument, tvrdeći da je podela unu-tar pravoslavne zajednice posledica sukoba Rumunije i Rusije, te da bi priznavanje Besarabijske crkve imalo štetne posledice po nezavisnost i teritorijalnu celovitost mlade Moldavske države.27
Sud je tokom razmatranja ove predstavke ustanovio ili potvrdio više principa na kojima se temelji savremeno shvatanje slobode vero-ispovesti. Najpre, to je pravilo da država ne može pravdati nepriznava-nje određene verske zajednice činjenicom da se njene pristalice mogu slobodno okupljati i vršiti verske obrede. Za Sud to nije dovoljno. Da bi određena verska organizacija razvila svoju delatnost na zadovolja-vajući način, neophodno je da stekne pravni subjektivitet, bez kojeg ne može u potpunosti uživati i zaštiti sva prava koja joj unutrašnje i međunarodno pravo garantuju. Stoga, Sud smatra da tolerancija koju je moldavska Vlada pokazala prema vernicima i sveštenstvu Besarabijske mitropolije ne može da se posmatra kao zamena za registraciju, pošto se jedino aktom priznavanja stiču određena prava.28
Država ne može svoje postupanje pravdati težnjom za očuvanje jedinstva već registrovane crkve ili verske zajednice.29 Dakle, neutral-nost države u verskim pitanjima ne dozvoljava da ona svojim aktima
26 Metropolitan Church of Bessarabia and others v. Moldova, br. predstavke 45701/ 99, stav 95–96.
27 Metropolitan Church of Bessarabia and others v. Moldova, br. predstavke 45701/99, stav 97–98.
28 Metropolitan Church of Bessarabia and others v. Moldova, br. predstavke 45701/99, stav 129.
29 T. Francoise, „The European Convention on Human Rights and Church-State Relations Pluralism vs. Pluralism“, Cardozo Law Review, Vol. 30/2009, 2581.
Dalibor Đukić
57
utiče na podeljene verske organizacije kako bi one ponovo uspostavi-le jedinstvo. U pluralističkom društvu neophodno je da same crkve i verske zajednice dijalogom prevaziđu sve sukobe i podele bez pritisaka od strane državnih organa. Državni organi nisu ovlašćeni da procenju-ju legitimnost verskih uverenja. Dakle, država ne sme pružati jednoj frakciji podeljene verske organizacije privilegovan položaj u odnosu na ostale frakcije te iste ili neke druge verske zajednice.
Takođe, Sud je ustanovio pravilo da registracija verskih organi-zacija ne sme biti uslovljena pristankom ili saglasnošću već registrova-ne crkve ili verske zajednice.30 Svako drugačije postupanje predstavljalo bi favorizovanje određenih verskih organizacija i kršenje načela neu-tralnosti i nemešanja državnih organa u verska pitanja. Ne samo da je nedozvoljeno učešće priznate crkve ili verske zajednice u postupku re-gistracije novih verskih organizacija, već je neprihvatljivo da one uče-stvuju u donošenju odluka državnih organa koje se tiču drugih aspeka-ta slobode veroispovesti. Tako je u slučaju Manusakis protiv Grčke Sud ocenio da je neprihvatljivo učešće Grčke pravoslavne crkve u postupku izdavanja dozvole za izgradnju bogoslužbenih objekata drugih konfesi-ja.31 Dakle, kada se radi o poslovima državnih organa koji se tiču statu-sa i prava crkava i verskih zajednica, u njima treba da učestvuju isklju-čivo država i zainteresovana verska organizacija, bez posredovanja ili bilo kakvog institucionalizovanog uticaja drugih verskih zajednica.
Kao što je već pomenuto, države koje praktikuju postupak re-gistracije crkava i verskih zajednica, obavezno propisuju i uslove koje prethodno treba da ispuni verska organizacija koja se registruje. Jedan od takvih uslova jeste vremenski period postojanja i delovanja te orga-nizacije na određenoj teritoriji. Evropski sud smatra suprotnim članu 9 Evropske konvencije odbijanje državnih organa da registruju određe-nu versku zajednicu isključivo zbog neispunjavanja takvog formalnog uslova.32 Međutim, takav uslov je dopušten ukoliko predstavlja predu-slov za sticanje posebnih prava kao što su poreske olakšice i sl.33 Treba istaći i stav Evropskog suda za ljudska prava da je obaveza državnih
30 Metropolitan Church of Bessarabia and others v. Moldova, br. predstavke 45701/99, stav 123.
31 Manoussakis and others v. Greece, br. predstavke 18748/91 i Pentidis and others v. Greece, br. predstavke 23238/94.
32 Case of Kimlya and others v. Russia, br. predstavki 76836/01 i 32782/0333 Case of Kimlya and others v. Russia, br. predstavki 76836/01 i 32782/03, stav
98–102.
Harmonius 2015
58
organa da blagovremeno i bez nepotrebnog prolongiranja obavljaju procedure koje prethode priznavanju pravnog subjektiviteta crkve ili verske zajednice.34
Dva su slučaja vrlo interesantna kada se radi o registraciji crkava i verskih zajednica u Republici Srbiji. Radi se o registraciji Crnogorske pravoslavne crkve i Hrišćanske verske zajednice Jehovini svedoci. Pokušaj registracije eparhije Crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji samo naizgled podseća na predstavku Besarabijske mitropolije i drugih protiv Moldavije. Naime, Crnogorska pravoslavna crkva iz Cetinja pod-nela je 31.10.2007. godine zahtev Ministarstvu vera RS za upis eparhije ove crkve u Registar crkava i verskih zajednica. Ministarstvo je ubrzo donelo rešenje kojim se odbija zahtev CPC jer je ona sa stanovišta auto-nomnih propisa pravoslavne crkve udruženje građana.35 Usledila je žal-ba Vrhovnom sudu, a zatim ponovljeni postupak pred Ministarstvom vera. Međutim, odluka ministarstva u ponovljenom postupku bila je identična prethodnoj, uz razliku da je obrazloženje novog rešenja dosta detaljnije i preciznije. Za razliku od prethodnog rešenja, Ministarstvo se u obrazloženju ne poziva samo na autonomne propise pravoslav-ne crkve, već i na formalne i materijalne nedostatke spornog zahteva. Ovakvo postupanje Ministarstva je u skladu sa praksom Evropskog suda, jer pozivanje na međusobne odnose dve verske organizacije bi predstavljalo mešanje države u ostvarivanje prava na slobodu verois-povesti. Bilo bi neophodno dokazivati da je takvo mešanje propisano zakonom, da služi legitimnim ciljevima, da je neophodno u demokrat-skom društvu i srazmerno postignutim ciljevima. Stoga je mnogo pra-vilnije da državni organi kada postupaju po zahtevima crkava i verskih zajednica donose odluke isključivo na osnovu državnih propisa, uzi-majući naravno u obzir zaštitu javnog poretka i bezbednosti.36
Postupak registracije Hrišćanske verske zajednice Jehovini svedo-ci najbolje pokazuje kako praksa Evropskog suda za ljudska prava ima značajan uticaj na odluke koje donose organi uprave. Naime, predstav-nici ove verske zajednice podneli su više puta zahtev za upis u Registar
34 Religionsgemeinschaft der Zeugen Jehovans and others v. Austria, br. predstavke 40825/98.
35 N. Đurđević, Ostvarivanje slobode veroispovesti i pravni položaj crkava i verskih zajednica u Republici Srbiji, Beograd 2008, 8.
36 Za Evropski sud zaštitu javnog poretka i bezbednosti može predstavljati legi-timan cilj. Metropolitan Church of Bessarabia and others v. Moldova, br. pred-stavke 45701/99, stav 113–113.
Dalibor Đukić
59
crkava i verskih zajednica u skladu sa Zakonom o crkvama i verskim zajednicama. Ministarstvo je njihov zahtev odbijalo, da bi kasnije usle-dila žalba Vrhovnom sudu. Vrhovni sud nije našao da je njihova žal-ba osnovana, pa su zastupnici Hrišćanske verske zajednice Jehovini svedoci 2008. godine podneli predstavku Evropskom sudu za ljudska prava. Imajući u vidu presudu Evropskog suda povodom predstavke zajednice Jehovinih svedoka protiv Austrije, kao i druge predstavke u kojima je sud zaštitio prava pripadnika ove verske organizacije, vrlo je verovatno da bi odluka Suda išla u korist podnosioca predstavke. Ministarstvo vera je 2010. godine priznalo ovu versku zajednicu i upi-salo je u Registar crkava i verskih zajednica. Iz ovog slučaja se jasno vidi koliko značajan uticaj ima praksa Evropskog suda, te da je zahva-ljujući njoj izbegnuta skupa procedura pred ovim Sudom i obezbeđena efikasnija primena Evropske konvencije.
4. ZAKLJUČAK
Sloboda misli, savesti i veroispovesti koja je zaštićena čl. 9 Evropske konvencije implicira obavezu države da obezbedi slobodno delovanje svih verskih organizacija. Nije dovoljno, međutim, da država prosto toleriše postojanje crkava i verskih zajednica. Sasvim suprotno, kao i kod zaštite svakog ljudskog prava i slobode, neophodan je aktivan angažman države kako bi se obezbedili uslovi za kvalitetno uživanje prava u punom njihovom obimu. Kada se radi o verskim organizacija-ma, osnovna pretpostavka njihovog uspešnog delovanja u savremenom pluralističkom društvu jeste posedovanje pravnog subjektiviteta. Na taj način one stiču mogućnost da budu nosioci specifičnih prava i obave-za, ali i da se efikasno bore za zaštitu tih prava pred sudskim organima. Iako Evropskom konvencijom nije predviđena obaveza država članica da priznaju pravni subjektivitet svim verskim organizacijama, praksa Evropskog suda je pokazala da nije u duhu Evropske konvencije postu-panje države koja pojedinim verskim organizacijama ne priznaje prav-ni subjektivitet. Iz par presuda koje su prikazane u ovom radu mogu se izvući i drugi principi koje država treba da ispoštuje prilikom regulisa-nja postupka registracije ili priznavanja crkava i verskih zajednica.
Evropski sud je potvrdio pravilo da registracija verskih organi-zacija ne sme biti uslovljena pristankom ili saglasnošću već registro-vane crkve ili verske zajednice. Takođe, državni organi ne smeju svoje
Harmonius 2015
60
postupanje pravdati težnjom za očuvanjem jedinstva već registrovane crkve ili verske zajednice. Prilikom odlučivanja oni ni bi smeli da se pozivaju na propise autonomnog prava drugih verskih zajednica, niti da uzimaju u obzir odnose novoosnovane verske organizacije i ostalih crkava i verskih zajednica. Dakle, postupak registracije tiče se isključi-vo državnih organa i verske organizacije koja nastoji da stekne pravni subjektivitet.
Država je u obavezi da blagovremeno i bez nepotrebnog odu-govlačenja odgovori na zahtev verske zajednice, a koji se tiče regulisa-nja njenog pravnog položaja. Praksa državnih organa može se smatrati jednim od načina de facto priznavanja pravnog subjektiviteta verskih zajednica. Pravila po kojima se vrši registracija trebaju biti identična za sve zainteresovane subjekte.37 To naravno ne znači da sve crkve i verske zajednice stiču identičan pravni položaj ili isti kvalitet pravnog subjek-tiviteta. Sud je takve nijanse prepustio nacionalnim zakonodavstvima država članica.
Praksom Evropskog suda za ljudska prava utvrđena su najvaž-nija pravila koja se tiču postupka registracije i priznavanja pravnog subjektiviteta crkava i verskih zajednica. Pošto je uticaj te prakse na postupanje državnih organa u evropskim državama sve izraženiji, bilo bi korisno da se sa njom što bolje upoznaju i državni organi Republike Srbije zaduženi za poslove vere, kako bi njihove odluke bile usklađene sa evropskim tendencijama.
37 Dozvoljena su odstupanja koja ne predstavljaju diskriminaciju određenih ver-skih organizacija.
Dalibor Đukić
61
Dalibor Đukić, M.A., LL.M.Junior Faculty Member at the Faculty of Law,University of Belgrade
LEGAL PERSONALITY OF RELIGIOUS COMMUNITIES IN THE EUROPEAN COURT
OF HUMAN RIGHTS
SummaryFreedom of thought, conscience and religion, which is pro-
tected by Art. 9 of the European Convention implies the obligation of the state to ensure the free practice of any religion. It is not enough, however, that the state simply tolerates the existence of churches and religious communities. When it comes to religious organizations, the basic premise of their existence in modern pluralistic society is to have legal personality. The European Court of Human Rights established the most important rules concerning the registration process and the recognition of the legal personality of churches and religious commu-nities. From the few judgments that are presented in this paper can be derived the fundamental principles which states should comply with when regulating the procedure of registration or recognition of churches and religious communities.
Key words: Religious freedom. – Freedom of thought conscience and re-ligion. – Legal personality. – ECHR.
62
UDK 347.725.04 ; 658.155.2
Katarina Đurđenić, LL.M.*
PRIPREMNE RADNJE I TROŠKOVIU POSTUPKU PREUZIMANJA
DIONIČKIH DRUŠTAVA
Autorica u radu sustavno pojašnjava koje aktivnosti čekaju ponuditelja prilikom pripremanja ponude za preuzimanje dioničkog društva te s ko-jim troškovima on mora pritom računati – od troškova vezanih za osi-guranje sredstava za preuzimanje dionica do plaćanja upravnih pristojbi i naknada tijelu koje odobrava tekst ponude za preuzimanje prikazujući njihovu visinu na konkretnom primjeru. Osim toga se razmatraju troš-kovi koji mogu nastati u slučaju sudskih postupaka koji se mogu nasta-viti na upravni postupak vezan za odobrenje ponude za preuzimanje. Troškovi pravnih savjetnika nisu obuhvaćeni ovim radom.
Ključne reči: Ponuda za preuzimanje. – Ugovor s depozitarom. – Osi-guranje sredstava za preuzimanje dionica. – Upravna pri-stojba i naknada. – Troškovi objave. – Sudske pristojbe.
1. UVODNO O POSTUPKU PREUZIMANJA
Sukladno čl. 9, st. 1 Zakona o preuzimanju dioničkih društa-va – ZPDD (Narodne novine, br. 109/07, 36/09, 108/12, 90/13, 99/13, 148/13) osoba koja posredno ili neposredno, samostalno ili djelujući zajednički, stekne više od 25% dionica s pravom glasa ciljnog društva (dalje: Ponuditelj), obvezna je objaviti ponudu za preuzimanje dionica preostalih dioničara. Točna definicija ciljnog društva se nalazi u čl. 2, st. 1, toč. 1 ZPDD-a i u slučaju društava sa sjedištem u Hrvatskoj se odnosi na dionička društva čije su dionice uvrštene na uređeno tržište (dalje: Ciljno društvo).
* Autorica je zaposlena u Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga na mjestu Višeg savjetnika u Direkciji za licenciranje i pravnu podršku u Sektoru za tržište kapitala, [email protected].
Stavovi i mišljenja autorice izneseni u ovom članku osobni su stavovi autorice i ne odražavaju stavove Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.
Katarina Đurđenić
63
Postupak preuzimanja nije samoregulirajući postupak koji je podložan isključivo kontroli dioničara na koje se odnosi, već njegovo provođenje sukladno čl. 47 ZPDD-a nadzire Hrvatska agencija za nad-zor financijskih usluga (dalje: Agencija). Najveće značenje Agencije u postupku preuzimanja je to što ona odobrava objavljivanje ponude za preuzimanje te na taj način provjerava potpunost i vjerodostojnost po-dataka iz ponude za preuzimanje te je li cijena u ponudi za preuzima-nje određena u skladu s odredbama ZPDD-a.
Tijek postupka preuzimanja se sastoji iz nekoliko koraka koji su vidljivi iz sheme u nastavku.
Prikaz 1 – Tijek postupka preuzimanja
Obavijest o nastanku obveze/namjeri objavljivanja ponude za preuzi-manje (čl. 9, st. 3; čl. 10, st. 2; čl. 11, st. 1 ZPDD-a)
+ 30 dana od dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzi-manje (čl. 24, st. 1 ZPDD-a)↓
Zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje
+ 14 dana od primitka urednog zahtjeva (čl. 24, st. 3 ZPDD-a)↓
Odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje
+ 7 dana od primitka rješenja o odobrenju (čl. 27, st. 1 ZPDD-a)↓
Objava ponude za preuzimanje
+ 28 dana od dana objave(čl. 28, st. 1 ZPDD-a)
+ 10 dana od dana objave(čl. 41, st. 1 ZPDD-a)
↓ ↓
↓ Objava obrazloženog mišljenja uprave Ciljnog društva o ponudi za preuzimanje
↓
Harmonius 2015
64
Istek roka trajanja ponude
+ 14 dana od dana isteka roka traja-nja ponude (čl. 37, st. 2 ZPDD-a)↓
Isplata pohranjenih dionica
+ 7 dana nakon isteka roka za plaćanje dionica (čl. 39, st. 1 ZPDD-a)↓
Objava izvješća o preuzimanju
Iako samo sklapanje ugovora o stjecanju dionica Ciljnog društva zahtijeva niz priprema i povezano je s određenim troškovima, za po-trebe ovog rada se neće ulaziti u taj dio kao niti u dio koji je povezan s realizacijom poslovnih planova u Ciljnom društvu, već će se ograničiti na radnje i troškove koji nastaju isključivo u vezi s postupkom odobre-nja ponude za preuzimanje od strane Agencije. Pri tome se neće uzeti u obzir troškovi pravnih savjetnika s obzirom da oni nisu obvezni, iako se njihovo angažiranje radi složenosti cijelog postupka preporučuje.
Troškovi prikazani na primjerima u ovom radu su informativni i ne isključuju pojavljivanje drugih troškova koji ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
2. PRIPREMANJE OBJAVLJIVANJA PONUDEZA PREUZIMANJE
Odredbom čl. 22, st. 1 ZPDD-a propisan je sadržaj ponude za preuzimanje dok je čl. 22, st. 3 ZPDD-a propisano kako se Agenciji osim same ponude uz zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje trebaju predati i sljedeće isprave:
– isprave o pravnim poslovima kojim su Ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice Ciljnog društva u raz-doblju od 1 godine prije dana nastanka obveze na objavljiva-nje ponude za preuzimanje,
Katarina Đurđenić
65
– izjava Ponuditelja i osoba koje s njim djeluju zajednički da, osim pravnih poslova iz prethodne točke, nisu sklapali druge pravne poslove u cilju stjecanja dionica Ciljnog društva,
– potvrda depozitara o osiguranju naknade za preuzimanje svih dionica koje su predmet ponude za preuzimanje,
– potvrda tržišnog operatera uređenog tržišta, tj. Zagrebačke burze d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Ivana Lučića 2a (dalje: ZSE), izdanu na zahtjev Ponuditelja, o prosječnoj cijeni na uređenom tržištu,
– ugovor s depozitarom o obavljanju poslova pohrane dionica,– prethodna suglasnost Hrvatske narodne banke, ako su pred-
met preuzimanja dionice kreditne institucije, odnosno pret-hodna suglasnost druge nadležne institucije, u ostalim sluča-jevima kada je to zakonom propisano,
– izvodi iz sudskog registra ili drugoga odgovarajućeg registra za Ponuditelja iz kojeg je vidljiv pravni oblik, sjedište, poslov-na adresa, popis osoba ovlaštenih za zastupanje, ne stariji od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, u prijevodu na hrvat-ski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču ako su Ponuditelj i osoba koja s njim djeluje zajednički, pravne osobe sa sjedi-štem u inozemstvu,
– izjava kojom Ponuditelj imenuje punomoćnika (tvrtka, sjedi-šte, poslovna adresa, odnosno, ime i prezime, adresa) za do-stavu pismena u Republici Hrvatskoj, ako je pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem ili trajnim boravi-štem u inozemstvu,
– elaborat o procjeni fer vrijednosti dionice Ciljnog društva, revidiran od strane neovisnog ovlaštenog revizora, ako se di-onicom Ciljnog društva trgovalo u manje od 1/3 trgovinskih dana unutar određenog razdoblja koje je prethodilo nastanku obveze objavljivanja ponude za preuzimanje,
– ostala dokumentacija na zahtjev Agencije te– dokaz o uplati administrativne pristojbe i naknade.
Kako je vidljivo iz shematskog prikaza u uvodnom dijelu, nakon nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, Ponuditelj mora u roku od 30 dana Agenciji podnijeti zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, što znači da u tom roku mora pribaviti i sve
Harmonius 2015
66
propisane isprave. Radi boljeg prikaza u shematskom prikazu koji slije-di su prikazane radnje koje čine dio prikupljanja potrebnih isprava, a u odlomcima niže se utvrđuju troškovi koji nastaju vezano za njih.
Prikaz 2 – Radnje tijekom pripremanja objavljivanjaponude za preuzimanje
Sklapanje
ugovora o
pohrani s
depozitarom
Pripremanje
objava u
Narodnim
novinama
Izrada
elaborata o
fer vrijednost
Plaćanje
naknadi i
pristojbi
Pribavljanje
potvrde o
prosječnoj
cijeni na ZSE
Osiguravanje
naknade(kroz
novčani polog ili
bankarsku
garanciju)
Pripremanje
objavljivanja
ponude
za preuzimanje
Katarina Đurđenić
67
2.1. Sklapanje ugovora o pohrani s depozitaromSukladno čl. 21, st. 1 ZPDD-a prije podnošenja zahtjeva za odo-
brenje objavljivanja ponude za preuzimanje, Ponuditelj je obvezan s depozitarom ugovoriti obavljanje poslova pohrane dionica koje su predmet ponude za preuzimanje. Kako prema trenutno važećim odred-bama ZPDD-a obveza objavljivanja ponude za preuzimanje stjecanjem kontrole nastaje samo u društvima čije dionice su uvrštene na uređe-nom tržištu, a koje moraju biti u obliku elektroničkog zapisa, sukladno čl. 21, st. 2 ZPDD-a, depozitar će uvijek biti Središnje klirinško de-pozitarno društvo d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 62a (dalje: SKDD). SKDD je posrednik između Ponuditelja i dioničara koji svakog dioničara obavještava o ponudi za preuzimanje, dostavlja mu obrasce za prihvaćanje ponude, zaprima ispunjene obrasce, provodi preknjižbu vrijednosnih papira s računa dioničara na račun Ponuditelja, isplaću-je cijenu dioničarima te izrađuje odgovarajuće izvještaje o provedenim preknjižbama. Postupak ponude za preuzimanje se kod SKDD-a pro-vodi kao posebna korporativna akcija uređena odredbama čl. 593–622 Upute SKDD-a.1
Troškove koji pri tome nastaju ili mogu nastati su utvrđeni uz pomoć Cjenika SKDD-a2 te se sastoje iz otvaranja ponude u postupku preuzimanja dioničkog društva (sukladno toč. I.5.14 Cjenika SKDD-a 10.000,00 HRK), dostave pisane obavijesti vlasnicima/nositeljima raču-na poštom (sukladno toč. III.4.1 Cjenika SKDD-a 5,90 HRK po dioni-čaru na što se obračunava porez na dodanu vrijednost od 25%), obrade naloga ulagatelja (sukladno toč. I.5.8 Cjenika SKDD-a 5,60 HRK po dioničaru), upisa u dnevnik korporativnih akcija (sukladno toč. I.5.1 Cjenika SKDD-a 50,00 HRK po ponudi), obračuna i utvrđivanja prava, ovlaštenja i privilegija (sukladno toč. I.5.2 Cjenika SKDD-a 1,00 HRK po dioničaru), upisa/prijenosa vrijednosnih papira (sukladno toč. I.5.3 Cjenika SKDD-a 4,60 HRK po dioničaru), isplate novčanih sredstava (sukladno toč. I.5.4 Cjenika SKDD-a 9,50 HRK pod dioničaru) te izra-
1 Sukladno čl. 521, st. 2 Zakona o tržištu kapitala – ZTK (Narodne novine, br. 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13 i 18/15) Agencija odobrava Pravila i Uputu SKDD-a koje je moguće pronaći na internetskim stranicama SKDD-a: http://www.skdd.hr/portal/f?p=100:42:669081182393401::NO, 5.9.2015.
2 Sukladno čl. 522, st. 3 ZTK-a Agencija odobrava Cjenik SKDD-a koji je mo-guće pronaći na internetskim stranicama SKDD-a: http://www.skdd.hr/portal/f?p=100:43:669081182393401::NO:::, 5.9.2015.
Harmonius 2015
68
de izvještaja o preknjižbama vrijednosnih papira na temelju korpora-tivne akcije (sukladno toč. I.5.26 Cjenika SKDD-a 3,20 HRK po dio-ničaru). Navedenim troškovima potrebno je pribrojiti i trošak ovjere potpisa s obzirom da se sukladno čl. 605 Upute SKDD-a nalog za pri-hvat ponude koji SKDD dostavlja dioničarima uz tekst ponude može potpisati osobno ili po punomoćniku neposredno u SKDD-u, u kojem slučaju ovlašteni radnik SKDD-a utvrđuje identitet dioničara odnosno identitet i ovlaštenje za zastupanje punomoćnika ili zastupnika prav-ne osobe ili se može već potpisan dostaviti poštom SKDD-u, u kom slučaju potpis nalogodavatelja ili punomoćnika na nalogu mora biti ovjeren u skladu s važećim propisima. Cijena ovjere potpisa sukladno Pravilniku o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine, br. 97/01 i 115/12) iznosi 47,50 HRK.
S obzirom da u slučaju troškova SKDD-a troškovi u velikoj mjeri ovise o broju dioničara na koje se odnosi ponuda za preuzimanje, u niže navedenom prikazu gore opisani troškovi će biti prikazani na pri-mjeru društva koje ima 201 dioničara kao i na primjeru društva koje ima 2.001 dioničara, a u kojim slučajevima se troškovi osiguravaju za sve dioničare osim Ponuditelja i osoba s kojim on djeluje zajednički. Za potrebe ovog primjera poći ćemo od pretpostavke da Ponuditelj djeluje samostalno.
Prikaz 3 – Troškovi SKDD-a u vezi s pohranom na primjeru
200 dioničara 2.000 dioničara
Trošak u HRK
broj Ukupno u HRK
broj Ukupno u HRK
Otvaranje ponudeu postupkupreuzimanjadioničkog društva*
10,000.00 1 10,000.00 1 10,000.00
Dostava pisaneobavijesti vlasnicima/nositeljima računa poštom*
7,40 200 1.480,00 HRK
2.000 14.800,00
Obrada nalogaulagatelja
5,60 200 1.120,00 2.000 11.200,00
Katarina Đurđenić
69
200 dioničara 2.000 dioničara
Trošak u HRK
broj Ukupno u HRK
broj Ukupno u HRK
Upis u dnevnikkorporativnih akcija*
50,00 1 50,00 1 50,00
Obračun i utvrđivanje prava, ovlaštenjai privilegija
1,00 200 200,00 2.000 2.000,00
Upis/prijenosvrijednosnih papira
4,60 200 920,00 2.000 9.200,00
Isplata novčanihsredstava
9,50 200 1.900,00 2.000 19.000,00
Izrada izvještajao preknjižbama
3,20 200 640,00 2.000 6.400,00
Ovjera potpisa 47,50 200 9.500,00 2.000 95.000,00
UKUPNO 25.810,00 167.650,00
Iako se troškovi moraju osigurati za sve gore navedene stavke, konačni troškovi će ovisiti o broju dioničara koji će prihvatiti ponu-du kao i o broju dioničara koji će se odlučiti na slanje prihvata ponu-de poštom u kojem slučaju njihov potpis mora biti ovjeren odnosno onih koji će prihvat ponude potpisati osobno u prostorijama SKDD-a. Stavke koje su u gornjem prikazu označene sa zvjezdicom su fiksne i naplaćuju se neovisno o broju dioničara koji će prihvatiti ponudu. Ostatak troškova će točno biti utvrđen po proteku ponude te će iznos neiskorištenih osiguranih sredstava biti vraćen ponuditelju.
2.2. Osiguravanje sredstava za pohranu dionicaPonuditelj mora i prije podnošenja zahtjeva za odobrenje ponu-
de za preuzimanje Agenciji osigurati sredstva za preuzimanje svih di-onica koje su predmet ponude za preuzimanje (čl. 18, st. 1 ZPDD-a). Ponuda za preuzimanje se odnosi na sve dionice s pravom glasa osim onih koje drži sam Ponuditelj i osobe koje s njim zajednički djeluju neovisno o tome da li ostali dioničari imaju namjeru prihvatiti ponudu
Harmonius 2015
70
za preuzimanje i u njoj pohraniti svoje dionice ili ne. Osiguranje na-knade u cijelosti je jedno od osnovnih načela postupka preuzimanja iz čl. 3, st. 1, toč. 6 ZPDD-a koje se smatra toliko bitnim da ga čak i sama Direktiva 2004/25/EG o ponudama za preuzimanje u čl. 3, st. 1, toč. e) izričito propisuje.
U protivnom, osoba kojoj nastane obveza objavljivanja ponude za preuzimanje bi mogla samo formalno objaviti ponudu za preuzima-nje u nadi da nitko neće prihvatiti istu i onda bi moglo doći do proble-ma u slučaju prihvaćanja ponude od strane većeg broja dioničara zbog nedostatka sredstava za isplatu. Na način predviđen hrvatskim zakono-davstvom takav scenarij je potpuno onemogućen.
Sukladno čl. 19, st. 1 ZPDD-a, u postupku preuzimanja je pla-ćanje novčane naknade radi preuzimanja pohranjenih dionica moguće osigurati na dva načina, i to polaganjem novčanih sredstava za plaćanje svih dionica koje su predmet ponude za preuzimanje na transakcijski račun depozitara otvoren kod kreditne institucije u svrhu provođenja ponude za preuzimanje i/ili polaganjem neopozive bankarske garan-cije3 na prvi poziv izdane u korist osoba koje će pohraniti svoje dio-nice u ponudi za preuzimanje kod depozitara. S tim u vezi, sukladno odredbi čl. 22, st. 3, toč. 3 ZPDD-a, uz ponudu za preuzimanje koja se dostavlja Agenciji, Ponuditelj je obvezan dostaviti i potvrdu depozitara o osiguranju naknade za preuzimanje svih dionica koje su predmet po-nude za preuzimanje.
Ovakvo pravno rješenje nije bilo uvijek na snazi. Naime, prema odredbi čl. 9, st. 1 prijašnjeg Zakona o preuzimanju dioničkih društava – prijašnji ZPDD (Narodne novine, br. 84/02, 87/02 i 120/02) Ponuditelj je prije podnošenja zahtjeva za odobrenje objavljivanja ponude za pre-uzimanje, sredstva za provođenje ponude za preuzimanje mogao osi-gurati na tri načina, i to izdvajanjem novčanih sredstava na poseban račun kod banke, sklapanjem ugovora o kreditu s bankom ili ishođe-njem neopozive bankarske garancije na prvi poziv, u korist dioničara koji će pohraniti svoje dionice. Sukladno odredbi čl. 12, st. 2, toč. 2 prijašnjeg ZPDD-a, uz ponudu za preuzimanje Ponuditelj je Komisiji
3 Iako se u ZPDD-u koristi pojam „bankovna garancija“, smatramo ispravnijim koristiti pojam „bankarska garancija“ s obzirom da se on upotrebljava u prete-žitom dijelu literature koja se bavi tim institutom kao uostalom i u Zakonu o obveznim odnosima koji definira taj pojam.
Katarina Đurđenić
71
za vrijednosne papire Republike Hrvatske4 bio dužan dostaviti i ban-karsku garanciju ili ugovor o kreditu ili ugovor o otvaranju posebnog računa i dokaz o uplati sredstava za plaćanje dionica, iz čega proizla-zi da je nadležno tijelo bilo to koje je provjeravalo vjerodostojnost i ispravnost dostavljene dokumentacije što sada čini SKDD.
Iz navedenog je moguće zaključiti kako je posao odoborenja objavljivanja ponude za preuzimanje po odredbama sadašnjeg ZPDD-a Agenciji znatno olakšan u usporedbi s prijašnjim ZPDD-om. Ipak, SKDD nije taj koji provjerava zakonitost i ispravnost cijene u ponu-di za preuzimanje već je to dužna učiniti Agencija sukladno odredbi čl. 24, st. 3, toč. 3 ZPDD-a. Ukoliko Agencija zaključi da ponuđena cijena nije ispravno određena, može od Ponuditelja zahtijevati osigu-ranje dodatnih sredstava, a shodno tome i novu potvrdu depozitara, tj. SKDD-a.
Odluka o tome koje sredstvo osiguranja će Ponuditelj izabrati je isključivo njegova odluka koja će ponajprije ovisiti o visini sredstava koje je potrebno osigurati te njegovim financijskim planovima za vrije-me trajanja ponude za preuzimanje.
2.2.1. Izdvajanje novčanih sredstava2.2.1.1. Pravno uređenje
Jedan od načina osiguranja sredstava potrebnih za provođenje ponude je izdvajanje novčanih sredstava potrebnih za plaćanje svih dionica koje su predmet ponude za preuzimanje na transakcijski ra-čun depozitara otvoren kod kreditne institucije. Izmjenama i dopu-nama ZPDD-a iz prosinca 2013. godine odredbe vezane za izdvajanje novčanih sredstava na transakcijski račun ponuditelja su dopunjene odredbom iz čl. 19, st. 1, toč. 2 ZPDD-a koja propisuje kako novčana sredstva pohranjena na transakcijskom računu depozitara ne ulaze u likvidacijsku ili stečajnu masu depozitara i/ili kreditne institucije, niti mogu biti predmetom ovrhe u vezi s potraživanjem prema depozitaru i/ili kreditnoj instituciji čime je dodatno povećana pravna sigurnost te na dodatan način ostvareno već spomenuto načelo iz čl. 3, st. 1, toč. 6
4 Prema odredbi čl. 27 Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih uslu-ga (Narodne novine, 140/05 i 12/12), Agencija je pravni sljednik Komisije za vrijednosne papire Republike Hrvatske, Agencije za nadzor mirovinskih fon-dova i osiguranja te Direkcije za nadzor društava za osiguranje.
Harmonius 2015
72
ZPDD-a odnosno čl. 3, st. 1, toč. e) Direktive 2004/25/EG o ponudama za preuzimanje.
Za razliku od bankarske garancije za koju je odredbom čl. 19, st. 3 ZPDD-a izričito propisano da je ne smije izdati Ponuditelj kao ni osoba koja s njim djeluje zajednički i Ciljno društvo, za izdvajanje nov-čanih sredstava ne postoji slična odredba. Stoga je moguće zamisliti situaciju da se kao Ponuditelj javi banka u kojoj depozitar ima otvoren transakcijski račun te banka odluči osigurati sredstva izdvajanjem na taj račun koji je u potpunosti u njenoj kontroli. Odgovarajućom pri-mjenom odredbe čl. 19, st. 3 ZPDD-a može se zaključiti kako je namje-ra zakonodavca bila da osigurana sredstva za provedbu ponude budu odvojena od osobe Ponuditelja, osoba s kojima on djeluje zajednički i Ciljnog društva, te bi se stoga trebalo smatrati kako se sredstva za osiguranje ponude ne bi mogla izdvojiti polaganjem novčanih sredsta-va na transakcijski račun otvoren kod bilo koje od navedenih osoba. Takvim razmatranjem Ponuditelj nije spriječen u osiguranju sredstava, jer mu i dalje ostaje na raspolaganju mogućnost ishođenja bankarske garancije ili u slučaju da depozitar ima više transakcijskih računa, iz-dvajanje novčanih sredstava na neki drugi račun depozitara.
2.2.1.2. Prednosti i mane izdvajanja novčanih sredstavana račun depozitara
Uzimajući u obzir da ishođenje bankarske garancije zahtijeva određeno vrijeme i poštivanje bankarskih procedura, izdvajanje nov-čanih sredstava na transakcijski račun se čini jednostavnijim i bržim načinom osiguravanja sredstava potrebnih za provedbu ponude.
Ipak, s obzirom na tijek postupka preuzimanja iz uvodnog dijela ovog rada te čl. 19, st. 4 ZPDD-a sukladno kojem Ponuditelj ne smije raspolagati novčanim sredstvima koja su, radi osiguranja isplate pohra-njenih dionica, izdvojena na transakcijskom računu depozitara otvo-renom kod kreditne institucije, osim radi isplate pohranjenih dionica, jasno je da bi u slučaju izdvajanja značajnih sredstava za provedbu po-nude, Ponuditelj bio duže vremena spriječen koristiti ista. Nadalje, vrlo je upitno da li će izdvojena sredstva ikad trebati biti isplaćena s obzi-rom da nikad nije izvjesno koliki broj dioničara će prihvatiti ponudu za preuzimanje. Osim toga, u slučaju izdvajanja novčanih sredstava na transakcijski račun depozitara, Ponuditelj gubi i kamatu koju bi inače ostvario držanjem tih sredstava na svom računu. S tim u vezi, u slučaju
Katarina Đurđenić
73
potrebe osiguravanja značajnih sredstava za provedbu ponude za pre-uzimanje, veća je verojatnost da će Ponuditelj kao mogućnost koristiti bankarsku garanciju.
2.2.1.3. Troškovi izdvajanja novčanih sredstava na račun depozitara
Kako bismo zornije prikazali iznos troškova koji može nastati u slučaju izdvajanja novčanih sredstava na transakcijski račun depozi-tara, najbolje je poslužiti se primjerom. Zamislimo dioničko društvo čiji temeljni kapital se sastoji od ukupno 1.000.000 redovnih dionica s pravom glasa. U slučaju stjecanja 260.000 ili 26% dionica tog druš-tva, ponuditelj će morati osigurati naknadu za preuzimanje preostalih 740.000 dionica. U slučaju da je cijena u ponudi 100,00 kuna po dioni-ci, bit će potrebno osigurati sredstva u iznosu od 74.000.000,00 kuna. U slučaju stjecanja 900.000 ili 90% dionica tog društva, ponuditelj će morati osigurati naknadu za preuzimanje preostalih 100.000 dionica te će u tom slučaju za preuzimanje dionica biti potrebno osigurati iznos od 10.000.000,00 kuna. Podaci o troškovima su radi preglednosti pri-kazani i u tablici niže.
Prikaz 4 – Trošak izdvajanja sredstava potrebnihza preuzimanje dionica na transakcijski račun
depozitara na primjeru
Broj dionica kojedrži Ponuditelj
Broj dionica na kojese odnosi ponuda
Cijena u ponudiu HRK
Izdvojena sredstvau HRK
260.000 740.000 100,00 74.000.000,00
900.000 100.000 100,00 10.000.000,00
Isto kao i kod troškova SKDD-a, konačan iznos nepovratnog troška će ovisiti o količini dionica koje će biti pohranjene u ponudi, odnosno o broju dioničara koji će prihvatiti ponudu za preuzimanje. Sredstva koja su osigurana za pohranu dionica koje nisu pohranjene u ponudu će po proteku ponude biti vraćena ponuditelju.
Sukladno čl. 595 Upute SKDD-a, osim upravo navedenih troško-va predviđenih za osiguravanje kupoprodajne cijene dionica, prije skla-panja Ugovora o pohrani sa SKDD-om, ponuditelj je dužan unaprijed osigurati i materijalne troškove pohrane dionica i troškove SKDD-a
Harmonius 2015
74
proizašle iz korporativne akcije preuzimanja, a koji su opisani u po-glavlju vezanom za sklapanje ugovora s depozitarom što znači da će i njih trebati izvojiti na transakcijski račun SKDD-a ukoliko se odluči za taj način osiguravanja sredstava.
2.2.2. Bankarska garancija2.2.2.1. Pravno uređenje
Bankarska garancija se prema čl. 1039 Zakona o obveznim odno-sima – ZOO (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) definira kao svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, ko-jom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garanci-je. Odredbama ZOO-a se tek kroz nekoliko članaka (čl. 1039–1044) uređuje pojam bankarske garancije, potvrda garancije, kontragarancija, prestanak valjanosti garancije te prijenos prava na plaćanje iz garancije. Detaljnije uređenje bankarskih garancija predstavljaju Ujednačena pra-vila koja je usvojila Međunarodna trgovačka komora u Parizu te na taj način kodificirala načela izgrađena u trgovačkoj praksi i judikaturi od kojih najnovija predstavljaju Ujednačena pravila za garancije na poziv koja su objavljena u publikaciji MTK br. 758 te su stupila na snagu 2010. godine. U skladu s autonomijom volje, stranke u svojim odnosi-ma mogu ugovoriti izravnu primjenu tih načela, ali neovisno o tome, ona bi se mogla primijeniti kao trgovački običaj.5
Dodatan izvor međunarodnog karaktera predstavlja i Konvencija Ujedinjenih naroda o neovisnim garancijama i standby akreditivima UN 50/48 iz 1995. godine. Republika Hrvatska za sada nije pristupila ovoj konvenciji.6
2.2.2.2. Prednosti i mane bankarske garancijePosebna prednost bankarskih garancija u postupku preuzimanja
u odnosu na polaganje novčanih sredstava se očituje o tome da pola-ganjem bankarske garancije, novčana sredstva Ponuditelja potrebna za provođenje preuzimanja ostaju slobodna za vrijeme trajanja postupka
5 Z. Slakoper, „Bankarske garancije prema odredbama novog Zakona o obve-znim odnosima (u poredbenopravnom kontekstu)“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2006, 179.
6 Prema podacima na: https://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=IND& mtdsg_no=X-15&chapter=10&lang=en, 5.9.2015.
Katarina Đurđenić
75
preuzimanja, dakle od vremena pripremanja potrebne dokumentacije za odobrenje ponude od strane Agencije, pa sve do trajanja same po-nude, njenog isteka te isplate dioničarima, a koje razdoblje može izno-siti nekoliko mjeseci. Najveća mana bankarskih garancija u usporedbi s polaganjem novčanih sredstava je da je izdavanje bankarske garancije povezano sa značajnim nepovratnim troškovima koji će biti pokazani na praktičnom primjeru u sljedećem odlomku.
2.2.2.3. Troškovi izdavanja bankarske garancije
S obzirom da bankarske garancije izdaju banke koje troškove nji-hovog izdavanja utvrđuju u skladu sa svojom poslovnom politikom, za potrebe ovog rada su svim bankama u Republici Hrvatskoj7 posla-ni upiti radi utvrđivanja tih troškova. Konkretni i usporedivi odgovori su dobiveni od pet banaka te se na temelju njih može zaključiti kako se trošak bankarske garancije sastoji od jednokratnog troška obrade te kvartalnog troška koji se obračunava ovisno o trajanju bakarske garan-cije. Oba troška se obračunavaju u postotku od ukupne vrijednosti na koju je garancija naslovljena. Uzimajući u obzir trajanje postupka pre-uzimanja koji je tabelarno prikazan u uvodnom dijelu, može se zaklju-čiti kako postupak preuzimanja u pravilu neće iznositi više od jednog kvartala. Visina naknade se razlikuje od banke do banke, ali, informa-cije radi, se u tablici niže prikazuju zaprimljeni podaci.
Prikaz 5 – Troškovi bankarskih garancija
Banka Trošak obrade Kvartalni trošak
A 0,5–0,75% 0,20–1,5 %
B 0,4% 0,7%
C 0,10–0,3% 0,3–0,85%
D 1% 2–5%
E 1% 0,5–0,75%
7 Popis svih banaka koje djeluju u Republici Hrvatskoj je moguće pronaći na in-ternetskoj stranici Hrvatske udruge banaka: http://www.hub.hr/hr/popis-svih-banaka-koje-djeluju-u-republici-hrvatskoj, 5.9.2015.
Harmonius 2015
76
Kako bismo još zornije prikazali iznos troškova koji tako može nastati, najbolje je poslužiti se primjerom u kojem ćemo trošak ban-karske garancije sukladno naknadama banke B izračunati na dva pri-mjera. U jednom slučaju će se raditi o Ciljnom društvu koje ima 201 dioničara i njegov temeljni kapital je podijeljen na 1.000.000 dionica, a ponuditelj je stekao 90% dionica i mora osigurati naknadu za preu-zimanje preostalih 100.000 dionica (Primjer 1). U drugom slučaju će se raditi o Ciljnom društvu koje ima 2.001 dioničara i njegov temeljni kapital je podijeljen na 1.000.000 dionica, a ponuditelj je stekao 26% dionica i mora osigurati naknadu za preuzimanje preostalih 740.000 dionica (Primjer 2). U oba slučaja cijena u ponudi iznosi 100,00 kuna po dionici. Radi izračuna materijalnih troškova vezanih za ugovor s depozitarom, poslužit ćemo se s izračunima iz poglavlja 2.1. ovog rada, a radi izračuna iznosa potrebnih za osiguravanje kupoprodajne cijene koja se u slučaju prihvata ponude isplaćuje izravno dioničarima, poslu-žit ćemo se primjerom iz poglavlja 2.2.1.3. ovog rada.
Prikaz 6 – Troškovi bankarskih garancija na primjeru
Primjer 1 u HRK Primjer 2 u HRK
Materijalni troškovi pohrane (SKDD) 25.810,00 167.650,00
Sredstva za pohranu dionica (kupoprodajna cijena) 10.000.000,00 74.000.000,00
Ukupni troškovi 10.025.810,00 74.167.650,00
Trošak obrade(0,4% na ukupne troškove) 40.103,24 296.670,60
Kvartalni trošak(0,7% na ukupne troškove) 70.180,67 519.173,55
Ukupni trošak bankarske garancije 110.283,91 815.844,15
Katarina Đurđenić
77
2.2.3. Iskustva iz prakseNa koji način hrvatski ponuditelji osiguravaju potrebna sredstva
za provođenje ponude za preuzimanje moguće je zaključiti pregledom rješenja o odobrenju objavljivanja ponude za preuzimanje koje Agencija nakon donošenja javno objavljuje na svojim internetskim stranicama.8 Za potrebe ovog rada analizirana su rješenja iz 2013. i 2014. godine.
Pregledom tih rješenja moguće je zaključiti da je u 2013. i 2014. godini Agencija donijela ukupno 19 rješenja o odobrenju objavljivanja ponude za preuzimanje. U dva rješenja nije navedeno na koji način je ponuditelj osigurao sredstva za provođenje ponude za preuzimanje. U 5 rješenja je ponuditelj sredstva za provođenje ponude za preuzima-nje osigurao isključivo bankarskom garancijom, dok je u 7 slučajeva ponuditelj sredstva osigurao izdvajanjem novčanih sredstava na račun depozitara. U preostala 4 slučaja je ponuditelj sredstva dijelom osigu-rao polaganjem bankarske garancije, a dijelom izdvajanjem novčanih sredstava na poseban račun depozitara.
U pravilu, izdvajanje novčanih sredstava na poseban račun de-pozitara se koristilo za osiguravanje manjih novčanih iznosa tj. u slu-čaju niže cijene ili malog broja dionica za koje je potrebno osigurati naknadu ili pak za pokrivanje materijalnih troškova pohrane i troškova korporativne akcije preuzimanja koje naplaćuje SKDD.
Bankarske garancije su u pravilu izdavane od strane hrvatskih banaka i nije moguće primijetiti da bi neka od hrvatskih banaka bila zastupljenija od neke druge jer su bankarske garancije izdavane od re-dom različitih banaka što je vjerojatno uvjetovano prijašnjim poslov-nim odnosom Ponuditelja s nekom od njih. Ipak, potrebno je naglasiti kako prema ZPDD-u nema zapreke da bankarsku garanciju izda i neka strana banka.9
2.2.4. Komparativno-pravni pregledTroškovi pohrane dionica predstavljaju najznačajnije troškove u
postupku odobrenja ponude za preuzimanje te je stoga zanimljivo sa-gledati i komparativno-pravni aspekt njihovog osiguravanja. Naime, s obzirom da jedno od općih načela postupka preuzimanja propisanih
8 Dostupno na: http://www.hanfa.hr/categorynews.html?categoryId=10, 5.9.2015.9 M. Derenčinović, „Bankarske garancije u ponudama za preuzimanje dioničkih
društava“, Pravo u gospodarstvu, 6/2010, 1562.
Harmonius 2015
78
samom Direktivom 2004/25/EG o ponudama za preuzimanje nalaže da Ponuditelj može objaviti ponudu za preuzimanje tek nakon što u cijelosti osigura novčanu naknadu za provedbu postupka preuzimanja, i druge europske zemlje su morale na odgovarajući način u svojem za-konodavstvu osigurati ostvarenje tog načela.
U njemačkom pravu ono je osigurano čl. 13 Wertpapiererwerbs– und Übernahmegesetz-a od 20. prosinca 2001. (BGBl. I S. 3822, zadnja izmjena putem čl. 194 Pravilnika od 31. kolovoza 2015. BGBl. I S. 1474). Prema toj zakonskoj odredbi, Ponuditelj mora osigurati dovolj-na sredstva za provedbu ponude i ako se naknada za pohranjene dio-nice isplaćuje u novcu, neovisno investicijsko društvo10 mora potvrditi da je Ponuditelj poduzeo potrebne mjere kako bi mu u trenutku dos-pijeća zahtjeva za plaćanje na raspolaganju stajala dovoljna sredstva za naplatu. Prema istoj odredbi, ukoliko Ponuditelj nije poduzeo odgova-rajuće mjere i na raspolaganju mu ne stoje potrebna novčana sredstva, osoba koja je prihvatila ponudu za preuzimanje može od investicijskog društva tražiti naknadu štete. Opseg provjere investicijskog društva se odnosi samo na sredstva potrebna za provedbu ponude te ono, stoga, ne odgovara za rizik stečaja Ponuditelja.11
U austrijskom pravu nailazimo na slično rješenje koje se u biti ne ograničava samo na provjeru da li Ponuditelj ima osigurana sredstva za provedbu ponude. Naime, prema čl. 9 st. 1 Übernahmegesetz-a (BGBl. I Nr. 127/1998, zadnja izmjena kroz BGBl. I Nr. 68/2015), Ponuditelj mora tijekom cijelog postupka preuzimanja i sastavljanja ponude anga-žirati neovisnog vještaka koji mora provjeravati potpunost i zakonitost ponude te vezanih dokumenata, i to posebno u odnosu na ponuđenu naknadu. Vještak je dužan o tome sastaviti pisano izvješće u kojem, osim rezultata ispitivanja, mora dati i izjavu da Ponuditelju na raspo-laganju stoje dovoljna sredstva za provedbu ponude. Iz ove odredbe možemo zaključiti kako je posao austrijskog regulatora znatno olakšan s obzirom da neovisni vještak provjerava cijeli tekst ponude i njegovu usklađenost sa zakonom.
Odredbe engleskog prava su, također, slične gore navedenim poredbeno-pravnim rješenjima. Prema pravilu 24.8. britanskog City Code-a on takeovers and mergers (ISBN 0-9500466-6-3), ukoliko se radi
10 Njemački termin „Wertpapierdienstleistungsunternehmen“ odgovara pojmu in-vesticijskog društva iz čl. 3, st. 1 toč. 5 ZTK-a.
11 H. Hirte, C. v. Bülow, Kölner Kommentar zum WpÜG, Köln 2010, 518.
Katarina Đurđenić
79
o naknadi u novcu, ponuda mora sadržavati i izjavu odgovarajuće treće strane (npr. banke Ponuditelja ili njegovog financijskog savjetnika) da Ponuditelj raspolaže dovoljnim sredstvima za potpuni prihvat ponude.
Sagledavanjem gore opisanih poredbeno-pravnih rješenja mogu-će je zaključiti kako su ona na neki način manje opterećujuća za ponu-ditelja, jer se od Ponuditelja ne traži izdvajanje novčanih sredstava na račun kao ni plaćanje troškova bankarske garancije na iznos koji može biti vrlo visok ovisno o ponuđenoj cijeni, iako nije uopće sigurno da će ista sredstva trebati biti aktivirana. S druge strane, hrvatskim ponudi-teljima se ne nameće angažiranje dodatne osobe u provedbi postupka preuzimanja, što omogućuje brže i efikasnije provođenje postupka pre-uzimanja (pod uvjetom da se radi o Ponuditelju koji nema problema sa sastavljanjem teksta ponude i pribavljanjem potrebnih isprava).
2.3. Pribavljanje potvrde o prosječnoj cijeni na ZSE
U slučaju nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, cijena u ponudi se određuje u skladu s odredbama čl. 16 ZPDD-a koji-ma se propisuju dva osnovna parametra za određivanje cijene u ponu-di za preuzimanje. Prvi parametar je najviša cijena po kojoj su ponudi-telj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice s pravom glasa u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, a drugi parametar je prosjek svih cijena ostva-renih na uređenom tržištu u zadnja tri mjeseca prije nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. Cijena u ponudi za preuzimanje ne smije biti niža od tih parametara.
Upravo kako bi Agenciji prilikom odobravanja ponude bilo olak-šano provjeravanje prosječne cijene ostvarene na uređenom tržištu, Ponuditelj mora Agenciji uz zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje dostaviti i potvrdu ZSE iz koje će isto biti vidljivo.
Sukladno čl. 31 Cjenika ZSE,12 za tu potvrdu se plaća naknada u iznosu od 1.200,00 HRK na što se obračunava porez na dodanu vrijed-nost u iznosu od 25% te stoga ukupni trošak iznosi 1.500,00 HRK.
12 Sukladno čl. 522, st. 3 ZTK-a Agencija odobrava Cjenik ZSE koji je mogu-će pronaći na internetskim stranicama ZSE: http://www.zse.hr/default.aspx ?id=31117, 5.9.2015.
Harmonius 2015
80
2.4. Plaćanje naknade i pristojbe u postupku odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje
Pravilnikom o vrsti i visini naknada i administrativnih pristojbi Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga – Pravilnik (Narodne novine, br. 151/14) je propisano koji iznos naknade i pristojbe se na-plaćuje radi odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje. Sukladno odredbama članka 3 Pravilnika, administrativne pristojbe uplaćuju se u korist državnog proračuna Republike Hrvatske dok su naknade pri-hod Agencije i uplaćuju se u korist računa Agencije. Naknade i admi-nistrativne pristojbe uplaćuju se jednokratno te moraju biti u cijelosti uplaćene u trenutku podnošenja zahtjeva.
Sukladno odredbi članka 4 stavak 1 točka 1 Pravilnika, admini-strativna pristojba u svrhu odobrenja objavljivanja ponude za preuzi-manje se uplaćuje u iznosu od 2.000,00 kuna dok se naknada Agenciji utvrđuje u iznosu od 0,2% iznosa osiguranih sredstava za plaćanje svih dionica na koje se odnosi ponuda za preuzimanje, ali najviše do iznosa od 5.000.000,00 kuna. U primjeru iz odlomka 2.2.1.3. gdje je sredstva za preuzimanje dionica bilo potrebno osigurati u iznosu od 74.000.000,00 kuna, naknada Agenciji bi iznosila 148.000,00 kuna. U slučaju da je sredstva za preuzimanje dionica bilo potrebno osigurati u iznosu od 10.000.000,00 kuna, naknada Agenciji bi iznosila 20.000,00 kuna.
Detaljne upute o načinu plaćanja pristojbe naknade Agenciji moguće je pronaći na internetskim stranicama Agencije,13 a radi boljeg pregleda su gore opisani primjeri navedeni u tabelarnom prikazu niže.
Prikaz 7 – Pristojbe i naknade na primjeru
Izdvojena sredstva uHRK
Pristojba uHRK
Naknada Agenciji u HRK
74.000.000,00 2.000,00 148.000,00 HRK
10.000.000,00 2.000,00 20.000,00 HRK
13 Dostupno na: http://www.hanfa.hr/HR/nav/63/administrativne-pristojbe-i-na-knade.html, 5.9.2015.
Katarina Đurđenić
81
2.5. Priprema elaborata o fer vrijednosti dioniceS obzirom da u slučaju nelikvidnih dionica, cijena na uređenom
tržištu ne predstavlja realnu vrijednost dionice, kao i u slučaju posred-nih stjecanja kad nije moguće tako lako odrediti cijenu stjecanja di-onica Ciljnog društva, kao dodatno sredstvo zaštite, zakonodavac je izmjenama i dopunama ZPDD-a iz 2013. godine uveo treći parametar u vidu fer vrijednosti dionice utvrđene elaboratom koji sukladno čl. 22, st. 3, toč. 9 ZPDD-a mora biti revidiran od strane neovisnog ovla-štenog revizora. U slučaju postojanja uvjeta za predaju gore opisanog elaborata, cijena u ponudi za preuzimanje ne smije biti niti manja od cijene utvrđene elaboratom. Kao kriterij likvidnosti, zakonodavac je u čl. 16, st. 3 ZPDD-a utvrdio nelikvidnima one dionice kojima se trgo-valo u manje od 1/3 trgovinskih dana unutar zadnja tri mjeseca prije dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. Stoga bi se u potvrdu ZSE o prosječnoj cijeni na uređenom tržištu trebao uvrstiti i podatak o postotku dana kojima se trgovalo unutar zadnja tri mjeseca prije dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje.
Izradu elaborata o procjeni fer vrijednosti dionice ponuditelj može prepustiti odgovarajućoj stručnoj osobi, a može ga i izraditi sam, ali elaborat u svakom slučaju mora biti revidiran od strane neovisnog ovlaštenog revizora. Sukladno čl. 22, st. 5 ZPDD-a, on mora sadržava-ti:
– primjenom kojih metoda je određena fer vrijednost dionice Ciljnog društva, pri čemu primijenjene metode moraju biti temeljene na međunarodno priznatim standardima za pro-cjenu vrijednosti i uobičajeno se koristiti između sudionika tržišta u određivanju vrijednosti dionica,
– detaljno obrazloženje usvojenih metoda procjene i svih važ-nih pretpostavki koje su korištene u primjeni istih,
– iz kojih je razloga primjena tih metoda primjerena,– ako je primijenjeno više metoda, do koje bi se fer vrijednosti
dionice Ciljnog društva došlo primjenom pojedine metode te koji je značaj dan pojedinim metodama za utvrđivanje pred-ložene fer vrijednosti dionice Ciljnog društva,
– posebne teškoće koje su se javile pri procjeni fer vrijednosti dionice Ciljnog društva.
Harmonius 2015
82
Slično kao i kod bankarskih garancija, troškove revizije gore opisanog elaborata određuju sama revizorska društva u skladu sa svo-jom poslovnom politikom. Za potrebe ovog rada je upit o troškovima revidiranja opisanog elaborata upućen na 50 revizorskih društava14 od kojih je tek nekoliko njih odgovorilo. Iz dobivenih odgovora se mo-glo zaključiti kako se revizorska društva vrlo rijetko susreću s takvim zahtjevima što i nije posebno čudno uzimajući u obzir da je obveza izrade elaborata uvedena u hrvatsko zakonodavstvo tek krajem 2013. godine. Ipak, iz malog broja pristiglih odgovora proizlazi da bi jedno manje revizorsko društvo svoju uslugu revidiranja takvog elaborata naplatilo 20.000,00 HRK dok bi jedno od najpoznatijih revizorskih društava u Republici Hrvatskoj za to zahtijevalo između 8.000,00 i 18.000,00 EUR.
2.6. Troškovi objava
Imajući u vidu tijek postupka preuzimanja koji je opisan u uvod-nom dijelu ovog rada, ponuditelj mora imati u vidu da se obavijest o nastanku obveze, ponuda za preuzimanje, mišljenje uprave Ciljnog društva o ponudi za preuzimanje te izvješće o preuzimanju objavljuju. Sukladno čl. 4, st. 1 ZPDD-a, objava se mora učiniti putem tržišnog operatera uređenog tržišta na koje su uvrštene dionice Ciljnog društva i u Narodnim novinama, službenom glasilu Republike Hrvatske.
Prema podacima dostupnim na internetskoj stranici Narodnih novina,15 cijena objave se određuje na osnovi duljine stupca objav-ljenog oglasa i iznosi 50,81 HRK po svakom započetom centimetru. Iako je sadržaj svih gore navedenih dokumenata zakonski propisan,16 o pojedinostima svakog slučaja će ovisiti veličina teksta, a time i visina cijene objave. Ipak, radi boljeg prikazivanja troškova koji tako mogu nastati, na primjeru prve objavljene ponude za preuzimanje u 2015.
14 Popis revizorskih društava u Republici Hrvatskoj je moguće pronaći na inter-netskoj stranici Hrvatske revizorske komore: http://www.revizorska-komora.hr/index.php/registri/pretraga.html, 5.9.2015.
15 Dostupno na: https://www.nn.hr/hr/nakladnistvo/oglasi-i-pretplate/cijene-ogla-sa/, 5.9.2015.
16 Tako je sadržaj obavijesti propisan čl. 11, st. 1 ZPDD-a, sadržaj ponude za pre-uzimanje čl. 22, st. 1 ZPDD-a, sadržaj mišljenja uprave o ponudi za preuzima-nje čl. 41, st. 1 ZPDD-a, a sadržaj izvješća o preuzimanju čl. 39, st. 2.
Katarina Đurđenić
83
godini17 i dokumenata vezanih uz nju koje je trebalo objaviti, poslan je upit Narodnim novinama radi izračuna troškova objave pojedinih dokumenata koji su radi boljeg prikaza predstavljeni u tablici niže.
Prikaz 8 – Troškovi objave u Narodnim novinamana primjeru
Dokument Trošak u HRK
Obavijest o nastanku obveze 2.900,00
Ponuda za preuzimanje 10.900,00
Mišljenje uprave Ciljnog društva 5.200,00
Izvješće o preuzimanju 2.000,00
UKUPNO = 21.000,00
2.7. Troškovi sudskih postupakaSukladno odredbi čl. 19 Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor
financijskih usluga, akti Agencije su konačni te protiv njih nije mo-guće izjaviti žalbu, ali je moguće pokrenuti upravni spor. U postupku odobrenja ponude za preuzimanje se u pravilu donose rješenja kojima se odobrava objavljivanje ponude za preuzimanje te stoga nema po-trebe za pokretanje upravnog spora protiv takvih rješenja.18 Ipak, mo-guće je zamisliti situaciju da Agencija tijekom postupka odobravanja objavljivanja ponude za preuzimanje utvrdi kako je u ponudi trebala biti ponuđena veća cijena te pozove ponuditelja na osiguravanje većih sredstava (i plaćanja više naknade). U slučaju da ponuditelj to odbije
17 Podaci o odobrenim ponudama za preuzimanje su dostupni na internetskim stranicama Agencije: http://www.hanfa.hr/HR/nav/241/otvorene-ponude-za-preuzimanje.html, 5.9.2015., a tekstove objavljenih dokumenata vezanih uz isto je moguće pronaći na stranicama Narodnih novina: http://narodne-novine.nn.hr/oglasi/default.aspx, 5.9.2015.
18 Upravni sporovi vezani za preuzimanje se najčešće pokreću u slučaju nadzor-nih postupaka koji završavaju donošenjem rješenja kojim se utvrđuje da je ne-kome nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje, popis tih rješenja i podatak o tome je li protiv istog pokrenut upravni spor, moguće je pronaći na internetskim stranicama Agencije: http://www.hanfa.hr/HR/nav/242/neobjav-ljene-ponude-za-preuzimanje.html, 5.9.2015.
Harmonius 2015
84
učiniti, Agencija može donijeti rješenje kojim se odbija zahtjev ponu-ditelja za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje. Ukoliko se ponuditelj ne slaže s takvim utvrđenjem Agencije, bit će mu u interesu pokrenuti upravni spor protiv rješenja Agencije.
Sukladno odredbi čl. 5 Zakona o sudskim pristojbama – ZSP (Narodne novine, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13) sudska pristojba se u upravnom sporu plaća samo u slučaju ako sud odbije ili odbaci tužbu te stoga postoji mogućnost da ponu-ditelj nema dodatnih troškova u vezi s pokretanjem upravnog spora protiv rješenja Agencije. Ipak, u slučaju da do odbijanja ili odbacivanja upravne tužbe dođe, sukladno odredbama čl. 34 ZSP-a sudska pristoj-ba se naplaćuje prema vrijednosti predmeta spora ukoliko je ona pro-cjenjiva o čemu sud odlučuje prema slobodnoj ocjeni.
Tako se prema Tarifi br. 1 u vezi s Tarifom br. 29a iz ZSP-a za tužbu u slučaju vrijednosti predmeta spora iznad 15.000,00 kuna plaća pristojba u iznosu od 500,00 kuna + 1% od ostatka vrijednosti predme-ta spora, ali ne više od 5.000,00 kuna. Kako bi zornije prikazali visinu ovih troškova, poslužit ćemo se opet primjerom iz odlomka 2.2.1.3. te zamisliti da je Agencija tijekom postupka odobravanja ponude za pre-uzimanje utvrdila da cijena u ponudi umjesto 100,00 kuna po dionici treba biti 150,00 kuna po dionici. Vrijednost predmeta spora se odno-si na razliku u cijenu te u slučaju potrebe za osiguravanjem sredstava za 740.000 dionica iznosi 37.000.000,00 kuna, dok u slučaju potrebe osiguravanja sredstava za 100.000 dionica vrijednost predmeta spora iznosi 5.000.000,00 kuna. U oba slučaja, sudska pristojba iznosi mak-simalnih 5.000,00 kuna. Za donošenje presude se sukladno Tarifi br. 2 u vezi s Tarifom br. 30a iz ZSP-a plaća isti iznos kao za tužbu, što bi u oba navedena primjera bilo 5.000,00 kuna.
Sukladno odredbi čl. 66 Zakona o upravnim sporovima – ZUS (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14) protiv presude Upravnog suda moguće je podnijeti žalbu. Ukoliko prvostupanjski sud ne odbaci žalbu, nakon provođenja određenih radnji sukladno odredbama čl. 71 ZUS-a, on je prosljeđuje na odlučivanje Visokom upravnom sudu kao drugostupanjskom sudu. Sudska pristojba na žalbu se plaća sukladno Tarifi br. 30b iz ZSP-a, i to u iznosu iz Tarife br. 1 iz ZSP-a uvećanom za 25%, što bi u gore navedenim primjerima značilo plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 6.250,00 kuna.
Katarina Đurđenić
85
Ukoliko bi ponuditelj smatrao da su mu odlukom Agencije po-vrijeđena ustavna prava, nakon iscrpljivanja pravnog puta odnosno na-kon zaprimanja presude Visokog upravnog suda, sukladno odredbi čl. 62 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 49/02) može podnijeti ustavnu tužbu Ustavnom sudu. Sukladno čl. 16 toč. 17 ZSP-a ponuditelj je u tom slučaju oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
3. ZAKLJUČAK
Postupak preuzimanja i postupak odobravanja ponude za preu-zimanje od strane Agencije su povezani s brojnim pripremnim radnja-ma te značajnim troškovima koji se odnose na osiguravanje sredstava za preuzimanje dionica (bilo putem izdvajanja novčanih sredstava na transakcijski račun SKDD-a ili polaganjem bankarske garancije), ma-terijalne troškove pohrane dionica, troškove SKDD-a, pribavljanje po-tvrde o prosječnoj cijeni na uređenom tržištu od strane ZSE te troškove pristojbe i naknade Agenciji.
Kroz rad su pojedini troškovi prikazani na praktičnim primjeri-ma društva s manjim brojem dioničara (201) i manjim brojem dionica (100.000) na koje se odnosi ponuda za preuzimanje (Primjer 1) i druš-tva s većim brojem dioničara (2.001) i većim brojem dionica (740.000) na koje se odnosi ponuda za preuzimanje (Primjer 2) po cijeni od 100,00 HRK po dionici, a koji će biti obuhvaćeni u jedinstvenom tabe-larnom prikazu niže.
Prikaz 9 – Prikaz ukupnih troškova objavljivanja ponudeza preuzimanje na primjeru
Primjer 1 u HRK Primjer 2 u HRK
Materijalni troškovi pohrane (SKDD)
25.810,00 167.650,00
Sredstva za pohranu dionica (kupoprodajna cijena)
10.000.000,00 74.000.000,00
Ukupni trošakbankarske garancije
110.283,91 815.844,15
Harmonius 2015
86
Primjer 1 u HRK Primjer 2 u HRK
Potvrda o prosječnoj cijeni na ZSE
1.500,00 1.500,00
Pristojba i naknada Agenciji
22.000,00 150.000,00
Troškovi objave 21.000,00 21.000,00
UKUPNO 10.180.593,91 75.155.994,15
Gore navedeni troškovi su prikazani samo primjera radi i njiho-va visina će ovisiti o broju dioničara Ciljnog društva, cijeni u ponudi za preuzimanje, broju dionica na koje se odnosi ponuda. Dio troškova u ponudi za preuzimanje je fiksan i nepovratan (dio troškova SKDD-a vezanih uz provođenje korporativne akcije SKDD-a), trošak bankarske garancije, trošak potvrde o prosječnoj cijeni na ZSE te troškovi koji se odnose na pristojbu i naknadu Agencije, dok ostali troškovi (materijal-ni troškovi vezani uz pohranu dionica, dio troškova SKDD-a vezanih uz provođenje korporativne akcije te sredstva potrebna za pohranu di-onica) u konačnici ovise o broju dioničara koji će prihvatiti ponude za preuzimanje i pohraniti svoje dionice. Iznos troškova koji se odnosi na dioničare koji nisu pohranili svoje dionice u ponudi za preuzimanje će naime biti vraćen Ponuditelju.
U slučaju nelikvidnih dionica potrebno je računati i s troškovi-ma revidiranja elaborata o fer vrijednosti dionica Ciljnog društva koji mogu biti značajni. U slučaju da Agencija svojim rješenjem odbije objavljivanje ponude za preuzimanje, dodatno se mogu pojaviti i troš-kovi vezani za podnošenje upravne tužbe.
Katarina Đurđenić
87
Katarina Đurđenić, LL.M.Advisor at the Department for Licencing and Legal Assistance in the Sector for Capital Market, Croatian Financial Services Supervisory Agency
PREPARATORY ACTIONS AND RELATED COSTS IN THE TAKEOVER PROCEDURE OF STOCK
COMPANIES
SummaryIn order to prepare a company takeover and ensure an approv-
al of the takeover bid by the Croatian Financial Services Supervisory Agency (hereinafter: Agency), the bidder needs to undertake several actions that are related to significant costs that include costs of de-pository, costs for paying deposited shares, costs of the operator of the regulated market, fees of the Agency and publishing costs. Through this work are listed most of the preparatory actions together with the related costs that are shown on two examples; one example refers to a target company with few shareholders and few shares that are included in the takeover bid, whereas the other example refers to costs with a higher number of shareholders and a higher number of shares that are included in the takeover bid. The examples serve to show that the costs will depend on the number of shareholders, on the price that is being offered and number of shares which are included in the takeover bid.
One part of the costs (part of the depository costs, costs of the operator of the regulated market, fees of the Agency and the publish-ing costs) is not redeemable, but a part of the costs (part of deposi-tory costs, costs for paying deposited shares) could be returned to the bidder after the takeover bid has been conducted, depending on the number of shareholders that accepted the takeover bid.
In case of illiquid shares, bidders have to count with the addi-tional costs of auditing the report on the fair value of shares of the target company. In case that the Agency does not approve the takeover bid, the bidder can file an administrative claim against the decision of the Agency in which case the additional costs for court fees can occur. This work does not include costs of legal advisors since they are not mandatory although it is recommended to hire attorneys due to com-
Harmonius 2015
88
plexity of takeover procedure. The given examples are only informative and they do not exclude other costs that can appear depending on the circumstances of each particular case.
Key words: Takeover bid. – Contract with depository. – Securing means for takeover of shares. – Administrative fee and charge. – Publishing costs. – Court fees.
89
UDK 347.427 ; 347.91:347.427(4-672ЕU))
Dr Sanja Gongeta*
STEČAJ POTROŠAČA
Posljednja gospodarska kriza nije se odrazila samo na financijsko poslo-vanje trgovačkih društava, nego je izravno utjecala i na solventnost po-trošača, odnosno građana. Tome u prilog govore podaci o konstantnom porastu broja kreditno zaduženih i blokiranih građana. Stečaj potrošača ili osobni stečaj, predstavlja sustav koji insolventnim građanima omogu-ćuje reprogramiranje njihovih obveza, a vjerovnicima namirenje njiho-vih tražbina. Cilj rada je ukazati na pozitivne, ali i negativne učinke ovog pravnog instituta kojega u svoje nacionalno zakonodavstvo uvodi sve veći broj država. U radu se komparativno prikazuju hrvatski i slo-venski pravni okvir stečaja potrošača za koji se odlučuje sve veći broj prezaduženih i blokiranih građana. Također, analizira se mogućnost po-kretanja stečaja potrošača prema odredbama europskog zakonodav-stva.
Ključne reči: Kreditno zaduženje. – Stečaj. – Potrošač. – Banke. – Vje-rovnik.
1. UVODNO
Problem prezaduženosti potrošača i pokušaji njegovog rješava-nja poznati su od najranije povijesti i mogućnosti zasnivanja dužničko-vjerovničkog odnosa. Već se u Bibliji spominje rješavanje ovog proble-ma oprostom duga svake sedme godine, dok su u Rimu prezaduženi dužnici privremeno postajali robovima.1 Prvi zakon o stečaju potro-šača poznat široj javnosti je onaj donesen 1542. godine u Engleskoj. Porast kreditnog zaduživanja potrošača i sve veća nemogućnost građa-na da plaćaju te obveze, prinudio je zakonodavce na iznalaženje novih pravnih rješenja, pa danas veliki broj država u svojem zakonodavstvu
* Autor je predavač na Veleučilištu „Lavoslav Ružička“ u Vukovaru, [email protected].
1 Š. Ivanjko, „Osobni stečaj u Sloveniji sedam godina (ne)snalaženja“, Pravo u gospodarstvu, Vol. 54, No. 3, 2015, 533–549, 534.
Harmonius 2015
90
poznaje stečaj potrošača.2 Razumljive su razlike koje u svom pravnom okviru i njime predviđenim rješenjima predviđaju države koje pripada-ju common law sustavu od onih država koje pripadaju civil law sustavu. Uspoređuju li se zakonske odredbe stečaja potrošača u SAD-u s onima u europskim državama, uočava se velika razlika u samom odnosu pre-ma potrošaču, ali i u samom postupku pokretanja i provedbe njegovog stečaja. Američki sustav smatra se najdarežljivijim na svijetu3 i pruža veću zaštitu potrošača što je vidljivo u kraćem i manje kompliciranom stečajnom postupku, pa se potrošač sporne novčane obveze može rije-šiti već kroz par mjeseci.4 Europska unija i u ovom segmentu teži izna-laženju pravnog okvira koji će biti prihvatljiv državama članicama uz maksimalno uvažavanje njihove nacionalne jedinstvenosti. Raznolikost nacionalnih zakonodavstava i ovdje dolazi do izražaja. Većina država propisuje sankcioniranje dužnika uz stroga pravila za provođenje ste-čajnog postupka, koji uglavnom dugo traje. Irska, na primjer, propisuje vremenski rok od čak 12 godina za oprost duga potrošača.5 Svaki od navedenih pristupa dakako ima i svoje prednosti i nedostatke. Kako bi se odgovorilo na pitanje kakvog je učinka stečaj potrošača na vjerov-nike i dužnike, u radu su analizirana izabrana nacionalna zakonodav-stava država članica Europske unije i izložene europske odredbe koje predstavljaju rješenje pitanja prezaduženosti potrošača. U zaključnim razmatranjima upućuje se na posljednje tendencije reformi ovog prav-nog instituta u državama Europske unije.
2 Pored Velike Britanije, kojа je kroz Insolvency Act 1986 (UK) pravno uredilа stečaj potrošača, ovaj pravni institut poznat je i u Sjedinjenim Američkim Dr-žavama od 1898, Austriji od 1995, Njemačkoj od 1999, Francuskoj od 1989, Belgiji i Nizozemskoj od 1998, Švedskoj od 1994, te još Irskoj, Španjolskoj, Luksemburgu, Danskoj, Malti, Češkoj i od nedavno u Republici Hrvatskoj, ali i Crnoj Gori.
3 D. Bodul, „Globalni trend i hrvatska perspektiva“, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, Vol. 32, br. 1, 2011, 351–379, 351.
4 M. Gerhardt, „Consumer Bankruptcy Regimes and Credit Default in the US and Europe – a Comparative Study“, CEPS Working document No. 318/07 2009, 1, dostupno na: http://aei.pitt.edu/11336/1/1887.pdf, 1.10.2015.
5 Ibid.
Sanja Gongeta
91
2. PRAVNI OKVIR STEČAJA GRAĐANAU EUROPSKOJ UNIJI
Kada je riječ o insolventnosti potrošača, jedno od osnovnih pi-tanja koje se postavlja jest zašto dužnici ne uspijevaju ispunjavati svoje obveze? Istraživanja pokazuju kako su osnovni razlozi za sve veći broj insolventnih građana posljedica posljednje globalne gospodarske i fi-nancijske krize, pri čemu se u samom vrhu tih razloga navode poslovni neuspjeh, nezaposlenost i nedostatak prihoda građana.6 Kako je uvod-no navedeno, europska zakonodavstva u pravilu podržavaju ideju o sankcioniranju dužnika što za posljedicu ima stvaranje socijalne bijede u nekim dijelovima društva i kosi se s idejom nužnosti omogućavanja minimalnih uvjeta za život građana.7
Pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života zajamčeno je Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,8 stoga pokretanje postupka stečaja potrošača mora biti u skladu s tre-nutnom gospodarskom situacijom kao i standardima koji trebaju pre-venirati i otkloniti negativne posljedice prije nego one postanu neot-klonjive.9 Također, stečaj potrošača trebao bi rehabilitirati i educirati dužnika te održavati i promicati platni moral.10
S ciljem održavanja uravnoteženog unutarnjeg tržišta kao jednog od osnovnih postulata Europske unije, posebna pozornost usmjerena je na preventivnu zaštitu potrošača kroz njihovo pravovremeno i pra-vilno informiranje o svim oblicima zaduživanja.
