Prof. dr. sc. Igor Bojanić Životopis, znanstvena, nastavna i stručna djelatnost Igor Bojanić rođen je 28. ožujka 1962. godine u Osijeku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku diplomirao je 1986., magistrirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1996. i doktorirao na Pravnom fakultetu u Osijeku 2002. godine. Na Pravnom fakultetu u Osijeku zaposlen je kao izvanredni profesor na Katedri kaznenopravnih znanosti, koje je i predsjednik. Od 2005. do 2009. godine obnašao je dužnost prodekana za nastavu, a od 2009. obavlja dužnost dekana. Nastavnu djelatnost obavlja primarno na Pravnom fakultetu u Osijeku na različitim studijskim razinama (sveučilišni integrirani studij prava, stručni studij i poslijediplomski specijalistički studij), a na Pravnom fakultetu u Zagrebu angažiran je na Doktorskom studiju iz kaznenopravnih znanosti. Autor je većeg broja znanstvenih radova (vidi u nastavku izvješća popis i ocjene radova objavljenih prije i nakon izbora u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika). Sudjelovao je ili još uvijek sudjeluje u više znanstvenih projekata, većinom međunarodnih. Sudjelovao je također na nekoliko međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova s priopćenjima iz područja kaznenog prava. Aktivno se služi engleskim jezikom, a pasivno njemačkim jezikom. Pristupnik je redoviti član Akademije pravnih znanosti Hrvatske (APZH) od 2007., član Suda časti APZH, član Upravnog odbora Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu te član Međunarodnog udruženja za kazneno pravo (AIDP). Od travnja 2009. član je Matičnog odbora za područje društvenih znanosti - polje pravo. Kao član Radne skupine sudjelovao je u izradi novog Kaznenog zakona koji stupa na snagu 1. siječnja 2013. godine. II. Pristupnikov znanstveni rad A) Znanstveni radovi pristupnika objavljeni prije izbora u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika Radovi objavljeni u međunarodno priznatim časopisima i publikacijama (a1): 1. Pojavni oblici i pojam prekoračenja nužne obrane, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (dalje u tekstu: HLJKPP), Vol. 4, br. 1/1997., str. 43.-76., pregledni znanstveni rad 2. Isključenje protupravnosti za činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti ili ugledu, Pravni vjesnik, Vol. 19, br. 3-4/2003., str. 9.-25., izvorni znanstveni rad 3. Posredno počiniteljstvo na temelju organizacijske vlasti, Pravni vjesnik, Vol. 19, br. 3-4/2003., str. 109.-121., izvorni znanstveni rad 4. Značajnije promjene na području krivnje prema trećoj noveli Kaznenog zakona, HLJKPP, Vol. 10, br. 2/2003., str. 307.-340., izvorni znanstveni rad 5. Ostvarivanje zakonske politike kažnjavanja u praksi Županijskog suda u Osijeku kao drugostupanjskog suda u razdobljima 1993.-1997. i 1998.-2002., HLJKPP, Vol. 11, br. 2/2004., str. 517.-536. (suautor: Dragan Poljak), pregledni znanstveni rad 6. Promjene u općem dijelu Kaznenog zakona prema Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz 2005., HLJKPP, Vol. 12, br. 2/2005., str. 327.-344., izvorni znanstveni rad 7. Sudska praksa, Prostorno ekstenzivno prekoračenje nužne obrane, HKLJPP, Vol. 12, br. 2/2005., str. 893.-895., pregledni znanstveni rad

8. Svrha kažnjavanja u kontektstu šeste novele Kaznenog zakona, HLJKPP, Vol. 13, br. 2/2006., str. 431.-449. (suautor: Marin Mrčela), izvorni znanstveni rad Radovi objavljeni u kategoriji (a2): 1. Prekoračenje granica nužne obrane, Kaznenopravno-kriminalistička biblioteka «Vladimir Bayer», Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, 1999., VIII + 76 str., znanstvena knjiga koja se vrednuje kao tri rada u kategoriji izvorni znanstveni rad 2. Počiniteljstvo kao vlast nad djelom, Kaznenopravno-kriminalistička biblioteka «Vladimir Bayer», Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, 2003., X + 195 str., znanstvena knjiga koja se vrednuje kao tri rada u kategoriji izvorni znanstveni rad 3. Protupravni prekid trudnoće, u knjizi: Iz forenzičke ginekologije i opstetricije, ur. D. Habek, Osijek, 2003., str. 178.-186., pregledni znanstveni rad 4. Supočiniteljstvo i sudjelovanje u stadiju pripremanja, u knjizi: Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva, Inženjerski biro, Zagreb, 2004., str. 61.-80., izvorni znanstveni rad 5. Kaznena djela protiv časti i ugleda, poglavlje u knjizi: Posebni dio kaznenog prava, ur. Petar Novoselec, Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007., str. 181.-201., izvorni znanstveni rad 6. Kaznena djela protiv imovine, poglavlje u knjizi: Posebni dio kaznenog prava, ur. Petar Novoselec, Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007., str. 215.-246. (suautor: Petar Novoselec), izvorni znanstveni rad 7. Natuknice o sudjelovanju više osoba u počinjenju kaznenog djela, Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007., pregledni znanstveni rad 8. Die Rolle der Ehre im Strafrecht in Kroatien, u knjizi: Die Rolle der Ehre im Strafrecht, Silvia Tellenbach (Hrsg.), Schriftenreihe des Max-Plancks-Instituts für ausländisches und internationales Strafrecht, Strafrechtliche Forschungsberichte Herausgegeben von Ulrich Sieber, Band S 111, Duncker & Humblot, Berlin, 2007., str. 405.-457., pregledni znanstveni rad Iz navedenog proizlazi da je pristupnik prije izbora u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u kategoriji (a1) objavio 8 radova, a u kategoriji (a2) 12 radova (u okviru toga dvije znanstvene knjige vrednovane su kao 6 radova). Ukupni broj objavljenih radova u obje kategorije je 20 znanstvenih radova. B) Znanstveni radovi pristupnika objavljeni nakon izbora u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika Radovi objavljeni u međunarodno priznatim časopisima i publikacijama (a1): 1. Preparatory Colloquium of the XVIII International Congress of Penal Law, A Coruña (Spain), 5-8 September 2007, Section I – General criminal law, «The Expanding forms of preparation and participation, National Reports, Croatia, La Revue Internationale de Droit Pénal (The International Review of Penal Law), Vol. 78, br. 3-4/2007 (CD-ROM Annexe), str. 67.-81.

