PROSTORNI PLAN PODRU ČJA POSEBNE NAMJENE ZA MORSKO DOBRO ... · PDF filePROSTORNI PLAN PODRU ČJA POSEBNE NAMJENE ZA MORSKO DOBRO CRNE GORE generalni koncept Solila 3 MonteCEP –

PROSTORNI PLAN PODRUČJA POSEBNE NAMJENE ZA MORSKO DOBRO CRNE GORE

generalni koncept Solila

1 MonteCEP – Centar za planiranje urbanog razvoja

PROSTORNI PLAN PODRUČJA POSEBNE NAMJENE ZA MORSKO DOBRO

Generalni koncept Solila naručioci: Ministarstvo za ekonomski razvoj Crne Gore Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore obradjivač elaborata: MonteCEP – Centar za planiranje urbanog razvoja, Kotor direktor: Ljubina Stefanović –Tasić, dipl.ing.arh. radni tim: Saša Karajović, dipl. prostorni planer Dragana Čenić, dipl. ing. arhitekture Jelena Franović, dipl. ing. pejzažne arhitekture Milan Pavićević, dipl. ing. saobraćaja konsultanti: dr Vukić Pulević, dipl. biolog mr Vasilije Bušković, dipl. biolog dr Sreten Mandić, dipl. biolog dr Zoran Kljajić, dipl. hemičar Darko Saveljić, dipl. biolog Kotor, 2007.




sadržaj: 1. UVODNA RAZMATRANJA 3 pravni osnov metodološki pristup područje i granice zahvata 2. POSTOJEĆE STANJE 4 položaj prirodne karakteristike potencijali 3. OPREDJELJENJA IZ PROSTORNOG PLANA 11 4. OPREDJELJENJA MASTER PLANA RAZVOJA TURIZMA 12 5. PROGRAMSKI DIO 14 prostorno funkcionalni koncept namjena prostora infrastruktura mjere zaštite 6. GRAFIČKI DIO 18 1) Obuhvat plana 2) Izvod iz Prostornog plana 3) Analiza boniteta vegetacije 4) Analiza boniteta staništa ornitofaune 5) Analiza mogućnosti uzgoja marikulture 6) Zoning plan 7) Infrastruktura




1. UVODNA RAZMATRANJA pravni osnov Osnov za detaljnu razradu pojedinih u zona u okviru Prostornog plana područja posebne namjene za Morsko dobro Crne Gore zasniva se na slijedećim dokumentima: - Zakon o planiranju i uređenju prostora (Sl. List RCG 16/95 i 28/05); - Zaključak Vlade Republike Crne Gore sa sjednice održane 11. januara 2002.

godine o Izmjenama i dopunama projektnog zadatka za izradu Prostornog plana područja posebne namjene za Morsko dobro Crne Gore u dijelu detaljne razrade za sedam zona (lokaliteta);

- Nacrt i predlog Prostornog plana područja posebne namjene za Morsko dobro sa kojim se istovremeno u daljem postupku izrade i donošenja tog dokumenta pripremala i detaljna razrada.

metodološki pristup Prostorni plan područja posebne namjene za Morsko dobro Crne Gore (u daljem tekstu: PP MD) je dokument kroz koji će dugoročno biti određena strategija razvoja, način korišćenja prostora i mjere zaštite postojećih vrijednosti na području Morskog dobra. Bez obzira na jedinstven osnovni značaj ukupne teritorije Morskog dobra, postoje djelovi područja čija vrijednost i značaj za budući razvoj iziskuju veću pažnju u razmatranju, zbog čega se za sedam zona pristupilo detaljnoj razradi, od kojih je jedna za zonu Solila. Detaljna razrada zona u zahvatu PPMD ima elemente generalnog i detaljnog plana. Generalnim konceptom se razrađuju zone većeg zahvata sa različitom namjenom prostora, definišu osnovni parametri zaštite i izgradnje podzona sa okvirnim prostornim kapacitetima, definiše primarna tehnička infrastruktura i veze sa kontaktnim zonama. Razrada na nivou detaljnog plana obrađuje pojedinačne lokacije i djelove zona na kojima se predviđa intezivnija izgradnja i uređenje prostora, definiše osnovne namjene prostora i krajnje dozvoljeni obim izgradnje. Ovim elaboratom obradjuje se generalni koncept zone Solila. područje i granice zahvata Kroz ovaj generalni koncept sagledava se prostor Solila i to zone Stare solane i Slanice kao i akvatorijum ispred nasipa do rta Bradište. Ograničen je putem oko bazena kao i lokalnim putem za Radoviće. Ovako obuhvaćen prostor na moru i kopnu ima površinu od oko 150 ha.




2. POSTOJEĆE STANJE položaj Područje ”Solila” sa nalazi u močvarnom dijelu priobalnog pojasa Tivatskog zaliva a zahvata i neiskorišćeno podvodno područje koje se naziva ”Jankove Vode” u predjelu Grblja. Prije 50 godina je bila predvidjena solana na tom području, sa izgradjenim kristalizacionim bazenima, sistemima dovodnih – odvodnih kanala i komunikacionim nasipima. Medjutim, iz nepoznatih razloga solana nikad nije radila. Pored nasipa postoje 4 kamenom ogradjena kanala sa otpusnim vratima dubine 3 metra koja su vremenom djelimično zatrpana muljem i obrasla močvarnim rastinjem. Površina svakog bazena iznosi oko 3 hektara (150x200m). Sa strane predmetne lokacije postoje dvije rijeke: Široka rijeka koja dolazi sa padina Vrmca i rijeka Kolužun koja prikuplja vode sa padina Gornjeg Grblja. Obije rijeke su opterećene sa otpadnim vodama industrijske zone u Grblju, kao i novim deponijama gradjevinskog šljunka i kamena u blizini fabrike Račica. Sama lokacija je podijeljena visokim nasipom koji je djelimično urušen i zapušten, a koji služi kao brana i kao put. U neposrednoj blizini lokacije nalaze se devastirani i napušteni restoran «Delfin» i trafostanica. prirodne karakteristike flora i vegetacija Solila U flori i vegetaciji Crnogorskog primorja, područje Tivatskih solila se prepoznaje po originalnoj vegetaciji koja nastanjuje halofitna vlažna staništa, ali sasvim različitoj od psamo-halofitne vegetacije Velike ulcinjske plaže i euhalofitne vegetacije Buljaričke plaže. Radi se prvenstveno o slatinskoj vegetaciji iz redova Salicornietea i Limonietela, te vegetaciji morskih sita iz reda Juncetalia maritime i vegetaciji bočatih močvara iz reda Phragmitetalia sa zajednicom Scirpetum maritime. Kako su ovakvi kompleksni tipovi prirodne vegetacije na muljevito-glinovitoj podlozi već iščezli na Igalu i Topolici, to se očuvanje kompaktnosti područja Tivatskih solila kao sigurnog staništa halofitne vegetacije ističe kao ekološka vrijednost o kojoj treba voditi računa u svim planovima budućih intervencija na ovom području i njegovoj okolini. Pritom ne treba zaboraviti na vegetaciju makije i mješovitih šikara primorskih žbunastih i drvenastih formi na okolnim brdskim terenima. Na osnovu analize literaturnih podataka i prospekcije predmetnog prostora (terenski obilasci 18. i 27. novembra 2002, aero-snimci od 10. decembra 2002.) sačinjen je spisak biljnih vrsta koje su ključne za floru istraživanog područja i prepoznate su biljne zajednice koje tvore njegovu prirodnu vegetaciju.