Potrošači unutar granica Europske unije zaštićeni su mogućno-šću pokretanja stečaja potrošača11 neovisno o tome je li takva moguć-nost predviđena u njihovoj državi. To je omogućeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku12 čije
6 Š. Ivanjko, 535.7 Ibid.8 Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,
2/10.9 Prijedlog Zakona o stečaju potrošača P. Z. 811, Ministarstvo pravosuđa Repu-
blike Hrvatske, 2015. 4.10 D. Bodul, 375.11 Engl. consumer bankruptcy, njem. Verbraucherinsolvenz. U literaturi se stečaj
potrošača još spominje i kao osobni stečaj ili osobni bankrot.12 Službeni list Europskih zajednica L 160 od 30.6.2000. godine.
Harmonius 2015
92
se odredbe primjenjuju na stečajni postupak bilo u slučaju da je duž-nik fizička ili pravna osoba, trgovac ili privatna osoba.13 Zakonodavna inicijativa Europske komisije o izmjeni Uredbe o stečaju započela je u prosincu 2012. godine s ciljem „kulture spašavanja“ u Europskoj uniji. U tom kontekstu, glavni elementi prijedloga odnosili su se na proširenje područja primjene Uredbe radi obuhvaćanja preventivnih stečajnih postupaka kojima se žele spašavati poduzeća, ali i radi obu-hvaćanja šireg raspona osobnih stečajnih postupaka. Nadalje želja je bila izmjenama Uredbe o stečaju pojasniti i poboljšati kriterije prav-ne nadležnosti, uspostaviti sustav povezanih stečajnih registara, pove-ćati izglede spašavanja trgovačkih društava izbjegavanjem pokretanja sekundarnih postupaka ako su interesi lokalnih vjerovnika zajamčeni na drugi način i, konačno, osigurati pravni okvir za koordinaciju po-stupaka članova skupina trgovačkih društava. Sklonost zaštite vjerov-nika u državama članicama Europske unije, međutim, vidljiva je i na ovoj nadnacionalnoj razini uređenja stečaja potrošača. U Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu14 od 12. ožujka ove godine zahtijeva se uvođenje dodatnih mjera za suzbijanje pojave u kojoj potrošači zlo-rabe mogućnost postizanja povoljnijeg pravnog položaja promjenom pravne nadležnosti (tzv. forum shopping). Promatra li se ovakav zahtjev Komisije u kontekstu prava slobode poslovnog nastana gdje se kroz re-gulatorno natjecanje i presude Europskog suda15 trgovačkim društvi-ma apsolutno opravdava izbor povoljnijeg nacionalnog zakonodavstva, vidljivi su dvostruki kriteriji.
13 Kako je navedeno u samoj Uredbi, kako bi ona bila primjenjiva, postup-ci (uključujući pravne radnje i formalnosti) trebaju biti usklađeni ne samo s odredbama Uredbe, nego i službeno priznati i pravovaljani u državi članici u kojoj je pokrenut stečajni postupak. Pri tome se mora raditi o cjelokupnom stečajnom postupku koji za posljedicu ima djelomično ili potpuno oduzimanje imovine dužnika i imenovanje stečajnog upravitelja.
14 Stajalište Vijeća o donošenju Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 o stečajnom postupku.
15 O regulatornom natjecanju i slobodi poslovnog nastana vidi: H. Horak, K. Dumančić, Z. Šafranko, Sloboda poslovnog nastana trgovačkih društava u pra-vu Europske unije, Zagreb, 2013; S. Gongeta, „Promjene regulatornog okvira njemačkog društva s ograničenom odgovornošću kao posljedica regulatorne konkurencije u području prava društava među državama članicama Europske unije“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991), v. 35, br. 2, 2014, 819–849.
Sanja Gongeta
93
3. STEČAJ POTROŠAČA U REPUBLICIHRVATSKOJ
Posljedice posljednje gospodarske i financijske krize građani Republike Hrvatske u velikoj mjeri još uvijek osjete. Tome svjedoče statistički podaci Hrvatske narodne banke i Financijske agencije iz ko-jih je vidljiv rast broja (pre)zaduženih i blokiranih građana. U prosincu 2004. tražbine banaka prema stanovništvu Republike Hrvatske iznosila su 65,28 milijardi kuna, u prosincu 2006. iznosila su 95,69 milijardi kuna, u prosincu 2008. iznosila su 126,55 milijardi kuna, a u studenom 2014. iznosila su 126,87 milijardi kuna. Zbog neizvršenih osnova za plaćanje, 31. prosinca 2014. u blokadi računa bilo je 322.498 građana Republike Hrvatske. Njihov dug iznosio je 31,06 milijardi kuna. Zadnji dan u prosincu 2013, bilo je blokirano računa 299.795 građana, čiji je dug iznosio 23,82 milijarde kuna, dok je godinu dana ranije, 31. prosin-ca 2012. u blokadi računa bio 245.441 građanin, a dug je iznosio 17,68 milijardi kuna.16 Nakon višegodišnjih priprema hrvatski zakonodavac uveo je institut stečaja potrošača u svoj pravni okvir. Zakon o stečaju potrošača17 stupiti će na snagu s prvim danom 2016. godine. Kako je navedeno u samom prijedlogu zakona, cilj hrvatskog zakonodavca bio je stvoriti uvjete za efektivno namirenje vjerovnika i u situaciji kada građanin nema trenutnih sredstava iz kojih bi se moglo provesti nami-renje te prezaduženim građanima omogućiti priliku za novi i odgovor-niji početak.
Prema Zakonu o stečaju potrošača, stečaj se provodi nad imovi-nom potrošača. Prije daljnje analize zakonskih odredbi potrebno je od-govoriti tko je, prema hrvatskom zakonodavcu, potrošač? Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.18 Međutim, odredbe o stečaju potrošača primjenjivat će se i na fizičku osobu koja obavlja samostalnu djelatnost ako: nema više od 20 vjerov-nika, dospjele neispunjene obveze iz obavljanja samostalne djelatnosti ne prelaze iznos od 100.000,00 kuna, nema dospjelih neispunjenih ob-veza iz radnih odnosa koje proizlaze iz obavljanja samostalne djelatno-
16 Prijedlog Zakona o stečaju potrošača P. Z. 811, 1.17 Narodne novine, br. 100/15 od 18.9.2015.18 Čl. 3 st. 3 Zakona o stečaju potrošača.
Harmonius 2015
94
sti i nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak.19 Stečajni postupak može se pokrenuti samo u slučaju insolventnosti20 potrošača.
3.1. Izvansudski postupak stečaja potrošačaStečaj potrošača u Republici Hrvatskoj može se provesti u izvan-
sudskom i sudskom postupku.U slučaju izvansudskog postupka provode ga savjetovališta
Financijske agencije, a u slučaju sudskog postupka općinski sudovi, od-nosno sudac pojedinac. Cilj izvansudskog postupka je sklapanje izvan-sudskog sporazuma između potrošača i vjerovnika, a temelji se na na-čelu dobrovoljnosti i na način kojega stranke suglasno utvrde. Mogu ga pokrenuti potrošač i vjerovnik uz suglasnost potrošača. Izvansudski postupak provodi posrednik, djelatnik Financijske agencije, koji je po-sebno obvezan posvetiti pažnju zaštiti potrošača kao slabije strane u pravnom odnosu te postupati na način koji osigurava potpuno pošti-vanje osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti potroša-ča.21 Za pokretanje izvansudskog postupka potrebno je savjetovalištu podnijeti zahtjev za provedbu izvansudskog postupka, koji se podnosi putem unificiranih obrazaca. Uz zahtjev za provedbu izvansudskog po-stupka potrošač je dužan priložiti popis imovine, vjerovnika i tražbi-na vjerovnika na propisanom obrascu te dokaz o postojanju stečajnog razloga.22 Troškovi izvansudskog postupka namiruju se iz položenog predujma u iznosu od 100,00 kuna pri čemu potrošač može biti oslo-bođen prema pravilima o besplatnoj pravnoj pomoći.23 Savjetovalište je dužno bez odgode objaviti poziv za sudjelovanje na jednom ili više sastanaka u savjetovalištu, a izvansudski postupak mora završiti u roku od najviše 60 dana.24 Izvansudski sporazum sklopljen između potroša-
19 Čl. 3 st. 3 Zakona o stečaju potrošača.20 Insolventnost je nemogućnost ispunjenja dospjelih novčanih obveza. Insolven-
tan je potrošač koji najmanje tri mjeseca uzastopno ne može ispuniti jednu ili više dospjelih novčanih obveza u ukupnom iznosu većem od 30.000,00 kuna.
21 Čl. 8 Zakona o stečaju potrošača.22 Čl. 9 Zakona o stečaju potrošača.23 Čl. 12 Zakona o stečaju potrošača.24 U iznimnim slučajevima savjetovalište može produljiti navedeni rok od 60
dana za dodatnih 30 dana ako ocijeni da postoji mogućnost sklapanja izvan-sudskog sporazuma između potrošača i njegovih vjerovnika ili ako potrošač i vjerovnici suglasno predlože produljenje.
Sanja Gongeta
95
ča i vjerovnika ima učinak izvansudske nagodbe i predstavlja ovršnu ispravu, koja nema pravnog učinka na vjerovnike s kojima nije sklo-pljen. Protekom navedenih rokova predviđenih za trajanje izvansud-skog sporazuma savjetovalište je dužno bez odgode izdati potvrdu da izvansudski sporazum nije uspio. Također, neuspjelim izvansudskim sporazumom smatrat će se i situacija kada neki vjerovnik nakon što su počeli pregovori u cilju sklapanja sporazuma o uređenju potrošačevih obveza pokrene ili nastavi postupak radi prisilnog ostvarenja tražbine ili izričito i nedvosmisleno izjavi da nije suglasan s izvansudskim spo-razumom.
3.2. Sudski postupak stečaja potrošača
Ovlašteni predlagatelji za pokretanje sudskog postupka su po-trošač i vjerovnik sudionik izvansudskog postupka. Ovlašteni pred-lagatelji dužni su prijedlog podnijeti u roku od tri mjeseca od dana izdavanja potvrde savjetovališta o neuspjelom izvansudskom sporazu-mu. Prilikom pokretanja sudskog postupka koriste se unificirani obra-zac prijedloga za otvaranje postupka, potvrda savjetovališta i zahtjev s popisom imovine potrošača, popisom vjerovnika i njihovih tražbina i planom namirenja duga iz izvansudskog postupka. Za razliku od pre-dujma u pokretanju izvansudskog sporazuma, predujam za sudski po-stupak određuje sud i to u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna. Sudski postupak, također, karakterizira dobrovoljnost vjerovnika i potrošača te oni pred sudom mogu sklopiti sudsku nagodbu. Stadiji sudskog po-stupka su pripremno ročište, glavni stadij postupka i razdoblje provje-re ponašanja. Pripremno ročište zapravo predstavlja ponovni pokušaj sklapanja sporazuma, odnosno prihvata plana. Ako svi vjerovnici ne prihvate plan, sud svojom odlukom može nadomjestiti nedostajući pri-stanak vjerovnika: ako je broj vjerovnika čije tražbine prelaze polovinu ukupnih tražbina dao svoj pristanak i ako se vjerovnik koji je uskratio pristanak ne dovodi u lošiji položaj od onoga u kojem bi bio da plana nema. Glavni stadij postupka i njegove sastavnice ovise o tome postoji li ili ne postoji imovina dužnika.25
25 Postoji li imovina glavni stadij postupka sastoji se od: otvaranja postupka, ime-novanja povjerenika, upravljanja imovinom, unovčenja imovine, namirenja vjerovnika, odlučivanja o prijedlogu za oslobođenje od obveza i zaključenja postupka. Ne postoji li imovina, glavni stadij postupka sastoji se iz sljedećih
Harmonius 2015
96
Povjerenik je dužan voditi računa: o dostojanstvu potrošača da potrošaču mjesečno ostane dovoljno sredstava za namirenje osnovnih životnih potreba i troškova stanovanja posebni propisi kojim se uređu-ju prava iz sustava socijalne skrbi i usporedba podataka o troškovima života, troškovima obrazovanja i zdravstvenim potrebama potrošača. S ciljem sprječavanja neželjenih posljedica za potrošača i društvo u cje-lini, hrvatski zakonodavac omogućio je potrošaču da umjesto prodaje nekretnine predloži neki drugi način namirenja uz uvjet da mu je ne-kretnina potrebna za stanovanje, da u vlasništvu nema drugu nekret-ninu i da na raspolaganju nema drugi smještaj niti ga je u mogućnosti osigurati.26 Na ovaj način država osigurava višestruku korist za sve su-dionike postupka, jer nikome nije u interesu da potrošač, koji je možda trenutno u financijskim poteškoćama, postane socijalni slučaj koji je u konačnici obveza za cijelo društvo.27
3.3. Zaključenje postupka stečaja potrošačaNa posebnom ročištu raspravlja se o završnom diobnom popisu
kojega sastavlja povjerenik i prema kojemu sud odlučuje o prijedlogu za oslobođenje od preostalih obveza. Sud može zaključiti postupak na-kon pravomoćnosti rješenja o oslobođenju preostalih obveza. U rješe-nju o prihvaćanju prijedloga za oslobođenje od preostalih obveza sud će odrediti razdoblje provjere ponašanja koje počinje teći od zaključe-nja postupka stečaja potrošača. Za vrijeme trajanja provjere ponašanja potrošača28 nad kojim je pokrenut stečajni postupak, ovisno o njegovoj imovini i zaduženosti, potrošač je dužan prijavljivati povjereniku sve promjene vezane za svoju imovinu, pokušati naći posao, ako ga nema, prihvatiti sezonske poslove, ako je za obavljanje istih kvalificiran, te prijaviti svako stjecanje koje ulazi u stečajnu masu.29 Nakon proteka razdoblja provjere ponašanja savjesni potrošač oslobodit će se obve-
faza: otvaranje postupka, imenovanje povjerenika, odlučivanje o prijedlogu za oslobođenje od obveza, zaključenje postupka i unovčenje imovine.
26 Čl. 45 Zakona o stečaju potrošača.27 Prijedlog Zakona o stečaju potrošača P. Z. 811, 4.28 Razdoblje provjere ponašanja potrošača oslobađa savjesnog dužnika od preo-
stalih obveza te omogućuje vjerovnike namiriti u najvećoj mogućoj mjeri. Kao i u većini europskih država, razdoblje provjere ponašanja potrošača i u Hrvat-skoj može trajati od jedne do pet godina.
29 Čl. 57 Zakona o stečaju potrošača.
Sanja Gongeta
97
za prema vjerovnicima. Zakon taksativno propisuje za koje obveze ne postoji mogućnost oslobođenja30 čime se sprječava pokušaj zlouporabe instituta od strane nepoštenog potrošača.
4. STEČAJ POTROŠAČA U SLOVENIJI
Slovenski zakonodavac je stečaj potrošača u svoj pravni sustav uveo krajem 2007. godine donošenjem Zakona o financijskom poslo-vanju, postupcima zbog insolventnosti i prinudnom prestanku31 (slo-venski: Zakon o finančnem poslovanju, postopkih zaradi insolventnosti in prisilnem prenehanju). Zakon je u primjeni od 1.10.2008. godine i nakon punih sedam godina još uvijek izaziva oprečna stajališta slo-venskih pravnih stručnjaka. Premda je neosporna nužnost primjene zakonskih odredaba o stečaju potrošača, svojevrsnoj osudi podliježe oslobađanje dužnika od odgovornosti preuzetih obveza, koje dužnik ne ispuni u stečajnom postupku. Uz postojeća pravna rješenja i dalje nema konačnog odgovora na pitanje na koji način riješiti suprotstavlje-ne interese vjerovnika i dužnika uz postojanje činjenice da dužnik ne može platiti svoja dugovanja.32
Stečaj potrošača u Sloveniji se može provesti nad imovinom sva-ke fizičke osobe, koja ima stalno prebivalište i prihode u Sloveniji, ili se bavi kojim od slobodnih zanimanja kao i nad trgovcem pojedin-cem. Postupak stečaja mogu pokrenuti i dužnik i vjerovnik, a pravila se jednako provode kako za pravne tako i za fizičke osobe. Prvotne odredbe slovenskog zakona predviđale su da se postupak za pokretanje stečajnog postupka podnosi općinskom sudu, međutim od 1.9.2010. vođenje stečaja potrošača, odnosno osobnog stečaja delegirano je na okružni sud. Nakon podnošenja prijedloga, sud je obvezan u roku od tri dana donijeti odluku o otvaranju stečaja i imenovati upravitelja koji
30 Prema čl. 56 Zakona o stečaju potrošača, institut oslobođenja ne može se pri-mijeniti na obveze koje se odnose na uzdržavanje djece, roditelja i drugih oso-ba koje je potrošač dužan uzdržavati, imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ili prekršajem, naknadu štete nastalu kaznenim djelom ili prekršajem te porezne obveze.
31 Uradni list RS, št. 126/07 z dne 31.12.2007, 40/09 z dne 29.5.2009, 59/09 z dne 30.7.2009, 52/10 z dne 30.6.2010, 26/11 z dne 8.4.2011, 87/11 z dne 2.11.2011, 23/12 z dne 26.3. 2012, 47/13 z dne 31.5.2013, 63/13 z dne 26.7. 2013, 100/13 z dne 6.12.2013, 13/14 z dne 17.2.2014, 10/15 z dne 16.2.2015.
32 Š. Ivanjko, 534.
Harmonius 2015
98
prati dužnika tijekom trajanja postupka.33 Dužnik, uz prijedlog za po-kretanje postupka stečaja, podnosi ovjereno detaljno izvješće o svojoj imovini i poslovima u protekle tri godine, kao i o razlozima prezadu-ženosti prema kojemu stečajni upravitelj sudu podnosi izvješće o ispu-njenju uvjeta za osobni stečaj.34 Kao i u većini europskih zakonodavsta-va, ni slovenski dužnik za vrijeme trajanja stečaja ne smije raspolagati svojom imovinom, koja predstavlja stečajnu masu. Iz imovine u ste-čajnoj masi, stečajni upravitelj isplaćuje potraživanja vjerovnicima u jednakim dijelovima. Nakon ispunjenja uvjeta, sud donosi Rješenje o otvaranju postupka za otpust obveza dužnika i određuje pokusni rok u trajanju jedne godine. Pridržava li se dužnik u tom razdoblju svih uvjeta, sud nakon isteka pokusnog roka donosi Rješenje o otpustu du-gova. Ovo se rješenje ne odnosi na dugove koji su izuzeti od otpusta.35 Rješenje o otpustu dugova evidentira se u posebnom registru sloven-skog Ministarstva pravosuđa. Važno je naglasiti da prema slovenskom pravu, osoba koja je već jednom proglasila stečaj to ne može ponovno učiniti prije isteka roka deset godina od završetka prvog osobnog ste-čaja.
U svojih sedam godina slovenski je Zakon o financijskom poslo-vanju, postupcima zbog insolventnosti i prinudnom prestanku doživio brojne izmjene i dopune, a najveći broj promjena doživjele su odredbe o podnošenju prijedloga za početak postupka osobnog stečaja. U osam godina primjene potonje navedenog zakona, u Sloveniji je pokrenuto ukupno osam tisuća stečaja potrošača s dugom u iznosu više od 1,6 milijardi eura.36
Specifičnost slovenskog osobnog stečaja jest sve veći broj postu-paka u kojima se kao vjerovnik pojavljuje država. U 2009. godini drža-va Slovenija bila je vjerovnik u 179 slučajeva osobnog stečaja, a 2013. godine u njih 1.686.37
33 Čl. 241 Zakona o financijskom poslovanju, postupcima zbog insolventnosti i prinudnom prestanku.
34 Š. Ivanjko, 537.35 Ibid., 539.36 Od 2008. godine broj osobnih stečajeva u Sloveniji se kontinuirano povećavao.
2008. pokrenuto je 98 osobnih stečajeva, u 2009. 428, 2010. godine 756, 2011. godine 1.124, 2012. godine 1.040 i 2013. godine 880. 2014. godine broj pokre-nutih osobnih stečajeva popeo se na 4.039. O razlozima tog povećanog broja pokrenutih osobnih stečajeva vidi: Š. Ivanjko, 542.
37 Ibid., 543.
Sanja Gongeta
99
5. ZAKLJUČNO
Institut stečaja potrošača zakonom je uređen u sve većem bro-ju država. Razlike u njegovim osnovnim postulatima vidljive su među pojedinim pravnim sustavima i njihovim državama pripadnicama. Djelomičan ili potpun otpust duga kao rješenje za prezadužene gra-đane može se smatrati svojevrsnom tradicijom u common law prav-nom sustavu. Posljednja gospodarska i financijska kriza te sve veći broj prezaduženih i blokiranih građana (potrošača) uzrokovali su zakono-davne inicijative mogućnosti otvaranja stečaja potrošača i u državama koje stečaj potrošača nisu zakonski uređivale. Posljednje u nizu drža-va koje su donijele zakon o stečaju potrošača su Republika Hrvatska i Crna Gora dok je Republika Srbija u posljednjoj fazi donošenja za-kona. Stalne izmjene i dopune zakonodavnog okvira stečaja potroša-ča u državama koje ga poznaju, dokazuju kako pravo zaštite potrošača treba pratiti moderna i dinamična socijalna i gospodarska kretanja na globalnoj razini. Tome u prilog govore i tendencije u okviru Europske unije za smanjenjem trajanja razdoblja otplate duga, restrukturiranje obveza, dugotrajnija rješenja za „oporavak“ dužnika i pojačanje svijesti o važnosti racionalnog raspolaganja imovinom.
Premda stečaj potrošača u javnosti izaziva oprečna stajališta o njegovoj opravdanosti, neosporno je kako bi on trebao služiti za spora-zumno rješavanje odnosa između potrošača i vjerovnika, uz minimal-no sudjelovanje javnih institucija.
LITERATURA:
• A. Walters, Personal Insolvency Law After the Enterprise Act: An Appraisal, 2004.
• D. Bodul, „Globalni trend i hrvatska perspektiva“, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, vol. 32.br 1, 2011, 351–379.
• H. Horak, K. Dumančić, Z .Šafranko, Sloboda poslovnog nastana trgovačkih društava u pravu Europske unije, Zagreb, 2013.
• J. J. Kilborn, Comparative Consumer Bankruptcy, Durham, North Carolina, 2007.
• J. Niemi-Kiesilainen, I.Ramsay, W. Whitford, Consumer Bankruptcy in Global Perspective,Oxford, 2003.
Harmonius 2015
100
• J. Niemi-Kiesilainen, I. Ramsay, W. Whitford, Consumer Credit, Debt and Bankruptcy Comparative and International Perspectives, Oxford, 2009.
• M. Gerhardt, „Consumer Bankruptcy Regimes and Credit Default in the US and Europe a Comparative Study“ CEPS Working document No.,318/JULY 2009, dostupnona: http://aei.pitt.edu/11336/1/1887.pdf (1.10.2015)
• S. Gongeta. „Promjene regulatornog okvira njemačkog društva s ograničenom odgovornošću kao posljedica regulatorne konkuren-cije u području prava društava među državama članicama Europske unije“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991) v. 35, br. 2, 2014, str. 819–849.
• Š. Ivanjko, „Osobni stečaj u Sloveniji sedam godina (ne)snalaženja“, Pravo u gospodarstvu, vol 54. No. 3, 2015. 533–549
• Š. Ivanjko, „Insolvenčno pravo in osebni stečaj: de lege ferenda“, Dnevi slovenskih pravnikov, 2007. 1164–1175
• Uredba Vijeća (EZ) br. 1346/2000od 29. svibnja 2000.o stečajnom postupku,Službeni list Europskih zajednica L 160 od 30.6.2000. go-dine
• Izvješće o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o iz-mjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 o stečajnom postupku (COM(2012)0744 – C7 0413/2012 – 2012/0360(COD))
• Zakon o stečaju potrošača br. Narodne novine 100/15• Zakon o finančnem poslovanju, postopkih zaradi insolventnosti
in prisilnem prenehanju Uradni list RS, št. 126/07 z dne 31. 12. 2007, 40/09 z dne 29.5.2009, 59/09 z dne 30.7.2009, 52/10 z dne 30.6.2010, 26/11 z dne 8.4.2011, 87/11 z dne 2.11.2011, 23/12 z dne 26.3. 2012, 47/13 z dne 31.5.2013, 63/13 z dne 26.7. 2013, 100/13 z dne 6.12.2013, 13/14 z dne 17.2.2014, 10/15 z dne 16.2.2015.
• Prijedlog Zakona o stečaju potrošača P.Z. br. 811.• Stajalište Vijeća o donošenju Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća
o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 o stečajnom postupku, dostupno na: file:///C:/Users/Sanja/Downloads/1_HR_ACT_part1_v2.pdf
• Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10.
Sanja Gongeta
101
Sanja Gongeta, PhDLecturer at the College of Applied Sciences Lavoslav Ružičkain Vukovar
CONSUMER’S BANKRUPTCY
SummaryThe recent economic crisis has not only affected the financial
performance of companies, but has also directly influenced the solven-cy of consumers and citizens. This is evideneed by data thata a con-stantly increasing number of citizens are in debted. Consumer’s bank-ruptcy or personal bankruptcy is a system that allows insolvent citizens to reprogram their obligations and creditors to settle their claims. The purpose of this article is to point out the positive and negative effects of this legal institute which an increasing number of countries has intro-ducted in their national legislation. The article provides a comparative overview of the Croatian and Slovenian legal framework for consumer bankruptcy. Also, the article analyses the possibility of launching per-sonal bankruptcy under the provisions of European legislation.
Key words: Credit debt. – Bankruptcy. – Consumer. – Bank. – Credi-tor.
102
UDK 331.106/.107(497.7) ; 331.105.44(497.7)
Lazar Jovevski, PhD*
Dushan Bosiljanov, LLM**
THE ISSUE OF REPRESENTATIVITY IN THE MACEDONIAN LABOUR LAW SYSTEM
In this paper the authors shall identify, describe and analyze the exist-ing legal framework and available databases relating to the representativ-ity of trade unions; employers on national, branch and company levels (employer level); parties included in the bargaining process; bodies and organs which take part in collective bargaining; the types, number, cover-age and time of validity and characteristics of collective agreements; as well as the scope or relevant procedures for an expanded scope of collec-tive agreements. By doing this analysis, the authors in the paper detect strengths and deficiencies in the system of representativity. The authors are not only retaining on the current and retrospective situation in the system of representativity in the collective bargaining in Macedonia, but they are trying to make concrete proposals, solutions and suggestions which are directed towards changing the system, with the concrete goal for its final improvement and applicability.
Key words: Representativity. – Trade unions. – Employer. – Collective agreement. – Collective bargaining.
1. DETERMINING REPRESENTATIVITY
The issue of representativity is one of the key segments of mod-ern Labor law system in Macedonia. Securing the representativity is a basic requirement without which one cannot imagine the progress of social dialogue in the country. After all, the social partners them-selves, such as trade unions and employers’ organizations are legiti-mate through the representativity. It enables their active involvement
* Faculty of Law Iustinianus Primus, Assistant Professor, l.jovevski@gmail.** Faculty of Law Iustinianus Primus, Assistant, [email protected].
Lazar Jovevski, Dušan Bosiljanov
103
at all levels of social dialogue. Therefore, it is important to establish an adequate legal framework that would regulate the issue and will facili-tate smooth functioning of the social dialogue.
It should be underlined that the legal framework for the es-tablishment of trade unions and organizations of employers in the Republic of Macedonia has envisaged unified conditions for registra-tion and an equitable legal regime. This relates only to the procedure of registration and admission of these organizations. There is, however, a special separate procedure for determining the representativity of these organizations to take part in collective bargaining. During the latter procedure the conditions are varied depending on whether the organi-zation in question is a trade union or an organization of employers.
One of the basic functions in the existence of trade unions and organizations of employers is the protection of the member rights by the means of inclusion in the collective bargaining. The collective bar-gaining stands sine qua non behind the trade union’s existence and ac-tion. Therefore, it is important to know whether the trade union will be able to participate in the collective bargaining, under which condi-tions, independently or in a group with other trade unions and which are its competencies. Representativity ensures the inclusion of one or more trade unions in the collective bargaining process. The essence of determining representativity is to ensure that social partners, so to speak the organizations of employees and employers (and in some cases the state), are engaged in a social dialogue that would include participation of bodies and delegations, as well as engaged in collective bargaining that would ultimately lead to reaching a collective agree-ment. According to Article 211 of the Labor Code,1 representativity on national level is aimed at ensuring participation in the tripartite social dialogue, whereas on the other levels, such as branch, sector, employer (company) it serves to meet the purpose of collective bargaining.
2. WHAT DOES REPRESENTATIVITY MEAN IN MACEDONIAN CIRCUMSTANCES?
This concept is a novelty in relation to the previous Labor Code of 1993,2 and it has been envisaged to produce changes in the system
1 Official Gazette of Republic Macedonia, No. 62/05.2 Official Gazette of Republic Macedonia, No. 80/93.
Harmonius 2015
104
of collective bargaining. The main question is whether after the intro-duction of representativity as a condition to collective bargaining, so to speak since 2005 to date, we have seen any improvement of the system of collective bargaining at all or any improved collective agreements. The answer seems to be NO, but let us start from the very beginning.
First of all, unlike the majoritarian model of representation of parties in the bargaining process, the representativity model is more democratic, decentralized and is apposite to the spirit and ideology of collective bargaining. This means that the collective bargaining proc-ess is no longer in the monopoly of any of the parties which hold the right to engage in negotiations irrespective of the level of bargaining. Conversely, in this model of bargaining more representative organiza-tions of employees and employers are able to participate. Over the last eight years, a number of organizations of employers pursuing represent-ativity have been established in Macedonia. In this sense, the Chamber of Commerce, so to speak its established organization for bargaining with the trade union, has lost the monopoly. The new system has opened up the possibility for the establishment of new trade unions. Therefore, the trade union membership in Republic of Macedonia3 is fragmented into 43 trade union organizations registered in the Register of Trade Unions within the Ministry of Labor and Social Policy. Nearly half of them or 20 trade union organizations respectively, have been issued the decision on representativity and have thus acquired their representativ-ity status. The majority of registered trade unions are assembled on a higher level. There are 4 large trade union associations (confederations, central offices) which operate in the territory of Republic of Macedonia: the Federation of Trade Unions of Republic of Macedonia (SSM), the Confederation of Free Trade Unions of Macedonia (UNASM), as well as other independent and autonomous trade unions of Macedonia, such as the independent trade union of journalists and the independ-
3 According to the statistics of 2010 published in the State Statistical Office of R. Macedonia, the total number of employees was 637.855. According to the Committee for Determining Representativity within the Ministry of Labour and Social Policy, 119.724 employees are members of the two largest trade union confederations. Therefore, the conclusion is that the trade union density in Republic of Macedonia is 1/5, or approximately 20% of the total number of employees in the private and public sector, with the tendency to increasing up to 25%, see: T. Kalamatiev, B. Davitkovski, A. Ristovski, “Collective bargaining in the public sector”, Trade Union School, UPOZ, 2013, 4–5.
Lazar Jovevski, Dušan Bosiljanov
105
ent trade union of health (the last two are branch trade unions). Some of these trade union central offices have representativity, some do not, whereas some have their representativity in certain branches or sectors, such as SSM and KSS, which have acquired their status of representa-tivity for the entire territory of RM (SSM in the private and the pub-lic sector, whereas KSS in the public sector) and they are members of the Economic and Social Council of Republic of Macedonia.4 Also, the Trade Union for Education, Science and Culture (SONK) under KSS, which has representativity in the area of education, UPOZ5 under SSM and SADU under KSS, which hold representativity authorization for employees in the public and the state sector etc. Over the past years, and to some extend even in today’s practice, there are problems related to the non-recognition of representativity among trade unions, prima-rily related to education, but also in other branches and sectors.
There should be no dilemmas and discord in this respect as the Law for such situations offers relatively clear and good solutions. Accordingly, Article 215 prescribes that in case of representativity-related disputes between two or more trade unions or organizations of employers, the competent court shall rule within eight days at the latest. Also, the new amendments to the Labor Code prescribe a strict and comprehensive procedure for acquiring the representativity status.
When the Labor Code was adopted in 2005 the criterion required for obtaining the status of the representative organization was stipu-lated in Articles 212 and 213 and was brought down to meeting merely two conditions. It required membership of at least 33% (on state level) of employees and employers respectively, or that the trade union is a
4 SSM and KSS have acquired their representativity status for the territory of Republic of Macedonia by the Decisions on Representativity of 21.6.2010.
5 The trade union of UPOZ is a branch trade union affiliated with SSM. It as-sembles employees from the administration, judiciary and associations of citizens of Republic of Macedonia. More specifically, in UPOZ are organized employees from the bodies of the state and local government and other insti-tutions (state and public servants from the Ministries, the Government of RM, the Parliament of RM, the Funds, Public Revenue Office, State Statistical Of-fice, Real Estate Cadastre Agency, State Archives Office, Employment Agency, Administrative organs, local self-government, judiciary, public prosecutions) and association of citizens, Chamber of Commerce, Chamber of Trade Unions of Macedonia, Association of Drivers, Automotive Associations, Red Cross Organization and others.
Harmonius 2015
106
representative trade union on a higher level. Given that representativ-ity was considered on the basis of membership in a higher representa-tive trade union the last precondition implies pushing again through a little door the majoritarian system of representation. This will be in particular striking on the level of employers.
Pertinent to the second condition prescribed by Law, it was required that the organization be entered in the register. At that time, at the end of 2009, it was the judicial register.
Moreover, as regards the dilemma which earlier arose in view of representativity, according to the Law it is possible to recognize con-currently the representativity of several organizations, two or more, and in such event both would be obliged to establish their bargaining boards (Article 221). According to the Code, employer should nego-tiate with board, and cannot select any party (TU) from the board in any case. This solution is not new in the comparative practice, with the difference that in the Macedonian law it has been omitted to spe-cify what would be the composition of the Bargaining Board as well as what would be its size. The legislator may have deliberated that the respective provision in the Labor Code would be sufficient as such, but has been most likely unaware that this way has only opened up the Pandora box regarding the Bargaining Boards. This is how the pro-blem was created for the trade unions even before they started with the bargaining process, where two or more representative trade unions are unable to agree on the issue of the Bargaining Board. Practice has largely reconfirmed this hypothesis, where in the case of two or more representative trade unions there has been most of the time mutual denial of representativity instead of willingness to establish Bargaining Boards. Conversely, according to the provision of the Labor Code whichprescribes the formation of a Bargaining Board, in case when there are at least two representative organizations for collective bargaining, the Bargaining Board shall be established on a mandatory basis. In such case, this will not be a possibility but a mandatory obligation for the representative organizations. In the so far practice, there has been not even a single case of formation of a Bargaining Board by a trade union party. In the past at the level of branch there has not existed such case, since there existed not more one representative trade union for one pe-riod of time, but at the level of employer there are such cases. However, it is likely that something similar happens in the branch of employees
Lazar Jovevski, Dušan Bosiljanov
107
in the public sector in which there are two representative trade union organizations, UPOZ and SADU respectively.
The amendments to the law of the end of 2009 have significantly changed this concept. What do they actually imply and what are these changes about?
The respective changes relate both to trade unions and to the or-ganizations of employers (Articles 212 and 213). The relevant amend-ment to the Labor Code6 implies a reduction of the level of membership in relation to the total number of employees from 33% to 10% for trade unions, whereas for employers this level is 5% of the total number of employees, or 5% (for every single social partner in particular) of the total number of employers on national level of bargaining. This level of membership shall relate to employees in areas where the collective agreement is due to be concluded and this only if they pay membership fees. This relates to determining representativity on a national level, or respectively the conditions for representativity of a trade union in the territory of Republic of Macedonia. Such representativity implies the possibility for reaching a general collective agreement for the public or the private sector which shall be applicable for all employees in the respective sector on the entire territory of Macedonia.
The next condition foreseen and expected to be delivered cumu-latively prescribes the requirement for assembly and association of at least three branch trade unions on national level to operate on a na-tional level and would have registered members in at least 1/5 of the municipalities in RM. This applies to representativity on a state, or a national level. The latest new conditions adopted for trade unions pre-scribe that they need to have the membership of at least 3 trade unions which have signed or acceded to signing at least 3 collective agreements on a sector level, whereas in the case of organization of employers the condition is that they have concluded or acceded to at least 3 collective agreements.
Regarding the representative assembly and association on a sec-tor level (according to the adopted amendments this term is also in operation),7 as representative shall be considered those organizations
6 Official Gazette of Republic of Macedonia, No. 130/09 of 28/10/2009.7 This is an unacceptable and unclear solution in the Labor Code as Article 203
does not foresee collective bargaining on a sector level, whereas Article 212 paragraph 3 specifies the conditions for sector representativity, which are dif-ferent from those applying on a national level.
Harmonius 2015
108
of employees respectively employers which have membership of at least 20% of the total number of employees who pay membership fees, or re-spectively 10% of the number of employers on a sector level. This shall apply to trade unions, irrespective of whether or not they are members of representative trade unions on a national level both in relation to the private and the public sector. The proposed amendments were accom-panied by an alternative solution to consider depending on whether or not the trade union is a member of a representative trade union on a national level, but it was not approved. On a branch and sector level, as prescribed by law, the levels of membership shall remain the same for the trade unions and for the organization of employers, but on the level of employers the membership level for trade unions will remain the same (20%), whereas logically such membership level shall not be required for those employers who directly take part in bargaining in a company or in a public institution/body.
Difference should be drawn between the condition for determin-ing representativity of a trade union or organization of employers on the level of the entire territory of Macedonia, and representativity re-garding collective bargaining on a sector level, which could be private or public. What remains unclear and may confuse the reader is the fact that in determining the representativity conditions as per the level of the territory of RM the legislator took into consideration the possibil-ity for the organizations (of employees and employers) upon meeting these conditions to be able to engage in the tripartite dialogue, but not to be able to bargain collectively. It could be accordingly concluded that the collective bargaining requires a higher quota of persons who take membership in trade unions – 20% at least against the previously set 10% for participation in the economic-social council, and 10% (for collective bargaining) of the organization of employers against the pre-vious 5% of participation in the economic-social council.
A part of trade unions disagree with the proposed amendments regarding the quota (membership level) and the rest of the representativ-ity conditions, whereas a minor part of trade unions agree with them. Those who disagree maintain that the quota of 33% should remain in force and must not be conditioned by the representativity of the number of trade unions which assemble and associate primarily on a national level, but also on the grounds of previously signed agreements.
Lazar Jovevski, Dušan Bosiljanov
109
The proposed amendments, as far as we are concerned, demo-cratize the model in terms of the set quotas since most of the trade un-ions and organizations of employers have been endowed with the pos-sibility to take part in the collective bargaining process. This, however, seems to be only a first-sight impression. The large number of other conditions proposed cumulatively makes the system further compli-cated, especially on a national level and adds to and sharpens “com-petitiveness”.
On the other hand, the large trade unions, as expected, are not in favor of the reduction of quotas mainly because of competition. In any case, there are also other social factors such as for example develop-ment of the economic relations, the culture of the bargaining, aware-ness for bargaining, etc. which have added to the Macedonian reality of collective bargaining to date, and which demonstrate a diminished ten-dency for bargaining and conclusion of collective agreements. All this needs to be taken into account if we wish genuinely to have and de-velop a successful model of collective bargaining which should be the filter and moderator of social tensions and relations among social part-ners. It seems that the present model needs to be further improved,8 and the concept and final objective expected to be attained need to be specifically clear.
2.1. Trade UnionsRepresentativity is determined according to the criteria pre-
scribed by the Labor Code (LC) and by the law specified procedure. According to the LC, the representative trade unions in the Republic of Macedonia which take part in the tripartite social dialogue on national level are those which in addition to the other requirements prescribed by Article 212 have as their member at least 10% of the total number of employees in Macedonia. This quota is relatively small and as far as we could notice each of these two trade union central offices has met this requirement. The problem arises, however, in regard to the total number of employees where we have differing numbers and method-ologies for determining quotas. Based on the Law on Statistics the total number of employees is 690.965, and if we took this as the starting
8 The legal regulation law regulation as well as information and education of social partners and the judiciaries should be improved.
Harmonius 2015
110
figure to determine representativity, consequently not a single trade union would have been able to achieve it on a national level. This fig-ure, however, has been downsized to around 475.0009 based on which SSM has been made representative, whereas KSS was placed at the very threshold of representativity. Therefore, since the number of members is fluctuating on a daily basis (based on several aspects: new members, pension, termination of membership, fluctuation of membership etc.), the question is, is KSS genuinely a representative at the moment, given the lack of accurate and validated data on the number of employees on both a monthly and annual basis?
On the sector level, there are a large number of representative or-ganizations of employees affiliated to the two largest trade union cen-tral offices, SSM and KSS respectively, as well as one branch represent-ative organization, namely the Trade Union of Financial Organizations of Macedonia SFOM (data obtained from the Employer Organization of Macedonia).10
The membership percentage as a precondition to meet the rep-resentativity criteria has not been established on the basis of the to-tal number of employees according to the data available at the State Statistical Office of RM, which is 690.965 employees, but instead on the basis of subtracting from this total number the number of those employees who have the status of employers, managers and self-em-ployed, thus reaching the number of about 475.000 persons with sta-tus of employment in RM. Hence, the percentage has been calculat-ed based on the number of acceded members and paid membership fees, but only in regard to the national level representativity. On the branch level, representativity has been established on the basis of the total number of employees in the respective branch. From the above information it can be concluded that not all trade unions presented in the list can meet the representativity requirements, since the Law prescribes a quota of at least 20% of the total number of branch em-ployees who are members of trade unions and who pay membership fees. From the list on representativity we can essentially deduce that 22 trade union branches in total have requested the status of representa-tivity, whereas only 14 have actually acquired the status of representa-
9 Total number of employees (690.965) without self-employed and executive managers (in total 475.000).
10 Source of this information for Employers organization of Macedonia, not from NTU.
Lazar Jovevski, Dušan Bosiljanov
111
tive trade unions. Namely, these are only the trade unions which have requested representativity, which is a number much smaller than the total number of existing branch trade unions.
In accordance with the Labor Code, a special register on trade unions is maintained under the auspices of the Ministry of Labor and Social Policy, but only for trade union branches and trade union cen-tral offices on national level, and it includes a total of 46 higher-level trade union organizations, including the trade union central offices on national level (4 in total) and 42 branch trade unions in the Republic of Macedonia. In some aspects (for ex. membership, leadership), data contained in the register, such as the one relating to the person who is the president of the trade union, is obsolete in the case of some of the trade union organizations.
From the data we’ve been able to identify the conclusion is that the trade union density varies compared to the one of the trade union branches. The number of the employees who are members of trade un-ions marks a decline in certain sectors, despite the information we ob-tained from trade unions that the trade union membership was mark-ing a slight increase. Such contradiction may be explained by the fact that the membership is variable in various sectors. Thus, in the public sector and in specific branches the trade union membership is mark-ing a permanent slight increase, whereas in the sector of economy we see a decline in the trade union membership, especially in certain ar-eas. On the other hand, in the public sector we notice the phenomenon of spill-over of trade union members from one trade union to a com-petitor one which operates under a different trade union central office, primarily between SSM and KSS, which at the end does not necessarily mean a total increase in the number of members and has no influence whatsoever over the trade union density in the respective sector.
As expected, in the public sector on national level the density varies between 50% and 60%, and according to some sources it is pre-cisely 54%.11 In the private sector the trade union density is somewhat
11 National Report on the “Influence of the Economic Crisis over the industrial relations in Macedonia: Political response to crisis recovery”, Skopje, 2012. in this unoficial National Report. We believe that some of the data contained which relates to the number of members in certain trade union central offices is inaccurate. If we presumed that some of the data in the report was still valid, then there should have been more representative trade unions on the branch
Harmonius 2015
112
higher than 30%, or according to some sources it is precisely 31%.12 We hereby present the following data on the trade union density in various branches, sectors and units:
– Agriculture and food industry– 34%;– Construction – 28%;– Education and science – 78%;– Metal and electronics industry – 55%;– Banks and financial sector – 65%;– Communal activities – 80%;– Chemistry and nonmetals – 55%;– Health – 44%;– Administrative and auxiliary service activities – 80%;– Forestry and timber industry – 68%;– Textile industry – 30%.
2.2. Organization of employersAs regards the employer organizations in the Republic of
Macedonia, there are few of them in place, including the Employer Organization of Macedonia (ORM) and the Business Confederation of Macedonia– Employer Confederation (BKM). Apart from these, there is a National Federation of Temporary Employment Agencies, which as employer organization has no corresponding social partner for bargain-ing and social dialogue, since the employees employed through tempo-rary employment agencies are no trade union members. This has been a real problem and observed as a shortcoming in the system, for the reason that while the employees employed through temporary employ-ment agencies are entitled to all labor rights and obligations, they are unable to organize themselves in a trade union manner due to the leg-islative framework of the system, because these employees (who by the way have not represented a small figure over the past 7 years) establish their employment relations via the agency hiring them, rather than di-rectly with the employer who needs them. In consequence, there is a triple relation existing between the employee and the agency hiring the
and national level in existence. However, according to the register in the MLSP this is not the case, which suggests inconsistency of data in the Report.
12 Ibid.
Lazar Jovevski, Dušan Bosiljanov
113
employee and the real employer for whom the hired employees work. Due to this temporary workers are not covered by the collective agree-ment on the company level. Another question is whether their statutes contain provisions on conclusion of collective agreements, which is an imperative norm in pertinence to Article 188, paragraph 3 of the Labor Code.
The Employer Organization was established in 2004 and it com-prises within its membership 1.012 companies from the private sec-tor which employ about 70.000 employees. The membership of the Employer Organization includes companies from all private sectors, i.e. enterprises from 15 trade sectors.
Based on the criteria stipulated in the Labor Code, the Employer Organization of Macedonia has been granted its representativity status on national level from the Commission under the MLSP and it takes part in the Economic and Social Council of Macedonia, i.e. it has been an active social partner in collective bargaining thereof. Having ac-quired representativity in the private sector, the ORM covers a mem-bership density of 24%.
In the context of collective bargaining, the Employer Organization of Macedonia has taken part in a number of sector collective bargain-ing processes and concluded a number of collective agreements.
As regards the Business Confederation of Employers, it had no confirmed representativity or any decision issued on representativity for the period 2009–2014. However, the request for representativity was submitted in February 2011 and is anticipating the respective decision in 2015; however, until the moment of writing of the present report, no decision on representativity of employer organization has been taken. Should a decision on representativity for the social dialogue be taken in the period to follow it would mean the emergence of a new repre-sentative entity on the national level in the area of economy.13
Based on the data provided from the Business Confederation of Employers, it comprises within its membership 10.187 legal persons from the sector of economy which generate more than 50% of the total gross domestic product in the country.
13 The decision was negative.
Harmonius 2015
114
3. PROCEDURE FOR DETERMINING REPRESENTATIVITY
The process of determining representativity begins by the con-cerned trade union or organization of employers submitting a request to the Commission for determining representativity (Article 213 – A to Article 213 – G). This Commission is established under the auspices of the Ministry of Labor and Social Policy, but it also maintains organiza-tional and functional independence. Members of the Commission are social partners, including representative from TU, representative from Eos and from the ministries. Each of the partners is represented by 3 members. It acts upon submitted requests for representativity and pro-vides the proposal for the Minister of Labor. Based on the Commission proposal the Minister of Labor issues a decision on determining or on non-determining representativity. This means that the Minister is the one having the final say on determining representativity of trade unions and organizations of employers. Irrespective of the existence of the so called two-instance degree in determining conditions, or in other words irrespective of the fact that the Commission is the one to review the required documents and their contents and to provide proposal to the Minister, ultimately the Minister is the one who deter-mines representativity. The question that arises to this end is whether this should be considered as a discretionary right of the Minister, i.e. whether the Minister should be empowered to take a decision differ-ent from the proposal made by the Commission, and secondly, should the Minister be empowered to take a negative decision upon a positive proposal from the Commission, or to keep silent as much as for that?
Judging from the Labor Code, the competence of the Minister in regard to the issues above is not quite clear, but in case we decide to apply a restrictive interpretation of the pertinent provisions, it seems that the Minister holds the discretionary right to decide on representa-tivity, including the right to appeal. On the other hand, if we apply a theleological interpretation, then the objective behind these provisions is not to empower the Minister of Labor and Social Policy to decide independently, but rather only to ascertain a certain situation by deci-sion, upon a previous actual situation determined by the Commission and translated into a proposal put forward to him/her (Minister). According to this interpretation, which we believe is the appropriate
Lazar Jovevski, Dušan Bosiljanov
115
one and applied in practice, the Minister takes decisions of declarative nature only to ascertain the actual situation. In view of its legality, the decision is of a constitutive nature since the concerned party is entitled to this right.
Article 213-v of the Law explicitly lists down the evidence that has to be enclosed to enable to consider representativity eligibility. The pieces of evidence are as follows: decision on admission to the register of trade unions/organizations; verified list of members of the trade un-ions who pay membership fee, or list of employers respectively; list of concluded collective agreements; list of member trade unions and em-ployers per branches and sectors; and list of local trade unions and em-ployers per municipality with the head office and address designated.
The latest amendments foresee the possibility for admission into the register kept in the Ministry of Labor and Social Policy. The Decision on Representativity may be disputed by complaint lodged to the State Commission on Adjudication in Administrative Procedure and on Labor Procedure in second instance, and subsequently a ad-ministrative dispute may be initiated (Article 213-g).
The next issue that needs to be considered is the adopted provi-sion that may entail certain consequences regarding the insistence on the list of members who pay membership fee to be taken as a precondi-tion for admission to the register of trade unions and organization of employers (Article 213-v). At the very onset this is a problematic solu-tion to the Macedonian reality of trade union organizations. There are a large number of members fluctuating in between respective trade un-ions and organizations of employers. The case is that sometimes they accede to, and then leave, or change their vocation or profession, or they die etc., so the problem in practice is that some employees may be concurrently members of two trade unions. On the other hand, it has been foreseen to reassess representativity after a period of three years (Article 213-d). In case of repeal of representativity, or in case it is assessed repealed even prior to the expiry of this period which by the law amendments is made possible and has also taken place in practice, the concerned party may initiate procedure for reassessment of repre-sentativity after the expiry of one year. In order for this procedure to be instigated there need to be solid grounds, at which the procedure is the same like the one of lodging request for determining representativity.
Harmonius 2015
116
The Labor Code has also regulated the situation of eventual fail-ure to meet representativity conditions with regard to the percentage of members, and in such case the collective agreement shall be signed by the organization (of trade unions and employers) which has the largest number of members based on presented evidence (majoritarian sys-tem) in line with Article 201, paragraph 2. Subsequently, the conclu-sion is that the Law is divergent with regard to the solutions it has fore-seen for situations when there are several representative organizations in place and when there is not a single representative organization. In the first case the Law stipulates the formation of a Bargaining Board (Article 221), whereas in the latter it does not pursue the same logic in the sense of enlargement of organizations, but it says the organization to engage in the bargaining process will be the one with the majority of members, so to say the one which has the largest number of members, even if it is not a representative one (Article 201, paragraph 2).
We think it would be better if the Law prescribed a merger of two or more non-representative organizations for the purpose of reaching representativity. On the other hand the Code provides possibility for two or more TUs to merger in a process of collective bargaining, even they have representativity at the moment. The law provides different ways, but it is possible to merge two organizations; this would be a more democratic solution. On the other hand, however, in view of the Macedonian practice, the solution at the moment whereby the majori-tarian organization can engage in bargaining in a situation when there is no other representative organization in place seems to be more ef-ficient and cost-effective as well as more viable.
4. RECOMMENDATIONS
The system of representativity though closely connected with the social partner’s action, is a fundamental condition for the practical op-eration of trade unions and employers’ organizations within the social dialogue, which is expressed primarily through collective bargaining and participation in the Economic Social Council.
It is thus necessary to take certain steps before that will lead to the establishment of a real and centralized database in terms of the number of membership in trade unions and employers’ organizations.
Lazar Jovevski, Dušan Bosiljanov
117
On the other hand it involves constant updating and recovery of data within a state organization that should unambiguously attest repre-sentativity. Otherwise, in these conditions there is no difference and coexistence of the data available from various sources.
Finally, we shall say that the representativity leads to the democ-ratization of the trade union movement, but also contributes to its par-ticularization. That situation negatively affected the process of collec-tive bargaining and weakens the trade union movement in the country in general.
Dr Lazar JovevskiDocent na Pravnom fakultetu „Justinijan Prvi“ u Skoplju
Dušan Bosiljanov, LL.M.Asistent na Pravnom fakultetu „Justinijan Prvi“ u Skoplju
PITANJE REPREZENTATIVNOSTI U MAKEDONSKOM SISTEMU RADNOG PRAVA
RezimeU ovom radu autori identifikuju, opisuju i analiziraju postojeći
pravni okvir i dostupne baze podataka koje se tiču reprezentativnosti sindikata; poslodavaca na nivou države, ogranka i kompanije (nivo po-slodavca); učesnika u pregovaračkom procesu; tela i organa koji uče-stvuju u kolektivnom pregovaranju; tipova, broja, obuhvata, roka važe-nja i karakteristika kolektivnih ugovora; kao i domena ili relevantnih procedura za prošireni domen kolektivnih ugovora. Na osnovu ove analize, autori u radu utvrđuju prednosti i nedostatke u sistemu repre-zentativnosti. Autori se bave aktuelnom i nekadašnjom situacijom u si-stemu reprezentativnosti kod kolektivnog pregovaranja u Makedoniji, ali pored toga nastoje da pruže konkretne predloge, rešenja i sugestije koje su usmerene ka izmeni sistema, sa ciljem njegovog konačnog una-pređenja i primenljivosti.
Ključne reči: Reprezentativnost. – Sindikati. – Poslodavac. – Kolektivni ugovor. – Kolektivno pregovaranje.
118
UDK 336.227:336.226.12(497.11)
Dr Svetislav V. Kostić*
CENA PRAVDE U MEĐUNARODNOM OPOREZIVANJU DOBITI PRAVNIH LICA
U REPUBLICI SRBIJI**
Ovaj rad ima za cilj da ukaže na ozbiljne probleme koje proizlaze iz nor-mi srpskog zakonodavstva u oblasti međunarodnog oporezivanja dobiti pravnih lica, odnosno njihove neodgovarajuće primene od strane pore-skih organa. Polazeći od osnovnih instituta međunarodnog oporezivanja autor upozorava da ovu oblast srpskog poreskog prava odlikuje pravna nesigurnost, značajan broj prepreka za ostvarivanje prava poreskih ob-veznika, kao i implicitno prevaljivanje troškova koji proizlaze iz nerada srpskih poreskih organa na savesne poreske obveznike. Sve navedeno ne samo da u ovoj oblasti poreskog prava u Srbiji dovodi do posledice da je pristup pravdi odviše skup, već se to u određenim slučajevima čini i u pogledu pristupa samom pravu. Autor zaključuje da je neophodan dale-ko temeljniji pristup u donošenju srpskih poreskih propisa, pripremi za primenu donetih normi, kao i obezbeđivanju obučene i opremljene PU, odnosno poreski stručnih sudova, koji bi mogli da odgovore izazovima koji se pred njih postavljaju.
Ključne reči: Rezidentstvo. – Oporezivanje stalnih poslovnih jedinica. – Porez po odbitku na prihode nerezidentnih obveznika. – Anti-abuzivno zakonodavstvo. – Otklanjanje dvostrukog oporezivanja.
* Autor je docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, [email protected].
** Članak predstavlja rezultat rada na projektu Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu pod nazivom „Identitetski preobražaj Srbije.“
Svetislav V. Kostić
119
1. UVOD
Oblast međunarodnog (prekograničnog) oporezivanja dobiti pravnih lica u srpskom poreskom pravu1 predstavlja veoma plodan pro-stor za razmatranje pitanja koliko nas košta pristup pravdi. Naime, u njenim okvirima se mogu veoma jasno uočiti neki nedostaci srpskog pravnog sistema, koji za posledicu imaju prvenstveno izostanak prav-ne sigurnosti, odnosno veoma mukotrpan i neizvestan put ostvarivanja prava poreskih obveznika. Puko preuzimanje stranih rešenja, bez njiho-vog prethodnog suštinskog razumevanja ili pripreme za primenu, ali i nesagledavanje veze između različitih izvora međunarodnog poreskog prava, dovode do okolnosti u kojima poreski obveznici ostaju uskraćeni za prava koja su im zakonom izričito pružena ili država gubi prihode koji joj po pravu pripadaju. Ukoliko se podsetimo da Srbija teži da po-stane članica Evropske unije, pri čemu će u procesu pristupanja mora-ti da usvoji čitavo njeno zakonodavstvo (acquis communitare), pouke koje možemo izvući iz međunarodnog oporezivanja dobiti pravnih lica u srpskom poreskom pravu dobijaju na značaju. Nažalost, srpski sudo-vi se oblašću međunarodnog oporezivanja dobiti pravnih lica do sada gotovo nikada nisu bavili, što budi bojazan da li oni u ovom trenutku imaju snage da svojim presudama utiču na ispravljanje anomalija koje ćemo u ovom radu izložiti. Šta više, neki od problema na koje nailazimo u međunarodnom oporezivanju dobiti pravnih lica u Srbiji prevazilaze okvire u kojima sudska vlast može biti delotvorna i gde je na zakono-davcu da pokuša da pravo približi idealu pravde i pravičnosti.
2. UTVRĐIVANJE REZIDENTSTVA PRAVNIH LICA U SRPSKOM PORESKOM PRAVU
Dobit pravnih lica se u Srbiji podvrgava jednom sintetičkom po-reskom obliku, porezu na dobit pravnih lica, s tim što u okviru njega prepoznajemo delimičnu cedularizaciju u pogledu odvojenog utvrđiva-nja i oporezivanja dobiti koja proističe iz redovnog poslovanja i kapi-talnih dobitaka.2
1 Međunarodno poresko pravo obuhvata sve poreske norme sadržane u među-narodnim i domaćim pravnim izvorima, koje se odnose na situacije koje uključuju teritoriju više od jedne države (prekogranične situacije).
2 Vid. čl. 6 i čl. 30 Zakona o porezu na dobit pravnih lica – ZPDPL, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 25/01, 80/02, 80/02, 43/03, 84/04, 18/10, 101/11, 119/12, 47/13, 108/13, 68/14, 142/14.
Harmonius 2015
120
Prema čl. 2 ZPDPL rezidentnim poreskim obveznikom koji pod-leže oporezivanju svoje celokupne dobiti, bez obzira na to gde je ona ostvarena, smatraju se pravna lica koja su osnovana ili koja imaju mesto stvarne uprave i kontrole na teritoriji Srbije. Iako ZPDPL predviđa dva alternativna (i potpuno ravnopravna) uslova za poresko rezidentstvo pravnih lica, Poreska uprava Republike Srbije (u daljem tekstu: PU) do sada u svojoj praksi nikada nije primenila mesto stvarne uprave i kon-trole kao osnov za određivanje srpskog poreskog rezidentstva nekog pravnog lica, nezavisno od mesta njegovog osnivanja.3 Ovakvo postu-panje srpskih poreskih organa dovelo je do toga da su poreski obvezni-ci gotovo i zaboravili na drugi uslov za poresko rezidentstvo pravnih lica, pri čemu se moraju postaviti dva podjednako važna pitanja:
a) Da li smo svesni koliko poreskih prihoda Srbija gubi zato što propušta da oporezuje celokupnu dobit jednog broja pravnih lica koja su osnovana u inostranstvu, ali čije se mesto stvarne uprave i kontro-le nalazi na njenoj teritoriji? Koliki su dodatni teret morali da podne-su savesni poreski obveznici zato što je država izabrala da i ne pokuša da primeni sopstveno zakonodavstvo, onda kada se ta primena činila zahtevnom (tj. kada se ispunjenje uslova za poresko rezidentstvo nije moglo utvrditi prostim uvidom u odgovarajući privredni registar). Drugim rečima, da li je opterećenje predviđeno srpskim poreskim pra-vom moglo da bude blaže da je PU prikupila sve one prihode na koje joj zakon daje pravo?
b) Kakav je pravni značaj norme koju PU nije ni pokušala da primeni, iako je ona u srpsko pravo uvedena još davne 1992. godine?4 Ukoliko bi srpski poreski organi danas odlučili da otpočnu sa njenom primenom, da li muk koji traje 23 godine, treba, iz perspektive princi-pa pravne sigurnosti, da bude uzet u obzir, barem u vidu olakšavajuće okolnosti za one obveznike osnovane u inostranstvu, za koje se utvrdi da imaju i da su imali (rok zastarelosti u srpskom poreskom pravu je 5 godina5) sedište stvarne uprave i kontrole u Srbiji (npr. kroz pružanje
3 Vid. D. Popović, S. Kostić, „(Zlo)upotreba stranih pravnih lica za izbegavanje poreza u Srbiji“, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 2/2010, 51.
4 Vid. čl. 2, st. 2 Zakona o porezu na dobit korporacija, Službeni glasnik Republi-ke Srbije, br. 76/91.
5 Vid. čl. 114 Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji – ZPPPA, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 80/02, 84/02, 23/03, 70/03, 55/04, 61/05, 85/05, 62/06, 61/07, 20/09, 72/09, 53/10, 101/11, 2/12, 93/12, 47/13, 108/13, 68/14, 105/14.
Svetislav V. Kostić
121
amnestije za protekli period za one strane obveznike koji sami prihvate srpsko poresko rezidentstvo)?
3. OPOREZIVANJE NEREZIDENTNIH OBVEZNIKA POREZA NA DOBIT PRAVNIH LICA U SRBIJI
Nerezidentna pravna lica, odnosno ona pravna lica koja nisu ni osnovana, niti imaju mesto stvarne uprave i kontrole u Srbiji, podležu dvojakom oporezivanju, koje zavisi od razmera njihovog prisustva na njenoj teritoriji. Nerezidentno pravno lice podleže oporezivanju samo one dobiti koju ostvari preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi na teritoriji Srbije.6 Drugim rečima, ZPDPL postavlja prag za oporeziva-nje dobiti nerezidentnih pravnih lica u vidu stalne poslovne jedinice.7 Nerezidentno pravno lice može ostvarivati dobit iz poslovanja na teri-toriji Srbije, ali će ona biti oporezovana samo ukoliko taj nerezidentni obveznik u Srbiji ima stalnu poslovnu jedinicu i ako se ostvarena dobit može pripisati poslovanju preko te stalne poslovne jedinice. Ovaj pri-stup se često naziva i princip stalne poslovne jedinice i preuzet je u srp-sko poresko zakonodavstvo iz Model-konvencije OECD o porezima na dohodak i na imovinu (u daljem tekstu: Model-konvencija OECD).8
ZPDPL za potrebe određivanja dobiti koja joj se može pripisa-ti načelno posmatra stalnu poslovnu jedinicu kao zasebnog poreskog obveznika, iako joj sam status poreskog obveznika ne dodeljuje. Prema Skaru (Arvid Aaage Skaar) „stalna poslovna jedinica, kao pravni po-jam, je hibrid – kompromis između oporezivanja po principu izvora i oporezivanja po principu rezidentstva. Stalna poslovna jedinica se može smatrati rezidentstvom poslovnih aktivnosti koje se obavljaju u državi.“9
Obveznik poreza na dobit pravnih lica je, dakle, nerezidentno pravno lice koje ima stalnu poslovnu jedinicu u Srbiji, ali se za potrebe
6 Vid. čl. 3, st. 1 ZPDPL.7 Vid. B. J. Arnold, „Threshold Requirements for Taxing Business Profits under
Tax Treaties“, Bulletin for International Fiscal Documentation, Vol. 57, 10/2003, 482 fn. 32.
8 Vid. K. Vogel, Klaus Vogel on Double Taxation Conventions – Third Edition, Kluwer Law International, London 1997, 399–400.
9 A. A. Skaar, „Commentary on Article 5 of the OECD Model Tax Treaty: The Concept of Permanent Establishment“, u: Permanent Establishments, IBFD (on-line publication), 2008.
Harmonius 2015
122
utvrđivanja dobiti koja je ostvarena poslovanjem preko nje stalna po-slovna jedinica posmatra kao odvojeno pravno lice (pristup odvojenog pravnog lica).10
Pristup odvojenog pravnog lica se posebno uočava kroz činje-nicu da ZPDPL govori o transakcijama između stalne poslovne jedi-nice i njene nerezidentne centrale, koje podvrgava primeni pravila o transfernim cenama.11 Mada između stalne poslovne jedinice i njene nerezidentne centrale nikada formalno ne dolazi do pravnih poslova, jer bi to značilo zaključivanje ugovora sa samim sobom, poreski zako-nodavac uvodi fikciju njihovog postojanja upravo da bi došao do one dobiti koju bi stalna poslovna jedinica ostvarila da je sa svojom nerezi-dentnom centralom poslovala kao njeno zavisno pravno lice, uz pošto-vanje načela „van dohvata ruke“.12
Međutim, u ZPDPL se prepoznaje i određena nedoslednost u primeni pristupa odvojenog pravnog lica. Npr. fikcija postojanja tran-sakcija između stalne poslovne jedinice i njene nerezidentne centrale nije opšta i ne obuhvata zajmove i ustupanje na korišćenje autorskih i srodnih prava i prava industrijske svojine.13 Suštinski ono o čemu se mora voditi računa je da zakonodavac često prihvata opšta načela (kao što je pristup odvojenog pravnog lica), ali zatim značajno ograničava njihov domašaj, odnosno odstupa od njih tamo gde smatra to oprav-danim.
Brojni problemi koji su povezani sa tumačenjem odredbi ZPDPL i njihovom primenom na stalne poslovne jedinice se, pre svega, mogu opravdati značajnim nedostatkom iskustva u ovoj oblasti. Naime, srp-ska praksa oporezivanja stalnih poslovnih jedinica se ozbiljnije pojav-ljuje tek u poslednjih desetak godina i za sada ovo pitanje nije bilo pred-met većeg interesovanja bilo PU, bilo Ministarstva finansija Republike Srbije.14 Dovoljno je primetiti, da PU do sada nikada nije bila spremna
10 Vid. R. Russo, „Tax treatment of “dealings” between different parts of the same enterprise under Article 7 of the OECD Model: almost a century of uncertain-ty“, Bulletin for International Taxation, Vol. 58, 10/2004, 477. Upr. čl. 5, st. 1 ZPDPL.
11 Vid. čl. 60, st. 10 ZPDPL. 12 Vid. čl. 60, st. 3 ZPDPL. 13 Vid. čl. 20 ZPDPL. 14 Vid. G. Ilić-Popov, S. Kostić, „The Construction Permanent Establishment in
Serbian Domestic and Tax Treaty Law“, European Taxation, Vol. 53, 6/2013, 267.
Svetislav V. Kostić
123
da prihvati postojanje stalne poslovne jedinice nerezidentnog obvezni-ka ukoliko ona nije bila registrovana bilo u obliku ogranka ili izuzetno predstavništva. Koliko god to kontradiktorno zvučalo, srpski poreski organi su izabrali izrazito formalistički pristup15 za primenu instituta koji predstavlja fikciju poreskog prava, gde se određenim pojavnim oblicima poslovne aktivnosti nerezidenta dodeljuje poseban poreski status.
U slučaju oporezivanja stalnih poslovnih jedinica se gotovo iden-tična pitanja mogu postaviti kao i kod mesta stvarne uprave i kontrole kao uslova za srpsko poresko rezidentstvo. Naime, koliko je novca iz-gubljeno, u smislu poreskih prihoda države, zbog neoporezivanja dobi-ti ostvarene preko stalnih poslovnih jedinica nerezidentnih obveznika koje je PU suštinski odbila da prepozna, odnosno šta činiti u slučaju kada ona ipak odluči da otpočne da primenjuje normu čl. 4 ZPDPL onako kako je ona i napisana? Smemo li mi kao država da budemo sle-pi prema propustima sopstvenih organa, a da istovremeno zahtevamo dosledno poštovanje zakona od poreskih obveznika, čak i za periode kada to nije činila ni sama PU?
U Srbiji se kao daleko najznačajniji oblik oporezivanja nerezide-nata javljaju cedularni porezi iz čl. 40 ZPDPL. ZPDPL, naime, predvi-đa i oporezivanje određenih prihoda nerezidenata, koje oni ostvaruju izvan poslovanja stalnih poslovnih jedinica.16 Prihodi koje nereziden-tni obveznik ostvari od rezidentnog pravnog lica po osnovu dividendi i udela u dobiti u pravnom licu, naknada po osnovu autorskog i srodnih prava i prava industrijske svojine, kamata, naknada po osnovu zakupa i podzakupa nepokretnosti i pokretnih stvari na teritoriji Srbije se pod-vrgavaju poreskom obliku, koji srpski zakonodavac naziva porezom na dobit po odbitku, po stopi od 20%.17 Porez (na dobit) po odbitku, uz primenu iste stope (20%), se obračunava i plaća i na prihode nerezi-
15 Ponekad se u šali za njega koristi sintagma koja na engleskom jeziku glasi no taxation without registration (parafrazirajući poklič Američke Revolucije no taxation without representation).
16 Dok se porezom na dobit pravnih lica pogađa opšti poslovni uspeh poreskog obveznika, odnosno razlika između svih prihoda i sa njima povezanih ras-hoda, koje je on ostvario u periodu od godinu dana (njegov neto dohodak), porez po odbitku iz ZPDPL se obračunava na tačno određene prihode, pri čemu se, u srpskom poreskom pravu, za potrebe utvrđivanja osnovice poreza po odbitku ne dozvoljava uzimanje u obzir bilo kakvih rashoda nastalih u vezi sa ostvarenim prihodima.
17 Vid. čl. 40, st. 1 ZPDPL.
Harmonius 2015
124
dentnog obveznika po osnovu izvođenja estradnog, zabavnog, umet-ničkog, sportskog ili sličnog programa u Srbiji, koji nisu oporezovani kao dohodak fizičkog lica (izvođača, muzičara, sportista i sl.), u skladu sa propisima kojima se uređuje oporezivanje dohotka građana.18
Drugim rečima, prilikom isplate navedenih oblika prihoda ne-rezidentnom pravnom licu, rezidentni isplatilac (obveznik poreza na dobit) ima obavezu da u njegovo ime i za njegov račun obračuna i obu-stavi na ime poreza 20% od isplaćenog iznosa.
Sve do sredine 2013. godine ZPDPL, odnosno Zakon o porezu na dobit preduzeća, je prethodno opisani poreski oblik ispravno nazi-vao porezom po odbitku. Izmenama i dopunama ZPDPL od 30. maja 2013. godine19 on je preimenovan u porez na dobit po odbitku, čime se dovodi u pitanje razumevanje suštine ovog poreskog oblika od strane srpskog zakonodavca, a upravo je to razumevanje od ključnog značaja za njegovu ispravnu primenu.
Dobit se najprostije može definisati kao „pozitivna razlika iz-među prihoda i sa njima povezanim rashodima koje poreski obveznik ostvari u određenom periodu“.20 S druge strane, porez po odbitku iz čl. 40, st. 1 i 2 ZPDPL se primenjuje na bruto prihode nerezidenata bez uzimanja u obzir bilo kakvih rashoda koji su bili povezani sa njiho-vim ostvarenjem. Otuda, nema neposrednih prepreka da nerezidentni obveznik koji ostvaruje npr. prihode od kamata od srpskog reziden-tnog obveznika poreza na dobit, u Srbiji bude oporezovan iako on na sâmoj transakciji iz koje proističe kamata ostvaruje čist gubitak. Porez na dobit po odbitku koji je predviđen čl. 40, st. 1 ZPDPL nije porez na dobit, već predstavlja porez umesto poreza na dobit.21 Srbija kao država
18 Vid. čl. 40, st. 2 ZPDPL. 19 Vid. čl. 10 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit pravnih
lica, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 47/13. 20 Vid. IBFD International Tax Glossary – Fifth Edition, IBFD, Amsterdam 2005,
318.21 Vid. B. I. Bittker, L. Lokken, Fundamentals of International Taxation – U.S.
Taxation of Foreign Income and Foreign Taxpayers, Warren, Gorham & Lamont of RIA, Valhalla 2007, 72.4.1. Porez iz čl. 40, st. 1 ZPDPL bi se mogao smatrati porezom na dobit samo pod uslovom da je usmeren na rezultat koji nerezi-dentni obveznik ostvari iz određenog poslovnog odnosa. Kako je za potrebe poreza po odbitku potpuno irelevantno da li je nerezidentni obveznik ostvario dobit ili snosi gubitak iz poslovnog odnosa po osnovu koga ostvaruje prihode koji se njime oporezuju, ovaj poreski oblik se u poreskom pravu SAD podvodi pod pojam poreza umesto poreza na dobit (eng. in lieu of income tax). Porezi
Svetislav V. Kostić
125
izvora usmerava svoj poreski zahtev prema tačno utvrđenim oblicima prihoda nerezidenata, pri čemu ih podvrgava različitom oporezivanju od onoga koje je predviđeno za dobit rezidentnih poreskih obveznika i nerezidenata u slučaju postojanja stalne poslovne jedinice na njenoj teritoriji. Razlike u načinu oporezivanja se ogledaju ne samo u razli-čitoj poreskoj osnovici i poreskoj stopi, već i u sprovođenju poreskog zahteva koji je nametnut rezidentnom isplatiocu (poreskom placu), a ne sâmom poreskom obvezniku.
Na ovom mestu moramo postaviti nekoliko pitanja, koja će nam pomoći da razumemo oporezivanje nerezidenata porezom po odbitku:
a) Na koji način su izabrani oblici prihoda koji se oporezuju po-rezom po odbitku?
b) Zašto se za potrebe oporezivanja prihoda nerezidenata stopa poreza po odbitku primenjuje na njihove bruto prihode, bez uzimanja u obzir sa njima povezanim rashodima?
c) Da li je u sistemu poreza po odbitku moguće uzeti u obzir rashode povezane sa ostvarenjem prihoda nerezidentnih ob-veznika?
d) Da li je oporezivanje po odbitku jedini mogući način za spro-vođenje poreskog zahteva države izvora u odnosu na izabrane oblike prihoda nerezidentnih obveznika?
Kada pogledamo koji se to oblici prihoda nerezidentnih pravnih lica oporezuju po odbitku u srpskom poreskom pravu (ali i u većini uporednih poreskih zakonodavstava), uočavamo da se pretežno radi o tzv. pasivnim oblicima prihoda (sa izuzetkom prihoda po osnovu izvođenja estradnog, zabavnog, umetničkog, sportskog ili sličnog pro-grama), za čije ostvarivanje nije potreban značajniji angažman obve-znika.22 Drugim rečima, porez po odbitku je namenjen za one prihode čije ostvarenje ne zahteva postojanje nekog mesta poslovanja u Srbiji. Suštinski prepoznajemo anti-evazioni motiv za potrebe izbora prihoda
umesto poreza na dobit se, po pravilu, primenjuju u onim slučajevima kada država želi da ostvari svoje pravo na oporezivanje određenog prihoda nerezi-dentnog obveznika, pri čemu svoj poreski zahtev, usled npr. administrativnih poteškoća ili težnje za što sigurnijim obezbeđenjem naplate poreskog duga, ne usmerava ka njegovom neto iznosu, već ka nekoj drugoj veličini (u slučaju poreza po odbitku to je bruto prihod nerezidentnog obveznika).
22 Vid. R. J. Vann, „International Aspects of Income Tax“, Tax Law Design and Drafting (ed. Victor Thuronyi), IMF, Washington D.C. 1998, 734.
Harmonius 2015
126
nerezidenata koji se oporezuju po odbitku, jer kod onih koji su nave-deni u čl. 40 ZPDPL postoji značajna mogućnost da Srbija kao drža-va izvora neće biti u stanju da sprovede svoj poreski zahtev u nepo-srednom odnosu sa nerezidentnim obveznikom koji je izvan domašaja njene poreske vlasti. Primera radi, bez uključivanja poreskog placa u poresko-pravni odnos, naplata poreza na prihode nerezidentnog obve-znika ostvarene po osnovu kamata ili autorskih naknada bi zavisila, ili od njegove dobre volje, ili od mogućnosti za saradnju u naplati poreza sa njegovom državom rezidentstva. Kao dodatnu potvrdu opisanom pristupu možemo navesti pravilo, prema kome se porez po odbitku ne obračunava i ne plaća ukoliko se njemu načelno podvrgnuti prihodi23 isplaćuju stalnoj poslovnoj jedinici nerezidentnog obveznika,24 odno-sno kada je njegovo prisustvo na teritoriji Srbije takve prirode da se prethodno iskazana bojazan može umiriti, a surove posledice poreza po odbitku izbeći kroz oporezovanje dobiti nerezidentnog poreskog obveznika u koju ulaze, zajedno sa povezanim rashodima, i prihodi iz čl. 40, st. 1 i 2 ZPDPL.
Pored težnje da se spreči izbegavanje plaćanja poreza, na izbor prihoda nerezidentnih obveznika koji će se oporezovati po odbitku mogu uticati i drugi razlozi. Značajno opterećenje koje porez po odbit-ku, kao porez na bruto prihode nerezidenata, predstavlja može služiti državama kao sredstvo za obeshrabrivanje domaćih rezidenata da stu-paju u određene poslovne odnose sa nerezidentima, čime se ili podsti-če domaća privreda, ili otežava odliv novca iz zemlje. Možda najupe-čatljiviji primer gde se takve pobude mogu prepoznati nalazimo u čl. 31, st. 6 Zakona o porezu na dobit Republike Hrvatske,25 prema kome se porez po odbitku plaća i na usluge poreskog savetovanja, što u dale-ko povoljniji položaj stavlja domaće pružaoce navedenih vrsta usluga u odnosu na strane.