Autor u radu prikazuje i analizira odredbe Kaznenog zakona o kažnjivosti pripremnih radnji i pojedinih pojavnih oblika sudjelovanja više osoba u počinjenju kaznenog djela. Ukazuje na to da se pripremne radnje kažnjavaju samo iznimno (kao nesamostalna kaznena djela i kaznena djela sui generis), dok je sudjelovanje više osoba u počinjenju kaznenog djela uređeno u skladu s dualističkim (počiniteljsko-sudioničkim) modelom. Posebno raspravlja o problemu usklađivanja hrvatskog kaznenog zakonodavstva s temeljnim međunarodnim dokumentima o terorizmu. S tim u vezi naglašava da i suzbijanje najtežih oblika kriminaliteta zahtijeva razboritu mjeru u uravnoteživanju neprijeporne potrebe za zaštitom najvažnijih pravnih dobara i ostvarivanja glavnih načela modernog kaznenog prava (načelo ultima ratio, načelo određenosti bića kaznenog djela i kazne, načelo krivnje, načelo individualizacije i razmjernosti u kažnjavanju), kao i poštivanja temeljnih ljudskih prava. Rad je u obliku nacionalnog izvješća poslužio kao materijal za oblikovanje glavnog izvješća o proširenim oblicima pripremnih radnji i sudioništva kod teških kaznenih djela (osobito terorizma) i bio je, uz ostala nacionalna izvješća, temom rasprave na Pripremnom kolokviju Međunarodnog udruženja za kazneno pravo (La Coruna, 2007.) za XVIII. međunarodni kongres kaznenog prava koji je održan 2009. u Istanbulu. Autor se u ovom radu ne zadržava samo na sustavnom prikazu relevatnih zakonskih odredbi i teorijskih stajališta hrvatskih pravnih pisaca, nego iznosi i vlastite ideje o najprikladnijem načinu reguliranja ove vrlo osjetljive materije. Stoga povjerenstvo ovaj rad ocjenjuje kao pregledni znanstveni rad. 2. Dopuštenost uporabe dokaza pribavljenih kršenjem temeljnih ljudskih prava, HLJKPP, Vol. 15, br. 2/2008., str. 973.-1003. (suautorica: Zlata Đurđević) U ovom radu autori se bave problemom dopuštenosti uporabe dokaza pribavljenih kršenjem temeljnih ljudskih prava prema rješenjima sadržanim u Nacrtu prijedloga Zakona o kaznenom postupku iz 2008. godine. Taj Nacrt normira načelo razmjernosti kao kriterij ocjene zakonitosti dokaza važući s jedne strane javni interes kaznenog progona za teške oblike kaznenih djela i s druge strane interes zaštite temeljnih ljudskih prava. U radu se analizira judikatura Europskog suda za ljudska prava o ocjeni zakonitosti dokaza iz perspektive prava na pravični postupak iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, daje poredbenopravni pregled upotrebe nezakonitih dokaza s posebnim osvrtom na Njemačku, a posebno se analiziraju odredbe prijedloga ZKP-a o zabrani mučenja, o zakonitosti dokaza pribavljenih radnjom kaznenog djela čija je protupravnost isključena te o načelu razmjernosti u ocjeni zakonosti dokaza pribaljenih kršenjem temeljnih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života. U zaključnoj ocjeni predloženih promjena odredbe o nezakonitim dokazima najprije se naglašava da posebno isticanje nezakonitosti dokaza pribavljenih kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog i nečovječnog postupanje u odredbi o nezakonitim dokazima valja ocijeniti kao dobar potez predlagatelja promjena ZKP-a jer se time još jednom potvrđuje čvrsto stajalište hrvatskog prava da ne postoje okolnosti koje mogu opravdati ili barem ispričati kršenje nekih temeljnih ljudskih prava. Nakon takve načelne ocjene, podvrgavaju se kritici predložena rješenja o dopuštenosti dokaza pribavljenih povredom prava obrane, prava na dostojanstvo, čast i ugled te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, ako su takvi dokazi pribavljeni radnjom čija je protupravnost isključena, kao i predložena rješenja u vezi dopuštenosti dokaza pribavljenih povredom prethodno spomenutih prava u postupku za teške oblike kaznenih djela za koje se provodi redovni kazneni postupak. U oba slučaja autori ističu neprihvatljivu mogućnost relativiziranja prava na ljudsko dostojanstvo. Znanstveni doprinos autora u ovom radu očituje se u svestranom raspravljanju i teorijski utemeljenoj ocjeni konkretnog zakonskog prijedloga koji pripada vrlo dinamičnom području kaznenog postupovnog prava u okviru kojega vrlo jasno dolazi do izražaja potreba kontinuiranog preispitivanja odnosa između dvije nerijetko suprotstavljene težnje: jačanja

učinkovitosti kaznenog progona i jačanjem zaštite temeljnih ljudskih prava u kaznenom postupku. Rad je u časopisu kategoriziran kao izvorni znanstveni rad i Povjerenstvo prihvaća takvu ocjenu. 3. Kaznena djela protiv časti i ugleda de lege lata i moguće promjene de lege ferenda, HLJKPP, Vol. 17, br. 2/2010., str. 625.-640. U ovom radu autor najprije sažeto prikazuje sadržaj zakonskih odredbi o kaznenim djelima protiv časti i ugleda i ukazuje na posebnost hrvatskog Kaznenog zakona koji za većinu tih kaznenih djela propisuje samo novčane kazne. U nastavku se navode različita stajališta o pojmu časti i ugleda te mogućim načinima rješavanja neugodne antinomije između slobode izražavanja misli i prava na zaštitu časti i ugleda. Posebno se raspravlja o uređenju razloga isključenja protupravnosti za kaznena djela protiv časti i ugleda koji se primjenjuju i na klevetu. Prikazuju se i iscrpno analiziraju sadržaji mogućih novih odredbi o kaznenim djelima protiv časti i ugleda o kojima se raspravljalo i koje su u konkretnom obliku predložene u okviru Radne skupine za izradu novog Kaznenog zakona (uvođenje novog kaznenog djela sramoćenja i nemogućnost isključenja protupravnosti za klevetu). Autor ovog rada bio je u okviru Radne skupine zadužen za predlaganje novih rješanja koja će otkloniti nedostatke važećeg KZ-a. Predložene odredbe, uz manje izmjene, postale su i dijelom novog KZ-a koji će stupiti na snagu 1. siječnja 2013. Rad je u časopisu ocijenjen kao prethodno priopćenje i takvu ocjenu Povjerenstvo prihvaća. 4. Modes of perpetration and complicity in Hungarian and Croatian criminal law - a comparative analysis, u međunarodno priznatoj publikaciji: Cross-border and EU legal issuses: Hungary - Croatia, T. Drinóczi/T. Takács (eds.), Pécs-Osijek, 2011, str. 83.-106. (suautor: Piroska Rózsa) Autori u radu prikazuju i pobliže raspravljaju odredbe o počiniteljstvu i sudioništvu u mađarskom i hrvatskom kaznenom pravu u svrhu njihove komparativne analize. Usredotočuju se na pojedine pojavne oblike poniteljstva (neposredno počiniteljstvo, posredno počiniteljstvo i supočiniteljstvo) i sudioništva u užem smislu (poticanje i pomaganje), ali i na odredbe posebnog dijela mađarskog i hrvatskog kaznenog prava o sudjelovanju više osoba u počinjenju kaznenog djela. Zaključuju da je glavna razlika u općem pristupu jer mađarsko kazneno pravo pokazuje tendenciju prema monističkim modelu, dok hrvatsko pravo zagovara dualistički model u okviru kojega kao kriterij razgraničenja počiniteljstva i sudioništva izričito prihvaća teoriju o vlasti nad djelom. U okviru počiniteljstva, razlike su uočljive u konceptima supočiniteljstva i posrednog počiniteljstva. Tako, primjerice, hrvatsko kazneno pravo dopušta mogućnost nehajnog supočiniteljstva i sadrži definiciju supočinitelja prema kojoj su kao supočiniteljski doprinosi mogući i oni izvan bića kaznenog djela, ako su ocijenjeni kao bitan doprinos počinjenju djela, dok mađarsko kazneno pravo ne poznaje pravnu figuru nehajnog supočiniteljstva niti ju proširuje na radnje izvan bića kaznenog djela. Hrvatsko kazneno pravo, osim toga, prihvaća i širi pojam posrednog počiniteljstva koji obuhvaća i situacije u kojima se kao neposredni počinitelj pojavljuje posve odgovorna osoba. Oba kaznenopravna sustava ističu akcesornost sudioništva u užem smislu, pri čemu hrvatsko kazneno pravo s tim u vezi propisuje i jednu važnu iznimku u obliku kažnjivosti neuspjelog poticanja. U oba sustava posebna se pažnja posvećuje odredbama kojima se, uvažavajući zahtjeve koji izviru iz međunarodnih dokumenata, nastoje na što prikladniji način regulirati materijalnopravni sadržaji u vezi s organiziranim kriminalitetom. Rad je prikladno struktuiran te u jasnom i sažetom obliku prikazuje i obrađuje glavna pitanja počiniteljske i sudioničke kaznenopravne odgovornosti u mađarskom i hrvatskom pravu. U tom smislu on predstavlja vrijedan doprinos poredbenoj analizi dvaju kaznenopravnih sustava u području koje je s obzirom na različite pojavne oblike modernog kriminaliteta izrazito dinamično. Stajališta autora o pojedinim problemima mogu poticajno djelovati i na