U pogledu zastupljenosti i distribucije vegetacija se na istraživanom području uslovno može podijeliti na 2 dominantne formacije i to: 1) makija i šikara na obodnim brdskim terenima i 2) halofitno-močvarna vegetacija na područja napuštene solane. Makija na obodu Luštice se nalazi u veoma dobrom stanju, a takodje i šikara na okolnim uzvišenjima (Stražnica, Torac, Glavica). Kompleks močvarno – halofitne vegetacije očuvan je kao cjelina iako je na tom području ranije funkcionisala Solana, tako da je izvorni karakter vegetacionih zona halofitne vegetacije uklopljen u njene konstrukcione strukture: nasipe, bazene i kanale. Medjutim originalni vegetacijski pojasevi / zone su vremenom zbog fizičkih promjena na kanalima i nasipima neminovno dobile i mozaičan raspored što se opet odrazilo na veoma interesantan živ pejzaž tog prostora. šikara i makija Šikara (garig) se prostire na okolnim brdskim terenima Stražnice, Glavice i Toraca, a makija na krajnjim sjevernim padinama Luštice. Karakteristične vrste i njihovo rasprostranjenje je prikazano na priloženoj mapi. U okviru raznih progradaciono-degradacionih stupnjeva makije i šikare, prepoznaje se dobro očuvana cjelina ove vegetacije na krajnjim padinama – obodu Luštice u okviru koje su svoje mjesto našle i introdukovane – sadjene vrste, kao npr. eukaliptus kod napuštene ciglane (2 veća primjerka) i kod objekta za rezanje kamena (4 manja primjerka), magnolija i dr. U okviru šikare na Glavici, prisutno je i drveće: u manjoj mjeri čempresi i borovi a više masline, posebno na zapadnoj, sjeverozapadnoj i dijelom na jugozapadnoj strani. Slična je situacija i sa šikarom na Stražnici gdje se medju drvećem prepoznaje alepski / primorski bor, te čempresi i masline. Na obodima ovih uzvišenja koja su bliže vlažnim – močvarnim staništima i pored kanala, nastanili su se Ligustrum vulgare, Ulmus species, Salix sp., te Punica granatum, Mirtus communis i dr. halofitna – slatinska vegetacija Ova vegetacija je razvijena na muljevito-glinovitoj podlozi na području Tivatskih solila i u njoj dominiraju 2 vegetacijske sveze Salicoretalia i Limoetalia, sa nosećom asocijacijom Artocnemetum ftuticosi Br. – Bl aeluropetosum litoralis. Biljne zajednice ovog područja su se razvile pod jakim uticajem plavljenja / zaslanjivanja, uspjevši da na muljevito – glinovitoj podlozi napuštene Solane zadrže izvornu zonalnost i mozaičnost u svom rasprostranjenju. Sledeće biljne zajednice karakterišu područje Tivatskih solila: - Stalno plavna emerzna zajednica sukulentnih euhalofita Salicornietalia Br.-Bl., sa asocijacijom Salicornietum herbaceae. Pored karakteristične vrste Salicornia herbacea ovu asocijaciju izgradjuju i: Suaeda maritima, Salsola soda, Salicornia fruticosa (Artocnemum fruticosum), Limonium angustifolium, Puccinelia festuciformis a u depresijama bezena i na kanalima Ruppia maritima. Ova zajednica je karakteristična za tzv. Donju Solanu.