Ne uzimanje u obzir rashoda koji su povezani sa ostvarenjem prihoda nerezidenata za potrebe primene poreza po odbitku proističe iz činjenice da sâm poreski zahtev u ovom slučaju ne izvršava obve-znik, već to u njegovo ime i za njegov račun vrši isplatilac prihoda. S obzirom na to da isplatilac kao poreski platac jemči za plaćanje poreza po odbitku26 i da će prvenstveno prema njemu biti usmerena pažnja
23 Prihodi navedeni u čl. 40, st. 1 i 2 ZPDPL.24 Vid. čl. 40, st. 9 ZPDPL.25 Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13.26 Vid. čl. 111, st. 1 ZPDPL.
Svetislav V. Kostić
127
poreskih organa,27 uzimanje u obzir rashoda nerezidenta bi podrazu-mevalo ne samo da on rezidentnom isplatiocu dostavi podatke o njiho-vom iznosu, već i pružanje prilike poreskom placu da se uveri u isprav-nost dobijenih podataka, što bi vodilo značajno otežanoj primeni ovog poreskog oblika.
S druge strane, ono što bi bilo moguće učiniti je da se po spro-vođenju oporezivanja po odbitku na bruto prihode nerezidentnog ob-veznika, njemu pruži prilika da u odvojenom postupku dokaže visinu rashoda koji su bili povezani sa prihodima koje je ostvario i zatim za-hteva povraćaj viška plaćenog poreza. Ovaj pristup bi podrazumevao da se kao poreska osnovica za oporezivanje određenih prihoda nerezi-denata uzima njihova neto vrednost, ali da se samo oporezivanje spro-vodi u dva koraka, gde bi prvo poreski platac obračunavao poresku stopu na bruto iznos isplaćenih prihoda, a zatim bi se vršilo konačno utvrđivanje poreske osnovice i poreskog duga, kao i posledični povra-ćaj razlike (do povraćaja ne bi dolazilo ukoliko ne bi bilo rashoda koji su povezani sa ostvarenjem prihoda ili ukoliko nerezidentni obveznik ne bi zahtevao povraćaj).
U Srbiji su od 2004. do 2010. godine kapitalni dobici nerezidena-ta, koji predstavljaju razliku između prodajne i nabavne cene imovine,28 bili oporezovani porezom po odbitku.29 Da bi rezidentni kupac imovi-ne mogao da obračuna i plati porez po odbitku na kapitalni dobitak nerezidenta, on je morao da poseduje podatak o nabavnoj ceni kuplje-ne imovine, pri čemu nerezidentni prodavac nije imao po zakonu oba-vezu da mu taj podatak dostavi. Štaviše, u određenim slučajevima (npr. kod trgovine akcijama na berzi) nije bilo moguće utvrditi ni identitet prodavca od koga bi se potrebni podatak zahtevao.
Zbog uočenih problema u Srbiji se od 2010. godine30 oporeziva-nje kapitalnih dobitaka nerezidenata sprovodi po rešenju PU, odnosno u neposrednom odnosu između nje i nerezidentnog obveznika, bez učešća poreskog placa. Iz toga proizlazi i odgovor na naše poslednje postavljeno pitanje: porez po odbitku nije jedini mogući način za spro-vođenje poreskog zahteva države izvora u odnosu na izabrane obli-
27 Vid. čl. 31, st. 2, tač. 3 ZPPPA. 28 Vid. čl. 27, st. 3 ZPDPL. 29 Vid. čl. 26 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit
preduzeća, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 84/04. 30 Vid. čl. 30 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit pre-
duzeća, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 18/10.
Harmonius 2015
128
ke prihoda nerezidentnih obveznika. Međutim, bez postojanja nekog oblika obezbeđenja koji će PU pružiti viši stepen sigurnosti da će biti u stanju da naplati porez na ove prihode, porez po odbitku će uvek imati prednost u očima poreskog zakonodavca.
Iako se preimenovanje poreza po odbitku u porez na dobit po od-bitku prvenstveno čini kao očigledan primer površnog pristupa zako-nodavca, ono što bi se u svetlu prethodne rasprave moglo postaviti kao pitanje je da li je baš tim preimenovanjem on otvorio prostor da nere-zidentni obveznici zahtevaju priznavanje rashoda povezanih sa ostvari-vanjem prihoda koji se oporezuju po odbitku (pogotovo iz razloga što smo videli da je takav zahtev moguće sprovesti u delo)? Naime, čl. 6, st. 1 ZPDPL propisuje da je osnovica poreza na dobit pravnih lica opore-ziva dobit obveznika. S druge strane, ukoliko sada shvatimo oporeziva-nje po odbitku u skladu sa čl. 40 ZPDPL samo kao poseban postupak naplate poreza na dobit (na šta nas navodi novo ime poreskog oblika), onda jasno uočavamo neusaglašenost norme čl. 6, st. 1 ZPDPL i pravila sadržanih u čl. 40 istog zakona. Mada bi sa gotovo potpunom sigurno-šću mogli da odbacimo i pomisao da je srpski zakonodavac želeo da nerezidentnim obveznicima pruži mogućnost za priznavanje rashoda nastalih u vezi sa prihodima koji se oporezuju po odbitku, moramo se zapitati kako bi se srpski sudovi postavili u predmetu u kome bi se o takvom zahtevu raspravljalo. Pored navedenog, opravdanim se čini zamerka da cena pristupa pravdi u sistemu čiji su zakoni neusaglašeni, odnosno gde se kontradiktornosti javljaju unutar pojedinačnih zakona, mora biti neprimereno visoka.
Čl. 40 ZPDPL sadrži i prva srpska posebna anti-evaziona pravila vezana za tzv. poreske rajeve (koje srpski zakonodavac naziva jurisdik-cijama sa preferencijalnim poreskim sistemom).31 Naime, na prihode koje ostvari nerezidentno pravno lice iz jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom po osnovu autorskih naknada, kamata, naknada po osnovu zakupa i podzakupa nepokretnosti i pokretnih stvari, kao i naknada po osnovu usluga, bez obzira na mesto njihovog pružanja ili korišćenja, obračunava se i plaća porez po odbitku po stopi od 25%.32 Pored šireg kruga prihoda koji se podvrgavaju porezu po odbitku33 i
31 Vid. čl. 3a ZPDPL. 32 Vid. čl. 40, st. 3 ZPDPL. 33 Prihodi nerezidenata po osnovu pružanja usluga u Srbiji se podvrgavaju pore-
zu po odbitku samo u slučaju pružalaca iz jurisdikcija sa preferencijalnim po-
Svetislav V. Kostić
129
više poreske stope, za prihode nerezidenata iz jurisdikcija sa preferen-cijalnim poreskim sistemom ne važi pravilo da se porez po odbitku ne primenjuje, ukoliko se oni isplaćuju njihovoj stalnoj poslovnoj jedinici na teritoriji Srbije.34 Drugim rečima, porez po odbitku je u ZPDPL je-dini predviđeni oblik oporezivanja prihoda nerezidenata iz jurisdikcija sa preferencijalnim poreskim sistemom ostvarenih po osnovu dividen-di i udela u dobiti u pravnim licima (gde je stopa „standardna“ – 20%), te autorskih naknada, kamata, naknada po osnovu zakupa i podzaku-pa nepokretnosti i pokretnih stvari, kao i naknada po osnovu usluga, bez obzira na mesto njihovog pružanja ili korišćenja. Posledično, iz poreskog bilansa stalne poslovne jedinice nerezidentnog pravnog lica iz jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom isključuju se svi rashodi koji su povezani sa ostvarivanjem prihoda koji se oporezuju po odbitku.35
Mada prethodno opisana anti-evaziona pravila možemo oceniti kao opravdana u svetlu značajnog odliva sredstava iz Srbije u poreske rajeve, ona u sebi sadrže prećutno priznanje da srpski poreski organi nisu u stanju da se sa ovakvim pojavama uhvate u koštac. Naime, upra-vo je nesposobnost PU da svojim radom spreči ili ograniči korišćenje poreskih rajeva za potrebe izbegavanja plaćanja poreza u Srbiji dovela do toga da su u ZPDPL unete mere čija primena nije uslovljena posto-janjem namere da se izbegne plaćanje poreza, već zavisi samo od toga da li se određeni prihod isplaćuje pravnom licu iz jurisdikcije sa pre-ferencijalnim poreskim sistemom. Evaziona namera se mora utvrđivati u svakom pojedinačnom slučaju, a takva kontrola zahteva dobro obu-čenu i opremljenu PU. Metaforički rečeno, nedovoljni administrativni kapaciteti su srpskog poreskog zakonodavca usmerili da kao sredstvo za borbu protiv evazije predvidi malj (čiji udar pogađa i one koji su potpuno nedužni), umesto pravičnijeg skalpela. Međutim, da bi pri-mena „skalpela“ bila moguća, neophodno je uložiti znatna sredstva u osposobljavanje PU da ga uspešno koristi.
reskim sistemom. Pored navedenog, oporezivanje naknada po osnovu zakupa i podzakupa nepokretnosti, u slučaju nerezidentnih obveznika iz jurisdikcija sa preferencijalnim poreskim sistemom, nije uslovljeno ostvarivanjem ovih prihoda na teritoriji Srbije.
34 Vid. čl. 40, st. 10 ZPDPL. 35 Vid. čl. 41, st. 11 ZPDPL.
Harmonius 2015
130
4. OTKLANJANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA
Naša prethodna rasprava je bila usmerena samo na jednu od dve dimenzije međunarodnog oporezivanja dobiti pravnih lica u srpskom domaćem poreskom pravu – onu koja je vezana za oporezivanje nere-zidenata. Međutim, sada je potrebno da se posvetimo onoj drugoj, koja uređuje oporezivanje rezidentnih poreskih obveznika u slučaju da deo njihove dobiti ima svoj izvor u nekoj drugoj državi, te rešavanju dvo-strukog oporezivanja.
Čl. 51 ZPDPL predviđa metodu običnog poreskog kredita za po-rez plaćen u drugoj državi na dobit koju rezidentni obveznik ostvari poslovanjem u njoj. Mada naslov iznad čl. 51 ZPDPL glasi „Dobit stal-ne poslovne jedinice rezidentnog obveznika“, nije u potpunosti jasno da li pravo na poreski kredit postoji uvek kada je deo dobiti reziden-tnog obveznika ostvaren i oporezovan u drugoj državi, bez obzira na postojanje njegove stalne poslovne jedinice u smislu ZPDPL na njenoj teritoriji, ili je, pak, potrebno da druga država, kao i Srbija, primenjuje princip stalne poslovne jedinice za potrebe oporezivanja dobiti nere-zidenata. Naime, ukoliko bismo prihvatili prvi pristup, na koji navodi jezičko tumačenje čl. 51, st. 1 ZPDPL, da je za ostvarivanje prava na poreski kredit dovoljno samo da je dobit ostvarena u drugoj državi i da je na nju tamo plaćen porez, to bi značilo da Srbija pruža olakšicu za iz-begavanje dvostrukog pravnog oporezivanja i u onim slučajevima kada ona, da se nalazi u ulozi države izvora, ne bi imala pravo na oporeziva-nje. U prilog drugom pristupu govori čl. 51, st. 2 ZPDPL, koji predviđa da „poreski kredit iz st. 1 ovog člana ne može biti veći od iznosa koji bi se obračunao primenom odredaba ovog zakona na dobit ostvarenu u inostranstvu“. U slučaju nepostojanja stalne poslovne jedinice kojoj bi se dobit mogla pripisati primenom odredaba ZPDPL, u Srbiji se ne bi platio porez na tako ostvarenu dobit, te stoga rezidentni poreski ob-veznik ne bi mogao da iskoristi pravo na poreski kredit ukoliko mu je druga država oporezovala dobit koju je ostvario van poslovanja svoje stalne poslovne jedinice.
ZPDPL prepoznaje da će i druge države oporezovati po odbitku određene oblike prihoda srpskih rezidenata. Međutim, u pogledu ot-klanjanja dvostrukog oporezivanja prihoda koji su u drugim državama bili podvrgnuti oporezivanju po odbitku vidimo izraženu nedoslednost srpskog zakonodavca, kao i propuste koji ukazuju na nerazumevanje osnova ove oblasti.
Svetislav V. Kostić
131
Sve do 2010. godine, ZPDPL je rezidentnim poreskim obvezni-cima pružao pravo na običan poreski kredit samo za porez po odbitku nametnut od strane druge države na dividende koje bi oni ostvariva-li od svojih nerezidentnih filijala.36 Drugim rečima, Srbija nije otkla-njala dvostruko pravno oporezivanje koje je prouzrokovano porezom po odbitku druge države u većini slučajeva u kojima je sâma nametala istovrsnu obavezu, već je svojim rezidentnim poreskim obveznicima, eventualno, omogućavala samo da porez plaćen u drugoj državi iskori-ste kao trošak (metoda odbitka).37 Od 2010. godine se pravo na običan poreski kredit primenjuje i za porez po odbitku koji je rezidentni ob-veznik platio na prihode po osnovu kamata i autorskih naknada,38 da bi krajem 2012. godine ono bilo prošireno na sve slučajeve u kojima bi Srbija kao država izvora nametala porez po odbitku.39
Problem dvostrukog ekonomskog oporezivanja tipa III,40 koji se pojavljuje kod raspodele dobiti između dva pravna lica, u srpskom po-reskom pravu se rešava na dva različita načina, čija primena zavisi od rezidentstva isplatioca dividendi, odnosno od njihovog izvora.
36 Vid. čl. 52 i 53 Zakona o porezu na dobit preduzeća, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 25/01, 80/02, 80/02, 43/03, 84/04.
37 Mogućnost korišćenja poreza po odbitku plaćenog u drugoj državi kao troška zavisi od tumačenja čl. 22 ZPDPL, koji nije nedvosmislen po ovom pitanju. Naime, čl. 22 ZPDPL predviđa da se na teret rashoda u poreskom bilansu priz-naju porezi, doprinosi, takse i druge javne dažbine koje ne zavise od rezulta-ta poslovanja. Kao što smo prethodno naveli, porez po odbitku nije vezan za rezultat poslovanja, već se primenjuje, nezavisno od njega, na bruto prihode obveznika. Međutim, primetili smo i da srpski zakonodavac naziva porez po odbitku porezom na dobit, što navodi na nedoumicu da li se on može podvesti pod odredbu čl. 22 ZPDPL.
38 Vid. čl. 52 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 18/10.
39 Vid. čl. 37 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit pravnih lica, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 119/12.
40 Vid. Vodeći se Popovićevom definicijom, dvostruko ekonomsko oporezivanje možemo shvatiti kao slučaj kada se raspodeljeni deo dobiti kompanije opore-zuje prvo na nivou samog društva, a zatim i na nivou vlasnika kapitala koji je ostvario prihod od dividendi, pri čemu ukoliko je vlasnik kapitala fizičko lice to predstavlja dvostruko ekonomsko oporezivanje tipa II, a ukoliko je vlasnik kapitala pravno lice dvostruko ekonomsko oporezivanje tipa III ili sukcesivno oporezivanje. Vid. D. Popović, Poresko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd 2014, 228–229.
Harmonius 2015
132
U slučaju dividendi koje od svojih nerezidentnih filijala41 ostva-ruju rezidentni obveznici poreza na dobit pravnih lica, ZPDPL kao metodu za izbegavanje dvostrukog ekonomskog oporezivanja (tipa III) predviđa indirektni poreski kredit, odnosno poreski kredit za porez koji je nerezidentna filijala, kao poreski obveznik, platila na dobit iz koje su isplaćene dividende.42 S druge strane, u slučaju raspodele di-videndi između dva rezidentna pravna lica, ZPDPL propisuje metodu izuzimanja, pri čemu ne postavlja ograničenja u pogledu povezanosti između isplatioca i primaoca dividendi za korišćenje ove olakšice.43
Međutim, i u slučaju otklanjanja dvostrukog ekonomskog opo-rezivanja kod raspodele dividendi između dva rezidentna pravna lica i u slučaju otklanjanja dvostrukog pravnog i dvostrukog ekonomskog oporezivanja na nivou dividendi koje rezidentno pravno lice ostvaruje od svoje nerezidentne filijale suočavamo se sa činjenicom da u srp-skom pravu oba počivaju na nesolidnim temeljima. Naime, predmetne odredbe ZPDPL sadrže u sebi pretpostavku da s ostvarivanjem prihoda od dividendi nisu povezani bilo kakvi rashodi. Da bismo ilustrovali ne-logičnost opisanog pristupa poslužimo se jednostavnim primerom:
Privredno društvo A ima udele u privrednom društvu B, pri čemu se matično društvo (A) kao poslovnom delatnošću bavi isključivo uprav-ljanjem udelima u drugim privrednim društvima, pa su mu jedini priho-di koje ostvaruje dividende od privrednog društva B.
U ovom slučaju će oporezivi prihodi privrednog društva A biti 0, ali će ono morati da ima rashode koji su povezani sa obavljanjem svoje poslovne delatnosti. Drugim rečima, za potrebe poreza na dobit pravnih lica će privredno društvo A uvek imati gubitke.
U uporednim zakonodavstvima najčešći pristup putem koga se rešava pitanje rashoda koji su povezani sa ostvarivanjem dividendi se svodi na izuzimanje samo dela ostvarenih dividendi (npr. 95%).44 Na ovaj način se deo dividendi koje se uključuju u poresku osnovicu po-
41 Prema čl. 53 ZPDPL, nerezidentnom filijalom se smatra nerezidentno pravno lice u kome rezidentni obveznik neprekidno u periodu od najmanje godinu dana, koji prethodi podnošenju poreskog bilansa poseduje 10% ili više akcija ili udela.
42 Vid. čl. 52, st. 1 ZPDPL. 43 Vid. čl. 25, st. 1 ZPDPL. 44 Vid. A. Perdelwitz, Germany – Corporate Income Taxation, Country Analy-
ses IBFD, 6.1.3; J. Benamran, France – Corporate Income Taxation, Country
Svetislav V. Kostić
133
vezuje sa posledičnim rashodima i time se sprečava neopravdano uma-njenje poreske obaveze ispod stvarnog iznosa (što je slučaj u srpskom poreskom pravu).
Za potrebe primene metode poreskog kredita je, takođe, neop-hodno utvrditi rashode koji su povezani s ostvarivanjem prihoda koji je oporezovan po odbitku, i to zato što bi, u suprotnom, moglo doći do neprihvatljive pojave da se po osnovu poreza koji je plaćen u ino-stranstvu umanjuje i onaj deo dobiti poreskog obveznika koji svoj izvor ima u državi njegovog rezidentstva. Naime, podsetimo se da je porez po odbitku porez na bruto prihode nerezidenta, a da se poreski kredit pruža na nivou poreza kojim se pogađa njegov neto prihod (dobit, kao razlika između bruto prihoda i sa njima povezanih rashoda).
Poreski obveznik ostvaruje prihode iz poslovanja u Srbiji u iznosu od 1000, dok su sa njima povezani rashodi 800. Istovremeno, on ostva-ruje prihode po osnovu zakupa pokretnih stvari iz druge države u iznosu od 200, pri čemu su sa njima povezani rashodi 200. Poreski obveznik je u drugoj državi na prihode po osnovu zakupa pokretnih stvari platio porez po odbitku po stopi od 15%. Ukoliko bismo poreskom obvezniku omogućili da iskoristi kao poreski kredit celokupan iznos poreza plaćenog po odbitku u drugoj državi, on bi suštinski umanjio svoju obavezu, koja proističe iz dobiti koja je ostvarena isključivo u Srbiji porezom koji je naplaćen u drugoj državi.
Začudo, u Srbiji je u slučaju kamata i autorskih naknada iz stra-nih izvora, sve do izmena i dopuna Zakona o porezu na dobit pravnih lica sa kraja 2012. godine, navedeni primer bio sasvim moguć, dok je to još uvek slučaj kod dividendi koje rezidentni obveznik ostvaruje od svoje nerezidentne filijale.45 Danas, kod svih ostalih oblika prihoda za
Analyses IBFD, 6.1.3.2; C. Galli, Italy – Corporate Income Taxation, Country Analyses IBFD, 6.1.3.
45 Vid. S. Kostić, T. Mačar, The taxation of foreign passive income for groups of companies, Serbia, Vol. 98a, IFA Cahiers 2013, Sdu Uitgevers, The Hague 2013, 647–649. ZPDPL predviđa dva oblika poreskog kredita za potrebe izbegavan-ja međunarodnog dvostrukog oporezivanja dividendi. U slučaju da rezidentni obveznik ostvari dividende od nerezidentnog pravnog lica, pri čemu poseduje 10% i više njegovih akcija ili udela, neprekidno u periodu od najmanje godi-nu dana koji prethodi podnošenju poreskog bilansa, njemu se pruža pravo na poreski kredit iz čl. 52 ZPDPL, za čiju primenu i dalje važi pretpostavka da sa ostvarenjem dividendi nisu povezani bilo kakvi rashodi. Ukoliko, pak, uslovi vezani za visinu vlasničkog udela u nerezidentnom isplatiocu, odnosno za pe-
Harmonius 2015
134
koje je dopušteno pravo na poreski kredit za porez po odbitku plaćen u drugoj državi, ZPDPL uvodi paušalno određenje rashoda koji su po-vezani sa njihovim ostvarenjem, u visini od 60% bruto ostvarenog pri-hoda.46
Ipak, najupečatljiviji problem sa kojim se srećemo u slučaju otklanjanja dvostrukog pravnog oporezivanja u Srbiji je daleko ba-nalniji. Naime, ugovori o izbegavanju dvostrukog oporezivanja koje Srbija primenjuje predviđaju pravo na poreski kredit za porez plaćen u drugoj državi ugovornici i u slučajevima u kojima to pravo nije pru-ženo odredbama ZPDPL. Međutim, iako su potvrđeni međunarodni ugovori sastavni deo pravnog poretka Srbije, pri čemu se neposredno primenjuju,47 srpski poreski rezidenti imaju gotovo nepremostive pre-preke da ostvare prava koja im ugovori o izbegavanju dvostrukog opo-rezivanja pružaju, ukoliko se ona ne poklapaju sa onima koja im potvr-đuje ZPDPL. Ovaj problem se javlja iz prostog razloga što ostvarivanje prava iz ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja nije predvi-đeno u okviru obrasca poreskog bilansa. Pred sobom, dakle, imamo paradoks da u srpskom međunarodnom oporezivanju dobiti pravnih lica ostvarivanje prava na poreski kredit po ugovoru o izbegavanju dvostrukog oporezivanja ne zavisi od postojanja pravnog osnova, već počiva na tome da li u određenom obrascu (čiji se sadržaj i oblik pro-pisuju podzakonskim aktom) postoji odgovarajuća rubrika. Ukoliko uzmemo u obzir potpunu nespremnost PU da samostalno reši ovaj problem, suočavamo se sa situacijom da je poreski obveznik primoran da traži skupu sudsku zaštitu kako bi ostvario svoje pravo, i to samo zato što je Ministarstvo finansija „zaboravilo“ da mu obezbedi postu-pak u kome bi to mogao nesmetano da čini. Možemo sebi dozvoliti slobodu da ustvrdimo da se na ovaj način obesmišljavaju međunarodni sporazumi koje Srbija zaključuje u poreskoj materiji, a njeno pravno okruženje čini ne samo skupim, kada je u pitanju pristup pravdi, nego i neodrživim u svetlu omogućavanja srpskim privrednim subjektima da na ravnopravan način učestvuju na svetskom tržištu.
riod njegovog postojanja, nisu ispunjeni, rezidentni poreski obveznik po osno-vu ovako ostvarenih dividendi ima pravo na poreski kredit iz čl. 53a ZPDPL.
46 Vid. čl. 53a, st. 3 ZPDPL. 47 Vid. čl. 16, st. 2 Ustava Republike Srbije, Službeni glasnik Republike Srbije, br.
98/06.
Svetislav V. Kostić
135
5. ZAKLJUČAK
Pitanju koliko nas košta pristup pravdi se uobičajeno prilazi iz perspektive troškova vezanih za dugotrajne sudske postupke, odnosno spor i neefikasan rad uprave. Međutim, u slučaju međunarodnog opo-rezivanja dobiti pravnih lica u Srbiji prepoznali smo da višegodišnje odsustvo primene određenih zakonskih normi vodi ka stvaranju pa-ralelnog pravnog okvira, u kome cenu nerada poreskih organa plaćaju savesni poreski obveznici (kroz uvećano poresko opterećenje do koga dolazi iz prostog razloga što država ne prikuplja sve one prihode na koje ima pravo po zakonu). Ozbiljno pravno pitanje koje se mora po-staviti je kakva je pravna snaga normi koje od svog unošenja u srpski poreski sistem početkom poslednje decenije XX veka nikada nisu bile primenjene od strane PU i da li ovu činjenicu možemo izgubiti iz vida ukoliko ona u nekom trenutku odluči da promeni svoj odnos prema njima? Nažalost, čini se da je ozbiljno razmatranje mogućnosti uvo-đenja određenih oblika amnestija za poreske obveznike primereno u okolnostima koje prate sedište stvarne uprave i kontrole kao uslova za srpsko poresko rezidentstvo ili definiciju pojma stalne poslovne jedi-nice. U slučaju oporezivanja određenih prihoda nerezidenata po od-bitku primećujemo da se srpskom zakonodavcu mogu ukazati ozbiljne zamerke na uvažavanje međusobne povezanosti odredbi jednog istog zakona, kao i posledica koje njegove nepromišljene odluke mogu imati na srpske poreske prihode. Pristup pravdi koja izvire iz propisa koji su međusobno suprotstavljeni, nedosledni ili prosto zbunjujući mora biti skup, a zadatak koji se pred srpske sudove postavlja pretežak (on bi se takav činio i za one sudove sa mnogo razvijenijom poreskom juri-sprudencijom). Lament nad nepravičnošću anti-abuzivnih normi, čiju primenu nije moguće izbeći čak i u slučaju da smo u mogućnosti da nedvosmisleno dokažemo odsustvo bilo kakve namere da se izbegne plaćanje poreza i potvrdimo jasnu logiku poslovnih odnosa, nas mora suočiti sa činjenicom da je pravda skupa, ali da je svakako povoljni-je utrošiti novac na podizanje sposobnosti PU i srpskih sudova, jer u suprotnom logika malja mora prevladati u razmišljanima i postupa-njima srpskog zakonodavca. Na samom kraju moramo se zapitati nije li preskup pravni sistem u kome je moguće da sadržaj obrasca, koji se predviđa podzakonskim aktom, ima veću snagu od izričite norme me-đudržavnog sporazuma?
Sva naša prethodna razmatranja imaju za cilj da ukažu na ne-ophodnost daleko temeljnijeg pristupa u donošenju srpskih poreskih
Harmonius 2015
136
propisa, gde se ova potreba možda najjasnije ogleda u oblasti međuna-rodnog oporezivanja dobiti pravnih lica, pripremi za primenu donetih normi, kao i obezbeđivanju obučene i opremljene PU, odnosno poreski stručnih sudova, koji bi mogli da odgovore izazovima sve složenijeg pravnog okvira u ovoj (ali ne samo ovoj) oblasti oporezivanja. Ukoliko toj potrebi ne odgovorimo blagovremeno onda će srpski poreski obve-znici morati da se uključuju u međunarodnu tržišnu utakmicu imajući u zaleđu poreski sistem na koji se ne mogu osloniti i u kome je pristup ne pravdi kao višem principu, nego samom pravu preskup.
Svetislav V. Kostić, PhDAssistant Professor at the University of Belgrade Faculty of Law
THE PRICE OF JUSTICE WITH REGARD TO SERBIAN INTERNATIONAL CORPORATE INCOME TAXATION
SummaryThe purpose of this article is to outline the serious problems
which emanate from the provisions of the Serbian legislation govern-ing international corporate income taxation, or from their inadequate application by the Serbian tax authorities. Limiting the analysis to the basic notions of international taxation, the author warns that this area of Serbian tax law is plagued by legal uncertainty, a significant number of obstacles to the enjoyment of taxpayer’s rights, and it causes costs due the inertia of Serbian tax authorities towards law-abiding taxpay-ers. Such a state of affairs not only makes the approach to justice ex-pensive.
The author concludes that a far more comprehensive approach to drafting Serbian tax legislation is necessary, which is also true re-garding adequate preparations for the application of introduced provi-sions, as well as the building of capacities of the Serbian tax authorities and courts needed if they are to successfully deal with the challenges of applying and interpreting tax legislation.
Key words: Residence. – Permanent establishment taxation. Withhol-ding taxation of non-resident’s income. – Anti-abuse legis-lation. – Elimination of double taxation.
137
UDK 342.726:616.8-056.24 ; 174:614.25
Sanja Kovacic, MD, PhD*
INFORMED CONSENT IN NEUROLOGICAL PATIENTS
Great developments in medical science, medical knowledge and tech-niques, as well as recent societal changes have made ethics an essential element in daily medical decisions. Despite these advances in medicine and the development of relevant legislation, ethical and legal issues of neurological patient management are complex and in some instances, even in developed countries, insufficiently elaborated. We can even say that there is probably no medical specialty that requires addressing fun-damental ethical issues more frequently than does neurology. However, current legal acts are not practically applicable in all situations concern-ing neurological patients. This article will cover some of those issues with an emphasis on informed consent in cognitively compromised patients in the context of present Croatian legal regulations.
Key words: Neurological patient. – Informed consent. – Patient rights.
1. HISTORY OF INFORMED CONSENT IN CLINICAL SETTINGS
Analyzing historical evidence, medical literature dating from the Hippocratic texts to the early codes of the American Medical Association, there is a noticeable absence of issues concerning the ex-pression of the will of the patient during treatment.1 Involving patients in the decision-making process certainly represents a legacy of modern civilisation. The European Commission (EC) recognised the need for patient involvement in health-related policy-making in its White Paper “Together for Health: A Strategic Approach for the EU 2008–2013”,2
* Department of Neurology, General Hospital Zabok and Hospital of Croatian Veterans, Croatia, [email protected].
1 R. R. Faden, T. L. Beauchamp, A history and theory of informed consent, New York 1986, 53–113.
2 European Commission, Together for health: A strategic approach for the EU 2008-2013, Brussels 2007, 4.
Harmonius 2015
138
which notices that healthcare is becoming increasingly patient-centred. In this instance, a special role is given to informed consent, which, de-fined in simple termsrepresents a patient’s acceptance or non-accept-ance of certain medical procedures after having been informed about the illness or condition, the treatment options, potential risks and the anticipated success rate.
In the clinical setting, the term “informed consent” was first introduced in the USA in 1957, in the court case of Salgo v. Leland Stanford University Board of Trustees, 154 Cal. App. 2d 560 [Civ. No. 17045. First Dist., Div. One. Oct. 22, 1957]. It was further developed in the Declaration of Helsinki in 1964,3 with which The World Medical Association established ethical principles for medical research involv-ing human participants. The three conceptual component elements of informed consent are: being informed, voluntariness and capacity. Voluntary informed consent, given by a competent, alert, informed in-dividual, has been the ethical foundation of human research for dec-ades in the Belmont Report, published in 1979.4 In 1997, the Member States of the Council of Europe started the process of ratification that commits them to make their laws compatible with the principles and requirements of this document.
The U.S. Food and Drug Administration (FDA) has minutely de-fined the process of giving informed consent for clinical trials in the following terms: “In a randomized clinical trial (RTC) to give informed consent, a person must at the time of consent be 18 years of age or older, possess adequate reasoning faculties, and clearly understand the facts, implications, and future consequences of their decision.”5 In practice, we assume that adults are capable of making decisions unless there is strong evidence to the contrary.
3 Available at: http://www.pubmedcentral.nih.gov/picrender.fcgi?artid=1816102&blobtype=pdf, September 25th, 2015.
4 National Commission for the Protection of Human Subjects of Biomedical and Behavioral Research, Department of Health, Education and Welfare (DHEW), The Belmont Report, United States Government Printing Office, Washington, 1978.
5 Food and Drug Administration, Protection of human subjects; informed con-sent – FDA, Final rule, Federal Register, 61/1996, 51498–51533.
Sanja Kovačić
139
2. EMERGENCY NEUROLOGICAL PATIENTSAND INFORMED CONSENT
Although it may seem from the above stipulations that every-thing is clear on the issue of informed consent, a number of questions and problems arise in everyday clinical work with neurological pa-tients. The first and basic problem concerning informed consent is that involving patients in the decision-making process, although seemingly reassuring for both patients and doctors, in practice means that neither refusal nor withdrawal of consent shall end the right to high-quality care. Indeed, this means that the refusal by the patient to undergo a medical treatment does not terminate the legal relations between the patient and the physician. The question is, how many doctors are aware of this fact?
Furthermore, although many legal and ethical problems in the process of signing the informed consent document may occur even in cognitively healthy neurological patients, e.g. due to some religious matters (Jehovah’s Witnesses), it is the acute cognitively declined pa-tients, particularly in the emergency setting, that represent a specific and insufficiently resolved problem.
At first glance, it appears that the legislation has a solution for this problem. In this context, the term “competence” is potentially confusing, however, because it customarily refers to the overall legal status, rather than the ability to make a particular treatment decision. Someone who is “incompetent” is deemed by the law to lack the ability to make decisions, either because of status (a child) or because of a judicial finding. Every adult is presumed to be competent. In the legislature of most countries in the world, if the patient is not able to understand and consequently sign the informed consent document due to some sort of cognitive in-sufficiency, his/her representative has to do it. Nevertheless, this raises several questions: Who can be a representative for the purpose of pro-viding consent on behalf of a patient, and when may this representative provide consent on behalf of an adult with diminished decision-making capacity? There are two basic legal possibilities of representation. The first is the legally authorised representative (LAR), an individual, or a judicial or other body authorised under the applicable law to consent on behalf of a patient. And the second is the possibility of guardianship for an incapacitated senior that typically has become unable to care for
Harmonius 2015
140
his/her own person or property. Guardianship is usually determined by the court in collaboration with social services. Nevertheless, the practi-cal problem that not uncommonly arises in the emergency care setting is that such potential cognitively declined patients in most cases do not havea LAR or guardian, except in some less common cases of a progres-sive and advanced stage of neurodegenerative disease. For acquiring the status of either type of representation, the usual processing time is sev-eral months. This procedure is completely inapplicable in the process of an emergency patient treatment. In that process, the Croatian law does not recognise the role of a caregiver as an automatic legal representative.6 Thus we can conclude that a neurologist in the emergency department is obviously breaking the law when asking either a cognitively insufficient patient or a member of his/herfamily not formally appointed as a legal representative or guardian to judge about the treatment option for the patient.
The second problem concerning the management of acute cog-nitively ill patients comes from unclear legal definitions. For example, according to the Croatian law on the protection of patients’ rights, “for the patient who is unconscious, for patients with severe mental dif-ficulties and diminished legal capacity or juvenile patients, except in cases of urgent medical intervention, the informed consent shall be signed by the legal representative or guardian of the patient”.7 The cit-ed requirements raise several questions. What, in practical terms, do “severe mental difficulties” and “urgent medical interventions” mean? Traditionally, severe mental illness includes schizophrenia and bipo-lar disorder.8 According to emergency medicine postulates examples of life-threatening emergencies include: alcohol poisoning, chest pain, shock, poisoning, unconsciousness, uncontrollable bleeding, serious injuries and burns.9 These practical medical definitions are not explic-itly defined in the currently applicable legal stipulations. If we respect the mentioned clinical definitions, we can notice that this list does not
6 Croatian law on the protection of patients’ rights, Official Gazette of the Re-public of Croatia, No. 169/04 and 37/08.
7 Art. 17, Croatian law on the protection of patients’ rights, Official Gazette of the Republic of Croatia, No. 169/04 and 37/08.
8 American Psychiatric Association, Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Washington, 2013, 13 et seq.
9 S. Ooi, P. Manning, Guide to the Essentials in Emergency Medicine, New York, 2004, 21 et seq.
Sanja Kovačić
141
cover diseases like cerebral malignant glioma, stroke without loss of consciousness or Alzheimer disease, nor some other neurological dis-eases with cognitive decline symptomatology. Respecting the possible consequences of legal determination, it is good for the law not to be too specific, but it probably should be more specific than it is now. So it is good for the law to be not too specific, but it should be more spe-cific than it is right now.
3. ETHICAL CONSIDERATIONS
Even if a patient actually has assigned a legal representative, addi-tional ethical questions could arise, e.g. whether the decision of the rep-resentative truly is what the patient would wish for him/herself. Possibly some sort of solution might be legal arrangements documenting cur-rent and future plans for all older people. Ideally, legal issues to be ad-dressed would include naming beneficiaries in a will and deciding when and why medical treatment should be stopped. Available data suggest that most elderly patients would welcome these arrangements.10 Such ar-rangements should be formalised as soon as possible after a diagnosis, or even while a person is still healthy and has the mental capacity to reach sound decisions and make his/her wishes known. The determination of a patient’s mental capacity to make decisions involves two components: a clinical component and an ethical component. The mentioned legal ar-rangements should contain determinations not only on what the patient can do, but also on what the patient should be able to do when confront-ed with a situation that requires a decision on his/her part.
4. INFORMATION AND CONFIDENTIALITY
According to current Croatian law on the protection of patients’ rights, “the patient has the right to be informed on his/her health con-dition, on the proposed medical procedures, on the potential risks in-volved by each procedure, on the existing alternatives to the proposed procedures, including the effects of non-application of a treatment and of non-compliance with the medical prescriptions, as well as on data
10 M. Gysels et al., “Culture and end of life care: A scoping exercise in seven Eu-ropean countries”, PLoSONE7/2012, e34188.
Harmonius 2015
142
regarding the diagnosis and the prognosis”.11 Furthermore, “the patient has the right to make an oral or written statement of the persons who may be informed of his/her admission to medical institutions as well as the state of his/her health. The patient may also appoint persons to whom it is prohibited to provide these details”.12 But what if the patient is not able to assign a close person who should get information on his/her health condition? The only solution available is that the neurologist should consider only his/her own diagnosis and observations regard-ing the lack or diminishment of the patient’s decision-making capac-ity, and act correspondingly. The present regulations probably do not provide customised solutions for adequate application of the patient’s rights to be informed nor for confidentiality. Moreover, they do not provide the legal support to protect the physician. The neurologist is obviously breaching the law when providing information on the health condition of the patient, even to close relatives, without the patient’s consent.
5. REFUSING A TREATMENT IN ACUTE NEUROLOGICAL PATIENTS
A tremendous practical problem concerning informed consent in cognitively incompetent patients results from the scenario when patients in the emergency department refuse hospitalisation. Even in countries with a long legal tradition and history of commitment to in-dividuality and rights, the law cannot protect the patient and/or physi-cian in the emergency room when incompetent patients without offi-cially appointed legal representatives, e.g. patients just diagnosed with glioblastoma or stroke, refuse staying in hospital. Subjects who lose their autonomy due to malignant glioma or acute stroke-related cogni-tive impairment require special consideration and additional protec-tion. These patients in most instances cannot understand the risks and benefits of a hospitalisation and the necessary treatment, or the need to provide informed consent. In these instances, the informed consent must be obtained from potentially vulnerable patients who are often
11 Art. 8, Croatian law on the protection of patients’ rights, Official Gazette of the Republic of Croatia, No. 169/04 and 37/08.
12 Art. 25, Croatian law on the protection of patients’ rights, Official Gazette of the Republic of Croatia, No. 169/04 and 37/08.
Sanja Kovačić
143
suddenly unable to convey their own wishes, communicate with phy-sicians and family, or comprehend the gravity of their situation. For example, stroke and glioblastoma patients suffer from acute cognitive, aural, lingual, motor or visual impairments and thus are partially or completely unable to take part in the informed consent process. It is not uncommon that these patients refuse to stay in the hospital upon being diagnosed in the emergency room. According to present legal so-lutions and ethical considerations, a neurologist cannot apply a forced hospitalisation for this group of neurological patients.13
6. DECIDING A TREATMENT
Besides the problems of management in the department of emer-gency medicine, patients with glioblastoma raise additional ethical is-sues and dilemmas. Patients with intracranial tumours are asked to make important decisions about their treatment, which is usually not only invasive and very difficult to tolerate, but has a poor prognosis as well.14 It is increasingly well-documented that people with intracra-nial tumours suffer from cognitive impairment.15 The study of Triebel et al. showed that patients with glioblastoma performed significantly below control on consent standards of understanding and reasoning.16 Patients with glioblastoma have an impaired capacity to make treat-ment decisions relative to controls, soon after diagnosis.17 Medical decision-making capacity impairment in glioblastoma patients seems to be primarily related to the effects of short-term verbal memory defi-
13 J. G. Annas, J. Densberger, “Competence to refuse medical treatment: Autono-my v. paternalism”, Toledo Law Review, 15/1984, 561–578.
14 R. Stupp et al., “Radiotherapy plus concomitant and adjuvant temozolomide for glioblastoma”, The New England Journal of Medicine, 352/2005, 987–996.
15 C. A. Meyers, K. R. Hess, “Multifaceted end points in brain tumour clinical trials: cognitive deterioration precedes MRI progression”, Neuro-Oncology, 5/2003, 89–95; L. Brazil et al., “Verbally administered Barthel Index as func-tional assessment in brain tumour patients”, Journal of Neurooncology, 34/1997, 187–192.
16 K. L. Triebel et al., “Medical decision-making capacity in patients with malig-nant glioma”, Neurology, 73/2009, 2086–2092.
17 S. Remer, M. E. Murphy, “The challenges of long-term treatment outcomes in adults with malignant gliomas”, Clinical Journal of Oncology Nursing, 8/2004, 368–376.
Harmonius 2015
144
cits.18 However, do neurologists take this into account when providing information about and seeking consent to treatment?
7. PATIENTPHYSICIAN COMMUNICATION
While waiting for legal solutions (and after that), neurologists obviously have to put more effort into helping people to understand the nature of their disease at the maximum extent of their capacities, as well as the risks and benefits of staying at or leaving the hospital. Besides, a more structured approach to confirm understanding should be adopted. In the context of imperfect legal solutions, physicians can probably help themselves and their patients with investing a greater ef-fort and more patience into communication with their patients. Some studies support the intuitive notion that better patient-physician com-munication will lead to a general improvement in their mutual rela-tions.19 But, this approach also has its drawbacks, namely the time a physician in the emergency setting would ideally need for appropri-ate communication with acute cognitively disabled patients and their families. Furthermore, the emergency physician has to be adequately trained for this task during his/her formal education.
Considering better education for neurologists, young doctors and medical students, we should notice that at the time of the World Medical Association (WMA) assembly in 1999, a resolution was passed recommending that all schools of medicine should include teaching of medical ethics and human rights as an obligatory course in their cur-ricula.20 Claudot et al. showed that courses in ethics existed at most medical schools in the European Union. Thus the WMA recommen-
18 S. A. Bull et al., “Discontinuation of use and switching of antidepressants: influence of patient-physician communication”, The Journal of the American Medical Association, 288/2002, 1403–1409.
19 K. M. Sutcliffe, E. Lewton, M. M. Rosenthal, “Communication failures: an insidious contributor to medical mishaps”, Academic Medicine, 79/2004, 186–194; W. Levinson et al., “Physician-patient communication. The relationship with malpractice claims among primary care physicians and surgeons”, The Journal of the American Medical Association, 277/1997, 553–559.
20 World Medical Association, Resolution on the inclusion of medical ethics and human rights in the curriculum of medical Schools world-wide, Tel Aviv, World Medical Assembly 1999.
Sanja Kovačić
145
dations mostly seem to have been implemented by the European coun-tries. However, a large disparity was reported regarding the modalities and the duration of such courses.21 Young doctors as well as neurology residents should have the opportunity to take a high-quality course of training which would address some of the real legal and ethical situa-tions they are going toface in their professional life.
8. CONCLUSIONS
Summarily, it can be said that neurological patient management has its specificities and complexities in regard to the decision-making process that involves informed consent to medical procedures, espe-cially in the emergency setting. We can conclude that there is an urgent need for improvement of the existing legal regulations of informed consent in neurological patients in Croatia.
Dr Sanja Kovačić, doktor medicineOdeljenje za neurologiju, Opšta bolnica Zabok i Bolnica hrvatskih veterana, Hrvatska
INFORMISANA SAGLASNOSTKOD NEUROLOŠKIH PACIJENATA
Rezime
Velika dostignuća u medicinskoj nauci, medicinskom znanju i tehnikama, kao i nedavne društvene promene su uticale na to da je etika postala nezaobilazan element u svakodnevnim medicinskim od-lukama. Uprkos ovakvom napretku u medicini i razvoju relevantne re-gulative, etička i pravna pitanja bavljenja neurološkim pacijentima su složena, a u nekim slučajevima, čak i u razvijenim zemljama, nedovolj-no razmatrana. Može se reći da verovatno ne postoji druga medicinska specijalizacija koja zahteva bavljenje fundamentalnim etičkim pitanji-ma češće nego što je to kod neurologije. Međutim, važeći pravni izvori
21 F. Claudot et al., “Teaching ethics in Europe”, Journal of Medical Ethics, 33/2007, 491–495.
Harmonius 2015
146
nisu praktično primenljivi na sve situacije koje se tiču neuroloških pa-cijenata. Ovaj rad se bavi nekim od tih pitanja sa naglaskom na infor-misanu saglasnost kod kognitivno ograničenih pacijenata u kontekstu važećih hrvatskih pravnih pravila.
Ključne reči: Neurološki pacijent. – Informisana saglasnost. – Prava pacijenta.
147
UDK 329:33(497.11)
Savo Manojlović, master*
FINANSIRANJE POLITIČKIH STRANAKA IZ JAVNIH I(LI) PRIVATNIH IZVORA
– Kolika je cena pravednog stranačkog sistema? –
U radu se ukazuje na osnovne karakteristike privatnih i javnih izvora finansiranja političkih stranaka uz poseban osvrt na Republiku Srbiju. Osnovne razmatrane karakteristike privatnog izvora finansiranja su da omogućava upliv novih ideja i ohrabruje učešće građana u političke procese; da je nepredvidiv i nestalan izvor finansiranja, da može imati koruptivne elemente, alii da može imati pozitivan efekat na smanjenje tajnog finansiranja. Javni izvori finansiranja omogućavaju stabilno funk-cionisanje partijskog sistema u kome su partije nezavisnije od privatnih izvora i uticaja donatora, ali istovremeno mogu stvarati jaz između stra-načkih elita i širih slojeva. Nesumnjivo javnim finansiranjem se smanjuje nivo korupcije. Takođe, u radu se analizira uticaj kombinacije ova dva modela koji je uporednopravno dominantan.
Ključne reči: Finansiranje političkih stranaka. – Privatni izvori. – Javni izvori. – Političke stranke.
1. UVOD U PROBLEMATIKU I TERMINOLOŠKE NAPOMENE
Pravde nema bez pravednog političkog sistema. Izvorište i isho-dište pravde nalaze se u donošenju opštih pravnih propisa i njihovoj primeni. Jedan sveobuhvatan pravedni društveni okvir utemeljuje se donošenjem pravnih regula u parlamentu koji se konstituiše izborima na kojima građani poveravaju svoju suverenost svojim predstavnicima. Conditio sine qua non tog konstituisanja čine političke stranke. One
* Autor je istraživač pripravnik u Institutu za uporedno pravo u Beogradu. Učestvovao je u pisanju Zakona o finansiranju političkih aktivnosti, kao se-kretar Radne grupe Ministarstva pravde, a zatim i u pisanju nacrta izmena i dopuna istog zakona (još uvek nisu usvojene), kao sekretar Radne grupe Mini-starstva finansija, [email protected].
Harmonius 2015
148
služe za generisanje pojedinačnih volja građana na izborima, a za-tim učestvuju u uobličavanju i grupisanju volje narodnih zastupnika u predstavničkim telima. Demokratija ima svoju cenu. Pored ostalih i finansijsku, koja se manifestuje kroz troškove redovnog rada i izborne kampanje političkih stranaka, odnosno političkih subjekata.
Standardno je da se u ovoj oblasti koristi termin finansiranje po-litičkih stranaka. Pre donošenja novog zakona kojim je regulisana ova oblast (Zakon o finansiranju političkih aktivnosti – ZFPA,1 zalagali smo se za usvajanje termina politički subjekti,2 koji bi pored političkih stranaka obuhvatao i grupe građana i koalicije. U toku pisanja prvobit-nog nacrta ZFPA navedeno rešenje instalirali smo u tekst nacrta i ono je danas pozitivnopravni termin (čl. 1 ZFPA).3 U radu ćemo koristiti oba termina budući da je u određenim slučajevima, potrebno istaći po-sebnost političkih stranaka, ali se sama razmatranja uglavnom mutatis mutandis odnose i na političke subjekte.
Postoje dva glavna finansijska toka iz kojih se politički subjekti finansijski napajuju: javni i privatni. Uporedno pravno gledano posto-je modeli koji poznaju alternativno finansiranje iz jednog od ova dva izvora ili koja, što je dominantan slučaj, pozitivnopravno dozvoljavaju njihovu kumulaciju. U samom radu će se načelno izložiti pitanja vezana za navedene izvore, bez ulaska u njihove konkretne oblike (članarine, prihode od promotivnih aktivnosti, članarina itd.). Nas u radu načelno zanima da istražimo koje su to karakteristike koje dolaze do izražaja na politički, prevashodno stranački sistem, prilikom javnog, privatnog, odnosno kombinovanog finansiranja. Osnovna postavka od koje valja poći u ovakvim razmatranjima je da je cilj regulative o finansiranju po-litičkih subjekata da utemelji antikoruptivne mehanizme, ali i da – što se često zanemaruje – uspostavi stabilan i funkcionalan politički sistem.
Javni izvori predstavljaju izvore koji se dobijaju iz javnih sredsta-va budžeta, ali mogu bitii druga vrsta usluga koja se iz javnog sektora stavlja na raspolaganje političkim subjektima. Takvo je recimo stavlja-nje na raspolaganje prostorija u vlasništvu opštine besplatno političkim strankama ili besplatni medijski prostor u sredstvima javnog informi-sanja. Ukratko reč je o svim vidovima novčanih i nenovčanih davanja
1 Službeni glasnik RS, br. 43/11 i 123/14.2 S. Manojlović, „Finansiranje političkih aktivnosti – u susret novom zakonu“,
Izbor iz sudske prakse, 4/2011, 9–11.3 Čl. 1, ZFPA.
Savo Manojlović
149
i usluga koje se nalaze u javnom vlasništvu. U literature se ova podela predstavlja kao podela na direktne i inderektne javne izvore finansira-nja.4
Privatni izvori predstavljaju, takođe, svaki vid novčanih i nenov-čanih davanja i usluga koja dolaze od privatnih (pravnih ili fizičkih) lica. Uporednopravno gledano postoje sledeći privatni izvori: finansi-ranje iz članaranina, iz sopstvene imovine, od promotivnih delatnosti (prodaja olovki, šolja, majica... sa stranačkim obeležjima), stranački porez (naknada koju javni funkcioneri isplaćuju svojim strankama) i donacije. Neke od ovih vrsta naše pravo izričito ne poznaje (stranački porez), zabranjuje (prihodi od promotivnih delatnosti) ili na određeni način ograničava. Mi ćemo se samo načelno baviti privatnim izvorima, bez ulaženja u problemska pitanja koje njihovo razvrstavanje otvara. No, valja napomenuti, da kada se ističu pro et contra stanovišta u vezi sa privatnim finansiranjem, prvenstveno se na umu imaju donacije. Donacije zapravo jesu kategorija koja najrubusnije bodu oči zato što se postavlja pitanje šta zauzvrat donatori dobijaju i ne ostvaruju li oni uticaj na buduće donosioce javnih odluka. No i druge vrste donacija mogu imati, ne tako lako uočljivu, koruptivnu suštinu u svojoj srži.5
Takođe, uporedno pravno postoji i poresko oslobađanje, odno-sno olakšice za sredstva koja se doniraju političkim strankama.6 Ovaj vid davanja ćemo ostaviti po strani, jer ga naše pravo ne poznaje, a skloni smo problematizovanju ovog instituta u pogledu toga da li pri-pada javnom, privatnom ili hibridnom izvoru finansiranja.
Mišljenje o izvorima finansiranja smo prelimenarno izrazili u svom radu7 koji je prethodio donošenju važećeg Zakona o finansira-
4 D. R. Piccio, „Northern, Western and Southern Europe“, Funding of Political Parties and Election Campaigns – A Handbook on Political Finance (eds. E. Fal-guera, S. Jones, M. Ohman), Stockholm 2014, 220–223; I. van Biezen, Financ-ing political parties and election campaigns, 2003, 33.
5 Tako partijski poredak za političke funkcionere, pre svega predstavnike u par-lamentarnim telima možda i nije sporan, ali izdvajanje javnih funkcionera na stručnim pozicijama u javnoj upravi ili javnim preduzećima predstavljaju dokaz partakrakskog sistema i isisavanja javnih sredstava za stranačko finan-siranje.
6 K.-H. Nassmacher, „The Established Anglophone Democracies“, Funding of Political Parties and Election Campaigns – A Handbook on Political Finance (eds. E. Falguera, S. Jones, M. Ohman), Stockholm 2014, 270.
7 S. Manojlović, op. cit., 2.
Harmonius 2015
150
nju političkih aktivnosti (dalje: ZFPA) u čijem smo pisanju i lično uče-stvovali. Rešenje za koje smo se zalagali inkorporirano je i u postojeći ZFPA ili bi ispravnije bilo reći zadržano je rešenje njegovog prethodni-ka – Zakona o finansiranju političkih stranaka. Reč je o tzv. kombino-vanom modelu finansiranja političkih stranaka i iz javnih i iz privatnih izvora. Ovde ćemo dubinski raščlaniti pro et contra argumente za obe vrste finansiranja političkih subjekata
2. PREDNOSTI I MANE PRIVATNIH IZVORA
Glavne karakteristike privatnih izvora finansiranja su da (1) pri-bližavaju političke stranke građanima i biračima; (2) čine političku sce-nu otvorenom za upliv novih ideja i političkih opcija; (3) predstavljaju nepredvidljiv i nestabilan izvor finansiranja; (4) mogu dovoditi do ko-ruptivnog uticaja na donošenje javnih funkcija.
U teoriji je nesporno da privatni izvori finansiranja zapravo po-litičke stranke čine vezanim za građane, odnosno tzv. stranačku bazu. Oni primoravaju političke stranke da kroz jedan dugotrajan proces ostanu vezani za obične građane. Na taj način stranke se legitimiziraju i demokratizuju kroz proces finansiranja iz privatnih izvora.8 Pre svega kroz članarine (koje se slave i kao „najdemokratskiji mogući vid finasi-ranja“), donacije, ali I promotivne aktivnosti. Zaista imajući u vidu da su političkim strankama kroz celokupan period njihovog funkcionisa-nja, dakle i između dva izborna ciklusa potrebna finansijska sredstva za održavanje stranačke infrastrukture (plaćanje prostora, zaposlenih i ostalih troškova – tzv. redovan rad), one se sprečavaju da lako zavod-ljivim propagadnim blitz krik – osvoje birače, a da u suštini funkci-onišu kao podeljeni stranački birokratizovani entiteti koji umesto da transformišu volju većine građana u javne odluke, zapravo uzurpiraju i otuđuju taj među prostor. Time se sprečava i tzv. idiotizacija građana9 u vidu njihovog neuključivanja u političke procese, koja ne sumnjivo krnji demokratski karakter svakog političkog sistema.
Stranke imaju jednu značajnu tranzicionu ulogu formulisanja skupa privatnih volja u jednu javnu volju. Upravo zato što grupišu i formulišu mnoštvo privatnih volja one i jesu otvorene za podršku iz privatnih izvora. Štaviše Vrhovni sud SAD pitanje finansiranja iz pri-
8 I. van Biezen, op. cit., 20.9 U Staroj Grčkoj termin idiot koristio se za građane koji se nisu bavili politi-
kom.
Savo Manojlović
151
vatnih izvora povezuje sa pravom na slobodu govora. Pravo da se pri-vatan novac investira zapravo predstavlja ostvarivanje da se nečiji glas i mišljenje čuje kroz usta određene političke opcije.10
2.1. Otvorenost političkog sistema za upliv novih idejai političkih opcija kao afirmativna karakteristika
privatnih izvora finansiranjaU radu ćemo obrazložiti navedenu karakteristiku i izložiti par
teza koja su novum, koliko je nama poznato, u njenom razmatranju. Prvo, na umu treba imati da uporedno pravno postoje sistemi sa sta-bilnim, etabliranim stranačkim sistemom. U njima decenijama ili čak vekovima postoje tradicionalne političke stranke koje se smenjuju na vlasti. Takav slučaj karakterističan je za zemlje tradicionalne zapadne demokratije. Najizrazitiji primeri su SAD i V. Britanija, zatim tu spa-daju i donekle Francuska i Nemačka posle Drugog svetskog rata. U ta-kvim sistemima teza o uplivu novih političkih opcija nije tako jasno primenljiva. Međutim i njima, periodično, dolazi do pojave novih ideja i stranaka koji dobijaju određenu podršku (stranke zelenih ili piratske stranke). No, dugoročno gledano glavna borba se vodi između odre-đenih političkih stranaka koje se određuju kao levica i desnica (iako se ova podela sve više svrstava kao prevaziđena). U takvim sistemima političke opcije imaju svoje ukorenjene pozicije, pa privatni izvori fi-nansiranja ne determinišu pojavu baš izrazito novih političkih opcija. No, svakako i tu privatni izvori omogućavaju da politički sistem funk-cioniše dozvoljavajući promenljivost političkih ideja. Naime ukoliko se javni izvori javljaju kao jedini izvor finansiranja, a u slučaju da se ras-podeljuju u celosti ili značajnim delom prema trenutnom rezultatu oni bi omogućili da najača politička stranka bude u stalnoj prednosti. Time se omogućava da građani ili određene političke grupe svoje nezado-voljstvo izraze finansiranjem opozicionih opcija, čime anuliraju ili čak prestižu finansijsku prednost vladajuće stranke.
U zemljama koje ne poznaju stabilnost stranačkog sistema, već ih karakteriše nestabilnost i drastična promenljivost, kao i dugoročni ne-stanak ili marginalizacija nakada vodećih političkih stranaka, kao i po-java novih stranaka, ova karakteristika dobija poseban značaj. Upravo takav slučaj je sa političkim sistemom Srbije. Česta cepanja i nasta-
10 K.-H. Nassmacher, op. cit.
Harmonius 2015
152
nak novih političkih stranaka omogućavaju da one iz privatnih izvora povuku značajan vid novčanih resursa potrebnih za političku borbu. Primera radi Socijalistička partija Srbije je od dominanatne političke opcije devedesetih godina, prvu deceniju novog milenijuma provela kao stranka koja se bori za cenzus odnosno samostalno ne prelazi 10%. Demokratska stranka (DS) i Demokratska stranka Srbije (DSS) su de-vedesetih godina prošlog veka egzistirali kao nedominantne opozicio-ne stranke, da bi zatim posle 2000. godine bile vodeće stranke. Danas, međutim, prvonavedena stranka jedva prelazi cenzus, dok je druga ispala iz parlamentarnog života. Srpski pokret obnova (SPO), kao ne-kada najača opoziciona stranka je od 2000. godine praktično margina-lizovana. Srpska radikalna stranka (SRS) je od nekad najveće stranke sa najvećim procentom podrške na dva poslednja izbora takođe ostala ispod cenzusa. Srpska napredna stranka (SNS) je kao stranka sa tek pet godina života postala opcija koja osvaja natpolovičnu većinu glasova na izborima.
Iako većina kasnije nastalih stranaka vuče korene iz matičnih stranaka (DSS se izdvojio iz DS; SRS iz SPO; SNS iz SRS) privatni izvo-ri finansiranja omogućavaju da ove navedene političke opcije formiraju novu stranačku infrastrukturu i poseduju sredstva neophodna za troš-kove izborne kampanje.
Još jedna značajna karakteristika je da u domačem političkom sistemu određene političke stranke jesu do te mere centralizovane i li-derski orjentisane da u njima ne postoji inkorporirana stranačka de-mokratija. Odluke donosi ili uzak krug stranačkih organa, koji zapravo predstavlja kliku oko lidera stranke ili delegati glasaju instruisano za unapred pripremljene i dogovorene kandidate. Ne postoji smenljivost stranačkih vrhuški, dok je u strankama Zapadne demokratije nakon izbornog poraza pravilo da dolazi do smene liderstva stranke. Upravo zato finansiranje političkih stranaka iz privatnih izvora daje jednu novu provetravajuću ulogu političkom sistemu. Nove snage, ideje i(li) ljudi, ukoliko ne mogu u okviru postojećih etabliranih političkih stranaka da donesu vetar promena, to mogu učiniti osnivanjem novih stranaka. Finansiranjem iz privatnih izvora stvaraju se predoslovi za kandidova-nje novih opcija.
Nepredvidivost i nestalnost privatnog izvora finansiranja je po-sledica promenljive ćudi građana, koji kao što menja svoje izborne preferencije, isto tako variraju sa željom da finansijski potpomognu
Savo Manojlović
153
određenu političku opciju. Ova karakteristika se ističe kao negativna karakteristika privatnog finansiranja,11 koja stranački sistem čini tru-snim i nestabilnim. Međutim, načelno gledana ova karakteristika sama po sebi nije a priori negativna, naprotiv ona ima (i) afirmativne reflek-sije. Ona je zapravo druga strana medalje približavanja građana politič-kim strankama. Političke stranke nisu neki odeljeni nezavisni instituti političkog sistema, koji su sami sebi svrha (iako u mnogim sistemima i situacijama jesu doživeli takvu deformaciju), već naprotiv predstavljaju institute koji treba da pretoče – ali naravno i formiraju – volju građana u institucije i državnu politiku. U modernim demokratijama ne postoji politička opcija koja je sama po sebi najbolja i legitimisana za vladanja i upravljanje, već se njena legitimnost stiče od strane građana. Upravo tako i prikupljanje sredstava iz privatnih izvora predstavlja, kao što smo već istakli, sredstvo legitimnosti. Zato svaka politička opcija treba da održava i raspaljuje vatru podrške na čijoj toploti dobija legitimitet, ali isto tako da konstatno dobija pogonsko gorivo u vidu finansijskih sredstava iz privatnih izvora.
S druge strane, izvesna slabost ovog vida finansiranja karakte-ristična je, pre za određene sisteme, nego načelno. Tako u pojedinim sistemima ne postoji nezavisnost privatnog sektora ili, pak, ne posto-ji navika privatnog finansiranja određenih političkih opcija (pretežno opozicionih i novih), pa ova karakteristika postaje slabost. U prvo nave-denom slučaju, reč je o sistemima koji nisu postigli punu implemanta-ciju slobode tržišta i odvojenosti privatnog od javnog sektora. U njima zapravo dolazi do preplitanja privrednog (načelno privatnog) sistema, koji je po prirodi stvari finansijski najjači potencijalni nosilac privat-nog izvora finansiranja, sa javnim i samim tim partijskim sistemom koji je inkorporisan u javni sistem. U literaturi se kao primer takvog slučaja ističe Belorusija.12 Drugonavedeni slučaj se ogleda u neposto-janju navike da širi slojevi građanstva finansijski potpomažu određene političke opcije. Tako se ističe da u postkomunističkim zemljama ne postoji disciplina plaćanja članarine,13 koja je dugo vremena bila osnov finansiranja političkih stranaka, a ističe se i kao najdemokratskiji vid
11 I. van Biezen, op. cit., 20–21.12 „Eastern, Central and South-eastern Europe and Central Asia“, Funding of Po-
litical Parties and Election Campaigns – A Handbook on Political Finance (eds. E. Falguera, S. Jones, M. Ohman), Stockholm 2014, 183.
13 I. van Biezen, op. cit., 18.
Harmonius 2015
154
finansijske potpore rada političkih subjekata.14 Jedan od nesumljivo najznačajnih uzroka ove pojave je slabo poverenje u političke stranke i njihovo percipiranje kao generatora korupcije, ali se uzrok može tra-žiti u slabijoj ekonomskoj moći širih slojeva i nepostojanju finansijski stabilne srednje klase. U takvim sistemima privatno finansiranje iz pri-vatnih izvora se vezuje za najače vladajuće stranke,15 pa samim tim za razliku od prvonavedene karakteristike, ovde imamo izuzetak da ovaj vid finansiranja izuzetno u određenim sistemima okiva postojeću po-litičku scenu i sprečava moguće promene. Takođe, često se ističe da u zemljama velikih klasnih razlika, finansiranje iz privatnih izvora nije fer.16 Naime finansijski bolje stojeći građani i kompanije su u prednosti i samim tim imaju veću mogućnost uticaja na političke subjekte.
Koruptivni uticaj privatnog finansiranja se ogleda u tome što polazi od teze da određena sredstva koja potiču iz privatnog sektora zapravo predstavljaju kupovinu uticaja. Otuda i duhovita opaska: „U ekonomiji nema besplatnog ručka, u politici nema besplatnih donaci-ja.“ Međutim reč je o slabosti koja se sprečava drugim mehanizmima, ograničenjem privatnih donacija, njihovom transparentnošću, kon-trolom javnog mnjenja koji implicira nezavisnost medija i čitavim se-tom drugih mehanizama koji zavise od slučaja do slučaja, i od sistema do sistema. Uvreženo je mišljenje da više manjih donacija i članarine obezbeđuju nezavisnost, dok velike donacije zapravo predstavljuju ku-povinu uticaja, beneficija i privilegija.17
S druge strane, a propos korelacije privatni izvori finansiranja i korupcija. Ukazuje se da, zapravo, privatni izvori finansiranja predstav-ljaju značajne antikoruptivne elemente, jer omogućavaju njihovo legal-no ostvarivanje. U suprotnom stranke se (lakše) okreću tajnim donaci-jama koji su prima facie nelegalni i maltene po automatizmu koruptivni izvori finansiranja. Izvesni problem ogleda se u činjenici da određena društva Istočne Evrope imaju stigmatizaciju finansiranja iz privatnih izvora, te otuda bilo kakvo prikazivanje privatnih donacija nailazi na osudu javnosti. Iako je javna tajna da su praktično sve relevantne opcije bile potpomagane tajnim donacijama od predstavnika krupnog kapita-
14 Ibid., 17.15 Tako se navodi da je u Slovačkoj 1993. godine vladajuća stranka primila tri
puta više donacija nego ostale 22 stranke zajedno. Ibid., 21.16 Ibid.17 D. R. Piccio, op. cit., 213.
Savo Manojlović
155
la, priznanje jedne od takvih donacija, finansijski zanemarljive naišlo je na osudu javnosti.18 Stoga je, na žalost, pravilo da je bolje sakriti i prekr-šiti zakon, nego javno obznaniti sopstvene finansijere.
3. PREDNOSTI I MANE JAVNIH IZVORA
Najznačajnije karakteristike javnih izvora finansiranja političkih stranaka su (1) stabilnost i ukorenjenost političke scene; (2) otvaranje prostora za upliv novih snaga; (3) antikoruptivna dejstva javnog finan-siranja.
Stabilnost i ukorenjenost političke scene je efekat koji se postiže finansiranjem iz javnih izvora. Naime time političke stranke imaju sta-bilnu finansijsku osnovu za svoje delovanje, čime se obezbeđuje njiho-vo nesmetano funkcionisanje. Javna sredstva se uglavnom (pretežno za redovan rad) raspoređuju prema postojećim izbornim rezultatima.U suprotnom se ispravno ističe da ona predstavljaju neracionalno i ne-pravično arčenje sredstava političkih obveznika.19 Time se postojeće političko stanje okiva i otežava njegova fluktacija. Suprotno od privat-nih izvora finasniranja, javni model udaljava stranačke elite od partij-ske baze i običnih građana.20 Takav slučaj naročito je karakterističan za sisteme, poput našeg, koji nemaju razvijenu unutarstranačku demokra-tiju i gde stranačke kandidate biraju uske stranačke klike. U društvima sa unutarstranačkom demokratijom, moguće je da određene ideje, koje su čak marginalne ili nepodržavane od strane stranačke elite, postanu vladajuće unutar jedne političke opcije. Upravo takav je slučaj nedav-nog uspona Džeremija Korbnija među britanskim laburistima. Zato u zemljama sa već ukorenjenim stranačkim oligarhijama ili despotima, ova karakteristika i dobija posebnu težinu.
Otvaranje prostora za upliv novih snaga je karakteristika u ve-likoj meri suprotna sa upravo navedenom. Razlog tome je što javno finansiranje, kao i neki drugi instituti mogu imati suprotsavljena, čak
18 Takav slučaj je bio kada je Tomislav Nikolić, sadašnji predsednik Srbije, pri-znao da je Miroslav Mišković, jedan od najbogatijih privrednika, finansirao jedno njegovo pojavljivanje na televiziji i troškove puta.
19 M. Ohman, „Getting the Political Finance System Right“, Funding of Political Parties and Election Campaigns – a Handbook on Political Finance (eds. E. Fal-guera, S. Jones, M. Ohman), Stockholm 2014, 24; I. van Biezen, op. cit., 34.
20 I. van Biezen, op. cit., 34.
Harmonius 2015
156
paradoksalna dejstva. Javno finansiranje doista može omogućiti novim snagama izvesnu prohodnost na političkoj sceni. U prvom vidu ona je korektiv koji ispravlja elemente poput, već istaknutih sistema, gde postoji kohabitacija privrednog sektora, kao potencijalnog donatora političkim strankama, sa javnim sektorom, odnosno sistema u kome širi slojevi zbog ekonomskih ili kultoroloških razloga nisu skloni fi-nansiranju političkih stranaka. Tada zaista nove političke stranke mogu doći do finansijskog daha obezbeđivanjem bazičnih sredstava iz jav-nih izvora. Pored već istaknutog primera Belorusije, u uporednoj lite-rature se ističe i primer naše zemlje devedesetih godina.21 Poznavaoci ove materije iz Srbije ukazuju da su u tom periodu vladajuće političke stranke bile finansirane zloupotrebom javnih resursa, a opozicija taj-nim donacijama iz inostranstva.22 Takođe na umu valja imati da se jav-nim finansiranjem ovim može ublažiti finansijski disbalans,23 koji je u zemljama Istočne Evrope uspostavljen tamo gde su partije nasledni-ce komunističkih partija nakon vospostavljanja partijskog pluralizma dospele u znatno povoljniju finansijsku situaciju od ostalih stranaka.24 Na umu valja imati razliku između finansiranja redovnog rada i izbor-ne kampanje. Ne želeći da ulazimo dublje u ovu podelu u ovom radu, finansiranje redovnog rada po pravilu se vrši na osnovu poslednjih iz-bornih rezultata i ono kao takvo treba da obezbedi izvesnu stabilnost. Finansiranje izborne kampanje međutim treba da obezbedi jednaku šansu za sve aktere. Stoga bi smo mogli reći da je pravilna postavka važećeg Zakona o finansiranju političkih aktivnosti koja je ustrojena po navedenom principu, čime je promenjeno rešenje ranije važećeg Zakona o finansiranju političkih stranaka kojim su se javna sredstva za finansiranje izborne kampaje delila shodno prethodnom izbornom rezultatu. Što se tiče samog odnosa ove dve suprotstavljane karakteri-stike, možemo reći da javno finansiranje pre stabilizuje, pa čak i okiva nego što provetrava političku scenu.
Javno finansiranje ima nesumnjivo značajne antikoruptivne ka-rakteristike prima facie. Naime sredstva dovoljna za funkcionisanje po-litičkih aktera, predupređuju njihovu potrebu za finansiranjem od pri-
21 Ibid., 183.22 S. Mihajlović, „Javno o tajnom. Od čega žive političke stranke“, Finansiranje
političkih stranaka – između norme i prakse (ur. M. Milosavljević), Beograd 2008, 52.
23 M. Ohman, op. cit., 22.24 I. van Biezen, op. cit., 36.
Savo Manojlović
157
vatnog sektora kojim se kupuje uticaj ili zloupotrebom javnog resursa. Nesporno je da politički subjekti imaju smanjenu potrebu za traženjem alternativnih sredstava, ukoliko imaju obezbeđena sredstva, te samim tim veću nezavisnost.25 U literature se ističe da je njegova uloga da obezbedi dovoljno resursa svim relevantnim političkim snagama, kao i da razvije pluralizam i mogućnost izbora.26
4. KOMBINOVANJE JAVNIH I PRIVATNIH IZVORA
Uparivanjem ova dva sistema, političke stranke se, kako se to ističe, pokušavaju finansijski osloniti na „obe noge“. Takođe se poku-šava postići element funkconalnosti al i antikoruptivno urediti oblast njihovog finansiranja. Kod kombinovanjana instituta sa dijametralno suprotnim dejstvima u društvenim sistemima se obično pokušavaju premostiti njihove mane, a izlučiti njihove vrline. Vrlo često međutim dobijaju se hibridi koji pre spajaju slabostimane, a potiru afirmativ-ne karakteristike. U navedenoj problematici to međutim nije slučaj. Uparivanjem navedenih instituta može se postići ekstrakovanje njiho-vih dobrih osobina. Tako se kombinovanjem ova dva izvora finansira-nja zaista može obezbediti da stranke imaju izvesna sredstva za bazični rad, kako se često kolokvijalno veli, „hladni pogon“, ali da istovremeno imaju potrebu da kroz privatno finansiranje ostanu povezani za bazom i običnim svetom. Istovremeno moguće je proizvesti efekte koji obez-beđuju stabilnu političku scenu, ali koja neće postati močvara ustajalih političkih ideja i ljudi, već će imati mehanizme za dotok novih i odliv prevaziđenih opcija. Takođe javnim finansiranjem se može obezbediti stabilnost i finansijska nezavisnost gde se političke stranke neće za sva-ku privatnu donaciju hvatati poput davljenika za slamku, ne pitajući šta je cena takvog „danajskog dara“.
Posebno valja napomenuti da njihovim uparivanjem dolazi do mogućnosti korišćenja dodatnih mehanizama za implementaciju po-stojećih rešenja, pa tako u slučaju postojanja javnog izvora finansira-nja, moguće je konstituitisati institut gubljenje prava na javno finan-siranje u slučaju kršenja određenih normi o finansiranju političkih
25 Ibid., 35.26 M. Ohman, op. cit., 22.
Harmonius 2015
158
subjekata,27 pored ostalih i onog vezanog za finansiranje iz privatnih izvora. Upravo smo u okviru Radne grupe za izmene Zakona o finansi-ranju političkih aktivnosti predložili jedno takvo rešenje, kao mehani-zam za primoravanje političkih stranaka da se odreknu udela ili akcija u privrednim društvima (što važeći zakon zabranjuje), a i na prošlo-godišnjoj Harmoniusovoj školi smo to rešenje prezentovali28 u nadi da će do sada već živeti kao pozitivnopravna realnost, što se nažalost nije desilo.
Kombinovanje ova dva izvora finansiranja je dominantno u upo-rednom pravu. Međutim, teško je govoriti o njihovoj jednakoj zastu-pljenosti. Primera radi, prema izveštaju GRECO u periodu od 2007 do 2011 u Ujedinjenom Kraljevstvu, stranke su zavisile od javnog finansi-ranja samo nešto iznad 20%, u Nemačkoj oko 35%, Austrija oko 50%, Francuska 60%, u Italiji i Belgiji ovaj udeo je prelazio 80%, da bi u Španiji skoro dostigao 90%.29 Na koji način će se oni kombinovati za-visi od čitavog seta mehanizama kojim se razrađuje regulativa finansi-ranja političkih stranaka. Odnos tih mehanizama zavisi od svakog po-jedinačnog sistema, jer jedna kao što se može primetiti različiti sistemi imaju različite manifestacije navedenih karakteristika.
5. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Privatni izvori finansiranja omogućavaju uključenost građana u političke procese, demokratizuju proces finansiranja i sprečavaju otu-đenje stranačke elite od stranačke baze. One nesumnjivo predstavljaju i pravo građana na učešće u političkom procesu i čak se u određenim sistemima povezuju kao vid slobode govora i izražavanja. Istovremeno one su značajan uslov promenljivosti političkog sistema i smenljivosti vladajućih ideja i političkih opcija. Ova karakteristika posebno dobija na značaju u zemljama, poput Srbije, gde ne postoji unutarstranačka demokratija, te u postojećim strankama dominiraju uske klike stranač-kih oligarha i lidera. Ova njihova karakteristika nesumnjivo može u
27 Ibid., 22–23.28 S. Manojlović, „Kako primorati političke stranke na otuđenje udela ili akcija
u pravnim licima? – Jedan primer kreiranja pravne norme (Kako imperfektnu normu učiniti pravno perfektnom)“, Harmonius Journal of Legal and Social Studies in South East Europe, 1/13, 149–164.
29 Preuzeto iz: D. R. Piccio, op. cit., 224.
Savo Manojlović
159
izvesnoj meri učiniti određeni politički nestabilnim i zavisnim od ne-predvidivog dotoka novčanih sredstava iz privatnih izvora. Posebno u zemljama u kojima postoji ispreplitanost privrednih tokova sa javnim sektorom, kao i zemljama gde širi slojevi građana ne praktikuju da učestvuju u finansiranju političkih stranaka, bilo iz kulturoloških ra-zloga, nepoverenja u političke stranke ili ekonomskih razloga, ovaj vid finansiranja nedovoljan je da apsorbuje finansijske potrebe političkih subjekata. Nesumnjivo je da u određenim segmentima, ali u zavisno-sti od ostalih instituta kojima se razrađuje ovaj model, finansiranja iz privatnih tokova, može imati elemente korupcije i kupovine uticaja. S druge strane, legalizovanje ovog vida finansiranja trebalo bi donekle da spreči tajne donacije, iako se imena krupnih donotara još uvek radije kriju, nego obznanjuju.