zakonodavce pri oblikovanju novih rješenja de lege ferenda. Stoga Povjerenstvo ovaj rad ocjenjuje kao pregledni znanstveni rad. 5. Is the common concept of the participation in crime within the EU possible?, u međunarodno priznatoj publikaciji: Contemporary Legal Challenges: EU – Hungary – Croatia, Tímea Drinószi, Mirela Župan, Zsombor Ercsey, Mario Vinković (eds.), Pécs – Osijek, 2012, str. 343.-367. Autor u radu polazi od različitih mogućnosti pristupa zakonskom uređenju sudjelovanja više osoba u počinjenju kaznenog djela koje predstavlja jedno od temeljnih problema općeg dijela kaznenog prava. Prednost daje dualističkom (počiniteljsko-sudioničkom) modelu koji je u europskom kaznenom pravu dominantan. Neki ga autori čak smatraju dijelom zajedničke europske pravne tradicije, a izričito ga prihvaća i Corpus Iuris. Takav se model temelji na jasnom razlikovanju počiniteljstva i sudioništva u užem smislu, dok se prema monističkom modelu svaki kauzalni doprinos počinjenju kaznenog djela smatra počiniteljstvom. U radu se, nadalje, prikazuju i analiziraju odredbe o počiniteljstvu i sudioništvu u užem smislu u nekoliko europskih kaznenopravnih sustava (njemačko, španjolsko, franucsko, englesko i austrijsko kazneno pravo). U zaključku autor ističe da se kaznenopravna teorija i sudska praksa u zemljama koje slijede dualistički model sve više oslanjaju na normativni pristup počiniteljstvu koji dolazi do izražaja u pojmovima supočiniteljstva i posrednog počiniteljstva. Kod posrednog počiniteljstva takav se pristup očituje u postupnom napuštanju načela prema kojem posredno počiniteljstvo nije moguće u slučaju kad je neposredni počinitelj posve odgovorna osoba, dok je za supočiniteljsvo karakteristično njegovo proširenje na bitne doprinose izvan bića kaznenog djela. Na taj se način dualistički model približava monističkom. Unatoč takvom razvitku, autor smatra da razlikovanje počinitelja i sudionika treba biti temelj smjernica oblikovanja zajedničkog koncepta sudjelovanja više osoboba u počinjenju kaznenog djela. Ono, naime, od početka (na razini uračunavanja) uzima u obzir različite stupnjeve sudjelovanja i težinu ostvarenih doprinosa, propisujući za najblaže oblike sudjelovanja fakultativno ili čak obvezno ublažavanje kazne. Pojavni oblik sudjelovanja u počinjenju kaznenog djela nije samo okolnost koju, pored svih ostalih, treba uzeti u obzir kod odmjeravanja kazne. Potreba za razlikovanjem pojedinih pojavnih oblika sudjelovanja u počinjenju kaznenog djela izvire iz zbilje, kako to jasno pokazuju primjeri organiziranog kriminala u kojim su primarne i sekundarne uloge evidentne. Naposljetku, uzimajući u obzir zakonska rješenja većine članica EU, postignuća kaznenopravne teorije i razvitak sudske prakse, autor smatra da je zajednički koncept sudjelovanja više osoba u počinjenju kaznenog djela unutar EU moguć te s tim u vezi predlaže i smjernice za njegovo oblikovanje. Sukladno navedenom, a osobito uzimajući u obzir spomenute smjernice u kojima su jasno formulirane ideje o tome kako bi trebalo oblikovati odredbe o sudjelovanju više osoba u počinjenju kaznenog djela na razini europskog kaznenog prava, Povjerenstvo smatra da ovaj rad predstavlja značajan doprinos kaznenopravnoj znanosti i ocjenjuje ga kao izvorni

znanstveni rad. 6. Koncepcija krivnje u novom Kaznenom zakonu, rad napisan na 31 karticu teksta (56000 slovnih mjesta) sa 65 bilježaka ispod teksta, recenziran i prihvaćen za objavljivanje 15. rujna 2012. u HLJKPP, br. 2/2012. (suautor: Marin Mrčela) U središtu pozornosti ovoga rada su važne promjene na području krivnje u novom Kaznenom zakonu: preoblikovanje načela krivnje, propisivanje krajnje nužde i prekoračenja nužne obrane zbog asteničkog afekta kao razloga isključenja krivnje i uvođenje novog (negativnog) elementa krivnje u obliku nepostojanja ispričavajućih razloga. Napuštanje proširene definicije načela krivnje iz važećeg KZ-a, prema kojoj je krivnja pretpostavka izricanja svih kaznenopravnih sankcija, i povratak tradicionalnom načelu nulla poena sine culpa ocjenjuje se ispravnim potezom zakonodavca jer se time jasno izražava ideja da krivnja legitimira kaznu u dvostrukom smislu: ona je pretpostavka kažnjavanja, a njezin stupanj predstavlja