- Periodično i sezonski plavljena žbunasta zajednica sukulentnih halofita iz asocijacije Artocnemetum fruticosi Br.-Bl. je slična prethodnoj asocijaciji sa kojom se miješa na glinovito-muljevitoj podlozi, a uglavnom je nastanjena na manje plavnim površinama (u Gornjoj Solani) i po pregradnim nasipima ostalog dijela Solane. Karakterističnoj vrsti Salicornia fruticosa (syn. Artocnemum fruticosum), koja ima šire rasprostranjenje (srijece se i na područjima koja su udaljena od mora, a imaje i u plitkom dijelu zaliva kod tivatskog aerodroma), pridružuju se Limonium angustifolium, rjedje Puccinelia festuciformis, Salicornia herbacea i Obione portulacoides na manjje vlažnim mjestima. U bazenu tzv Gornje Solane koji je sezonski plavan s jeseni, zime i proljeća (suv tokom ljeta), razvijena je subasocijacija nova aeluropetosum litoralis u kojoj se pored karakteristične Aeluropetosus litoralis srijeću: Polygonum maritimus, Atriplex litoralis, Scirpus maritimus i vrste iz matične asocijacije Artocnemetum fruticosi. - Zajednica slanih pašnjaka Limonio Artemisetum caerulescentis H-ic, je razvijena na glinovito-pjeskovitoj podlozi na suvijim mjestima, uglavnom na djelovima nasipa i unutrašnjih ostrvaca koji nijesu u direktnom kontaktu sa vodom, te okolnim livadama. Karakteristične vrste su Artemisia caerulescen, Limonium angustifolium, Agropyron elongatum. - Zajednica morskih sita Juncetum maritimo – acuti H-ic, je razvijena na području Gornje Solane (zona bočatih voda u istočnom dijelu i bliže nasipu), pored kanala a srijeće se i u okolini (donji dio Grbaljskog polja, dio zaliva kod tivatskog aerodroma). Pored busenova karakterističnih vrsta Juncus maritimus i Juncus acutus, srijeću se: Aster tripolium, Carex extensa, Samolus valerandi, Sonchus maritimus kao i vrste iz asocijacija Artocnemetum fruticosi i Limonium (Limonium angustifolium, Inula crithmoides, Puccinelia festuciformis, Atriplex litoralis, Artemisia caerulescens, Artocnemum fruticosum). - Zajednica morskog šaša Scirpetum maritimi srijeće se na zabarenim i bočatim mjestima Gornje solane, a pored karakterističnih vrsta: Scirpus maritimus i Scirpus litoralis, srijeću se i močvarne vrste - Typha angustifolia, Fragmites communis, kao i halofitne vrste – Juncus, Limonium, Atriplex, Sonchus. zaključak Područje Tivatskih solila je jedinstveno područje prirode Crne Gore na kome je još uvijek obezbijedjen opstanak izvorne halofitno-močvarne vegetacije kao cjeline. Rasprostranjenje pojedinih biljnih vrsta (halofitne vrste) koje učestvuju u izgradnji ove vegetacije, ograničeno je u crnogorskim okvirima samo na ovo područje, radi čega su te vrste i predložene da budu zaštićene u domaćim propisima. Kroz očuvanje cjeline i kompaktnosti halofitno-močvarne vegetacije u budućim intervencijama na ovom području i njegovoj okolini, obezbijediće se sigurno sklonište kako rijetkim i ugroženim biljnim vrstama tako i njihovim zajednicama.




Ornitofauna Neposredna blizina mora i prilično sačuvana geomorfologija terena Tivatskih solila čine da ova ”kulturna laguna” bude od interesa za ornitologiju i nauku uopšte. Plitka slana voda bogata ribom i muljevitim dnom bogatim bentosnim organizmima privlači vodene ptice. Na području Crnogorskog primorja (Vizi, 1998) registruje se 221 vrsta ptica, iako je ovaj podatak diskutabilan, prvenstveno zbog skromnosti u procjenama i nepodudarnosti sa dosadašnjim publikovanim i nepublikovanim nalazima. Polazeći od činjenice da je određen broj ptičjih vrsta specijalizovan na određenu dubinu vode i vrstu hrane, kao i činjenicom da je ovakvih staništa u Mediteranu sve manje, obavezuje da se sačuvaju solila kao stanište bogato diverzitetom ptica. Podaci o kvalitativnom i kvantitativnom prisustvu ptica na solilima dovoljni su da se dio solila proglasi ornitološkim rezervatom. Međutim, procedura kod nadležnih državnih institucija da se jedno područje proglasi zaštićenom zonom traje vrlo dugo. Samo prisustvo fendaka Phalacrocorax pygmeus (Pigmy Cormorant) i flaminga Phoenicopterus ruber (Greater Flamingo) dovoljni su da solila dobiju status zaštite. Prva vrsta je ugrožena u svjetskim razmjerama, a druga je prava rijetkost na crnogorskim vodenim staništima. Obje su izuzetno atraktivne za poseban vid turizma “birdwatching“. Značaj solane za ptice posebno se ogleda u njenom kapacitetu za pružanje utočišta zimovalicama i pticama na migraciji. Vrijednost solana za biodiverzitet se odslikava u činjenici da je oko 75 odsto ukupnog broja evropskih solana zaštićeno (Sadoul, Walmsley, Charpentier, 1998). Primjera radi, solana Salin de Giraud u Francuskoj je uvrštena u Rezervat biosfere a tri grčke solane, Messolonghi, Kitros i Messi uživaju status Ramsarskog područja. Na svim grčkim solanama je, zbog značaja za diverzitet ptica, naročito pri seobi, zabranjen svaki lov (Petanidou, 1994), što, na žalost, nije služaj sa Tivatskim solilima (u Prirodnjačkom muzeju u Beogradu nalazi se flamingo ubijen na solilima prije dvije godine) Na Mediteranu danas postoji 6.500 km2 laguna, 12.000 km2 jezera i prirodnih bara, i oko 10.000 km2 vještačkih močvara, uključujući i solane. Ta površina je ekvivalentna površini Sicilije ili Albanije. Od ukupno 168 solana u 18 mediteranskih zemalja, 64 su neaktivne, 11 ih je transormisano u ribnjake i uzgajališta artemije, dok njih 90 radi. Na evropskoj obali nalazi se 77 odsto, dok je ostatak lociran u Turskoj, Tunisu, Alžiru, Libanu, Izraelu, Egiptu i Maroku. Najveći broj evropskih solana nalazi se u Španiji, slijede Grčka, Italija i Francuska. Površina solana u Sredozemlju se kreće od 1 do 12.000 ha i godišnje daju 7 miliona tona soli (Dahm, 2001).




