PRIRUČNIK ZA POČETNIKE - rctzg.hrrctzg.hr/-/wp-content/uploads/publikacije/Socijalne-usluge-u-zajednici-za-osobe-s... · za rad s osobama s invaliditetom, integrirajući u svom

Društveni centar

EUROPSKA UNIJA

ULAGANJE U BUDUĆNOST

SOCIJALNE USLUGEU ZAJEDNICI ZA OSOBE

S INVALIDITETOMPRIRUČNIK ZA POČETNIKE

Uredila dr. sc. Ana Miljenović

Socijalne usluge u zajednici za osobe

s invaliditetom

PRIRUČNIK ZA POČETNIKE

Uredila dr. sc. Ana Miljenović

Zagreb, 2015.

Projekt je sufi nancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.Sadržaj ovog materijala isključiva je odgovornost Rehabilitacijskog centra za stres i traumu.

SOCIJALNE USLUGE U ZAJEDNICI ZA OSOBES INVALIDITETOM

PRIRUČNIKZA POČETNIKE

NOSITELJ PROJEKTA

Rehabilitacijski centar za stres i traumuKvaternikov trg 12, 10000 ZagrebTel./fax.: 01/4641342www.rctzg.hr, [email protected]

PARTNERI

Centar za socijalnu skrb Hrvatska KostajnicaJosipa Marića 2, 444430 Hrvatska Kostajnicatel/fax: 044/851185e-mail: [email protected]

Centar za rehabilitaciju KomarevoGornje Komarevo – cesta 52 / a, 44010 Sisak tel/fax: 044/719109e-mail: [email protected] www.centar-komarevo.hr

SURADNIK

Sociativa NovaNazorova 51, 10000 Zagreb tel/fax: 01/4895800e-mail: [email protected]

ZA VIŠE INFORMACIJA O EU FONDOVIMA

Ministarstvo regionalnog razvojai fondova Europske unijeRačkoga 6, 10 000 Zagrebwww.strukturnifondovi.hr

Centar za rehabilitacijuKomarevo

SADRŽAJPredgovor 7Dijana Vuković, mag. act. soc., Centar za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica

Edukacija lokalnih stručnjaka za rad s osobama s invaliditetom 13dr. sc. Ana Miljenović

MODUL 1: Razumijevanje invaliditeta 23prof. dr. sc. Zdravka Leutar

MODUL 2: Obiteljski odnosi u kontekstu pojave invaliditeta 59Brigita Jerić, Mateja Grozdek, Nina Šimunović, Petra Pavlić

MODUL 3: Metode grupnog i individualnog rada s osobama s invaliditetom 79prof. dr. sc. Slavica Blažeka Kokorić i doc. dr. sc. Gordana Berc

MODUL 4: Senzibilizacija lokalne zajednice i uključivanje osoba s invaliditetom 109prof. dr. sc. Nino Žganec i dr. sc. Ana Miljenović

Prikaz alata za procjenu i rad s osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima 131

• Instrument za procjenu kvalitete života, vještina i kompetencija OSI 133• Ispitivanje socijalne mreže osoba s invaliditetom u zajednici 143• Mapiranje obiteljskih odnosa 153• Procjena obiteljskog funkcioniranja 154• Protokol za razvoj obiteljskog plana 155 • Lista za praćenje savjetovateljevih vještina tijekom vođenja intervjua 157• Protokol za strukturiranje grupnog rada 158• Protokol za procjenu potreba obitelji i planiranje rada s obitelji 160• Procjena osobnih resursa za uspješno suočavanje sa životnim izazovima -

osnovne snage ličnosti 164• Razvoj protokola za uspostavljanje suradnje među pružateljima usluga 166• Razvoj mape u zajednici uvažavajući osobe s invaliditetom 168

Organiziranje dnevnog centra, mobilnih timova i grupa podrške

za osobe s invaliditetom i članove njihove obitelji 169

Organiziranje rada dnevnog centra, volonterske podrške

i grupe podrške za članove obitelji 171Medina Jović i dr. sc. Ana Miljenović

Uključivanje volontera u rad Društvenog centra 253

Uključivanje članova obitelji u grupe podrške 267

Iskustvo rada u mobilnom timu i važnost mobilnog tima

u kontekstu procesa deinstitucionalizacije 273Ivor Borovnjak i Domagoj Butković, Centar za rehabilitaciju Komarevo

Vidljivost projekta u lokalnoj zajednici i važnost

Društvenog centra za razvoj zajednice 285Dragana Knezić

Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetomPRIRUČNIK ZA POČETNIKE

Zagreb, 2015.