temelj odmjeravanja kazne i neprekoračivu granicu visine (mjere) kazne. Na taj način potvrđuje se i dualistički sustav sankcija. Propisivanje krajnje nužde i prekoračenja nužne obrane zbog ispričive jake prepasti kao razloga isključenja krivnje ili ispričavajućih razloga, prema stajalištu autora, također zaslužuje odobravanje jer predstavlja dosljednu primjenu normativnih teorija koje bit krivnje vide u prijekoru koji se počinitelju upućuje zbog njegova subjektivnog odnosa prema počinjenom kaznenom djelu. Zakonodavac prema počinitelju opravdano pokazuje razumijevanje (ispričava ga) i odustaje od prijekora u situacijama u kojima je on izložen snažnom motivacijskom pritisku i kada se od njega teško može očekivati drukčije ponašanje. Neupućivanje prijekora objašnjava se znatnim smanjenjem neprava i krivnje, ali i nedostatkom nužnosti preventivnog kažnjavanja. Ponašanje počinitelja koji se mora osloboditi od optužbe jer nije kriv za počinjeno djelo, ipak ostaje protupravno, što znači da žrtva njegove radnje ima pravo na nužnu obranu, a kažnjivo je i sudioništvo u takvoj radnji. Promjene na području krivnje ocjenjuju se uspjelim jer su teorijski uglavnom dobro promišeljene, ali i zbog toga što određena rješenja iz poredbenog prava, na koja koja se hrvatsko kazneno pravo tradicionalno oslanja, nisu preuzeta nekritički. Prema mišljenju autora, zakonodavac je trebao drukčije regulirati pravni učinak otklonjive zablude o okolnostima ispričavajuće krajnje nužde (umjesto mogućeg kažnjavanja za nehaj trebalo je propisati obvezno ublažavanje kazne) i na taj način izraziti njezinu specifičnost u odnosu na druge kaznenopravno relevantne zablude. Rad je napisan je visokoj teorijskoj razini i sadrži jasna stajališta autora o svim problemima koji se u njemu raspravljaju. Naglašavaju se i glavni praktični aspekti učinjenih promjena. Rad je u recenziji ocijenjen kao izvorni znanstveni rad i takvu ocjenu prihvaća i ovo Povjerenstvo. Radovi objavljeni u kategoriji (a2): 1. Country reports, Croatia, u knjizi: F. Dünkel, J. Grzywa, P. Horsfield, Ineke Pruin (Eds.), Juvenile Justice Systems in Europe, Current Situation and Reform Developments, Vol. 1, Forum Verlag Godesberg, Mönchengladbach, 2010., str. 187.-222. Rad predstavlja detaljno nacionalno izvješće o sustavu hrvatskog maloljetničkog kaznenog pravosuđa koje je autor napisao u okviru međunarodnog projekta koji je realiziran na Sveučilištu u Greifswaldu (Njemačka). U radu se prikazuju, analiziraju i raspravljaju glavna pitanja maloljetničkog materijalnog, postupovnog i izvršnog kaznenog prava koja izviru iz sadržaja Zakona o sudovima za mladež. Naglašava se da Republika Hrvatska prihvaća pravosudni model postupanja prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela, pri čemu su službe socijalne skrbi u značajnoj mjeri uključene ne samo u odgovarajućim stadijima postupka nego i u procesu izvršenja maloljetničkih kaznenopravnih sankcija. Ističe se također da Zakon o sudovima za mladež jasno zahtijeva specijalizaciju u području maloljetničkog kaznenog prava, posebno za suce i državne odvjetnike. Navedeni zakon temelji se na načelu supsidijarnosti u primjeni sankcija i favorizira izvansudske načine reakcije na maloljetnički kriminalitet, a u primjeni sankcija dominira ideja odgoja i zaštite. Ukazuje se na širok spektar sankcija (osobito odgojnih mjera) koji sudovima omogućuje individualizaciju i ostvarivanje specijalne prevencije koja je ovdje iznimno važna. Posebna pozornost u radu posvećuje se načelu oportuniteta kaznenog progona, jer Zakon o sudovima za mladež propisuje široke mogućnosti za njegovu primjenu, uključujući i primjenu neformalnih sankcija. S tim u vezi posebno se ističe primjena izvansudske nagodbe koja je u vrijeme pisanja rada bila u eksperimentalnoj fazi. U zaključnim razmatranjima autor, između ostalog, ističe potrebu za detaljnijim reguliranjem izvršenja kaznenopravnih sankcija prema maloljetnicima, kao i pretpostavki za primjenu izvansudskenagodbe kao mjere diverzije (skretanja postupka). Budući da se autor u ovom radu ne ograničava samo na puki prikaz pozitivnog zakonodavstva, nego svaki od temeljnih instituta maloljetničkog kaznenog prava detaljno

raspravlja i ukazuje na poželjne pravce njegovog budućeg razvitka, Povjerenstvo ovaj rad ocjenjuje kao pregledni znanstveni rad. 2. Kaznenopravna zaštita časti i ugleda u Republici Hrvatskoj (poželjne promjene de lege

ferenda), Zbornik radova, Međunarodna konferenca kazenskega prava: Razvoj kazenskega prava jugovzhodne Evrope, Ljubljana, 8.-10. april 2010., Pravna fakulteta, Litera scripta manet 37, 2010., str. 138.-147. Autor u ovom radu najprije prikazuje temeljne značajke kaznenopravne zaštite časti i ugleda u Republici Hrvatskoj, a zatim ukazuje i na glavne nedostatke pozitivnopravnih rješenja. S tim u vezi, najviše pozornosti posvećuje odredbi o razlozima isključenja protupravnosti za kaznena djela protiv časti i ugleda koja omogućuje isključenje protupravnosti i za klevetu. Takvo rješenje smatra nedopustivim jer se isključenje protupravnosti nikada ne bi smjelo odnositi na svjesno iznošenje ili pronošenje neistine. Kad je riječ o činjeničnim tvrdnjama, isključenje protupravnosti treba ograničiti na situacije u kojima počinitelj u interesu informiranja javnosti iznosi ili pronosi objektivno neistinitu vijest ne znajući je li ona istinita ili nije. Rizik neistinitih činjeničnih tvrdnji može se prihvatiti zbog zaštite opravdanih interesa samo ako su one ostvarene u dobroj vjeri, ali pravni poredak ne može priznati interes za svjesnim iznošenjem lažnih činjeničnih tvrdnji koje mogu škoditi nečijoj časti ili ugledu. Autor naglašava da se počinitelj koji iznosi ili pronosi činjeničnu tvrdnju znajući da je neistinita ne može pozivati na slobodu mišljenja ili izražavanja misli; takva izjava zapravo i ne predstavlja mišljenje jer se ne izražava ono što se zaista i misli, a njezina zaštita ne može se opravdati ni socijalnom funkcijom slobode izražavanja misli jer ta sloboda ne može pokretati društveni razvitak ako se odnosi na lažne tvrdnje. S obzirom na navedeni nedostatak odredbe o razlozima isključenja protupravnosti za kaznena djela protiv časti i ugleda, autor predlaže njezino preoblikovanje uz istodobnu promjenu zakonske odredbe o kleveti u okviru koje bi valjalo razlikovati situacije svjesnog iznošenja ili pronošenja neistinite činjenične tvrdnje, propupravnost koje nikada ne bi mogla biti isključena, te situacije izražavanja nepovoljnih činjeničnih tvrdnji o drugome kod kojih počinitelj nije siguran u njihovu neistinitost i na koje se može primijeniti isključenje protupravnosti. Autor se pri tome poziva na neka rješenja u poredbenom pravu (njemački, švicarski i slovenski KZ) koja mogu poslužiti kao uzor zakonodavcu u oblikovanju novih odredbi o kaznenim djelima protiv časti i ugleda de lege ferenda. U ovom radu autor prikazuje i argumentirano raspravlja temeljne probleme pozitivnopravnog uređenja kaznenih djela protiv časti i ugleda te istodobno daje ideje o mogućim putovima poboljšanja postojećih normativnih sadržaja. Takve ideje autor je i konkretizirao u radu ocijenjenom u okviru radova objavljenih u međunarodno priznatim časopisima i publikacijama pod B3. Povjerenstvo ovaj rad ocjenjuje kao pregledni znanstveni rad. 3. Doctrine of joint criminal enterprise in the context of accomplice responsibility according to the Rome statute, u: Biennial International Conference, 8th Edition, West University of Timişoara, Faculty of Law and Administrative Sciences, The European Center for Legal Studies and Research, Timişoara 2011, str. 408.-416. (suautor: Igor Vuletić) U središtu pozornosti autora ovog rada jest pitanje moguće primjene kontroverzne doktrine o zajedničkom zločinačkom pothvatu u kontekstu odredaba o sudjelovanju više osoba u počinjenju kaznenog djela Rimskog statuta Stalnog međunarodnog kaznenog suda. U prvom dijelu rada prikazuje se razvitak doktrine o zajedničkom zločinačkom pothvatu u praksi međunarodnih kaznenih tribunala (prije svega Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju) i raspravljaju tri njezine temeljne kategorije. Pravna figura zajedničkog zločinačkog pothvata ocjenjuje se neprihvatljivom, osobito njezin treći prošireni oblik, jer je u suprotnosti s načelom krivnje i omogućuje odgovornost za ekscese drugih, koja bi prema tradiciji europsko-kontinentalnog prava mogla biti samo nehajna. Drugi dio rada posvećen je odredbama Rimskog statuta o sudjelovanju više osoba u počinjenju kaznenog djela koje su