Javni izvori finansiranja daju neophodnu stabilnost političkoj sceni, u kojoj stranke mogu jasno računati na određeni stabilan izvor prihoda neophodan za njihovo funkcionisanje i izborne kampanje. Međutim, ovaj vid odaljava stranke od građana kreirajući jedan vid otuđenih stranačkih elita koje funkcionišu u odeljenom i ne tako lako promenljivom i pristupačnom političkom prostoru, gde političke parti-je postaju same sebi svrha. Međutim u pomenutim sistemima sa nera-zvijenim i nedisperzovanim privatnim donacijama, garantovanje javnih finansija svim učesnicima u izbornoj kampanji, može takođe biti me-hanizam kojim se omogućava protok novih ideja i promenljivost vla-dajućih stranaka. Nesumnjivo javni izvori finansiranja imaju značajne antikoruptivne, preventivne mehanizme, koje stranke čine nezavisnim i autonomnijim od pritisaka i prodaje sopstvenog uticaja.
U kombinovanju ova dva modela, javni izvori omogućavaju izve-stan prostor slobode političkoj stranci u traženju privatnih izvora, a istovremeno sankcija njihovog ukidanja može nagoniti političke aktere na poštovanje ostalih pravila finansiranja.
Političke stranke imaju polimorfnu strukturu na prelazu privat-nog i javnog.30 One kolektivizuju skup privatnih volja, formiraju ga, kanališu, a zatim učestvuju u ime građana u donošenju javnih odluka. Stoga se i njihovo finansiranje iz oba izvora čini kompatabilno njihovoj hibridnoj prirodi. Na koji način se valja uspostaviti odnos i proporci-ja ova dva izvora finansiranja, zavisi od karakteristika svakog pojedi-
30 Videti: S. Manojlović, „Pravni položaj političkih stranaka – uvod u problema-tiku“ (rad je prihvaćen za objavljivanje u časopisu Pravni život, 2015).
Harmonius 2015
160
načnog društva. Cilj je uspostavljanje antikoruptivnog i funkcionalnog partijskog, a samim tim i političkog sistema. Može se reći da su javni i privatni izvori dva osnovna sastojka, ali njihovo kombinovanje, pro-porcija i mešanje jesu, poput tajne vanserijskih kulinarskih majstora, ovde izazov za vrhunski pravni inžinjering.
Savo Manojlović, LL.M.Institute of Comparative Law, Belgrade
POLITICAL PARTIES FUNDING FROM PRIVATE AND/OR PUBLIC SOURCES WHAT IS THE COST
OF A JUST PARTY SYSTEM?
SummaryIn this paper, the main characteristics of parties funding from
private and public sources are described, with a special focus on the Republic of Serbia. Private funding allows an inflow of new ideas and encourages citizen’s participation in political processes. On the other hand, this source is unpredictable and unstable, and can have corrup-tive elements, but it can also be a preventive mechanism for hidden financing. Public sources establish a stable party system where parties can be independent from private funding and donors’ influence on the decision making process, but they can at the same time create a gap between party elites and wider ranks. It is beyond doubt that public funding reduces the level of corruption. Finally, the author of this pa-per analyses a combination of these two models, which is dominant in comparative legal systems.
Key words: Party funding. – Private sources. – Public Sources. – Politi-cal parties.
161
UDK 347.724.036
Borko Mihajlović, LL.M.*
POSEBNE DUŽNOSTI DIREKTORA PREMA DRUŠTVU SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU I NAČELO SLOBODE
UGOVARANJA
Društvo sa ograničenom odgovornošću, kao najrasprostranjenija pravna forma privrednog društva, karakteriše se fleksibilnošću, koja je proizvod propisivanja načela slobode ugovaranja. Ovim načelom se članovima društva sa ograničenom odgovornošću omogućava da svoje međusobne odnose u društvu, kao i odnose sa društvom, uređuju slobodno, u grani-cama zakona. Dokle treba da se prostiru granice zakona, pitanje je koje je oduvek bilo sporno u zakonodavstvima širom sveta i pravnoj teoriji. Poslednjih godina, jedno pitanje predmet je posebnih rasprava u prav-noj teoriji društava sa ograničenom odgovornošću. To je pitanje odnosa posebnih dužnosti direktora prema tom društvu i načela slobode ugo-varanja na kome ono počiva, odnosno da li posebne dužnosti direktora treba da budu obuhvaćene tim načelom. Dva su ekstremna odgovora na to pitanje, izražena kroz dva potpuno suprotna pravca u pravnoj teori-ji: ugovorna i tradicionalna shvatanja. Autor u radu, najpre, izlaže teo-rijske postavke navedenih shvatanja, ali i praktične razloge i argumente kojima teoretičari, koji ih zastupaju, opravdavaju svoje stavove. Potom, autor povezuje ove dve vrste shvatanja i nastoji da pronađe odgovor na postavljeno pitanje koji bi najviše doprineo privredi i društvu u celini, a koji bi mogao da posluži i srpskom zakonodavcu kao putokaz u nekim budućim izmenama privrednog zakonodavstva.
Ključne reči: Posebne dužnosti. – Direktor. – Društvo sa ograničenom odgovornošću. – Načelo slobode ugovaranja.
* Autor je asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, borkomihaj [email protected].
Harmonius 2015
162
1. UVOD
Jedna od osnovnih karakteristika društva sa ograničenom odgo-vornošću (u daljem tekstu: društvo), kao najrasprostranjenije pravne forme ili oblika organizovanja privrednog društva, je fleksibilnost. Ova osobina ogleda se naročito u mogućnosti članova društva da ga u pot-punosti oblikuju u skladu sa svojim poslovnim potrebama i interesima. I zato, ne slučajno, Zakon o privrednim društvima Republike Srbije (u daljem tekstu: ZPD)1 samo kod ovog privrednog društva, odnosno ove pravne forme, potencira primenu načela slobode ugovoranja,2 koje obuhvata mnoge institute kompanijskog prava, ali ne i institut poseb-nih dužnosti prema društvu. A među licima koja zakon obavezuje na poštovanje ovih dužnosti, poseban značaj ima direktor. Nije nepozna-to, odnosno već dugo u pravnoj teoriji prisutno je pitanje može li se ugovorom isključiti ili ograničiti primena posebnih dužnosti, i s njim u vezi šire pitanje dokle uopšte treba da doseže intervencija države (pravna regulativa) u privrednim odnosima. Iz napred navedenih kon-statacija i činjenica proizilazi predmet ovog rada.
2. OPŠTI POJAVNI OBLICI SLOBODE UGOVARANJA KOD POSEBNIH DUŽNOSTI
DIREKTORA PREMA DRUŠTVU
Kod posebnih dužnosti direktora sloboda ugovaranja se u osno-vi ispoljava na dva načina, odnosno u dva oblika: kao pooštravanje zakonskog režima posebnih dužnosti i kao ublažavanje istog režima. Pooštravanje zakonskog režima posebnih dužnosti direktora prema društvu može se postići na dva načina. Članovi društva mogu proširiti obim postojećih, zakonom predviđenih dužnosti direktora. Takođe, oni mogu odrediti i neke druge, dodatne dužnosti, koje bi direktor imao prema društvu, a koje nisu predviđene zakonom.
U centru pažnje pravne teorije poslednjih godina, kao i ovog rada, je ublažavanje zakonskog režima posebnih dužnosti direktora. Dva su načina na koje se zakonski režim posebnih dužnosti ublažava.
1 Zakon o privrednim društvima (Službeni glasnik Republike Srbije, br. 36/2011, 99/2011, 83/2014 – dr. zakon i 5/2015).
2 Članovi društva svoje međusobne odnose u društvu, kao i odnose sa druš-tvom, uređuju slobodno, ako ZPD nije drugačije uređeno (ZPD, čl. 140).
Borko Mihajlović
163
Najpre, moguće je ugovorom ograničiti ili isključiti (potpuno ili deli-mično) posebne dužnosti direktora prema društvu. Pored toga, ubla-žavanje se postiže i ograničenjem odgovornosti direktora u slučaju po-stojanja povrede neke od posebnih dužnosti prema društvu. Takvom vrstom ublažavanja zakonskog režima ne menjaju se pravila o dužno-stima, već se samo ograničava odgovornost direktora u slučaju povrede neke od dužnosti (npr. ograničenje visine naknade štete). Mogućnost ograničenja ili isključenja posebnih dužnosti direktora prema društvu predmet je ovog rada. Primenom načela slobode ugovaranja, posebne dužnosti direktora prema društvu, za slučaj postojanja odgovarajućeg zakonskog režima, mogu se isključiti ili ograničiti osnivačkim aktom društva, ugovorom o radu ili ugovorom o međusobnim pravima, oba-vezama i odgovornostima direktora.
3. UGOVORNO SHVATANJE ODNOSA POSEBNIH DUŽNOSTI DIREKTORA PREMA DRUŠTVU I
NAČELA SLOBODE UGOVARANJA
Ugovorna shvatanja u osnovi daju prioritet ugovoru, odnosno volji ugovornih strana, smatrajući da sama pravna priroda poseb-nih dužnosti nameće neophodnost izražavanja slobode ugovaranja.3 Zakonska regulativa posebnih dužnosti, po njima, neophodna je samo iz razloga nemogućnosti obuhvatanja bilo kojim ugovorom svih prava i obaveza ugovornih strana.4 Ovo je naročito izraženo kod ugovora o regulisanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti između društva i direktora. Zašto? Poslovi direktora su složeni. Cilj je jasan (postizanje što veće dobiti), a načini i putevi dolaska do cilja mogu biti različiti zbog nepredvidivosti tržišta, te se oni ne mogu unapred u potpunosti propisati ili predvideti ugovorom. Iz tih razloga, a u slučaju nastanka neke sporne situacije (sukoba interesa, povredi propisanog standarda ponašanja sa pažnjom dobrog privrednika i dr.), zakonodavac „priskače u pomoć“, propisujući norme na osnovu pretpostavljenog pregovaran-ja. Zakonodavac ceni interese obe ugovorne strane u pretpostavljenom pregovaranju o spornoj situaciji i donosi normu za koju oceni da bi
3 L. Ribstein, „Fiduciary Duty Contracts in Unincorporated Firms“, Washington and Lee Law Review, 2 1997, 541.
4 F. Easterbrook, D. Fischel, „Contract and Fiduciary Duty“, The Journal of Law & Economics, 1 1993, 426.
Harmonius 2015
164
bila rezultat ishoda tog pregovaranja. No, za slučaj postojanja stvarnog pregovaranja, odnosno sporazuma ili ugovora, pristalice ugovornih shvatanja smatraju da zakonodavčevo pretpostavljeno pregovaranje i na osnovu njega donete norme gube na značaju i daju prioritet ugovoru.5
Ugovorna shvatanja se zasnivaju i na teorijama koje pravnu prirodu društva vide isključivo kao ugovornu, pritom ističući značaj činjenice da društvo nastaje saglasnošću volja osnivača (izuzetak je jednočlano društvo).6 Ova činjenica dovodi do zaključka da isključivo od volje osnivača, odnosno nakon osnivanja volje članova društva, za-visi i uređenje svih pitanja i odnosa značajnih za život (funkcionisanje i poslovanje) društva. Društvo se posmatra kao „privatni ugovor“, „pri-vatna stvar članova društva“, te se ne vidi potreba za bilo kakvom inter-vencijom države u uređivanju pitanja od značaja za društvo.7
Zagovornici ugovornih shvatanja, pored teorijskih, ističu i niz drugih praktičnih razloga i argumenata kojima opravdavaju svoje stavove. Oni polaze od pretpostavke da društvo osnivaju lica koja su tu pravnu formu izabrala svesno, imajući u vidu njene prednosti u od-nosu na druge pravne forme privrednih društava.8 Ta lica su, između ostalog, pravnu formu društva sa ograničenom odgovornošću izabrala i zbog njene fleksibilnosti. Prema ugovornim shvatanjima, svako poten-cijalno ograničenje ili isključenje posebnih dužnosti direktora posled-ica je svesnog i promišljenog izbora članova društva. Članovi društva su lica koja se profesionalno bave privrednom delatnošću i kao takva ne bi trebalo da budu predmet posebne pravne zaštite.9
Možda i ključni praktični argument zastupnika ugovornog shva-tanja polazi od pretpostavke da u nekim slučajevima posebne dužnosti donose društvu „više štete nego koristi“, odnosno da su troškovi koje postojanje tih dužnosti iziskuje veći od koristi koje one donose. Posebne dužnosti povećavaju tzv. transakcione troškove.10 Argument transak-
5 Ibid., 427.6 A. Laby, „The Fiduciary Obligation as the Adoption of Ends“, Buffalo Law Re-
view, 1 2008, 108.7 S. Miller, „Fiduciary Duties in the LLC: Mandatory Core Duties to Protect the
Interests of Others Beyond the Contracting Parties“, American Business Law Journal, 2 2009, 249.
8 M. Steele, „Freedom of Contract and Default Contractual Duties in Delaware Limited Partnerships and Limited Liability Companies“, American Business Law Journal, 2 2009, 237.
9 Ibid.10 Ibid., 239.
Borko Mihajlović
165
cionih troškova je argument koji je nesumnjivo najviše zastupljen u delu pravne literature koji podržava ugovorno shvatanje odnosa pose-bnih dužnosti i načela slobode ugovaranja. Najopštije rečeno, transak-cioni troškovi, u smislu u kojem ovaj pojam koriste zastupnici ugovor-nih shvatanja, bi bili svi oni troškovi koji prate zaključenje i izvršenje ugovora između društva i direktora. Ti troškovi obuhvataju troškove pronalaženja lica koje ispunjava sve uslove potrebne da postane direk-tor društva u konkretnom slučaju, troškove pregovaranja sa tim licem, samog zaključenja ugovora, a kasnije i njegovog izvršenja.11
U transakcione troškove spadaju i sve potencijalne koristi, koje bi direktor mogao da prisvoji, da nije ograničen postojanjem posebnih dužnosti prema društvu. On se tih koristi odriče samo zato što će od društva dobiti adekvatnu naknadu – naknadu koja će mu doneti veću ili barem približno jednaku korist u odnosu na onu koje se odriče.12 Što je veći obim posebnih dužnosti prema društvu, veća je i naknada koju društvo plaća direktoru. I obrnuto. A društvo će u nekim situacijama i bez postojanja posebnih dužnosti moći da suzbije ponašanje direktora koje nije u interesu društva (unutrašnjom kontrolom).
Prema ovim shvatanjima, u transakcione troškove spadaju i sudski troškovi, zato što su oni u vezi sa izvršenjem ugovora između društva i direktora.13 Povreda posebne dužnosti za posledicu gotovo uvek ima sudski postupak. A sudski postupak uvek iziskuje značajne troškove i nelagodnosti. Tu ne spadaju samo naknade koje se plaćaju advokatima i sudske takse, već i vreme i energija koju svaki sudski postupak oduzima, kao i trajno narušavanje odnosa između društva i direktora do kojeg on dovodi.
Sledeći argument je da posebne dužnosti nepotrebno ograničavaju diskreciona ovlašćenja direktora.14 Posebne dužnosti imaju odvraćajući karakter.15 One nesumnjivo predstavljaju sankciju za nepostupanje u in-
11 S. Miller, op. cit., 248 fn. 22.12 L. Ribstein, op. cit., 543.13 M. Steele, op. cit., 240.14 M. Manesh, „Contractual Freedom under Delaware Alternative Entity Law:
Evidence from Publicly Traded LPs and LLCs“, Journal of Corporation Law, 4 2012, 564.
15 R. Sitkoff, „An Economic Theory of Fiduciary Law“, dostupno na: http://posei-don01.ssrn.com/delivery.php?ID=587025086112007002108017024110122104113073037034031091095092093113005088075004108067020007042040000015016072013120072004079079037066031008013099124029112016085109091035
Harmonius 2015
166
teresu društva. Ali, takva sankcija može otežavati donošenje poslovnih odluka od strane direktora, zbog razmišljanja, dileme da li će se neka poslovna odluka doneta u najboljoj nameri ipak pogrešno protumačiti. Odnos poverenja, koji bi trebalo da bude osnova odnosa između društva i direktora, se lakše zasniva uspostavljanjem vanpravnih mehanizama kontrole, nego sistemom pravno obavezujućih dužnosti i sankcija za njihovu povredu. Iskustveno je dokazano da postojanje samo nagrade (bonusa) za uspešno obavljeni posao stimuliše, pozitivno deluje na direktora. Različite vrste naknada direktorima mogu biti korisno sred-stvo stimulacije.16
Zagovornici ugovornih shvatanja nude i brojne alternative pravno obavezujućem sistemu posebnih dužnosti, odnosno pravne i vanpravne mehanizme, koji za cilj imaju postupanje direktora u interesu društva. Neki od tih mehanizama su univerzalno primenjivi u svim društvima, dok su, pak, pojedini primenjivi samo u određenim, specifičnim situa-cijama. Uopšteno posmatrano, prednost se daje mehanizmima koji su prilagođeni potrebama društva ili prirodi odnosa između društva, odnosno njegovih članova, i direktora. Primera radi, kada su direk-toru poverena uska ovlašćenja ili kada je priroda društva takva (manja društva, društva u kojima članovi nisu pasivni), članovi društva mogu vršiti svakodnevni nadzor nad direktorom ili mogu propisati konkret-na ograničenja za određene vrste poslova, a poštovanje tih ograničenja bi opet mogli samostalno kontrolisati.17 Savremena kompanijska zak-onodavstva sve češće dozvoljavaju mogućnost razrešenja direktora u svakom trenutku, bez posebnog obrazloženja.18 I ono što je posebno važno. Poslovni ugled direktora na tržištu često je presudan motiv za njega da postupa u interesu društva, jer dugoročno gledano samo takvo ponašanje donosi mu korist.
Najbolji primer zakonodavstva koje je odraz ugovornih shvatan-ja odnosa između posebnih dužnosti i načela slobode ugovaranja je zakonodavstvo američke države Delaver. Zakonom o društvima sa ograničenom odgovornošću ove države, najpre, je propisano da je
012105071086018122031073065116096088025122105084003107108076122008113001000087116&EXT=pdf, poslednji pristup 2.11.2015.
16 O vrstama naknada direktorima više u: V. Radović, Naknada članovima upra-ve akcionarskog društva, Beograd 2011, 41–58.
17 L. Ribstein, op. cit., 546–547.18 I ZPD (čl. 220 st. 1) predviđa da direktor društva može biti razrešen bez oba-
veze navođenja razloga za razrešenje.
Borko Mihajlović
167
pravna politika tog zakona priznavanje „maksimalnog efekta“ načelu slobode ugovaranja i izvršenje ugovora članova društva. Pomenuto načelo je došlo do punog izražaja i kod posebnih dužnosti, tako što je članovima društva omogućeno da ugovorom članova prošire, ograniče ili isključe posebne dužnosti. Zakonom je propisano i da se ugovorom članova ne može isključiti primena načela savesnosti i poštenja.19 A o tome koliki je domašaj načela slobode ugovaranja u Delaveru najbolje svedoči činjenica da je u ovoj američkoj državi poslednjih nekoliko godina aktuelna nova rasprava u pravnoj teoriji i sudskoj praksi, koja se svodi na pitanje da li posebne dužnosti uopšte treba primenjivati kao dispozitivno pravno pravilo.20 Drugim rečima, sve su zastupljeni-ja shvatanja u ovoj državi da posebne dužnosti prema društvu treba primenjivati samo kada su one izričito predviđene ugovorom članova. Koliko god ovo rešenje delovalo previše liberalno, što ono nesumnjivo i jeste, ne sme se zanemariti da ono stiže iz države koja je imala najveći uticaj na razvoj kompanijskog prava do danas i u kojoj su nastali mnogi danas nezamenljivi instituti ove grane prava.
4. TRADICIONALNO SHVATANJE ODNOSA POSEBNIH DUŽNOSTI DIREKTORA PREMA
DRUŠTVU I NAČELA SLOBODE UGOVARANJA
Tradicionalna shvatanja ističu uticaj osnovnih društvenih vred-nosti, kao što su pravda, poverenje, savesnost, pravičnost i dr. na nastanak instituta posebnih dužnosti, te da su one po svojoj prirodi, odnosno pojmovno moralne kategorije.21 Kao takve, one su predmet interesovanja isključivo države, pa stoga norme propisane od strane države koje se odnose na ovaj institut potpuno isključuju primenu načela slobode ugovaranja. Tradicionalna shvatanja zasnivaju se i na teorijama koje društva posmatraju kao pravnu zajednicu kojoj je pravni subjek-tivitet i ograničenu odgovornost članova dodelila država.22 Društvo je pravni subjekt čije poslovanje utiče ne samo na interese članova, već i na interese mnogih drugih subjekata unutar i izvan društva (zaposlen-
19 The Delaware Code Annotated, deo 6, poglavlje 18, čl. 18–101 (c).20 L. Johnson, „Delaware’s Non – Waivable Duties“, Boston University Law Re-
view, 2 2011, 701–702.21 M. Manesh, op. cit., 562–563.22 S. Miller, op. cit., 245–246.
Harmonius 2015
168
ih, poverilaca i dr.). Zato društvo nije samo „privatni ugovor“ članova, već pravna zajednica od opšteg interesa, pa država mora da se umeša i pravnom regulativom zaštiti interese tih subjekata. Jedan od instituta koji zahteva intervenciju države su i posebne dužnosti.
Zagovornici tradicionalnih shvatanja iznose i brojne druge teor-ijske argumente kojima, pre svega, ukazuju na neprihvatljivost ugo-vornih shvatanja. Prema „tradicionalistima“, potpuno ili delimično prepuštanje posebnih dužnosti volji članova nije u skladu sa osnov-nim pravnim principima, predstavlja radikalnu promenu u odnosu na pravnu tradiciju, a posledice te promene su nesagledive.23 Ugovorna shvatanja žrtvuju osnovne društvene vrednosti zarad puke efikas-nosti, koja se, takođe, dovodi u pitanje. Na kraju, prihvatanje ugovor-nih shvatanja bi za rezultat imalo potpuni gubitak značaja posebnih dužnosti, s obzirom da će slučajevi njihovog ograničenja ili isključenja postati sveprisutni.24
Tradicionalna shvatanja negiraju značaj stvarnog pregovaranja, na kome insistiraju zastupnici ugovornih shvatanja. „Tradicionalisti“ ističu da ugovorne strane u tom pregovaranju često nisu jednake i tako obaraju pretpostavku zastupnika ugovornih shvatanja da društvo os-nivaju „sofisticirana“ lica (lica sa određenim znanjima i iskustvima u obavljanju privredne delatnosti).25 Oni ukazuju na faktičku nejednakost ugovornih strana, koja je rezultat „informacione asimetrije“, ali i razlika u nivou znanja i iskustva između ugovornih strana. Takva nejednakost može postojati kako prilikom pregovaranja o uslovima ugovora između članova društva i direktora, tako i između samih članova društva kada pregovaraju o odredbama ugovora o osnivanju društva. Ovakve kon-statacije u potpunosti negiraju značaj slobodno izražene volje članova društva, jer takva volja, smatraju „tradicionalisti“, i ne postoji.
Čak i kada bi društvo bilo isključivo ugovorna tvorevina, impera-tivni zakonski režim posebnih dužnosti ne bi morao da bude u neskladu sa ugovornom pravnom prirodom društva.26 Potpuna i neograničena sloboda ugovaranja ne postoji. Ugovorno pravo sadrži mnoštvo im-perativnih pravnih pravila, pa tako postojanje obavezujućeg zakons-
23 M. Manesh, op. cit., 563.24 T. Savidge Moore, „The Policy of Opting-Out of Fiduciary Duties in a Limited
Liability Company: McConnel v. Hunt Sports Enterprises“, South Texas Law Review, 2 2000, 197.
25 S. Miller, op. cit., 255–258.26 Ibid., 260.
Borko Mihajlović
169
kog režima posebnih dužnosti ne bi samo po sebi moralo da znači da društvo nije „privatni ugovor“.
Imperativni zakonski režim posebnih dužnosti prema društvu postoji u nemačkom pravu.27 Tradicionalno shvatanje odnosa posebnih dužnosti i načela slobode ugovaranja zastupljeno je i u srpskom pravu. U okviru odredaba o društvu sa ograničenom odgovornošću ne postoje bilo kakva pravila o posebnim dužnostima, pa se i na ovu pravnu formu privrednog društva primenjuju opšta pravila o posebnim dužnostima. Ta opšta pravila su imperativne pravne prirode, uz postojanje dva izu-zetka. Osnivačkim aktom mogu se i druga lica odrediti kao lica koja im-aju posebne dužnosti prema privrednom društvu, odnosno na taj način zakonski režim posebnih dužnosti se može pooštriti.28 Osnivačkim aktom se mogu odrediti i poslovi, način ili mesto njihovog obavljanja koji ne predstavljaju povredu dužnosti poštovanja zabrane konkuren-cije.29 Ovo pravilo predstavlja jedinu mogućnost ublažavanja zakonskog režima posebnih dužnosti prema društvu u našem pozitivnom pravu, pa se ona može shvatiti i kao nagoveštaj blagog prelaska ka ugovornim shvatanjima. I u domaćoj pravnoj teoriji postoji sklonost ka tradicional-nim shvatanjima. Regulisanje posebnih dužnosti dispozitivnim pravili-ma smatra se legalizovanjem nesavesnog postupanja, što bi za posledicu imalo narušavanje temeljnih principa građanskog prava.30
5. POVEZIVANJE UGOVORNIHI TRADICIONALNIH SHVATANJA
Izložena ugovorna i tradicionalna shvatanja odnosa između posebnih dužnosti i načela slobode ugovaranja potpuno su suprot-na. Ona predstavljaju dva ekstremna odgovora na postavljeno pitanje – treba li postojanje posebnih dužnosti direktora prema društvu pre-pustiti volji članova društva i dati primat načelu slobode ugovaranja? Zakonodavstva, poslovna i sudska praksa iznedrili su mnoštvo razli-čitih odgovora na ovo pitanje, odgovora koji uspevaju u onome što se,
27 P. Mantysaari, Comparative Corporate Governance, Shareholders as a Rulemak-er, Berlin, Heidelberg 2005, 346.
28 ZPD, čl. 61 (2).29 ZPD, čl. 75 (2) (3).30 J. Lepetić, Kompanijskopravni režim sukoba interesa, neobjavljena doktorska
disertacija, Beograd 2014, 32.
Harmonius 2015
170
na prvi pogled, čini nemogućim: da povežu ugovorna i tradicionalna shvatanja, da pronađu odgovor koji će uzeti „ono najbolje“ iz jednih i drugih shvatanja. Kao i u životu, tako i u pravu, ekstremni odgovori najčešće nisu i pravi. Zakonodavstvo i praksa zato pokušavaju da uo-bliče odgovor koji će pomiriti suprotstavljene stavove i doneti najviše praktičnih koristi privredi i društvu u celini.
Napred iznete konstatacije imaju i svoju teorijsku osnovu, koja počiva na mišljenju da je društvo „hibridna“ tvorevina.31 Sa jedne strane, društvo je „privatni ugovor“. A sa druge strane, ono je prav-ni subjekat koji služi opštem interesu i koji je osnovan pod okriljem i uz dozvolu države članovima da obavljaju privrednu delatnost sa ograničenom odgovornošću.32 Privatni aspekt društva izražava se kroz njegov cilj stvaranja dobiti za članove društva, a javni aspekt dolazi do izražaja kroz obavezu poštovanja svih ograničenja postavljenih od strane države.
Iz ugovornih shvatanja trebalo bi prihvatiti fleksibilnost, kao jednu od osnovnih karakteristika društva. Bilo koji sporazum članova bi zaista trebalo smatrati svesnim i promišljenim izborom. Argumenti „tradicionalista“, koji sumnjaju u stvarnu slobodu volje članova i ističu problem faktičke nejednakosti između samih članova (na primer, između većinskog i manjinskog člana) ili između članova i direk-tora, podsećaju na princip zaštite slabije ugovorne strane koji postoji u potrošačkom pravu. A lica koja se profesionalno bave privrednom delatnošću nemaju baš puno toga zajedničkog sa potrošačima. Isto tako, efikasnost i smanjenje troškova su ciljevi prisutni u obavljanju bilo koje privredne delanosti. Zato treba prihvatiti da posebne dužnosti ponekad povećavaju tzv. transakcione troškove, a da pritom ne donose koristi koje bi nadmašile te troškove. Od ovih shvatanja treba preuzeti i predloge koji se tiču alternativnih mehanizama zaštite društva od pos-tupanja direktora suprotno interesu društva.
Uvažavanje moralne osnove posebnih dužnosti i promovisan-je društvenih vrednosti koje bi trebalo da budu deo poslovne etike značajne su poruke koje nam šalju „tradicionalisti“. Upravljanje dru-štvom, ipak, nije pitanje koje se tiče samo članova i njihovih interesa. Ono ima uticaj na društvo (u sociološkom smislu) u celini. Upravljanje
31 S. Miller, op. cit., 271.32 T. Rutledge, T. Earl Geu, „The Analytic Protocol for the Duty of Loyalty under
the Prototype LLC Act“, Arkansas Law Review, 2 2010, 481.
Borko Mihajlović
171
koje obavljaju odgovorni, pošteni i stručni direktori ima nemerljiv uti-caj na čitavo privredno okruženje jedne zemlje.
Možda i najbolji primer izbalansiranog ili mešovitog pristupa predstavlja rešenje američkog Jednoobraznog zakona o društvu sa ograničenom odgovornošću iz 1996. godine.33 Iako je ovaj zakon u međuvremenu izmenjen, na način kojim se članovima društva ostav-lja veći stepen slobode ugovoranja, njegove odredbe i danas mogu poslužiti kao putokaz zakonodavcima koji žele da uvaže osnovne postavke i ugovornih i tradicionalnih shvatanja. Prema ovom zakonu:1) dužnost lojalnosti ne može biti isključena ugovorom članova, ali se mogu definisati posebne vrste ili kategorije aktivnosti koje ne predstav-ljaju povredu dužnosti lojalnosti; 2) mogu se odrediti mehanizmi za odobrenje radnji koje bi inače mogle da predstavljaju povredu dužnosti lojalnosti; 3) dužnost pažnje može biti ograničena (ne i isključena), ali samo ako je to ograničenje razumno; 4) ne može se eliminisati pri-mena načela savesnosti i poštenja, ali se mogu odrediti kriterijumi po kojima će primena ovog načela biti cenjena, pod uslovom da ti kriteri-jumi nisu očigledno nerazumni.34
6. ZAKLЈUČAK
Hoće li srpsko pravo krenuti ovim, srednjim putem, putem po-vezivanja? Nekoliko je razloga zbog kojih ograničena primena (ne pot-puno isključenje) instituta posebnih dužnosti ne bi dovela u pitanje, odnosno povredila moralne kategorije, veoma važne za naše društvo: 1) primena načela savesnosti i poštenja, čije isključenje nije dozvoljeno ni najliberalnijim rešenjima; 2) potreba direktora da se, zbog sopstve-nog ugleda u poslovnom svetu, ponaša u skladu sa moralom; 3) potre-ba društva da, takođe, zbog ugleda u poslovnom okruženju, bira samo onog direktora koji poseduje sve kvalitete (stručne i moralne) za obav-ljanje poverenih poslova, a to je moguće s obzirom na ponudu, sve veći broj menadžera; 4) mogućnost efikasne unutrašnje kontrole. Imajući u vidu, u ovom tekstu napred pomenut, nagoveštaj blagog prelaska ka
33 Uniform Limited Liability Company Act (1996), National Conference of Com-missioners on Uniform State Laws, dostupno na: http://www.uniformlaws.org/shared/docs/limited%20liability%20company/ullca96.pdf, poslednji pristup 3.11.2015.
34 Uniform Limited Liability Company Act (1996), čl. 103 (b) (2).
Harmonius 2015
172
ugovornim shvatanjima od strane našeg zakonodavca, čini se da ima smisla u našem pravu prelazak na mogućnost izvesnog ograničenja in-stituta posebnih dužnosti direktora prema društvu.
Borko Mihajlović, LL.M.Junior Faculty Member at the Faculty of Law,University of Kragujevac
DIRECTORS’ SPECIAL DUTIES TOWARDS A LIMITED LIABILITY COMPANY AND THE OF
FREEDOM OF CONTRACT PRINCIPLE
SummaryThe Limited liability company, as the most widespread legal form
of the company, is characterized by flexibility, which is the consequence of prescribing the freedom of contract principle. This principle enables members of the limited liability company to freely regulate their mutual relations within the company, as well as their relations with the com-pany, within the boundaries stipulated by the law. How far should these boundaries be spread is the issue which has ever been disputable in the legislation and the legal theory. In recent years, one issue is the subject of particular discussions in the legal theory limited liability companies. That is the issue of relation between the directors’ special duties towards the company and the freedom of contract principle, on which this form of company is based, respectively whether the directors’ special duties should be covered by this principle. There are two extreme answers on the issue, expressed through two completely opposite directions in the legal theory: contractarian and traditional views. The author of this pa-per, first of all, presents the theoretical assumptions of the mentioned views, as well as practical reasons and arguments, used by theorists who advocate for these views in order to justify them. Afterwards, the au-thor connects these two views, and strives to find the proper answer for the issue, which would contribute most to the economy and society as a whole, and which would serve the Serbian legislator as a guideline for future changes of the company law.
Key words: Special duties. – Director. – Limited liability company. – Freedom of contract principle.
173
UDK 340.142:341.645.2 ; 347.72.031 ; 347.728.6
Dr Bojan Milisavljević*
ZNAČAJ SLUČAJA BARCELONA TRACTIONNA RAZVOJ MEĐUNARODNOG PRAVA
Rad analizira tok postupka Barcelona Traction pred Međunarodnim su-dom pravde i učinak koji je ovaj postupak imao na razvoj pravila međuna-rodnog prava u više pravaca. Radi se o jednom veoma specifičnom slučaju u kome se prelamaju elementi javnopravnog i privatnopravnog interesa. Pored toga ovo pitanje je bilo značajno i za institut diplomatske zaštite. Presude suda po ovom pitanju značajno su isprovocirale doktrinarnu de-batu dugi niz godina po svom donošenju i bitno su uticala na formiranje mehanizama kojima će se obezbediti poštovanje prava stranih investitora u drugim državama. Možda su veću ulogu imala izdvojena i individualna mišljenja sudija nego sam tekst presude koji je bio prilično konzervativan. Ovaj rad ponovo aktuelizuje neka od važnih pitanja koja su povezana sa slučajem Barcelona Traction pred Međunarodnim sudom pravde.
Ključne reči: Zaštita prava akcionara. – Međunarodni sud pravde.
1. UVOD
Razvojem međunarodne zajednice dolazi do sve veće međuza-visnosti i povezivanja javnopravnih aktera, kao što su države i među-narodne organizacije, ali i privatnopravnih subjekata. Zbog toga su sve češće situacije da se kapital investira od strane privatnih lica u druge države, pa se u tom smislu javljaju i višestruki odnosi. To znači da su moguće situacije da je neko preduzeće registrovano u jednoj državi, ima akcionare iz različitih država, a poslove obavlja u nekim trećim državama. Takvi odnosi iako privatni u određenim situacijama mogu postati javni odnosi između država.
Odluke Međunarodnog suda pravde u slučaju Barcelona Traction iz 1964. i 1970. godine su izvršile očigledan uticaj u pogledu pravnog
* Autor je vanredni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, [email protected].
Harmonius 2015
174
položaja strane imovine privatnih lica u inostranstvu. Koliki je značaj ovog postupka pred sudom pokazuje i činjenica da je ona često citirana u naučnim radovima, ali i da je dovela do individualnih i odvojenih mišljenja sudija koji su raspravljali i glasali u ovom postupku. Na takav način došlo je do postepenog usaglašavanja opštih principa koji će se u kasnijim godinama primenjivati u oblasti koja je granična oblast me-đunarodnog javnog prava i međunarodnog privrednog prava.
Pozadina ovog slučaja zasnovana je na sve većim ekonomskim vezama između državljana različitih država, postojanje preduzeća koja obavljaju svoje delatnosti na različitim kontinentima i paralelno sa tim potrebu da se obezbedi pravna zaštita takvim preduzećima i lici-ma kada god je to moguće preko instituta diplomatske zaštite.1 Ovde jaki ekonomski razlozi dovode do mogućnosti da se spor podigne na međunarodni nivo. U ovom slučaju radilo se o zainteresovanosti većeg broja država. U današnjoj međunarodnoj zajednici posebno je važna zaštita privatnog investiranja na različite načine. Veoma je česta situa-cija da se u Bilatelarnim investicionim ugovorima (Bilatelar Investmens Treaties, skraćeno BIT) predvidi nadležno mešovito telo ili arbitraža koja će rešavati eventualne sporove mešovitog karaktera između prav-nog lica i države. Kao jedna od čestih odredaba ovakvih ugovora navo-di se i odricanje od diplomatske zaštite, mada se svakako može ospora-vati odricanje kao takvo.2
1 Videti: K. Julius, The Protections of Corporate Investments Abroad in the Light of the Barcelona Traction Case, Max-Planck-Institut für ausländisches öffent-liches Recht und Völkerrecht, 1971; R. B. Lillich, „The Diplomatic Protection of National Abroad: An Elementary Principle of International Law Under Attack“, American Journal of International Law, Vol. 69, 2/1975, 359–365; R. B. Lillich, The Human Rights of Aliens in Contemporary International Law, Manchester University Press, 1984; C. F. Amerasinghe, Diplomatic Protection, Oxford Scholarship Online Monographs, 2008; Vermeer-Künzli Annemarie-ke, „Restricting Discretion: Judicial Review of Diplomatic Protection“, Nordic Journal of International Law, Volume 75, 2/2006; F. Sherwood Dunn, The Pro-tection of Nationals, The Johns Hopkins Press 1932; B. Milisavljević, „Razvoj instituta diplomatske zaštite u međunarodnom pravu“, Međunarodna politika br. 1142, 2011; Draft articles on Diplomatic Protection, 2006, Official Records of the General Assembly, Sixty-first Session, Supplement No. 10 (A/61/10); B. Milisavljević, Diplomatska zaštita, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, 2012.
2 Kada država pokreće postupak diplomatske zaštite ona štiti svoja prava iako se radi o povredi prava pojedinaca. Zbog toga individualno odricanje ne bi moglo da ima efekata.
Bojan Milisavljević
175
2. POSTUPAK PRED MEĐUNARODNIM SUDOM PRAVDE
Preduzeće pod nazivom Barcelona Traction, Light and Power Company osnovano je u Kanadi 1911. godine prema pozitivnim propi-sima te države, ali je imalo svoje ogranke i u drugim državama, između ostalog i u Španiji gde je trebalo da vrši elektrifikaciju u Kataloniji.3 Imovina pomenute kompanije je posle Prvog svetskog rata bila u pre-težnom vlasništvu belgijske kompanije Sidro. Posle revolucije u Španiji nove vlasti nisu želele da dopuste transfer neophodnih deviza da bi po-menuta kompanija mogla da posluje, pa su se predstavnici kompanije koji su bili belgijski državljani žalili španskoj vladi. Na ovaj način nije pronađeno rešenje pa je već 1948. godine došlo do bankrotstva pome-nute kompanije i njena imovina je prodata na javnoj aukciji. Sve je to učinjeno na osnovu odluka suda u Španiji. Na taj način došlo je do povrede prava različitih državljana pa je došlo do direktne diplomat-ske intervencije od strane dve države Kanade i Belgije, dok su i SAD i Velika Britanija preduzele izvesne diplomatske korake.
Velika Britanija je čak 1958. godine bila podnela tužbu Među-narodnom sudu pravde protiv Španije, ali je 1961. godine povukla tuž-bu. Zatim je 1962. godine Belgija podnela tužbu protiv Španije zbog „štete koja je pričinjena prema velikom broju belgijskih državljana, akcionara u preduzeću Barcelona Traction, Light and Power Company ...zbog ponašanja koje je u suprotnosti sa međunarodnim pravilima različitih organa španske države u odnosu na pomenuto preduzeće i druga preduzeća iz te grupacije.“4 Dalji zahtevi Belgije ticali su se po-vraćaja u pređašnje stanje ili barem nadoknade štete od strane Španije. Španija se upustila u raspravu pred Međunarodnim sudom pravde i uložila je četiri prigovora od kojih su dva odbijena.5
Treći prigovor je bio interesantan jer se odnosio na nepostoja-nje legitimacije za njenu primenu od strane Belgije, gde je tužena stra-na osporavala da su povređeni interesi Belgije budući da kompanija nije bila registrovana u ovoj državi. Sud je u ovom postupku doneo dve presude. Tako je Međunarodni sud pravde u suštini prihvatio treći
3 Barcelona Traction, Light and Power Company, Limited, Preliminary Objec-tions, (Belgium v. Spain), I.C.J. Reports, Judgment of 5 February 1970.
4 I.C.J. Reports, 1964, Ibid., 9.5 Barcelona Traction, Light and Power Company, Limited, Preliminary Objec-
tions, (Belgium v. Spain), Ibid., 6.
Harmonius 2015
176
prigovor Španije u drugoj presudi iz 1970. godine, to jest sa 15:1 odbio je tužbeni zahtev Belgije u vezi odgovornosti Španije za štetu. Na prvi pogled deluje da je postojala nesporna jednoglasnost sudija, ali je u njihovim mišljenjima bilo puno razlika što ukazuje i činjenica da su tri sudije uložile deklaraciju uz presudu,6 čak osam sudija je iznelo svoja individualna mišljenja,7 a ad hoc sudija na strani Belgije je podneo od-vojeno mišljenje.8
Centralno pitanje koje je postavljeno u ovom slučaju bilo je da li Belgija može da se pozove na institut diplomatske zaštite i da se sto-ga supstituiše na mesto svojih državljana koji su oštećeni budući da kompanija o kojoj se radi ima centralno sedište u Kanadi? Suštinsko pitanje je bilo da li je prema međunarodnom pravu priznato pravo po-sedovanja akcija u smislu prava na imovinu nekog lica kao osnov za primenu instituta diplomatske zaštite ili je ovde relevantno državljan-stvo preduzeća u smislu upisa u registar.9 Dalje se ovo pitanje svodi na sledeće: da li je posedovanje akcija u nekom stranom preduzeću pravo na imovinu i kao takvo potencijalno utuživo od strane države njegovog državljanstva?10
Pošto u međunarodnom pravu ne postoji obavezna nadležnost Međunarodnog suda pravde bilo je neophodno prvenstveno utvrditi da li je Belgija legitimisana da tuži Španiju jer su oštećeni njeni držav-ljani kao akcionari, ali to je ujedno i odlučivanje u meritumu u neku ruku jer se kroz predhodni prigovor mora odlučiti i da li Belgija ima pravo na diplomatsku zaštitu u odnosu na Španiju. Sud je ovde stao na stanovište da Belgija nema locus standi pred sudom.11
Mišljenja sudija bila su podeljena jer je deo sudija smatrao da je moguća akcija države nacionalnosti preduzeća samo ukoliko je prema
6 Joint Declaration of Judges Petren and Onyeama, I.C. J. Reports, 1970, str. 52; Declaration of Judge Lachs, 52 i 53.
7 Ibid., 55, 65, 115, 162, 223, 244, 268, 287.8 Ibid., 335.9 Za kritičke stavove o ovoj presudi videti: R. B. Lilich, „Two Perspectives on the
Barcelona Traction Case: The Rigidity of Barcelona“, 65 American Journal of International Law, 1971, 522–532.
10 F. A. Mann, „The Protection of Shareholders Interests in the Light of the Bar-celona Traction Case“, 67 American Journal of International Law, 1973, 259.
11 Pogledati: R. Higgins, „Aspects of the Case Concerning the Barcelona Trac-tion, Light and Power Company“, Virginia Journal of International Law, 1970, 327.
Bojan Milisavljević
177
unutrašnjem pravu države koja je tužena priznato pravo na istupanje u postupcima pred domaćim organima toj državi,12 a ne eventualno državama čiji su državljani lica koja poseduju akcije tog preduzeća. Na drugoj strani su bile one sudije koje su tvrdile da ovde nisu relevantna pravila unutrašnjeg prava, već da je u prvom planu međunarodno pra-vo koje primat u slučaju diplomatske zaštite daje državi gde je predu-zeće upisano u registar, to jest državi državljanstva preduzeća.13 Tako su sudije ispravno zaključile da bi davanje prednosti pravilima unu-trašnjeg prava nad pravilima međunarodnog prava dovelo do pravne nelogičnosti budući da su za međunarodno pravo pravila unutrašnjeg prava samo gole činjenice,14 što predstavlja opšti princip koji postoji u međunarodnom pravu već dugo i proizlazi iz odnosa pravnih po-redaka. Da su stvari drugačije postavljene onda bi države uvek bile u mogućnosti da se pozovu na unutrašnji propis u cilju izbegavanja me-đunarodne obaveze.
Pošto je Sud razmatrao da li je na strani Belgije osnov za pru-žanje diplomatske zaštite ona je morala da brani svoju poziciju. Tako je Belgija u ovom postupku tvrdila da je neophodno da se utvrdi da postoji izvestan stepen efektivnosti u smislu odnosa preduzeća i države gde je ono upisano. Dakle, prema stavu tužioca, nije dovoljno da je neko preduzeće samo upisano u registar u nekoj državi pa da to bude dovoljan osnov za davanje prednosti toj državi ili davanje njoj isklju-čivo pravo na pružanje diplomatske zaštite prema međunarodnom pravu. Prema stavu tužioca mnogo je važnija činjenica gde preduzeće obavlja svoju delatnost, odnosno u čijim je rukama vlasništvo nad de-lovima preduzeća. U ovom slučaju je bilo neophodno poznavati i neka pravila međunarodnog privrednog prava, pa i unutrašnja pravila dr-žava iz relevantne oblasti. Belgija je dalje u svojoj odbrani pokušala da napravi konekciju sa slučajem Notebom15 gde je prednost u pogledu diplomatske zaštite data prema pravilu efektiviteta. Sud je ovde zaklju-čio da je neophodno da postoje i pravni i faktički momenat da bi se omogućilo pravo na upotrebu diplomatske zaštite.16 To znači da je for-
12 Barcelona Traction, Light and Power Company, Limited, Preliminary Objec-tions, (Belgium v. Spain), I.C.J. Reports, Judgment of 5 February 1970, 233–234.
13 To su bile sudije: Tanaka, Džesap, Gros i Riphagen.14 I.C.J. Reports, 1970, 272.15 Videti: Nottebohm Case, Liechtenstein v. Guatemala, ICJ Reports, Judment,
1955.16 Ibid., 42.
Harmonius 2015
178
malni uslov na strani Kanade jer je tu registovano preduzeće, ali da je verovatno na strani Belgije faktički element. Sud je dalje zaključio da su pored formalnih elemenata, čak i veoma važni faktički elementi na strani Kanade: pored osnivanja u toj državi su se uvek održavali sastan-ci direktora ovog preduzeća, ono je plaćalo poreze u ovoj državi i bilo je podvrgnuto vlastima ove države preko pedeset godina. Činjenica da Kanada nije pružila diplomatsku zaštitu ovoj kompaniji ne znači da se ona odrekla nje kao takve, niti da to daje pravo drugim državama da pružaju diplomatsku zaštitu toj državi. Prema pravilima međunarod-nog prava država može da odluči da li će i u kojoj će meri istupati pre-ma svojim preduzećima i građanima u smislu diplomatske zaštite.17 Sa druge strane Španija je tvrdila da: „opšti principi međunarodnog prava u ovoj oblasti, koji su potvrđeni praksom bez izuzetaka, ne priznaju da država akcionara ili zainteresovani, bez obzira odakle bi došli, mogu da pokrenu tužbeni zahtev u ime oštećene kompanije, koja poseduje državljanstvo neke treće države.“18
Pojedine sudije kao Ficmoris su ipak zahtevale da mora da po-stoji efektivna veza i kontrola nad svim aktivnostima preduzeća, pa su tako i podnele individualno mišljenje na presudu.19 Takvi zaključci su zasnovani na analogiji u smislu presude u slučaju Notebom. Prilično je sporno može li se izvući analogija u smislu fizičkih lica i pravnih lica. Tačka vezivanja države i njenih državljana utvrđena je na osnovu pravnih pravila i naziva se državljanstvom, dok je veza između države i pravnih lica u literaturi nazivana nacionalnost. Kod pojedinaca pored državljanstva postoje i termini kao što su prebivalište ili boravište koji mogu bitno da deluju u smislu utvrđivanja prava na pružanje diplo-matske zaštite. Postojanje više nivoa pripadništva u vezi pojedinca od kojih su neki formalni – državljanstvo, a neki faktički kao što je pre-bivalište može biti odlučujuće u davanju prava na diplomatsku zaštitu ili ukazivanje prednosti ako ima više zainteresovanih država. Kada je reč o preduzećima pravni poreci ne poznaju takvu gradaciju koja po-maže da se napravi neophodna distinkcija. To je donekle uslovljeno i pravnom prirodom preduzeća koja svoje aktivnosti mogu da obavljaju u više različitih država, pa i biti u vlasništvu lica koja nisu državljani one države gde je to preduzeće registrovano.20 Prilično je onda spor-
17 Ibid., 44.18 Ibid., 14.19 Videti: Separate Opinion of Judge Sir Gerald Fitzmautice, op. cit., 83.20 Videti: K. Julius, op. cit., 172–176.
Bojan Milisavljević
179
no pitanje da li treba povući analogiju između pravnih i fizičkih lica u smislu uslova za pružanje diplomatske zaštite. Sud je u ovom slučaju morao da analizira pravna pravila koja se primenjuju u privrednom pravu i da ih poredi i prilagođava sa pravilima međunarodnog prava da bi uopšte mogao da reši ovaj slučaj.21 Sud je u ovom slučaju odbio da uzme u obzir činjenicu da je već do tada bilo puno ugovora u koji-ma su se države obavezale da isplaćuju odštetne zahteve akcionarima bez obzira na državljanstvo ukoliko se utvrdi da je njenim aktivnosti-ma došlo do štete po preduzeće čiji su oni akcionari.22 Na taj način, doduše posredno, na osnovu rasprostranjene prakse priznaje se da je interes akcionara povezan sa interesom preduzeća, kao i da je svaka dalja aktivnost takođe povezana. Dalje, kako se prihvata mogućnost primene diplomatske zaštite u kontekstu države sedišta, jednako bi to moralo biti dopušteno i u slučaju države državljanstva akcionara. U slučaju Barcelona Traction Međunarodni sud pravde je odbio da prizna praksu država koja je do momenta ovog spora već bila prihvaćena od strane većeg broja država.23
Dalji zaključci bi morali ići u pravcu da je Sud u presudama u kojima je razmatrao primenu instituta diplomatske zaštite postupao na drugačiji način. U slučaju Notebom on je dao prednost faktičkim mo-mentima nad formalnim jer je za to imao puno pravo, dok je u drugom slučaju razmatrajući takođe faktičke elemente u smilu posedovanja ak-cija od strane belgijskih državljana Sud odlučio da ne treba dati pra-vo toj državi na pružanje diplomatske zaštite u smislu međunarodnog prava. To bi dalje značilo da je moguće da država ima mogućnost da interveniše u postupcima koji se odvijaju unutar pravnog poretka dr-žave potencijalnog štetnika, a da ne mora da znači da će imati to pravo prema pravilima međunarodnog prava. Jer dok je najprirodnije da dr-žava interveniše u slučaju da su njenim državljanima povređena prava u nekom unutrašnjem postupanju bilo koje države i postoji samo po sebi, to pravo, prema rezonu Suda u postupku između Belgije i Španije bi moralo biti priznato od strane ovog organa Ujedinjenih nacija. U konačnom ishodu imovina bilo kog preduzeća nije fiktivna kategorija
21 R. B. Lilich (1971), op. cit., 524.22 Princip na osnovu koga može doći do nastanka međunarodnih običaja putem
većeg broja istovrsnih ugovora poznat je još u starijoj doktrini međunarodnog prava. Videti: J. G. Starke, „Treaties as Source of International Law“, 23 British Yearbook of International Law, 1946, 341–344.
23 R. B. Lilich (1971), op. cit., 527.
Harmonius 2015
180
već na koncu pripada nekom fizičkom licu koje ima državljanstvo neke države. Tako se naizgled odvojena pitanja po svojoj pravnoj prirodi spajaju i ponovo vraćaju na povredu ličnih prava. Ako je takav rezon ispravan onda bi odluka Međunarodnog suda pravde u pomenutom postupku između Belgije i Španije mogla lako biti drugačija.
Pošto se današnja praksa u pogledu investiranja veoma razvila i obuhvata ulaganje državljana različitih država u druge postavlja se pitanje da li država može da interveniše u smislu diplomatske zašti-te i u slučajevima kada se radi o povredama imovinskih prava njenih državljana koji su manji od polovičnog udela u nekom preduzeću? Na prvi pogled može da deluje da se ovo pitanje neopravdano postavlja jer bi država mogla da preduzme odgovarajuće mere uvek kada su povre-đena prava njenih državljana. Sa druge strane ukoliko je udeo njenog državljanina ili grupe njih manji od polovine to preduzeće se ne može smatrati stranim preduzećem u državi u kojoj posluje. Zbog toga i ne može imati državljanstvo kao pravno lice koje bi poslužilo kao osnov za delovanje države merama diplomatske zaštite. Ipak i u takvim slu-čajevima države bi mogle da deluju jer bi štitile upravo privatna prava svojih državljana u smislu udela u nekom preduzeću iako je ono ve-ćinski u osnovi drugog državljanstva. Tako je u praksi Velika Britanija prema Portugalu preduzela mere za manje udele, a SAD prema Peruu i Mađarskoj, da bi prema Jugoslaviji delovala zbog samo 20% učešća.24 Praksa država je ipak opredeljena u smeru delovanja u cilju zaštite svo-jih državljana samo ukoliko je preduzeće u većinskom vlasništvu istih. Ponekad će, međutim, i udeo koji je niži od polovičnog biti znatan i, ukoliko je propraćen političkom podrškom, biti predmet pružanja di-plomatske zaštite.
3. UTVRĐIVANJE SEDIŠTA PREDUZEĆA I ZNAČAJ ZA MEĐUNARODNO PRAVO
Kao što se može videti iz napred navedenog centralno pitanje bilo je da li pravo na diplomatsku zaštitu može da pripada i državi čiji su državljani akcionari nekog preduzeća bez obzira na to gde je to pre-duzeće registrovano. Pored toga nije bez značaja ni činjenica da predu-zeće može biti registrovano u jednoj državi, a da centralni deo aktivno-sti formalno-pravno obavlja u drugoj. Zbog toga je na samom početku
24 Oppenheim’s International Law, Vol. 1, 1992, 521–522.
Bojan Milisavljević
181
neophodno utvrditi šta se smatra pravim sedištem nekog preduzeća od čega će zavisiti da li će se dopustiti upotreba diplomatske zaštite. Tako je u nacrtu pravila o diplomatskoj zaštiti podvučena ova razlika u članu pod nazivom nacionalnost korporacije:
Za potrebe diplomatske zaštite korporacije, država nacionalnosti označava državu po čijem zakonu je korporacija registrovana. Međutim, kada korporaciju kontrolišu državljani neke druge države ili država i kada ona nema značajne poslovne aktivnosti u državi osnivanja, kao i kada su sedište menadžmenta i finansijske kontrole korporacije u drugoj državi, ta država će se smatrati kao država nacionalnosti.25
U težišnom slučaju, za ovo pitanje, pred Međunarodnim sudom pravde povodom zahteva Belgije sud je stao na stanovište da bi pravo na diplomatsku zaštitu trebalo pripasti pre svega državi na čijoj strani su formalno pravni elementi vezani za sedište ili aktivnost preduzeća bez obzira na državljanstvo samih akcionara. Prema tome prvenstveno se javlja država sedišta preduzeća. Ukoliko, međutim, u konkretnom slučaju neko preduzeće ima stvarno sedište interesa (preko upravljač-kog delovanja ili finansijskog kapitala) u drugoj državi gde joj nije for-malno sedište onda je takva činjenica odlučujuća u pogledu pružanja prava na diplomatsku zaštitu. Neophodno je da uslovi budu kumula-tivno zadovoljeni – kontrola od strane državljana druge države, odsu-stvo poslovnih aktivnosti u državi sedišta i lokacija upravnih organa i finansija.26 Tek ako su se stekli svi pomenuti uslovi onda je moguće da se primene mere diplomatske zaštite i od takve države, ali ne kao kon-kurentna mera sa državom sedišta.
U praksi međutim posle ovog slučaja došlo je do utvrđivanja in-ternih pravila u državama gde se predviđa mogućnost pokretanja mera diplomatske zaštite u slučaju da se radi o akcionarima koji su državlja-ni odnosne države.27
25 Čl. 9, Draft articles on Diplomatic Protection, 2006, Official Records of the General Assembly, Sixty-first Session, Supplement No. 10 (A/61/10).
26 C. F. Amerasinghe, op. cit., 134.27 Tako je predviđeno u pravilniku o postupanju u spoljnim odnosima Velike
Britanije gde je navedeno: „...tamo gde državljani Velike Britanije imaju intere-se, kao akcionari ili na neki drugi način, povodom preduzeća koje ima sedište u nekoj drugoj državi i prema tome je po pripadnosti vezano za drugu državu, pa dođe do povrede njihovih interesa, vlada Britanije može intervenisati u ci-lju zaštite takvih interesa državljana Velike Britanije.“
Harmonius 2015
182
Na osnovu nacrta Komisije može se videti da je preporučen ve-oma širok krug država koje potencijalno mogu da pruže zaštitu zbog povrede prava koja je vezana za neko preduzeće. Jedan od uslova koji može da utiče na legitimaciju u vezi pokretanja postupka zaštite jeste vremenskog karaktera. Tako se zahteva da postoji kontinuitet držav-ljanstva lica ili preduzeća čije je pravo povređeno, kako u vreme povre-de prava, tako i tokom pokretanja postupka zaštite.28 Sa druge strane ukoliko dođe do promene državljanstva preduzeća tako da ono stekne državljanstvo tužene strane onda nije više moguće voditi dalji postupak u smislu diplomatske zaštite. Nacrt pravila o diplomatskoj zaštiti ipak daje prioritet u pogledu zaštite državi sedišta preduzeća jer u načelu ne dopušta mogućnost da država čiji su državljani akcionari preduzme mere zaštite osim u slučaju da dođe do gašenja preduzeća.29 Prihvatanje šireg koncepta u smislu legitimisanih strana koje mogu da zatraže di-plomatsku zaštitu može dovesti do brojnih komplikacija u konkretnim slučajevima, ali bi i svako isključivanje neke od zainteresovanih država takođe moglo da našteti interesima pravnih lica koja posluju u ino-stranstvu. Zbog toga se nameće ispravnijim ipak šire shvatanje koje je u Komisiji i preovladalo.
Nacrt pravila ipak predviđa i mogućnost delovanja države držav-ljanstva akcionara i to eksplicitno ukoliko je neka država na direktan način povredila imovinska prava akcionara nevezano za povredu sa-mog preduzeća.30 U ovom slučaju radi se o povredi ličnog prava kada se primenjuju pravila o građanskoj odgovornosti države.
Pravila nacrta o diplomatskoj zaštiti na jedan opšti način pomi-nje sve druge slučajeve u kojima se ne radi o preduzećima u smislu korporacija kod kojih često dolazi do delovanja i izvan teritorije jedne države. Tako postoji veliki broj pravnih ličnosti sa različitim osobina-ma, uključujući korporacije, javna preduzeća, univerzitete, škole, fon-
28 Čl. 10, Draft articles on Diplomatic Protection, 2006, Official Records of the General Assembly, Sixty-first Session, Supplement No. 10 (A/61/10).
29 Čl. 11, Draft articles on Diplomatic Protection, 2006, Official Records of the General Assembly, Sixty-first Session, Supplement No. 10 (A/61/10).
30 Čl. 12. To the extent that an internationally wrongful act of a State causes di-rect injury to the rights of shareholders as such, as distinct from those of the corporation itself, the State of nationality of any such shareholders is entitled to exercise diplomatic protection in respect of its nationals. Draft articles on Diplomatic Protection, 2006, Official Records of the General Assembly, Sixty-first Session, Supplement No. 10 (A/61/10).
Bojan Milisavljević
183
dacije, crkve, opštine, neprofitna udruženja, nevladine organizacije, pa čak i partnerstva u nekim državama.31 Ovakve pa i slične pravne lično-sti mogu biti predmet diplomatske zaštite ukoliko su ispunjeni potreb-ni uslovi, pa čak i ako je to potrebno i ona potpadaju pod pravila koja je nacrt komisije predvideo za preduzeća ili korporacije.32
4. ZAKLJUČAK
Brojne odluke Međunarodnog suda pravde veoma su uticale na razvoj pravila međunarodnog prava ili njihovu potvrdu. Među njima posebno mesto zauzima obrađeni slučaj Barcelona Traction. Ovaj slu-čaj nosi u sebi veoma suptilnu pravnu analizu propisa međunarodnog prava, ali i elaboraciju unutrašnjih propisa država kao i elemente me-đunarodnog privrednog prava. Sud se, rešavajući ovaj slučaj, držao si-gurnog prostora međunarodnog prava, a ostale elemente koji su nave-deni morao je da dotakne jer su mu bili prezentovani u podnescima strana u sporu. Već se na osnovu veoma različitih obrazloženja sudija može zaključiti koliko je ovaj slučaj drugačiji od ostalih tipično među-narodnih slučajeva koje je ovaj Sud rešavao pre, ali i posle ovog slučaja. Pored toga, on je pokrenuo i čitavu lavinu doktrinarne debate koja je mahom bila kritički opredeljena prema odlukama koje je Sud doneo rešavajući ovaj spor. To ga čini veoma interesantnim i u današnje vre-me kada su se okolnosti bitno promenile.
Praktičan uticaj koji je ostvarila ova odluka jeste u tome što se u narednom periodu puno radilo na uspostavljanju mehanizama za za-štitu prava investitora i akcionara u slučaju prekograničnog ulaganja. Međunarodni sud pravde je svojom odlukom, koja je suprotna takvim zahtevima upravo pokrenuo formiranje mehanizama u cilju bolje zašti-te prava investiranja na međunarodnom nivou.33
31 C. F. Amerasinghe, op. cit., 139.32 Other legal persons – The principles contained in this chapter shall be ap-
plicable, as appropriate, to the diplomatic protection of legal persons other than corporations. Čl. 13, Draft articles on Diplomatic Protection, 2006, Of-ficial Records of the General Assembly, Sixty-first Session, Supplement No. 10 (A/61/10).
33 M. Papanskis, „Investment Arbitration and the Law of Countermeasures“, Bri-tish Year Book of International Law, 2008, 273.
Harmonius 2015
184
Bojan Milisavljević, PhDAssociate Professor at the Faculty of Law, University of Belgrade
THE IMPORTANCE OF THE BARCELONA TRACTION CASE ON THE DEVELOPMENT
OF INTERNATIONAL LAW
SummaryThe paper analyzes the decision process of the Barcelona
Traction Case before the International Court of Justice and the effect that this process has had on the development of international law in several directions. It is about a very specific case which refracts ele-ments of public law and private law interests. In addition, this issue is also important for the institute of diplomatic protection. The Judgment of the Court on this issue has focused significant doctrinal debate for many years in its adoption and significantly influenced the creation of mechanisms to ensure respect for the rights of foreign investors in other countries. It is possible that the dissenting opinions of a minority of judges have played a far bigger role than the text of the judgment which was quite conservative. This work, once again analyzed some of the important issues associated with the case of the Barcelona Traction of the International Court of Justice.
Key words: Protection of shareholders’ rights. – The International Court of Justice.
185
UDK 368.029
Dr Nataša Petrović Tomić*
KLAUZULE O ISTOVETNOSTI SUDBINE OSIGURAVAČA I REOSIGURAVAČA
Reosiguranje – bar kada je reč o srpskom pravu – predstavlja institut Prava osiguranja o kome se nedovoljno zna. To se posebno odnosi na uporednopravno najznačajnije obeležje ugovornog odnosa osiguranja: načelo istovetnosti sudbina. Rad je tako konciran da najpre objašnjava pojam načela istovetnosti sudbina i njegovu svrhu. Autorka naglašava da se načelo istovetnosti sudbina ne može formulisati apstraktno, već zavisi od odredaba ugovora o reosiguranju. Njegova primena vezuje se za za-vršnu fazu tj. za postupak likvidacije štete i njenu isplatu. Suština ovog načela je da odluke osiguravača o zahtevima osiguranika iz ugovora o osiguranju obavezuju reosiguravača u granicama ugovornih klauzula i uz određene izuzetke. Klauzula o istovetnosti sudbina obavezuje reosigu-ravača da obešteti reosiguranika za savesnu isplatu zahteva koji je pokri-ven polisom osiguranja i ugovorom o reosiguranju.Autorka, takođe, ukazuje na razlike između shvatanja ovog načela u uporednom pravu, što se može itekako odraziti na poziciju ugovornih strana prema tome koje pravo je određeno kao merodavno za ugovor o reosiguranju. Detaljno se razmatra pitanje prećutne primene načela isto-vetnosti sudbina reosiguravača i reosiguranika. Dok prema engleskom pravu i praksi ne postoji pretpostavka prećutne primene pravila da reosi-guravač prihvata isplate svog reosiguranika, u SAD i Nemačkoj nije tako. Preovlađujuće je mišljenje da, i kada ugovor o reosiguranju ne sadrži klauzulu o istovetnosti sudbine, ista se prećutno primenjuje. Budući da je ovaj stav ukorenjen u praksi reosiguranja, moguće je rezonovati da su klauzule o istovetnosti isplata postale deo poslovnih običaja nemačkog tr-žišta, što opravdava njihovu primenu i kada nisu izričito ugovorene. Što se tiče prava SAD, sudovi su se prema ovom pitanju odnosili kao prema faktičkoj okolnosti, koristeći svedočenja stručnjaka za osiguranje o tome da je princip istovetnosti isplata – na osnovu prakse i običaja – postao inherentan odnosu reosiguranja.
* Autorka je docentkinja Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, [email protected].
Harmonius 2015
186
Autorka ne ostavlja po strani ni sporna pitanja, poput pitanja da li su načelom istovetnosti sudbina obuhvaćena tzv. ex gratia plaćanja. Ovim pojmom obuhvaćene su sve situacije isplate naknade od strane osigura-vača, iako na to striktno pravno nije bio obavezan. Autorka zauzima stanovište da reosiguravač nema obavezu da isplati naknadu iz reosi-guranja čak ni kada ugovor o reosiguranju sadrži uopštenu klauzulu o istovetnosti sudbina osiguravača i reosiguravača, u kojoj nije izričito predviđen ovaj slučaj.Autorka ne zamemaruje ni pitanje odnosa klauzula o saradnji između osiguravača i reosiguravača i načela istovetnosti sudbina. Dok načelo istovetnosti sudbine obezbeđuje autonomiju osiguravača u postupku li-kvidacije odštetnih zahteva (u granicama ugovora), klauzula o saradnji obavezuje ga da se u toku tog postupka konsultuje sa reosiguravačem. Unošenje u ugovor o reosiguranju obeju klauzula ima za posledicu da se klauzula o istovetnosti sudbine primenjuje samo na one isplate odštetnih zahteva koje su odobrene od strane reosiguravača.Najzad, autorka zaokružuje istraživanje pitanjem granica prava reosi-guravača da osporava obaveze osiguranika. Postojanje čak i izričite kla-uzule o istovetnosti isplata ne isključuje pravo reosiguravača da tvrdi da odštetni zahtev koji je isplaćen ne spada u predmet reosiguravajućeg pokrića. Iako reosiguravaču ostavlja malo prostora za osporavanje po-stupaka reosiguranika, primena ovog načela ne može značiti da je re-osiguravač dužan da plati sve što je plativo na osnovu originalne polise ili što je osiguravač in concreto odlučio da plati. Ključno je da je isplata osiguravača bila obavezna na osnovu ugovora o osiguranju, tj. da nisu postojala pravna sredstva da se odbrani od zahteva.Autorka zaključuje da je ugovor o reosiguranju tipičan poslovnopravni ugovor, redigovan od strane stručnjaka za (re)osiguranje, koji počiva na uvažavanju zajednice interesa osiguravača i reosiguravača. Isti vrši cilj-nu funkciju samo ako se obe strane ponašaju u skladu sa pravilima o upravljanju rizikom, uz uvažavanje klauzula kojima se ispoljava načelo istovetnosti sudbina.
Ključne reči: Reosiguranje. – Načelo istovetnosti sudbina. – Jednostra-ne i dvostrane klauzule. – Prećutna primena. – Klauzule o saradnji.
Nataša Petrović Tomić
187
1. UOPŠTENO O NAČELU ISTOVETNOSTI SUDBINE OSIGURAVAČA I REOSIGURAVAČA
Ako je načelo savesnosti osnovno načelo koje obeležava odnos osiguravača i reosiguravača, drugo osnovno načelo njihovog odnosa je istovetnost sudbina osiguravača i reosiguravača (eng. follow the fortu-ne, follow the settlement, fran. partage du sort).1 Zapravo, tačnije je reći da je sudbina reosiguravača istovetna sa sudbinom osiguravača. Ova dva načela predstavljaju dve strane iste medalje, zato ih je najbolje po-smatrati u sadejstvu tj. paralelno prilikom rešavanja pitanja iz odnosa reosiguranja.2 Istovetnost sudbina moguća je upravo zbog uvažavanja načela savesnosti. Ali, za razliku od načela savesnosti koje je osnov-no načelo građanskog prava (i kao takvo obavezujuće za sve ugovore i kada nije ugovorena njegova primena!), načelo istovetnosti sudbina je specifično samo za ugovor o reosiguranju.3
Naglašavam da se suština načela istovetnosti sudbina ne može formulisati apstraktno, već u svakom konkretnom slučaju zavisi od odredaba ugovora o reosiguranju.4 Njegova primena vezuje se za za-vršnu fazu tj. za postupak likvidacije štete i njenu isplatu. Za razliku od načela savesnosti koje reguliše odnose ugovornih strana ex lege, načelo istovetnosti prihvaćeno je u teoriji reosiguranja kao ugovorno načelo tj. načelo koje proizlazi iz onih odredaba ugovora o reosiguranju u koji-
1 O značaju načela savesnosti kod ugovora o reosiguranju svedoči podatak da je u toku devetnaestog i početkom dvadesetog veka postojala moralna obaveza reosiguravača da reosiguraniku plati ne samo štetu koju je osiguravač bio du-žan da plati, već i ono što je van pokrića. V.: D. Davidović, „Načelo istovetnosti sudbine u ugovoru o reosiguranju“, Evropske (EU) reforme u pravu osiguranja Srbije, Palić 2010, 254.
2 I. Jankovec, Ugovor o reosiguranju, Beograd 1967, 48.3 Istorijski posmatrano, ovo načelo je povezano sa činjenicom da su ugovori o
reosiguranju bili dugoročni ugovori zasnovani na poverenju (eng. honorable engagements). Cedent je vodio računa o preuzimanju rizika, obezbeđivao in-formacije značajne za ocenu rizika reosiguravaču i uzimao u obzir njegov in-teres prilikom likvidacije odštetnog zahteva. Reosiguravač, sa svoje strane, nije osporavao isplate reosiguranika, već je plaćao svoj udeo u njima. V.: S. Cotton, Utmost Good Faith – Follow the Fortunes, The Theory and The Reality: What Are the Implications for Cedentas and For Reinsurers?, 1.
4 Pre nego što osiguravač preduzme bilo koji korak na osnovu ugovora o osigu-ranju, moraju se uzeti u obzir odredbe ugovora o reosiguranju.
Harmonius 2015
188
ma stoji da niz postupaka jedne strane proizvodi posledice i po drugu stranu.5
Načelo istovetnosti sudbine kao konkretizacija načela savesnosti u ugovoru o reosiguranju ima ključnu ulogu kod isplate štete osigura-vaču. Suština ovog načela je da odluke osiguravača o zahtevima osi-guranika iz osnovnog ugovora o osiguranju obavezuju reosiguravača u granicama ugovornih klauzula i uz određene izuzetke. Klauzula o istovetnosti sudbina obavezuje reosiguravača da obešteti reosiguranika za savesnu isplatu zahteva koji je pokriven polisom osiguranja i ugo-vorom o reosiguranju.6 Time se postiže izjednačavanje odgovornosti osiguravača i reosiguravača.7 Vezivanjem dve odvojene i različite polise načelo istovetnosti vezuje reosiguravača za tumačenja i izmene polise direktnog osiguranja.8 Osim toga, unošenjem u ugovor o reosiguranju načela istovetnosti sudbine osiguravač nastoji da se zaštiti od naknadne provere oportunosti njegove poslovne procene od strane reosigurava-ča.9 On ne želi da razmišlja o tome da li će reosiguravač pristati da plati naknadu iz reosiguranja za štete koje je on isplatio svojim osigu-ranicima.10 U odsustvu načela istovetnosti sudbine reosiguravač bi mo-gao pokušati da ospori svaku štetu pozivom na manjkavosti postupka
5 P. E. Traynor, „Will the Historic Relationship Between Cedent and Reinsurer Become a Casualty of the War on Terrorism?“, Connecticut Insurance Law Journal, No. 179/002–2003, 186.
6 A. Abramowsky, „Reinsurance: The Silent Regulator?“, College of Law Faculty Scholarship, 2012, Paper 62, 3–9.
7 D. T. Clarke, Reinsurance Issues in Canada: Aggregation and Follow the Terms, 25.
8 Ibid.9 Reosiguranik prosto ne želi da čeka na isplatu odštetnog zahteva od reosigura-
vača dok on ponovo istražuje osiguranu štetu koja je uveliko isplaćena. V.: J. R. Devery, E. MacDonald Farrell, Mealey’s Fundamentals of Reinsurance Litigation & Arbitration: Key Principles and Concepts, Washington 2008, 10.
10 Suština ovog načela objašnjenja je u slučaju iz engleske prakse: „Osiguravač u direktnom osiguranju danas, mogao bi sutra biti reosiguravač; dajući poverenje jedan drugom da rade u skladu sa načelom najvećeg poverenja, kao i štedeći napor reosiguravačima da ne moraju da dovode u pitanje plaćanje šteta koje su osiguravači već pristali da plate, osiguravači i reosiguravači su se dogovorili da u ugovor o reosiguranju unesu takvu klauzulu koja će primeniti pravila reosigura-nja na polise u direktnom osiguranju i koja će predvideti obavezu reosiguravača da plate štete koje bi bile plative u skladu sa tim polisama“ (Insurance Co. Of Africa v. Scor (U. K.) Reinsurance Co (1984)).
Nataša Petrović Tomić
189
likvidacije ili prosto drugačiju kvalifikaciju.11 Kako svako odugovlače-nje u postupku isplate naknade iz reosiguranja nanosi štetu interesima obe strane, to možemo reći da načelo istovetnosti sudbine doprinosi ekonomičnosti ugovora.12
U engleskom pravu je reosiguravač dužan da pokrije štetu osi-guravaču samo ako je ona pokrivena i ugovorom o osiguranju i ugovo-rom o reosiguranju. Ako nešto drugo nije ugovoreno, na osiguravaču je teret dokazivanja da pokriće postoji po oba ugovora. Dakle, umesto da dokazuju pokriće bilo kojim dokaznim sredstvima, ugovorne stra-ne kao stručnjaci za osiguranje u ugovor unose odredbu o istovetnosti sudbine. Što je još važnije „svrha doktrine slediti sudbinu je sprečavanje reosiguravača da po drugi put otvara problematiku likvidacije šteta od strane cedenta“.13 Takođe, „klauzula istovetnosti sudbine sprečava reosi-guravača da dovodi u pitanje likvidaciju šteta koje je osiguravač izvršio u skladu sa načelom savesnosti i poštenja, kao i ponovno vrednovanje odgovornosti osiguravača prema svom osiguraniku“.14
Unošenje u ugovor o reosiguranju odredbe o istovetnosti sudbi-ne omogućava očuvanje slobode osiguravača u vezi sa likvidacijom od-štetnih zehteva iz ugovora o osiguranju. Reosiguranik, dakle, zadržava pravo da odluči da li će i u kom iznosu isplatiti odštetni zahtev svom osiguraniku. Ova sloboda, ipak, nije potpuna. Najznačajnije ograniče-nje njegove slobode predstavlja načelo savesnog i prudentnog poslova-nja. Njegovo ponašanje u tom pogledu ne treba da bude drugačije od ponašanja kada nije zaključio reosiguranje. Ali, povezanost ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju istom kauzom čini da reosiguranik treba da prilikom isplata uvaži i interes reosiguravača. Ako je postupao
11 M. Mendelowitz, „Reinsurance“, The Right Honourable Lord Justice Mance, Ian Goldrein, Robert Merkin (Eds.), Insurance Disputes, London Hong Kong 2003, 692–693.
12 Kako je istakao Lord Mustill u slučaju Hill v. Mercantile & General Reinsurance Co. Plc (1996) reosiguranju je inherentan konflikt. S jedne strane postoji pot-reba da se izbegne dvostruka istraga povodom istog pitanja, sa druge strane postoji potreba reosiguravača da ostvari kontrolu nad rizicima koje je primio u reosiguranje. Prilikom rešavanja ovog konflikta postoje dva očigledna pravi-la. Prvo, reosiguravač ne može biti odgovoran, osim ako šteta pada pod okvir i osiguravajućeg i reosiguravajućeg pokrića. Drugo, strane su slobodne da se dogovore oko načina dokazivanja da li su ovi uslovi ispunjeni. Ibid., 693.
