PRISTUP OSOBAMA S KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR RIJEKA ...dnevne.kbc-rijeka.hr/wp-content/uploads/2017/07/Postupnik-dizajn.pdfu hodniku i/ili čekaonici za invalidska kolica • osigurati

KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR RIJEKA

Krešimirova 42, 51000 Rijeka

Tel: +385 51 658 501, Fax: +385 51 337 536

Mail: [email protected]

Web: www.kbc-rijeka.hr

PRISTUP OSOBAMA S INVALIDITETOM

Priručnik za medicinsko osoblje

Rijeka, ožujak 2017.

PRISTUP OSOBAMA S INVALIDITETOM - Priručnik za medicinsko osoblje

Rekonstrukcija i opremanje dnevnih bolnica i dnevnih kirurgija KBC-a Rijeka

KK.08.1.2.03.0011

Izrada priručnika sufinancirana je sredstvima Europske unije u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, iz Europskog fonda za regionalni razvoj.


1PRISTUP OSOBAMA S INVALIDITETOM - Priručnik za medicinsko osoblje

UVOD

Budući da invaliditet proizlazi iz različitih vrsta oštećenja i utječe na sposobnost zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba, osobe s invaliditetom su populacija koja, zbog različitosti vrste i opsega oštećenja, dobi i uvjeta života, nije homogena.

U cijelom procesu zdravstvene zaštite osobi s invaliditetom pristupa se holistički. Osoba s invaliditetom ne smije se promatrati u skladu s dijagnozama bolesti, oštećenjem i njezinim stanjem, već cjelovito, kao aktivan sudionik u procesu zdravstvene njege i liječenja.

Kvaliteta života osoba s invaliditetom, u kontekstu zdravstvene njege, pretpostavlja integraciju i usklađenost zdravstvene njege s individualnim, svakodnevnim životom osobe i ostalim oblicima zdravstvene i socijalne skrbi.

SVRHA

Svrha je ovog dokumenta dati osnovne smjernice u pristupu i komunikaciji s osobama s invaliditetom u ostvarivanju zdravstvene zaštite u KBC-u Rijeka.

PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj dokument primjenjuje se u svim organizacijskim jedinicama KBC-a Rijeka.

ODGOVORNOST

Za primjenu ovog dokumenta odgovorna je Uprava KBC-a Rijeka. Svi djelatnici dužni su ga poštivati i primjenjivati u svom radu.

Sadržaj

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

SVRHA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

PODRUČJE PRIMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

ODGOVORNOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

1. Prijam osoba s invaliditetom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

2. Utvrđivanje potreba za zdravstvenom njegom . . . . . . . . . . . . . . . .

osoba s invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

3. Pristup osobama s invaliditetom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

3.1. Pristup osobama s tjelesnim oštećenjem . . . . . . . . . . . . . . . . 3

3.2. Pristup osobama s oštećenim sluhom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

3.4. Pristup osobama s intelektualnim teškoćama (autizam) . . . . . 8

3.5. Pristup osobama sa smetnjama govora (afazija) . . . . . . . . . . 8

REFERENCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

KORISNI KONTAKTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11


2 3PRISTUP OSOBAMA S INVALIDITETOM - Priručnik za medicinsko osoblje

i socijalne integracije osoba s invaliditetom u svim područjima života i rada.

Stručnost, strpljivost i empatičnost od iznimnog su značaja u pristupu osobi s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju.

3. Pristup osobama s invaliditetom

Ciljevi u pristupu osobama s invaliditetom:

• osigurati jednak pristup uslugama zdravstvene zaštite bez obzira na spol, dob, podrijetlo ili stupanj invaliditeta

• osigurati potpunu uključenost osobe s invaliditetom u donošenje odluka pri planiranju zdravstvene skrbi, bez obzira na spol, dob, podrijetlo ili stupanj invaliditeta

• osigurati pristupačnost zdravstvenim ustanovama i kapacitete na način razumljiv osobama s različitim vrstama

oštećenja

• osigurati poštivanje specifičnosti u zdravstvenoj zaštiti s aspekta spolova

• omogućiti pristup informacijama o pravima i mogućnostima njihova ostvarivanja na jeziku razumljivom osobama s različitim vrstama i stupnjevima oštećenja.