Najveća solana se nalazi u Kamargu, Salin du Giraud, i njena površina iznosi 12.000 ha. Godišnje daje 1 milion tona soli. U njoj se nalazi biološka stanica Tour du Valat. Mediteranske solane redovno ”goste” više od stotinu vrsta ptica iz 18 familija (Sadoul, 1998), a jedna od njih je i tivatska. Iako se ubraja u neaktivne, Tivatska solana se puni morskom vodom prirodnim putem tako da se u ovom slučaju, sa biološkog stanovišta, govori o aktivnoj. Sve do sada registrovane vrste ptica na Solilima u pet terenskih izlazaka tokom 2002. godine ubrajaju se u zaštićene vrste u Crnoj Gori. Prilog: Klimatske karakteristike područja Maksimalna temperatura vazduha ima srednje mjesečne maksimalne vrijednosti u najtoplijim mjesecima (jul i avgust) oko 30oC, dok u najhladnijim (januar i februar), iznosi od 12 do 13oC. Učestalost maksimalnih temperatrura pokazuje da je koncentracija najviših dnevnih temperatura tokom avgusta. Minimalna temperatura vazduha u zimskim mjesecima ima prosječnu vrijednost oko 2oC, dok u ljetnjim mjesecima ta vrijednost iznosi oko 17oC. Srednje mjesečne temperature vazduha pokazuju veoma pravilan hod sa makisumom tokom jula-avgusta i minimumom tokom januara-februara. Godišnje kolebanje u prosjeku iznosi oko 16oC. Ni u jednom mjesecu srednja temperatura nije ispod 2oC. Srednja mjesečna temperatura iznad 10oC počinje tek u maju i završava se početkom novembra. Srednja mjesečna temperatura vazduha za Tivat iznosi 14,7 oC. Ekstremne mjesečne temperature vazduha pokazuju znatno pomjeranje granica. Apsolutno najviše vrijednosti temperature tokom zimskog perioda su oko 17oC, a ekstremno najniže oko -3oC, dok u ljetnjem periodu ekstremno visoke temperature imaju vrijednost oko 34oC, a ekstremno najniže oko 12oC. Apsolutni maksimum javlja se u mjesecu avgustu 39,5oC, a minimum se javlja u februaru -8,2oC. Ljetnjih dana, kada najviša dnevna temperatura dostigne 25oC i više, na području Tivta u prosjeku bude oko 113 godišnje, pri čemu je najveći broj ovih dana u julu i avgustu (oko 29 dana mjesečno). Tropskih dana, kada najviša dnevna temperatura dostigne 30oC i više, na području Tivta u prosjeku godišnje ima oko 37,3. Tropski dani su registrovani uglavnom u junu, julu, avgustu i septembru. Mraznih dana, kada se najniža temperatura tokom 24 h spusti ispod 0oC, na na području Herceg Novog prosječno ima oko 28 godišnje, čija pojava karakteriše mjesece decembar, januar i februar, a u rijetkim slučajevima i mart. Opšti režim padavina na Crnogorskom primorju odlikuje se maksimumom tokom zimskog i minimumom tokom ljetnjeg perioda godine. U ukupnoj godišnjoj količini padavina najveći doprinos imaju mjeseci oktobar, novembar i decembar sa oko 30-40%, a najmanji juni, juli i avgust sa svega oko 10%. Tokom zimskog perioda dnevni prosjek padavina iznosi prosječno 5-8 l/m2, mada najveće dnevne količine mogu dostići vrijednosti preko 40 l/m2. U ljetnjem periodu, dnevni prosjek padavina iznosi svega oko 1 l/m2. Prostorna raspodjela srednjih godišnjih količina padavina pokazuje relativno dobru homogenost u zoni neposredno uz more. Srednja godišnja količina padavina za Tivat iznosi 1429,2 l/m2. Ekstremne 24 h padavine za povratni period od 100 godina (procjenjene po modelu GUMBELA) za Primorje se mogu realizovati sa količinom od 234 l/m2, a za Tivat 214,07 l/m2.




Relativna vlažnost vazduha pokazuje veoma stabilan hod tokom godine. Maksimum srednjih mjesečnih vrijednosti javlja se tokom prelaznih mjeseci (april-maj-juni i septembar-oktobar), a minimum uglavnom tokom ljetnjeg perioda, u nekim slučajevima i tokom januara-februara. Vrijednosti srednje godišnje relativne vlažnosti vazduha iznose za Tivat 70,5 % (min 62 % u julu, max 75,6 % u oktobru). Povećane vrijednosti oblačnosti su karakteristika zimskog dijela godine, nasuprot ljetnjem periodu kada su ove vrijednosti male. Na Primorju je tokom godine u prosjeku 4,2 desetine (42%) neba pokriveno oblacima. Oblačnost u ljetnjem periodu je manja u odnosu na prosječnu godišnju za oko 40 %. Srednja godišnja oblačnost iznosi za Tivat 3,84 (min 1,8 u julu, max 5,0 u februaru i martu). Prosječno godišnje Primorje ima oko 2455 časova osunčavanja, od kojih 931 čas u ljetnjim mjesecima (jun, jul i avgust), tj. oko 40% godišnjeg osunčavanja pripada jednoj četvrtini godine. Zimi osunčavanje je znatno smanjeno. Tokom januara Primorje ima svega oko 125 časova, što predstavlja 5% godišnje vrijednosti. Dnevno, tokom čitave godine Primorje ima u prosjeku oko 7 časova sijanja sunca, sa dnevnim oscilacijama od +/- 3,5 časova. Srednja mjesečna vrijednost osunčavanja iznosi za Herceg Novi 201,25 (max 327,7 u julu). Ova vrijednost se ne utvrdjuje na meteorološkoj stanici Tivat. Vjetar, kao elemenat klime, na pojedinim stanicama (za period 1981-1995) pokazuje različite vrijednosti rasporeda učestanosti pravaca i brzine, kao i pojave tišina. Čestinu pojave za Primorje u cjelini karakterišu, kao dominantni, vjetrovi iz pravca sjeveroistoka i jugozapada, dok se na pojedinim stanicama zapažaju određene specifičnosti. Za Tivat su to: jugoistok (8,74 %), zapad-jugozapad (7,9 %), istok-jugoistok i jug (po 6,4 %). Za čitavo Primorje maksimalne brzine imaju vjetrovi iz sjevernog i južnog kvadranta, čije prosječne brzine pokazuju veoma ustaljene vrijednosti (ne prelaze 5 m/s). Za Budvu najveću srednju brzinu ima pravac sjeveroistok (4,2 m/s, sa čestinom 4,5 %), a maksimalnu brzinu isto sjeveroistok (27,5 m/s). Ekstremni godišnji udari vjetra na Primorju imaju prosječnu brzinu od 33 m/s (120 km/h). Meteorološke karakteristike mora Određene karakteristike mora, sa meteorološkog aspeka, prati RHMZ, preko parametara koji obuhvataju temperaturu mora, korelaciju-vezu između temperature vazduha i mora, smjer kretanja talasa i stanje površine mora. Srednja godišnja temperatura mora uz Crnogorsko primorje je 17,9oC, sa srednjom godišnjom oscilacijom vrijednosti od 1,7oC. Najhladniji period godine januar-mart ima srednju temperaturu oko 12oC, dok je srednja godišnja minimalna temperatura 15,5oC. U najtoplijem periodu jun-avgust srednja maksimalna temperatura je 23oC, dok je srednja godišnja maksimalna 20,1oC. Godišnja amplituda temperatura iznosi oko 12oC, dok je relativno godišnje kolebanje oko 70% srednje godišnje temperature. Kako se ove vrijednosti ne mjere u Tivtu, najmjerodavniji su podaci sa stanice Herceg Novi. Srednja godišnja temperatura mora iznose 17,4oC. Srednje mjesečne vrijednosti sa temperaturom višom od 20,1oC na svim stanicama su u periodu jun-septembar, pri čemu se najviša srednja vrijednost javlja u avgustu od 24,1oC Srednje dnevne temperature mora pokazuju veoma stabilne vrijednosti. Na čitavom Primorju 20 % dana godišnje ima temperaturu ispod 16,5oC; 50 % dana ispod 17,9oC; 90 % dana ispod 20,1oC; dok u svega 10 % dana tempratura prelazi 20,1oC. (40 % dana imaju temperaturu između 17,9oC i 20,1oC) Temperatura mora u 14 h imaju stabilanu i pravilnu raspodjelu vrijednosti tokom godine, bez izraženih oscilacija i sa veoma suženim i preciznim intervalima za domen normalnih, vanrednih i opasnih vrijednosti temperature mora. Opseg normalnih (najučestalijih) vrijednosti se kreće oko +/- 1-3oC srednje vrijednosti.