13 Aetna Cas. & Sur. Co. V. Home Ins. Co. (1995). 14 North River Ins. Co. V. SIGNA Reins. Co. (1995).
Harmonius 2015
190
grubom nepažnjom prilikom likvidacije odštetnog zahteva, reosigura-vač nema obavezu da se drži načela istovetnosti sudbine.
Imajući u vidu sve do sada rečeno, načelo istovetnosti sudbina treba smatrati izuzetkom koji treba tumačiti u okvirima onoga što je rečeno u ugovoru.15 Iz načela istovetnosti sudbine ne proizlazi da je reosiguravač dužan da osiguravaču nadoknadi svaku štetu. Ovo načelo ne dira u slobodu reosiguravača da odbije zahtev ako osiguravač nije bio odgovoran na osnovu ugovora o osiguranju. Reosiguravač je, dakle, dužan da sledi sudbinu osiguravača samo u onim slučajevima i u onoj meri u kojoj je to predviđeno ugovorom o reosiguranju. Samo u nekim situacijama međusobni odnosi osiguravača i reosiguravača su takvi da reosiguravač mora slediti sudbinu osiguravača, iako to nije izričito ugo-voreno za tu situaciju (to će biti slučaj kod procene rizika u odnosima direktnog osiguranja. Reosiguravač zbog tehnike osiguranja mora da se osloni na procenu rizika koju je izvršio osiguravač).
2. KLAUZULE O ISTOVETNOSTI SUDBINE I ŠTA ONE POKRIVAJU
2.1. UopštenoKlauzule kojima se izražava princip istovetnosti sudbina osigu-
ravača i reosiguravača danas su prisutne u skoro svim ugovorima o re-osiguranju. Suština tih klauzula je u tome da obavezuju reosiguravača da poštuje likvidacije zahteva osiguranika od strane osiguravača, pod uslovom da je osiguravač prilikom likvidacije postupao savesno. I pored
15 Klauzula o istovetnosti sudbine može biti formulisana u korist cedenta ili u korist reosiguravača. Primeri klauzula koje su u interesu cedenta su: „Reosigu-ravač će reosigurati i garantovati istu stopu i uslove osiguranja osiguravača, kao i pratiti likvidaciju osiguravača“; „Reosiguranje se zasniva na istim uslovima i istim klauzulama kao i originalna polisa i šteta će biti plaćena kao što bi mogla biti plaćena na osnovu originalne polise, platiće se bez prigovora kao što je likvi-dirao osiguravač“; „Reosiguravač će pratiti uslove originalne polise u delu koji se odnose na reosiguranje, uključujući likvidaciju štete bilo da osiguravač jeste ili nije odgovoran“. U sledećim slučajevima klauzula je više u interesu reosi-guravača: „Likvidacije štete od strane osiguravača će biti obavezujuća za reosi-guravača, pod uslovom da su takve likvidacije u skladu sa uslovima originalnih polisa i u skladu sa uslovima ovog reosiguranja“; Reosiguravač će pratiti uslove originalne polise u delu koji se odnose na reosiguranje, uključujući likvidaciju štete bilo da osiguravač jeste ili nije odgovoran“.
Nataša Petrović Tomić
191
ovih klauzula, reosiguranik zadržava pravo da odluči da li i kako će isplatiti odštetni zahtev.16 Ovo njegovo pravo nije potpuno slobodno: on je obavezan da prilikom odlučivanja uvažava standarde opreznog poslovanja. To, dalje, znači da reosiguranik, pre bilo kakvog plaćanja, treba da razmotri interese reosiguravača. Ovom klauzulom se praktič-no reosiguravač odriče mogućnosti da iskoristi zabludu osiguravača, njegove greške ili propuštanja prilikom likvidacije zahteva osiguranika. Ovo samo u meri u kojoj se radi o običnoj nepažnji. Gruba nepažnja oslobađa obaveze reosiguravača.
U nekim ugovorima o reosiguranju pojavljuje se klauzula prema kojoj osiguravač kod likvidacije određenih šteta mora da konsultuje re-osiguravača, s tim da zadržava punu slobodu u pogledu likvidacije.17 Prema drugoj klauzuli, poravnanje osiguravača i osiguranika deluje i prema reosiguravaču. Tako, ako bi osiguravač uspeo da se poravna sa osiguranikom na manji iznos od onog koji bi stvarno trebalo platiti, ta-kvo poravnanje ima za posledicu odgovarajuće smanjenje obaveze re-osiguravača. Obrnuto, poravnanje na veći iznos znači i povećanu oba-vezu reosiguravača, pod uslovom da je u odnosu na njega osiguravač
16 Kako je istaknuto u slučaju Scor, klauzule o istovetnosti sudbina zahtevaju da se napravi razlika između onoga što reosiguranik treba da dokaže kao pravno pitanje (a to je da zahtev pada pod okvir reosiguravajućeg pokrića) i onoga što se dokazuje kao činjenica (da je odštetni zahtev likvidiran u skladu sa načelom savesnosti, na pošten način i prema pravilima struke osiguranja). Reosiguranik neće imati pravo na naknadu iz reosiguranja ako zahtev nije obuhvaćen ugo-vorom o reosiguranju. Ali, isti test se ne primenjuje na izvornu polisu: jedino što je potrebno je bona fide i u skladu sa pravilima struke osiguranja izvršena likvidacija štete. Reosiguranik, dakle, ne mora da dokazuje da je bio dužan da isplati zahtev svog osiguranika. Dovoljno je da ne postoji dokaz da se ponašao mala fide i protivno standardu dobrog osiguravača prilikom likvidacije odštet-nih zehteva. V.: M. Mendelowitz, op. cit., 694.
17 „Ako nastupi osigurani slučaj, osiguravač će o tome obavestiti reosiguravača. Osiguravač će sam pristupiti likvidaciji štete ako pretpostavljeni gubitak koji pada na teret osiguranja ne premaša... U suprotnom slučaju, reosiguravač je ovlašćen da na lice mesta i na svoj trošak pošalje svog predstavnika koji može delovati kao savetnik. Ćutanje reosiguravača u vremenu od 24 časa od prije-ma obaveštenja ovlašćuje osiguravača da sam pristupi likvidaciji štete i plaćanju naknade utvrđene tom likvidacijom.
Likvidacija odštetnog zahteva koju izvrši osiguravač, bilo putem veštačenja bilo poravnanjem, u svakom slučaju obavezuje reosiguravača.
Izričito se ugovara da eventualno zakašnjenje u obaveštenju o nastupanju osi-guranog slučaja ni u kom slučaju neće osloboditi reosiguravača obaveza prema osiguravaču.“ V.: I. Jankovec, op. cit., 50.
Harmonius 2015
192
postupao savesno. Izuzetno, reosiguravač pristaje da sledi sudbinu osi-guravača u slučaju poravnanja sa osiguranikom samo ako je dao pri-stanak na poravnanje.18 I kada je u ugovor o reosiguranju uneta ovakva klauzula, a osiguravač je zaključio poravnanje sa osiguranikom bez sa-glasnosti reosiguravača, on će imati pravo na naknadu iz reosiguranja ako dokaže da se radilo o normalnom, uobičajenom poravnanju.
Prema klauzulama nekih ugovora o reosiguranju reosiguravač je dužan da osiguravaču naknadi i srazmerni deo sudskih troškova u vezi sa osporavanjem tužbenih zahteva koji bi, ako bi bili usvojeni, uticali na obavezu reosiguravača.19 Ponekad se ova klauzula odnosi na troškove regresnih zahteva, veštačenja prilikom utvrđivanja visine štete, itd. Ali, ako ovako nešto nije ugovoreno, princip istovetnosti sudbine – prema svetskoj praksi – ne odnosi se na ove troškove.20
2.2. Ex gratia plaćanjaSporno je pitanje određivanja naknade iz reosiguranja kada je
osiguravač platio naknadu iz osiguranja mada na to ugovorom striktno pravno nije bio obavezan.21 Ovde se radi o svim slučajevima gde se isplata naknade ili sume osiguranja osiguraniku može kvalifikovati kao potpuno dobrovoljni akt osiguravača do koga je došlo, iako osiguravač nema zakonski osnov da tako postupi (tzv. ex gratia plaćanja, kada osi-guravač izvrši isplatu iako zna da nema zakonsku obavezu, ali to učini da bi izbegao veći trošak: npr. isplata od strane osiguravača radi izbega-vanja troškova parničenja). Ako je ugovorom o reosiguranju određeno da obaveza reosiguravača nastupa i u takvom slučaju, situacija je jasna. Ali, ako u ugovoru o reosiguranju ne postoji takva klauzula, teorija je podeljena. Dok jedni smatraju da reosiguravač nema obavezu, drugi ističu da ima, a treći obavezu reosiguravača uslovljavaju prethodnim pristankom na ex gratia plaćanja.22
Smatramo da prirodi delatnosti reosiguranja najviše odgovara prvo gledište. Reosiguravač, dakle, nema obavezu da isplati naknadu iz reosiguranja čak ni kada ugovor o reosiguranju sadrži uopštenu klauzulu
18 „Nikakvu likvidacija štete poravnanjem osiguravač neće izvršiti za iznos preko...bez saglasnosti reosiguravača.“
19 I. Jankovec, op. cit., 50.20 Ibid.21 Ibid., 49.22 Ibid., 49–50.
Nataša Petrović Tomić
193
o istovetnosti sudbina osiguravača i reosiguravača u kojoj nije izričito predviđen ovaj slučaj (navešćemo primer engleskog prava po kome se isplata ex gratia ne bi smatrala poslovnim ponašanjem; isti stav imaju i pravo SAD i nemačko pravo).23
U prilog ovog stava govore dva argumenta. Prvo, i u odnosima reosiguranja rizik je bitan element i definiše se na isti način kao u di-rektnom osiguranju. Stoga nema opravdanja da se za događaj koji za-visi od isključive volje osiguravača – kao što je isplata ex gratia – uvodi obaveza reosiguravača ako za to ne postoji uporište u izričitoj ugovor-noj odredbi. Drugo, načelo istovetnosti sudbina ne može imati preši-roko dejstvo. Već je rečeno da ono ima karakter izuzetka, čiji se domet određuje isključivo tumačenjem ugovornih odredaba. Osim toga, čak i kada je ugovorom o reosiguranju izričito ugovoreno da će reosiguravač pokrivati i ex gratia plaćanja, obaveza na plaćanje naknade iz reosigu-ranja može biti isključena pozivom na načelo savesnosti (osiguravač nikada ne bi mogao pozivom na istovetnost sudbina zahtevati od reo-siguravača isplatu naknade za slučajeve koji su ugovorom o osiguranju isključeni iz pokrića).
2.3. Klauzule sa jednostranim i dvostranim uslovomU engleskom pravu i praksi se pravi razlika između dve vrste kla-
uzula o istovetnosti isplata: „klauzula sa jednostrukim uslovom“ i „kla-uzula sa dvostrukim uslovom“. Poenta klauzula sa jednostrukim uslo-vom je „obaveza reosiguravača da isplati naknade osiguravačima ako oni plate odštetni zahtev osiguranika tj. ako isplate zahtev ili se obave-žu na isplatu bilo na osnovu priznanja ili poravnanja, pod uslovom da odštetni zahtev spada u rizike koji su pokriveni polisom reosiguranja na osnovu zakona i da su prilikom isplate štete osiguravači postupali save-sno, te da su preduzeli sve adekvatne i poslovne mere prilikom isplate.24
Dakle, osiguravač koji pretenduje na naknadu iz reosiguranja treba da dokaže:
23 Isplata ex gratia se u ovim pravima kvalifikuje kao potpuno dobrovoljni akt, do koga dolazi kada ne postoji zakonski uslov da osiguravač tako postupi. V.: C. Croly, Y. Jefferies, D. Greenwald, R. DallMayr, „Pitanja u vezi sa „istovetno-šću isplata“ u reosiguranju prema engleskom pravu, uz komparativni pregled pravnih sistema Nemačke i SAD“, Evropska revija za osiguranje, broj 1/2012, 10.
24 Insurance Company of Africa v. Scor (1985).“
Harmonius 2015
194
1) da isplaćena šteta podpada pod rizike obuhvaćene reosigura-njem na osnovu samog zakona i
2) da je postupao savesno tj. na adekvatan i poslovan način pri-likom isplate štete.25
Klauzule sa dvostrukim uslovom glase otprilike ovako: „Sve ispla-te šteta koje učini reosiguranik, uključujući i poravnanja i formiranje fonda za isplatu šteta obavezuju reosiguravače, pod uslovom da te isplate ispunjavaju uslove i limite polisa i/ili ugovora o osiguranju... i da su u skladu sa limitima i uslovima ovog ugovora.“
Posledice koje po odnos reosiguranja izazivaju klauzule sa dvo-strukim uslovom mnogo su složenije:
1. „Iz njih ne sledi da će u svim slučajevima isplata u skladu sa uslovima osnovnog osiguranja biti pokrivena reosiguranjem. Obaveza reosiguravača da isplati naknadu iz reosiguranja po-stoji ako je isplata koju je izvršio osiguravač u skladu ne samo sa uslovima i limitima ugovora o osiguranju, već i sa uslovima i limitima iz ugovora o reosiguranju;
2. od reosiguranika se može zahtevati da dokaže ne samo da je postupao savesno i na razuman i poslovan način prilikom isplate, već i da je na osnovu zakona bio obavezan da nado-knadi tu štetu.26 Rizik pogrešne odluke prilikom procene u prvom stepenu, iako veliki, ne mora nužno da se izjednačava sa zakonskom odgovornošću. Iako mogu postojati dobri ko-mercijalni i poslovni razlozi za isplatu štete u takvim okol-nostima, ako osiguravač ne uspe da dokaže da je u pitanju isplata zakonske obaveze, reosiguravač neće imati obavezu da tu isplatu sledi;
3. ova klauzula pravi razliku između činjeničnog i pravnog okvi-ra. Osiguravačevo razumno i savesno utvrđivanje činjenica na osnovu kojih vrši isplatu obavezuje reosiguravača. Ali, osigu-ravač je dužan da dokaže (ili učini verovatnim) reosigurava-
25 R. Fearnhead, „Klauzule o istovetnosti sudbine u pravu reosiguranja – praktič-ni problemi u obezbeđivanju njihove efikasnosti“, Evropska revija za osigura-nje, broj 3/2012, 65.
26 Poenta je da reosiguravač može da se osloni na korektnost i profesional-nost osiguravača. I ako se kasnije pokaže da je zahtev osiguranika bio lažan, reosiguravač mora pokriti isplate reosiguranika koji se ponašao korektno i na poslovan način. V:. Croly et al., op. cit., 8.
Nataša Petrović Tomić
195
ču da bi te činjenice, ako se dokažu dale osnov za obavezu u skladu sa uslovima ugovora o reosiguranju;
4. po pravilu, odluka nadležnog suda da li je osiguravač oba-vezan bila bi odlučujuća za utvrđivanje postojanja obaveze. Kada se šteta odnosi na isplatu relevantan test je da li je vero-vatno da bi okolnosti na koje se poziva osiguranik ili osigura-vač (pod uslovom da se dokažu) pružile osnov za postojanje obaveze po merodavnom pravu i da li bi se radilo o takvoj vrsti obaveze koja bi ispunjavala uslove relevantnog ugovora o osiguranju.“27
Klauzule sa jednostrukim uslovom i klauzule sa dvostrukim uslovom razlikuju se prema dejstvu. U slučaju klauzula sa jednostru-kim uslovom postoji obaveza reosiguranika da dokaže da je isplaćena ili priznata šteta ona koja podpada pod rizike obuhvaćene ugovorom o reosiguranju. Osim toga, on je dužan da pruži i dokaze da je prilikom isplate štete pokrivene uslovima ugovora o reosiguranju postupao sa-vesno, te da je preduzeo sve adekvatne i poslovne mere prilikom njene isplate. U slučaju klauzula sa dvostrukim uslovom (kao što njihov naziv sugeriše) osiguravač je dužan da dokaže, osim da je šteta obuhvaćena reosiguranjem, i da je obuhvaćena osnovnim ugovorom o osiguranju (dvostruki uslov).
3. DA LI SE NAČELO ISTOVETNOSTI SUDBINA PRIMENJUJE I PREĆUTNO?
Za praksu je veoma značajno pitanje šta se dešava ako ugovor o reosiguranju ne sadrži klauzulu o istovetnosti sudbina.28 Prema engle-skom pravu i praksi ne postoji pretpostavka primene prećutnog pravila da reosiguravač prihvata isplate svog reosiguranika.29 Zapravo, u en-
27 R. Fearnhead, op. cit., 65. 28 Generalno govoreći, ovo je više teoretsko pitanje, budući da danas većina ugo-
vora o reosiguranju sadrži klauzulu kojom se uvodi načelo istovetnosti sudbi-na (nap. aut.).
29 Zapravo, ovo je novije stanovište sudske prakse izraženo u slučaju National American Ins. Of N. Am. V. Certain Underwriters of Lloyd’s of London (1996). Do ovog slučaja, u engleskoj praksi je vladalo uverenje da se primena nače-la istovetnosti sudbine osiguravača i reosiguravača podrazumeva. Sudovi su u više navrata izražavali uverenje da je načelo istovetnosti sudbine inherentno
Harmonius 2015
196
gleskom pravu – čak i kada je ovakva klauzule deo ugovora – sudovi pokazuju tendenciju vrlo restriktivnog tumačenja.30
Kako je istaknuto u čuvenom slučaju iz engleske prakse: „Postoje samo dva pravila koja su očigledna. Prvo, da reosiguravač ne može da bude obavezan na isplatu, izuzev ako šteta ne ispunjava uslove polise osiguranja i pokrića iz zaključenog reosiguranja. Drugo, da su ugovor-ne strane slobodne da ugovore načine dokazivanja da li su ti uslovi is-punjeni. Pored navedenog, svi problemi potiču od onih učesnika tržišta koji žele da postignu prihvatljivu ravnotežu između konfliktnih zahteva prakse i da tu ravnotežu postignu rečima.“31
Dakle, ako nema klauzule o istovetnosti isplata reosiguranik bi morao da dokaže da je imao obavezu da isplati naknadu po polisi osi-guranja, i to: 1) kako u pogledu postojanja zakonske obaveze na isplatu i 2) tako i u pogledu njenog iznosa. Sudska presuda ili obavezujuća ar-bitražna odluka predstavljale bi najočigledniji dokaz o tome.32 U jed-nom slučaju engleski sud je zauzeo stanovište da se radi o prećutnoj odredbi ugovora reosiguranju u vezi sa pretpostavkom da su ugovorne strane htele da ih obavezuje strana presuda.33 Reosiguravač koji hoće da ospori presudu protiv reosiguranika morao bi da uveri sud ili da je reosiguranik propustio da brani od tužbenog zahteva ili da je presuda neosnovana.34
Dakle, ako reosiguranik nema presudu ili arbitražnu odluku ko-jom bi dokazao svoju obavezu iz direktnog osiguranja, mora to da učini
ugovoru o reosiguranju, čak i kada odredbe o tome nije uneta u isti. U nekim odlukama je izričito rečeno da je teško zamisliti kako bi se odvijale transakcije reosiguranja bez primene ovog načela. V.: S. Cotton, op. cit.,14; Devery, Mac-Donald Farrell, op.cit., 12; M. Mendelowitz, op. cit., 692.
30 Prema stavu engleskih sudova koji datira iz 1922. godine: „Potpuno je jasno (uz uslov da nema drugih suprotnih odredbi u ugovoru o reosiguranju) da re-osiguranik, radi naknade od svojih reosiguravača onoga što je platio, mora da dokaže štetu na isti način kao što i osiguranik mora da njemu pruži dokaze, pri čemu reosiguravači imaju pravo da koriste sve prigovore koje je reosiguranik mogao da stavi osiguraniku“ (In Re London County Commercial Reinsurance Office Limited).
31 Hill v. Mercantile (1996) Li Lrep 341.32 C. Croly et al., op. cit., 7. 33 Commercial Union Assurance Co plc v NRG Victory Reinsurance Limited (1998)
2 AER434. 34 C. Croly et al., op. cit., 7–8.
Nataša Petrović Tomić
197
drugim dokaznim sredstvima (službena potvrda advokata osiguravača koja sadrži trvdnju da postoji velika verovatnoća da bi osiguravači iz-gubili parnicu nije dovoljan dokaz).35 Isto tako, prihvatanje da se izvrši povoljna isplata neće biti dovoljan dokaz, čak i ako bi isplata značila smanjenje konačne obaveze reosiguranika i reosiguravača.
Ovo je u suprotnosti sa stavom u SAD i Nemačkoj. Većina ugovora o reosiguranju na koje se primenjuje nemačko pravo sadrži klauzulu o istovetnosti isplata.36 Preovlađujuće je mišljenje da, i kada ugovor o reosiguranju ne sadrži klauzulu o istovetnosti sudbine, ista se prećutno primenjuje. Budući da je ovaj stav ukorenjen u praksi reosigu-ranja, moguće je rezonovati da su klauzule o istovetnosti isplata postale deo poslovnih običaja nemačkog tržišta, što opravdava njihovu primenu i kada nisu izričito ugovorene. Što se tiče prava SAD, postoji određe-ni broj presedana in favorem prećutne primene doktrine istovetnosti isplata. U tim slučajevima, sudovi su se prema ovom pitanju odnosili kao prema faktičkoj okolnosti, koristeći svedočenja stručnjaka za osi-guranje o tome da je princip istovetnosti isplata – na osnovu prakse i običaja – postao inherentan odnosu reosiguranja.37 Međutim, postoje i odluke u kojima se negira prećutna primena ove teorije. Dakle, kada postoji klauzula o istovetnosti sudbina reosiguravač u SAD ne može da osporava isplate reosiguranika, osim ako su bile lažne, učinjene u do-sluhu ili na neki drugi način bile učinjene kršenjem principa dobre vere; ako su očigledno izvan pokrića polise osiguranja; ako su u suprotnosti sa određenim limitima i uslovima ugovora o reosiguranju. Ako, međutim, u ugovor nije uneta klauzula o istovetnosti sudbine, položaj reosigura-vača zavisiće od odnosa nadležnog suda ili arbitraže prema ovom pi-tanju.
35 U pomenutom slučaju Commercial Union Assurance Company Plc & Ors. v. NRG Victory reinsurance Ltd reosiguranik je isplatio odštetni zahtev na osnovu mišljenja advokata iz Teksasa o tome da bi reosiguranik verovatno izgubio spor zbog toga što je o predmetu trebalo da odlučuje sudija koji nije bio specijalista za osiguranje. Osim toga, ključno za rezonovanje advokata je bilo to što su sudovi u državi Teksas poznati po neprijateljskom stavu prema osiguravačima. Sud je zauzeo stav da klauzula istovetnosti isplata zahteva od reosiguranika da dokaže da je stvarno imao zakonsku obavezu po polisi osiguranja, jer službena potvrda advokata nije dovoljna.
36 C. Croly et al., op. cit., 7. 37 Ibid.
Harmonius 2015
198
4. PRETPOSTAVKA POKLAPANJA POKRIĆA
Mnogi ugovori o reosiguranju sadrže klauzulu o tome da se reosiguranje zaključuje „po istim limitima i uslovima kao i po polisi osiguranja“.38 Ova klauzula sreće se prvenstveno kod fakultativnih ugo-vora o reosiguranju.39 Time se ispoljava još jedan princip reosiguranja, a to je potpuno usvajanje ugovora o osiguranju od strane reosigurava-ča (back-to-back).40 Unošenjem u ugovor klauzule inkorporacije jedina razlika između ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju postaje tačan iznos koji će svaki od njih morati da isplati ako se dogodi osi-gurani slučaj. Ovakva klauzula ima nesumnjivo dejstvo inkorporacije uslova osiguranja u ugovor o reosiguranju.41 Ako postoji neusaglaše-nost između klauzule inkorporacije i posebne klauzule ugovora o reo-siguranju, spor se rešava u korist posebne klauzule.42
Stvari nisu tako nesumnjive i jasne kada nije upotrebljen izraz poput ovog, a formulacije oba ugovora su vrlo slične. Engleski sudovi su zauzeli tumačenje da su time ugovorne strane – bar (sic!) – ispo-ljile volju da značenje i dejstvo istih odredbi u ugovoru o osiguranju i ugovoru o reosiguranju bude isto.43 U SAD je zauzet stav da klauzule „o istovetnosti forme“ uvode pretpostavku da prioritet u primeni iz-među ugovora o osiguranju i polise osiguranja znači da će se uslovi reosiguranja tumačiti tako da sadrže iste limite, uslove i obim pokri-ća koji postoji u polisi osiguranja, pod uslovom da nema izričitih su-
38 Modaliteti ove klauzule su različiti. Tako se poklapanje pokrića može izraziti samo na osnovu izraza „kao originalna polisa“; „sve odredbe, klauzule i uslovi kao originalna polisa“; „podvrgnuta istim klauzulama i uslovima kao origi-nalna polisa“ i „puna R/I (Reinsurance Clause /Reinsuring Clause) klauzula“. Tako i: M. Mendelowitz, op. cit., 684.
39 Ona, zapravo, datira još iz 19. veka, kada su mnoga reosiguranja bila fakultati-vna. Praksa korišćenja reči inkorporacija sa ciljem unošenja klauzula original-ne polise u ugovor o reosiguranju služila je pojednostavljenju zaključenja ugo-vora o reosiguranju. Umesto da iznova sačinjavaju ugovorne klauzule, strane su na osnovu jedne reči postizale efekat usvajanja ili preuzimanja ugovornih klauzula i uslova ugovora o osiguranju. V.: M. Mendelowitz, op. cit., 685.
40 D. Davidović, op. cit., 254. 41 U engleskoj praksi je zauzet stav da ako se jedno pravo primenjuje na ugovor o
reosiguranju, a drugo na ugovor o osiguranju, uslovi na kojima se zasniva reo-siguranje moraju se tumačiti u skladu sa odredbama prava koje je merodavno za ugovor o osiguranju.
42 M. Mendelowitz, op. cit., 685. 43 Clarke, op. cit., 30.
Nataša Petrović Tomić
199
protnih odredbi.44 Pretpostavka poklapanja pokrića ne primenjuje se u Nemačkoj.
U engleskom pravu postoje dva važna presedana: Forsikringsak-tieselkapet Vesta v Butcher (1986) i Groupama Navigation v Catatumbo (2000). U prvom slučaju ugovor o reosiguranju je inkorporisao sve odredbe direktnog osiguranja, a spor je nastao povodom različitog značenja pojma „warranty“ u dva pravna sistema merodavna za dva ugovora.45 Posebno ugovoreni uslov (tj. jemstvo) je bio prekršen, ali su posledice koje usled toga nastaju različite prema merodavnom pravu za ugovor o osiguranju od merodavnog prava za ugovor o reosigura-nju. Sud je prihvatio tumačenje prema kome se pravne posledice krše-nja posebno ugovorenih uslova određuju prema pravu merodavnom za ugovor o osiguranju upravo zato što ugovor o reosiguranju sadrži kla-uzulu inkorporacije.46 Sud je rezonovao: „Kada ugovor predviđa da nje-govi limiti i uslovi treba da budu isti kao i u drugom ugovoru i kada je njegova jasna komercijalna svrha da pruži isto pokriće kao i tim drugim ugovorom, osim ako nema drugih jačih razloga, tada zaključak mora da bude da postoji želja da se na oba ugovora primenjuje isto pravo.“
Klauzula usvajanja ugovora o osiguranju od strane reosiguravača odnosi se samo na materijalnopravni segment ugovora o osiguranju: na opseg pokrića. Inkorporacija nema za posledicu usvajanje arbitraž-ne klauzule, klauzule o izboru merodavnog prava i klauzule o reguli-sanju štete.47 U slučaju Pine Top Insurance Co. V. Unione Italiana Anglo Saxon Reinsurance Co. Ltd (1998) postavilo se pitanje da li inkorpora-cija „odredaba, klauzula i uslova kao originalnih“ ima dejstvo obveziva-nja retrocesionara arbitražnom klauzulom koja je sadržana u ugovoru o reosiguranju. Sud je u svojoj odluci jasno rekao da je svrha klauzule inkorporacije da obezbedi da odredbe koje određuju limit izloženosti riziku retrocesionara odgovaraju odredbama koje to isto određuju u pogledu odgovornosti osiguravača i reosiguravača.48 Arbitražna i slične klauzule (klauzula o mesnoj nadležnosti) se ne uklapaju u pomenuti
44 C. Croly et al., op. cit., 11.45 Detaljnije o značenju ovog pojma u engleskom i srpskom pravu: Nataša Pe-
trović Tomić, Osiguranje robe u međunarodnom pomorskom prevozu, Beograd 2009, 165–169.
46 M. Mendelowitz, op. cit., 686. 47 Ibid.48 Ibid.
Harmonius 2015
200
cilj i nisu obuhvaćene klauzulom inkorporacije. Isto važi i u pogledu klauzule o istovetnosti sudbina i klauzule kojom reosiguravač uslovlja-va isplate svojim prethodnim pristankom.
5. GRANICE PRAVA REOSIGURAVAČA DA OSPORAVA ISPLATE REOSIGURANIKA
Postojanje čak i izričite klauzule o istovetnosti isplata ne isklju-čuje pravo reosiguravača da tvrdi da odštetni zahtev koji je isplaćen ne spada u predmet reosiguravajućeg pokrića i tako ga ospori. Drugim rečima, ni jedna klauzula ne može da se formuliše, niti tumači na takav način da onemogućava reosiguravača da osporava isplate reosiguranika. Reosiguravač ima pravnu obavezu da obešteti osiguravača samo ako je osiguravač pravno bio obavezan da plati štetu osiguraniku; ako je osiguravač imao pravna sredstva da odbije odštetni zahtev ista sredstva mora imati na raspolaganju i reosiguravač.49 Načelo istovetnosti sudbi-ne se ne može tumačiti na štetu reosiguravača, niti protivno osnovnim postulatima delatnosti (re)osiguranja. Iako reosiguravaču ostavlja malo prostora za osporavanje postupaka reosiguranika, primena ovog nače-la ne može značiti da je reosiguravač dužan da plati sve što je plati-vo na osnovu originalne polise ili što je osiguravač in concreto odlučio da plati.50 Ključno je da je isplata osiguravača bila obavezna na osnovu ugovora o osiguranju, odnosno da nisu postojala pravna sredstva da se odbrani od zahteva.51
Za ovo pitanje je ključan presedan Insurance Company of Africa v SCOR (UK.) Reinsurance Company Ltd (1985) – dalje: Scor. U ovom slučaju ugovor je sadržao sledeću klauzulu o istovetnosti isplata: „Za
49 D. Davidović, op. cit., 255.50 Da bi dobio naknadu iz reosiguranja, reosiguranik mora da dokaže štetu na
isti način na koji odštetni zahtev dokazuje osiguranik. Reosiguravač, sa svoje strane, može istaći sve prigovore protiv reosiguranika koje on može istaći pro-tiv svog osiguranika. Poenta klauzule o istovetnosti sudbina je da ne sprečava reosiguravača da zahteva od reosiguranka da pruži dokaze da je bio odgovo-ran prema osiguraniku. Ova klauzula sprečava ga da osporava iznos na koji je savesno i lege artis procenjen odštetni zahtev od strane osiguravača. Tako i: A. Padfield, Insurance Claims, West Susex 2012, 271.
51 Prema stavu sudske prakse „da bi reosiguravač mogao odbiti zahtev, šteta mora biti kategorički izvan pokrića; poput poravnanja koje je dobra poslovna odluka za cedenta, ali koje nije obuhvaćeno pokrićem“.
Nataša Petrović Tomić
201
ovo reosiguranje primenjuju se isti... limiti i uslovi kao i uz prihvatanje isplata The Insurance Company of Africa...“. Sud je tumačio klauzulu kao saglasnost reosiguravača da obeštete reosiguranike u slučaju da oni isplate odštetni zahtev i pod uslovom da isplaćena naknada spada u rizike koji su pokriveni ugovorom o reosiguranju na osnovu zakona, te da su prilikom isplate štete osiguravači postupali korektno i preduzeli sve ispravne i poslovne radnje u njenom plaćanju.52 Ovakvo tumačenje stvara pretpostavku da reosiguravači mogu da se oslone na korektnost i profesionalnost osiguravača, te da i u slučaju da se zahtev osiguranika iz ugovora o osiguranju kasnije pokaže kao lažan, reosiguravač mora prihvatiti isplate reosiguranika koji se ponašao korektno i na poslovan način.53
Ovaj slučaj je omogućio razlikovanje između obaveze da se doka-že da šteta spada u pokriće koje je pružala polisa osiguranja i obaveze da se dokaže da su osiguravači priznali štetu kao takvu. Prva obaveza implicira da se istraži šta se zaista dogodilo, dok druga zahteva da se utvrdi kako su osiguravači kategorisali odštetni zahtev.54 Prvi uslov se tumači tako da se od reosiguranika ne zahteva da dokaže da odštet-ni zahtev koji je likvidiran spada u rizike obuhvaćene reosiguranjem. Dovoljno je da dokaže da osnov isplate zahteva potpada pod okvir reosiguravanja kao pravno pitanje.55 Što se tiče druge obaveze, ona ne znači pružanje dokaza o utvrđenoj šteti, već manje tegobnu obavezu preduzimanja adekvatnih poslovnih mera da se ona utvrdi.56 Prema ugovornim odredbama Scora, naglasak je na drugoj obavezi, zbog čega
52 „Prema mom shvatanju, posledica klauzule o o načelu istovetnosti sudbine je ta da su se reosiguravači saglasili da obeštete osiguravača kada oni naknade štetu osiguraniku, tj. kada štetu likvidiraju bilo da zahtev za naknadu prihvate, bilo da se sa osiguranikom nagode, ali uvek pod uslovom da je takva likvidacija u skladu sa zakonom i uslovima iz ugovora o reosiguranju, a takođe i pod uslovom da su tokom likvidiranja šteta osiguravači postupali u skladu sa načelom save-snosti i poštenja i da su preduzeli sve mere sa pažnjom dobrog privrednika.“ U.: A. Padfield, op. cit., 272.
53 Pravo reosiguravača da osporava isplate reosiguranika je ograničeno zato „što su interes osiguravača i reosiguravača suštinski isti i reosiguravač prudentno i bezuslovno svoju sudbinu stavlja u ruke reosiguranika“ (Hill v. Mercantile & Gen. Reinsurance Co, 1996).
54 Assicurazioni Generali v CGU International Insurance plc (004) EWCA Civ 429; Equitas Limited v R&Q Reinsurance Company Limited (2009) EWHC 2787).
55 A. Padfield, op. cit., 272. 56 Ibid.
Harmonius 2015
202
reosiguranik ne mora da dokazuje da je šteta stvarno spadala u neki od rizika pokrivenih ugovorom o osiguranju. Reosiguravač tada ne može ponovo da otvara pitanje svrstavanja štete od strane reosiguranika sve dok se on ponašao bona fide i na poslovan način (sve i da je reosi-guranikovo svrstavanje bilo pogrešno). Ovo, de facto, znači da je teret dokazivanja u pogledu drugog uslova na reosiguravaču. On je taj koji treba da pruži dokaze da osiguravač nije postupao savesno ili da nije preduzeo adekvatne poslovne korake u regulisanju odštetnog zahteva, kao i da je postojao prećutni uslov na osnovu zakona ili običaja tržišta reosiguranja da on ima pravo na informacije i dokumentaciju koja se razumno zahteva kako bi se uverio da su postojale činjenice koje ovla-šćuju osiguravača da isplati odštetni zahtev.57
Ali, ovakvo tumačenje je održivo samo tamo gde je klauzula o istovetnosti isplata jasna poput Scor-ove. Ako klauzula sadrži odredbu „pod uslovom da štete ispunjavaju limite i uslove polisa osiguranja i ovog reosiguranja“ reosiguravač ima pravo da ponovo otvori pitanje svrsta-vanja štete reosiguranika.58 U tom slučaju se u sudskoj praksi naglašava da, iako je zahtev isplaćen u dobroj veri i spada u pokriće po osnovu ugovora o osiguranju, ako je rizik izvan pokrića ugovora o reosigura-nju, ne postoji obaveza reosiguravača. Princip istovetnosti sudbine ne može da služi proširenju pokrića, koje očigledno ne postoji na osnovu ugovora o reosiguranju.
U sporu Charman v Guardian Royal Exchange (1992) sud je za-uzeo stav da reči obavezan ili nije obavezan, pod kojima se misli na isplatu štete, ne daju za pravo reosiguraniku da se oslobodi dužnosti da svoje obaveze isplati na poslovan način. Sud je u ovom sporu potvrdio da je teret dokazivanja da isplata nije izvršena na poslovan način ili da nije bona fide na reosiguravaču.
Iz engleskog prava i prakse, dakle, proizlazi da ne postoji oba-veza reosiguravača da prati sudbinu osiguravača u tri slučaja: 1) kada postoji namera ili prevara; 2) kod isplata bez pravnog osnova i 3) u slučaju odluke stranog suda. Načelo istovetnosti sudbine reosiguravača i osiguravača podrazumeva da će osiguravač biti obeštećen od reosi-
57 Ibid. 58 Načelo istovetnosti se ne primenjuje u istom obliku kada se odredbe ugovora
o reosiguranju suštinski razlikuju od polise direktnog osiguranja. ovo načelo se ne primenjuje kada reosiguravač može da dokaže da odredbe ugovora o reosiguranju ne pokrivaju plaćeni zahtev.
Nataša Petrović Tomić
203
guravača ako je likvidaciju štete izvršio pažnjom dobrog privrednika i u skladu sa načelom savesnosti. Namera i prevara su pojmovi koji isključuju načelo savesnosti, tako da osiguravač koji je isplatio nakna-du iz osiguranja uprkos namerno ili prevarno izazvanom osiguranom slučaju gubi pravo na naknadu iz reosiguranja. Ovo zato što je njegova isplata protivna načelu savesnosti. Naglašavamo da bilo koji oblik po-vrede načela savesnosti od strane osiguravača (tj. bilo koji pojavni oblik bad faith postupanja) vodi gubitku prava na naknadu iz reosiguranja.59 Pod tim podrazumevamo i grubu nepažnju u postupanju osiguravača, koji je prestao da se pridržava elementarnih pravila struke osiguranja.60 Kada je reč o isplatama bez pravnog osnova, pod tim se podrazumeva-ju sva ex gratia plaćanja. U američkoj praksi je povodom njih naprav-ljena razlika između slučaja kada je osiguravač svestan da plaća bez pravne obaveze, ali to čini iz poslovnih ili drugih razloga i kada postoji nesigurnost u postupku likvidacije po pitanju odgovornosti osigurava-ča (kada nije izvesno da li osiguravač ima obavezu).61 Samo u drugom slučaju osiguravač može pretendovati na naknadu iz reosiguranja.
6. ODNOS PREMA KLAUZULI O SARADNJI/KONTROLI
Primena klauzule o istovetnosti sudbina može biti problematična ako ugovor o reosiguranju sadrži nekompatibilnu klauzulu o saradnji u vezi sa odštetnim zahtevima ili klauzulu o kontroli odštetnih zahte-va. Reč je o klauzulama koje su očigledno kontradiktorne. Klauzula o istovetnosti sudbina počiva na filozofiji poverenja reosiguravača u re-osiguranika u pogledu likvidacije odštetnih zahteva; filozofija klauzule o saradnji upravo je suprotna: prethodna kontrola odštetnih zahteva od strane reosiguravača.62 Dok načelo istovetnosti sudbine obezbeđu-je autonomiju osiguravača u postupku likvidacije odštetnih zahteva
59 J. R. Devery, E. MacDonald Farrell, op. cit., 12.60 U engleskom pravu i praksi se smatra da postoji gruba nepažnja kada osigu-
ravač nema dovoljno kvalifikovanog osoblja za likvidaciju odštetnih zahteva; kada pokazuje nepažnju u ostvarivanju zahteva prema reosiguravaču, itd. V.: D. Davidović, op. cit., 257.
61 American Insurance Company v. North American Company for Property and Casualty Insurance (1982).
62 M. Mendelowitz, op. cit., 700; A. Padfield, op. cit., 275.
Harmonius 2015
204
(u granicama ugovora); klauzula o saradnji obavezuje ga da se u toku tog postupka konsultuje sa reosiguravačem. Poenta ovih klauzula je da reosiguravači ne bi bili u obavezi da naknade isplate šteta koje nisu odobrili. Pitanje je da li klauzula o saradnji i klauzula o kontroli od-štetnih zahteva de facto imaju dejstvo potiranja klauzule o istovetnostiisplata.
Nažalost, ne postoji jedinstveni stav sudske prakse u pogledu dejstva klauzule o kontroli/saradnji i principa istovetnosti sudbina. U već pomenutom slučaju Scor, Apelacioni sud je klauzulu o saradnji ra-zložio na dva dela. Prvi deo tiče se obaveštenja reosiguravača o odštet-nom zahtevu osiguranika i on predstavlja uslov odgovornosti reosigu-ravača. Drugi deo klauzule odnosi se na saradnju sa reosiguravačem, kao i na isplatu zahteva bez njegovog odobrenja, što nije uslov obaveze reosiguravača, već „dvostruka obaveza“.63 Međutim, postoji i drugačije gledanje na značaj klauzule o saradnji. U slučaju Gan v Tai Ping (2001) engleski sud je tri elementa klauzule o saradnji (obaveštavanje reosigu-ravača o podnošenju odštetnog zahteva, saradnju sa njim u toku likvi-dacije odštetnog zahteva i odobrenje za isplatu zahteva) kvalifikovao kao uslove odgovornosti reosiguravača.64 Dakle, unošenje u ugovor o reosiguranju obeju klauzula ima za posledicu da se klauzula o istovet-nosti sudbine primenjuje samo na one isplate odštetnih zahteva koje su odobrene od strane reosiguravača.65 Drugim rečima, odnos navede-nih klauzula je odnos opšte i posebne klauzule: prioritet u primeni ima klauzula o kontroli ili klauzula o saradnji.66
U nemačkom pravu kršenje klauzule o saradnji ili kontroli od-štetnih zahteva predstavlja povredu ugovora o reosiguranju, ali ne pru-ža mogućnost da se odbije isplata naknade iz reosiguranja. Povreda ove klauzule može poslužiti kao osnov za naknadu štete.67 Drugim rečima, obaveza reosiguravača ostaje nedirnuta. Da bi uspeo u sporu za na-knadu štete reosiguravač bi morao da dokaže da je reosiguranik prekršio
63 A. Padfield, op. cit., 274.64 Ibid.65 M. Mendelowitz, op. cit., 700.66 Stoga bi u praksi trebalo izbegavati istovremeno unošenje u ugovor o reosigu-
ranju i klauzule o istovetnosti sudbine i klauzule o saradnji. U prisustvu obeju klauzula, ugovor pati od interne kontradiktornosti, koja rezultira izbijanjem sporova između reosiguravača i reosiguranika.
67 C. Croly et al., op. cit., 12.
Nataša Petrović Tomić
205
ugovornu odredbu najmanje zbog nepažnje, odnosno da bi ispunjenjem ugovorne obaveze reosiguravač bio u mogućnosti da ga savetuje na način kojim bi ograničio odštetni zahtev prema njemu, kao i razliku koji bi mu trebao nadoknaditi. Ovakav stav u Nemačkoj povezan je sa činjenicom da se klauzule o istovetnosti sudbine primenjuju i prećutno.
U engleskom pravu, u presedanu Phoenix General Insurance Co of Greece v. Halvanon Insurance Co (1985) sud je odlučio da je obaveza reosiguravača da sledi osiguranje postojala čak i u slučaju da je reosigu-ranik prekršio ugovor time što nije poslao inspekciju, te da je zato reo-siguranik mogao da zahteva njeno ispunjenje.68 Dalje, zauzet je stav da odbijanje reosiguranika da dozvoli inspekciju nije imalo nikakav uticaj na odredbu o istovetnosti isplata, npr. kao dokaz da isplata naknade od strane reosiguranika nije bila učinjena na poslovan način.69 I u SAD odbijanje da se izvrši inspekcija nije razlog neprimene doktrine isto-vetnosti sudbina. Ali, dovoljno očigledna nesaradnja bi, prema mišlje-nju teorije, mogla dovesti do ništavosti reosiguravajućeg pokrića.70 Isto tako, nije isključeno da sud ili arbitraža narede reosiguraniku da reo-siguravaču omogući uvid u poslovne knjige kako bi mu omogućio da uloži sve prigovore u cilju neprimene doktrine istovetnosti sudbina.71
Najzad, za odnos klauzule o istovetnosti sudbina i klauzule o sa-radnji značajno je to da engleski sudovi smatraju da kada klauzula o saradnji kao prethodni uslov pokrića zahteva saglasnost reosiguravača za svaki odštetni zahtev iz direktnog osiguranja, postoji prećutni uslov da takva saglasnost neće biti nerazumno uskraćena.72 Kako je klau-zula o saradnji deo poslovnog ugovora, to reosiguravač može uskra-titi saglasnost za isplatu zahteva samo izuzetno: u dobroj veri i nakon razmatranja svih činjenica konkretnog slučaja. Primeri nerazumnog uskraćivanja saglasnosti su: odbijanje saglasnosti nezavisno od meri-tuma odštetnog zahteva i odredaba ugovora o reosiguranju; odbijanje kao vid pritiska na reosiguranika u pogledu nekog drugog ugovora o
68 Međutim, ovo nije jedinstven stav sudske prakse. Ima odluka u kojima je načelo istovetnosti sudbine primenjeno samo na one štete za koje je dat pristanak reosiguravača. Ako reosiguravaču nije pružena mogućnost da kontroliše lik-vidaciju šteta, to je imalo za posledicu odbijanje zahteva reosiguranika. V.: D. Davidović, op. cit., 260.
69 C. Croly et al., op. cit., 12.70 Ibid., 13. 71 Ibid.72 M. Mendelowitz, op. cit., 702; A. Padfield, op. cit., 277.
Harmonius 2015
206
reosiguranju; odbijanje kao vid konkurentskog pritiska u pogledu ne-kog drugog posla; odbijanje saglasnosti kako bi se što je moguće više prolongirala isplata odštetnih zahteva osiguranicima; itd.73 Dakle, reo-siguravač koji se poziva na klauzulu o saradnji bi mogao odbiti sagla-snost za isplatu odštetnog zahteva iz ugovora o osiguranju samo ako takvu isplatu smatra mala fide postupkom osiguravača, koji je protivan pravilima struke osiguranja. Ovo ograničenje kao prećutni uslov de-lovanja klauzule o saradnji proširuje domen primene klauzule o isto-vetnosti sudbina. Ova klauzula ima veće „šanse“ ako reosiguravač ne može bez oslonca u pravilima struke osiguranja da uskrati saglasnost za određenu likvidaciju od strane reosiguranika.
7. ZAKLJUČAK
Ugovor o reosiguranju kao pravna osnova transakcije reosigura-nja predstavlja posve specifičan, kompleksan i zakonski najvećim de-lom neuređen posao. S obzirom da je u pitanju tipično komercijalni pravni posao – koji zaključuju strane iste ili slične ekonomske moći i stručnjaci za osiguranje – zakoni im dopuštaju da prava i obaveze iz ugovora urede kako im odgovara. S tim u vezi, odnos reosiguranja obeležavaju dva krucijalna načela: načelo savesnosti i načelo istovet-nosti sudbina. Dok se prvo primenjuje na osnovu zakona i služi kao korektiv ugovornih odnosa reosiguranja; domašaj drugog načela odre-đuju ugovorne klauzule.
Načelo istovetnosti sudbina predstavlja obeležje odnosa reosigu-ranja u funkciji obezbeđenja ekonomije isplata iz reosiguranja. Nastalo kao izraz poverenja reosiguravača u likvidacije šteta od strane reosigu-ranika, ono sprečava da se jedna ista šteta dva puta likvidira: prvi put od strane osoguravača (koji odlučuje da li će isplatiti naknadu iz osi-guranja), a drugi put od strane reosiguravača (koji bi praktično na ovaj način imao mogućnost da revidira isplate reosiguranika i iste ospora-va). Načelo istovetnosti sudbina ne treba tumačiti kao zabranu reosi-guravaču da osporova isplate reosiguranika. On nije dužan da prihvati isplate koje su protivne standardima i pravilima struke osiguranja, od-nosno koje nisu izvršene lege artis. Uvođenjem ovog načela priznaje se postojanje zajednice interesa osiguravača i reosiguravača.
73 Ibid.
Nataša Petrović Tomić
207
Naglašavam da se kod dokazivanja osnovanosti isplate naknade iz osiguranja za potrebe reosiguranja u odsustvu klauzule o istovetno-sti sudbine osiguravača i reosiguravača, kada postoji nedovoljno jasna klauzula ili klauzula o saradnji, pravi razlika između činjeničnog i prav-nog osnova obaveze osiguravača. Samo razumno i savesno utvrđivanje činjenica od strane osiguravača na osnovu kojih vrši isplatu obavezuje reosiguravača. Ali, osiguravač mora da dokaže (ili bar da učini verovat-nim) reosiguravaču da te činjenice, ako se dokažu, čine osnov obaveze u skladu sa uslovima ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju. Po pravilu, u svetskoj praksi reosiguranja odluka nadležnog suda da li je osiguravač obavezan bila bi odlučujuća za utvrđivanje postojanja oba-veze. Kada se šteta odnosi na isplatu relevantan je test da li bi okolno-sti na koje se poziva osiguravač (ako se dokažu) bile osnov postojanja obaveze po merodavnom pravu, kao i da li bi se radilo o takvoj vrsti obaveze koja bi ispunjavala uslove relevantnog ugovora o osiguranju. Reosiguranik ima obavezu da dokaže da je imao obavezu da isplati na-knadu po polisi osiguranja, i to: 1) kako u pogledu postojanja zakonske obaveze na isplatu 2) tako i u pogledu njenog iznosa. Sudska presuda ili obavezujuća arbitražna odluka bi predstavljale najočigledniji dokaz.
Osim toga, podsećam na razlikovanje između obaveze da se do-kaže da šteta spada u pokriće koje je pružala polisa osiguranja i obaveze da se dokaže da su osiguravači priznali štetu kao takvu. Prva obaveza implicira da se istraži šta se zaista dogodilo, dok druga zahteva da se utvrdi kako su osiguravači kategorisali odštetni zahtev. Iz ugla reosigu-ranja, nije bitno šta se zaista dogodilo, već kako je osiguravač kategorisao odštetni zahtev proizašao iz tog događaja! Kako je pokazao precendent u slučaju Scor, naglasak je na drugoj obavezi, zbog čega reosiguranik ne mora da dokazuje da je šteta stvarno spadala u neki od rizika po-krivenih ugovorom o osiguranju. Reosiguravač tada ne može ponovo da otvara pitanje stvrstavanja štete od strane reosiguranika sve dok se on ponašao bona fide i na poslovan način (sve i da je reosiguranikovo svrstavanje bilo pogrešno).
Harmonius 2015
208
Nataša Petrović Tomić, PhDAssistant Professor at the University of Belgrade Faculty of Law
FOLLOW THE FORTUNE CLAUSES IN REINSURANCE
SummaryReinsurance – at least when it comes to the Serbian law – is an
area of the Insurance Law about which there is presently insufficient knowledge. This applies in particular to a feature of the contractual reinsurance relationship which is of greatest importance in terms of comparative law: follow the fortunes principle. This paper seeks to ex-plain at the outset the concept of the follow the fortunes principle and its purpose. The author highlights that the follow the fortunes princi-ple may not be formulated in abstract terms, but rather depends on the clauses contained in the reinsurance contract. Its application is linked to the final stage, i.e. claim settlement and payment process. The es-sence of this principle is that the insurer’s decisions about the insured’s claims under the insurance contract bind the reinsurer within the con-straints of the contractual clauses and subject to certain exceptions. Follow the fortunes clause obliges the reinsurer to indemnify the re-insured in circumstances where a claim covered under the insurance policy and the reinsurance contract has been paid in good faith.
Furthermore, the author draws attention to the differences in understanding this principle in comparative law, which certainly may affect the position of the contractual parties, depending on the law provided in the reinsurance contract to be the governing law. The is-sue of the implicit application of the follow the fortunes principle is examined in detail. While the English law and practice do not admit the assumption of the implicit application of the rule that the reinsurer accepts settlements made by his reinsured, this is not the case in the USA and Germany. According to the prevalent position, even when the reinsurance contract does not contain the follow the fortunes clause, such clause still applies implicitly. Since this position has taken root in reinsurance practice, it may be argued that follow the settlements clauses have been integrated into the German market’s business cus-toms, which justifies their application even in cases when they are not
Nataša Petrović Tomić
209
expressly contained in the contract. As regards the US law, the courts have treated this issue as a factual circumstance, using the testimonies of insurance experts to ascertain if the follow the settlements principle has become – based on practice and customs – inherent to the reinsur-ance relationship.
The author has not neglected contentious issues, such as whether or not the follow the fortunes principle covers the so-called ex gratia payments. This term encompasses all situations of reimbursement by the insurer which he, in strict legal terms, was not obliged to make. The author adopts the position that the reinsurer is not under the ob-ligation to pay reimbursement under reinsurance even where the rein-surance contract contains a general follow the fortunes clause, which does not expressly provide for this particular case.
Finally, the author wraps up her examination with the issue of the limitations on the reinsurer’s right to challenge the insured’s obli-gations. Even where an explicit follow the settlements clause has been provided for in the contract, this still does not preclude the reinsurer’s right to assert that the settled claim does not fall within the reinsurance coverage. Although it allows little room for the reinsurer to challenge the reinsured’s conduct, the application of this principle cannot be con-strued to mean that the reinsurer is obliged to pay everything which is payable under the original policy or which the insurer has decided to pay in concreto. It is crucial that the insurer had the obligation to make the payment under the insurance contract, i.e. that no legal means to defend himself against the claim were available to him.
The author concludes that a reinsurance contract is a typical commercial law contract, edited by an expert in (re)insurance, which is based on respecting the union of interests of the insurer and the reinsurer. It may serve its purpose only if both parties act in accord-ance with the rules on risk management, responsibly and in good faith, whilst observing the clauses embodying the follow the fortunes prin-ciple.
Key words: Reinsurance. – Follow the fortunes principle. – Single and double proviso clauses. – Implicit application. – Claims co-operation clause.
210
UDK 005.21:334.72.021(496.5)
Jonida Rystemaj, PhD*
A HISTORIC AND COMPARATIVE APPROACH OF CORPORATE GOVERNANCE IN ALBANIA
This article aims at giving an overview of the development of corporate governance in Albania based on the influence from Western countries. Some of these developments are a result of deliberate measures and have followed certain patterns while some others are unintentional and are mainly a domestic product. Here we try to give a glimpse of the factors that have contributed to the understanding and implementation of cor-porate governance in Albania. Certainly, this paper cannot be exhaustive on this topic due to publishing restrictions. Therefore, we will bring an insight of rights and duties of the board under the Albanian legislation as the core corporate governance body.
Key words: Albanian corporate governance. – Shareholder-oriented. – Board primacy. – Supervisory board.
1. INTRODUCTORY REMARKS
After the fall of the communist regime, Albanian companies were regulated by a legal framework which was drafted partly under German and French influence.1 The first law regulating companies was in force until the enactment of the new law “On entrepreneurs and companies”2 which was a result of several influences and signifi-cantly detached from the tradition established by the former law. This piece of legislation was introduced in the light of approximation of the
* The author is lecturer at the Faculty of Law, University of Tirana, [email protected].
1 Law No. 7638, dated 19.11.1992, “On Commercial Companies”, Official Ga-zette of the Republic of Albania, No. 8, which provided the German two-tier organizational structure, had a notable French influence. See also, J. Dine et al., The New Law “On Entrepreneurs and Companies: Text with Commentary”, 2008, 134, unpublished.
2 Law No. 9901, dated 14.4.2008, “On Entrepreneurs and companies”, Official Gazette of the Republic of Albania, No. 6, as amended.
Jonida Rystemaj
211
domestic legislation with the acquis. This law incorporates important principles of corporate governance which so far have been serving as the only legal framework for corporate governance in Albania.
The first company law (enacted in 1992) demonstrated a lack of efficient mechanisms to protect the interest of stakeholders. Also, the two-tier organizational structure did not offer the required protection as the supervisory board often consisted of a related party (family or relatives) to the major shareholder(s). Therefore, board decision could not be challenged. Furthermore, it is noteworthy that the employee participation even though a mandatory provision of the law, remained widely unenforced by Albanian companies. The board was considered a formal requirement for a joint stock company and its role remained almost trivial. Besides these legal rules, until 2008 there were no oth-er frameworks disciplining the internal governance of Albanian joint stock companies.
This gap was filled by the new law in force which (at least) for-mally creates a friendlier environment not only for shareholders but stakeholders as well. This regulatory framework is also supplement-ed with the Corporate Governance Code enacted by the Ministry of Economy.
Corporate governance in Albania is a newly introduced term that gained usage by mid-2000. Unfortunately, there is no legal definition of corporate governance brought by any legal act. Works of academics3 mostly rely on the OECD definition of corporate governance. Scholars (and legislators) tend to translate it into Albanian but neither of the selected terms is considered accurate. Therefore, recently there have been made some efforts to use the English translation even though the Corporate Governance Code,4 enacted by the Ministry of Economy, literally translates the term into Albanian.
The aforementioned Code has introduced few rules on corporate governance, but it is noteworthy that as a supplemental regime for cor-porate governance in Albania, it refers only to unlisted companies and its principles are but a set of best practices which are not obligatory for companies. Furthermore, companies are not under the obligation
3 A. Malltezi, Aspects of Corporate Governance under the Albanian Legislation, Dissertation, Tirana 2008.
4 Qendra Kombëtare e Regjistrimit (National Registration Center), available at: http://www.qkr.gov.al/nrc/documents/Codeang.pdf, last visited on 28.3.2014.
Harmonius 2015
212
to explain the non-compliance with the principles set forth. In other words, the Code has not taken the comply-or-explain approach, and lacks any mandatory force. Therefore, the statutory regulation (i.e. the provision of the law “on entrepreneurs and companies”) incorporat-ing principles of corporate governance should be considered as having more impact in deciding the relationships within a company.
2. SHAREHOLDER OR STAKEHOLDER ORIENTED?
The debate on the orientation of the corporate law norms has confronted the U.S. and European school of thoughts. The shareholder-oriented approach, that dominates the Anglo-American legal thought, stresses that the final end of the whole corporation is the maximization of the shareholders’ wealth. The corporation is set up by shareholders and it shall be run in their interest. The classic statement of sharehold-er wealth maximization was given by the Michigan Supreme Court in 1919, according to which: “a business corporation is organized and carried on primarily for the profit of stockholders. The powers of the directors are to be employed to that end.”5 The court continues by as-serting that: “The discretion of directors is to be exercised in the choice of means to attain that end, and does not extend to a change in the end itself...”6 Therefore, under this approach directors owe their fiduciary duties to shareholders and not to other constituencies since the whole infrastructure is created for the benefit of shareholders. This does not mean that the interest of other constituencies is irrelevant, but, in case of conflicting interests, shareholders’ interests prevail.
On the other hand, the stakeholder-oriented model shifts the concern to other non-shareholder constituencies. Under this model, the board should take into consideration besides the interests of share-holders, the interests of other stakeholders as they are contributors (in kind or in cash, i.e. employees and creditors) in the company. The fi-duciary duties of the board are directed to all entities/constituencies in the company which are considered as an inherent part of it.
5 S. Bainbridge, The New Corporate Governance in Theory and Practice, New York 2008, 53, citing Dodge v. Ford Motor Co., 170 N.W. 688, 684 (Mich. 1919).
6 W. A. Klein et al., Business Associations: Cases and Materials on Agency, Part-nerships and Corporations, New York 2012, 261.
Jonida Rystemaj
213
This debate transposed into the Albanian reality has its peculi-arities. We will begin this analysis by stressing that companies are re-cent “legal creatures” in the Albanian legal environment. They had a limited existence during the reign of king Zog,7 but communism de-stroyed everything related to private property. Hence, with no mem-ory and connections from the past, these forms of business organiza-tions were only introduced in 1992. The beginning of the 1990s were years of big changes in Albania, where political and economic changes were accompanied by new pieces of legislation. These changes and the economic and cultural development highly influenced the attitude to-wards companies. This approach was inevitable because, as Dine and Koutsias8 opine, the company and its governance reflect the values pre-vailing in the society.
Under these circumstances the new laws were understood and implemented in a challenging environment especially taking into con-sideration that Albanian citizens were deprived of private property for almost half a century. Company law was one of those laws that were introduced right after the shift to a new economic model, and the idea of running one’s business was like utopia. The link with private property, inexistent for almost half a century, became so strong that Albanians began to see companies as things they owned. Even though the first pieces of legislation were highly influenced by those from the European countries, in practice the companies were understood as means through which shareholders exercised economic activities. In practice and theory as well, there existed a unified opinion that com-panies represented an instrument aiming at the maximization of share-holders wealth. The company was organized and carried on primarily for the profit of the stockholders.9
Contrary to the dominant approach in continental Europe (rep-resented by Germany), where companies were considered as entities defending a wide range of interests,10 the predominant thought in
7 The Commercial Code of King Zog was enacted in 1929 and was abrogated by the communist regime after they came into power in 1945.
8 J. Dine, M. Koutsias, The Nature of Corporate Governance. The Significance of National Cultural Identity, Cheltenham 2013, 121.
9 See Dodge v. Ford Motor Co in W. A. Klein et al., 261.10 Referring especially to the space dedicated to employees, creditors and other
constituencies in a continental Europe company.
Harmonius 2015
214
Albania has considered companies as things owned by shareholders.11 Implementing the stakeholders-oriented approach in Albania has been farfetched as the prevailing (or the sole) interest is the shareholders’. Employees were never considered as constituencies having any stake in the company. As mentioned above, they almost never got their seats in the board, despite the obligatory provision which granted the right of representation. This remains the common understanding of companies by most practitioners and insiders. Yet, in informal conversation with shareholders of big companies in Albania we notice that the dominant thought is that they own the company and that the directors should run the company primarily for the profit of the shareholders and that they can do anything with the company they own.
On the other hand, it is worth noting that in Albania there is neither a well-established legal thought nor a consolidated jurispru-dence on the model Albanian company law follows, but if we refer to the law in the books, we may contend that the Albanian company law (in force) follows the stakeholder-oriented model as influenced by the laws of the countries of continental Europe. This conclusion is based on the provision in company law which sets forth that: “...members of the board... have the duty to: a) perform their duties established by law or the statute in good faith and in the best interest of the company as a whole (emphasis added), with particular attention to the impact of its activity on the environment...”12 It is not quite clear what the legislator means with “company as a whole” and the commentary accompanying the law does not provide any explanatory comment.13 In our opinion these words refer not only to shareholders as “investors” in the compa-ny, but also to other stakeholders who contribute in the company with human or cash capital. Thus, our law sets the obligation of the board to perform their duties in the interest of the company, shareholders and other stakeholders as well.
11 Certainly, there are companies that detach from this generalization, especial-ly those with foreign capital which retain the organizational tradition of the parent.
12 Article 163, Law No. 9901, dated 14.4.2008, “On entrepreneurs and companies”, Official gazette, No. 60, as amended. This is also based in other provisions of the aforementioned law where it grants the right to creditors of the company to sue the company for certain actions (Articles 91, 92, 150, 151, etc.).
13 J. Dine et al., The New Law “On Entrepreneurs and Companies: Text with Com-mentary”, Tirana, 2008, unpublished.
Jonida Rystemaj
215
If we compare this provision with its homologous found in Section 172 of the Companies Act 2006 (UK), we find out that despite the similarities, the approach in UK is that yet, shareholders retain their status as the exclusive “members of the company”.14 Furthermore, it is contended that firstly, there should be an alignment of interests be-tween stakeholders and the interest of the company and secondly, that shareholders having the legitimacy to act (on behalf of the company) will not likely do so against directors who have ignored the interest of other stakeholders and have put much emphasis on shareholders.15
This stand point is in line with the general understanding of the Albanian company law and practical implementation of law provisions. In practice the Albanian system gravitates towards the Anglo-American model rather than the European one when it comes to having regard on shareholders and stakeholders interests. This approach was neither deliberate nor planned; it emerged given the circumstances, history and misunderstandings of certain legal institutes. The opposite standpoint is really farfetched for Albanian shareholders as they consider them-selves to have absolute dominance over everything dealing with “their” company. Regardless, the legal provision, this remains the dominant understanding of companies in Albania.
3. SHAREHOLDERS, MANAGERS OR BOARD PRIMACY?
Board and shareholders are usually confronted by academics when trying to resolve the question: who dominates the company? In this ongoing debate the US academics mainly supported the managing-oriented model due to the dispersed structure of ownership and large number of shareholders in corporations. A new thesis was introduced by Stephen Bainbridge16 who purports the idea that the company is neither dominated by shareholders nor managers, but the central role in the company pertains to the board. Under this theory the “...director primacy asserts that... Neither shareholders nor managers control cor-porations; instead board of directors have the ultimate right of fiat.”17
14 J. Dine, M. Koutsias, 183.15 Ibid., 184.16 William D. Warren, Professor of Law, University of California, Los Angeles.17 S. Bainbridge, The New Corporate Governance in Theory and Practice, New
York 2008, 10.
Harmonius 2015
216
This conclusion of Professor Bainbridge comes against the predomi-nant opinion in Europe, under which the “supervisory board controls the management (not the corporation), its compliance with the law and articles of the corporation, and its business strategies”.18
Although not an easy task to determine, the role of the board in continental Europe has been settled and clearly it is not the board to dominate the company. The major issues are to be assessed and de-cided by shareholders.
Stephen Bainbridge, while introducing his model of director pri-macy, stresses that when it comes to the question of stakeholder versus shareholders, director primacy claims that shareholders are the appro-priate beneficiary of director fiduciary duties.19
There are exceptions to the application of this theory. The do-main of this model cannot be extended to certain types of corpora-tions mainly for reasons related to their ownership structure because as Stephen Bainbridge stresses “...director primacy’s claims fare poorly whenever there is a dominant shareholder”.20
This question is not an issue for the Albanian juridical thought, but we have decided to bring this analysis to the Albanian reality regard-less of the lack of big companies with dispersed ownership and a large number of shareholders. Clearly, under the current stage of companies’ development in Albania, directors cannot dominate the company. The latter is usually under the influence of the major shareholder(s). This is because shareholders consider directors and managers as their repre-sentatives in performing the day to day business like a franchise where they transfer their rights and duties to other entities and at the same time exercising control over them. Therefore, the theory of director primacy is not applicable in the Albanian legal environment. Albanian joint stock companies are not an example of dispersed ownership; they often represent a concentrated ownership in the hands of one or few dominant shareholders which serve as another reason to position our company law out of the domain of the “director primacy”.
18 K. J. Hopt, P. C. Leyens, “Board Models in Europe – Recent Developments of Internal Corporate Governance Structures in Germany, the United Kingdom, France, and Italy”, ECGI – Law Working Paper No. 18/2004, available at SSRN: http://ssrn.com/abstract=487944 or http://dx.doi.org/10.2139/ssrn.487944, last visited on 28.3.2014.
19 S. Bainbridge, 10.20 Ibid, 12.
Jonida Rystemaj
217
In this context, the Albanian model of corporate governance certainly follows the shareholders’ primacy because shareholders enjoy extended rights and have exclusive powers on deciding the company’s policies, changes on the articles of incorporation, election of directors and liquidators, deciding on dividends, the increase and reduction of capital, the annulment of shares, company reorganization and winding up, etc.21 Having these powers granted by the law, it is clear that share-holders retain the ultimate control over the company as their interests are paramount. Hence, any idea of board prevalence is unacceptable for Albanian companies.
4. BOARD STRUCTURE AND THE ROLEOF BOARD
It is widely accepted that the board stands at the core of cor-porate governance as an important body in establishing relationships with other constituencies within the company and outsiders as well. Thus, dealing with corporate governance issues, it is unavoidable con-sidering issues related to the board.
In Albania, the first law on companies, adopted after the fall of communism, provided the two-tier (the dualist board) model. During almost 16 years in force the law established the tradition of a two-tier organizational structure. The law reform of 2008 surprisingly did not stick to this model, but introduced more flexibility offering companies the option to make a choice between the monist and dualist model.
Perhaps, this model was inspired by the European Action Plan on Company Law,22 which offered organizational freedom to companies,
21 For more, see Article 135, Law No. 9901, dated 14.4.2008, “On entrepreneurs and companies”, Official Gazette of the Republic of Albania, No. 60, as amen-ded.
22 Modernising Company Law and Enhancing Corporate Governance in the Eu-ropean Union, A plan to move forward, available at: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2003:0284:FIN:EN:PDF, last visited on 16.4.2014. Also stressed in the Action Plan of 2012, COM (2012) 740 Final, Strasbourg 12.12.2012, “Action Plan: European company law and corporate governance – a modern legal framework for more engaged shareholders and sustainable companies” where the Commission emphasized that: “In Europe, different board structures coexist. Depending on the country, listed compa-nies may put in place either a ‘single board’ system (also called ‘monistic’ or
Harmonius 2015
218
choosing between the monist and dualist system. This conclusion was reached by the High Level Group of Company Law Experts which took this approach in the Modern Regulatory Framework for Company Law in Europe.23 Under this report, it was not advisable to make one of the two systems mandatory in Europe.24 According to a renowned author of company law, this system is already existing in France and Italy, and is also advocated in Austria and Germany.25 The core idea was to give companies the right to choose which system of internal organization best suited their needs and circumstances.26
The same logic worked for Albanian legislators when drafting the law “on entrepreneurs and companies” aiming at raising the busi-ness competitiveness in the region and attracting more foreign inves-tors. In this way, every entity established in Albania would choose the organizational form of its country of origin. In this aspect, the Albanian company law followed the template offered by the Societas Europaea.27 The reason behind this regulation is mainly influenced by researchers who came to a conclusion that they cannot assert which of these two systems is the best to apply.
4.1. Organizational considerationsUnder the current regulation a joint stock company can be es-
tablished in Albania following these systems:
‘unitary board’ system), a two-tier (or ‘dual board’) system or some form of mixed system. The Commission acknowledges the coexistence of these board structures, which are often deeply rooted in the country’s overall economic governance system, and has no intention of challenging or modifying this ar-rangement.”
23 Retrieved from http://www.ecgi.org/publications/documents/report_en.pdf, last visited on 16.4.2014.
24 High Level Group of Company Law Experts, 59, retrieved from http://www.ecgi.org/publications/documents/report_en.pdf, last visited on 16.4.2014.
25 K. J. Hopt, European Company Law and Corporate Governance: Where Does the Action Plan of the Commission Lead?, in K. J. Hopt et al. (eds.), Corporate Governance in Context. Corporations, States and Markets in Europe, Japan and the US, Oxford University Press, New York 2009, 139.
26 High Level Group of Company Law Experts, 59, retrieved from http://www.ecgi.org/publications/documents/report_en.pdf, last visited on 16.4.2014.
27 Adopted by the Council Regulation (EC) No 2157/2001 of 8 October 2001 on the Statute for a European Company.
Jonida Rystemaj
219
a) One-tier system where there exists a single board vesting management and supervisory competences.
b) Two-tier system where the supervisory board is distinctive-ly divided form the management. Managers in this organi-zational pattern can be appointed by the general meeting of shareholders or the supervisory board. Again, our law shows the maximum level of flexibility in organizational issues.
This regulation is quite confusing for Albanian companies, which still seem keener to adopt the two-tier system. The reason of this con-fusion is due to the lack of knowledge on how the one-tier structure works and the definition brought by the new law on ‘executive’ and ‘non-executive’ directors. This uncertainty is also reflected in the case law where in few occasions Albanian courts have not understood the new organizational model. Furthermore, the courts have acknowledged new “models” which do not fit in either of the models provided by the law.28 Despite this organizational freedom some of the biggest Albanian companies (like insurance companies and telecommunication compa-nies) have adopted the two-tier system of organization.29
Surprisingly, the law on banks in Albania sets the obligation that companies involved in banking activities should follow the one-tier system having the steering board which vests at the same time super-visory and executive competences.30 Also, the law referring to the bo-ard composition foresees that directors can be members of the board.31 This composition is the main feature of the one-tier system, while the two-tier one provides stricter rules and prohibits the participation of directors (managers) in the board.
The same regulation is observed in managing companies (in Undertaking in Collective Investment) where the law sets forth that
28 For example, in the court ruling in case no. 4848, dated 14.5.2012, Tirana District Court. Here the court acknowledged a new system by which the ma-nagers/directors were elected by the board of directors and dismissed at any time by the general assembly of shareholders. Further reading: A. Malltezi, J. Rystemaj, A. Kromiçi, Gjykatat Shqiptare mbi Shoqëritë dhe Veprimtarinë Treg-tare, Tiranë, Mediaprint 2015, 269–275.
29 See for example, Vodafone Albania, Sigal Uniqa Group Austria, ect. 30 Article 35, Law No. 9662, dated 18.12.2006, “On banks in the Republic of Al-
bania”, as amended, Official Gazette of the Republic of Albania, No. 149.31 Ibid.
Harmonius 2015
220
these companies should be organized under the one tier-system,32 while the investment companies should be organized under the two-tier structure.33
Nevertheless, despite this regulation, in practice, most of Albanian companies have diluted the role of the board and actually, shareholders are the ones that run the company and decide on issues pertaining to the board.34 This is due to the fact that the companies are considered as ‘things’ owned by shareholders, therefore, they have the right to take any decision that they deem adequate.
Under the law “on entrepreneurs and companies”, the board functions, inter alia, are the appointment and removal of the man-aging directors when the acts of incorporation so provide. Also, the board35 is responsible, inter alia, for monitoring and supervising the implementation of business policies by the managers (administrators), calling the general meeting whenever it is deemed necessary for the company interests, ensuring that the company observes the applicable law and accounting standards, determining the remuneration for the managing directors, etc.36 The board of directors has, in addition to the rights and duties of the supervisory board, some additional tasks like giving the directors directives on the implementation of business poli-cies, approving the incurring of a debt amounting to 5% of company’s assets resulting from the latest certified financial statements through loans or issuance of bonds or other debt instruments, and establishing long-lasting business cooperation and proposing policies in establish-ing new company groups.37
32 Article 10 (2) of the law No. 10198, 20.12.2009, “On undertakings in collective investments”, Official Gazette of the Republic of Albania, No. 186.
33 Article 49(b), ibid. 34 This feature is mainly a characteristic of companies having Albanian capital,
excluding banks, managing and investment companies which are also subject to supervision by other authorities such as respectively Bank of Albania and Albanian Supervisory Authority.
35 We are referring to the board with no distinction whether it is a two-tier and one tier structure even though the articles we are citing in this part set forth the duties and responsibilities of the board of directors in the one-tier structu-re organizational model.
36 For more, please refer to Article 154 of the law No. 9901, dated 14.4.2008, “On entrepreneurs and companies”, Official Gazette of the Republic of Albania, No. 60, as amended.
37 Article 154 explained by Article 167, ibid.
Jonida Rystemaj
221
4.2. Board composition4.2.1. Board of Directors
Dealing with the composition of the board, again the Albanian company law has set forth that: for the one-tier organizational structure the board of directors consists of at least three members or more, but not more than 21 members. Members shall be natural persons, most of whom shall be independent and non-executive.38 The definition of “in-dependent member” is not provided in this article, but paragraph 4 of article 155 refers to the general principles of the law when dealing with related party transaction defines the related party with the representa-tive or board member as the one having a personal or financial inter-est.39 Given this definition, we may imply that an independent director is one who does not have personal or financial interest in the company. Yet, this is a situation that needs to be clarified by other legal acts in order to have a correct application of the given provision.
This model of the board is mostly designed under the Anglo-American influence. Here, it is noteworthy that one of the members of the working group drafting the law “on entrepreneurs and companies” was British40 and probably she brought her experience in designing the Albanian law. Referring to the British regulation they have elaborated few indicators that serve to determine the independence of a direc-tor. These are: an employment contract with the company or group within the last five years, a material business relationship within the last three years, additional remuneration apart from the director’s fee, close family ties, cross-directorships, and representation of a signifi-cant shareholder or a directorship for more than nine years.41 In these circumstances, the aforementioned indicators may serve as standards when questioning directors’ independence.
The law also stipulates that directors shall be elected by the gen-eral meeting by a simple majority.42 The right to appoint a member in the board pertains also to minority shareholders if the statute so
38 Article 155(1), ibid.39 Article 13, ibid.40 Janet Dine was one of the members of the group drafting the law. 41 K. J. Hopt, P. C. Leyens, 13.42 Article 155 (2), of the law No. 9901, dated 14.4.2008, “On entrepreneurs and
companies”, Official Gazette of the Republic of Albania, No. 60, as amended.
Harmonius 2015
222
provides.43 This organizational model offers no seats in the board to employees. Despite the previous law regulation on employee participa-tion, the general principles of the law in force foresee that employees’ participation in the board relies on the potential agreement reached between the representatives of the company and the Employ Council.44 This provision gives power to shareholders by permitting them not to allow employees’ participation in the boardroom.
With regard to eligibility, the law stipulates that directors may be elected from the company’s shareholders and employees and as well as outsiders.45 Oddly, the law does not provide any other eligibility crite-ria. There are no other requirements for a board member to meet, but the law sets forth some restrictions like: parallel membership in the board of two other companies registered in the Republic of Albania, holding membership of board in the group, and cross-directorship.46
4.2.2. Supervisory BoardThe supervisory board has an established tradition in the
ephemeral existence of Albanian company law. The first joint stock companies had supervisory boards as they core bodies, but their role was eclipsed by the dominance of the shareholders. The board never showed its full potential in exercising the duties granted by the law. For most Albanian joint stock companies, the board was a mere formality to “comply” with the law provision.