formulirane mnogo preciznije u odnosu na statute ad hoc ustanovljenih međunarodnih kaznenih tribunala. Sistematizacija i sadržaj Rimskog statuta jasno izražava namjeru njegovih autora da se načelo zakonitosti približi standardima europsko-kontinentalnog prava i stoga pojedine pojavne oblike sudjelovanja više osoba u počinjenju kaznenog djela iz čl. 25. st. 3. Statuta treba tumačiti restriktivno. Odredba o supočiniteljstvu ne uključuje odgovornost za ekscesna ponašanja drugih. Primjena treće kategorije doktrine o zajedničkom zločinačkom pothvatu nije moguća ni pozivanjem na međunarodno običajno pravo jer takvu mogućnost isključuje čl. 22. Rimskog statuta koji se odnosi na načelo zakonitosti. Proširivanje odredaba Statuta na temelju analogije dopušteno je samo ako to ide u korist počinitelja, što ovdje nije slučaj. Autori rada na kraju naglašavaju da je namjera kreatora Statuta očito bila stvoriti novi, moderniji normativni sadržaj, s puno višim stupnjem pravne sigurnosti za njegove adresate, što se jasno očitovalo i u odredbama o mogućim pojavnim oblicima sudjelovanja više osoba u počinjenju kaznenog djela koje ne ostavljaju prostora za daljnji život jedne krajnje dvojbene pravne figure. Kasnija praksa Stalnog međunarodnog suda potvrdila je ispravnost takvih stajališta. Uzimajući u obzir strukturu i sadržaj rada, uporabljene metode i zaključke do kojih su autori došli, kao i činenjicu da je ovaj rad u trenutku njegova objavljivanja bio jedini rad u hrvatskoj kaznenopravnoj literaturi koji se sustavno bavi pitanjem primjene doktrine o zajedničkom zločinačkom pothvatu prema odredbama Rimskog statuta, Povjerenstvo ga ocjenjuje kao izvorni znanstveni rad. 4. Quid facit? Indirect perpetration (perpetration by means) as an alternative to joint criminal enterprise, poglavlje u knjizi: Derenčinović/Horvatić (eds.), Theory of joint criminal enterprise and international criminal law – challenges and controversies, Croatian Academy of Legal Sciences, Zagreb, 2001, str. 235.-251. Autorov rad pod gore navedenim naslovom dio je studije Akademije pravnih znanosti Hrvatske o zajedničkom zločinačkom pothvatu i poglavlje u knjizi u kojoj je ta studija objavljena. Temeljno pitanje o kojem autor raspravlja u radu jest je li posredno počiniteljstvo prikladna alternativa višestruko prijepornoj pravnoj figuri (konstrukciji) zajedničkog zločinačkog pothvata. Pojmovno razlikovanje pojedinih pojavnih oblika sudjelovanja više osoba u počinjenju kaznenog djela autor ističe kao važnu karakteristiku modernog međunarodnog kaznenog prava. Ona se jasno zrcali u članku 25. Rimskog statuta koji razlikuje neposredno počiniteljstvo, supočiniteljstvo, posredno počiniteljstvo, poticanje, pomaganje i ostale moguće doprinose kolektivnom djelu. Takva pojmovna podjela istodobno znači približavanje dualističkom modelu pravnog uređenja sudjelovanja više osoba u počinjenju kaznenog djela, iako ne i do kraja dosljednu jer za sve sudjelujuće osobe vrijede isti kazneni okviri. Budući da Rimski statut ne otvara prostor za primjenu doktrine o zajedničkom zločinačkom pothvatu, autor smatra da je za krimininalne sadržaje koji se pojavljuju u međunarodnom kaznenom pravu najprikladnija teorija o vlasti nad djelom, kao teorija o počiniteljstvu koja je, doduše, nastala u njemačkom kaznenom pravu, ali je ostvarila znatan utjecaj i izvan njemačkih granica, čak i na pojedine suce Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, koji su njezinom primjenom nastojali izbjeći sve pogubne konsekvencije doktrine o zajedničkom zločinačkom pothvatu. S tim u vezi autor ističe da je teorija o vlasti nad djelom kod supočiniteljstva primjenjiva u obliku tzv. funkcionalne vlasti, a kod posrednog počiniteljstva u obliku tzv. organizacijske vlasti nad djelom. Ona uvjerljivo otklanja ozbiljne nedostatke koji su došli od izražaja u praksi ad hoc ustanovljenih međunarodnih kaznenih tribunala, osobito kad je riječ o trećoj kategoriji zajedničkog zločinačkog pothvata koja značajno proširuje odgovornost za ekscese supočinitelja i tako dovodi u pitanje načelo da svaki sudionik odgovara u granicama svoje krivnje. Autor posebno ističe prednost organizacijske vlasti nad djelom, koja je prikladna za rješavanje odgovornosti hijerarhijski visoko pozicioniranih počinitelja kojima stoji na raspolaganju dobro organiziran i struktuiran aparat moći i koji im svojim besprijekornim funkcioniranjem jamči ostvarivanje postavljenih kriminalnih ciljeva čiji su krajnji realizatori zamjenjivi neposredni počinitelji.

Autorov znanstveni doprinos u ovom radu očituje se u sustavnom, kritičkom i temeljitom pristupu aktualnoj temi međunarodnog kaznenog prava u kojoj dominira teorijski uvjerljiva argumentacija u vezi s primjenom teorije o vlasti nad djelom. Stoga Povjerenstvo ovaj rad ocjenjuje kao izvorni znanstveni rad. 5. Informacijsko-komunikacijska (IC) tehnologija u kontekstu moderne politike suzbijanja kriminala (kazna, nadzor i ‘novus ordo seclorum’), u: Zbornik radova (elektronički), Društvo i tehnologija 2012., Dr. Juraj Plenković, Hrvatsko komunikološko društvo, Zagreb, 2012., str. 106.-115. (suautori: Leo Cvitanović i Dražen Dragičević) Autori se u ovom radu bave učincima napretka informacijsko-komunikacijske tehnologije na moderno kazneno pravo u okolnostima rađanja i oblikovanja novog svjetskog poretka. Moderno kazneno pravo postupno i kontinuirano doživljava svoju transformaciju od klasičnog represivnog instrumenta discipliniranja ka novom (preventivnom) konceptu naizgled nenametljivog, ali sveprisutnog globalnog nadzora, pri čemu je za očekivati da će u budućnosti klasičnu državnu moć postupno zamijeniti globalna korporativna moć. Drugim riječima, autori smatraju da će discipliniranje građana prestati biti (ekskluzivno) stvar kaznenog prava, kao što će i sama kazna, jednoga dana, izgubiti primat glavne kaznenopravne sankcije. Takva transformacija promovirati će novu i drukčiju politiku suzbijanja kažnjivih ponašanja, temeljenu na nadzoru i informaciji kao njezinom supstratu, ali ne bez izvjesnih rizika kad se radi o zašititi afirmiranih temeljnih sloboda i prava čovjeka. U radu se vrlo pregledno raspravlja problem tehnologijsko-informacijske moći i njezinog utjecaja na tranformaciju suvremenog društva i njegovog kaznenog prava, a zatim i čimbenici informacijsko-komunikacijske tehnologije nadzora u konceptu kriminalnopolitičkog sustava te elektronički nadzor u suvremenim kaznenopravnim sustavima. Ovaj rad svojim sadržajem, strukturom i metodološkim pristupom vrlo zorno i pregledno upozorava na negativne konotacije suvremene tehnologijsko-informacijske revolucije i globalizacije u kaznenopravnom kontekstu i stoga ga Povjerenstvo ocjenjuje kao pregledni