3.1. Pristup osobama s tjelesnim oštećenjem

Tjelesni invaliditet je pojava koja prvenstveno podrazumijeva ispodprosječno tjelesno funkcioniranje zbog različitih uzroka i fenomenologije. Uzrok oštećenja mogu biti urođene malformacije, stečeni deformiteti ili povrede koje dovode do motoričke i/ili funkcionalne nesposobnosti osobe.

Razlikujemo dvije skupine tjelesnog invaliditeta:

• invaliditet nastao zbog tjelesnih nedostataka i deformacija - nedostatak

1. Prijam osoba s invaliditetom

U polikliničko-konzilijarnoj službi i dnevnim bolnicama osobe s invaliditetom, uključujući i osobe kojima bi čekanje ugrozilo opće zdravstveno stanje, imaju pravo prednosti prilikom naručivanja i prijama na pregled (kada za to postoje uvjeti).

Postupci medicinske sestre:

• omogućiti prednost u odnosu na ostale pacijente i kraće čekanje u redu

• izvijestiti osobu kada je na redu

• provjeriti ima li osoba odgovarajući prijevoz

• ostaviti dovoljno prostora u hodniku i/ili čekaonici za invalidska kolica

• osigurati osobi pristup sanitarnom čvoru

• osobi koja živi u udaljenijim mjestima od KBC-a Rijeka, nastojati osigurati obavljanje svih dijagnostičkih pretraga u

jednom danu.

2. Utvrđivanje potreba za zdravstvenom njegom osoba s invaliditetom

Proces zdravstvene njege predstavlja zajedničku aktivnost medicinske sestre i osobe s invaliditetom, usmjerenu rješavanju utvrđenih problema osobe.

Zdravstvena njega usmjerena je na zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba, rješavanje zdravstvenih problema i postizanje samostalnosti osobe s invaliditetom.

Osnovne ljudske potrebe osoba s invaliditetom identične su potrebama svih ljudi. Razlika je samo u stupnjevima samostalnosti osobe i načinima zadovoljavanja tih potreba. U skladu s tim potreba za pomoći izražena je u različitom opsegu. Postizanje samostalnosti pridonosi povećanju kvalitete života, osigurava razvoj pozitivnih vrijednosti, sudjelovanja, inkluzije



praćenjem usmene komunikacije, „hvatanjem“ brze komunikacije ili razumijevanjem govora u buci.

Nagluhe osobe najčešće koriste slušno pomagalo (pojačivač) i, ovisno o oštećenju sluha, s okolinom komuniciraju govornim jezikom.

Velika većina nagluhih osoba ne poznaje i ne koristi znakovni jezik.

Procjena osoba s oštećenjem sluhaVažno je definirati mogućnost slušanja - s pomagalom ili bez njega (slušni aparat, umjetna pužnica) i mogućnost govora s obzirom na mogućnost slušanja. Potrebno je procijeniti:

• je li osoba gluha ili nagluha

• koji sustav komunikacije koristi - govor ili znakovni jezik

• kolika je i kakva pismenost (gramatička ili pojmovna) s obzirom na gluhoću ili nagluhost.

Najvažnije je procijeniti mogućnost osobe da primi verbalnu poruku, odnosno procijeniti:

• čuje li osoba uz pomagalo

(što i koliko čuje i razumije li sugovornika)

• čuje li samo na jedno uho

• zna li glasovni govor (funkcionalan govor kao sredstvo komunikacije sa širom okolinom)

• zna li čitati i pisati

• čita li s usana ili razumije samo znakovni jezik.

Ako medicinska sestra (koja je uglavnom prva osoba koja stupa u kontakt s pacijentom) ne poznaje znakovni jezik, a osoba s oštećenjem sluha komunicira isključivo tim načinom, potrebno je osigurati prevoditelja znakovnog jezika. To omogućuje da prenošenje poruka bude potpuno, a time i procjena zdravstvenog stanja pacijenta. Pri tome treba voditi računa o privatnosti osobe.

Načini komunikacije osoba s oštećenjem sluhaNačini komunikacije osoba s oštećenjem sluha temelje se na vizualnoj osnovi - npr. čitanju s usana, korištenju olovke i papira,

pojedinih udova, jače deformacije kostura, oštećenje organskih sustava i slično

• invaliditet nastao zbog poremećaja u živčanom i mišićnom sustavu - poremećaj pokretljivosti zbog oštećenja mozga i leđne moždine, oslabljene motoričke snage mišića, smetnji u koordinaciji pokreta i patoloških kretnji.