Uredila:dr. sc. Ana Miljenović

Nakladnik:Rehabilitacijski centar za stres i traumu

Za nakladnika:Valentina Zeljak Božović

Grafi čka obrada i izrada naslovnice:Alternativa dizajn studio

Tisak:Tiskara Markulin, Donja Lomnica

ISBN 978-953-58771-0-3CIP zapis je dostupan u računalnome kataloguNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000916538.

PREDGOVOR

Dijana Vuković, mag. act. soc.

Centar za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica

9Predgovor

Centar za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica djeluje na području četiriju općina i jednoga grada - općina Dvor, Donji Kukuruzari, Majur i Hrvatska Dubica te grada Hrvatske Kostajnice koji ukupno obuhvaćaju 871,02 km2 i 103 naselja na kojima je nastanjeno 12.609 osoba od čega velik broj izbjeglica iz BiH i povratnika. Radi se o pograničnom (na granici s Bosnom i Hercegovinom) i prostranom području s nizom raspršenih naselja koja su prometno izolirana i slabije naseljena, što je, među ostalim, posljedica Domovinskog rata.

Zbog veličine i geografskih obilježjua te gustoće naseljenosti na ovom području postoje znatna razvojna ograničenja, posebno u pogledu razvijenosti i povezanosti gradova i općina s većim gradskim središtima (60% naselja je prometno nepovezano redovitim prometnim linijama, a u nekima je jedini prijevoz linija školskog autobusa). Općine Dvor, Hrvatska Dubica i Donji Kukuruzari su prema naseljenosti najrjeđe naseljena područja u Sisačko-moslavačkoj županiji. Prema kriterijima OECD-a, ovo se područje ubraja u ruralna područja.

U neposrednom rad s obiteljima i korisnicima u Centru za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica kao ranjiva skupina posebice se izdvajaju odrasle osobe s invaliditetom lišene poslovne sposobnosti, a tijekom 2012/2013. godine nije psotojala mogućnost organiziranja specijaliziranog prijevoza korisnikea usluga dnevnog boravka u Centru za rehabilitaciju Komarevo, jedinog takvog pružatelja socijalnih usluga dostupnog u Sisačko-moslavačkoj županiji. Na danu otvorenih vrata CZSS-a povodom Međunarodnog dana socijalnog rada u razgovoru s korisnicima i njihovim obiteljima spoznajemo činjenicu potpune socijalne isključenosti osoba s invaliditetom koje, primjerice, u svojim lokalnim zajednicama nemaju organizirane nikakve aktivnosti ili oblike rehabilitacije koji bi odgovarali njihovim potrebama. Manji dio korisnika CZSS-a (4 od 40) dobro se integrirao i uključio u dnevni boravak Centra za rehabilitaciju Komarevo, međutim druge je strah uopće ući u instituciju, ne postoji mogućnost prijevoza do Komareva zbog velike udaljenost od njihovih lokalnih zajednica i sl.

Sve osobe s invaliditetom registrirane pri Centru za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica koriste razna novčana prava poput doplatka za pomoć i njegu i osobnu invalidninu, te zajamčenu minimalnu naknadu, a prema trenutačnim potrebama jednokratne naknade i drugo. Međutim navedena novčana prava nedovoljna su za povećanje kvaliteta života, pojedini korisnici žive potpuno izolirano u svojim obiteljima, nisu uključeni ni u kakav oblik aktivnosti u svojim lokalnim zajednicama, a poteškoće

10 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 11Predgovor

Implementacijom projektnih aktivnosti vidljiv je pomak i aktivno uključivanje različitih dionika - predstavnika lokalnih samouprava, predstavnika različitih lokalnih organizacija civilnog društva, predstavnika različitih javnih službi u zajednici (policije, liječnika…), što do sada nije bio slučaj jer je na neki način ovaj projekt doveo do njihova umrežavanja s krajnjim ciljem pomoći korisnicima i njihovim obiteljima.

Doprinos projekta kvaliteti rada Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica vrlo je jednostavno formulirati, a očituje se u tome što su korisnici zadovoljni jer oni i jesu u fokusu svih naših aktivnosti, a ovim projektom dobili su pristup novim uslugama koje su im omogućile dostojan i kvalitetan život. Projektom smo im osigurali aktivnije sudjelovanje u socijalnom i kulturom životu lokalnih zajednica u kojima žive, a na taj način i pristup temeljnim pravima.