znanstveni rad. Iz navedenih podataka proizlazi da je pristupnik nakon izbora u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u kategoriji (a1) objavio 6 radova, a u kategoriji (a2) 5 radova, što u ukupnom broju predstavlja 11 znanstvenih radova. IV. Nastavna djelatnost, sudjelovanje na znanstvenim projektima i skupovima Na sveučilišnom integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju prava Pravnog fakulteta u Osijeku pristupnik predaje predmete Kazneno pravo, Maloljetničko kazneno pravo, Međunarodno kazneno pravo, Izvršno kazneno pravo i Kriminologiju i viktimologiju, a na stručnom studiju Osnove kaznenog prava. U okviru poslijediplomskog specijalističkog studija «Kazneno pravo» na Pravnom fakultetu u Osijeku predaje predmete: Kazneno pravo – opći dio, Kazneno pravo – posebni dio i Kazneno pravo u sudskoj praksi. Na specijalističkom studiju «Ljudska prava» predaje izborni predmet Genocid. Na Doktorskom studiju kaznenopravnih znanosti Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu angažiran je na predmetu Kazneno pravo – opći dio. Kao nacionalni izvjestitelj pristupnik je sudjelovao u međunarodnom projektu «Uloga časti u kaznenom pravu» (Die Rolle der Ehre im Strafrecht) Max-Planckova instituta za inozemno i međunarodno kazneno pravo u Freiburgu (Njemačka). Knjiga radova iz navedenog projekta objavljena je 2007. godine. U istom svojstvu bio je uključen u pripremanje I. sekcije (General criminal law: The expanding forms of preparation and participation) 18. međunarodnog

kongresa kaznenog prava pod nazivom «The Principal Challenges Posed by the Globalization of Criminal Justice» koji je u organizaciji AIDP-a održan od 20. do 27. rujna 2009. u Istanbulu. Kao nacionalni izvjestitelj sudjelovao je i u međunarodnom projektu «Systems of the Juvenile Criminal Law in Europe - current situation, reform developments and models of good practice», Instituta za kriminologiju, Fakulteta za pravo i ekonomiju Sveučilišta Ernst-Moritz-Arndt u Greifswaldu (Njemačka). Na Pravnom fakultetu u Zagrebu od 25. ožujka 2009. član je istraživačkog tima u okviru projekta «Kaznenopravno sprječavanje korupcije i kolektivnog kriminaliteta» (broj 066-0662530-2517, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, voditelj prof. dr. sc. Davor Derenčinović). Trenutno sudjeluje u međunarodnom projektu «Restorative justice and mediation in penal matters in Europe» Sveučilišta u Greifswaldu. U okviru studije Akademije pravnih znanosti Hrvatske o zajedničkom zločinačkom pothvatu (autori: I. Bojanić, D. Derenčinović, Ž. Horvatić, D. Krapac, M. Seršić), objavljenoj u knjizi «Teorija zajedničkog zločinačkog pothvata i međunarodno kazneno pravo – izazovi i kontroverze», sudjelovao je kao autor dijela o pravnoj figuri posrednog počiniteljstvu u međunarodnom kaznenom pravu. Zaklada dr. sc. Jadranko Crnić nagradila je 2012. godine navedenu knjigu kao knjigu od posebnog značenja za unapređenje pravne struke. Pristupnik je sudjelovao i na više međunarodnih znanstvenih skupova s priopćenjima o različitim kaznenopravnim temama. S tim u vezi valja istaknuti sljedeća izlaganja: «Prevention of Terrorism through Substantive Criminal Law», Međunarodni ljetni seminar: The Future Unchained - Terrorism between Law and Politics, Dubrovnik, od 15. do 22. ožujka 2009.; «Kaznenopravna zaštita časti i ugleda u Republici Hrvatskoj (poželjne promjene de lege ferenda)», Međunarodna konferencija kaznenog prava: Criminal Law in Southeastern Europe: Recent Developments, Ljubljana, od 8. do 10. travnja 2010.; «Examples of Good Practices and Bad Experiences in Croatian Juvenile Justice System», Međunarodna konferencija: Juvenile Justice Systems in Europe – Reform Trends and the Development of Good Practices, Greifswald, od 13. do 16. listopada 2010.; «Modes of Perpetration and Complicity in Hungarian and Croatian Criminal Law», Međunarodna konferencija: Cross border and EU legal issues: Hungary-Croatia, Pečuh, od 16. do 18. rujna 2010.; «The doctrine of Joint Criminal Enterprise in Context of Article 25th of The Rome Statute of International Criminal Court», Međunarodni simpozij: International Biennial Conference, The 8th edition, Faculty of Law and Administrative Sciences of the West University of Timisioara, Temišvar, od 28. do 30. listopada 2010.; «Afirmacija posrednog počiniteljstva u međunarodnom kaznenom pravu», Međunarodna konferencija: Osobna kaznena odgovornost u praksi Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju, Pravni fakultet u Zagrebu, 28. studeni 2011.; «Restorative justice in Croatia», Međunarodna konferencija: Restrorative Justice and Mediation in Penal Matters in Europe – a stock-taking of legal issues, implementation strategies and outcomes, Greifswald, od 3. do 6. svibnja 2012.; «Is the common concept of the parties to a crime within EU possible?», Međunarodna konferencija: Contemporary legal challenges: EU-Hungary-Croatia, Osijek, od 16. do 18. veljače 2012. i «Phenomenology of Organised Crime in the Former Yugoslavia», Međunarodni kolokvij: The 13th Cross-border Crime colloqium, Manchester University, Manchester, od 21. do 22. svibnja 2012.

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Pravni fakultet Osijek Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta u postupku izbora u zvanja

Osijek, 17. prosinca 2012.

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Pravni fakultet Osijek Fakultetsko vijeće Predmet: Izvješće Odbora za provjeru ispunjavanja uvjeta u postupku izbora u zvanja

za postupak izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, pristupnika prof. dr. sc. Igora Bojanića, znanstvenog savjetnika

Na podlozi izbora u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika Matičnog odbora za područje društvenih znanosti, polje pravo od dana 13. prosinca 2012. godine, Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta u postupku izbora u zvanje podnosi Fakultetskom vijeću Pravnog fakulteta u Osijeku sljedeće

IZVJEŠĆE

U skladu s točkom I. Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (u daljnjem tekstu: Odluka) pristupnici koji su u postupku izbora ili reizbora u više zvanje moraju kao opći uvjet priložiti pozitivno ocijenjene rezultate institucijskog istraživanje kvalitete svog nastavnog rada ili pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete koju provodi visoko učilište. Odbor je utvrdio kako je pristupnik prof. dr. sc. Igor Bojanić Odboru dostavio rezultate

jedinstvene studentske ankete koju je Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku provelo

u akademskoj godini 2011./2012. i kojom je pristupnik ocijenjen s prosječnom ocjenom 4,26.