Under the company law in force, the distinction between the one-tier and twо-tier structures lies in the board composition and its functions. In the two-tier structure, the company is run by managers (administrators) and supervised by the supervisory board.47 As to the composition the law stipulates that a manager (administrator) of the company and of other companies in the same group, and a person re-lated to him/her may not be elected as a member of the supervisory board.48 The aforementioned provision on the board of directors on
43 Article 155(3), ibid.44 Article 19, the law No. 9901, dated 14.4.2008, “On entrepreneurs and compa-
nies”, Official Gazette of the Republic of Albania, No. 60, as amended.45 Article 156(1), ibid.46 Article 156(2), ibid.47 Article 166 (1), the law No. 9901, dated 14.4.2008, “On entrepreneurs and
companies”, Official Gazette of the Republic of Albania, No. 60, as amended.48 Article 167 (3), ibid.
Jonida Rystemaj
223
the number, election and composition shall apply to the supervisory board with the following exceptions:
a) Board members shall be non-managing and the majority of them shall be independent.
b) The statute may provide that some of the members may be elected and/or removed by the company employees.49
This provision clarifies the distinction as per the composition between the board of directors and the supervisory board. In line with the general principles, co-determination is not mandatory but rath-er optional and based on the statutory provision and the agreement reached between company’s representatives and employees. Employee participation has never been a tradition of Albanian joint stock compa-nies, therefore it is quite doubtful whether employees will ever have a say on decisions of the company.
5. CONCLUDING REMARKS
In concluding this paper we would like to emphasize that the Albanian Company law has been subject to several foreign influences, yet the understanding and implementation of company law provision has had its peculiarities as the domestic factors have left their imprint in defining the rules governing companies.
Unfortunately, Albania does not enjoy a tradition in governing companies (least the listed ones) and corporate governance rules are rarely incorporated in running a company (having Albanian capital). While companies established in Albania with foreign capital (and that form generally a part of a regulated market), demonstrate links with their countries of origin and commit to comply with the good prin-ciples of running a company. Some of them, especially banks and tel-ecommunication companies have demonstrated to be good citizens by being socially responsible.50
49 Article 167(4), ibid.50 Companies like Vodafone Albania and Albania Mobile Communication. Plea-
se visit: http://www.vodafone.al/vodafone/Pergjegjesia_Sociale_1918_1.php and http://www.amc.al/al/c/97/Corporate-Responsibility.
Harmonius 2015
224
Notwithstanding the vicinity with the European countries and the continuous legal imports from them (e.g. France, Italy, Germany) in the company law domain understanding certain institutes of com-pany law have had more an Anglo-American approach rather than a European one. Certainly, the predominance of shareholders has eclipsed any European influence in running the company. Therefore, shareholders are not only the paramount beneficiaries, but they also have a concentrated power in running the business.
Jonida Rystemaj, PhDPredavač na Pravnom fakultetu, Univerziteta u Tirani
ISTORIJSKI I UPOREDNI PRISTUP KORPORATIVNOM UPRAVLJANJU U ALBANIJI
RezimeCilj ovog rada se sastoji u prikazu razvoja korporativnog uprav-
ljanja u Albaniji na osnovu uticaja iz zapadnih zemalja. Ovaj razvoj je jednim delom rezultat planiranih mera koje su pratile određene usta-ljene sisteme, dok se drugim delom sastoji u neplaniranim merama koje su pretežno domaći proizvod. U tom pogledu smo pokušali da damo uvid u faktore koji su doprineli shvatanju i primeni korporativ-nog upravljanja u Albaniji. Naravno, ovaj rad ne može biti iscrpan u pogledu ove teme, iz razloga ograničenja obima. Stoga ćemo pružiti uvid u prava i dužnosti odbora prema albanskom zakonodavstvu, kao osnovnom organu korporativnog upravljanja.
Ključne reči: Albansko korporativno upravljanje. – Orijentisanost ka akcionarima. – Primat odbora. – Nadzorni odbor.
225
UDK 364(497.11) ; 349.3(497.11)
Dr Marko Stanković*
SOCIJALNA PRAVA U REPUBLICI SRBIJI – PRAVNA REGULATIVA I OSTVARIVANJE
U PRAKSI
Rad je posvećen analizi normativnog položaja i praktičnog ostvarivanja socijalnih prava u ustavnom sistemu Republike Srbije. Osim ustavne re-gulative, predstavljena su i rešenja iz relevantnih zakona, kao i iz najvaž-nijih međunarodnih ugovora, koji se neposredno primenjuju u Republici Srbiji. Učinjen je i pokušaj da se dâ odgovor na pitanje da li je Srbija država socijalne pravde, kako je definisana samim Ustavom, odnosno da li socijalna prava predstavljaju samo proklamaciju ili ih građani zaista uživaju. Na kraju, određena pažnja je posvećena i analizi perspektive ra-zvoja socijalnih prava u Republici Srbiji.
Ključne reči: Socijalna prava. – Ustav Republike Srbije od 2006. – Za-štita zdravlja. – Socijalna zaštita. – Zdrava životna sredi-na. – Posebna zaštita porodice, majke, samohranog rodi-telja i deteta. – Pravo na obrazovanje.
1. ZNAČAJ SOCIJALNIH PRAVA
Socijalna prava nesumnjivo predstavljaju jednu od najvažnijih grupa ljudskih prava u savremenom svetu, pa ne iznenađuje što je ogro-man broj država sebe proglasio „socijalnim“ državama već u samom ustavu. Takva proklamacija, međutim, nije dovoljna da bi se socijalna prava nesmetano ostvarivala u praksi. Za to je neophodno da socijal-na prava budu zajemčena u propisima (dakle, predviđena materijalnim pravom), kao i da uživaju efikasnu zaštitu u odgovarajućim pravnim postupcima (procesnopravnu zaštitu). Socijalna prava, uz ekonomska, spadaju u prava druge generacije (u koju se svrstavaju još i ekonomska i kulturna prava) i definišu se kao pozitivna prava, za razliku od građan-
* Autor je docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, [email protected].
Harmonius 2015
226
skih i političkih kao negativnih prava. Prava druge generacije nastala su u XX veku, mada su se kao predmet ustava afirmisala još u preambuli Ustava Francuske od 1848. (ustav tzv. Druge republike). Dok se prva generacija ljudskih prava bavi prevashodno ograničenjem zloupotrebe vlasti, samovolje vladara, a ne pridaje se neka, gotovo nikakva važnost ulozi države i ostvarivanju društvenog blagostanja, upravo je to glavna karakteristika druge generacije ljudskih prava. Države su, naročito po-sle Drugog svetskog rata, bile oprezne u vezi sa pravnim uokvirenjem socijalnih prava u formi ustavnih normi. To je bilo izazvano uništenim ekonomijama, uzrokovanim razaranjima u ratnim godinama, komplet-nom društvenom skepsom. Ipak, nakon određenog vremena, usledila je prava ekspanzija razvitka socijalnih sistema i pridavanja važnosti so-cijalnim pitanjima i pravima.
Socijalna prava su danas deo pravnog sistema svake moderne države, koja regulišu zaštitu onih lica koja nisu u mogućnosti, bez svo-je krivice, da svojim radom obezbede sebi egzistenciju, zbog posledica nesrećnih okolnosti ili psiho-fizičkih smetnji. Mehanizmi zaštite i pri-mena socijalnih prava su, posle prihvatanja njihove univerzalne ideje, postali najveći problem. U modernom vremenu evidentno je da posto-je razni akti i široko rasprostranjeno normativno uređenje kako na me-đunarodnom tako i na nacionalnom nivou, ali to normativno uređenje samo po sebi, ne znači mnogo. Kako će socijalna prava zaživeti u jed-noj zemlji, mnogo zavisi od toga na koji način će se primeniti, putem kojih mehanizama će se zaštititi i koliki su kapaciteti države i društva da ih ostvari.1 U savremenom svetu, pomoć siromašnima i uopšte so-
1 Na tom planu prepreke se mogu razvrstati na nekoliko grupa prema jednom od izveštaja Saveta Evrope: 1) Propisivanje normi i njihovo definisanje. Pro-blemi se javljaju kada propisane norme nisu dovoljno precizno određene i elastične i na taj način isključuju određen deo populacije kojoj je potrebna pomoć, i ne prate promene potreba u društvu; 2) Resursi. Prosta je činjenica da bi se štitila socijalna prava neophodna su pre svega finansijska sredstva, ali i edukovani kadrovi koji će imati znanje i entuzijazma za pravilno sprovođenje zakonskih normi; 3) Upravljanje. Podeljena nadležnost različitih upravnih or-gana, kao i resursa otežava sprovođenje socijalne zaštite. Tu treba imati u vidu da su upravo najugroženije kategorije stanovništva najčešće i neobrazovane i nepismene te da je njima naročito teško da se snađu u postupcima pred orga-nima uprave; 4) Informisanje. Upravo takve kategorije skromnijeg imovinskog i kulturnog stanja najčešće nemaju mogućnosti ili ne znaju da koriste nove načine informisanja; 5) Sociološke i psihološke teškoće. Takve teškoće mogu da se jave kako kod davalaca, administrativnih radnika, tako i od strane kori-
Marko Stanković
227
cijalna pomoć je postala oblik postizanja društvene discipline, a nije više akt milosrđa kao što je bila nekada.2
2. STATUS SOCIJALNIH PRAVA U USTAVU REPUBLIKE SRBIJE OD 2006.
Ustav Republike Srbije od 2006. posvećuje veliku pažnju ljudskim pravima. Ona su u toj meri konstitutivni element svakog ustava da je Moris Diverže (Maurice Duverger) govorio da država ima istovremeno dva ustava – „društveni ustav“, koji uređuje položaj građana, i „politič-ki ustav“, koji utvrđuje položaj vlasti. Deo Ustava Srbije koji nosi naziv „Ljudska i manjinska prava i slobode“ (čl. 18–81) svojevrsna je mešavi-na ljudskih prava predviđenih u najznačajnijim međunarodnim aktima (Evropskoj povelji o ljudskim pravima od 1950, međunarodnim pakto-vima UN od 1966 itd) i manjinskih prava predviđenih u Okvirnoj kon-venciji za zaštitu nacionalnih manjina Saveta Evrope od 1995. Posebno je važno što Ustav predviđa (čl. 18) da se ljudska i manjinska prava ga-rantovana Ustavom primenjuju neposredno.3 Zakonom se može urediti samo način ostvarivanja prava i to ako Ustav izričito predviđa ili ako je nužno za ostvarenje pojedinog prava zbog njegove prirode. Zakon, pri-tom, ne sme da utiče na suštinu zajemčenog prava. Kao što je već na-vedeno, odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače se u korist „unapređenja vrednosti demokratskog društva“, u skladu sa postojećim međunarodnim standardima ljudskih prava i praksom međunarodnih institucija zaduženih za nadzor njihovog sprovođenja.
S obzirom na to da Ustav (čl. 1) definiše Republiku Srbiju kao državu zasnovanu, između ostalog, i na socijalnoj pravdi, jasno je da on socijalnim pravima daje važno mesto.4 Republika Srbija usvaja
snika, kojima zbog nedovoljno svesti o sopstvenim pravima, ili zbog sramote i nedostatka znanja o raznim administrativnim procedurama putem kojih bi mogli da ostvare njihova prava.
2 M. Nenadić, „Modernizovano i dobrovoljno siromaštvo – Usmerenost na sup-stitenciju, a ne ka ekskluziji“, Politea, 3/2012, 13.
3 Ustavom se, naime, „jemče, i kao takva, neposredno se primenjuju ljudska i manjinska prava zajemčena opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog pra-va, potvrđenim međunarodnim ugovorima i zakonima.“
4 O značaju propisivanja socijalnih prava u samom ustavu pogledati: J. King, Judging Social Rights, Cambridge 2012, 20.
Harmonius 2015
228
načela demokratsko-socijalne ustavnosti, talasa u razvoju ustavnosti koji je pun zamah doživeo posle Drugog svetskog rata. Socijalna prava su, kao i ekonomska, proizašla iz promenjene uloge države u društvu. Država nije više, kao u epohi liberalizma, isključivo pravna i politička ustanova, već i socijalna i kulturna zajednica koja interveniše u pri-vredni život s određenim socijalnim ciljevima. Ciljevi takve interven-cije su pomoć ekonomski slabijima, omogućavanje pristojnog života građanima i zaštita čoveka kao socijalnog bića i time sprečavanje ne-gativnih posledica liberalne ekonomije. Zato država posreduje u pri-vrednim odnosima, preuzimajući ulogu staratelja o fizičkom razvoju i kulturnom napretku svojih građana. Socijalna prava „se nisu pojavila da bi se pojedinac zaštitio od samovolje državne vlasti, nego da bi se socijalno i privredno slabiji zaštitili od socijalno i privredno jačih.“5 Garantovanjem socijalnih prava, država se stara o fizičkom i psihičkom zdravlju i vaspitanju i kulturnom razvoju građana. Sredstva za socijal-nu pomoć obezbeđuje Republika Srbija u svom budžetu, a isplatu tih sredstava vrši ministarstvo zaduženo za rad i socijalnu politiku, preko opštinskih centara za socijalni rad.6
Ustav Srbije od 2006. predviđa bogat katalog ljudskih prava uop-šte, kao i socijalnih prava kao njihovog važnog dela. Ipak, Ustav obez-beđuje još širu zaštitu prava svojom odredbom o hijerarhiji pravnih akata (čl. 194), kojom međunarodnim ugovorima daje nadzakonsku pravnu snagu.7 To znači da, prvo, potvrđeni međunarodni ugovori imaju manju pravnu snagu od Ustava, ali veću pravnu snagu od za-kona, i, drugo, sudovi i ostali državni organi su dužni da primenju-ju odredbe potvrđenih međunarodnih ugovora, čime se građanima obezbeđuje sveobuhvatna pravna zaštita. Drugim rečima, građani pred svim sudskim organima uživaju sva socijalna prava koja su garanto-vana potvrđenim međunarodnim ugovorima, a među njima poseban značaj ima Revidirana Evropska socijalna povelja od 1996.
5 R. Marković, Ustavno pravo – Priručnik za polaganje pravosudnog ispita, Beo-grad 2009, 63–64.
6 D. Vuković, Socijalna sigurnost, Beograd 2009, 236.7 On propisuje da potvrđeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila
međunarodnog prava predstavljaju deo pravnog poretka Republike Srbije, kao i da potvrđeni međunarodni ugovori ne smeju biti u suprotnosti sa Ustavom, dok zakoni i drugi opšti akti doneti u Republici Srbiji ne smeju biti u suprot-nosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava.
Marko Stanković
229
3. SOCIJALNA PRAVA ZAJEMČENA PRAVNIM PROPISIMA U REPUBLICI SRBIJI
Socijalna prava u užem smislu su pravo na zaštitu zdravlja, pravo na zdravu životnu sredinu, pravo na socijalnu zaštitu, pravo na zaštitu porodice, majke, samohranog roditelja i deteta i pravo na školovanje (obrazovanje).
3.1. Pravo na zaštitu zdravljaZdravstvena zaštita zajemčena je članom 68 Ustava Srbije, koji
propisuje da svako ima pravo na zaštitu svog fizičkog i psihičkog zdrav-lja. Pritom, „deca, trudnice, majke tokom porodiljskog odsustva, samo-hrani roditelji sa decom do sedme godine i stari ostvaruju zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda, ako je ne ostvaruju na drugi način, u skladu sa zakonom“. Na taj način Ustav je pružio posebnu zaštitu onim kate-gorijama stanovništva kojima je takva zaštita neophodna. Uređivanje zdravstvenog osiguranja, zdravstvene zaštite i osnivanja zdravstvenih fondova ustavotvorac je prepustio zakonodavcu, pri čemu je utvrdio da Republika Srbija pomaže razvoj zdravstvene mreže i fizičke kulture.
Pored opšte formulacije u Ustavu, Zakonom o zdravstvenoj za-štiti8 se precizira sadržina prava na zaštitu zdravlja i propisuju norme sistema zdravstvene zaštite, organizacije zdravstvenih službi, društvene brige o zdravlju stanovništva, norme o opštem interesu u zdravstve-noj zaštiti, pravima i obavezama pacijenata, zdravstvenoj zaštiti stra-naca, osnivanju Agencije za akreditaciju zdravstvenih ustanova Srbije, nadzoru i drugim pitanjima značajnim za organizaciju i sprovođenje zdravstvene zaštite. Zdravstvena zaštita je organizovana i sveobuhvatna delatnost društva sa ciljem da se ostvari najviši mogući nivo očuva-nja zdravlja građana i porodice. Zakonom se obezbeđuje zdravstvena zaštita koja obuhvata: 1) očuvanje i unapređenje zdravlja, otkrivanje i suzbijanje faktora rizika za nastanak oboljenja, sticanje znanja i navika o zdravom načinu života; 2) sprečavanje, suzbijanje i rano otkrivanje bolesti; 3) pravovremenu dijagnostiku, blagovremeno lečenje, rehabi-litaciju obolelih i povređenih; 4) informacije koje su stanovništvu ili pojedincu potrebne za odgovorno postupanje i za ostvarivanje prava na zdravlje.
8 Službeni glasnik RS, br. 107/2005, 72/2009 – dr. zakon, 88/2010, 99/2010, 57/2011, 119/2012 i 45/2013 – dr. zakon.
Harmonius 2015
230
Ovaj zakon, koji je od ključnog značaja za oblast zdravstvene za-štite, definiše da društvenu brigu za zdravlje na nivou Republike čine mere privredne i socijalne politike, kojima se stvaraju uslovi za spro-vođenje zdravstvene zaštite radi očuvanja i unapređenja zdravlja ljudi, kao i mere kojima se usklađuje delovanje i razvoj sistema zdravstvene zaštite, koje obuhvataju: uspostavljanje prioriteta, planiranje, donošenje posebnih programa za sprovođenje zdravstvene zaštite, kao i donoše-nje propisa u ovoj oblasti; sprovođenje mera poreske i ekonomske po-litike kojima se podstiče razvoj navika o zdravom načinu života; obez-beđivanje uslova za vaspitanje za zdravlje stanovništva; obezbeđivanje uslova za razvoj integrisanog zdravstvenog informacionog sistema u Republici; razvoj naučnoistraživačke delatnosti u oblasti zdravstvene zaštite; obezbeđivanje uslova za stručno usavršavanje zdravstvenih rad-nika i zdravstvenih saradnika.
Zakon posebnu pažnju posvećuje osetljivim, ranjivim grupama stanovnika koje su izložene povećanom riziku oboljevanja, zdravstve-noj zaštiti lica u vezi sa sprečavanjem, suzbijanjem, ranim otkrivanjem i lečenjem bolesti od većeg socijalno-medicinskog značaja, kao i zdrav-stvenoj zaštiti socijalno ugroženog stanovništva.
Preduslov za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu je svakako njen finansijski osnov, a zdravstvena zaštita se obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ministarstvo zdravlja je u cilju lak-še primene i razumevanja ovog zakona, otišlo korak dalje i marta 2006. izdalo Instrukcije za primenu ovog zakona, sa preciznim odgovorima na najčešća pitanja vezana za njegovu primenu.
Zakon o zdravstvenom osiguranju9, drugi važan zakon iz ove oblasti, uređuje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja zaposle-nih i drugih građana koja su obuhvaćena obaveznim zdravstvenim osiguranjem, kao i organizaciju i finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja, zatim dobrovoljno zdravstveno osiguranje i druga pita-nja od značaja za sistem zdravstvenog osiguranja. U Republici Srbiji zdravstveno osiguranje je obavezno, jer se njime obezbeđuje pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade za slučajeve utvr-đene zakonom. Obaveznost se ostvaruje organizovanjem i sprovođe-njem sveobuhvatnog obaveznog zdravstvenog osiguranja za zaposlene i druge građane kojim osiguranici za sebe i članove svojih porodica
9 Službeni glasnik RS, br. 107/2005, 109/2005 – ispr., 57/2011, 110/2012 – odluka US i 119/2012.
Marko Stanković
231
obezbeđuju pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade. Obveznici su dužni da plaćaju doprinose za obavezno zdravstveno osi-guranje. Obavezno zdravstveno osiguranje uključuje: 1) osiguranje za slučaj bolesti i povrede van rada i 2) osiguranje za slučaj povrede na radu ili profesionalne bolesti. Pored obaveznog, postoji i dobrovoljno osiguranje. Važno je istaći da su ova prava neprenosiva i nenaslediva, zasnovana na solidarnosti i uzajamnosti obveznika.
Postoji još čitav niz zakona od važnosti za zaštitu zdravlja, među kojima se zbog značaja izdvajaju: Zakon o pravima pacijenta,10 kojim se uređuju prava pacijenata prilikom korišćenja zdravstvene zaštite, način ostvarivanja i način zaštite tih prava, kao i druga pitanja u vezi sa pravima i dužnostima pacijenata; Zakon o lekovima i medicinskim sredstvima;11 Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama;12 Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti;13 Zakon o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama14 i Zakon o supstancama koje se koriste u nedozvoljenoj proizvodnji opojnih droga i psihotropnih supstanci;15 Zakon o zdravstvenom nadzoru nad životnim namirnicama i predme-tima opšte upotrebe;16 Zakon o sanitarnom nadzoru;17 Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu.18
Mnogi ciljevi zdravstvene politike u Srbiji su u značajnom ste-penu dostignuti, poput razvijenosti mreže zdravstvenih ustanova ili odgovarajuće stope obezbeđenosti stanovništva zdravstvenim radnici-ma, posebno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ali neophodno je i dalje praćenje i preispitivanje njihove realizacije uzimajući u obzir novona-stale promene. Potrebno je i započeti realizaciju većeg broja ciljeva, kao što su finansijska održivost zdravstvene zaštite (novi izvori i načini finansiranja) ili funkcionalna povezanost državne i privatne zdravstve-ne službe. Neophodno je stoga obezbediti solidarnost i jednakost (iz-
10 Službeni glasnik RS, br. 45/2013.11 Službeni glasnik RS, br. 30/2010 i 107/2012.12 Službeni glasnik RS, br. 45/2013.13 Službeni glasnik RS, br. 125/2004.14 Službeni glasnik RS, br. 99/2010.15 Službeni glasnik RS, br. 107/2005.16 Službeni glasnik SRS, br. 48/77 – prečišćen teksst, 24/85, 29/88 i 6/89 i Sl. gla-
snik RS, br 44/91, 53/93, 67/93, 48/94, 101/2005 – dr. zakon i 41/2009 – dr. zakon.
17 Službeni glasnik RS, br. 125/2004.18 Službeni glasnik RS, br. 30/2010.
Harmonius 2015
232
među zdravih i bolesnih, siromašnih i bogatih, starih i mladih), kao i rodnu ravnopravnost, sa akcentom na osetljive grupacije stanovništva, uvažavanje prava i ukazivanje na obaveze građana prema sopstvenom zdravlju. Zdravstveni sistem mora da osigura fizički, geografski i eko-nomski dostupnu i pristupačnu, i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, razvoj zdravstvenih kadrova, održivost finansiranja, decentralizaciju upravlja-nja i finansiranja zdravstvene zaštite i postavljanje građanina u centar sistema zdravstvene zaštite.
3.2. Pravo na zdravu životnu sredinuZdrava životna sredina je jedan od najznačajnijih preduslova
zdravog života, pa je pravo na zdravu životnu sredinu u bliskoj vezi sa pravom na zdravstvenu zaštitu. Prema članu 74 Ustava Srbije, svako ima pravo na zdravu životnu sredinu i na blagovremeno i potpuno oba-veštavanje o njenom stanju. „Da bi se ovo ljudsko pravo moglo blago-vremeno i potpuno ostvarivati, pojedinci kolektiviteti i država moraju imati određene dužnosti.“19 Zbog toga je „svako, a posebno Republika Srbija i autonomna pokrajina, odgovoran (je) za zaštitu životne sredi-ne“, a svako je dužan i da čuva i poboljšava životnu sredinu (čl. 74 st. 2 i 3 Ustava).
Zakon o zdravstvenoj zaštiti20 definiše da društvena briga za zdravlje na nivou Republike obuhvata i donošenje republičkog progra-ma u oblasti zaštite zdravlja od zagađene životne sredine. Zagađenje je prouzrokovano štetnim i opasnim materijama u vazduhu, vodi i ze-mljištu, odlaganjem otpadnih materija, opasnim hemikalijama, izvori-ma jonizujućih i nejonizujućih zračenja, bukom i vibracijama. Zakon uređuje i vršenje sistematskih ispitivanja životnih namirnica, predmeta opšte upotrebe, mineralnih voda za piće, vode za piće i drugih voda koje služe za proizvodnju i preradu životnih namirnica i sanitarno-hi-gijenske i rekreativne potrebe, radi utvrđivanja njihove zdravstvene i higijenske ispravnosti i propisanog kvaliteta (monitoring).
Zakon o vodama21 sadrži pravila o pravnom statusu voda, inte-gralnom upravljanju vodama, upravljanju vodnim objektima i vodnim zemljištem, izvorima i načinima finansiranja vodne delatnosti, nadzoru
19 R. Marković, op. cit., 64.20 Službeni glasnik RS, br. 107/2005, 72/2009 – dr. zakon, 88/2010, 99/2010,
57/2011, 119/2012 i 45/2013 – dr. zakon.21 Službeni glasnik RS, br. 30/2010 i 93/2012.
Marko Stanković
233
nad sprovođenjem zakonskih odredbi, kao i ostala pitanja od značaja za upravljanje vodama. Sam zakon reguliše sve površinske i podzemne vode na teritoriji Republike Srbije, uključujući termalne i mineralne vode, osim podzemnih voda iz kojih se mogu dobiti korisne mineralne sirovine i geotermalna energija, vodotoke koji čine ili presecaju držav-nu granicu Republike Srbije, kao i njima pripadajuće podzemne vode, ali i pitanja koja se odnose i na eksploataciju rečnih nanosa koji ne sadrže primese drugih korisnih mineralnih sirovina.
Uz vode, najznačajniji predmet zaštite svakako je vazduh, gde je donet Zakon o zaštiti vazduha22 koji reguliše upravljanje kvalitetom vazduha i određuje mere, način organizovanja i kontrolu sprovođenja zaštite i poboljšanja kvaliteta vazduha kao prirodne vrednosti od op-šteg interesa koja uživa posebnu zaštitu. Zaštita vazduha ostvaruje se uspostavljanjem, održavanjem i unapređivanjem jedinstvenog sistema upravljanja kvalitetom vazduha. U ovoj oblasti su izuzetno značajni zakoni kojima su ratifikovani međunarodni protokoli i konvencije, jer prevazilaze okvire državnih granica: Zakon o ratifikaciji Konvencije o prekograničnom zagađivanju vazduha na velikim udaljenostima;23 Zakon o potvrđivanju Protokola o teškim metalima uz Konvenciju o prekograničnom zagađivanju vazduha na velikim udaljenostima;24 Zakon o potvrđivanju Protokola o dugotrajnim organskim zagađuju-ćim supstancama uz Konvenciju o prekograničnom zagađivanju vaz-duha na velikim udaljenostima25 itd.
I zaštita od buke je veoma značajna, posebno za onaj deo stanov-ništva koja živi u gradovima. Zakon o zaštiti od buke u životnoj sredi-ni26 propisuje ko su subjekti zaštite životne sredine od buke, kojim me-rama i uslovima se sprovodi zaštita od buke u životnoj sredini, načine merenja buke u životnoj sredini, pristup informacijama o buci, nadzor i druga pitanja od značaja za zaštitu životne sredine i zdravlje ljudi.
Zakon o ambalaži i ambalažnom otpadu27 uređuje uslove za-štite životne sredine koje ambalaža mora da ispunjava za stavljanje u promet, upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom, izveštavanje o
22 Službeni glasnik RS, br. 36/2009 i 10/2013.23 Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori, br. 11/86.24 Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori, broj 01/2012.25 Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori, broj 01/2012.26 Službeni glasnik RS, br. 36/2009 i 88/2010.27 Službeni glasnik RS, br. 36/2009.
Harmonius 2015
234
ambalaži i ambalažnom otpadu, ekonomske instrumente, kao i druga pitanja od značaja za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom. U vezi s tim, treba pomenuti Bazelsku konvenciju o kontroli prekogra-ničnog kretanja opasnih otpada i njihovom odlaganju,28 koja je važ-na jer su njenim usvajanjem države pokazale da su svesne rizika štete po ljudsko zdravlje i životnu sredinu koji prouzrokuju opasni otpadi i drugi otpadi i njihovo prekogranično kretanje, imajući u vidu rastuću pretnju po ljudsko zdravlje i životnu sredinu zbog sve većeg stvaranja i složenosti, kao i prekograničnog kretanja opasnih otpada i drugih ot-pada. Zakonom o upravljanju otpadom29 definišu se precizno različita pitanja od značaja za upravljanje otpadom.
Još neki zakoni koji se odnose na zaštitu životne sredine su i: Zakon kojim se uređuje postupak procene uticaja za projekte koji mogu imati značajne uticaje na životnu sredinu,30 Zakon o potvrđiva-nju konvencije o prekograničnim efektima industrijskih udesa,31 Zakon o hemikalijama,32 Zakon o zaštiti i održivom korišćenju ribljeg fonda33 i Zakon o zaštiti prirode.34
Ministarstvo nadležno za zaštitu životne sredine učinilo je odre-đene napore i traži model za finansiranje u oblasti zaštite životne sredi-ne, a pre svega za reciklažnu industriju. Čini se da postoji dobra volja, ali i obaveza ministarstava da se taj problem reši. Evropska unija je već postavila pitanje finansiranja zaštite životne sredine u Srbiji. U izve-štaju Evropske komisije objavljenom novembra 2013, navodi se da je jedan od najvećih problema vezan za upravljanje opasnim otpadom, gde je došlo do zastoja ukidanjem sistema ekoloških taksi i gde je ista-knuta potreba za uspostavljanjem jasnog sistema finansiranja zaštite životne sredine po principu „zagađivač plaća“. Otvaranje pregovora u toj oblasti sa EU očekuje se 2016, dok se potpuno usklađivanje sa EU zakonodavstvom i standardima očekuje 2018. godine. Dva najveća problema životne sredine u Srbiji su nedostatak novca, ali i nedovolj-no podstaknuto javno mnjenje za uočavanje i rešavanje problema iz
28 Službeni list SRJ – Međunarodni ugovori, br. 2/99.29 Službeni glasnik RS, br. 36/2009 i 88/2010.30 Službeni glasnik RS, br. 135/2004 i 36/2009.31 Službeni glasnik RS, br. 42.32 Službeni glasnik RS, br. 36/2009, 88/2010, 92/2011 i 93/2012.33 Službeni glsanik RS, br. 36/2009 i 32/2013 – odluka US.34 Službeni glasnik RS, br. 36/2009 i 88/2010.
Marko Stanković
235
te oblasti. Skorašnji nemili događaji, odnosno poplave koje su zadesile Srbiju, samo su potvrdili ove probleme, i na najteži mogući način uka-zali na značaj primene i nedostatak mehanizama zaštite životne sredi-ne u Srbiji. U pomenutom izveštaju EK o napretku Srbije u pristupanju EU u oblasti zaštite životne sredine uočeno je da postoji mali pomak, ali da je potrebno uložiti veći napor u oblasti usklađivanja i primene evropskih pravila u oblasti klimatskih promena i jačanja administrativ-nih kapaciteta na lokalnom nivou, kao i da je potrebno napraviti veći napor i u međuinstitucionalnoj saradnji, podizanju svesti o toj oblasti i jačanju saradnje sa civilnim društvom.
3.3. Pravo na socijalnu zaštituSocijalna zaštita zajemčena je članom 69 Ustava Srbije od 2006.
Prema toj odredbi, građani i porodice kojima je neophodna društvena pomoć radi savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, imaju pravo na socijal-nu zaštitu, čije se pružanje zasniva na načelima socijalne pravde, hu-manizma i poštovanja ljudskog dostojanstva.35 Detaljnije regulisanje prava zaposlenih i njihovih porodica na socijalno obezbeđenje i osi-guranje, kao i osnivanje fondova socijalnog osiguranja, prepušteno je zakonodavcu. Ustav je još propisao pravo na naknadu zarade za za-poslene u slučaju privremene sprečenosti za rad, pravo na naknadu u slučaju privremene nezaposlenosti, kao i posebnu zaštitu koja se pruža invalidima, ratnim veteranima i žrtvama rata (čl. 69 st. 3 i 4). Prema čl. 70 Ustava, penzijsko osiguranje uređuje se zakonom, a Republika Srbija stara se o ekonomskoj sigurnosti penzionera.
Socijalna zaštita je organizovana delatnost društva, čiji je cilj da obezbedi socijalnu sigurnost za građane koji takvu sigurnost ne mogu samostalno da obezbede za sebe i svoju porodicu. Zakon o socijalnoj zaštiti36 predviđa odgovarajuće usluge koje se pružaju korisnicima radi poboljšavanja ili održavanja kvaliteta života i davanja podrške za sa-mostalan život. Država se, preduzimajući mere socijalne zaštite, stara
35 Iznos novčane socijalne pomoći namenjen je zadovoljavanju osnovnih potreba života, ne računajući stanovanje. Ona ne obuhvata na posebene ili povremene potrebe, kao što su lekovi, određena pomagala, troškovi sahrane i sl. Videti: K. Nelson, The Social Assistance and Minimum Income Protection Interim Data-Set, Stocholm 2008, 4.
36 Službeni glasnik RS, br. 24/2011.
Harmonius 2015
236
o ugroženim građanima i omogućava im da uživaju minimum uslova za život u slučaju kada oni nisu u mogućnosti da ih sami sebi obezbe-de. Međutim, zaštitna uloga države se ne iscrpljuje davanjem prestaci-ja, nego i pružanjem pomoći i usluga socijalnog rada, čime se građani motivišu i osposobljavaju da rade, da prevazilaze teškoće koje ih spre-čavaju da zadovolje svoje osnovne potrebe i da vrše svoje uloge kao ravnopravni članovi društva. Na taj način se sprečavaju, ublažavaju i otklanjaju „nedaće života“.37 Socijalna zaštita je deo socijalnog prava čiji je cilj da zajemči dostojanstvenu egzistenciju građana, odnosno da obezbeđdi socijalnu sigurnost i socijalnu uključenost.38 Usluge socijal-ne zaštite postoje radi podržavanja porodice i očuvanja njenog integri-teta, ali i radi lakšeg savladavanja teškoća i izazova, naročito kada se radi o korisničkim grupama starih lica i invalida, kojima je često nužna stručna podrška za postizanje optimalnog nivoa svojih mogućnosti.
Korisnik sistema socijalne zaštite može postati pojedinac, odno-sno porodica, kada podnese zahtev za pružanje pomoći ili korišćenje usluge, kada ustanova ili služba uputi lice u centar za socijalni rad ili inicira postupak, kao i kada građani prijave potrebu da neko lice uđe u sistem zaštite.39 Esenciju prava iz oblasti socijalne zaštite40 čine mate-rijalne prestacije u novcu ili u naturi, ili obezbeđivanje smeštaja, hrane, lečenja ili pružanje usluga socijalne zaštite.41
Socijalna zaštita u Republici Srbiji obuhvata niz usluga: hranitelj-stvo, domski smeštaj, dnevni boravak (za decu sa smetnjama u razvoju, za decu i mlade sa telesnim invaliditetom...), pomoć u kući, svratište, ličnog pratioca deteta, stanovanje uz podršku, usluge smeštaja, saveto-valište za brak i porodicu, stanovanje uz podršku za mlade koji se osa-mostaljuju, prihvatilište (za decu i mlade, za odrasle i starije...) pomoć
37 B. Šunderić, Socijalno pravo, Beograd 2009, 178. 38 S. Jašarević, „Pojam i uloga socijalnog prava“, Zbornik radova Pravnog fakulte-
ta u Nišu, LIV, 2009, 30.39 A. Lakićević Dobrić, Pružanje dodatne podrške učenicima iz osetljivih grupa u
preduniverzitetskom obrazovanju, Beograd 2013, 13.40 D. Vuković, Socijalna sigurnost i socijalna prava, Beograd 2005, 276.41 Usluge socijalne zaštite, koje se preduzimaju radi obezbeđivanja minimalne
socijalne sigurnosti su: usluge procene i planiranja, dnevne usluge u zajednici, usluge podrške za samostalan život, savetodavno-terapijske usluge, socijalno edukativne usluge i usluge smeštaja. Čl. 40, Zakon o socijalnoj zaštiti, Službeni glasnik RS, br. 24/2011.
Marko Stanković
237
i negu u kući za odrasle i starije, klub za starije, SOS telefon za decu i mlade, kao i druge usluge.42
Republički zavod za socijalnu zaštitu je osnovan krajem 2005. To je ustanova socijalne zaštite čiji je cilj da prati i unapređuje opšti koncept, kao i praksu socijalne zaštite, da podstiče razvoj i da obavlja istraživačke i druge poslove u domenu socijalne zaštite. Svoje delatno-sti ova ustanova temelji na vrednostima upućenim na razvitak sarad-nje i funkcionalnog povezivanja sa svim značajnim socijalnim akteri-ma i na aktivnom učestvovanju u ostvarivanju projekata reformi, kao i programskim aktivnostima koje su usmerene ka dostizanju potpunog modela socijalne zaštite u Srbiji. Osnovna delatnost Zavoda, kako je definisano njegovim Statutom, jeste unapređenje opšteg koncepta i prakse socijalne zaštite, podsticanje razvoja, kompetentno angažovanje društvenih resursa i dosezanje kvaliteta i efikasnosti socijalnih usluga i servisa.
Sadržaj, mere i instrumente zaštite regulišu i Zakon o zabra-ni diskriminacije,43 Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela,44 Zakon o zaštiti podataka o ličnosti45 i Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.46
Međutim, u uslovima tranzicije kroz koju Srbija prolazi, važno je tako redefinisati socijalnu politiku da troškovi reformi ne pogode ponovo najosetljivije delove stanovništva. Zbog toga treba se voditi so-cijalno odgovorna politika, koja za cilj treba da ima dugoročni razvoj socijalne zaštite koja bi se ogledala u pomoći porodici i pojedincu da ostvari minimalnu socijalnu sigurnost, stvaranju uslova za nezavisan život invalida,47 pomoći starim licima koja ne mogu da se brinu o sebi, brizi o deci bez roditeljskog staranja, podršci porodicama u rizičnim
42 Uporediti: B. Čolić, „Zaštita prava iz oblasti socijalne zaštite“, Zbornik radova sa XIV Redovnog godišnjeg savetovanja Udruženja za radno pravo i socijalno osiguranje Srbije, Beograd 2011, 223–224.
43 Službeni glasnik RS, br. 22/2009.44 Službeni glasnik RS, br. 85/2005.45 Službeni glasnik RS, br. 97/2008, 104/2009 – dr. zakon, 68/2012 – odluka US i
107/2012.46 Službeni glasnik RS, br. 120/2004, 54/2007, 104/2009 i 36/2010.47 Detaljnije o zaštiti invalida pogledati: V. Brajić, Radno pravo, Beograd 2001,
270–273, V. Golubović, „Ostvarivanje i korišćenje prava iz invalidskog osigu-ranja“, Zbornik radova sa XIII Redovnog godišnjeg savetovanja Udruženja za radno pravo i socijalno osiguranje Srbije, Beograd 2010, 368–369.
Harmonius 2015
238
grupama, poboljšanju uslova za formiranje mladih porodica, osposo-bljavanju za odgovorno roditeljstvo, podsticanju rađanja i posebnoj po-dršci porodicama sa većim brojem dece i sprečavanju nasilja i pružanju pomoći žrtvama nasilja. U tom smislu od značaja su i institucije koje te ciljeve treba da sprovedu: centri za socijalni rad, zavodi za geronto-logiju, prihvatilišta, centri za zaštitu odojčadi, dece i omladine, zavodi za vaspitanje dece i omladine, centri za smeštaj i dnevni boravak dece i omladine ometene u razvoju i dr.
3.4. Pravo na zaštitu porodice, majke, samohranog roditelja i deteta
Postoje posebna ljudska prava vezana za činjenice porodičnog života. Tu pre svega spada posebna zaštita porodice, majke, samohra-nog roditelja i deteta, zajemčena članom 66 Ustava. Prema toj odredbi, porodica, majka, samohrani roditelj i dete u Republici Srbiji uživaju posebnu zaštitu, u skladu sa zakonom. Ustav dalje određuje u čemu se sastoji ta posebna zaštita i ko je njome obuhvaćen. Na taj način se majci pruža posebna podrška i zaštita pre i posle porođaja, a posebna zaštita pruža se deci o kojoj se roditelji ne staraju i deci koja su omete-na u psihičkom ili fizičkom razvoju.
Senad Jašarević daje veoma opsežnu definiciju društvene brige o porodici i deci, navodeći da je to „oblast društvene politike koja po-drazumeva organizovane ekonomske, političke, pravne, institucional-ne i druge aktivnosti države i drugh društvenih organizacija čiji je cilj unapređenje rađanja, nege, odgoja, obrazovanja, obezbeđenje uslova za svestrani intelektualni, emocionalni, fizički i socijalni razvoj dece, kao i ujednačavanje osnovnih uslova za njihovu socijalnu sigurnost“.48
Ono što je očigledno u Srbiji kao zemlji u tranziciji je da – nakon političkih promena, društvenih kriza, sankcija, nezaposlenosti roditelja ili preopterećenosti zaposlenih roditelja koji sve manje vremena po-svećuju deci, teškoće usklađenosti profesionalnog i porodičnog života, krize društvenih vrednosti, povećanog oboljevanja ljudi od karcino-ma, elementarnih nepogoda usled klimatskih promena – sve te pojave pogađaju porodicu u onom suštinskom egzistencijalnom smislu, čime posledično dolazimo do neophodnosti intervencije i pomoći države i društva, u cilju očuvanja porodice.
48 S. Jašarević, Socijalno pravo, Novi Sad 2010, 310.
Marko Stanković
239
Porodica je osnovna društvena zajednica, koja je najznačajnija za odgajanje dece. Deca su, bez sumnje, najveći potencijal, a istovreme-no i najosetljiviji deo društva. Stoga porodica i deca uživaju posebnu zaštitu, koja se označava kao društvena briga o deci i porodici.49 U savremenim okolnostima se uloga države u brizi za porodicu pojačala, pa ona nastoji da preduzme sve socijalne mere koje su orijentisane na podršku porodici. Rađanje i socijalizacija dece su u svakom društvu predmet stroge regulative, pa je porodica veoma zaštićena društvena grupa.50
Prema Ustavu, deca koja nisu navršila 15 godina života ne mogu da budu zaposlena, a ako imaju do 18 godina ne mogu da obavljaju poslove štetne po njihovo zdravlje ili moral. Deca uživaju zaštitu od psihičkog, fizičkog, ekonomskog i svakog drugog iskorišćavanja ili zloupotrebljavanja (čl. 64 st. 3). Prava deteta i njihova zaštita uređuju se zakonom, a deca uživaju ljudska prava primereno svom uzrastu i duševnoj zrelosti. S druge strane, prema čl. 65 Ustava, roditelji imaju pravo i obavezu izdržavanja, vaspitavanja i obrazovanja svoje dece, i u tome su potpuno ravnopravni. Roditeljska prava mogu biti oduzeta ili ograničena jednom ili oboma roditeljima jedino odlukom suda, uko-liko je to u najboljem interesu deteta, a u skladu sa zakonom. Svako ima pravo da slobodno odluči o zaključenju i raskidanju braka. Deca rođena izvan braka izjednačena su u pravima sa decom rođenom u braku.51
Donošenje Porodičnog zakona52 imalo je za cilj da se u Republici Srbiji u oblasti porodičnih odnosa uspostavi normativni sistem, kom-patibilan savremenom evropskom zakonodavstvu i praksi, uz puno uvažavanje novog karaktera porodičnih odnosa i savremenog koncepta prava čoveka, posebno prava deteta. Zakon sadrži materijalnopravne i procesnopravne norme i čini „kodifikaciju porodičnog prava“ u Srbiji.
49 Ibid.50 V. Puljiz, „Socijalna politika i obitelj“, Revija za socijalnu politiku, 3/1994, 237.51 Brak se zaključuje na osnovu slobodno datog pristanka muškarca i žene pred
državnim organom. Zaključenje, trajanje i raskid braka počivaju na ravnoprav-nosti muškarca i žene. Brak i odnosi u braku i porodici uređuju se zakonom, a vanbračna zajednica se izjednačava sa brakom, u skladu sa zakonom (čl. 62 Ustava). Svako ima pravo da slobodno odluči o rađanju dece, a Republika Sr-bija podstiče roditelje da se odluče na rađanje dece i pomaže im u tome (čl. 63 Ustava).
52 Službeni glasnik RS, br. 18/2005 i 72/2011 – dr. zakon.
Harmonius 2015
240
Pretenzije zakonodavca bile su da kroz ovaj zakon utvrdi bolju i potpu-niju pravnu zaštitu porodice, obezbeđivanje najboljih mogućih život-nih i zdravstvenih uslova za pravilan i potpun razvoj deteta i utvrđiva-nje mehanizama za efikasnu realizaciju prava deteta proisteklih iz do sada ratifikovanih konvencija. Svako je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje ga se tiču. Porodični zakon posebnu pažnju zakon posvećuje nasilju u porodici, pa izričito govori da je zabranjen svaki vid tog nasilja. Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike donelo je niz protokola o postupanju i saradnji usta-nova, organa i organizacija u situacijama nasilja nad ženama u par-tnerskim odnosima. Protokoli su konstatovali da je samo uz saradnju institucija raznih sistema pomoći i podrške građanima koji trpe nasilje i nalaze se u začaranom krugu nasilja moguće ublažiti postojeće pro-bleme. Posebno, uloga i javna ovlašćenja centra za socijalni rad, organa starateljstva, nameće obavezu da se razrade postupci i procedure radi pomoći licima koja trpe nasilje, jer je, prema oceni ministarstva, pove-ćanje evidentiranog broja slučajeva nasilja u porodici pre svega rezultat sveobuhvatnijeg i kontinuiranog reagovanja opšte i stručne javnosti na ovu pojavu.
Važno je napomenuti da je u ovom segmentu u poslednjih ne-koliko godina izvršena reforma u sudstvu i da su organizovana veća sudija koja se bave isključivo ovom vrstom sporova. Sudije su sada edukovane i odlaze na stalna usavršavanja vezana za ovu vrstu spo-rova, pa su specijalizovane za rešavanje istih. Posebno se ističe i usa-vršavanje sudija u radu sa maloletnicima, na koje su one obavezne po Pravilniku o programu i načinu sticanja posebnih znanja iz oblasti pra-va deteta.53 Cilj je da sudije steknu dodatna teorijska i praktična znanja iz oblasti prava deteta i steknu veštine potrebne za stručno i efikasno suđenje u postupcima u vezi sa porodičnim odnosima, kao i da dobiju potrebna stručna socijalna i psihološka znanja koja će im pomoći da bolje razumeju porodične probleme i da se osposobe da uspešno sude u skladu sa najboljim interesom deteta. Cilj koji se postiže ovakvim edukovanjem sudija jeste upoznavanje sa međunarodnim standardima i principima koji proističu iz Konvencije Ujedinjenih nacija o pravi-ma deteta54, Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
53 Službeni glasnik RS, br. 44/2006.54 Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori, br. 15/90 i Službeni list SRJ – Među-
narodni ugovori, br. 4/96 i 2/97.
Marko Stanković
241
sloboda,55 Konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice dece i drugih međunarodnih dokumenata koji se odnose na prava deteta.
Od međunarodnih dokumenata o zaštiti dece potrebno je još pomenuti i Konvenciju o pravima deteta od 1989. godine,56 sa prate-ćim fakultativnim Protokolom o prodaji dece, dečijoj prostituciji i de-čijoj pornografiji, kao i Konvenciju br. 182 o najgorim oblicima dečjeg rada od 1999. godine. Ratifikacijom ove konvencije, države potpisnice se obavezuju da će upravo ta konvencija predstavljati pravni osnov za donošenje nacionalnih propisa u ovoj oblasti.57
Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom58 donesen je radi smanjivanja troškova roditeljstva i ublažavanja nejednakosti u život-nom standardu porodica, dok Zakon o radu59 sadrži posebne odredbe o zaštiti materinstva.
Poseban problem u Srbiji predstavlja diskriminacija žena, i to po više osnova. Prvi je rodna neravnopravnost, pa je čest slučaj da žena zaposlena u istom preduzeću ima manju platu od muškaraca, bez osnova. Drugi vid je diskriminacija pri zapošljavanju, jer mnogi poslo-davci izbegavaju da zaposle žene zbog odsusutva koje nosi trudnoća i porodiljsko odsustvo, iz kog razloga je zakonodavac propisao da se žene niti smeju pitati niti testirati na trudnoću prilikom zapošljavanja. Evropski sud pravde je u slučaju Mahlburg (C-207/98) i doneo odlu-ku upravo po tom pitanju, a takođe i u slučaju Sabine von Colson and Elisabeth Kamann v Land Nordrhein-Westfalen (c-14/83 res 1891) po pitanju rodne ravnopravnosti.
Pored diskriminacije žena, sve više se govori i o diskriminaciji lica sa porodičnim obavezama, jer poslodavci teže da zapošljavaju lica koja nemaju druge obaveze sem posla, što se negativno odražava na celokupno društvo, a posebno imajući u vidu da upravo lica koja rade odgovorne poslove ili su nadređeni velikom broju ljudi treba da imaju porodicu (čak se u velikim korporacijama u uporednoj praksi to pred-viđa kao uslov).
55 Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori, br. 12/2010.56 Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori, br. 15/90.57 Opširnije: M. Draškić, Porodično pravo i prava deteta, Beograd 2006, 228–
244.58 Službeni glasnik RS, br. 16/2002, 115/2005 i 107/2009.59 Službeni glasnik RS, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013 i 75/2014.
Harmonius 2015
242
Ni briga o starijima u Srbiji nije na zavidnom nivou, tako da je i to jedan segment zaštite porodice kojem bi trebalo posvetiti pažnju, posebno stoga što je, generalno gledano, naša nacija sve starija, a starija lica često nisu u prilici da se staraju sama o sebi.
Srbija je ratifikovala Konvenciju MOR-a br. 156 o jednakim mo-gućnostima i tretmanu za radnike i radnice sa porodičnim obavezama iz 1981. još 2000. godine, a sam Zakon o radu je uredio prava zaposle-nih sa porodičnim obavezama. Međutim, u praksi se pokazao dug put od ratifikacije do sprovođenja tog prava.60
3.5. Pravo na školovanje (obrazovanje)Ustav garantuje pravo na obrazovanje (čl. 71), odredbom da
„svako ima pravo na obrazovanje“. Pritom, osnovno obrazovanje je obavezno i besplatno, srednje obrazovanje je besplatno, a svi građani imaju, pod jednakim uslovima, pristup visokoškolskom obrazovanju. Republika Srbija omogućuje uspešnim i nadarenim učenicima slabijeg imovnog stanja besplatno visokoškolsko obrazovanje, u skladu sa za-konom.
Osnivanje škola, kako osnovnih, srednjih i univerziteta uređuje se zakonom. Jemči se autonomija univerziteta, visokoškolskih i nauč-nih ustanova, a univerziteti, visokoškolske i naučne ustanove samo-stalno odlučuju o svome uređenju i radu, u skladu sa zakonom (čl. 72 Ustava).
U Srbiji već duži niz godina postoje brojne polemike usled niza reformi u prosveti, od čega se najviše raspravlja o nekoliko pitanja. Prvo je pitanje kvaliteta udžbenika, s obzirom na to da su oni najčešće pre-opširni, neprimereni uzrastu učenika, kao i nedovoljno specijalizovani. Takođe, nastavnim programom se retko predviđaju praktične vežbe, pa često studenti završe fakultete, a da nemaju ni malo praktičnog iskustva, što se odmah pri zapošljavanju pokaže kao problem. Opet, ovo je jedno relativno uprošćeno shvatanje – da sve ono što radi nauka mora da nađe mesto u praksi. Treba imati na umu značaj samog istraživanja i njegove svrhe, jer ako se svega jedan do dva odsto od onoga što se radi u nauci i razvoju plasira u proizvodnju – postižu se takvi finansijski efekti koji opravdavaju sva ulaganja u nauku i razvoj. Treće pitanje je način refor-
60 Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori, br. 7/87.
Marko Stanković
243
misanja visokoškolskih ustanova i uvođenje bolonjskih principa. Sada, kada je proteklo izvesno vreme od uvođenja tih principa, postavlja se pitanje uspeha, jer je smisao „Bolonje“ u evropskim zemljama bio da se mladi čovek što pre zaposli na odgovarajuće specijalizovano radno mesto, što kod nas uopšte nije slučaj. Uvođenjem „Bolonje“ izgubile su se magistrature, koje su bile onaj ključni stepenik koji je stvarao nauč-nog početnika, koji će tek nakon doktorata steći uslove da se zaista bavi naukom i da u svojoj oblasti pruži neki pojedinačni naučni doprinos. Ovakav pristup u našim uslovima je doveo do ekspanzije premladih i neiskusnih doktoranada, gde se uočava činjenica da ogromna većina mladih započinje doktorske studije, zato što nema novih radnih mesta, a ne zato što imaju predispozicije da se bave naukom. Rezultat svega je da je naučni nivo novih mladih doktora znatno niži nego pre desetak i više godina. Svemu ovome veoma je doprinelo i otvaranje mnoštva privatnih fakulteta, za koje bi se moglo postaviti pitanje na koji na-čin su akreditovani, i svakako konstatovati da se otvaranjem nekih od njih smanjuje ugled stručnjaka iz naše zemlje. Naravno tu je i problem „odliva mozgova“, koji se sastoji u tome da država uloži mnogo nov-ca za obrazovanje specijalista raznih profesija (najuočljiviji primer su svakako studenti sa završenim tehničkim i medicinskim fakultetima i to državnim), i da oni odmah po završetku studija odu u inostranstvo i prihoduju kroz svoja znanja druge države, koje nisu snosile teret nji-hovog obrazovanja. Ovo je problem o kome se govori već decenijama, ali se ništa značajno nije postiglo da se istim tendencijama stane na put. Nerado se govori i o problemu diskriminacije u obrazovanju, koja je logično usko vezana kasnije za diskriminaciju u zapošljavanju, zbog uzročno-posledične veze.61 Naime, „ukoliko postoji diskriminacija u obrazovanju, profesionalnom osposobljavanju, stručnom usavršavanju, profesionalnoj rehabilitaciji, tada samo odsustvo diskriminacije u za-pošljavanju gubi puni smisao.“62 Ono što bi možda moglo da bude deo rešenja je da Srbija, uz sve probleme koje ima, podigne nivo ulaganja u nauku i obrazovanje, kao i privredni rast koji sa sobom nosi potrebu zapošljavanja visokoobrazovanih stručnjaka.
61 B. Lubarda, „Ostvarivanje i zaštita socijalnih prava“, Zbornik radova sa XIII Re-dovnog godišnjeg savetovanja Udruženja za radno pravo i socijalno osiguranje Srbije, Beograd 2010, 12.
62 D. Harris, European Social Charter, Charlottesville: University of Virginia Pre-ss 1984, 33–34.
Harmonius 2015
244
Pored Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja63 i Zakona o visokom obrazovanju,64 ovoj oblasti su od značaja i Zakon o obrazovanju odraslih,65 Zakon o učeničkom i studenstkom standardu,66 Zakon o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima67i Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju.68
4. DA LI JE SRBIJA DRŽAVA SOCIJALNE PRAVDE?
Da bi se Republika Srbija adekvatno i iznova uključila u evropske integracione procese u cilju bržeg privrednog, ekonomskog i društve-nog razvoja, nužno je da izgradi institucije moderne i efikasne države zasnovane na vladavini prava, što bi bez sumnje doprinelo kvalitetu života njenih građana. Opšte procese demokratizacije društva, re-struktuiranja privrede i reforme socijalne politike treba da prati efi-kasan sistem socijalnih prava i, što je najvažnije, adekvatni mehanizmi za njihovu zaštitu. Oblast socijalnih prava usmerena je ka poboljšanju socijalnog statusa građana na ličnom, porodičnom i širem socijalnom planu. Efikasan sistem socijalnih prava treba da odgovori na potrebe građana u novim okolnostima tranzicije i da podržava ranjive, osetljive pojedince i grupe kojima je neophodna organizovana pomoć zajednice i države, kao i građane koji nisu u stanju da obezbede svoju egzisten-ciju.
Ratifikacija najvećeg broja međunarodnih konvencija iz oblasti ljudskih prava jasno iskazuje opredeljenje naše zemlje za unapređiva-njem ljudskih prava, a time i socijalnih prava i prava na socijalnu za-štitu. Generalno gledano, osnovu reforme socijalne zaštite treba da čini poštovanje međunarodnih standarda i obaveza koje su preuzete ratifi-kacijom relevantnih međunarodnih ugovora.69 U tom smislu, Srbija treba da osavremenjuje i menja svoje propise, tako da isti budu prime-
63 Službeni glasnik RS, br. 72/2009, 52/2011 i 55/2013.64 Službeni glasnik RS, br. 76/2005, 100/2007 – autentično tumačenje, 97/2008,
44/2010, 93/2012 i 89/2013.65 Službeni glasnik RS, br. 55/2013.66 Službeni glasnik RS, br. 18/2010 i 55/2013.67 Službeni glasnik RS, br. 72/2009.68 Službeni glasnik RS, br. 18/2010.69 V. Mirosavljević, „Stručni poslovi u socijalnoj zaštiti“, Socijalna politika,
2/2013, 70.
Marko Stanković
245
njivi, a sve u cilju garantovanja odgovarajućeg nivoa socijalne zaštite: podsticanja zapošljavanja, kontinuiranog sticanja veština i poštovanja prava radnika, obezbeđenja zaštite najranjivijih društvenih grupa, pro-mocije jednakih mogućnosti građana, zabrane socijalnog isključivanja i diskriminacije, kao i evropske saradnje u procesima migracije stanov-ništva.
Činjenica je da ostvarivanje socijalnih prava u velikoj meri zavisi od ekonomskog razvoja. To praktično znači da što je društvo bogatije ono će lakše da reši taj problem, i suprotno. U Srbiji se potencira pri-vredni razvoj – pa se pretpostavlja da ako imamo brži razvoj da će se socijalna prava ostvariti sama po sebi. Međutim, takav zaključak de-mantuje stvarnost. Visina životnog standarda i razvijenost socijalnih prava u nekoj zemlji su u tesnoj vezi. Na primer, kada se govori o tome koje zemlje su najrazvijenije, uglavnom se usresređuje pažnja na veliči-nu ekonomije, odnosno na BDP ili čak na razvijenost oružane mašine-rije. Bruto domaći proizvod je ono što jedna država proizvede unutar svojih granica, u periodu jedne godine. BDP govori o tome koliki je obim ekonomije jedne države, ali zapravo ne i to koliko građani unutar nje dobro žive i u kakvim socijalnim uslovima, što je ključno pitanje i osnovni interes. Objašnjenje leži u tome da postojanje i život ljudi nisu potreba države, sistema, ekonomije, vojne sile, već su svi navedeni elementi tu da bi se život građana odvijao u što boljim uslovima. Tome u prilog ide da je baš životni standard ključni parametar razvijenosti, koji je direktno uslovljen razvijenošću, sprovođenjem i zaštitom soci-jalnih prava. Nesporna je i činjenica da je javna potrošnja u Srbiji oko 43% ili 44% bruto domaćeg proizvoda. Sa onim što država još na neke druge načine preraspodeljuje i usmerava u socijalnoj sferi, na indirek-tan način smatra se da država preraspodeljuje najmanje oko 60% bruto domaćeg proizvoda.
U Srbiji je tokom ekonomske krize devedesetih godina prošlog veka pogoršana situacija sa poštovanjem socijalnih i ekonomskih pra-va. To se može videti već iz osnovnih podataka o stopi nezaposlenosti, prosečnoj zaradi i potrošačkoj korpi. Iz tih podataka jasno je da svaka četvrta osoba ne može da se zaposli, kao i da većina stanovnika s teš-koćama izmiruje osnovne potrebe, poput troškova stanovanja i hrane. U još težem položaju su mladi radnici, nekvalifikovani, neobrazovani, radnici bez iskustva, stariji od 40 godina, kao i određene „osetljive“ društvene grupe.
Harmonius 2015
246
U oblasti rada i zapošljavanja, od 2000. godine doneti su zako-ni kojima su uređeni odnosi poslodavca i zaposlenih, zapošljavanje osoba sa invaliditetom, osiguranje od nezaposlenosti, a pokrenut je i socijalni dijalog. Još jedan gorući problem su zdravstvo i zdravstveno osiguranje, budući da su narušena i prava radnika čiji poslodavci ne plaćaju doprinose, zbog čega su oni faktički kažnjeni time što ne mogu da koriste zdravstveno osiguranje. Pored toga, rasprostranjena korup-cija u zdravstvu takođe podriva sistem. Jedno od prava iz Revidirane Evropske socijalne povelje, kojoj je Srbija pristupila 2009. godine, jeste i zaštita od isključenosti iz društva.
Kako je pokazao Prvi nacionalni izveštaj o socijalnom uključiva-nju i smanjenju siromaštva u Srbiji, stopa rizika od siromaštva u Srbiji je viša nego u EU. Takođe, određene grupe su izloženije riziku od ne-zaposlenosti – Romi i stariji građani, a muškarci su generalno gledano u povoljnijem položaju od žena.
Socijalna prava su definisana u Ustavu radi zadovoljenja ljud-skih potreba, imajući u vidu ukupnost socijalnih potreba pojedinaca i njihovih porodica, a naročito onih potreba vezanih za obezbeđenje osnovne socijalne sigurnosti i potvrđivanje čoveka kao bića koje radi i stvara.70 Socijalna prava imaju za cilj da stvore uslove za život onima koji ne mogu samostalno da ih stvore, i uprkos mišljenju nekih autora da su socijalna prava tu zarad ekonomskog razvoja, pristalice ekono-mističkog shvatanja zastupaju tezu da su socijalana prava, a pre svega socijalna zaštita, oblast potrošnje, da ona ne podstiču proizvodnu de-latnost i da je za nju potrebno izdvajati samo onoliko koliko se mora.71 Ipak, socijalna prava nikako ne bi smela da se karakterišu kao potroš-nja, jer ulaganje u zaštitu čoveka, porodice, dečiju zaštitu jeste ulaga-nje u buduće generacije i stvaranje zdravog društva koje će doprineti razvoju proizvodnje kada za to dođe vreme.72 Takođe, i briga o starim licima i invalidima, koja predstavlja značajan deo delatnosti socijalnih prava i zaštite, zasniva se na obavezi društva da zaštiti one koji su dugo bili proizvodni faktor. Ni ulaganja u radno nesposobna i nesamostalna
70 Socijalni rizici postmodernog društva su nemoćna i duga starost, dugotrajna nezaposlenost i socijalna isključenost.
71 A. Hunček-Pita, „Socijalna zaštita na državnom nivou: pravni osnov i potreba dopune (BiH)“, u: E.Šarčević (ur.) Sistem socijalne zaštite BiH i regija, Fondaci-ja Centra za javno pravo, Sarajevo 2012, 8.
72 B. Šunderić, op. cit., 180.
Marko Stanković
247
lica ne mogu se tretirati kao isključiva potrošnja. Ako država obezbedi zaštitu tih lica i zadovoljenje njihovih potreba, onda će radno sposobni članovi njihovih porodica biti u mogućnosti da se na odgovarajući na-čin posvete proizvodnji i da doprinesu ekonomskom napredovanju.73
5. PERSPEKTIVE SOCIJALNIH PRAVA U SRBIJI
Da bi sistem zaštite socijalnih prava funkcionisao kako treba, potrebno je zadovoljiti sve potrebne kapacitete od finansijskih, pre-ko stručnih i ljudskih resursa pa do efikasnosti u rešavanju predmeta. Dakle, poželjno je i otklanjanje svih mogućih socioloških i psiholoških prepreka, bar od strane davalaca. Takođe, potrebno je otkloniti i ad-ministrativne i upravljačke nedostatke. Najbitnije od svega je precizno definisanje pravnih normi i iznalaženje rešenja koje bi dovelo do toga da javni fond bude održiv, kao i opšti nivo kulture socijalnih prava koji se stvara vremenom.
Svakako najveći problem u vezi sa socijalnim pravima je njihovo efikasno ostvarivanje, pa je i Republika Srbija, kao i mnoge druge dr-žave suočena s istim problemima: Da li država izvršava svoje obaveze preuzete međunarodnim aktima o ekonomskim i socijalnim pravima? Da li programi i delovanja političkih partija u Srbiji uključuju pitanja ostvarivanja socijalnih prava? Da li su kompanije u Srbiji dovoljno društveno odgovorne, i da li one ispunjavaju obavezu poštovanja so-cijalnih prava zaposlenih? Kako uopšte u našem društvu štitimo so-cijalna prava osetljivih grupa i kako sarađuju svi relevantni politički i društveni akteri na ostvarivanju ovih prava?
Radi rešavanja navedenih problema i suočavanja sa brojnim iza-zovima, potrebno je preduzeti niz koraka. Jedno od rešenja je da se u Srbiji uspostave standardi ljudskih prava EU, koje je naša država već velikim delom usvojila, a sada treba da organizuje adekvatnu pripremu i mehanizme zaštite, što je svakako usko vezano sa podizanjem opšteg nivoa kulture socijalnih prava. Socijalna prava u Srbiji su u vrlo speci-fičnoj situaciji, jer je Srbija decenijama bila u sistematskom ugrožavanju građanskih i političkih prava, pa je glavna pažnja nakon demokratskih promena bila usredsređena na zaštitu ovih prava, dok su ekonomska i socijalna prava ostala u drugom planu. Srbija treba sada socijalna pra-va da poštuje, štiti i ispunjava.
73 Ibid., 183.
Harmonius 2015
248
Svakako jedno od glavnih odgovora leži u reformi penzionog siste-ma. Reforma penzionog fonda i status najugroženijih u ovom trenutku u Srbiji zavisi od mnogih drugih činilaca. Potrebna je odgovornost svih građana i pre svega politička stabilnost, odnosno politička projekcija za budućnost zemlje i politički program koji će imati za rezultat nove investicije i otvaranje novih radnih mesta.
Zatim, pitanje rešavanja problema rada na crno koji za sobom vuče jednu potpunu nesigurnost radnog mesta, koji, nažalost, dovo-di do nezavidne i ponižavajuće pozicije radnika u ovom trenutku u Srbiji.
Važno je i osigurati standard življenja i socijalnu sigurnost osoba sa invaliditetom. Tu se pre svega misli na podizanje nivoa socijalnog stanovanja, samostalnog ili uz podršku, uključivanje osoba sa invali-ditetom u programe koji su u vezi sa strategijom za smanjivanje siro-maštva, obezbeđivanje pomagala, obezbeđivanje nivoa troškova inva-lidnosti, da se učini pokušaj da se ti troškovi smanje i da se pomogne osobama sa invaliditetom u svakodnevnom životu.
Reforma pravosuđa bila je i ostaje važan prioritet Republike Srbije u cilju unapređivanja nezavisnosti pravosudnog sistema, nepristrasnosti i kvaliteta pravde – unapređenja stručnosti, odgovornosti i efikasnosti pravosuđa. Analizom sumiranih rezultata postignutih u okviru pret-hodno sprovedene reforme , kao problemi pravosuđa čije je rešavanje najurgentnije izdvojili su se: reintegracija u pravosudni sistem sudija i javnih tužilaca koji su vraćeni na funkciju na osnovu odluke Ustavnog suda i preispitivanje pravosudne mreže, rešavanje zaostalih predme-ta; rešavanje predmeta u razumnim rokovima , unapređenje statusa Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca i normativno regulisa-nje odgovornosti ova dva tela, ujednačavanje sudske prakse i uspostav-ljanje jedinstvenog sistema e-pravosuđa.
Razvijanjem sistema socijalne zaštite u vlastitoj državi, znatno se poboljšava kvalitet života, smanjuje se tenzija, mogući socijalni nemi-ri i pospešuje se socijalna jednakost. Preduslovi za razvijanje ovog si-stema su, ekonomski preduslov, kao i preduslov dobre volje političkih činilaca, odnosno vlasti. Kada bi se socijalnom pravu dao veći značaj, postigao bi se viši kvalitet delovanja u osetljivoj oblasti heterogenih in-terakcija iz sfere socijalnih odnosa. Očigledna je nesrazmera između sve većeg značaja socijalnog prava i nedovoljnog stepena njegovog pro-učavanja u pravnoj teoriji. Da je ta razlika manja sigurno bi se time podstakao proces poboljšanja socijalne sigurnosti stanovništva, socijal-nog mira kao i ukupnog stanja u društvu.
Marko Stanković
249
Marko Stanković, PhDAssistant Professor at the University of Belgrade Faculty of Law
SOCIAL RIGHTS IN THE REPUBLIC OF SERBIA LEGAL FRAMEWORK AND EXERCISE
IN PRACTICE
SummaryThe paper is devoted to an analysis of the normative position
and the practical realization of social rights in the constitutional sys-tem of the Republic of Serbia. In addition to the constitutional frame-work, solutions in the relevant legislation are presented, as well as the most important international treaties from this field, which are directly applicable in the Republic of Serbia. There has been an attempt to give an answer to the question whether social rights as defined by the con-stitution are only a proclamation or Serbian citizens really enjoy them. Finally, some attention is paid to the analysis of the prospects of devel-opment of social rights in the Republic of Serbia.
Key words: Social rights. – Constitution of the Republic of Serbia of 2006 – Health protection. – Social security. – Protection of environment. – Special protection of family, mother, single parent and child. – Right to education.
250
UDK 347.952-051(497.11) ; 347.921.6
Dr Nenad Tešić*
IDENTITET PREDMETA IZVRŠENJA– osnov za utvrđivanje troškova postupka –**
Autor u ovom radu razmatra ulogu izvršenja kao važnog segmeta prava na pravično suđenje.1 Naročit akcenat se stavlja na opredeljenje srpskog prava da od izvršitelja kao sudskih službenika (engl. „officers of the co-urt“) pređe na izvršitelje – preduzetnike sa javnopravnim ovlašćenjima (engl. „private entrepreneurs with public authority“). S jedne strane, iz-vršitelji su nesporno rasteretili sudove i krupan deo naplate potraživa-nja skinuli sa „leđa budžeta“. S druge stranе, prenos nekih javnoprav-nih ovlašćenja sa sudova na privatnike bez izričitog ustavnog pokrića, a naročito eksluzivitet izvršitelja u naplati potraživanja iz komunalnih i sličnih usluga, rasplamsao je oštru raspravu.2 U prvom planu autora su troškovi izvršenja odnosno način na koji se oni utvrđuju shodno vredno-sti predmeta izvršenja. Autor dodatno razmatra terminologiju korišćenu u pravilniku o tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad izvrši-telja, kao i praktične aspekte naplate ovih troškova naročito u situaciji kada je došlo do dobrovoljnog namirenja duga u celini ili delimično usled čega je poverilac povlači predlog za sprovođenje izvršenja bez namere da izvršitelju plati nagradu za uspešno sprovođenje izvršenja.
* Autor je docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, [email protected].
** Ovaj naučni članak je rezultat istraživačkog rada na projektu Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu: „Identitetski preobražaj Srbije“ za 2015. godinu.
1 Vid.: Hornsby v. Greece, ECtHR 19 March 1997, no. 18357/91. Evropski sid za ljudska prava je ustanovio praksu da izvšenje presuda (engl. execution of a judgment) predstavlja sastavni deo sudske zaštite (engl. integral part of the „trial“) u kontekstu čl. 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Vid.: Posi-tion Paper, The Judicial Officer in Europe, Presented by the International Union of Judicial Officers, str. 1 i str. 3.
2 N. Bodiroga, „Izvršni postupak za naplatu potraživanja po osnovu izvršenih komunalnih i sličnih usluga“, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu 2/2012, 232.
Nenad Tešić
251
Ključne reči: Troškovi postupka. – Vrednost predmeta spora. – Vred-nost predmeta izvršenja. – Nagrada za rad izvršitelja. – Procenjivost predmeta izvršenja.
Ubi ius, ibi remedium.3
1. UVOD
Srpski zakonodavac je u Zakonu o izvršenju i obezbeđenju od isključivog izvršenja, preko suda, kroz angažovanje sudskih izvršite-lja uveo konkurenciju načina izvršenja. Poverilac je po pravilu vlastan da se opredeli da li će izvršenje sprovoditi sud ili (privatni) izvršitelj. Svakako da i jedan i drugi pristup imaju svoje prednosti i nedostatke.4 Otuda se u uporednom pravu pojavljuje čitava „plejada“ različitih lica sa određenim autoritetom za sprovođenje izvršenja.5
3 Nema prava, bez efikasnog sredstva za njegovu zaštitu.4 Prof. Uzelac ove argumente za i protiv privatih izvršitelja sumira na slikovit
način. Nosioci pravosudnih funkcija su prilično oprezni u proceduri i naročito socijalno osetljivi, stoga je odlika takvog sistema visok nivo zaštite dužnika. S druge strane, sudski sistem izvršenja se teško može opisati kao efikasan. Su-protno ovome, privatni izvršitelji kao profesionalci sa posebnim treningom i veštinama, lično i finansijski zainteresovani za uspešnost izvršenja, obezbeđuju brže i efikasnije izvršenje u poređenju sa sudskim službenicima. Posredno, ovaj sistem kreira indirektne prihode za državu od poreza i od zapošavanja u privatnom sektoru Vid.: A. Uzelac, „Improving Efficiency of Enforcement Proceedings, Recommendation on Enforcement of the Council of Europe and its Relevance for Transition Countries“, 2004, 12–13, http://www.academia.edu/. Opširnije o odnosu privatnog i javnog izvršenja vid.: Juan Pablo Correa Delcasso, „Efficiency in the Methods of Enforcement of Judgments: Public vs Private Systems“, u: Mads Andenas, Burkhard Hess, Paul Oberhammer (eds.), Enforcement Agency Practice in Europe, British Institute of International and Comparative Law, 2005, 47–53.
5 Na primer, u ruskom pravu izvršenje sprovodi poseban federalni organ (rus. Федеральная служба судебных приставов, engl. Federal Bailiff Services) osnovana 2004. godine pod nadzorom Ministarstva pravde. Vid.: O. Perfen-chikov, „Enforcement of Judicial and other Acts in the Russian Federation. Development prospects“, u: Enforcement Proceedings of Court Judgements and Acts and other Official Authorities, Powers of officials at the implementation of executive actions, Publication of International Scientific Conference, July 6–8 2010, Saint Petersburg, Russia, 202. U Italiji je, na primer, uspostavljen nešto drugačiji sistem. Sprovođenje izvršenja je povereno izvršiteljima koji su javni službenici i pripadaju pravosudnoj administraciji. Vid.: Enforcement of judge-
Harmonius 2015
252
U ovom pogledu zakonodavac postavlja određena ograničenja. Postupak određivanja i sprovođenja izvršenja potraživanja po osnovu komunalnih i sličnih usluga vode isključivo izvršitelji.6 Sud je isključivo nadležan za sprovođenje izvršenja odluka u vezi sa porodičnim odno-sima i za izvršenje radi vraćanja zaposlenog na rad.7 Dodatno treba na-glasiti da je u fazi određivanja izvršenja zadržana isključiva nadležnost suda (osim za potraživanja iz komunalnih usluga), dok se izvršiteljima na zahtev poverioca može poveriti faza sprovođenja izvršenja.
Kada govorimo o nadležnosti izvršitelja u sferi naplate potraži-vanja iz komunalnih usluga, čini se prenaglašenom konstatacija prof. Bodiroge da je ceo postupak izvršenja radi naplate potraživanja po osnovu komunalnih i drugih sličnih usluga konstruisan tako da se pri-vileguje država, odnosno javna preduzeća.8 Ovo iz razloga što komu-nalne i slične usluge ne obavljaju samo javna preduzeća, tako da su od donošenja ovog zakona (2011) preko (privatnih) izvršitelja potraži-vanja prinudno naplaćivali brojni pružaoci telekomunikacionih usluga od kojih neki zaista jesu kompanije čiji je država većinski vlasnik kao na primer „Telekom“. Ipak brojni korisnici usluga izvršitelja u ovoj sferi bile su kompanije koje kolokvijalo nazivamo „privatnim“ i to sa stra-nim osnivačkim kapitalom (npr. „Telenor“, „SBB“, „Orion“). Slično je i sa domaćim kompanijama u privatnoj svojini čije učešće na tržištu komunalnih usluga nije zanemarljivo i to u oblasti gradskog prevo-za (npr. Beobus),9 odvoženja smeća (ASA-Eko),10 kao i isporuku gasa (npr. Beogas).11 Po našem mišljenju radi se o potraživanjima od opšteg interesa na osnovu kojih su izdate verodostojne isprave, bez čije efika-sne naplate nije moguće normalno odvijanje života u nekoj društvenoj
ments – Italy, last update: 16.10.2007, available at: http://ec.europa.eu/civiljusti-ce/enforce_judgement/enforce_judgement_ita_en.htm.
6 Čl. 251–256 Zakona o izvršenju i obezbeđenju (Sl. glasnik RS, br. 31/2011, 99/2011 – dr. zakon, 109/2013 – odluka US, 55/2014 i 139/2014; dalje: ZIO).
7 Čl. 3, st. 2 ZIO.8 „Prvenstveno mislimo na postupak izvršenja radi naplate potraživanja po os-
novu komunalnih i sličnih usluga. N. Bodiroga, op. cit., 215 i 222.9 Poslovno udruženje privatnih autobuskih prevoznika. Članice Beo-
bus grupe su: “B&B Linea Bamiron BG Knežević trans Košava pre-voz Lekon Miškomerc Saga trans Unacop Viktor boš“, dostupno na: http://www.beobus.com/.