3.2. Pristup osobama s oštećenim sluhom

Pod pojmom oštećenja sluha podrazumijeva se oštećenje svih lokalizacija slušnog aparata i slušnog puta, svih intenziteta, koje bi moglo utjecati na razvoj govora.

Vrste oštećenja sluhaTežina oštećenja sluha ovisi o razini nesposobnosti osobe da čuje zvukove određene jačine. Decibel (dB) je mjerna jedinica za jačinu zvuka. Raspon slušnih mogućnosti čovjeka kreće se od nečujnog (0 dB) do zvuka koji čovjeku nanosi

bol (120 dB). Ljudski govor odvija se u rasponu od 30 do 60 dB. Oštećenje sluha klasificira se prema mjestu nastanka oštećenja i stupnju njegove težine (nagluhost i gluhoća).

Osobitosti osoba s oštećenjem sluhaNajjednostavnija podjela populacije s oštećenjem sluha jest na gluhe i nagluhe.

Gluhima se smatraju osobe koje imaju gubitak sluha veći od 90 dB i koje ni sa slušnim pomagalima ne mogu cjelovito percipirati glasovni govor. Posljedica gluhoće je nerazvijanje glasovnog govora, odnosno nijemost. Gluhe osobe isključene su iz svih glasovno-govornih informacija i veliki broj gluhih osoba ne može razviti razumljiv govor. Ove osobe služe se znakovnim jezikom kao prvim jezikom.

Nagluhe osobe su osobe koje ne percipiraju zvuk od 25 dB do 90 dB, odnosno imaju djelomično ili potpuno razvijen glasovni govor. Nagluhe osobe imaju teškoća s



prometu te bolju pokretljivost. U razumijevanju onoga što se sluša, nema razlike u osoba oštećena i neoštećena vida.

• Taktilna percepcija, uz sluh i ostala intaktna osjetila, ima važnu ulogu u spoznavanju okoline osoba oštećena vida (vrškom prstiju i pokretima ruku dodiruje se dio po dio onoga što se percipira i na osnovi toga stvara se predodžba). Ovaj način podrazumijeva puno više vremena za percipiranje u odnosu na normalnu vizualnu percepciju, koja je spontana, simultana i nije ograničena na blizinu.

• Mimika slijepih osoba je siromašna. Smiješak i grimase često nisu u skladu sa situacijom. Motorika je slabije razvijena, a opća pokretljivost jednolična. Zbog nedovoljnog kretanja i nedostatka uzora za imitaciju, pokreti slijepih osoba mogu biti stereoptipni (u obliku ljuljanja naprijed-nazad, tiskanja očnih jabučica prstima, stavljanja prstiju na oči, tapkanja na mjestu i slično).

• Inteligencija slijepih osoba nije

oštećena. Slijepa djeca nešto sporije usvajanju znanja zbog zdravstvenih i socijalnih teškoća, nemogućnosti imitacije, taktilnog i slušnog usvajanja znanja. Testovi inteligencije slijepih osoba i djece pokazuju da među slijepim osobama ima značajan broj natprosječno inteligentnih osoba.

• Kretanje predstavlja drugu značajnu komponentu u stjecanju samostalnosti.

Tehnike kretanja osoba s oštećenjem vida:

• temeljna je tehnika kretanja slijepih osoba uz pomoć dugog bijelog štapa

• kretanje uz pomoć videćeg vodiča, tehnika gdje se slijepa osoba drži za lakat videće osobe koja hoda pola koraka ispred nje

• kretanje uz pomoć psa vodiča• tehnika praćenja zida, tehnika

kretanja u zatvorenom prostoru bez bijelog štapa i pomoći vodiča.

ali postoje i različiti oblici manualne komunikacije - poput ručne abecede, simultane znakovno-oralne komunikacije i znakovnog jezika.

Korištenje olovke i papira čest je način komuniciranja osoba oštećenog sluha, i to tako da se riječ ili rečenica napiše na papir. Verbaliziranje vlastitih teškoća i potreba gluha osoba može provoditi na ovaj način ako dovoljno poznaje hrvatski jezik.

Kod ovog vida komunikacije poruke treba pisati velikim tiskanim slovima, čitko, a prema potrebi koristiti i crteže.