Srednja mjesečna vrijednost na stanici Herceg Novi iznosi 17,9oC, Srednje mjesečne vrijednosti sa temperaturom višom od 20,1oC javljaju se u periodu jun-septembar (max 26,7oC u avgustu). Smjer kretanja talasa na Crnogorskom primorju definisan je na osnovu registrovane učestanosti na pojedinim stanicama, uz izdvajanje pojava kada je more bez talasa (tiho). Iz raspoloživih podataka, more bez talasa registrovano je na stanici Herceg Novi u trajanju 59,1 % Izraženu učestanost kretanja talasa na stanici Herceg Novi ima južni smjer (17,7 %). Stanje površine mora opisano je koristeći međunarodnu gradaciju od 0 do 9. Gradacija mirno glatko more (0) zastupljena je u Herceg Novom (36,4 %), mirno naborano (1) javlja se u Herceg Novom (27,8 %); mirno talasići (2) javlja se u Herceg Novom (24,9 %). Učestanost ostalih stanja površine mora (4-7) je znatno manje izražena, dok su ekstremne situacije, kada je more vrlo jako uzburkano (8) i izvanredno jako uzburkano (9) veoma rijedak slučaj.

potencijali Mogućnosti za razvoj marikulture Strategiju razvoja morskog ribarstva koja podrazumijeva ribolov, sakupljanje, uzgoj i zaštitu organizama iz mora, je izradila stručna ekipa Instituta za biologiju mora za potrebe Vlade Crne Gore. Na osnovu Zakona o morskom ribarstvu i ”Programa planiranja akvakulture u Republici Crnoj Gori”, koji Institut za biologiju mora realizuje sa Institutom za akvakuturu ”Akvaforsk” iz Norveške, ukazuje se na značaj razvoja marikulture kao jednog od strateških državnih programa za razvoj priobalnog mora Crne Gore. Razvijanje ovih aktivnosti podrazumijeva I ostvarivanje sledećih ciljeva: - obezbjedjivanje neophodnih količina kvalitetne hrane za domaće stanovništvo i turizam, povećavajući veoma nizak nivo potrošnje hrane iz mora, što je značajno i sa zdravstvenog aspekta. - podsticanje razvoja grane i područja (lokalno) što je dosad iz raznih razloga bilo zapostavljeno. - u prostornom-urbanističkom pogledu ne ugrožava nijednu drugu oblast, ne zauzima poljoprivredne površine, nego naprotiv, svojom djelatnošću nadopunjuje i podstiče razvoj drugih oblasti. - smanjuje uvoz manje kvalitetne smrznute ribe i preradjevina - predvidja obuku i zapošljavanje većeg broja stručne radne snage. Na osnovu hemijskih, bioloških, fizičkih karakteristika vode, kao i pedoloških karakteristika zemljišta u Tivatskoj solani može se zaključiti da je područje izuzetno atraktivno za održivi razvoj marikulture. Pažljivim planiranjem i smanjenjem uticaja urbanih aktivnosti na ovom području moguće je uzgajati sledeće ekonomske vrste marinskih organizama: - rakovi – (gambori, vrste Penaeus japanicud, P. vanameii, u poluintenzivnom uzgoju, kao i morski račić vrste Artemia salina u ekstezivnom uzgoju) - ribe – (jegulje – Anguilla anguilla i cipoli Mugil sp. u polikulturi)




Močvarni dio prema moru je idealan za izgradnju bazena sa niskim profilom bedema gdje bi izmjena voda u gajilištu i ispustima bila vršena putem osjeke i plime. Manjim hidrotehničkim zahvatima (iskopom i uklanjanja mulja) kao i rješavanje dovoda-odvoda čiste morske i slatke vode za kratko vrijeme se kameni bazeni mogu dovesti u funkciju semi-intenzivnog uzgajanja gambora. Kasnijim razvojem projekta marikulture, čitavo područje se može privesti u funkciju intenzivne mari- i akva kulture. Radi uspješnosti proizvodnje navedenih ekonomskih isplativih morskih organizama, potrebno je regulisati kanalizacije Tivta i šireg Grbaljskog polja, odnosno obezbijediti neometano funkcionisanje regionalne kanalizacije Kotor – Trašte, koja prolazi pored ove lokacije. Potrebna je i izgradnja postojećeg razrušenog nasipa te pristaništa za manje brodove.