10 A.S.A. – kompanija za upravljanje otpadom u Srbiji, dostupno na: http://www.fcc-group.eu/sr/Srbija/Pocetna.html.
11 Dostupno na: http://www.beogas.rs.
Nenad Tešić
253
zajednici (odvoženje smeća, javni prevoz). Otuda, javni interes nalaže pojednostavljenje postupka naplate ovih potraživanja,12 što je zakono-davac ispravno prepoznao i u Nacrtu ZIO: „Srodna delatnost, u smislu ovog zakona, jeste delatnost od opšteg interesa kojom se kontinuirano pružaju usluge većem broju lica na određenom području i periodično naplaćuju“.
Izmenama ZIO iz 2014. godine izmenjen je čl. 252 ZIO, tako da je izvršni poverilac dužan da pre podnošenja predloga za izvršenje na osnovu verodostojne isprave radi ostvarenja novčanog potraživanja po osnovu izvršenih komunalnih i sličnih usluga zahteva od Komore da odredi izvršitelja kome će biti podnet predlog za izvršenje na osno-vu verodostojne isprave. Na ovaj način povređeno je ustavno pravo na slobodno preduzetništvo. Ovo pravo se može ograničiti zakonom, radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine i prirodnih bogastava i radi bez-bednosti Republike Srbije, ali kod usluga iz komunalnih delatnosti ne postoji ni jedan od razloga iz kojih bi se po Ustavu moglo ograničiti preduzetništvo. Ako je na ovaj način država želela da suzi „prostor za korupciju“ pri raspodeli predmeta u javnokomunalnim preduzećima, onda se takvo ograničenje sigurno nije smelo uvesti i za kompanije u privatnoj svojini koje se bave komunalnim i sličnim uslugama (na pri-mer, operateri za kablovsku televiziju, telefon i internet, autoprevozni-ci, distributeri gasa, kompanije koje pružaju uslugu odvoženja smeća, i sl). Drugim rečima, ako je ovim privrednim društvima već nametnuta obaveza prinudnog namirenja novčanog potraživanja iz komunalne delatnosti preko izvršitelja onda dodatna obaveza obraćanja komori radi raspodele predmeta može postojati samo u pogledu javnokomu-nalnih potraživanja. Primera radi, prirodno je da lokalni distributer gasa na Banovom Brdu odabere za dugoročnu saradnju izvršitelja čije je sedište na Banovom Brdu i da radi samo s njim. Ovaj izvršitelj po pravilu „zna svaku kuću“ na ovom području, a i dužnici su uglavnom „višestruki povratnici“, pa izostaje potreba da se iznova u različitim po-stupcima proverava njihova adresa prebivališta, i sl. U praksi dužnik u jednom postupku izvršitelju često ostavi broj mobilnog telefona, ali i e-mail adresu kako bi se olakšala komunikacija, tako da ovaj izvrši-telj takve podatke može koristiti i u nekom sledećem postupku kada se isti dužnik nađe u sličnoj situaciji. S druge strane, raspodela preko komore takvo (privatno) privredno društvo kao poverioca tera da čas
12 Čl. 398, st. 2 Nacrta Zakona o izvršenju i obezbeđenju, 11. septembar 2015, dostupno na: http://www.mpravde.gov.rs/sekcija/53/radne-verzije-propisa.php.
Harmonius 2015
254
radi sa izvršiteljem čije je sedište u Surčinu, čas sa onim čije je sedište u Zemunu, itd. Takva „uravnilovka“ zanemaruje okolnost da su izvršitelji ujedno i preduzetnici koji u svom poslovanju vode računa o koristima i troškovima, te da ovo rešenje po kome se privatnopravni poverilac ne može opredeliti za izvršitelja na osnovu njegovih rezultata svakako ne podstiče efikasnost izvršitelja. Upravo suprotno, ovakav pristup koji zanemaruje realne razlike u kvalitetu usluga koje pružaju različiti izvr-šitelji, neke izvršitelje podstiče da smanje broj zaposlenih kao i poslov-ni prostor koji zakupljuju te da žive od sigurne naplate predujmova. Nažalost, zakonodavac ni prilikom izmena zakona nije prepoznao ovu anomaliju i nije obvezu obraćanja komori radi „raspodele komunal-nih predmeta“ sveo samo na javnokomunalna preduzeća, odnosno ona koja su u javnoj svojini. Smatramo da je ovakva „uravnilovka“ među izvršiteljima odraz nemoći države da se sa problemom korupcije izbo-ri u njenom korenu, i da naročito gubi svoj smisao u svetlu najavlje-ne prodaje nacionalnih teleoparatera i privatizacije u sferi distribucije električne energije.
Tendencija širenja nadležnosti „privatnika“ u sferi izvršenja je nastavljena i prema Nacrtu ZIO (2015).13 „Javni izvršitelji jesu isključi-vo nadležni za izvršenje ostalih izvršnih isprava, rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave, rešenja o usvajanju predloga za protiviz-vršenje i rešenja o izvršenju rešenja o izrečenim sudskim penalima.“14 Srpski zakonodavac u tom smislu samo prati savremene tendencije u pravu izvršenja. U preporukama EU koje se bave ovom oblašću koristi se široka formulacija da je izvršitelj (engl. enforcement agent) lice koje je od države ovlašćeno da sprovodi postupak izvršenja, bez obzira da li je ovo lice zaposleno od države ili ne.15 Drugim rečima, ova defini-
13 U obrazloženju Nacrta ovaj sistem se naziva „mešovitim sistemom“, jer „načelno zagovara paralelizam u sprovođenju izvršenja“. Nama se čini da je ovde više reč o „konkurenciji postupaka“, s obzirom da se isti postupak ne može voditi i pred sudom i izvršiteljem. Vid.: Obrazloženje nacrta ZIO, 6. Podela nadležnosti između suda i izvršitelja, 179.
14 S druge strane, sud je isključivo nadležan za izvršenje zajedničke prodaje nep-okretnosti i pokretnih stvari, izvršenje izvršnih isprava u kojima je izvršnom dužniku naloženo činjenje, nečinjenje ili trpljenje (čl. 365–373) i izvršnih is-prava u vezi s porodičnim odnosima i vraćanjem zaposlenog na rad. Čl. 4, st. 1 Nacrt ZIO (2015).
15 Recommendation Rec (2003) 17 of the Committee of Ministers to member states on enforcement, (2003) 17, 3.1.2. Council of Europe, Committee of Ministers.
Nenad Tešić
255
cija obuhvata različita lica kojima je zajednička odgovornost za postu-pak izvršenja (na primer, bailiff, huissier de justice, enforcement judge, itd.).“16
Takvo prepuštanje nadležnosti u sferi prinudnog ostvarenja su-bjektivnih prava (zahteva) je otvorilo mnošto dilema, a neke od njih tiču se troškova postupka. Pre svega, postoji nedoumica ima li razlike između troškova sprovođenja izvršenja pred sudom i izvršiteljem, od-nosno postoji li razlika između takse koju je naplaćivao sud i nagrade za rad izvršitelja, kako ove troškove razumno opredeliti da bi se po-mirila dva naizgeld suprotna interesa da s jedne strane izvršitelj bude zaintresovan za efikasnost postupka, ali da s druge strane u svom radu bude rukovođen isključivo pravnim, a samo posredno lukrativnim ra-zlozima.
2. TROŠKOVI POSTUPKA
S obzirom na to da ZIO ne daje definiciju troškova postupka, čini se da u određivanju pojma troškova izvršnog postupka ovde moramo shodno primeniti definiciju troškova iz Zakona o parničnom postup-ku (2011), pa troškove definisati tako da su to izdaci učinjeni u toku ili povodom izvršnog postupka.17 Prema ZIO-u, troškove postupka u vezi sa određivanjem i sprovođenjem izvršenja snosi izvršni dužnik,18 s tim da je izvršni poverilac dužan da predujmi troškove postupka, u skladu sa zakonom i propisom koji uređuje troškove postupka. Zahtev za naknadu troškova može se podneti u roku od osam dana od dana okončanja postupka.19 Ako ove norme ukrstimo sa odredbama Tarifa o nagradama i naknadama troškova za rad izvršitelja, koja kaže da troš-kovi rada izvršitelja čine troškove izvršnog postupka i naknađuju se u skladu sa Zakonom o izvršenju i obezbeđenju. Čini se da norme o
16 Rec (2003) 17 – expl. mem., para. 9. Naročit značaj ovoj profesiji pridaje i nekoliko godina mlađi akt Evropske komisije „European Commission on the Efficiency of Justice (CEPEJ), Guidelines for a Better Implementation of the Existing Council of Europe’s Recommendation on Enforcement, adopted by the CEPEJ 14th plenary meeting (Strasbourg, 9–10 December 2009).“
17 Čl. 150, st. 1 Zakona o parničnom postupku. Parnični troškovi obuhvataju i nagradu za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na na-gradu.
18 Čl. 34, st. 1 ZIO.19 Čl. 34, st. 8 ZIO.
Harmonius 2015
256
naknadi troškova ne odgovaraju sasvim realnosti, odnosno okolnosti-ma koje su ne tako retke u postupcima izvršenja. Ovakvo uređenje u konkretnom izvršnom postupku ima više neuralgičnih tačaka od kojih su neke načelne i tiču se usvojene terminogije, dok su druge daleko praktičnije i posledica su različitih interesa učesnika u postupku spro-vođenja izvršenja.
2.1. Upotreba terminaIzvršiteljska tarifa pravi razliku između nagrada za rad i nakna-
da troškova. Pritom, nagrade podrazumevaju nagradu za pripremanje i vođenje predmeta, nagradu za pojedinačno preduzete radnje i nagradu za uspešnost sprovođenja izvršenja.20 S druge strane, naknada troško-va izvršitelja nastalih u vezi sa sprovođenjem izvršnih radnji obraču-nava se na osnovu stvarnih troškova koji su bili potrebni za preduzi-manje radnji sprovođenja izvršenja.21 Ovakva terminologija je široko prihvaćena u našem zakonodavstvu, na primer, koriste je i advokatska i javnobeležnička tarifa.22 Ipak, izvršitelji iznose ozbiljne argumente u prilog tome da se kod Izvršiteljske tarife delimično odstupi od ove uo-bičajne terminologije. Ovo pre svega zbog osetljivosti relacije izvršitelj – dužnik. S jedne strane, izvršitelj profesionalno obavlja svoj posao i očekuje platu za sebe i zaposlene. S druge strane, dužniku, na koga se u konačnici prevaljuju troškovi postupka, čini se da izvršitelj zarađu-je na njegovoj nevolji i da nije pravedno da još za to bude nagrađen. Otuda, izvršitelji uglavnom zagovaraju izmenu terminologije tako da merodavni pravilnik od donošenja novog zakona napravi razliku iz-među „naknada za rad i naknade troškova“ u postupku pred izvrši-
20 Čl. 3, st. 1 Pravilnika o tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad izvrši-telja (Sl. glasnik RS, br. 50/2012; dalje: Izvršiteljska tarifa).
21 Čl. 11 Izvršiteljske tarife.22 „Tarifom se određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja nagrada za
advokatske usluge i naknada troškova za rad advokata ili advokatskog ortačkog društva.“ Vid.: čl. 1 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata (Sl. glasnik RS, br. 121/2012).
Javnobeležničkom tarifom utvrđuje se nagrada za rad javnog beležnika i na-knada troškova nastalih u vezi sa obavljenim poslom javnog beležnika, način utvrđivanja vrednosti obavljenog posla i način obračunavanja iznosa nagrade i naknade troškova. Čl. 1 Javnobeležničke tarife. Javnom beležniku pripada na-grada za rad i naknada troškova nastalih u vezi sa obavljanjem poslova u visini i na način određen ovom tarifom. Čl. 2 Javnobeležničke tarife (Sl. glasnik RS, br. 91/2014).
Nenad Tešić
257
teljem.23 Iako razumemo neprijatnosti sa kojima se susreću zaposleni u izvršiteljskim kancelarijama, dok objašnjavaju izvršnim dužnicima „strukturu troškova“, čini se da u pravnotehničkom smislu ne postoje valjani razlozi za izmenu ove uobičajne terminogije. Ipak, ako se u do-nošenju odgovarajućih propisa uvaže argumenti „struke“, predlažemo formulaciju po kojoj bi iz naziva pravilnika, zbog bolje razumljivosti, bio izostavljen deo koji se tiče naknade troškova tako da se pravilnik ubuduće zove „Pravilnik o naknadama za rad izvršitelja“. S tim da se čl. 11 „Naknada troškova izvršitelja nastalih u vezi sa sprovođenjem izvršnih radnji obračunava se na osnovu stvarnih troškova koji su bili potrebni za preduzimanje radnji sprovođenja izvršenja“ izmeni tako da glasi: „Izvršitelj ima pravo na naknadu (refundaciju) stvarnih troškova koji su potrebni za sprovođenje izvršenja a posledica su njegovog odsu-stvovanja iz kancelarije, angažovanja trećih lica i sl.“ U ovoj grupi troš-kova se, po pravilu u praksi pojavljuju, na primer, troškovi pribavljanja informacije o ceni nepokretnosti (prema veštaku građevinske struke) ili informacije o ceni pokretnih stvari (prema veštaku mašinske stru-ke), troškovi identifikacije katastarskih parcela (prema veštaku geodet-ske struke), troškovi angažovanja auto-dizalice (pauka), troškovi an-gažovanja bravara, troškovi overe kopije rešenja o izvršenju, naknade APR – u za pribavljanje izvoda kojim se dokazuje svojina dužnika na udelima u privrednom društvu, kao i naknada za upise zaplene udela. Pored ovih uobičajnih, ostali stvarni troškovi obuhvataju i neke koji se ređe pojavljuju, na primer, za angažovanje ZOO higijene ako je dužnik imalac opasnog psa, za angažovanje EDB-a ako se izvršenje sastoji u uključenju struje ili vodoinstaletera za otklanjanje kvara na cevima, i sl.
2.2. PredujmljivanjeSam izvršni postupak je vrlo neizvestan. U većini slučajeva po-
veriocu nije poznato da li dužnik uopšte ima nešto u svojoj imovini,24 ili ako u toj imovini postoje neke pokretne i nepokretne stvari da li su one opterećene pravima trećih lica sa prioritetnim pravom namire-njem (zaloga, hipoteka) ili pravima trećih lica koji umanjuju vrednost (unovčenja) ovih stvari (na primer, ploduživanje, „(stanarska) prava
23 Čl. 1 Nacrta Izvršiteljske tarife. 24 Nema sumnje da kvalitet i brzina sprovođenja izvršenja zavise pre svega od
potpune i pravovremene informacije o dužniku i njegovoj imovini. Vid.: O. Perfenchikov, op. cit., 204.
Harmonius 2015
258
zaštićenih stanara“) ili pravima koja sužavaju krug potencijalnih kupa-ca (na primer, dužnikova nepokretnost je data u dugoročni zakup is-pod tržišne cene). Otuda, poverilac nije spreman da predujmi ukupne troškove postupka na samom početku. Poverilac koji angažuje izvršite-lja je u strahu da je izvršitelju dovoljan i predujam, te da izvršitelj neće biti adekvatno motivisan da gura izvršenje ka cilju koji je za poverioca jedino prihvatljiv – potpunoj prinudnoj naplati. Ova bojazan postaje još realnija kod prinudne naplate potraživanja iz komunalnih usluga, gde poverilac ne može da bira izvršitelja već se raspodela predmeta vrši preko Komore izvršitelja. Poverilac na neki način traži u izvršitelju partnera koji je spreman da podeli rizik i preduzima određene radnje pribavljanja podataka o imovini dužnika na svoj trošak kako bi ove troškove kasnije namirio ako se ispostavi da su preduzete radnje bile uspešne. Osim toga, sami troškovi određenih radnji su često neizvesni. Ako je, na primer, od MUP-a dobijen podatak da je dužnik vlasnik motornog vozila, na predlog izvršnog poverioca će biti donet zaključak o popisu, proceni i prodaji pokretnih stvari. Ipak, iako je donet zaklju-čak o popisu, konkretni automobil nije lako pronaći, a kada ga izvršitelj pronađe, on mora da angažuje odgovarajuću dizalicu kako bi automo-bil po izvršenom popisu predao poveriocu. Naravno, „Parking servis“ koga izvršitelji najčeće angažuju u tu svhu izlazi na teren samo ako mu se troškovi izlaska „pauka“ na teren plate unapred. Kako je postupak hi-tan, a poverilac često velika kompanija kojoj za svaku uplatu, zbog pro-cedure odobravanja plaćanja, treba nekoliko dana, izvršitelj ovaj iznos uplaćuje trećem licu sa svog računa i prirodno je da ga refundira po okončanju postupka. Slično je i sa troškovima angažovanja lica struč-nog za otvaranje brava, prilikom iseljenja, izlaska na teren radi popisa stvari u stanu ili pristupa nepokretnosti radi utvrđenja njene vrednosti. U takvim situacijama nije poznato da li će dužnik dobrovoljno otvo-riti vrata, bravar po pravilu dolazi na lokaciju s izvršiteljem da bi bio u pripravnosti. Ako dužnik dobrovoljno dozvoli sprovođenje izvršne radnje, bravar naplaćuje samo izlazak na teren (npr. 6.000,00 din). Ako dužnik sprečava sprovođenje radnje izvršenja, bravar prinudno otvara vrata i naplačuje troškove svoga rada, ali i novu bravu koju postavlja. Ovi troškovi se kreću od 10.000,00 – 50.000,00 dinara u zavisnosti od toga kakva je brava zatečena na vratima dužnika. U nekim slučajevi-ma kod sigurnosnih „specijalnih“ brava i „blindiranih“ vrata, ulazak u nepokretnost je moguć samo „provaljivanjem“ vrata koja se potom za-
Nenad Tešić
259
menju novim što potencijalni trošak podiže i do 150.000,00 dinara.25 S obzirom da su ovi troškovi neizvesni, kako u pogledu njihovog nastan-ka tako i njihove visine, u praksi je jednostavnije da ih plati izvršitelj, te da ih naknadno refundira od poverioca.26 Problem predujmljivanja se čini najvećim kod nagrade za uspešno sprovođenje izvršenja. Ako je u konkretnom postupku sprovođenje izvršenja išlo preko namenskog računa izvršitelja usled prodaje nepokretnosti dužnika, izostaje potre-ba za predujmljivanjem. Izvršitelj će zadržati nagradu za uspešno na-mirenje prebacivanjem iznosa nagrade na svog namenskog računa na svoj poslovni račun shodno zaključku o namirenju. Međutim, situacija je znatno složenija ako je dužnik dobrovoljno izmirio dug poveriocu u toku postupka izvršenja direktnom uplatom na račun poverioca. Ovo se najčešće dešava nakon što je izvršitelj odmakao sa izvršenjem, tj. nakon što je izvršio popis dužnikovih pokretnih stvari, ili nakon što je zakazao javnu prodaju nepokretnosti. Ponekad poverilac i dužnik postižu dogovor da poverilac povuče predlog za izvršenje i bez plaća-nja, na primer, ako mu dužnik na ime postojećeg duga isporuči neku robu (datio in solutum). Ovi slučajevi najbolje pokazuju da se interesi poverioca i izvršitelja samo donekle poklapaju.27 Poverilac po pravilu nije spreman da prizna da je njegov dogovor sa dužnikom neposred-na posledica „legitimnog pritiska“, odnosno efikasnosti rada izvršitelja.
25 U praksi se dešava da jedan bravar otpočne sa otvaranjem vrata, ali da tokom rada shvati da je reč o „sigurnosnoj bravi“ i da se sa lica mesta poziva drugi bravar specijalizovan za tu vrstu vrata i brava.
26 I u italijanskom pravu se ističe da troškovi postupka variraju u skladu sa slože-nošću radnji preduzetih u postupku. „It may be necessary to have assets valued, to appoint administrators or custodians, who are entitled to remuneration, to advertise auctions in newspapers or on websites, and so on.“ Vid.: Enforcement of judgements – Italy, Last update: 16.10.2007, dostupno na: http://ec.europa.eu/civiljustice/enforce_judgement/enforce_judgement_ita_en.htm.
27 Postoje i druge situacije kada je neophodno očuvati balans interesa lica ume-šanih u izvršenje. U slučaju da je cena predmeta izvršenja previsoko određena mogućnost njegovog unovčenja je bitno umanjena. S jedne strane, unovče-nje predmeta koji je potcenjen dovodi do povrede pravno zaštićenog interesa dužnika, a s druge strane, ako je novac ostvaren prodajom predmeta izvršenja nedovoljan za namirenje duga to direktno pogađa i poveriočev interes. Upor.: Elena Adolfovna Borisenko, „Balans of Interests of Parties at Enforcement and its Execution in the Legislation on Enforcement“, u: Enforcement Proceedings of Court Judgements and Acts and other Official Authorities, Powers of officials at the implementation of executive actions, Publication of International Scienti-fic Conference, July 6–8 2010 Saint Petersburg, Russia, 213.
Harmonius 2015
260
Upravo suprotno, poverilac je daleko spremniji da se ubedi kako je do-brovoljno ispunjenje posledica njegovih pregovaračkih sposobnosti i da su zasluge izvršitelja zanemarljive. Dodatno postoje i nedoumice oko vrednosti potraživanja koje je uspešno naplaćeno, ako izvršitelj tvrdi da je uspešno naplaćeno glavno potraživanje i kamata. Ovo iz razloga što poverilac povlači predlog za sprovođenje. S druge strane, poverilac ističe da roba koju je primio na ime ispunjenja vredi mnogo manje od glavnog duga, ali da on povlači predlog za izvršenje iz razloga što želi da nastavi poslovnu saradnju sa dužnikom, i sl. Čini se da, ako zauz-memo stav da troškovi postupka mogu da se naplate samo na zahtev poverioca, izvršitelj lako ostaje „kratkih rukava“.
2.3. RefundacijaZIO propisuje da poverilac predujmljuje troškove, ali da troškove
postupka u vezi sa određivanjem i sprovođenjem izvršenja snosi izvrš-ni dužnik. Ako smo s jedne strane, već spoznali da poverilac često nije spreman da unapred finansira ceo postupak. Ovo zato što nije izvesno da li će se nešto uopšte pronaći u imovini dužnika, po kojoj ceni će se to što se pronađe unovčiti i koliko će od toga što je unovčeno poveri-lac moći da dobije na ime namirenja. Ako smo s druge strane ukazali da je predujmljivanje svake pojedinačne radnje u toku postupka isuvi-še komplikovano u situacijama koje zahtevaju hitno postupanje, onda se čini realnim da izvršitelj kroz predujam naplati samo donošenje zaključka o izvršenju i dostavljanje ovog zaključka izvršnom dužniku i poveriocu. Poverilac, po pravilu, insistira da ostale radnje izvršitelj sprovodi o svom trošku da uspešnog namirenja.28
U pretpostavljenoj situaciji „dobrovoljnog namirenja“, kada se dužik pojavi u kancelariji izvršitelja i traži da mu se obračuna ukupan dug (troškovi postupka, kamata i glavni dug) kako bi ih dobrovoljno platio, umesto da se nastavi sprovođenje izvršenja na zaradi, neprirod-
28 „It is the responsibility of the enforcement agent to take all reasonable and nec-essary steps in enforcement and to decide which enforcement action is most appropriate. Where costs are considered irrelevant or wrongfully incurred, these costs should be borne by the enforcement agent.“ 57 European Commis-sion on the Efficiency of Justice (CEPEJ), Guidelines for a Better Implementa-tion of the Existing Council of Europe’s Recommendation on Enforcement, adopted by the CEPEJ at its 14th plenary meeting (Strasbourg, 9–10 Decem-ber 2009).
Nenad Tešić
261
no je da se troškovi postupka naplaćuju najpre od poverioca da bi se potom refundirali od dužnika. Takvi prenosi sa računa na račun povla-če i dodatne troškove na primer „provizije banaka“, koje nisu zanemar-ljive. Otuda, izvršitelji ove troškove naplaćuju direktno od dužnika.
Nažalost, ni Nacrt ZIO (2015) ne daje odgovore u pogledu napred opisanih praktičnih situacija. Prema ovom Nacrtu, „Troškove izvršnog postupka i postupka obezbeđenja prethodno snosi izvršni poverilac“.29 „Izvršni dužnik dužan je da izvršnom poveriocu, na njegov zahtev, na-knadi troškove koji su izvršnom poveriocu bili potrebni radi vođenja izvršnog postupka...“30 Nacrt uvodi i neke nove troškove koji se do sada nisu naplaćivali: troškove pružanja policijske pomoći i preduzimanja policijskih radnji po zahtevu ili naredbi suda ili javnog izvršitelja.31 Pojavljivanje ovih troškova u konkretnom postupku i njihova visina su takođe krajnje neizvesni. Nakon što se policiji dostavi zahtev za asi-stenciju, policija najpre vrši „bezebednosnu proveru“, obavlja razgovor sa dužnikom, utvrđuje da li dužnik ima oružje (sa dozvolom) i ako eventulno ima, ovo oružje mu se privremeno oduzima. Na dan zahte-vane asistencije na teren izlazi policijska patrola na dužnosti u reonu izvršenja. Ipak, iako je izvesno koje radnje iz okvira svoje nadležno-sti policija preduzima, neizvesno je koliko će takvih „asistencija“ biti u toku jednog postupka. Na primer, u jednom postupku sprovođenja iz-vršenja na nepokretnosti, policija može da izlazi na teren ako se dužik protivi sprovođenju radnje (pribavljanja informacije o ceni, tj. ulasku u nepokretnost veštaka građevinske struke radi merenja i pravljenja foto-dokumentacije), ako se dužnik protivi sprovođenju radnje prvog razgledanja nepokretnosti, drugog razgledanja nepokretnosti, ako prva prodaja nije uspela i na kraju kada je nepokretnost prodata i donet za-ključak o predaji, policija po pravilu biva angažovana radi prinudnog iseljenja dužnika. Takođe je krajnje neizvesna i visina troškova čuvanja popisanih stvari kod trećeg lica.32
29 Čl. 33, st. 1 Nacrta ZIO (2015).30 Čl. 34, st. 1 Nacrta ZIO (2015).31 Čl. 147, st. 1 Nacrta ZIO. O pravu huissier-a koji ne može da uđe u zgradu kako
bi sproveo izvršenje na pokretnim stvarima da zahteva asistenciju državnih or-gana vid.: P. Emilius Herzog, M. Wese, Civil Procedure in France, 1967, 571.
32 Čl. 230, st. 2 Nacrta ZIO (2015).
Harmonius 2015
262
3. PREDMET IZVRŠENJA
Kao ključan kriterijum za utvrđivanje nagrada za rad izvršitelja, aktuelna Izvršiteljska tarifa propisuje da se visina nagrada određuje brojem bodova za pojedine radnje u zavisnosti od vrednosti predmeta izvršenja ili tačno određenim brojem bodova za određene radnje.
3.1.Vrednost predmeta sporaUzimajući u obzir da ZIO ne definiše vrednost predmeta izvr-
šenja i da u tom pogledu nema relevantne prakse šta se tačno smatra vrednošću predmeta izvršenja, smatramo važnim da na ovom mestu u radu ukažemo na praksu koja u tom pogledu postoji, a tiče se vredno-sti predmeta spora shodno Zakonu o parničnom postupku.
U nama dostupnoj sudskoj praksi uglavnom se naglašava da tu-žilac ne može po svom nahođenju odrediti vrednost predmeta spora, ne uzimajući u obzir predmet tužbenog zahteva i njegovu odredivu vrednost prema tržišnim uslovima.33 Dodatno se ističe da se „vrednost predmeta spora po tužbi ili protivtužbi određuje prema vrednosti glav-nog duga, te se stoga dugovana kamata, ugovorna kazna i ostala spo-redna traženja kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir, ukoliko ne čine glavni zahtev“.34 S tim da se „vrednost predmeta spora utvrđuje u momentu podnošenja tužbe, odnosno najdocnije na prvom ročištu“.35 Pritom, tužilac nije bezizuzetno dužan da naznači vrednost predmeta spora. „Tužilac je dužan da u tužbi naznači vrednost predmeta spo-ra samo kad nadležnost, sastav suda ili pravo na izjavljivanje revizije
33 „Kako se tužbom traži utvrđenje ništavosti založne izjave kojom je obezbeđeno novčano potraživanje u iznosu od 39.000.000,00 dinara, to ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud, imajući u vidu odredbu člana 31. stav 1. i člana 32. stav 1. Za-kona o parničnom postupku, pravilno utvrdio vrednost predmeta spora prema iznosu potraživanja koje je obezbeđeno založnom izjavom čije se utvrđenje ništavosti traži.“ Presuda Privrednog apelacionog suda, Pž. 3902/2014 od 3.12.2014. godine, Paragraf.Lex.
34 Vid.: Rešenje Privrednog apelacionog suda, Pž. 7567/2010(1) od 3.6.2010. go-dine, Paragraf.Lex. Ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavlji-vanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vred-nost glavnog zahteva. Čl. 28, Zakona o parničnom postupku.
35 Pravno shvatanje Građanskog odeljenja Apelacionog suda u Kragujevcu, us-vojeno na sednici od 20.12.2010. godine, Paragraf.Lex.
Nenad Tešić
263
zavisi od predmeta spora, a predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos.36 Ako vrednost predmeta spora nije izričito označena, a tužbeni zahtev se odnosi na novčani iznos, taj novčani iznos se ima uzeti kao vrednost predmeta spora.“37 Kod formalnog suparničarstva vrednost predmeta spora se utvrđuje prema vrednosti svakog pojedinačnog za-hteva.38 „Kad se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, a vrednost predmeta spora je već utvrđena, naknadno povećanje vrednosti pred-meta spora od strane tužioca nema nikakvog procesnog značaja.“39 Iz napred navednog jasno je da se pojam vrednost predmet spora i samo delimično može da posluži za determinisanje pojma – vrednost pred-meta izvršenja.
3.2. Utvrđivanje vrednosti predmeta izvršenjaČini se da se utvrđivanje vrednosti predmeta izvršenja mora po-
svetiti posebna pažnja.40 Ako vrednost predmeta izvršenja nije nave-dena, a obračun troškova zavisi od ove vrednosti, izvršitelj mora ispitati da li je vrednost predmeta izvršenja moguće uvrditi i ako jeste izvršiti njegovu procenu.41 Ipak, mnogo češće se procena vrednosti predmeta izvršenja vrši kao jedan od koraka u pravcu organizovanja njene javne
36 Presuda Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 5330/2005 od 14.6.2006. godine, Paragraf.Lex.
37 Rešenje Višeg suda u Nišu, Gž. 1278/2012 od 17.7.2012. godine, Paragraf.Lex.38 Rešenje Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 2 1522/2010 od 8.6.2010. godine,
Paragraf.Lex.39 „...pa ni za primenu advokatske tarife prilikom obračuna parničnih troškova.
Druga je stvar kada se radi o novčanom potraživanju u preinačenju tužbe povećanjem zahteva, ali o tome ovde nije reč.“ Rešenje Okružnog suda u Valjevu, Gž. 884/2006 od 27.7.2006. godine, Paragraf.Lex. Povećanje vrednosti spora u toku postupka u imovinskopravnim sporovima kad se tužbeni zahtev ne odnosi na potraživanje u novcu nema značaja za utvrđivanje prava na re-viziju, već se kao merodavna uzima vrednost spora utvrđena u smislu člana 34 Zakona o parničnom postupku. Rešenje Okružnog suda u Valjevu, Gž. 1806/2007 od 29.11.2007. godine, Paragraf.Lex.
40 B. Blagojević, Sistem izvršnog postupka, Beograd 1938, 335.41 Tako i u grčkom pravu izvršenja troškovi postupka zavise od visine duga i vrste
izvršenja. Na primer, troškovi su različiti u zavisnosti od toga da se izvršenje sprovodi na pokretnim stvarima ili nepokretnostima. Vid.: A. Fifis, „Greece“, u: T. Voller, Outlines of Debt Collection in Europe, EuroCollectNet Lawyers, 2014, dostupno na: http://www.eurocollectnet.com/fileadmin/pubs/ECN-Out-lines.pdf, str. 83.
Harmonius 2015
264
prodaje. Pri čemu je ovo jedna od najdelikatnijih aktivnosti u postup-ku unovčenja. Visoko odmerena procenjena cena lako može biti uzrok neuspeha izvršnog postupka, i obrnuto, suviše nisko odmerena cena izaziva opasnost da nepokretnost ode u bescenje.42 Sud, odnosno izvr-šitelj u tom smislu mogu uzeti u obzir mišljenje procenitelja, sadržinu isprava koje čine vrednost verovatnom, kao i druge podatke koji mogu da mu u tom pravcu posluže.43
3.2.1. Utvrđivanje vrednosti nepokretnostiPrema V. Bogišiću, „nepokretnost je ono što se ne da bez na-
rušenja svoje celine ili suštine, prenositi s jednog mesta na drugo.“44 Predmet procene u postupku sprovođenja izvršenja su najčešće zgrade namenjene za stanovanje ili obavljanje poslovne delatnosti.45 Izvršitelji se za pribavljanje informacije o ceni obraćaju veštacima građevinske struke ili proceniteljima. Prilikom odabira veštaka, izvršitelj nije du-žan da bira sa liste sudskih veštaka, mada to obično jeste slučaj.46 U
42 B. Blagojević, op. cit., 335.43 Ibid, 335.44 Čl. 802 OIZ. Prema prof. Andri Đorđeviću u nepokretne stvari spadaju one
koje su po prirodi svojoj, doista nepokretne, kao i one koje su u organskoj ili mehaničkoj vezi sa zemljom stoje dok se ta veza ne prekine. A. Đorđević, Sistem privatnog (građanskog) prava, Beograd 1996, 330.
45 „Zgrada“ jeste objekat sa krovom i spoljnim zidovima, izgrađena kao samos-talna upotrebna celina koja pruža zaštitu od vremenskih i spoljnih uticaja, a namenjena je za stanovanje, obavljanje neke delatnosti ili za smeštaj i čuvanje životinja, robe, opreme za različite proizvodne i uslužne delatnosti i dr. Zgr-adama se smatraju i objekti koji imaju krov, ali nemaju (sve) zidove (npr. nastrešnice), kao i objekti koji su pretežno ili potpuno smešteni ispod površine zemlje (skloništa, podzemne garaže i sl.).
46 „Izvršni sud prilikom utvrđivanja vrednosti nepokretnosti može za veštaka da odredi lice koje se ne nalazi na listi sudskih veštaka iz oblasti za koju je registrovan i kome se stranke nisu protivile, odnosno na čiju ličnost stranke nisu imale primedbe, a sve saglasno odredbi člana 250. ZPP, ali sud takođe mora i da proceni da li veštak određene struke može da odgovori zahtevima veštačenja koje će obaviti, jer se u izvršnom postupku uvek utvrđuje tržišna vrednost nepokretnosti koja ne zavisi samo od građevinske vrednosti nep-okretnosti, već i od ponude i tražnje na tržištu nekretnina. To znači da je veštak građevinske struke, veštak odgovarajuće struke za procenu odnosno veštačenje građevinske vrednosti nepokretnosti, a da li isti može da utvrdi i tržišnu vrednost nepokretnosti, pri čemu mora da koristi parametre ponude i tražnje, oceniće sud, obzirom na njegovu kvalifikaciju.“ Pravno shvatanje Građanskog odeljenja Apelacionog suda u Kragujevcu, usvojeno na sednici od 20.12.2010. godine, Paragraf.Lex.
Nenad Tešić
265
izvršnom postupku se procenjuje tržišna vrednost,47 a ne uzima se u obzir recimo knjigovodstvena vrednost,48 likvidaciona vrednost49 ili osigurana vrednost, koje su od značaja u nekim drugim postupci-ma. U pojedinačnim informacijama o ceni koriste se obično slede-će tri metode (engl. three approaches to value): a) troškovna metoda (metoda utvrđivanja stvarne vrednosti, troškovni pristup, statički pri-stup, engl. Cost approach50 nem. Sachwertverfahren); b) komparativna metoda (metoda poređenja prodaje, direktno upoređenje prodajnihcena, engl. sales comparasion approach,51 nem. Vergleichswertverfah-
47 „Tržišna vrednost (engl. IVSC) je procenjeni iznos za koji bi neko sredstvo moglo da se razmeni na dan procene vrednosti između zainteresovanog kupca i zainteresovanog prodavca, u transakciji između nezavisnih i nepovezanih strana, posle odgovarajućeg marketinga, pri čemu su obe strane delovale uz dovoljno saznanja, opreza i bez prinude“. Dostupno na: http://www.vestacenja.co.rs/procene.php.
48 „Knjigovodstvena vrednost je iznos po kom se imovina (sredstvo) priznaje nakon oduzimanja akumulirane depresijacije (amortizacije) i akumuliranih gubitaka po osnovu umanjenja vrednosti.“ Međunarodni računovodstveni standard – MRS 16, Nekretnine, postrojenja i oprema (Sl. glasnik RS, br. 77/2010). „Na koji način i kada (u kojoj fazi postupka) stečajni sud utvrđuje da li je reč o stečajnom postupku male vrednosti koji se prema članu 145. Za-kona o stečajnom postupku sprovodi kada je knjigovodstvena vrednost imov-ine dužnika manja od 5.000.000,00 dinara, tj. da li je neophodno prethodno veštačenjem utvrđivati knjigovodstvenu vrednost imovine dužnika, ukoliko sud ne raspolaže relevantnim podacima o toj vrednosti?“ Odgovori na pitan-ja trgovinskih sudova koji su utvrđeni na sednicama Odeljenja za privredne sporove, održanim dana 5.10, 25.10, 7.11. i 14.11.2006. godine i na Sednici Odeljenja za privredne prestupe i upravno-računske sporove, održanoj dana 20.9.2006. godine, Sudska praksa trgovinskih sudova – Bilten, br. 3/2006, 133, Paragraf.Lex.
49 Predstavlja tržišnu vrednost u uslovima ubrzane prodaje. „Ovo stoga što su danom pokretanja stečajnog postupka nad tuženim kao stečajnim dužnikom nastupile posledice otvaranja stečajnog postupka propisane Zakonom o stečaju (dalje: Zakon), tako da je na dan otvaranja stečajnog postupka izvršeno evi-dentiranje i popis imovine kojom stečajni dužnik raspolaže i utvrđena njena likvidaciona vrednost, a sve radi prodaje i formiranja stečajne mase.“ Presuda Privrednog apelacionog suda, Pž. 2513/2012 od 15.11.2012. godine, Paragraf.Lex.
50 O ovom metodu procene vid.: Appraisal of Real Estate, 14th Edition, Appraisal Institute, 561.
51 Ovaj metod uzima u obzir karakteristike nepokretnosti koje utiču na njenu vrednost: lokaciju, starost, stanje objekta i sl. O ovom metodu procene i nje-govoj primeni vid.: The Appraisal of Real Estate, 14th Edition, Appraisal Insti-tute, 377–427.
Harmonius 2015
266
ren);52 c) metoda kapitalizacije dohotka (metoda vrednovanja priho-da, prinosni pristup, dinamička metoda, metoda kapitalizacije dobiti, engl. Income Capitalization Approach53 nem. Ertragswertverfahren).54 Pritom treba naglasiti da se tržišna vrednost nepokretnosti procenjuje i u nekim drugim postupcima, na primer: kod davanja jemstva radi obezbeđenja prisustva okrivljenog (krivični postupak),55 u parničnom postupku,56 postupku eksproprijacije, i sl.57
52 „Predlagač navodi da tržišna cena nije u direktnoj vezi sa kvalitetom objek-ta (kao korektivnim faktorom), jer cena objekta na jednom mestu može biti manja od cene objekta na drugom mestu, iako su istog kvaliteta (npr. zbog sadržaja koji se nalaze u okolini objekta i dr.), te da se tržišna vrednost nep-okretnosti može utvrditi samo u zavisnosti od ponude i tražnje na tržištu.“ Odluka Ustavnog suda Republike Srbije, IU broj 239/2004 od 15. septembra 2005. godine, objavljena u Sl. glasniku RS, br. 100/2005 od 21. novembra 2005. godine, Paragraf.Lex.
53 O ovom metodu procene vid.: The Appraisal of Real Estate, 14th Edition, Ap-praisal Institute, 439.
54 Dostupno na: http://www.nekretnine-procena.rs/o_procenama.55 „Jemstvo uvek glasi na novčani iznos, te prilikom zasnivanja hipoteke na nep-
okretnosti, kao jemstva, mora biti procenjena i poznata vrednost predmetne nepokretnosti.“ Rešenje Apelacionog suda u Beogradu, Kž2. 3144/2012 od 20.8.2012. godine, Paragraf.Lex.
56 „Pogrešno je međutim, prema stanovištu ovoga suda, prihvatajući nalaz veštaka u situaciji kada je i sam nalaz baziran na pretpostavkama i ponudama iz novina, prvostepeni sud visinu dugovanog iznosa utvrdio u opredeljenom iznosu. Samo na osnovu izvoda iz novina kojem se određeni poslovni pros-tor nudi po oglašenoj ceni ne može se utvrditi da je ta cena i njegova prava tržišna vrednost jer nema dokaza da je ta cena i ostvarena na tržištu. Stoga u konkretnoj situaciji zapravo sud je propustio da utvrdi pravu tržišnu vred-nost po metru kvadratnom spornog poslovnog prostora u označenom tržnom centru pa je stoga odluka doneta na osnovu netačno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U ponovnom postupku prvostepeni sud će na podoban način, a po potrebi novim veštačenjem, imajući u vidu odnos vrednosti m2 prostora na spornoj lokaciji u odnosu na druge lokacije, u nedostatku svih drugih dokaza i preko utvrđivanja poreske vrednosti procenjenog objekta ut-vrditi pravu, realnu tržišnu vrednost pa će potom doneti novu odluku o osno-vanosti tužbenog zahteva.“ Rešenje Višeg trgovinskog suda, Pž. 4741/2004 od 17.6.2004. godine, Paragraf.Lex.
57 „Pravilna je odluka suda kojom je tužiocu u postupku eksproprijacije dosudio naknadu tržišne vrednosti nepokretnosti u skladu sa smernicama nadležnog organa, a na osnovu procene veštaka zasnovanoj na opštepoznatim činjenicama o vrednosti zemljišta na području na kome se ono nalazi.“ Presuda Apelacion-og suda u Novom Sadu, Gž 3131/2011 od 13.6.2012. godine, Paragraf.Lex.
Nenad Tešić
267
3.2.2. Utvrđivanje vrednosti pokretnih stvari
Kada je reč o pokretnim stvarima u izvršnom postupku se naj-čeće utvrđuje vrednost automobila i mašina. U tu svrhu se uglavnom pribavljaju informacije o ceni od veštaka saobraćajne i mašinske stru-ke. Međutim, kod pokretnih stvari manje vrednosti izvršitelj sam vrši procenu na osnovu cena po kojima se takve polovne stvari mogu na-baviti preko interneta. Slično je i kada se postupak sprovođenja vodi pred sudom.58 Pritom se tržišna vrednost pokretnih stvari utvrđuje i u nekim drugim postupcima. Tako u jednom postupku sud naglašava da vlasniku zemljišta na kome je pronađeno zakopano blago pripada jed-na trećina od tržišne vrednosti dragocenosti pronađenih na njegovoj parceli.59
4. PROCENJIVOST PREDMETA IZVRŠENJA
Izvršiteljska tarifa u pogledu visine nagrade za rad izvršitelja sve predmete u kojima izvršitelji postupaju deli na dve grupe: „procenjive predmete“ u kojima se može utvrditi vrednost potraživanja60 i „ne-procenjive predmete“ u kojima se ne može utvrditi vrednost potraži-vanja.61 Iako ova podela na prvi pogled zvuči jednostavno, u jednom konkretnom postupku izvršenja pred Privrednim sudom u Beogradu otvoreno je pitanje pravne kvalifikacije predmeta izvršenja, tj. da li prinudno izvršenje prava na predaju predmeta zaloge (pogona za pro-izvodnju praška i određene količine robe deterdženta na skladištu) izvršnom poveriocu prema Izvršiteljskoj tarifi spada u procenjive ili neprocenjive predmete.62
58 „Procenu vrednosti stvari vrši sudski izvršitelj, ako je potrebno procena se vrši i u postupku veštačenja, a procenu na osnovu tržišne cene stvari može odrediti i sud na osnovu pribavljenog izveštaja o ceni – cenovnika odgovarajućih orga-nizacija.“ Rešenje Višeg trgovinskog suda, Iž. 1752/2007 od 21.9.2007. godine, Sudska praksa trgovinskih sudova – Bilten, br. 4/2007, Paragraf.Lex.
59 Prema paragrafima 250 i 251 Srpskog građanskog zakonika od 25.3.1844. go-dine. Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 915/2011 od 18.10.2012. go-dine, Paragraf.Lex.
60 Čl. 3, st. 4 Izvršiteljske tarife.61 Čl. 7, st. 2 Izvršiteljske tarife.62 Kako je ovaj postupak još uvek u toku, nećemo navoditi njegov broj niti imena
subjekata postupka.
Harmonius 2015
268
4.1. Argumenti u prilog stava da je reč o „neprocenjivom predmetu“
Argumenti izvršnog dužnika i trećih lica iz zahteva za otklanja-nje nepravilnosti se ukratko mogu svesti na sledeće. Troškovi postupka u predmetu oduzimanja predmeta zaloge se moraju utvrditi kao da je reč o neprocenjivom predmetu s obzirom da je oduzimanje predmeta zaloge „činidba“. Čak i da ova vrednost zaloge procenjiva to nikako ne bi mogao da učini sam izvršitelj već isključivo veštak. Sličnu logiku u svojim rešenjima sledi i nadležni sud. Ovaj sumarno konstatuje da je „izvršitelj prilikom utvrđivanja visine predujma troškova sprovođenja izvršenja izvršio pogrešnu pravnu kvalifikaciju predmeta, odnosno po-grešno izveo zaključak da je reč o procenjivom predmetu. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju postupak vodi radi sticanja državine na predmetima zaloge, tj. činidbe, to sud nalazi da je ovde reč o pred-metu u kojem se ne može utvrditi vrednost potraživanja, odnosno da je reč o neprocenjivom predmetu. Naime, kod oduzimanja stvari koje predstavljaju predmet zaloge, založnog prava konstituisanog radi obez-beđenja (nekog) potraživanja iz osnovnog ugovora čija visina i priroda nije poznata, to sud zaključuje, da je reč o postupku izvršenja u kome se ne može utvrditi vrednost glavnog potraživanja.“
4.2. Argumenti u prilog stava da je reč o „procenjivom predmetu“
Čini se da se do odgovora na pitanje o tome da li je potraživanje na oduzimanje predmeta zaloge procenjivo najlakše dolazi ako ovu di-lemu rasčlanimo na nekoliko „prethodnih pitanja“.
Drugim rečima, osnovna pravna nedoumica koja se nameće u takvoj izvršnoj stvari ogleda se u tome kako klasifikovati potraživanje odnosno u koju grupu potraživanja spada „pravo poverioca na predaju predmeta zaloge“? Šta je kod prinudnog ostvarenja prava na predaju predmeta zaloge predmet izvršenja, a šta sredstvo izvršenja? Da li je kod prinudnog ostvarenja prava na predaju predmeta zaloge moguće utvrditi vrednost predmeta izvršenja, odnosno vrednost nenovčanog potraživanja koje se na taj način prinudno ostvaruje?
Nenad Tešić
269
4.2.1. Šta je u takvim slučajevima potraživanje?Videli smo da Izvršiteljska tarifa kod procenjivosti predmeta iz-
vršenja kao osnovni kretiterijum uzima mogućnost utvrđenja vrednosti potraživanja. Međutim, ova Tarifa ne daje definiciju šta se smatra po-traživanjem. U tom smislu mora se potražiti pomoć Zakona o izvrše-nju i obezbeđenju. Prema ovom Zakonu „potraživanje“ označava pravo izvršnog poverioca da od izvršnog dužnika zahteva određeno davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje.63 S obzirom da se pojam potraživanja ovde odnosi na više kategorija dugovanog, postavlja se pitanje u koju od ovih grupa potraživanja spada „pravo poverioca na predaju pred-meta zaloge“?
4.2.1.1. U koju grupu potraživanja spada „pravo poveriocana predaju predmeta zaloge“?
4.2.1.1.1. Da li je „pravo poverioca na predaju predmetazaloge činidba“?
Čini se da nije sporno da „pravo poverioca na predaju predme-ta zaloge“ koje se prinudno ostvaruje oduzimanjem predmeta zaloge spada u grupu nenovčanih potraživanja. Međutim, to još uvek ne znači da je svako nenovčano potraživanje ujedno i neporocenjivo ili da je vrednost ostvarenja nenovčanog potraživanja za poverioca zanemarlji-va i nebitna. Nije prihvatljivo da se predaja predmeta zaloge klasifikuje kao činidba s obzirom da ni ZIO, a ni Izvršiteljska tarifa ne poznaju ovaj pojam i da je još od rimskog prava prestacija (činidba) generič-ni pojam koji obuhvata neko davanje (dare), činjenje (facere), nečinje-nje (non facere) i trpljenje (pati).64 Drugim rečima, ZIO potraživanje shvata široko kao predmet obligacije. Prema prof. Diki, izvršenje radi predaje individualno određenih pokretnih stvari (dare) je zbog njegove specifične prirode posebno normirano i odvojeno od opštih pravila o
63 Čl. 11, st. 1, tačka 1 ZIO.64 Prof. Uzelac takođe naglašava da se preporuke Saveta Evrope u pogledu iz-
vršenja Rec (2003) 17 odnose na izvršne naslove (engl. enforceable titles) koji određuju da dužnik nešto učini (engl. to do something (facere, dare)), nalažu mu da se uzdrži od preduzimanja određenih radnji (engl. to refrain from un-dertaking a certain action (non facere, pati)), ili da plati dosuđenu sumu (engl. pay the adjudged sum), s obzirom na to da je ovo specifičan, ali čest primer pozitivne obligacije na preduzimanje određene radnje (engl. this being a spe-cific, but very common instance of a positive obligation to undertake an action). A. Uzelac, op. cit., 7.
Harmonius 2015
270
izvršenju radi ostvarenja tražbine na pozitivnu radnju (facere).65 Tako je i prema ZIO, izvršenje radi predaje jedne ili više individualno odre-đenih ili individualizovanih stvari koje se nalaze kod izvršnog dužnika sprovodi tako što se te stvari „oduzimaju“ od izvršnog dužnika i „pre-daju“ uz potvrdu izvršnom poveriocu.66 Ne može, dakle, biti sporno da se kod predaje predmeta zaloge poveriocu (imaocu založnog prava) prinudno ostvaruje nenovčano potraživanje koje se odnosi na neko da-vanje (dare).67
4.2.2. Šta je kod prinudnog ostvarenja „prava na predaju predmeta zaloge“ predmet izvršenja?
Prema ZIO, „predmeti izvršenja su stvari i prava na kojima se po zakonu može sprovesti izvršenje radi ostvarivanja potraživanja“.68 Otuda je prema opštim pravilima izvršnog postupka jasno da postoje dve vrste izvršenja koje za predmet izvršenja imaju pokretne stvari: a) izvršenje popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari i namire-njem izvršnog poverioca69 i b) izvršenje oduzimanjem pokretnih stvari i njihovom predajom poveriocu. Tako su prema prof. Diki, pokretne stvari predmet izvršenja u oba slučaja: kako kod izvršenja radi naplate novčane tražbine, tako i kod ostvarenja nenovčane tražbine oduzima-njem i predajom, odnosno isporukom pokretnih stvari.70 Dakle, pred-met izvršenja kod oduzimanja predmeta zaloge je upravo predmet za-loge. U konkretnom slučaju, dakle, predmet izvršenja mogu biti samo stvari na kojima je uspostavljeno založno pravo, a koje kao određena imovinska vrednost izvršenjem prelaze iz državine izvršnog dužnika u posed izvršnog poverioca.71
65 M. Dika, Građansko ovršno pravo, I knjiga, Narodne novine Zagreb, 2007, 681.
66 Čl. 209, st. 1 ZIO.67 Ostvarenje ovog potraživanja je u ZIO normirano kao „Izvršenje radi ostvare-
nja nenovčanog potraživanja“ (deo četvrti) – „Predaja pokretnih stvari (glava prva). Čl. 208–212 ZIO.
68 Čl. 19, st. 4 ZIO.69 Čl. 83 ZIO.70 M. Dika, op. cit., 682.71 Takav predmet izvršenja je bliže opisan u: a) Specifikaciji zaliha robe br. 1 od
26.4.2013. godine vrednosti 1.900.000,00 evra, b) Specifikaciji opreme br. 2 od 26.4.2013. godine vrednosti 643.500,00 evra (obe potpisane i pečatirane od strane izvršnog dužnika) na koje upućuje Rešenje o izvršenju Privrednog suda
Nenad Tešić
271
Tako je u jednoj odluci Privrednog suda u Beogradu72 odbijen predlog izvršnog dužnika za otklanjanje nepravilnosti u vezi sa obra-čunom nagrade za uspešno sprovođenje izvršenja u kome je dužnik zahtevao drugačiji obračun nagrade. Naime, izvršitelj je u navedenom predmetu nagradu obračunao na osnovu vrednosti predmeta izvrše-nja (zgrade koje je morala biti ispražnjena), a ne u zavisnosti od vred-nosti spora. Sud je takvo postupanje izvršitelja ocenio kao zakonito, što ukazuje na pravilnu primenu Izvršiteljske tarife kojom je određe-no da se visina nagrade određuje brojem bodova za pojedine radnje, u zavisnosti od vrednosti predmeta izvršenja. Drugim rečima, sud je u konkretnom povodu zaključio da predmet izvršenja (stvar na kojoj se sprovodi izvršenje), odnosno vrednost predmeta izvršenja (vrednost stvari na kojoj se sprovodi izvršenje) nisu identični kod različitih nepo-kretnosti iako se sredstvo izvršenja – ispražnjenje ne razlikuje. Za sud u tom slučaju postoji jasna razlika između ostvarenja nenovčanog po-traživanja koje se vrši ispražnjenjem poslovnog prostora površine 15m2 i ostvarenja nenovčanog potraživanja ispražnjenjem poslovne zgrade površine od nekoliko hiljada kvadrata. Pravo ne sme biti odvojeno od stvarnosti. Neprirodno je da nagrada za rad izvršitelja bude identična bez obzira na to koja stvar se predaje poveriocu. Poveriocu ne može biti svejedno da li će mu u postupku sprovođenja izvršenja izvršitelj predati u posed polovnu „pisaću“ mašinu vrednosti 100,00 evra ili će mu predati proizvodni pogon u vrednosti od 1.000.000,00 evra. Pored toga, faktičke radnje koje izvršitelj preduzima u takvim slučajevima bitno se razlikuju po svojoj složenosti i po broju neophodnih izvršilaca posla. U prvom slučaju je to iznošenje „mašine“ pod rukom, a u dru-gom demontaža i transport mašine do sedišta poverioca. Dužnik pred-met izvršenja veće vrednosti brani sa više srčanosti, pa izvršitelj mora uložiti više napora da bi ostvario poveriočevo pravo i sprečio izigrava-nje izvršenja. Drugim rečima, potencijalna korist za izvršne poverioce i potencijalna šteta za koju izvršitelj može da odgovara nije jednaka kod različitih predmeta izvršenja. S jedne strane, poverilac je spreman i da nagradi izvršitelja shodno ostvarenoj koristi koju pribavlja izvrše-njem. S druge strane, izvršitelj se u pogledu vrednijih predmeta izvrše-
u Beogradu od 5.12.2013. godine po kom osnovu je izvršitelj i utvrdio vred-nost predmeta izvršenja i sproveo izvršenje.
72 Rešenje Privrednog suda u Beogradu 5 – ION-1/2013. od 12.7.2013. godine (sudija Mirjana Trninić).
Harmonius 2015
272
nja izlaže većoj opasnosti od nastanka štete, pa je prirodno da njegova nagrada odgovara povećanom riziku.
Da je to tako, tj. da troškovi postupka zavise od korisnosti izvr-šenja za poverioca, može se još drastičnije uočiti kod drugih sredsta-va izvršenja. Sredstva izvršenja su identična kod sprovođenja izvršenja na računu pravnog lica u različitim izvršnim stvarima, bez obzira da li je novčano potraživanje koje se namiruje vredno 100,00 evra ili je vrednosti 1.000.000,00 evra. Ipak, iako se izvršne radnje koje izvršitelj preduzima ne razlikuju, troškovi za rad izvršitelja (predujam i nagrada) variraju u zavisnosti od vrednosti predmeta izvršenja, odnosno vred-nosti sredstava koja se prinudno prenose sa računa izvršnog dužnika na račun izvršnog poverioca.
4.2.3. Šta je kod prinudnog ostvarenja „prava na predaju predmeta zaloge“ sredstvo izvršenja?
Prema ZIO sva sredstva izvršenja kao izvršne radnje kojima se po zakonu potraživanje prinudno ostvaruje se dele na sredstva izvršenja radi ostvarenja novčanog potraživanja i sredstva izvršenja radi ostva-renja nenovčanog potraživanja. Shodno ovoj podeli predaja pokretnih stvari je sredstvo izvršenja radi ostvarenja nenovčanog potraživanja.73 Pored toga, u ovu grupu sredstava izvršenja: spada i ispražnjenje i pre-daja nepokretnosti, izvršenje obaveze činjenjem, nečinjenjem ili trplje-njem, izvršenje odluka iz porodičnih odnosa, izvršenje radi vraćanja zaposlenog na rad, izvršenje odluke o deobi stvari, upis u javne knjige i izdejstvovanje izjave volje. Ovo i dalje ne znači da su sva nenovča-na potraživanja neprocenjiva. Neka od ovih potraživanja su uvek pro-cenjiva: oduzimanje i predaja pokretne stvari, ispražnjenje i predaja nepokretnosti, jer je vrednost potraživanja (prava koje se prinudno ostvaruje) moguće utvrditi, dok su druga potraživanja uglavnom pro-cenjiva, a ređe i neprocenjiva. Tipičan primer neporocenjivog potraži-vanja je pravo poverioca da od dužnika zahteva radnju koju može da izvrši samo dužnik,74 na primer, uklanjanje neprimerenog sadržaja sa dužnikove internet stranice. „Ako radnju utvrđenu u izvršnoj ispravi može izvršiti samo izvršni dužnik, izvršitelj će zaključkom o sprovo-đenju izvršenja, odrediti izvršnom dužniku rok za ispunjenje obaveze i upozoriti dužnika da će mu sud izreći novčanu kaznu iz člana 51 ovog
73 Čl. 208–212 ZIO.74 Čl. 219 ZIO.
Nenad Tešić
273
zakona za slučaj da ne izvrši obavezu.“ U ovom slučaju ne postoji mo-gućnost „supstitutivnog izvršenja“, poverilac ne može zahtevati da mu umesto takve radnje dužnik isplati njenu novčanu protivrednost.
4.2.4. Da li je kod izvršenja „prava na predaju predmeta zaloge“ moguće utvrditi vrednost nenovčanog
potraživanja koje se na taj način prinudno ostvaruje?Do razrešenja ove neodoumice, po našem mišljenju dolazi se
preko odgovora na dva „prethodna pitanja“.
4.2.4.1. Postoji li obaveza navođenja vrednosti predmeta izvršenja u predlogu za sprovođenje?
Kao što smo videli potraživanje koje izvršitelj prinudno namiru-je može biti novčano, ali i nenovčano. Vrednost ovog potraživanja je nekad naznačena, navedena u rešenju o izvršenju, odnosno predlogu za sprovođenje i u takvim slučajevima je vrednost potraživanja una-pred data (utvrđena). Međutim, ako vrednost potraživanja nije navede-na (utvrđena), onda shodno Tarifi izvršitelj, kao lice sa javnopravnim ovlašćenjima, ceni da li se vrednost potraživanja (shvaćeno u širem smislu – prestacije) može utvrditi.75 Takvo ovlašćenje procene, izvršitelj ima i ako je vrednost potraživanja neistinito navedena (simulovana), pa ne odgovara stvarnoj vrednosti predmeta izvršenja.“ Ovo ovlašćenje se može izvesti i iz ovlašćenja koja sud ima u parničnom postupku. Tako u jednom slučaju sud ističe da ako u postupku kontrole obračuna i naplate sudske takse utvrdi da u tužbi nije označena odgovarajuća vrednost spora ili da taksa nije pravilno obračunata i naplaćena, sud rešenjem određuje iznos takse koju je takseni obveznik dužan da pla-ti.76 S tim da ovo utvrđenje prave vrednosti spora od strane suda ima svoja ograničenja. „Sud samo na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano, na prvom ročištu za glavnu raspravu, pre upuštanja stranaka
75 Konkretno Rešenje o izvršenju Privrednog suda u Beogradu od 5.12.2013. go-dine kod vrednosti predmeta izvršenja upućuje na dve specifikacije: – Speci-fikacija zaliha robe br. 1 od 26.4.2013. godine vrednosti 1.900.000,00 evra i – Specifikacija opreme br. 2 od 26.4.2013. godine vrednosti 643.500,00 evra. Obe potpisane i pečatirane od strane dužnika, po kom osnovu je izvršitelj i procenio vrednost predmeta izvršenja.
76 Ako taksu ne plati po tom rešenju, sprovodi se postupak prinudne naplate. Rešenje Privrednog apelacionog suda, Pž. 3316/2014 od 8.5.2014. godine, Paragraf.Lex.
Harmonius 2015
274
u raspravljanje, a ne i u kasnijim fazama postupka, može utvrditi pravu vrednost spora, ukoliko je tužilac u tužbi očigledno odredio prenisko ili previsoko.“77 Pitanje postoji li obaveza navođenja vrednosti predme-ta izvršenja u predlogu za sprovođenje može se sagladati i iz jednog drugog ugla – kroz ovlašćenje izvršitelja da utvrdi ili preispita vrednost predmeta izvršenja.
4.2.4.2. Da li izvršitelj ovlašćen da utvrdi vrednostpotraživanja?
Prema Zakonu, Izvršitelj može odlučiti i da se procena izvrši na osnovu pismene ili usmene informacije o ceni dobijene od odgovara-jućih organizacija, institucija ili pravnih, odnosno fizičkih lica. Dakle, izvršitelj može, ali ne mora pribavljati informacije o ceni. Izgleda da izvršni dužnik koji obavlja delatnost proizvodnje i prodaje takve vrste robe najbolje zna koliko vredi predmet izvršenja, pa je u tom smislu prirodno da se prihvati vrednost koja je pečatirana i potpisana od iz-vršnog dužnika. Na taj način se umanjuju bespotrebni troškovi postup-ka koji bi samo išli na teret dužnika.78
4.2.4.3. Da li je kod oduzimanja predmeta zaloge moguće „susptitutivno izvršenje“?
Ako smo već zaključili da se kod oduzimanja predmeta zaloge namiruje nenovčano potraživanje za predaju individualno određene stvari,79 onda je jasno da je, kad individualno određene nezamenjive stvari nisu nađene ni kod izvršnog dužnika ni kod trećeg lica, izvršitelj dužan da na predlog izvršnog poverioca proceni vrednost stvari i za-ključkom naloži da izvršni dužnik u određenom roku isplati poveriocu vrednost tih stvari.80 Tako je u jednoj odluci Viši trgovinski sud „potvr-dio prvostepeno rešenje navodeći da je prema stanju u spisima pravil-no prvostepeni sud u konkretnom slučaju primenio Zakon o izvršnom postupku i odredio izvršenje nenovčanog potraživanja isplatom vredno-sti stvari koje su predmet izvršenja iz procenjene vrednosti, a sve sa
77 Rešenje Višeg trgovinskog suda, Pž. 2256/2008(1) od 20.3.2008. godine – Sud-ska praksa trgovinskih sudova – Bilten br. 2/2008, Paragraf.Lex.
78 Tvrdnja dužnika da je izvršitelj morao da angažuje veštaka za procenu pred-meta izvršenja suprotna i čl. 30, st. 4 ZIO, po kome veštačenje u postupku izvršenja nije dozvoljeno.
79 Shodno čl. 209 ZIO. 80 Čl. 210 ZIO.
Nenad Tešić
275
zateznom kamatom na taj iznos počev od dana procene do isplate...81 „Sud dakle donosi novu izvršnu ispravu kojom nenovčanu obavezu iz-vršnog dužnika zamenjuje novčanom.“82 Dalji postupak se vodi prema pravilima o izvršenju radi naplate novčanih potraživanja,83 a izvršenje se može odrediti bilo kojim sredstvom izvršenja za to pogodnim.84 Pritom se u sudskoj praksi naglašava da se rešenje o zameni donosi samo iz razloga što u trenutku sprovođenja izvršenja stvar nije nađena, odnosno izvršni dužnik je nije predao izvršnom poveriocu, ako je stvar ona iz izvršne isprave izvršni dužnik se može osloboditi svoje obaveze predajom stvari i nakon što je doneto rešenje o isplati iznosa stvari.85
Sličnu argumentaciju u ovom kontekstu iznosi i Privredni ape-lacioni sud. „Prema sadržini presude, na osnovu koje izvršne isprave je predloženo i određeno izvršenje, proizlazi da je obaveza dužnika bila da izvrši predaju određene količine starog gvožđa limova... i starih vagona... U određenom delu su identične odredbe koje se odnose na situaciju kada stvari nisu nađene kod izvršnog dužnika bez obzira da li su zamenljive ili nisu. U oba slučaja postoji mogućnost da izvršni poverilac traži isplatu procenjene vrednosti stvari.“86
Prema prof. Diki izvršenje radi predaje pokretnih stvari je upra-vo specifično po tome što se ono ako se ne uspe ostvariti radnjama ne-posrednog izvršenja, može preobraziti u izvršenje radi naplate novčane protivrednosti pokretnih stvari koje je trebalo predati... To znači da se
81 Rešenje Višeg trgovinskog suda u Beogradu Iž. 1523/07 od 19. jula 2007, na-vedeno prema: N. Šarkić, M. Nikolić, Komentar Zakona o izvršnom postupku, Beograd 2009, 511.
82 N. Šarkić, M. Nikolić, ibid, 510–511. Ako se radi o stvari inostrane proizvod-nje u procenjenu vrednost stvari ne ulaze uvozne dažbine (Vrhovni sud Srbi-je Pzz. 5/95), navedeno prema: D. Lazarević, Komentar Zakona o izvršenju i obezbeđenju, Beograd 2012, 314.
83 A. Jakšić, Građansko procesno pravo, Beograd 2012, 869.84 B. Poznić, V. Rakić-Vodinelić, Građansko procesno pravo, Beograd 1999, 489.85 N. Šarkić, M. Nikolić, op. cit., 511.86 Međutim, „isplatu procenjene vrednosti stvari sa propisanom zateznom kama-
tom izvršni poverilac može tražiti samo kad se radi o nezamenljivim stvarima. Za zamenljive stvari tako nije predviđeno članom 209. stav 6. ovog zakona. Ovom odredbom je predviđeno da će sud obustaviti izvršenje ako poverilac u zakonom predviđenom roku ne stavi predlog za nabavku stvari na drugoj strani, osim ako blagovremeno stavi predlog da mu izvršni dužnik isplati vred-nost stvari koje je bio dužan predati.“ Rešenje Privrednog apelacionog suda, Iž. 629/2010(2) od 18.2.2010. godine – Sudska praksa privrednih sudova – Bilten br. 1/2010, Paragraf.Lex.
Harmonius 2015
276
kod ovog izvršenja tražbina na nenovčanu činidbu, može uz ispunjenje određenih pretpostavki, preobraziti u tražbinu na novčanu činidbu.87
Ako se „pravo na predaju predmeta zaloge“ može shodno zako-nu preobraziti u novčanu činidbu, onda je ovo potraživanje procenjivo, jer je njegovu vrednost očigledno moguće utvrditi.
5. ZAKLJUČAK
Zbog svega napred navednog smatramo da je od ključne važ-nosti da i u novom ZIO ostanu norme po kojim troškove postupka u vezi sa određivanjem i sprovođenjem izvršenja načelno snosi izvršni dužnik,88 a da je izvršni poverilac dužan da sudu, odnosno (javnom) izvršitelju predujmi troškove izvršnog postupka ili postupka obezbeđe-nja na način, u visini i roku koji oni odrede.89 Izuzetno je značajno da o konačnim troškovima postupka sprovođenja izvršenja pred izvršite-ljem odlučuje izvršitelj obrazloženim rešenjem90 i određuje izvršenje radi naplate tih troškova, primenom ovog zakona i Izvršiteljske tarife. S tim da o troškovima naknade za rad izvršitelja i naknadi (regresu) stvarnih troškova sprovođenja izvršnih radnji, izvršitelj može odluči-ti bez obzira postoji li zahtev poverioca za njihovu naknadu. U ovom kontekstu je važno naglasiti da se u troškove postupka mora uračunati i iznos PDV-a koji ovde predstavlja nužni trošak.91 Samo na ovaj način
87 M. Dika, op. cit., 682.88 „The necessary costs of enforcement should be generally borne by the defen-
dant, notwithstanding the possibility that costs may be borne by other par-ties if they abuse the process.“ Vid.: III. 5 Recommendation Rec (2003) 17 of the Committee of Ministers to member states on enforcement, adopted by the Committee of Ministers on 9 September 2003.
89 „Enforcement fees should be borne by defendants, where he or she is sol-vent, together with the possibility of a performance fee borne by the claim-ant. Where the defendant is insolvent, the enforcement fees should be paid by the claimant.“ 60 European Commission on the Efficiency of Justice (CEPEJ), Guidelines for a Better Implementation of the Existing Council of Europe’s Recommendation on Enforcement.
90 Stranke u postupku izvršenja moraju što potpunije biti informisane o troškovima postupka koji obuhvataju naknade za radnje i naknade za rezultat (engl. enforcement fees and the performance fees due upon successful comple-tion). Position Paper, The Judicial Officer in Europe, Presented by the Interna-tional Union of Judicial Officers, str. 4.
91 Na primer, PDV je jasno iskazan u postupku izvršenja u enleskom pravu. „Generally the High Court Enforcement Officer will recover his fees from the Debtor but if that is not possible the Creditor is responsible. In such cases the
Nenad Tešić
277
sprovođenje izvršenja je u realnosti moguće, a da postupak bude do-voljno efikasan i na pravu zasnovan. S jedne strane, trgovački je razu-mno da poverioci traže u izvršitelju partnera koji će preuzeti deo rizika imanentnog sprovođenju izvršenja. Ovo iz razloga što je imovina duž-nika sama po sebi, promenjiva kategorija, jednako kao što je neizvesna i mogućnost unovčenja pojednih njenih delova. S druge strane, prevrt-ljivost je i u ljudskoj prirodi, tako da mnogi poverioci ako dođu do us-pešnog namirenja pokušavaju da izbegnu plaćanje nagrade za uspešno sprovođenje. Drukčije kazano, interes dužnika i izvršitelja je najčešće direktno suprostavljen, dok se interesi poverioca i izvršitelja uglavnom podudaraju. Ipak, u nekim konkretnim sitaucijama u postupku izvrše-nja njihovi interesi se značajno razilaze (naročito kod plaćanja nagrade izvršitelju nakon dobrovoljnog namirenja od strane dužnika).
U pogledu konkretnog pitanja iz sudske prakse koje smo razma-trali, tj. da li izvršna stvar u kojoj se izvršenje sprovodi oduzimanjem predmeta zaloge prema Izvršiteljskoj tarifi spada u procenjive ili ne-procenjive predmete? Zaključak je da je u takvim slučajevima predmet izvršenja procenjiv. Ovo iz razloga što se ovde namiruje nenovčano potraživanje na predaju pokretnih stvari (predmeta zaloge). Ovo izvr-šenje se u toku sprovođenja usled nemogućnosti pronalaženja založe-nih stvari može preobraziti u izvršenje radi naplate novčane protivred-nosti pokretnih stvari koje je trebalo predati... Upravo ova mogućnost „supstitutivnog izvršenja“ je krunski dokaz da je potraživanje na pre-daju predmeta zaloge iako nenovčano ipak procenjivo, jer je njegovu vrednost očigledno moguće utvrditi. Naime, protivno je elementarnoj logici da nagrada za rad izvršitelja bude ista, na primer, za predaju/
HCEO’s costs are normally but not always nominal – £60.00 + VAT“. Matthew Halton, „England & Wales“, u: Thomas Voller, Outlines of Debt Collection in Europe, EuroCollectNet Lawyers, dostupno na: http://www.eurocollectnet.com/fileadmin/pubs/ECN-Outlines.pdf, 2014, 53. Ovde se, dakle, mora napraviti ot-klon u odnosu na neke odluke sudova u kojim je zauzet stav da se „pri odmer-avanju visine troškova koje treba nadoknaditi stranci koja je imala advokata, primenjuje Tarifa o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, bez dodatka poreza na dodatu vrednost. Presuda Privrednog apelacionog suda, Pž 3942/2014(1) od 10.7.2014. godine – Sudska praksa privrednih sudova – Bilten br. 1/2015, Paragraf.Lex. Viši sud nalazi da to što je punomoćnik tužioca preko Ortačkog advokatskog društva „S“ u obavezi prema državi da plati PDV tu obavezu nije dužan da podnese tuženi koji je izgubio parnicu, jer je u smislu Zakona o parničnom postupku, član 85, punomoćnik fizičko lice – advokat, a ne ortačko društvo, a plaćanje PDV tereti punomoćnika tužioca i ne predstav-lja nužni izdatak za vođenje parnice. Presuda Višeg suda u Požarevcu, 1 Gž. 1338/2013 (2010) od 5.2.2014. godine, Paragraf.Lex.
Harmonius 2015
278
oduzimanje „pisaće mašine“ vrednosti 100,00 evra i predaju/oduzima-nje proizvodnog pogona u vrednosti od 1.000.000 evra. Ovo iz razloga što se aktivnosti koje izvršitelj preduzima u takvim slučajevima razli-kuju po svojoj složenosti, što potencijalna korist za izvršne poverioce i potencijalna šteta za koju izvršitelj može da odgovara nije jednaka. Izvršitelj se u pogledu vrednijih predmeta izvršenja izlaže većoj opa-snosti od nastanka štete, pa je prirodno da njegova nagrada odgovara povećanom riziku.
Ako je izvršitelj u slučaju tzv. „supstitutivnog izvršenja“ ovlašćen da proceni vrednost stvari koje nisu nađene i da zaključkom naloži isplatu njihove vrednosti (čl. 210 ZIO), onda ostaje bez bilo kakvog zakonskog utemeljenja tvrdnja da vrednost potraživanja u takvim iz-vršnim stvarima nije moguće utvrditi. Ako se korist koju poverioci pri-bavljaju prinudnim ostvarenjem „prava na predaju predmeta zaloge“ razlikuje od slučaja do slučaja (sve shodno vrednosti stvari koja im se predaje), onda troškovi postupka (nagrade za rad izvršitelja) moraju biti utvrđeni u zavisnosti od vrednosti predmeta zaloge, tj. predmeta izvršenja.92
U konkretnom slučaju, dakle, predmet izvršenja mogu biti samo stvari na kojima je uspostavljeno založno pravo, a koje kao određena imovinska vrednost za koju je poverilac pravno i ekonomski zaintereso-van, izvršenjem prelaze iz državine izvršnog dužnika u posed izvršnog poverioca. Ako se „pravo na predaju predmeta zaloge“ može shodno zakonu preobraziti u novčanu činidbu, onda je ovo potraživanje proce-njivo, jer je njegovu vrednost očigledno moguće utvrditi.93
92 Ovu logiku sledi i Zakon o sudskim taksama kod utvrđivanja iznosa sudske takse u sporovima za predaju stvari: „Vrednost predmeta spora u svojinskim i državinskim sporovima o nepokretnostima i u sporovima o pravu korišćenja nepokretnosti, određuje se prema tržišnoj vrednosti nepokretnosti koja je pred-met spora...“ Čl. 26, st. 1 Zakona o sudskim taksama (Sl. glasnik RS, br. 28/94, 53/95, 16/97, 34/2001 – dr. zakon, 9/2002, 29/2004, 61/2005, 116/2008 – dr. zakon, 31/2009, 101/2011, 93/2012 i 93/2014).
93 Čl. 210 ZIO.
Nenad Tešić
279
Nenad Tešić, PhDAssistant Professor at the Faculty of Law University of Belgrade
PROPERTY THAT IS SUBJECT TO ENFORCEMENT – Basis for the assessment of the fees of the
enforcement agents –
SummaryThe author in this article points out that it is commercially rea-
sonable for creditor to check who the potential enforcement agent (bailiff) willing to share the immanent risk of the enforcement pro-cedure will be. This is because the debtor’s property per se, represents a changeable category. The possibility to liquidate found assets for ac-ceptable price is uncertain as well. On the other hand, the problem is in human nature. There are creditors who will try to avoid payment of fees to the enforcement agent and compensation for successful com-pletion (performance fees). To put it differently, the interests of debt-ors and bailiffs are usually directly opposed, while the interests of the creditor and the enforcement agent generally correspond. However, in some “executing situations” their interests diverge significantly (espe-cially when it comes to payment of enforcement agents fees after the voluntary settlement between debtor and creditor).
The author pays particular attention to one issue of the bailiff ’s tariff application, which is not decided in court practice. Whether the execution procedure case in which the pledged movables have to be taken from debtor and handed over to creditor is valuable (priceless) or worthless.