Čitanje s usana vrlo je rasprostranjena metoda komuniciranja gluhih osoba. Međutim, smatra se da ovim načinom osoba pogađa sadržaj izgovorene poruke prema onome što vidi na usnama i licu sugovornika. Ovaj način komunikacije prilično je naporan za osobu jer nije u mogućnosti u potpunosti razumjeti poruku, posebno ako u komunikaciji sudjeluje više osoba.

Kod ovog vida komunikacije treba govoriti sporije. Ako u razgovoru sudjeluje više osoba, govoriti treba samo jedna osoba. Treba praviti stanke nakon tematskih cjelina i ne treba prenaglašavati pokrete usana. Osoba koja govori ne bi trebala biti okrenuta leđima prema blještećem izvoru svjetlosti.

Manualni oblici komunikacije uključuju ručnu abecedu, simultanu znakovno-oralnu komunikaciju te pravi znakovni jezik.

3.3. Pristup osobama s oštećenim vidom

Zajednička karakteristika svih osoba oštećenog vida jest ograničena uporaba vida i onemogućena vizualna percepcija okoline, što usmjerava osobu na korištenje drugih oblika percepcije (slušno, taktilno, olfaktorno).

• Slušanje je osobama oštećena vida jedan od najvažnijih načina učenja i percipiranja okoline. Auditivna percepcija olakšava im lociranje, snalaženje u prostoru i



oštećenja - poput hemiplegije, gubitka vida na jednoj strani vidnog polja, nemogućnosti izvođenja nekih svjesnih radnji, problema s jedenjem, gutanjem, hemipareze lica (nekontroliranog curenja sline iz kuta usta), problema s pamćenjem i drugo.

Afaziju treba razlikovati od razvojnih poremećaja govora, motoričkih oštećenja mišića koji upravljaju artikulacijom i fonacijom (dizartrija, disfonija).

Postoji motorička i senzorna afazija.

Senzorna afazija - nemogućnost prepoznavanja riječi ili smislenih čujnih, vidnih ili taktilnih informacija. Često je prisutna i aleksija (nesposobnost da se pročitaju riječi).

Motorička afazija - mogućnost razumijevanja riječi je očuvana, no mogućnost pronalaženja adekvatnih riječi je oštećena. Često ovaj poremećaj prati i nemogućnost pisanja (agrafija) te čitanja na glas.

Osobitosti osoba s afazijomSposobnosti bolesnika s afazijom za komunikaciju znatno su smanjene.

Bolesnici sa senzornom afazijom govore bez većih problema, najčešće izgovarajući besmislene fraze, nisu svjesni značenja riječi niti njihovih međusobnih odnosa. Najčešće nisu svjesni činjenice da je njihov govor potpuno nerazumljiv drugim ljudima. Ovaj poremećaj govora najčešće prati i ispad desnog vidnog polja jer se vidni put nalazi vrlo blizu oštećenom području.

Bolesnici s motoričkom afazijom, mogu dobro razumjeti i povezivati riječi, no njihova je mogućnost stvaranja riječi smanjena ili nestala. Ovaj poremećaj često je praćen smetnjama pisanja (agrafija, disgrafija), koje uvelike deprimiraju bolesnika u njegovim pokušajima komunikacije s okolinom. Motorička afazija može uključivati i nesposobnost imenovanja predmeta (anomiju), kao i poremećaj naglašavanja.

U komunikaciji s bolesnikom s

3.4. Pristup osobama s intelektualnim teškoćama (autizam)

Autizam, kao kompleksni razvojni poremećaj, karakteriziran je nemogućnošću uspostave normalne socijalne interakcije, teškoćama u komunikaciji te stereotipnim obrascima ponašanja.Metode pomoći osobama s autizmom i članovima njihovih obitelji uključuju pružanje psihološke podrške, rano dijagnosticiranje i pružanje kvalitetne zdravstvene skrbi. Percepcija stupnja kvalitete vlastitog života osoba s autizmom ne ovisi samo o težini stupnja bolesti, nego i o kvaliteti zdravstvenih metoda liječenja, posebice o zdravstvenoj skrbi.

Odnos prema osobama s intelektualnim teškoćama zahtijeva multidisciplinaran pristup, koji uključuje djelovanje stručnjaka iz raznih biomedicinskih grana u svrhu postizanja zadovoljavajuće

razine samostalnosti osobe i njezinog aktivnog uključenja u društvenu zajednicu.