3. OPREDJELJENJA PROSTORNOG PLANA «MORSKO DOBRO» Utvrđena podjela na ključne zone na nivou Republike, bila je osnova za dalje zoniranje prostora Crnogorskog primorja, a uvažavajući pri tom i sve specifičnosti jedinica lokalne samouprave. Tako je na osnovu prostornih karakteristika, utvrđenih potencijala i ograničenja, razvojnih pravaca, definisane mreže naselja i centara, predložena podjela prostora na manje jedinice (koje imaju dužinu po nekoliko kilometara), u kojoj završni, a pri tom i bazični nivo, predstavlja prostor Morskog dobra kako na kopnu tako i u akvatoriju. Ovako koncipirane zone i sektori predstavljaju značajne instrumente za sprovođenje plana odnosno razradu sa šireg, republičkog i regionalnog na lokalni nivo. Prilikom izrada ovih preporuka u najvećoj mjeri su poštovani postojeći planovi, odnosno njihova rješenja ukoliko nisu bila u suprotnosti sa osnovnim postavkama ovog plana, usvojenim preporukama za održivo korišćenje prostora, zaštitu biodiverziteta i predjela. Na taj način se postiže njihova fleksibilnost, sprovodivost i olakšano praćenje svih predloženih rješenja datih važećim planovima, brojnim studijama i istraživanjima, zvanično usvojenim strategijama, tako da se ove kratke preporuke mogu smatrati sublimatom svih korišćenih izvora. U PP MD, pod brojem 27, date su smjernice za sektor “Solila“ (Krtoljski arhipelag)

• rezervat prirode Solila i Soliotsko polje - centar za posmatranje ptica • makija • komunalno-servisna zona uz put • zona marikulture ispred (i eventualno unutar) Solila • turistički kompleks na lokaciji stare ciglane (“wellness” centar na bazi blata) • hotelsko - uredjeno kupalište na prostoru stare ciglane • režim rezervata prirode Solila očuvanje autentičnog pejzaža, pažljiv odnos

prema postojećoj vegetaciji i njeno uklapanje u rješenje turističkog kompleksa




Prema PP MD, uzgajalište marikultura predstavlja zahvat u moru gdje se obavlja vještački uzgoj šoljaka odnosno riba. To najčešće podrazumjeva plutajuće parkove školjaka odnosno kaveze za uzgoj riba. S obzirom na pogodne prirodne uslove Bokokotorskog zaliva, (posebno prirodnu zaštićenost, povoljnu hidrodinamiku, veliki broj pritoka) i uzimajući u obzir da postoje dijelovi pojasa morskog dobra koji nisu pretrpjeli promjene uslovljene antropogenim aktivnostima, određene su zone I kategorije u Bokokotorskom zalivu koje ispunjavaju sve navedene kriterijume, te se zbog ovakvih uslova trebaju tretirati kao područja od posebnog značaja za marikulturu. Od svih zona prve kategorije izdvaja se Uvala Solila koja, zajedno sa lokacijama u zaleđu predstavlja zonu u kojoj se može realizovati integralna marikultura koja objedinjuje više komplementarnih marikulturnih djelatnosti. Nacrtom PP MD, kao rezervati halofitne flore predloženi su za zaštitu sledeći lokaliteti na kojima je najveća koncentracija rijetkih biljnih vrsta i zajednica: a) slatine kod Tivta (napuštena Tivatska solana i Soliosko polje) i Ulcinjsko polje (Štoj - Zaleđe Velike plaže), gdje rastu: Arthrocnetum fruticosum (L.) Moq., Aster tripolium L., Bupleurum tenuissimum L., Crypsis aculeata (L.) Ait., Limonium angustifolium (Tausch) Degen, Salsola soda L., Triglochin maritimum L b) kombinovana halofitna i psamofitna staništa na pjeskovima, gdje rastu sljedeće vrste: Eryngium maritimum L., Cakile maritima Scop., Eryngium maritimum L., Calystegia soldanela L. R. Br., Polygonum maritimum L. i dr. Muljevite zaslanjene obale su česte na crnogorskom primorju, sa svezama Thero-salicornion i Arthrocnemion fruticosi. Ova staništa su uglavnom vezana za Ulcinjska solana, ušće rijeke Bojane, Grbaljsko polje, napuštena tivatska solana, područje Igala itd. Ova staništa su veoma specifična i jedna od rijetkih staništa ovakve vrste na Balkanskom poluostrvu. Za aspekat zaštite faune takođe je značajna zaštita staništa koja obezbjeđuju sigurno utočište značajnim predstavnicima životinjskog svijeta. 4. OPREDJELJENJA MASTER PLANA RAZVOJA TURIZMA Tivat posjeduje najveći potencijal u Boki Kotorskoj za otvaranje novih radnih mjesta u turizmu i za egzistenciju u toj privrednoj grani. Club Med je još prije više decenija shvatio da zaliv, u kojem se nalazi ostrvo Sveti Marko, pruža idealne preduslove za sportove na vodi i kupališne ferije. Postoje i plaže u nagovještajima i mogu se optimirati. Danas je na raspolaganju i prvorazredno zemljište Župe, kojem se, kao daleka vizija budućnosti, može dodati i prostor aerodroma, kad svako postane svjestan da 10-15.000 hotelskih kreveta (gruba procjena) daju više ekonomske moći, bolji standard i kvalitet života, nego aerodrom d anas i kad se poveća cjelokupna potražnja.




U prvoj fazi predviđaju se četiri velika objekta sa ukupno 1.800 hotelskih kreveta internacionalne kategorije sa 3-4 zvjezdice na spremnom terenu "Župa". Osim toga, za sledeće razvojne faze nude se i druge lokacije: ostrvo Sveti Marko, poluostrvo Prevlaka, čitav prostor aerodroma i nova marina u Tivtu. Nasuprot tome, vlažni tereni Župe i nekadašnje solane trebalo bi da se pretvore u prirodni park i ptičiji zabran, što će čitavoj lokaciji dati pečat prirodnog kvaliteta. Regionalnim Master planom Boke Kotorske predvidjeno je deset Model prostora koji služe kao podsticaj za razvoj buduće dugoročne vizije i korišćenja prostora. Solana, južno od poluostrva Prevlaka, će se zadržati i uklopiti u predloženi ambijentalni koncept. Ovaj prostor, koji je vrlo važan za ptice, biće određen kao oblast zaštite ptica. On je predviđen kao sistem puteva i vidikovca kako bi se učinio dostupnim za posjetioce. Na ivici Solane biće podignut centralni park i informaciona zgrada sa parking prostorom. Ovdje će se posjetioci moći informisati i po želji priključiti grupama sa vodičem. Između Solane, parka na obali i oblasti prenamijenjenog aerodroma nalaziće se slobodan prostor. Biće to park sa putevima za pješake i bicikliste, a pored djelova koji su potpuno prepušteni prirodnom načinu rasta biće i insceniranih pejzažnih elemenata. Time će zajedno sa parkom na obali i građanima Tivta i stanovnicima Boke Kotorske biti na raspolaganju veliki prirodni ambijent kao prostor za odmor i rekreaciju.