Temeljem članka 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora može biti izabrana osoba koja je upisana u Upisnik znanstvenika u odgovarajućem polju, ili koja ispunjava uvjete za stjecanje toga znanstvenoga zvanja u pogledu obrazovnog, nastavnog i stručnog rada koje propisuje Rektorski zbor, ako ima potrebne psihofizičke osobine kao i druge uvjete propisane Statutom Sveučilišta. Odbor je utvrdio kako je pristupnik upisan u Upisnik znanstvenika pod brojem 132901.

Nadalje, u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, u skladu s točkom IV. Odluke, u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 Odluka USRH, 46/07, 45/09, 63/11) koja uz opće uvjete ispunjava i sljedeće uvjete:

- da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom viskom učilištu ukupno izvodila nastavu od barem šesto (600) norma sati;

Odbor je utvrdio da je pristupnik prof. dr. sc. Igor Bojanić u svojstvu nastavnika na

Pravnom fakultetu Osijek izvodio nastavu u trajanju daleko većem od 600 norma sati,

jer je samo u akademskoj godini 2011./2012. izvodio nastavu u trajanju od 480

norma sati na predmetima Kazneno pravo, Maloljetničko kazneno pravo,

Međunarodno kazneno pravo, Izvršno kazneno pravo i Kriminologija i viktimologija

na Integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju prava, te Osnove kaznenog

prava na Stručnom upravnom studiju.

- da ispunjava četiri (4) od sljedećih osam (8) uvjeta:

1. da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna udžbenika, dvije (2) znanstvene monografije, dvije znanstvene knjige ili dva (2) priručnika, odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja iz dva (2) kolegija, kao nastavne tekstove koji su pozitivno ocijenjeni od strane stručnog povjerenstva

Pristupnik je objavio znanstvene monografije:

„Prekoračenje granica nužne

obrane“,Kaznenopravno-kriminalistička

biblioteka „Vladimir Bayer“, Hrvatsko

udruženje za kaznene znanosti i praksu i

Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Zagreb,

1999., „Počiniteljstvo kao vlast nad djelom“,

Kaznenopravno-kriminalistička biblioteka

„Vladimir Bayer, Hrvatsko udruženje za

kaznene znanosti i praksu i Ministarstvo

unutarnjih poslova RH, Zagreb, 2003.

2. da je pod njegovim/njenim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio/objavila barem četiri rada u koautorstvu sa studentom

Pristupnik je bio mentor više desetak diplomskih

radova, ali nije objavio radove u koautorstvu sa

studentima.

3. da se dokazao/dokazala kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju, što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) znanstvena rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij (u skladu s točkom VII. Odluke u prijelaznom razdoblju dao završetka preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih (doktorskih) studija prema ZZDVO navedeni uvjeti odnose se na dodiplomske i poslijediplomske studije (magistarske i doktorske) koji se završavaju prema ranijim propisima)

Pristupnik je bio mentor doktorskog rada Igora

Vuletića pod naslovom „Teoretsko opravdanje,

pravna priroda i pravni učinak dragovoljnog

odustanka od pokušaja u hrvatskom kaznenom

pravu“

i u koautorstvu sa studentom koji je završio

doktorski studij objavio je znanstveni rad

„Doctrine of joint criminal enterprise in the

context of accomplice responsibility according

to the Rome statute“, u: Biennial International

Conference, 8th Edition, West University of

Timişoara, Faculty of Law and Administrative

Sciences, The European Center for Legal

Studies and Research, Timişoara 2011 (koautor

dr. sc. Igor Vuletić).

4. da je održao/održala najmanje sedam (7) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima, ili barem jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu (kao dokaze molimo preslike programa međunarodnih znanstvenih skupova ili potvrde programskog/organizacijskog odbora skupa)

Pristupnik je održao priopćenja na sljedećih

devet međunarodnih skupova:

«Prevention of Terrorism through Substantive

Criminal Law», Međunarodni ljetni seminar:

The Future Unchained - Terrorism between

Law and Politics, Dubrovnik, od 15. do 22.

ožujka 2009.; «Kaznenopravna zaštita časti i

ugleda u Republici Hrvatskoj (poželjne

promjene de lege ferenda)», Međunarodna

konferencija kaznenog prava: Criminal Law in

Southeastern Europe: Recent Developments,

Ljubljana, od 8. do 10. travnja 2010.;

«Examples of Good Practices and Bad

Experiences in Croatian Juvenile Justice

System», Međunarodna konferencija: Juvenile

Justice Systems in Europe – Reform Trends and

the Development of Good Practices,

Greifswald, od 13. do 16. listopada 2010.;

«Modes of Perpetration and Complicity in

Hungarian and Croatian Criminal Law»,

Međunarodna konferencija: Cross border and

EU legal issues: Hungary-Croatia, Pečuh, od

16. do 18. rujna 2010.; «The doctrine of Joint

Criminal Enterprise in Context of Article 25th

of The Rome Statute of International Criminal

Court», Međunarodni simpozij: International

Biennial Conference, The 8th edition, Faculty of

Law and Administrative Sciences of the West

University of Timisioara, Temišvar, od 28. do

30. listopada 2010.; «Afirmacija posrednog

počiniteljstva u međunarodnom kaznenom

pravu», Međunarodna konferencija: Osobna

kaznena odgovornost u praksi Međunarodnog

kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju, Pravni

fakultet u Zagrebu, 28. studeni 2011.;

«Restorative justice in Croatia», Međunarodna

konferencija: Restrorative Justice and

Mediation in Penal Matters in Europe – a stock-

taking of legal issues, implementation strategies

and outcomes, Greifswald, od 3. do 6. svibnja

2012.; «Is the common concept of the parties to

a crime within EU possible?», Međunarodna

konferencija: Contemporary legal challenges:

EU-Hungary-Croatia, Osijek, od 16. do 18.

veljače 2012. i «Phenomenology of Organised

Crime in the Former Yugoslavia», Međunarodni

kolokvij: The 13th Cross-border Crime

colloqium, Manchester University, Manchester,

od 21. do 22. svibnja 2012.

5. da je bio/bila najmanje četiri godine član uređivačkog odbora znanstvenog časopisa ili da je bio/bila urednik/urednica najmanje dvaju zbornika sa znanstvenih skupova ili zbirnih znanstvenih knjiga (kao dokaz molimo preslike impresuma časopisa/zbornika ili potvrde uredništva)

Pristupnik je član uređivačkog odbora časopisa

„Pravni vjesnik“od siječnja 2008. godine,

odnosno 4 godine i 11 mjeseci.

6. da je recenzirao/recenzirala barem deset članka u znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova (kao dokaz molimo preslike impresuma zbornika, odnosno potvrde uredništva časopisa)

Pristupnik je recenzirao 18 članaka za sljedeće

znanstvene časopise: Zbornik Pravnog fakulteta

Sveučilišta u Rijeci, Zbornik Pravnog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu, Pravni vjesnik i Hrvatski

ljetopis za kazneno pravo i praksu.