Osobe s autizmom trebaju podršku tijekom cijeloga života, stoga se sestrinska skrb primjenjuje kod osoba svih dobnih skupina. U skladu s tim, sve sestrinske intervencije treba prilagoditi starosnoj dobi osobe s autizmom.

Zdravstvena njega osoba s autizmom temelji se na holističkom pristupu u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, uvažavanju osobnosti svakog pojedinca, kvalitetnoj i učinkovitoj komunikaciji, bezuvjetnom prihvaćanju, poštovanju i povjerenju.

3.5. Pristup osobama sa smetnjama govora (afazija)

Afazija je stečeni, potpuni gubitak govora, govornog izražavanja i/ili razumijevanja uzrokovan oštećenjem u kortikalnim centrima u središnjem živčanom sustavu.

Često su pridružena i druga



afazijom treba obratiti pozornost na sljedeće:

• oslabljeno pamćenje (stoga je dobro uvijek zapisati nekoliko riječi kao podsjetnik - to će olakšati osobi s afazijom da se prisjeti stvari)

• promijenjen način reagiranja na događaje - otežana kontrola emocija, smijeh i plakanje mnogo su češći nego prije bolesti.

Sestrinske intervencije koje zahtijevaju posebnu prilagodbu u pružanju zdravstvene njege osobama sa smetnjama govora - afazijom.

REFERENCE

1. Ljubičić, M. Zdarvstvena njega osoba s invaliditetom, Zadar, 2015.

2. Pavić, J. Zdravstvena njega osoba s posebnim potrebama – nastavni tekstovi. Zagreb: Zdravstveno veleučilište, 2007.

3. Sarađen, L. Zdravstvena njega osoba s posebnim potrebama –

nastavni tekstovi. Split: Sveučilište u Splitu, Medicinski fakultet Split, 2008.

4. Strnad, M. Klasifikacije bolesti i oštećenja zdravlja – nastavni tekstovi. Zagreb: Zdravstveno veleučilište, 2007.

5. Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“. Orijentacija i kretanje. (15.04.2010.)

6. Hrvatski savez slijepih. Kako voditi slijepu osobu. (15. 04. 2010)

7. Tarczay, S. Gluhosljepoća-jedinstveno oštećenje. Ljetopis socijalnog rada. 2001:14; 1; 143-153

8. Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Dodir. O gluhosljepoći. (10.05.2010.)

9. http://dokumenti.ncvvo.hr/Dokumenti_centra/POOP/Upute_POOP.pdf

10. http://dokumenti.ncvvo.hr/SS/2010-01-08/upute_prilagodba.pdf

11. http://www.eduquality-hr.com/images/stories/pdf/PrirucniciHR/Opce_smjernice.pdf

12. http://www.eduquality-hr.com/

images/stories/pdf/PrirucniciHR/Prostorna_Pristupacnost.pdf

13. http://www.eduquality-hr.com/images/stories/pdf/PrirucniciHR/Pristup_Informacijama.pdf

14. http://www.eduquality-hr.com/images/stories/pdf/PrirucniciHR/Psihosocijalne_potrebe.pdf

KORISNI KONTAKTI

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske

unijeAdresa: Miramarska cesta 22

10000 Zagreb, HrvatskaTelefon: +385 1 6400 600E-mail: [email protected]

Web: www.strukturnifondovi.hr

Središnja agencija za financiranje i ugovaranje

programa i projekata Europske unije

Adresa: Ulica grada Vukovara 284 (objekt C)

10000 Zagreb, HrvatskaTelefon: +385 1 6042 400

E-mail: [email protected] Web: www.safu.hr

11PRISTUP OSOBAMA S INVALIDITETOM - Priručnik za medicinsko osoblje


Sadržaj priručnika isključiva je odgovornost Kliničkog bolničkog centra Rijeka.


14 PRISTUP OSOBAMA S INVALIDITETOM - Priručnik za medicinsko osoblje

KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR RIJEKA

Krešimirova 42, 51000 Rijeka

Tel: +385 51 658 501, Fax: +385 51 337 536

Mail: [email protected]

Web: www.kbc-rijeka.hr

PRISTUP OSOBAMA S INVALIDITETOM

Priručnik za medicinsko osoblje

Rijeka, ožujak 2017.

Documents

PRISTUP OSOBAMA S KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR RIJEKA ...dnevne.kbc-rijeka.hr/wp-content/uploads/2017/07/Postupnik-dizajn.pdfu hodniku i/ili čekaonici za invalidska kolica • osigurati