U budućnosti se nadamo održanju projekta jer je održanje postojećeg koncepta rada Društvenog centra veliki izazov (organizacijski i fi nancijski) koji iziskuje uključivanje svih relevantnih dionika, od nadležnog Ministarstva socijalne politike i mladih, Centra za rehabilitaciju Komarevo kao ključnog pružatelja te vrste socijalnih usluga u procesu deinstitucionalizacije i transformacije navedene ustanove, do lokalnih samouprava, lokalnih ustanova i organizacija civilnog društva, a sve zajedno na dobrobit i zadovoljstvo krajnjih korisnika.

Dijana Vuković, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica

s kojima se svakodnevno susreću su brojne: nedostatni prihodi, članovi obitelji koji im pomažu visoke su životne dobi te i sami bolesni, nisko opće obrazovanje, nedostatna informiranost o pravima iz različitih sustava, stanovanje u prometno izoliranim mjestima i sl.

Pri procjeni potreba i izradi projektnog prijedloga u suradnji s dugogodišnjim partnerom, Rehabilitacijskim centrom za stres i traumu iz Zagreba, vodili smo se metodom holističkog pristupa u radu s korisnicima, što podrazumijeva korištenje različitih usluga, aktivnosti i vještina za stvaranje potporne mreže usluga za korisnike u zajednici. Do sveobuhvatnog rješenja problema korisnika, koji su ponekad višestruki, potrebno je graditi mrežu dostupnih usluga u zajednici s drugim pružateljima usluga iz različitih područja i sektora (civilni, privatni, javni). Bez umrežavanja s drugim pružateljima usluga nije moguća kvalitetna socijalna usluga jer je brojnost prepreka i potreba s kojima se korisnici susreću višestruka i nemoguće ih je riješiti isključivo kroz sustav socijalne skrbi.

Projekt Društveni centar Kostajnica ponudio je korisnicima poludnevni boravak sa strukturiranim aktivnostima za odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom radi socijalnog uključivanja, razvoja potencijala i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena.

Kako bismo potencijalne korisnike i članove njihovih obitelji uključili na što obuhvatniji način, osim aktivnosti dnevnog boravka u Hrvatskoj Kostajnici, planirane su i provedene i druge aktivnosti usklađene s potrebama korisnika poput formiranja mobilnog tima u koji su bili uključeni stručnjaci kroz terenske posjete korisnicima, uključivanje volontera i organiziranje grupe podrške za druge članove obitelji.

Kako je projekt odmicao, pokazalo se da su aktivnosti organizirane u poludnevnom boravku u lokalnoj zajednici (koju korisnici i članovi njihovih obitelji poznaju i koja im je prometno pristupačnija) prepoznate kao znatan doprinos povećanju kvalitete života i socijalne uključenosti osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji.

Tijekom implementacije planiranih aktivnosti, građani Hrvatske Kostajnice prihvatili su aktivnosti dnevnog boravka za osobe s invaliditetom, počevši od gradonačelnika gosp. Tomislava Paunovića koji je osigurao pristupačan prostor u centru grada. Tijekom projekta razvila se suradnja s lokalnim udrugama, npr. s udrugom Kostajnički Sokol koja je svoje resurse, znanja i vještine svojih članica u području održavanja i razvoja kulturne baštine stavila na raspolaganje članovima Društvenog centra na zadovoljstvo svih.

EDUKACIJA LOKALNIH STRUČNJAKA ZA RAD S OSOBAMA S INVALIDITETOM

dr. sc. Ana Miljenović

15Edukacija lokalnih stručnjaka za rad s osobama s invaliditetom

Preduvjet uspostavljanja kvalitetne mreže socijalnih usluga u zajednici svakako su lokalni stručnjaci koji su prije svega senzibilizirani i educirani za rad s osobama s invaliditetom, integrirajući u svom radu vrijednosti socijalne pravde, ravnopravnosti i vjerujući da svaka osoba ima pravo na dostojanstven život u svojoj lokalnoj zajednici.