5. PROGRAMSKI DIO Na bazi prijedloga za zaštitu flore, u nacrtu PP MD definisani su novi prostori za stavljanje pod zaštitu flore i faune, njihovog diverziteta, krajolika - pejzaža ... koji su kategorisani po IUCN-ovoj kategorizaciji upravljanja zaštićenim područjima, a medju njima i je i područje solila kod Tivta (napuštena solana i Soliotsko polje). Solila, kao jedinstveno močvarno-halofitno stanište sa specifičnom vegetacijom i faunom, naročito u vrijeme zimovanja ptica, treba da bude u V kategoriji upravljanja po IUCN. Kategorija V upravljanja se odnosi na zaštićeni kopneni ili morski krajolik kojim se upravlja uglavnom radi zaštite i rekreacije i u kome je kroz interakciju ljudi i prirode tokom vremena stvoreno karakteristično područje sa značajnim estetskim ekološkim i/ili kulturnim vrijednostima, a često i visokim biološkim diverzitetom. Očuvanje integriteta tih tradicionalnih interakcija je značajno za zaštitu područja, njegovo očuvanje njegovog integriteta i dalje evolucije. Cilj upravljanja je održavanje harmoničnih interakcija prirode i kulture kroz: zaštitu kopnenog i morskog krajolika nastavljajući sa tradicionalnim korišćenjem zemljišta, građevinarstvom, društvenim i kulturnih manifestacijama, podrškom načinu življenja i ekonomskim aktivnostima koji su u skladu sa prirodom, održavajući diverzitet staništa i krajolika sa pripadajućim zajednicama biljaka i životinja i njihovih ekosistema, eliminisanje/prevenciju gdje to bude neophodno, neodgovarajućeg načina i obima korišćenja zemljišta, obezbjeđujući pogodnosti za uživanje javnosti kroz rekreaciju i odgovarajući nivo turizma, podržavajući naučna istraživanja za dugoročnu dobrobit lokalnog stanovništva i uz obezbjeđenje sticanja koristi lokalnom stanovništvu od pružanja usluga ili odgovarajućeg korišćenja resursa sa područja. Neophodno je uraditi Plan upravljanja (Management plan) cijelog područja, prema preporukama IUCN, koji bi bio pilot projekat za upravljanje zaštićenim oblastima u primorju.

prostorno funkcionalni koncept Najveća vrijednost Tivatskih solila je upravo ono što su nekad bila solila – halofitna vegetacija sa glinenom podlogom i površinom koje u vrijeme plime zapljuskuje more. To obezbjedjuje stalni život u bentosu - podlozi, te stalni izvor hrane za ptice. Solane su u Mediteranu najugroženija staništa, te su same po sebi atrakcija, posebno ovakva kod Tivta, koja ima elemente apsolutno prirodnog staništa. Uzimajući u obzir detaljno proučene i valorizovane vrijednosti zone Solila u pogledu flore i faune, mogućnosti za uzgoj marikultura kao i opredjeljenja iz nacrta Prostornog plana, predlaže se uspostavljanje florističko-faunističkog rezervata (rezervat prirode po Zakonu o zaštiti prirode, ili Park prirode po Zakonu o životnoj sredini), čija bi prevashodna uloga bila zaštita prirodnih vrijednosti i specifičnosti.




Ovakav vid zaštite podrazumijeva izostanak svake gradnje u području rezervata, isključivanje lova, razvijanje foto-safari turizma i ustanovljenje edukativne uloge, kao i ograničene aktivnosti uzgoja marikulture, u dijelu morskog akvatorijuma. Dakle, ukoliko se postavi prioritetni cilj očuvanje vegetacije i staništa ptica nad uzgojom marikultura na cijelom prostoru Solila, moguće je formirati prostor za “bird watching”, jedini takve vrste u Boki Kotorskoj. Marikultura je u suprotnosti sa “birdwatchingom”, jer bi neracionalno bilo komercijalno gajiti nešto čime se ptice hrane. Zato se uzgoj marikulture predvidja prema moru. Stalno prisustvo radnika i mehanizacije u kopnenom (i močvarnom) dijelu Solila trajno bi otjeralo ptice.

namjena prostora Rezervat Rezervat se predvidja na prostorima Stare solane i Slanice, koji su omedjeni nasipom i izgradjenim kanalima. Za potrebe naučnih i obrazovnih aktivnosti treba formirati informativno-edukativni centar koji bi pružao osnovne informacije o prirodnim vrijednostima ovog područja, sa multimedijalnim prezentacijama flore i faune. Od ovog info-punkta bi mogle da se vode organizovane grupe posjetilaca kroz prostor Solila, i to preko mreže pješačkih i biciklističkih staza te kanala i nasipa. Ukoliko bi se revitalizovalo barem jedno polje (bazen) za kristalizaciju soli mogao bi da se omogući posjetiocima uvid u nekadašnje autentične aktivnosti na ovom prostoru. Za potrebe neometanog osmatranja potrebno je postaviti osmatračku kulu na sredini nasipa, kao i više manjih kućica za posmatranje ptica. Velika osmatračnica - toranj, treba da bude postavljena na sredini puta, visine 4 metra, sa platformom za 20 ljudi, čime se obezbjedjuje da posjetilac stekne sliku o području i da može da gleda većinu ptica na području. Treba imati u vidu da svaki “birdwatcher” ima sa sobom opremu ali, ako dolaze organizovane grupe, treba ugraditi po dva durbina sa obje strane tornja. Kućice za posmatranje ptica sa lijeve i desne strane puta koji prolazi kroz solanu treba postaviti na početku i na kraju puta, čime bi se obezbijedilo posmatranje i kanala i stare solane. Preporuka je da se napravi i vještačko ostrvo u blizini nasipa u laguni, gdje bi se omogućilo gnijezdjenje nekim ptičijim vrstama. Zarad bolje informisanosti posjetilaca, treba postaviti i odgovarajuću turističko-informativnu signalizaciju sa osnovnim podacima o prostoru i pravilima ponašanja u rezervatu. Uz objekat info-punkta treba obezbijediti i adekvatan parking prostor za pojedinačne i grupne posjete.