If the encumbered assets can not be found, this enforcement may be redirected to the payment of a monetary claim estimated by the value of the collateral. Consequently, in the author’s opinion, a de-scribed possibility of „substitutive execution“ is crucial evidence for his attitude, that the creditors’ claim to take over the pledged asset is price-less. However, even if it is not monetary, the value of this claim is obvi-ously suitable for estimation.
Key words: Enforcement agents. – Private bailiffs. – Costs of enforce-ment. – Fees and compensation.
280
UDK 342.722:347.962.6 ; 347.921.6(497.11)
Dr Ilija Vukčević*
Mr Milorad Marković**
PRAVO NA PRISTUP SUDU I SUDSKE TAKSE: PRAKSA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA I USTAVNOG SUDA CRNE GORE
Pored brojnih drugih prepreka koje stoje pojedincima na putu pune i efikasne realizacije jemstava zagarantovanih pravom na pristup sudu, u određenim situacijama ograničenje ovog prava može biti i plaćanje sud-skih taksi u postupcima pred nacionalnim pravosudnim organima. Pred-met ovog rada jeste analiza pravila razvijenih u praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore u vezi sa mogućim ogra-ničenjima prava na pristup sudu koja mogu nastati na osnovu taksene obaveze. Analiza će pokazati da i pored jednog broja istovjetnih ili veo-ma sličnih stavova ove dvije sudske instance, praksa Ustavnog suda Crne Gore ipak zaostaje u opsegu zaštite koju pruža podnosiocima zahtjeva u odnosu na pravila stvorena u praksi Evropskog suda za ljudska prava.
Ključne riječi: Pravo na pristup sudu. – Sudske takse. – Evropski sud za ljudska prava. – Ustavni sud Crne Gore
1. UVODNA RAZMATRANJA
Pravo na pristup sudu (right of access to the court) predstavlja jedno od temeljnih prava zagarantovanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama (u daljem tekstu: Konvencija), kao i svim modernim nacionalnim ustavima. Riječ je o tzv. implicitnom jemstvu, koje Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu: ESLJP) izvodi iz člana 6 stav 1 Konvencije – prava na sud (right to a court). Sa druge strane, Ustavni sud Crne Gore (u daljem tekstu: Ustavni sud)
* Autor je Docent na Pravnom fakultetu Univerziteta Donja Gorica u Podgorici, Crna Gora, [email protected].
** Autor je istraživač na Institutu za pravne studije u Podgorici i doktorant Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, [email protected].
Ilija Vukčević, Milorad Marković
281
pravni osnov ove ustavne garancije nalazi u članu 32 Ustava Crne Gore (u daljem tekstu: Ustav) – pravo na pravično suđenje (right to a fair trail). U cilju potpune jasnosti, za pojam „fair“ je možda i precizniji prevod „pošten“, sa čim se slažu brojni autori1, međutim, u kontekstu domaćeg pravnog sistema, prije svega člana 32 Ustava, kao i zvaničnog prevoda Konvencije, u radu će biti korišćen izraz „pravično suđenje“.
Glavna osobina takse, na osnovu koje se razlikuje od poreza, je-ste da je riječ o plaćanju za direktnu protivuslugu nekog državnog or-gana, što konstatuje i sam Ustavni sud: „...protiv nadoknada za usluge koje vrši organ državne administracije i druga javnopravna tijela fizič-kim i pravnim licima.“2 Preciznije, taksa je cijena za uslugu koju obve-znik plaća, tražeći od određenog državnog organa (sudskog, upravnog, carinskog, konzularnog i dr.) da za njega obavi određenu radnju (npr. izda uvjerenje, sudski ovjeri prepis nekog dokumenta, donese sudsku odluku, sprovede neku radnju u postupku raspravljanja zaostavštine i dr.). U pravnom sistemu Crne Gore obaveza plaćanja taksi u okviru postupaka pred raznim nacionalnim sudskim instancama regulisana je Zakonom o sudskim taksama3. Upravo odredbe ovog propisa su u više navrata osporavane pred Ustavnim sudom u postupcima preispitivanja apstraktne ustavnosti opštih pravnih propisa, ili je njihova primjena od strane sudskih organa bila pod lupom u okviru postupaka po ustavnoj žalbi.
2. POJAM PRAVA NA PRISTUP SUDU
ESLJP načelo pristupa sudu izvlači iz člana 6 stav 1 Konvencije, preciznije iz šireg pravnog principa „prava na sud“: „Sud ponavlja da član 6 stav 1 Konvencije jamči svakome pravo da pred sud iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze. Pravo na pristup, odnosno, pravo na pokretanje postupka pred sudom u gra-đanskim stvarima jedan je vid tog „prava na sud“...“4 Da bi se pravo na pristup sudu smatralo djelotvornim, pojedinac mora imati jasnu i
1 U tom smislu vidi: M. Pajčić, L. Valković, „Presude Europskog suda za ljud-ska prava protiv Republike Hrvatske zbog povrede prava na pravično suđenje (članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda)“, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 2/2012, 753.
2 Ustavni sud Crne Gore, U-I br. 15/12 i 17/12, 9. oktobar 2012.3 Zakon o sudskim taksama, Službeni list Republike Crne Gore, br. 76/05.4 Predmet Golder v. the United Kingdom, 4451/70, 21. februar 1975, pasus 36.
Harmonius 2015
282
stvarnu mogućnost osporavanja akta kojim se narušavaju njegova pra-va.5
Dakle, za razliku od „prava na sud“, koje je eksplicitno priznato u članu 6 stav 1 Konvencije, pravo na pristup sudu ulazi u grupu tzv. im-plicitnih prava (implied rights) koja ESLJP izvodi iz člana 6 Konvencije u okviru svoje prakse. ESLJP, naime, radi osiguranja stvarne zaštite konvencijskih prava, iz pojedine konvencijske odredbe kojom je zaga-rantovano određeno pravo svojim pravnim tumačenjem izvodi drugo pravo koje u toj odredbi nije eksplicitno utvrđeno, ali je implicitno sadržano ili mu je inherentno. ESLJP je naveo da bi bilo nezamislivo da član 6 stav 1 Konvencije opisuje procesna jemstva koja se pružaju strankama u postupku koji je u toku, a da pritom pravo ne štiti ono što samo po sebi u stvari omogućava korišćenje tih jemstava, a to je pristup sudu. Istaknuvši da osobine koje sudski postupak opisuju kao pravičan, javan i brz uopšte nemaju nikakvu vrijednost ako sudskog postupka nema.6
Slično, na osnovu prakse Suda pravde Evropske unije (u daljem tekstu: SPEU), prvi korak u efikasnoj primjeni prava Evropske unije (u daljem tekstu: pravo EU) je svakako princip efikasne sudske zaštite i čini komponentu bez koje ona ne bi mogla biti ostvarena. Ovaj princip, koji se takođe naziva i „pravom pristupa sudu“, ima dvije glavne dimen-zije. Sa jedne strane, podrazumijeva pravo pojedinca da bude saslušan od strane državnog organa u postupku donošenja odluke u kojoj ima pravni interes, a sa druge strane, pretpostavlja pravo na djelotvoran pravni lijek. Predmetno načelo prava EU je od strane SPEU izvučeno iz ustava država članica u kojem zauzima veoma važno mjesto što potvr-đuje presuda u slučaju Unibet: „...u skladu sa već utvrđenom sudskom praksom, princip efikasne sudske zaštite predstavlja jedan od opštih principa komunitarnog prava koji proizilazi iz ustavne tradicije država članica sadržane u članu 6 i 13 Konvencije o zaštiti ljutskih prava kao i osnovnih sloboda...“7
5 Predmet Bellet v. France, 23805/94, 4. decembar 1995, pasus 36.6 D. Šarin, „Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kroz od-
nos Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske na primjeru zaštite ljudskog prava na pristup sudu“, Pravni vjesnik, 30 br. 3–4, 2014, 88.
7 Predmet 432–05 Unibet (London) Ltd and Unibet (international) Ltd v Justi-tiekanslern, pasus 37.
Ilija Vukčević, Milorad Marković
283
Opseg ovog prava je u praksi ESLJP razvijan godinama u skladu sa onim što se u literaturi naziva „dinamična“ ili „evolutivna“ interpre-tacija Konvencije od strane ove sudske instance, u kojoj se ona treti-ra kao živi instrument (living instrument).8 Na ovaj način ESLJP je u svojoj praksi definisao sledeće elemente ili aspekte prava na pravično suđenje: 1) Pravo na pristup sudu (access to court); 2) Pravo na prav-nu pomoć (legal aid and advice); 3) Pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms, „jednakost oružja“); 4) Pravo na javno i kontradik-torno suđenje (public hearing); 5) Pravo na saslušanje (fair hearing);6) Pravo na dokaz (right to proof); 7) Pravo na javnu objavu presu-da (public pronouncement of judgments); 8) Pravo na sud ustanovljen zakonom (tribunal established by law); 9) Pravo na nezavisnost i ne-pristranost u suđenju (impartiality and independence); 10) Pravo na suđenje u razumnom roku (reasonable time); 11) Pravo na efikasno izvršenje presuda (effective enforcement); 12) Zabrana arbitrarnog po-stupanja (arbitrariness).9
Stoga, prema procesnoj teoriji, pravičnost sudskog postupka pretpostavlja određene zahtjeve koje mora ostvariti zakonodavac, ali i sudija. U procesnim pravilima zakonodavac mora predvidjeti određene pravne (normativne) standarde i propisati procesne radnje, te ustano-viti samostalna i nezavisna pravosudna tijela koja će te procesne radnje preduzimati i primijenjivati usvojene pravne standarde. Sudija mora objektivno i pravilno primijenjivati pravo, postupati po pravu i pra-vilima struke (lege artis), jednako za sve, što znači ne dajući prednost nikakvim posebnim interesima, pojedincima, grupama i dr. To je tzv. proceduralna, zakonska ili formalna pravičnost koju, kao takvu, for-muliše i načelo zakonitosti. Pravičnost o kojoj je riječ je, dakle, zakoni-tost u užem i širem smislu, tj. poštovanje duha zakona i propisane pro-cedure. Spomenuti pravni (normativni) standardi koje mora prihvatiti zakonodavac u procesnim pravilima moraju osigurati jednake pravne mogućnosti uticaja stranaka na rezultat sudskog postupka (jednaka
8 U tom smislu vidi: D. Krapac, „Nezakoniti dokazi u kaznenom postupku pre-ma praksi Europskog suda za ljudska prava“, Zbornik Pravnog fakulteta u Za-grebu, 60, (3) (2010), 1211.
9 A. Uzelac, „Pravo na pravično suđenje u građanskim predmetima: nova praksa Europskog suda za ljudska prava i njen utjecaj na hrvatsko pravo i praksu“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 60, (1) (2010), 104.
Harmonius 2015
284
mogućnost učestvovanja u postupku, preduzimanja procesnih radnji, podnošenja pravnog lijeka).10
Za razliku od ESLJP, na osnovu prakse Ustavnog suda pravo na pristup sudu predstavlja posebnu dimenziju prava na pravično suđenje iz člana 32 Ustava.11 Slično kao i tumačenje „prava na sud“, pravo na pravično suđenje, na osnovu prakse Ustavnog suda, predstavlja multi-dimenzionalno ustavno jemstvo: „Ovo iz razloga što je cilj jemstva pra-va na pravično suđenje da se građanima garantuje da o njihovim pra-vima i obavezama odlučuju zakonom ustanovljeni sudovi, da sud koji vodi postupak i odlučuje bude nezavisan i nepristrasan, da se o pravi-ma i obavezama koji su predmet sudskog postupka raspravi i odluči u razumnom roku, a na osnovu javnog raspravljanja o spornoj pravnoj stvari, kao i da cjelokupan postupak pred sudom i odlučivanje suda bude pravično, što znači u skladu sa odredbama važećih procesnih i materijalnih propisa.“12
Primjena jemstva prava na pristup sudu najčešće je zastupljen u praksi Ustavnog suda u oblasti ustavnih žalbi. Pored pomenute činje-nice da ovaj princip Ustavni sud izvodi iz prava na pravično suđenje, primjetno je da se on u najvećem broju predmeta povezuje i praktično poistovjećuje sa pravom na djelotvoran pravni lijek: „Pravo na sud i sudski postupak prema značenju člana 6 stav 1 Evropske konvencije uključuje i pravo na pristup sudu osiguravajući da pravni ljekovi budu pristupačni i razumljivi. To zahtijeva da sud ne smije da protumači ili primijeni procesnopravne odredbe o dopustivosti pravnog lijeka pre-formalno, već u skladu sa specifičnostima pojedinačnog slučaja kako taj pravni lijek ne bi bio iluzoran. Arbitrarnim i pogrešnim tumače-njem propisa o vlastitoj nadležnosti povređuje se pravo na pristup sudu.“13 Preciznije, Ustavni sud u oblasti ustavnih žalbi stvara koncept „pretjeranog formalizma“ za koji veže kršenje prava na pristup sudu i prava na djelotvoran pravni lijek: „Dakle, Vrhovni sud je svoju odluku o dozvoljenosti revizije zasnovao na pretjeranom formalizmu u tuma-čenju procesnih pretpostavki na pristup Vrhovnom sudu kao najvišem sudskom organu na štetu podnositeljke ustavne žalbe. Na taj način
10 B. Ljubanović, „Pošteno suđenje kao temelj sudačke etike“, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 49, 3/2012, 452.
11 Ustavni sud Crne Gore, U. br. 45/09, 12. jul 2011.12 Ustavni sud Crne Gore, U-I br. 1/11, 24. novembar 2011.13 Ustavni sud Crne Gore, Už-III br. 155/10, 8. decembar 2011.
Ilija Vukčević, Milorad Marković
285
Vrhovni sud joj je povrijedio pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 20 Ustava. Taj pretjerani formalizam u prvom redu dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Nju stalna praksa Evropskog suda za ljud-ska prava tumači tako da primjenjiva ograničenja ne smiju spriječiti niti umanjiti pristup pravnom lijeku koji pripada podnosiocu na takav način ili do takve mjere da bi sama suština tog prava bila umanjena ili oslabljena...“14
Sa druge strane, u okviru prakse Ustavnog suda u vezi sa preispi-tivanjem usklađenosti opštih pravnih akata sa Ustavom, pravo na pri-stup sudu se najčešće primjenjuje zajedno sa ustavnim načelom jedna-kosti pred zakonom, odnosno njegovom posebnom dimenzijom prava na jednaku zaštitu prava i sloboda iz člana 19 Ustava: „Naime, Ustavni sud je našao da se osporena odredba Zakona ne može dovesti u pitanje u odnosu na ustavno načelo da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda, jer daje mogućnost svima na koje se ta odredba odnosi da pod jednakim uslovima ostvare pravo na podnošenje tužbe nadležnom sudu. Samim tim, tom odredbom Zakona nije povrijeđeno pravo na pristup sudu, kao dio prava na pravično i javno suđenje iz člana 32 Ustava.“15
U cilju sveobuhvatne i sistemske zaštite prava na pristup sudu i ravnopravnosti građana kao bitnih principa pravičnog suđenja Crna Gora je usvojila i poseban Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći16. Cilj donošenja ovog propisa je organizovanje sistema pružanja besplatne pravne pomoći kao neophodnog uslova za ostvarivanje prava na pristup sudu. Besplatna pravna pomoć, shodno ovom Zakonu, podrazumijeva obezbjeđivanje potrebnih sredstava za potpuno ili djelimično pokriva-nje troškova pravnog savjetovanja, sastavljanja pismena, zastupanja u postupku pred sudom, Državnim tužilaštvom i Ustavnim sudom i u postupku za vansudsko rješavanje sporova i postupku pred javnim iz-vršiteljem, kao i oslobađanje od plaćanja troškova sudskog postupka. Ovim zakonom se značajno može uticati na zaštitu prava na pristup sudu uz određene primjedbe na uslove neophodne za sticanje prava na besplatnu pravnu pomoć pa samim tim i oslobađanje od plaćanja sudskih taksi. U svakom slučaju, od posebnog je značaja uspostavljanje
14 Ustavni sud Crne Gore, UŽ-III br. 135/10, 24. januar 2015.15 Ustavni sud Crne Gore, U. br. 45/09, 12. jul 2011.16 Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, Službeni list Crne Gore, br. 20/2011 i
20/15.
Harmonius 2015
286
sistemskih mehanizama za omogućavanje nesmetanog pristupa sudu i zaštitu prava svakog građanina.
3. UPOREDNA ANALIZA PRAKSE EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA I USTAVNOG SUDA
CRNE GORE
Međutim, pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može biti podvrgnuto ograničenjima. Dakle, podrazumijeva se da su ista dopu-štena jer pravo na pristup sudu po samoj svojoj prirodi zahtijeva uređe-nje od strane države. U tom pogledu države ugovornice uživaju odre-đenu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštovanju zahtjeva iz Konvencije donosi ESLJP. Međutim, ta ograničenja ne smiju ograničiti niti umanjiti pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sama suština prava.17 Preciznije, ogra-ničenje predmetnog prava će biti suprotno članu 6 stav 1 Konvencije ukoliko ne stremi legitimnom cilju ili ukoliko ne postoji razuman od-nos srazmjernosti između korišćenog sredstva (mjere) i cilja koji se želi postići.18 Nadalje, Konvencija ne garantuje prava koja su teorijska ili neostvariva u praksi (illusory), već prava koja su stvarna i efektivna, a posebno kada je riječ o pravu na pristup sudu u skladu sa činjeni-com da isto zauzima veoma važno mjesto u demokratskim društvima u okviru prava na pravično suđenje.19
Ove principe u svojoj praksi slijedi i Ustavni sud: „Pravo na pri-stup sudu nije apsolutno pravo, već podliježe ograničenjima koja ne smiju narušavati samu bit prava i njegov legitimni cilj, a to je pristup pravnom sredstvu. Ograničenja pristupa sudu su kompatibilna sa čla-nom 6 stav 1 Evropske konvencije samo ako su u skladu sa relevantnim domaćim zakonima i drugim propisima, ukoliko teže ka legitimnom cilju i ukoliko postoji razuman odnos srazmjernosti između sredstava koja su upotrijebljena i cilja čijem se ostvarivanju teži...“20
17 Predmet Lesjak v. Croatia, 25904/06, 18. februar 2005, pasus 35.18 Predmet Bellet v. France, 23805/94, 4. decembar 1995, pasus 31.19 Predmet Airey v. Ireland, 6289/73, 9. oktobar 1979, pasus 24.20 Ustavni sud Crne Gore, Už-III br. 64/10, 20. decembar 2012.
Ilija Vukčević, Milorad Marković
287
3.1. Sudske takse per se i pravo na pristup suduNa osnovu pravila da pravo na pristup sudu nije apsolutan za-
htjev, ESLJP u svojoj praksi opravdava postojanje određenih ograni-čenja i uslova za ostvarivanje prava pred nacionalnim pravosuđem. Ustaljena praksa ESLJP ukazuje da on prihvata mogućnost postavljanja strožijih uslova za podnošenje pravnih ljekova pred višim ili kasacio-nim nacionalnim sudovima u odnosu na redovno pravosuđe, što proi-zilazi iz posebne prirode postupaka koji se vode pred njima, te da isto ne predstavlja kršenje člana 6 stav 1 Konvencije.21 Takođe, kod ove vrste postupaka, moguće je ustanoviti formalne preduslove koji ne po-stoje pred redovnim sudovima, a posebno kada je pred višim sudskim instancama predviđeno obavezno zastupanje stranaka.22
Konkretno, ustaljena praksa ESLJP je da postojanje finasijskih uslova za ostvarivanje prava podnosioca zahtjeva pred višim nacional-nim sudskim instancama predstavlja legitimnu mjeru: „Nadalje, Sud smatra legitimnim cilj kojem stremi izmjena zakona, preciznije pove-ćanje finansijske granice za podnošenje žalbe Vrhovnom sudu u ovoj oblasti, da bi se na taj način izbjeglo da sud postane pretrpan predme-tima manjeg značaja.“23 Dakle, ESLJP razne uslove finansijske prirode propisane zakonom locira u polje primjene prava na pristup sudu: „Sud je u nekoliko slučajeva odlučio, posebno kada se ograničenja o koji-ma je riječ odnose na uslove dopuštenosti žalbe, ili kada se u interesu pravde zahtjeva od podnosioca zahtjeva da u vezi sa žalbom obezbijedi garanciju za troškove koji će biti ostvareni od druge strane u postupku, da brojna ograničenja, uključujući i ona finansijske prirode, locira u polje primjene prava na pristup „sudu“ ili „tribunalu“.“24
Ovu praksu prati i Ustavni sud koji se u velikom broju ustavnih žalbi susreće sa tvrdnjama podnosilaca zahtjeva da je povrijeđeno nji-hovo pravo na pristup sudu u vezi sa nekim finansijskim zahtjevom koji namaće određeni propis. Kao dobar primjer može poslužiti pred-met u kojem se podnosilac pozvao na kršenje ovog svog prava zato što je odbio da plati troškove privremenog zastupnika. Naime, na osnovu
21 Predmet Monnell and Morris v. the United Kingdom, 9562/81 i 9818/82,2. mart 1987, pasus 56.
22 Predmet Melin v. France, 12914/87, 22. jun 1993, pasus 24.23 Predmet Brulla Gomez de la Torre v. Spain, 155/1996/774/975, 19. decembar
1997, pasus 36.24 Predmet Kreuz v. Poland, 28249/95, 19. jun 2001, pasus 36.
Harmonius 2015
288
Zakona o parničnom postupku25 sud postavlja privremenog zastupnika iz reda advokata ili drugih stručno osposobljenih lica a tužilac (pod-nosilac zahtjeva) je dužan da položi iznos troškova privremenog za-stupnika i tužba će se smatrati povučenom ako on ne položi ovaj iznos sredstava. U predmetnom slučaju prvostepeni sud je postavio privre-menog zastupnika i tužilja je platila neophodne troškove, ali je drugo-stepeni sud ukinuo prvostepenu odluku jer je prvostepeni sud rješe-njem postavio za privremenog zastupnika lice koje za to ne ispunjava uslove. Pošto je tužilja odbila da ponovo uplati troškove prvostepeni sud je u ponovljenom postupku donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena, a zaštitu svojih prava nije uspjela da ostvari ni kod viših sudskih instanci, obratila se konačno Ustavnom sudu, koji je na-kon razmatranja ustavne žalbe i rješenja sudova, utvrdio da je u pred-metnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje, u dijelu koji se odnosi na pristup sudu: „Ustavni sud ocjenjuje da je primjena odredbe člana 84 Zakona o parničnom postupku bila proizvoljna na štetu podnositeljke ustavne žalbe, jer je propust prvostepenog suda to što za privremenog zastupnika tuženoj nije postavljeno ‘stručno ospo-sobljeno lice’“.26
U ovom kontekstu osnovno pitanje koje se nameće prilikom ana-lize uticaja sudskih taksi na pravo pristupa sudu jeste da li one same po sebi (per se) predstavljaju ograničenje ovog prava? Drugim riječima, da li je obaveza da podnosilac zahtjeva plati sudsku taksu prilikom ostva-rivanja nekog svog prava pred sudom suprotna pravu na pristup sudu? ESLJP u svojoj praksi zauzima jasan stav da se isto ne može smatrati kršenjem člana 6 stav 1 Konvencije: „Sud dakle smatra da se obaveza plaćanja taksi pred građanskim sudovima u vezi sa zahtjevom o kome treba da odluče ne može smatrati ograničenjem prava na pristup sudu koji je sam po sebi neusklađen sa članom 6 stav 1 Konvencije...“ 27
Ovu dilemu Ustavni sud je preispitivao dva puta u poslednjih nekoliko godina. Prvi put se sa predmetnim problemom suočio 2007. godine prilikom ocjene ustavnosti odredaba Zakona o taksama koje su predviđale da ako takseni obveznik ne plati propisanu taksu poslije opomene koju mu je uputio sud, podnesak se neće uzimati u rad, kao i
25 Čl. 84, Zakon o parničnom postupku, Službeni list Republike Crne Gore, br. 22/04 i 76/06.
26 Ustavni sud Crne Gore, Už-III br. 233/10, 27. novembar 2012.27 Predmet Kreuz v. Poland, 28249/95, 19. jun 2001, pasus 60.
Ilija Vukčević, Milorad Marković
289
da ako takseni obveznik ne plati propisanu taksu na sudsku odluku po-slije opomene koju mu je uputio sud do dostavljanja dokaza o uplaćenoj taksi odluka mu se neće dostaviti.28 Ovakvo propisivanje Ustavni sud je ocijenio suprotnim Ustavu: „Međutim, zakonsko uređivanje navedenih odnosa, koji podrazumijeva obavezu plaćanja sudske takse, po ocjeni Suda, mora biti saglasno i sa Ustavom utvrđenim principima zaštite sloboda i prava građana. To znači, da Ustavom uspostavljena obaveza za građane ne može derogirati sudsku zaštitu tih prava i sloboda...“29
Naime, Ustavni sud je povredu Ustava podveo pod kršenje pra-va na jednaku zaštitu, kao i prava na djelotvoran pravni lijek: „Naime, osporenim odredbama Zakona propisan je uslov za ostvarivanje tih prava, na način da plaćanje takse predstavlja procesnu pretpostavku za postupanje organa, jer, ako takseni obveznik ne plati propisanu taksu, sud podnesak neće uzimati u rad, odnosno odluka se neće dostaviti. Ustavni sud je utvrdio da se ovakvim propisivanjem ograničava princip iz člana 17 Ustava, kojim je utvrđeno da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih sloboda i prava u zakonom utvrđenom postupku i da se svakome jamči pravo na žalbu. Stoga, osporene odredbe Zakona nijesu u saglasnosti sa Ustavom Republike Crne Gore.“30
Nakon zauzimanja ovog pravnog stanovišta, Ustavni sud se 2011. godine suočio sa istom dilemom kada je podnosilac zahtjeva tvrdio da obaveza plaćanja sudske takse za izradu presude i žalbe za stranku predstavlja kršenje njegovih ustavom zagrantovanih prava. Predmetni zahtjev je preispitan, između ostalog, i sa aspekta prava na pravično su-đenje kao opšteg ustavnog načela iz koga izvire pravo na pristup sudu. Ustavni sud je zauzeo stav da sudske takse per se ne mogu biti sma-trane mjerom fiskalne politike koja krši ustavno jemstvo na pravično suđenje: „Iz navedenog proizilazi da se propisivanje obaveze plaćanja sudske takse za pojedine podneske, povodom kojih slijede određene radnje suda, koje prouzrokuju i odgovarajuće troškove suda, ne može dovesti u vezu sa sadržinom i ciljem jemstva prava na pravično suđenje utvrđenog Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima.“31
28 Čl. 4, st. 4 i čl. 5, st. 2, Zakon o sudskim taksama, Službeni list Republike Crne Gore, br. 76/05.
29 Ustavni sud Crne Gore, U.br. 5/06, 8/06, 10/06, 24/06, 39/06 i 110/06, 1. jun 2007.
30 Ibid. 31 Ustavni sud Crne Gore, U-I br. 1/11, 24. novembar 2011.
Harmonius 2015
290
Nadalje, Ustavni sud je izvršio i detaljnu analizu spornih tvrd-nji podnosioca zahtjeva i sa aspekta prava na pristup sudu. Preciznije, razmotrio je navode koji se odnose na to da se osporenim propisom ograničava pravo građana na pristup sudu, a koji su obrazloženi time da osporene odredbe mogu da imaju za posljedicu da pojedini građani, zbog nemogućnosti da plate sudsku, budu onemogućeni da u pokre-nutom postupku zaštite svoja prava, jer neplaćanje takse na određeni podnesak može imati za procesnu posledicu donošenje presude zbog propuštanja radnje, na štetu tog građanina. Ustavni sud je na određeni način preformulisao i pojasnio stavove zauzete u odluci iz 2007. go-dine. U suštini, nadležni sud mora uzeti u rad podnesak iako taksa nije plaćena od strane podnosioca ali će, ukoliko obavezu na izmiri na dobrovoljnoj osnovi, prema njemu biti primijenjene mjere prinudne naplate. Dakle, postojanje obaveze plaćanja sudskih taksi samo po sebi ne predstavlja povredu prava na pristup sudu: „Ustavni sud je ocijenio da iznijeti navodi nijesu osnovani, jer će sud saglasno odredbama pro-cesnih zakona, postupati po dostavljenom podnesku, bez obzira da li je za taj podnesak plaćena sudska taksa, iz čega proizilazi da se ne mogu prihvatiti navodi podnosioca o ograničenju prava na pristup sudu...“32
3.2. Visina sudske takse i pravo na pristup suduDakle, kao što je već rečeno, ESLJP smatra da se sama činjenica
plaćanja sudskih taksi ne može smatrati povredom prava na pristup sudu. Dodatno, u svojoj praksi ESLJP cijeneći sve činjenice u odre-đenom predmetu, u kontekstu pomenutog konvencijskog prava, vodi računa i o uticaju koji visina sudske takse ima na ostvarivanje prava podnosioca zahtjeva: “ ...međutim, iznos takse koji je utvrđen u svje-tlu pojedinih okolnosti predmetnog slučaja, uključujući i sposobnost podnosioca zahtjeva da ih plati (ability to pay), kao i faza postupka u kojem je ovo ograničenje nametnuto su faktori koji su suštinski prili-kom odlučivanja da li je nekom licu dato pravo pristupa i da li je bio „saslušan od strane suda“...“33
Procjena uticaja određene finansijske obaveze nametnute pod-nosiocu zahtjeva, kao i ocjena njegovog imovinskog stanja, u kontekstu ostvarivanja prava, su činioci koje ESLJP često cijeni prilikom usta-novljavanja eventualne povrede prava na pristup sudu. U predmetu
32 Ibid.33 Predmet Kreuz v. Poland, 28249/95, 19. jun 2001, pasus 60.
Ilija Vukčević, Milorad Marković
291
Tolstoy-Miloslavsky podnosilac zahtjeva je smatrao da činjenice da je morao platiti sumu od £124,900 u samo četrnaest dana predstavlja ne-srazmjernu mjeru koja apsolutno onemogućava ostvarivanje njegovog prava na pristup sudu. Međutim, u ovom predmetu ESLJP nije podr-žao stavove podnosioca zahtjeva te je ustanovio nepostojanje povrede člana 6 stav 1 Konvencije.34
Sa druge strane, u predmetu Aït-Mouhoub ESLJP je po istom osnovu utvrdio postojanje povrede predmetnog člana Konvencije. Naime, podnosilac zahtjeva je smatrao da je iznos finansijskih sredsta-va koji mu je nametnut bio previsok obzirom na njegovo materijalno stanje što ga je spriječilo da podnese žalbu protiv policajca: „...određi-vanje ovako velike sume od strane istražnog sudije predstavlja nesraz-mjernu mjeru obzirom da gospodin Aït-Mouhoub – koji nikada nije dobio odgovor od Kancelarije za pružanje besplatne pravne pomoći, kao što je informisao sudiju putem pisma od 9. septembra 1993. go-dine – nije imao bilo kakvih finansijskih sredstava. Ustanovljavanjem obaveze da podnosilac zahtejva plati toliko veliku sumu je u praksi imalo za posljedicu da je on izgubio pravo na žalbu pred istražnim sudijom...“35
Sličnu odluku ESLJP je donio i u predmetu Aerts u kojem pod-nosilac zahtjeva nije bio u mogućnosti da plati advokata ali je imao pravo da zatraži zaštitu od Odbora za besplatnu pravnu pomoć što je na osnovu belgijskih propisa bio uslov za učešće u postupku pred Kasacionim sudom. Međutim, ovo tijelo je procijenilo da njegov za-htjev nema mnogo izgleda za uspjeh, pa je odbilo da zastupa gospodi-na Aerts pred pomenutom sudskom instancom. ESLJP je ocijenio da je Odbor za pružanje besplatne pravne pomoći povrijedio pravo na pri-stup sudu podnosioca zahtjeva pošto nije njegova nadležnost da cije-ni mogućnost uspjeha u postupku već o tome odluku treba da donese Kasacioni sud.36
Praksu ove vrste nalazimo i u oblasti oporezivanja. Naime, član 1 Prvog protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava (zaštita imo-vine) daje pravni osnov za analizu slučajeva koji se tiču oporezivanja i
34 Predmet Tolstoy Miloslavsky v. the United Kingdom, 13 jul 1995, 18139/91, pasusi 60 i 66.
35 Predmet Aït-Mouhoub v. France, 103/1997/887/1099, 28. oktobar 1998, pasus 57.
36 Predmet Aerts v. Belgium, 61/1997/845/1051, 30. jul 1998, pasus 60.
Harmonius 2015
292
mogućih povreda prava na mirno uživanje imovine. ESLJP smatra da su u ovoj oblasti države u principu vezane konceptom margine slobod-ne procjene, ali da on može bez obzira na to koristiti princip propor-cionalnosti kao sredstvo tumačenja u cilju ograničenja moći države i pružiti poslednji minimum standarda ljudskih prava.37 Dakle, ESLJP pruža zaštitu poreskim obveznicima u slučaju da oporezivanje pred-stavlja pretjeran teret (excessive burden): „U ovim okolnostima, dakle, Sud smatra da je ometanje žaliočevog vlasništva disproporcionalno. U stvari, konstantna kašnjenja u refundaciji PDV-a i naknadi, zajedno sa nedostatkom efikasnih pravnih ljekova za sprečavanje ili okončanje ovakve administrativne prakse, kao i stanje neizvjesnosti u pogledu vremena povraćaja njegovih sredstava, narušavaju „pravičnu ravnote-žu“ između zahtjeva opšteg interesa i zaštite prava na mirno uživanje imovine. Po mišljenu Suda, žalilac je pretrpio i nastavlja da snosi poje-dinačni i pretjerani teret... Na osnovu toga je postojala a i dalje postoji povreda člana 1 Protokola br. 1.“38
U kontekstu ovih principa razvijenih u svojoj praksi ESLJP je u predmetu Kreuz cijenio da li visina predmetne sudske takse, u skladu sa okolnostima ovog predmeta, predstavlja ograničenje koje je suštin-ski onemogućilo podnosioca zahtjeva da ostvari svoje pravo na pristup sudu. U tom kontekstu ustanovio je da je zahtjevana suma jednaka prosječnoj plati u Poljskoj u to vrijeme, što predstavlja nesrazmjerno ograničenje njegovog prava na pristup sudu: „Cijeneći činjenice slučaja u cjelini i uzimajući u obzir veoma važno mjesto koje zauzima pra-vo na sud u demokratskim društvima, Sud smatra da su sudske vlasti propustile da osiguraju odgovarajući balans između, sa jedne strane, interesa države u prikupljanju sudskih taksi u pogledu uzimanje u raz-matranje zahtjeva, a sa druge strane, interesa podnoisoca zahtjeva u ci-lju ostvarivanja prava putem suda...Taksa zahtijevana od podnosioca u cilju uzimanja u razmatranje njegovog zahtjeva je bila pretjerana. Ona je rezultirala njegovim odustankom od zahtejva pa njegov slučaj nije nikada ni saslušan od strane suda. Ovo je po mišljenju suda ograničilo (impaired) samu suštinu njegovog prava na pristup sudu.39
37 E. Variychuk, „Case Law of the European Court of Human Rights on VAT Refund and its Importance for the Russian Judicial System“, Human Rights and Taxation in Europe and the World, eds. G. Kofler, M. P. Maduro, P. Pistone, International Bureau of Fiscal Documentation, 2011, 277.
38 Predmet Intersplav v. Ukraine, 803/02, 9. januar 2007, pasus 40.39 Predmet Kreuz v. Poland, 28249/95, 19. jun 2001, pasus 66.
Ilija Vukčević, Milorad Marković
293
Sa druge strane, sposobnost plaćanja podnosioca zahtjeva, od-nosno ocjena njegovog materijalnog stanja, kao i uticaj visine sudske takse na ostvarivanje prava na pristup sudu predstavlja činjenicu kojoj Ustavni sud u svojoj praksi posvećuje nedovoljno pažnje u primjeni svojih nadležnosti u vezi sa zaštitom osnovnih ljudskih prava i sloboda. Naime, najviša sudska instanca se načelno u svojoj praksi jako rijetko upušta u ocjenu ustavnosti pitanja iz oblasti fiskalnog sistema: „Iz ci-tiranih odredaba Ustava proizilazi da je Republika ovlašćena da zako-nom uredi odnose u oblasti poreza i drugih fiskalnih davanja. Pri tome zakonodavni organ je ovlašćen da uređuje vrste poreza i bitne elemente poreske obaveze (obveznika, osnovicu, stopu, način utvrđivanja i pla-ćanja, poreska oslobođenja i druga pitanja važna za ostvarivanje pore-skog sistema u cjelini.), pa prema tome i elemente pomenutog oblika oporezivanja na način koji nije nesaglasan sa Ustavom.“40 U skladu sa ovim stavovima, kada je riječ o sudskim taksama u kontekstu socijalne i imovinske situacije obveznika, Ustavni sud cijeni isključivo postojanje eventualnih oslobođenja i olakšica: „Zakonodavac je uvažio različite situacije vezane za taksenog obveznika (kao što su imovinsko stanje, socijalni momenat i dr.), pa je putem odredjenih metoda izvršio pri-lagođavanje visine sudske takse materijalnim mogućnostima taksenih obveznika (oslobadjanje, olakšice i dr.).“41
Iako Ustavni sud nije do sada vršio analizu pitanja uticaja visine sudske takse na pravnu situaciju podnosioca zahtjeva, sa dilemom ove prirode je bio suočen kada je riječ o taksama na pristup javnim uslu-gama. U ovom predmetu Ustavni sud je preispitivao uticaj fiskalnog tereta predmetne takse na njenog obveznika u skladu sa principima sposobnosti plaćanja (ability-to-pay), kao i principa proporcionalnosti. Najviša crnogorska sudska instance je ovaj problem sagledala u kontek-stu ustavnog načela „socijalne države“, koji pretpostavlja da u vršenju poreske vlasti na osnovu Ustava država mora da obezbijedi socijalnu pravdu: „Ustavni karakter socijalnih prava, kao osnovnih prava garan-tovanih Ustavom, upućuje na dva osnovna zahtjeva socijalne države: – državna i javna vlast dužna je slijediti politiku pravedne i jednake redistribucije nacionalnih resursa kako bi izjednačila ekstremne nejed-nakosti; – zakonodavna i izvršna vlast pravno su obavezne postizati sklad između ograničenih sredstava državnog budžeta i socijalnih ci-ljeva koji su postavljeni u Ustavu.“42
40 Ustavni sud Crne Gore, U. br. 12/07, 29. mart 2007.41 Ustavni sud Crne Gore, U-I br. 1/11, 24. novembar 2011. 42 Ustavni sud Crne Gore, U-I br. 15/12 i 17/1, 29. oktobar 2012.
Harmonius 2015
294
Dodatno, Ustavni sud se zbog uporedivih ustavnih osnova po-zvao na praksu Saveznog ustavnog suda Njemačke, koja služi kao pa-rametar u okviru komparativne ustavnosudske prakse u primjeni prin-cipa sposobnosti plaćanja, kao i principa proporcionalnosti u fiskalnoj materiji: „Mjerila koja je za određivanje te granice u ustavnosudskoj praksi oblikovao Savezni ustavni sud Savezne Republike Njemačke, da-nas se smatraju vladajućim smjernicama u djelovanju evropskih ustav-nih sudova. Zbog uporedivih ustavnih osnova – primjenjiva su i u cr-nogorskom ustavnom poretku, jer ni u Ustavu te države „sposobnost plaćanja“ nije ustavna kategorija za raspodjelu poreskog tereta...“43
Međutim, iako uzimanjem u obzir principa socijalne pravde, uz dodatno pozivanje na praksu Saveznog ustavnog suda Njemačke zbog uporedivih pravnih osnova, Ustavni sud zauzima potpuno ispra-van kurs u ocjeni predmetnog problema, zaključci do kojih dolazi se mogu okarakterisati kao veoma diskutabilni. Naime, on donosi ne-gativan sud o mogućnosti primjene ovih principa u fisklanoj materi-ji zbog činjenice da u Ustavu ne postoji eksplicitan pravni osnov za to: „Ustav Crne Gore, međutim, neposredno ne određuje ekonomsku snagu obveznika poreza, dažbina i drugih naknada, kao kriterijum za utvrđivanje srazmjernosti fiskalnih obaveza, iz čega, prema nalaže-nju Ustavnog suda, proizilazi da je rješavanje tog pitanja u isključivoj nadležnosti zakonodavca...“44 Na osnovu navedenog zaključuje da on nema nadležnost da cijeni visinu i uticaj fiskalnog tereta na obveznika, tj. podnosioca zahtjeva: „Ustavni sud, saglasno odredbama člana 149 Ustava, s aspekta apstraktne kontrole ustavnosti, nije nadležan da ci-jeni visinu osporene takse...i u kojem je obimu takseni obveznik tom visinom „pogođen“. Naime, sve dok crnogorski Ustav, ne bude sadržao drugačije odredbe o poreskom, odnosno taksenom sistemu, Ustаvni sud, ima ustavnu obavezu da bude suzdržan u procjeni ustavnosti tih pitanja.“45
4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Analizom prakse ESLJP i Ustavnog suda dolazi se do zaključka o velikom broju identičnih ili uporedivih pravnih koncepata, kako u vezi
43 Ibid.44 Ibid.45 Ibid.
Ilija Vukčević, Milorad Marković
295
prava na pristup sudu, tako i u odnosu na uticaj koji sudske takse ima-ju na ostvarivanje ovog jemstva. Obije sudske instance u svojoj praksi izvode pomenuto jemstvo iz nekih drugih pravnih principa. Kada je riječ o ESLJP on osnov primjene prava na pristup sudu nalazi u članu 6 stav 1 Konvecije – „pravo na sud“, dok Ustavni sud ovaj princip izvo-di iz člana 32 Ustava – „pravo na pravično suđenje“. Slično, uporedive pravne stavove nalazimo i u odnosu na dilemu da li sudske takse per se predstavljaju ograničenje prava na pristup sudu, odnosno da li oba-veza plaćanja sudske takse sama po sebi ugrožava ostvarivanje pred-metnog jemstva. Jedinstveni princip glasi da postojanje sudskih taksi kao fiskalnih nameta u sudskim postupcima ne predstavlja ograničenje predmetnog prava. Dodatno, Ustavni sud precizira da će sudovi sagla-sno odredbama procesnih zakona, postupati po dostavljenom podne-sku, bez obzira da li je za taj podnesak plaćena sudska taksa.
Sa druge strane, kada je riječ o uticaju visine sudske takse na pravo pristupa sudu podnosioca zahtjeva, pravila iz praksi ESLJP i Ustavnog suda se značajno razlikuju. Naime, u vezi sa ovim pravnim pitanjem, obim prava koji pojedincu pruža ESLJP značajno nadila-zi ona jemstva koja u svojoj praksi garantuje Ustavni sud. Preciznije, dok ESLJP prilikom ocjene eventualne povrede prava na pristup sudu u obzir uzima i činjenicu uticaj koji na ostvarivanje ovog prava ima finasijski teret takse, a sve u kontekstu cjelokupnog imovinskog sta-nja i principa sposobnosti plaćanja pojedinca, Ustavni sud smatra da ova problematika nije u njegovoj nadležnosti. Razlog za navedene sta-vove najviša sudska instanca u crnogorskom pravnom sistemu nalazi u činjenici da princip sposobnosti plaćanja nije eksplicitno predviđen u Ustavu. Ovakvo opravdanje za sužavanje opsega zaštite podnosilaca zahtjeva pred Ustavnim sudom se ne može smatrati opravdanim. Sa jedne strane, stav da nije na Ustavnom sudu da cijeni „visinu osporene takse“ jeste ispravan jer je isključivo pravo zakonodavca da utvrđuje vi-sinu zakonske (nominalne) stope nekog fikslanog oblika. Međutim, sa druge strane, uticaj fiskalnog tereta, odnosno „u kojem je obimu tak-seni obveznik tom visinom pogođen“, na ostvarivanje ustavnih prava, u kontekstu imovinskog stanja obveznika mora biti pod lupom Ustavnog suda. Drugim riječima, tvrdnje da je neophodno postojanje eksplicit-nog osnova u Ustavu za primjene principa srazmjernosti u fikslanoj materiji smatramo nesonovanim.
Harmonius 2015
296
Ilija Vukčević, PhDAssistant Professor, Law School of University of Donja Gorica, Podgorica, Montenegro
Milorad Marković, LLMResearcher at the Institute for Legal Studies, Podgorica, Montenegro
RIGHT OF ACCESS TO THE COURT AND COURT FEES: CASE PRACTICE OF THE EUROPEAN
COURT FOR HUMAN RIGHTS AND THE CONSTITUTIONAL COURT OF MONTENEGRO
SummaryAmong other numerous obstacles which individuals face in the
way to achieve full and effective realization of rights guaranteed by the right of access to the court in certain cases the restriction of the subject right can be the payment of court fees in the judicial proceedings. The subject of this article is the analysis of rules developed in the case prac-tice of the European Court for Human Rights and the Constitutional Court of Montenegro related to the possible restrictions of the right of access to the court which can occur on the basis of court fees. The analysis will show that notwithstanding a certain number of identical or similar standings of two judicial institutions, the case practice of the Constitutional Court of Montenegro nevertheless lag behind the ex-tent of the protection which is provided to individuals according to the rules created by the European Court for Human Rights.
Key words: Right of access to the court. – Court fees. – European Court for Human Rights. – Constitutional Court of Montenegro.
MEĐUNARODNA SARADNJA
299
Dr. Stefan Pürner*
THE IRZ AND ITS CONTRIBUTION TO LEGAL HARMONISATION IN PRESENT AND FUTURE
EU MEMBER STATES: RECENT BILATERAL AND REGIONAL ACTIVITIES IN SOUTHEAST
EUROPE
1. INTRODUCTION
One of the main activities of the German Foundation for International Legal Cooperation (Deutsche Stiftung für internationale rechtliche Zusammenarbeit e.V., or IRZ for short) is the now already traditional bilateral cooperation, which takes the form of regular train-ing and further education for practising and future lawyers in coop-eration with various institutions in the field of legal education and faculties. When it comes to project work in Bosnia and Herzegovina, Macedonia, Montenegro and Serbia, the foundation is also widely ac-tive in the development of regional cooperation and the exchange of expertise throughout the region, in the form of seminars, conferences and publications. Here we would like to introduce some examples from 2015 concerning all of these areas, which also illustrate the wide range of subjects covered.
* The author is Head of Section for Bosnia and Herzegovina, Macedonia, Mon-tenegro and Serbia of the German Foundation for International Legal Coop-eration (Deutsche Stiftung für internationale rechtliche Zusammenarbeit e.V., or IRZ for short).
Harmonius 2015
300
2. BILATERAL ACTIVITIES
2.1. Bosnia and Herzegovina: First graduates receive their certificates for the accompanying studies in German
law in SarajevoOn 16 June, the first graduates were awarded their certificates
for passing accompanying studies in German law, which the IRZ or-ganised together with the Faculty of Law at the University of Sarajevo. Following an intensive course of lectures and exams, all of which were conducted in German, as well as study visits to Germany, a special cer-emony took place to hand over the certificates to the first generation of graduates. German ambassador Dr. Christian Hellbach took the op-portunity to highlight the significance of young lawyers for the future of the country and emphasised the importance of this additional quali-fication. This was also confirmed by the Dean of the faculty, Prof. Dr. Boro Petrović, and the Vice Dean for international relations, Prof. Dr. Meliha Povlakić. Both underlined the importance of the cooperation with the IRZ and the support provided by the German Foreign Office for this work.
The main part of the ceremony was taken up by reports from Ezmana Turković, Mia Softić Vinšalek and Harun Nović in presenta-tions on the accompanying studies. Ezmana Turković emphasised that she had gained a lot of knowledge that would help her in her legal practice and with her work with German clients. Harun Nović pointed out that he had learned a great deal, in particular from the regular oral discussions of legal issues in the German language. There were also positive comments about the Summer School in Brühl, which also pro-vided an opportunity to make friends with young lawyers from other countries. The studies in German law led in particular to very good relations with colleagues from other states of the former Yugoslavia.
Musical accompaniment for the ceremony was provided by Aja Vincalek and Ekrem Softić, with examples of the cultural exchange between Bosnia and Herzegovina on one side, and Germany on the other. They performed dual language interpretations of the poem “Der Asra” by Heinrich Heine, which has become part of Bosnian folk music as a Sevdalinka (love song), and of the Bosnian ballad “Hasanaginica”, which J. W. Goethe translated into German in his time. For the latter,
Stefan Pürner
301
a special musical arrangement was compiled based on the folk blues song “House of the Rising Sun”. The ceremony, which was also attend-ed by many IRZ project partners and representatives of other German organisations in the country, finished with some intense discussions over a buffet.
2.2. Macedonia: Newsletter on the European Courtof Human Rights in Strasbourg
The Government Agents for the European Court of Human Rights s are required, on the one hand, to represent their countries in court cases. But they also have the task of letting their countries know about the decisions made by the court so that their national courts can orientate their own case law accordingly. To this end, the office of the Macedonian Government Agent for the European Court of Human Rights, Kosta Bogdanov, along with the German Foundation for International Legal Cooperation (IRZ), now produces a bi-annual newsletter in Macedonian and Albanian, which is then distributed in printed and electronic form to all Macedonian judges and prosecutors and to other multipliers. The presentation of this newsletter at a press conference held on 22 October at the Ministry of Justice in Skopje was met with great interest. Several TV channels, as well as radio stations, newspapers and Internet portals reported on the newsletter, underlin-ing the significance for national courts of case law at the Strasbourg Court. The IRZ supports the popularisation of ECtHR case law in its partner countries in many different ways. It works closely with the Case Law Publication Department at the court in this respect.
2.3. Serbia: Working visit on“The Standardisation of Case Law”
The IRZ has very good networks with its domestic project part-ners, as well as with foreign and international organisations in South East Europe operating in the field of law, thanks to its long-term work in this region. This regularly gives rise to synergy effects, of which we like to make use. A good example is the working visit of judges from the Supreme Court of Serbia, which dealt with the standardisation of case law and post-university legal training. This visit was organised by
Harmonius 2015
302
the OSCE Mission in Serbia and the IRZ and took place in Berlin from 26 to 29 April 2015.
The comprehensive programme started at the German Federal Ministry of Justice and for Consumer Protection (Bundesministerium der Justiz und fürVerbraucherschutz, shortly BMJV), with an intro-duction to the various legal regulations and practical exercises on the standardisation of case law. Furthermore, there was a presentation regarding the distribution of competences for legal training in the German federal system and the common education for the various legal profession (Ausbildung zum Einheitsjuristen), followed by expert talks at the German Association of Judges (Deutscher Richterbund) and an all-day visit to the Superior Court of Justice (Kammergericht) Berlin with several items on the agenda. The delegation, among them the Vice-President of the Supreme Court of Serbia, Ms Snezana Andrejević, and the President of the Serbian Association of Judges, Ms Dragana Boljević, was received by the President of the Kammergericht, Ms Monika Nöhre. The Serbian guests returned with a wealth of in-spiration and useful information, such as the upcoming nationwide introduction of the electronic justice system in Serbia. Due to the fact that this process will need a couple of years of preparation, also in Germany, which has much better resources, it became clear that cer-tain timeframes need to be questioned as regards the current reforms in Serbia. This also applies to the introduction of new laws. Related to the introduction of the special laws in Germany which regulate the specific questions which arose as a consequence of reunification, for example, it took quite a while until controversial issues were settled by case law in a uniform way. This is why the similar steps will certainly take some time in Serbia as well.
3. REGIONAL ACTIVITIES
3.1. ECtHR highlights exemplary cooperation with the IRZ
As we have already reported on numerous occasions, the Southeast Europe project team at the IRZ has been working closely with the European Court of Human Rights (ECtHR) in Strasbourg for many years now. As part of this cooperation, the IRZ and the ECtHR publish joint publications, inter alia on the European Convention on Human
Stefan Pürner
303
Rights (ECHR) and on the jurisdiction of the ECtHR in the languages of Southeast Europe. The IRZ also offers basic and further training op-portunities in Bosnia and Herzegovina, Macedonia, Montenegro and Serbia with the participation of judges from the ECtHR.
The Court reviewed its cooperation with the IRZ in the March edition of its “Information Note on the Court’s case-law/ Note d’information sur la jurisprudence de la Cour” in an extensive report (http://irz.de/images/downloads/medienberichte/2015_3_egmr_schrift_ maerz_irz.pdf), citing it as a good example of joint activities. The re-port presents in particular the publications produced as a result of this cooperation funded by the German Federal Foreign Office, which can also be downloaded from the ECtHR website as PDF documents. The most recent example is the Serbian edition of the handbook on European non-discrimination law (http://www.echr.coe.int/Documents/Handbook_non_discri_law_SRP.pdf).
The report also underlines the significance of human rights in the work carried out by the IRZ and introduces two journals joint-ly published by the IRZ in Southeast Europe “Nova Pravna Revija” (“New Legal Review”, NPR for short, which may be downloaded und-der http://pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=34307) and “Evropsko Pravo” (European Law, EP for short, for deatails see: www.evropskopra-vo.info) as well as the website specially set up for Issues relating to non-discrimination (www.antidiskriminacija.info). Both of the before men-tioned journals are funded by the German Federal Foreign Office from German funds allocated to the Stability Pact for Southeast Europe. The website was set up as part of a regional project on non-discrimination law, which was supported by the German Federal Foreign Office with funds for promoting human rights.
3.2. Regional conferences with various constitutional courts in the region
One example of the promotion of regional cooperation in con-stitutional jurisdiction is the regional conference on “Constitutional Jurisdiction and the Media”, which took place in Kladovo, eastern Serbia, on 4 and 5 September and was organised jointly by the IRZ and the Constitutional Court of Serbia. Representatives of the Constitutional Courts of Bosnia and Herzegovina, Croatia and Montenegro also at-tended. The conference was a continuation of the long-lasting and suc-
Harmonius 2015
304
cessful partnership between the IRZ and the Constitutional Court of Serbia. The partnership has involved, amongst other things, advice and support from the IRZ for the introduction of constitutional complaints to Serbian law. The aim of the conference was to hold direct discus-sions between constitutional courts and media representatives, as the President of the host court, Vesna Ilić Prelić, mentioned in her open-ing speech. This was also reflected in the compostition of participants of the conference which was attented as well by representatives from the various constitutional courtsbur also by Serbian journalists like Aleksandra Petrović (“Politika” daily newspaper), Vojislava Crnjanski Spasojević (“Večernje novosti” daily newspaper) and Ljubiša Obradović, editor-in-chief of the online edition of the state broadcasting compa-ny, RTV Serbia. The journalists, all of whom had a legal background, talked with representatives of the various constitutional courts, who primarily mentioned the relationship between constitutional juris-diction and the media in their respective countries. National reports on their own constitutional courts: Vesna IlićPrelić, President of the Constitutional Court of Serbia, Zlatko M. Knežević, Vice-President of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina, Dr. Katja Senjak, Constitutional Judge, Federation of Bosnia and Herzegovina, Dr. Duška Šarin, Constitutional Judge, Croatia, Dr. Teodor Antic, Secretary General of the Constitutional Court of Croatia and Milorad Gogic, Constitutional Judge, Montenegro. Representing the German side were Dr. Dieter Hömig, a former judge at the German Federal Constitutional Court and the Karlsruhe correspondent for the Süddeutsche Zeitung, Wolfgang Jasnisch. In addition, Nina Salomon, who works in the press office at the European Court of Human rights, presented the public relations work that takes place at the court in Strasbourg. The multi-disciplinary composition of the conference led to some interesting dis-cussions, during which media representatives and constitutional judges were able to gain deeper insights into the nature of each other’s work and develop an understanding of the other point of view.
There were, however, differences of opinion even within the same professional groups. These concerned, for example, the question as to how much criticism, particularly unjustified criticism, of the con-stitutional courts by the press should be acceptable. During the discus-sions it became clear that, in certain respects, the situation in Southeast Europe differs considerably from that in Germany. In south-eastern European countries, it is the exception rather than the rule for journal-
Stefan Pürner
305
ists reporting on the activities of constitutional courts to have formal legal training. This trend will probably intensify as a result of the in-creasingly strong competition between the media in Southeast Europe. In addition, the scope of the media criticising the constitutional courts – sometimes unjustly and harshly – is wider in south-eastern European countries attending the conference than is the case in Germany, for example. On the other hand, the attendance of journalists with a le-gal background at the conference proves that there are also media rep-resentatives in Southeast Europe who are interested in having an ob-jective dialogue with the constitutional courts in their countries. The event made it clear that talks between the two professional groups are necessary and promising. All the more so because the objective and critical observation of the administration of justice is just as important for its own future as it is for the discharge of judicial duties on the part of citizens.
At the end of October 2015, regional activities in support of constitutional courts continued with a conference in Bečići, which was organised together with the Constitutional Court of Montenegro. The theme of the conference was the basic right to freedom of speech and freedom of the press. The President of the Constitutional Court of Macedonia, Elena Goševa, the President of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina, Mirsad Ćeman, and Constitutional Judges, Mr Hamdija Šarkinović, Montenegro, Dr Mato Arlović, Croatia and TomislavStojković, Serbia, introduced the case law of their respective courts which then served as basis for the discussion. The German contribution came from a former judge at the German Federal Constitutional Court, Prof. Udo Steiner, who presented the principles of the respective jurisdiction at the German Federal Constitutional Court using four selected cases.
The fact that the German Ambassador Gudrun Steinacker took the opportunity to take part in the opening by the President of the Constitutional Court of Montenegro, Desanka Lopičić, goes to show just how much the work of the IRZ, as well as the constitutional courts in the region, are appreciated. To give participants immediate access to further decisions made by the German Constitutional Court on this subject, they were all given a compendium containing not only translations of the most important extracts from the cases discussed by Prof. Steiner, but also a summary of more than thirty other judgements along with the reasons given for these.
Harmonius 2015
306
3.3. International Conference on Insurance Law in PalicCompletely different subjects were discussed from 17 to 19 April
in Palić, Serbia, at an international conference entitled “Insurance Law, Governance and Transparency: Fundamental Principles of Legal Certainty”, organised by the Association for Insurance Law of Serbia, the German Insurance Association (Gesamtverband der Deutschen Versicherungswirtschaft or GDV) and the IRZ. Almost eighty law pro-fessionals held lively discussions in five panels about different kinds of insurance contracts and issues concerning insurance regulation. Here it became particularly clear that private and public law influence each other in many different ways, especially with regard to insurance law.
Participants in the conference mostly came from Serbia and other states in the region (Bosnia and Herzegovina, Croatia, Slovenia), as well as from the EU Member States: Germany, Austria, Greece, Great Britain, Czech Republic, Portugal, Italy and also from Turkey. In view of the international dimension of the participants, it is clear that comparative law issues play a major role. The conference focused on German insurance contract law, which participants were able to con-sult in a Bosnian-Croat-Serbian translation including an introduction, published by the IRZ. This and the fact that the lectures given at the conference are also issued in the publications series of the Association for Insurance Law of Serbia make this event particularly sustainable. The conference was opened by Professor Jovan Slavnic, Honorary President of the Association of Insurance Law of Serbia, the Serbian section of the AIDA (Association Internationale de Droit des Assurances – International Association for Insurance Law). He pointed out that the good cooperation with the GDV and IRZ had existed for a long time and had developed constantly over the years. He also stated that dealing in-depth with German insurance contract law in Serbia would also be of great benefit because a comprehensive new codification of the entire law of obligations and contract law is currently under discus-sion in Serbia. This, he continued, was taking place within the project for the creation of a uniform code of private law. German law as a “law of orientation” was also emphasised insofar as Germany accounted for the second largest group of contributors after the host country Serbia.
307
UPUTSTVO ZA AUTORE
Časopis HARMONIUS – Journal for Legal and Social Studies in South East Europe je međunarodni časopis u kojem se objavljuju ra-dovi koje odobri Uređivački odbor, a na osnovu dve pozitivne recenzije anonimiziranog teksta rada.
Tekstovi se predaju u elektronskom obliku glavnom uredniku ([email protected]).
Glavni urednik će, po pravilu, obavestiti autore o odluci Uređivačkog odbora u roku od dva meseca po prijemu teksta rada. Rad će biti prihvaćen za objavljivanje pod uslovom da nije istovremeno predat drugom časopisu na objavljivanje, odnosno da nije reč o već objavljenom delu.
Tekstovi po pravilu ne treba da budu duži od jednog tabaka, ku-cani latinicom. Izuzetno, maksimalni obim tekstova je 1,5 tabak. Jedan tabak iznosi 16 strana od 28 redova sa 66 znakova u redu, odnosno 28.800 znakova.
U gornjem levom uglu navodi se akademska titula, ime i prez-ime autora, a u fusnoti ustanova u kojoj je autor zaposlen ili druga afilijacija, zvanje i elektronska adresa.
Tekst namenjen za rubriku „Članci“ mora da na početku sadrži rezime s osnovnim nalazima rada, obima do 150 reči (apstrakt) i do pet ključnih reči, a na kraju rezime (summary) istog obima i isti broj ključnih reči na engleskom jeziku. Ceo rad, uključujući i rezime na stranom jeziku, podležu stručnoj lekturi.
Naslov rada se piše na sredini, velikim slovima – verzalom (font 14). Podnaslovi se pišu na sredini, velikim slovima (font 12) i numerišu se arapskim brojevima. Ukoliko podnaslov sadrži više celina, one sa takođe označavaju arapskim brojevima, i to: 1.1. – kurzivom, malim slovima (font 12), 1.1.1. – običnim malim slovima (font 12), itd. sa manjim fontom.
Radovi se predaju u elektronskom obliku. Redakcija zadržava pravo da prilagođava rad opštim pravilima uređivanja časopisa i stan-dardu HBS jezika.
Harmonius 2015
308
Članovi Uređivačkog odbora nisu odgovorni za stavove autora iznete u radovima objavljenim u ovom časopisu.
PRAVILA CITIRANJA
1. Knjige se navode na sledeći način: prvo slovo imena (posle čega sledi tačka) i prezime autora, naziv kurzivom, mesto izdanja ku-rentom – obično, godina izdanja. Samo prilikom prvog citiranja na-vodi se puno ime autora. Ako se navodi i broj strane, on se piše bez ikakvih dodataka (poput str., p., pp., ff., dd. i slično). Posle mesta iz-danja ne stavlja se zarez. Ukoliko se navodi i izdavač, piše se kurentom – obično, pre mesta izdanja. Navođenje naziva izdavača nije obavezno, ali je poželjno.
Primer: T. Josipović, Zemljišnoknjižno pravo, Zagreb 2001.1.1. Ukoliko knjiga ima više izdanja, može se navesti broj izdanja
u superskriptu (npr. 20125).1.2. Ukoliko se upućuje na fusnotu, posle broja strane piše se
skraćenica „fn.“.Primer: T. Josipović, Zemljišnoknjižno pravo, Zagreb 2001, 1 fn.
1.
2. Članci se navode na sledeći način: prvo slovo imena (sa tačkom) i prezime autora, naziv članka kurentom – obično pod nav-odnicama, naziv časopisa (novina ili druge periodike) kurzivom, broj i godište, broj strane bez ikakvih dodataka (kao i kod citiranja knjiga). Samo prilikom prvog citiranja navodi se puno ime autora.
Ukoliko je naziv časopisa dug, prilikom prvog citiranja u zagradi se navodi skraćenica pod kojom će se periodika nadalje pojavljivati.
Primer: M. Povlakić, „Fiducijarno vlasništvo u usporednom pravu i sudskoj praksi“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (ZPFSR), 1/2003, 196.
3. Ukoliko postoji više autora knjige ili članka (do tri), razdva-jaju se zarezom.
Primer: M. Petrović, M. Popović, V. Ilić.Ukoliko se citira knjiga ili članak sa više od tri autora, navo-
di se prvo slovo imena i prezime samo prvog od njih, uz dodavanje
Uputstvo za autore
309
skraćenice reči et alia (et al.) kurzivom. Samo prilikom prvog citiranja navodi se puno ime autora.
Primer: N. Gavella et al.
4. Ukoliko se u radu citira samo jedan tekst određenog autora, kod ponovljenog citiranja tog teksta, posle prvog slova imena i prezi-mena autora, sledi op. cit. i broj strane.
Primer: M. Povlakić, op. cit., 23.Ukoliko se citira više radova istog autora, bilo knjiga ili članaka,
a pošto je prvi put naziv svakog rada naveden u punom obliku, po-sle prvog slova imena i prezimena autora, stavlja se u zagradi godina izdanja knjige ili članka. Ukoliko iste godine autor ima više objavljenih radova koji se citiraju, uz godinu se dodaju slova a, b, c, d, itd., posle čega sledi samo broj strane.
Primer: T. Josipović (2001a), op. cit., 53.
5. Ukoliko se citira tekst sa više strana koje su tačno određene, one se razdvajaju crticom, posle čega sledi tačka. Ukoliko se citira više strana koje se ne određuju tačno, posle broja koji označava prvu stranu navodi se „i dalje“ s tačkom na kraju.
Primer: M. Povlakić, op. cit., 23–34.Primer: T. Josipović (2001a), op. cit., 53 i dalje.
6. Ukoliko se citira podatak s iste strane iz istog dela kao u pret-hodnoj fusnoti, koristi se latinična skraćenica za ibidem u kurzivu, s tačkom na kraju (bez navođenja prezimena i imena autora).
Primer: Ibid.Ukoliko se citira podatak iz istog dela kao u prethodnoj fus–
noti, ali s različite strane, koristi se latinična skraćenica ibid., navodi se odgovarajuća strana i stavlja tačka na kraju.
Primer: Ibid., 23.
7. Kada se citira članak u zborniku radova, posle naziva zborni-ka koji je pisan italikom, u zagradi se navode imena urednika. Ukoliko ih je više stavlja se naznaka „eds.“ pre njihovih imena, a ako je samo jedan urednik, naznaka pre njegovog imena je „ed.“, odnosno odgova-rajuća skraćenica u drugom jeziku (npr. u nemačkom „Hrsg.“, na srp-skom ili drugom jeziku ovog govornog područja „ur.“) pre imena.
Harmonius 2015
310
Primer: A. Buchanan, „Liberalism and Group Rights“, Essays in Honour of Joel Feinberg (eds. J. L. Coleman, A. Buchanan), Cambridge University Press, Cambridge 1994, 1–15.
8. Propisi se navode punim nazivom u kurentu – obično, potom se kurzivom navodi glasilo u kome je propis objavljen, a posle zareza broj i godina objavljivanja, ponovo u kurentu – obično. Ukoliko će se pomenuti zakon citirati i kasnije, prilikom prvog pominjanja posle crte navodi se skraćenica pod kojom će se propis dalje pojavljivati.
Primer: Zakon o obligacionim odnosima – ZOO, Službeni list SFRJ, br. 29/78 ili Zakon o izvršnom postupku – ZIP, Službeni glasnik RS, br. 125/04.
Ukoliko je propis izmenjivan i dopunjavan, navode se sukcesivno brojevi i godine objavljivanja izmena i dopuna.
Primer: Zakon o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja, Službeni glasnik RS, br. 62/03, 64/03, 58/04 i 62/04.
9. Član, stav i tačka propisa označava se skraćenicama čl., st. i tač., a iza poslednjeg broja se ne stavlja tačka.
Primer: čl. 5, st. 2, tač. 3 ili čl. 5, 6, 9 i 10 ili čl. 4–12, itd.
10. Navođenje sudskih odluka treba da sadrži što potpunije po-datke (vrsta i broj odluke, datum kada je donesena, publikacija u kojoj je eventualno objavljena).
11. Latinske i druge strane reči, internet adrese i sl. se pišu kur-zivom.
12. Citiranje tekstova s interneta treba da sadrži naziv citiranog teksta, adresu internet stranice ispisanu kurzivom i datum pristupa stranici.
Primer: J. Basedow et al., „Ein europäisches Vertragsrecht kom-mt – aber zu welchem Preis?“, http://faz.net/-019m8q, 24.5.2007.
13. Inostrana imena se transkribuju na latinici na srpskom je-ziku ili drugom jeziku ovog govornog područja kako se izgovaraju, a prilikom prvog pominjanja u tekstu njihovo prezime se navodi u za-gradi u izvornom obliku na stranom jeziku kurzivom, npr. Godme (Gaudemet).
14. Za „videti“ koristi se skraćenica „vid.“, a za „uporediti“ se ko-risti skraćenica „upor.“
311
INSTRUCTIONS FOR AUTHORS
The periodical HARMONIUS – Journal for Legal and Social Studies in South East Europe is an international, peer-reviewed journal. All submitted articles will be evaluated by two reviewers.
Manuscripts should be submitted in electronic form to ([email protected]).
The Editor-in-Chief will, under normal circumstances, inform the authors of the Editorial Board’s decision within two months after the receipt of the submission. Articles are accepted for review on the understanding that they are not being considered concurrently by any other journal and that there is a serious commitment to publication.
Articles should not normally exceed 28,000 characters in length; therefore, a precise character count should be included with each arti-cle submitted.
An abstract of the article of maximum 100–150 words should be included together with 3–5 keywords suitable for indexing and online search purposes. The whole text, including references and abstracts, should be double-spaced and presented on one side of the paper only, with margins of at least one inch on all sides. Pages should be num-bered consecutively throughout the paper. Authors should also supply a shortened version of the title, not exceeding 50 character spaces, suit-able for the running head.
The title should be centered, in bold caps, font size 14. Subtitles should be centered on pages, recto and numbered (for example, 1.1., 1.1.1. etc.).
Authors are requested to ensure that their articles follow the editorial style and format adopted by the periodical HARMONIUS – Journal for Legal and Social Studies in South East Europe. The cita-tion format that is in line with the 19th edition of The Bluebook: A Uniform system of Citation – is also acceptable (www.legalbluebook.com). The Editorial Board reserves the right to adapt texts to the law review’s style and format.
Harmonius 2015
312
The Members of the Editorial Board do not hold themselves li-able for the views expressed by the contributors.
REFERENCE STYLE
1. Books: first letter of the author’s name (with a full stop after it) and the author’s last name, title written in verso, place of publication in recto, year of publishing. If the page number is specified, it should be written without any supplements (like p., pp., f., dd. or others). The publisher’s location should not be followed by a comma. If the pub-lisher is stated, it should be written in recto, before the publisher’s loca-tion.
Example: T. Josipović, Zemljišnoknjižno pravo, Zagreb 2001.1.1. If a book has more than one edition, the number of the edi-
tion can be stated in superscript (for example: 20012).1.2. Any reference to a footnote should be abbreviated and num-
bered after the page number.Example: T. Josipović, Zemljišnoknjižno pravo, Zagreb 2001, 1
fn. 1.
2. Articles: first letter of the author’s name (with a period after it) and author’s last name, article’s title in recto with quotation marks, name of the journal (law review or other periodical publication) in verso, volume and year of publication, page number without any sup-plements (as in the book citation). If the name of a journal is longer than usual, an abbreviation should be offered in brackets when it is first mentioned and used later on.
Example: M. Povlakić, “Fiducijarno vlasništvo u usporednom pravu i sudskoj praksi”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1 2003, 196.
3. If there is more than one author of a book or article (three at most), their names should be separated by commas.
Example: M. Petrović, M. Popović, V. Ilić.If there are more than three authors, only the first name should
be cited, followed by the abbreviation et alia (et al.) in verso.Example: N. Gavella et al.
Instructions for Authors
313
If there is more than one place of publication, a dash is used to separate the places.
Example: H. Koziol, P. Bydlinski, R. Bollenberger (Hrsg.), Kurzkommentar zum ABGB, Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch, Ehegesetz, Konsumentenschutzgesetz, IPR-Gesetz, Rom I- und Rom II-VO, Wien – New York 20103.
4. Repeated citations to the same author should include only the first letter of his or her name, the last name, op. cit., and the page number.
Example: M. Povlakić, op. cit., 23.If two or more references to the same author are cited, the year
of publication should be provided in brackets. If two or more refer-ences to the same author published in the same year are cited, these should be distinguished by adding a, b, c, etc. after the year:
Example: T. Josipović (2001a), op. cit., 53.
5. If more than one page is cited from a text and the pages are specified, they should be separated by a dash, followed by a period. If more than one page is cited from a text but without specification, et seq. should follow the number which notes the first page.
Example: M. Povlakić, op. cit., 23–34.Example: T. Josipović (2001a), op. cit., 53 et seq.
6. If the same page of the same source was cited in the pre-ceding footnote, the Latin abbreviation for Ibidem should be used, in verso, followed by a period.
Example: Ibid.If the same source (but not the same page) was cited in the pre-
ceding footnote, the Latin abbreviation for Ibidem should be used, in verso, followed by the page number and a period.
Example: Ibid., 23.
7. When an article that has been published in a collection of ar-ticles or an edited monograph is being published after reference to the name of the author and the title of the article is being made, the title of the monograph should be written in verso and the names of the editors should follow in brackets as well as the reference to their editorship
Harmonius 2015
314
(eds., Hrsg. or ur.), publisher, place and year of publication and page numbers.
Example: A. Buchanan, “Liberalism and Group Rights”, Essays in Honour of Joel Feinberg (eds. J. L. Coleman, A. Buchanan), Cambridge University Press, Cambridge 1994, 1–15.
8. Statutes and other regulations should be provided with a complete title in recto, followed by the name of the official publication (e.g. official gazette) in verso, and then the number (volume) and year of publication in recto. In case of repeated citations, an acronym should be provided on the first mention of a given statute or other regulation.
Example: Personal Data Protection Act, Official Gazette of the Republic of Serbia, No. 97/08.
If the statute has been changed and supplemented, numbers and years should be given in a successive order of publishing changes and additions.
Example: Criminal Procedure Act, Official Gazette of the Republic of Serbia, No. 58/04, 85/05 and 115/05.
9. Articles of the cited statutes and regulations should be de-noted as follows:
Example: Art. 5 (1) (3); Arts. 4–12.
10. Citation of court decisions should contain the most com-plete information possible (category and number of decision, date of decision, the publication in which it was published).
11. Latin and other foreign words and phrases as well as inter-net addresses should be written in verso.
12. Citations of webpages, websites or e-books should include the title of the text, the source address (URL) and the date, when the website was last visited.
Example: J. Basedow et al., “Ein europäisches Vertragsrecht kommt – aber zu welchem Preis?”, http://faz.net/-019m8q, last visited 24 May 2007.
CIP – Каталогизација у публикацијиНародна библиотека Србије, Београд340.137 HARMONIUS : journal of Legal and Social Studies in South East Europe / glavni urednik Nataša Hadžimanović. – God. 1, br. 1 (2012)– . – Beograd : Harmonius, 2012– (Beograd : Dosije studio). – 23 cmGodišnje.ISSN 2334-6566 = HarmoniusCOBISS.SR-ID 195094540
011/242 2298
CTP do B2 ZLATO
in cooperation with:
www.harmonius.org
Glavni urednik:
Urednici:
Uređivački odbor:
Međunarodni naučni savet:
Sekretari:
Izdavač:
Dizajn:
Štampa:
Tiraž:
Godina:
Nataša Hadžimanović
Milena Đorđević, Nenad Tešić
Vanja Bajović, Slavko Đorđević, Hano Ernst, Lazar Jovevski, Balša
Kašćelan, Svetislav Kostić, Zlatan Meškić, Bojan Mil savljević, Nataša Petrović Tomić,
Stefan Pürner, Vuk Radović, Angel Ristov, Marko Stankovi Vladimir Vuletić
Christa Jessel-Holst, Tatjana Josipović, Rainer Kulms,
Eugenia Kurzynsky-Singer, Damjan Možina, Yuko Nishitani, Meliha Povlakić, Oliver
Remien, Hannes Rösler
Filip Bojić, Miloš Stanković
Harmonius, Omladinskih brigada 7đ, 11000 Beograd, www.harmonius.org
Peđa Hadžimanović
Dosije , Beograd
, 201
Mirjana Radović,
i
studio
200
IV br. 5, izlazi jednom godišnje
ć,
HARMONIUS | Akademija za ravne tudijep s
Journal of Legal and Social Studies in South East Europe
Aquarello avorio8100 tabaka (200 korica) NAOKRETANJE 20 g•
ISSN2334-6566
UDK 340.137ISSN2334-6566 |
9772334656000
БИГУЈЕСЕ
011/242 2298
CTPdo B2ZLATO
in cooperation with:
www.harmonius.org
Glavniurednik:
Urednici:
Uređivačkiodbor:
Međunarodninaučnisavet:
Sekretari:
Izdavač:
Dizajn:
Štampa:
Tiraž:
Godina:
NatašaHadžimanović
MilenaĐorđević,NenadTešić
VanjaBajović,SlavkoĐorđević,HanoErnst,LazarJovevski,Balša
Kašćelan,SvetislavKostić,ZlatanMeškić,BojanMilsavljević,NatašaPetrovićTomić,
StefanPürner,VukRadović,AngelRistov,MarkoStankoviVladimirVuletić
ChristaJessel-Holst,TatjanaJosipović,RainerKulms,
EugeniaKurzynsky-Singer,DamjanMožina,YukoNishitani,MelihaPovlakić,Oliver
Remien,HannesRösler
FilipBojić,MilošStanković
Harmonius,Omladinskihbrigada7đ,11000Beograd,www.harmonius.org
PeđaHadžimanović
Dosije,Beograd
,201
MirjanaRadović,
i
studio
200
IVbr.5,izlazijednomgodišnje
ć,
HARMONIUS |Akademija zaravnetudije ps
Journal of Legal and Social Studies in South East Europe
Aquarello avorio 8 100 tabaka (200 korica) NA OKRETANJE2 0 g •
ISSN 2334-6566
UDK 340.137 ISSN 2334-6566|
9 772334 656000
БИГУЈЕ СЕ