7. da je vodio/vodila najmanje jedan znanstveno-istraživački projekt ili sudjelovala u barem jednom međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu

Pristupnik je sudjelovao u međunarodnim

projektima „Die Rolle der Ehre im strafrecht“,

Max Planck Institut za inozemno i međunarodno

pravo, Freiburg, Savezna Republika Njemačka;

„Systems of the Juvenile Criminal Law in

Europe – current situation, reform

developments and models of good practice“,

Institut za kriminologiju Fakulteta za pravo i

ekonomiju Sveučilišta Ernst-Moritz-Arndt,

Greifswald, Savezna republika Njemčka,a

trenutno sudjelujue u međunarodnom projektu

„Restorative justice and mediation in penal

metters in Europe“, Sveučilište Greifswald,

savezna Republika Njemačka.

8. da je kao gostujući profesor ili znanstvenik boravio/boravila ukupno dvije godine na uglednim inozemnim sveučilištima ili institutima te održao/održala pozvana predavanja

Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja utvrdio je da pristupnik prof. dr. sc. Igor Bojanić, izvanredni profesor i znanstveni savjetnik ispunjava opće i pet (5) od osam (8) posebnih uvjeta utvrđenih Odlukom o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (Narodne novine br. 106/06). Slijedom navedenoga, a na temelju članka 28. Pravilnika o izboru u znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna, suradnička i stručna zvanja i odgovarajuća radna mjesta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Odbor Fakultetskom vijeću Pravnog fakulteta Osijek upućuje

ZAKLJUČAK S PRIJEDLOGOM

1. Dr. sc. Igor Bojanić, izvanredni profesor i znanstveni savjetnik ispunjava sve opće i pet (5) od osam (8) posebnih uvjeta utvrđenih Odlukom o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja.

2. Predlaže se Fakultetskom vijeću Pravnog fakulteta u Osijeku da dr. sc. Igora Bojanića, izvanrednog profesora Pravnog fakulteta Osijek i znanstvenog savjetnika izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja: Prof. dr. sc. Mario Vinković, predsjednik Prof. dr. sc. Vlado Belaj, zamjenik predsjednika i član Prof. dr. sc. Ivana Barković Bojanić, član Prof. dr. sc. Miro Gardaš, član Prof. dr. sc. Renata Perić, član

Klasa:643-05/12-01 Ur.broj: 2158-18-01/12-2-7 Osijek, 21. prosinca 2012. Na temelju članaka 93. stavka 2.podstavka 3. i 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine” br. 123/03., 198/03.,105/04., 174/04., 46/07., 45/09., 149/09. i 61/11.) i sukladno članku 78., 79. i 80. Statuta Pravnog fakulteta i Pravilnika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku o izboru u znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, suradnička, nastavna i stručna zvanja od 12. veljače 2010. godine, a na temelju pozitivnog Izvješća i prijedloga Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora od 15. studenoga 2012. godine i na temelju pozitivnog Izvješća Odbora za provjeru ispunjavanja uvjeta u zvanja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora od 17. prosinca 2012. godine Fakultetsko vijeće Pravnog fakulteta u Osijeku ( u daljnjem tekstu: Fakultetsko vijeće) na 378. sjednici u akademskoj 2012/2013. godini održanoj 20. prosinca 2012. godine pod točkom 3. dnevnog reda donijelo je sljedeću

O D L U K U

1. Prof. dr. sc. Igor Bojanić bira se u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i

radno mjesto redovitog profesora iz znanstvenog područja DRUŠTVENIH ZNANOSTI, znanstvenog polja prava, znanstvene grane kazneno pravo, kazneno procesno pravo, kriminologija i viktimologija na Pravnom fakultetu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

2. Redoviti profesor iz točke 1. ove Odluke izabran je na vrijeme od pet (5) godina u skladu s člankom 102. stavkom 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (”Narodne novine”123/03., 198/03.,105/04., 174/04., 46/07., 45/09., 149/09. i 61/11.)

3. Ova Odluka stupa na snagu nakon potvrde izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku sukladno članku 93. stavku 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (”Narodne novine”123/03., 198/03.,105/04., 174/04., 46/07., 45/09., 149/09. i 61/11.)

Obrazloženje

Na temelju suglasnosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku od 2. travnja 2012. godine (Klasa: 112-02/12-02/2 Ur. broj: 2158-60-01-12-81) za raspisivanje Natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i radno mjesto redovitog profesora, Fakultetsko vijeće na sjednici održanoj 30. svibnja 2012. godine donijelo je Odluku o raspisivanju natječaja za izbor nastavnika u znanstvno-nastavno zvanje redovitog profesora i radno mjesto redovitog profesora iz znanstvnog područja društvenih znanosti, znanstvenog polja prava, znanstvene kazneno pravo, kazneno procesno pravo, kriminologija i viktimologija. Na natječaj objavljen u ”Narodnim novinama” od 14. rujna 2012. godine, ”Glasu Slavonije” i Internet stranici od 17. rujna 2012. godine za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora i radnom mjestu redovitog profesora iz znanstvenog područja društvenih znanosti znanstvenog polja prava, znanstvene kazneno pravo, kazneno procesno pravo, kriminologija i viktimologija prijavu je u otvorenom roku podnio jedan pristupnik prof. dr. sc. Igor Bojanić.

2 Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjenosti u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, imenovano Odlukom Fakultetskog vijeća Pravnog fakulteta u Osijeku od 30. svibnja 2012. godine, u sastavu: prof. dr. sc. Vladimir Ljubanović, professor emeritus predsjednik i članovi: prof. dr. sc. Ksenija Turković, redovita profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. Davor Derenčinović, redoviti profesor Pravnog fakultet Zagrebu dostavilo je 15. studenoga 2012. godine Fakultetskom vijeću pozitivno Izvješće o ispunjenosti uvjeta iz Pravilnika o uvjetima za izbor u zvanja s prijedlogom izbora prof. dr. sc. Igora Bojanića u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika. Fakultetsko vijeće prihvatilo je 22. studenoga 2012. godine Izvješće s prijedlogom Stručnog povjerenstva i utvrdilo da prof. dr. sc. Igor Bojanić ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika. Matični odbor za područje društvenih znanosti, znanstveno polje prava, donio je 13. prosinca 2012. godine Odluku o izboru prof. dr. sc. Igora Bojanića u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom području društvenih znanosti, znanstvenom polju prava. Na temelju Izvoda iz Upisnika znanstvenika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta utvrđeno je da je dr. sc. Igor Bojanić upisan u Upisnik u znanstvenom zvanju znanstvenog savjetnika. U daljnjem postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja Fakulteta dostavio je pozitivno Izvješće o ispunjavanju uvjeta Rektorskog zbora za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora s prijedlogom izbora dr. sc. Igora Bojanića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. Slijedom navedenog Fakultetsko vijeće je utvrdilo je da prof. dr. sc. Igor Bojanić ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, stoga je odlučilo kao u izreci. Pouka o pravnom lijeku Protiv ove Odluke može se podnijeti prigovor Fakultetskom vijeću u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ove Odluke.

DEKAN

Prof. dr. sc. Igor Bojanić

Dostavljeno: 1. Senat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 2. Prof. dr. sc. Igor Bojanić 3. Tajništvo Fakulteta 4. Pismohrana Fakultetskog vijeća 5. Prismohrana Fakulteta