Marikultura Uzimajući u obzir opredjeljenje da se veći dio Solila zaštiti kao rezervat, marikultura je predvidjena u morskom akvatorijumu ispred nasipa. Moguće je primjeniti raznovrsne programe koji su već navedeni, a najbolje odgovaraju terenskim uslovima ove lokacije (prije svih uzgoj školjki). Ukoliko analize pokažu da se može uzgajati marikultura i u okviru zaštićenog prostora, i da to neće remetiti aktivnosti “bird watching” centra, predvidja se i njihovo smještanje iza nasipa, unutar Solila. Sve predviđene aktivnosti vezane za marikulturu kao i kapaciteti lokacije moraju biti potvrdjene kroz Procjenu uticaja na životnu sredinu. Wellness centar Na prostoru bivše ciglane, planirano je formiranje wellness centra sa smještajnim i pratećim kapacitetima. Ovakav specifični objekat bi se bazirao na programima talasoterapije i korišćenja ljekovitog blata iz obližnjih Solila, a u svrhu održavanja zdravlja, rehabilitacije, relaksacije, odmora. U sklopu kompleksa moguće je izgraditi otvorene i zatvorene sportsko-rekreativne sadržaje, uredjeno kupalište sa bazenima. Predlaže se gradnja manjih struktura, koje prate konfiguraciju terena i koje ne bi remetile pretežno prirodni ambijent Krtoljskog arhipelaga, a uzimajući u obzir i inženjersko-geološke i geotehničke karakteristike u ovom dijelu Tivatskog zaliva. Indeks zauzetosti pod objektima ne treba da predje 0,25, visina objekata je P+2, a zbog predvidjene visoke kategorije (4-5*) potrebno je obezbijediti 80-100 m2 zelenih površina po jednom korisniku. U sklopu kompleksa je moguće izgraditi manje privezište (do 30 vezova) za potrebe gostiju. Kolski pristup kompleksu je sa lokalnog puta za Tivat – Radovići. Potrebno je obezbijediti parkiranje kako za goste, tako i dnevne posjetioce. Duž kompleksa je moguće formirati i pješačku promenadu. Preporučuje se korišćenje solarne energije za zagrevanje objekata. infrastruktura U pogledu sistema saobraćajne i tehničke infrastrukture predmetna zona je adekvatno opremljena. Većim dijelom, pored lokacije prolazi lokalni put koji povezuje Krašiće i Radoviće sa Jadranskom magistralom i dalje sa ostalim primorskim gradovima, kao i put ka Kalardovu. Pristupnim putevima već su povezani prostori predvidjeni za info-punkt rezervata i “wellness centar”.




Na području Solila predvidjene su i biciklističko-pješačke staze koje bi trebalo da oslobode dio prostora rezervata od motorizovanog saobraćaja. Duž lokalnog puta je postavljena vodovodna mreža od lokalnog izvorišta koje snabdijeva naselja u Krtolima. Predlaže se radi sigurnog vodosnabdijevanja “wellness” centra obezbijedi i postrojenjem za desalinizaciju morske vode. Duž puta je postavljen i kolektor regionalnog kanalizacionog sistema od Kotorskog zaliva do zaliva Trašte. Priključak na kolektor se može realizovati malom crpnom stanicom. Elektrosnabdijevanje lokacije se obavlja putem prenosne mreže 10 kV na armirano-betonskim stubovima. TS 35/10 kV “Račica” je smještena pored nekadašnjeg restorana “Delfin”, koja može da podmiri potrebe info-punkta u rezervatu. Za potrebe wellness centra potrebno je izgraditi montažno-betonsku TS 10/0,4 kV. Cijeli kompleks opremiti adekvatnom javnom rasvijetom. Za potrebe “wellness” centra treba izgraditi telefonsku centralu sa 100 brojeva, a priključak bi se uradio optičkim spojnim putem od raskrsnice za Budvu/Kotor/Tivat. Nadredjena centrala je ATC Tivat. Uslove za priključke na pomenute tehničke sisteme treba tražiti od lokalnih komunalnih preduzeća. zaštita Ovim generalnim konceptom se utvrđuje obaveza izrade Plana upravljanja zaštićenim područjem (prema IUCN kriterijumima), koji će definisati zoning područja sa preporukama za aktivnosti u okviru svake zone, i predvidjeti Monitoring program koji će obuhvatiti praćenje parametara i indikatora zagađenja životne sredine, kao i biodiverziteta. Osnova za to je izrada studije nultog stanja životne sredine na Solilima i okruženju. Takođe, Planom upravljanja treba predvidjeti zone koje se koriste samo za naučno istraživački rad, i zone koje su predviđene za rekreativno posmatranje ptica (u okviru solane). Za zahvate marikulture na području i ispred Solila treba predvidjeti izradu elaborata procjene uticaja zahvata na životnu sredinu, kao i određivanja zahvata, kako u bazenima, tako i u morskoj vodi ispred solane, shodno nosećim kapacitetima sredine. Pri izradi potpornih i nosećih stubova u moru, njihov donji dio mora biti tako postavljen da se omogući stalno i nesmetano strujanje vode.




GRAFIČKI PRILOZI 1) Obuhvat plana

2) Izvod iz Prostornog plana Morskog dobra 3) Analiza boniteta vegetacije

4) Analiza boniteta staništa ornitofaune 5) Analiza mogućnosti uzgoja marikulture

6) Zoning plan 7) Infrastruktura

Documents

PROSTORNI PLAN PODRU ČJA POSEBNE NAMJENE ZA MORSKO DOBRO ... · PDF filePROSTORNI PLAN PODRU ČJA POSEBNE NAMJENE ZA MORSKO DOBRO CRNE GORE generalni koncept Solila 3 MonteCEP –