S obzirom na to da na području na kojem se projekt izvodio nema dovoljno specijaliziranog obrazovanog kadra za rad s osobama s invaliditetom (socijalnih radnika, rehabilitatora, logopeda, radnih terapeuta), u projekt su uključeni stručnjaci koji imaju dostatnu obrazovnu podlogu u području pedagoških i drugih društvenih znanosti. Naime u Petrinji postoji Učiteljski fakultet u kojem se obrazuje znatan broj učitelja razredne nastave i predškolskog odgoja koji, iako predstavljaju vrijedan resurs u zajednici, teško nalaze adekvatno zaposlenje.

Postupak selekcije kandidata odvijao se posredstvom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Petrinji, Hrvatskoj Kostajnici i Glini te su kandidati bili upoznati sa samim projektom, a s voditeljima radionice su podijelili svoja radna iskustva ili ostala iskustva povezana s osobama s invaliditetom. Osim toga, kandidati su kroz pripremljeni upitnik iskazivali svoje znanje, iskustvo i stavove prema osobama s invaliditetom. U pripremi instrumenta za procjenu kandidata korišteni su istraživački instrumenti: Th e Measurement of Attitudes Toward Disabled Persons (Yuker, 1970), Standardni osnovni upitnik EUROBA-ROMETAR 54.2. (INRA, 2000. prema Najman Hižman, Leutar i Kancijan, 2008.) i Multidimensional Attitudes Scale Toward Persons With Disabilities (Findler, Vilchinsky i Werner, 2007).

PRIMJERAK KORIŠTENOG UPITNIKA

ZA SELEKCIJU KANDIDATA

Poštovani/ poštovana,

u nastavku se nalazi nekoliko pitanja koja se odnose na vaše poznavanje osoba s invaliditetom i njihove problematike. Molimo vas da odgovorite na sva ponuđena pitanja.

1. Poznajete li nekoga s invaliditetom ili nekoga tko ima ozbiljne teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti?

DA – NE

16 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 17Edukacija lokalnih stručnjaka za rad s osobama s invaliditetom

5. Što biste rekli, kako se ljudi općenito osjećaju u društvu osobe s invaliditetom:a) potpuno opušteno d) veoma neugodnob) donekle opušteno e) ne znamc) donekle neugodno f) nikad nisam došao/la u doticaj s

osobom s invaliditetom

6. Kako biste procijenili koliko ste upoznati s različitim vrstama i izvorima invaliditeta? (označite znakom x razinu upoznatosti sa svakom vrstom i izvorom invaliditeta)

poprilično upoznat/a

prosječno upoznat/a

uglavnom mi nije poznato

potpuno mi je nepoznato

teškoće vida

teškoće sluha

neuromuskulatorni invaliditet

oštećenje kostiju

cerebralna paraliza

ozljeda leđne moždine

ozljeda glave

moždani udar

gubitak udova

multipla skleroza

mišićna distrofija

artritis

astma

tumori

dijabetes

epilepsija

ozljeda mozga

Alzheimerova bolest

Parkinsonova bolest

intelektualne teškoće

psihijatrijska oboljenja

2. Procijenite koliko vam se čini da vam je jasan pojam ˝invaliditet˝:

a) uopće mi nije jasanb) uglavnom mi nije jasanc) uglavnom mi je jasand) u potpunosti mi je jasan pojam ˝invaliditeta˝

3. Ako poznate neku osobu s invaliditetom iz svoje sredine, molimo vas da znakom X odgovorite koliko često imate kontakt s osobom s invaliditetom koja je:

1 2 3 4 5 6a) član vaše obitelji

b) prijatelj

c) poznanik

d) susjed

e) kolega

f ) klijent

g) pohađa školu u koju sam ja išao/la

h) netko drugi

1. Nije primjenjivo na mene jer s osobom s invaliditetom nisam u takvom odnosu

2. Svaki dan3. Nekoliko puta tjedno4. Nekoliko puta mjesečno5. Jednom mjesečno ili rjeđe6. Ne znam

4. Što biste rekli, kako se osjećate u društvu osobe s invaliditetom:

a) potpuno opušteno d) veoma neugodnob) donekle opušteno e) ne znamc) donekle neugodno f) nikad nisam došao/la u doticaj s

osobom s invaliditetom


Osobe s invaliditetom su najčešće osjetljivije nego osobe bez invaliditeta.

1 2 3 4 5

Osobe s težim invaliditetom su češće neuredne. 1 2 3 4 5

Vozački ispit za osobe s invaliditetom trebao bi biti stroži nego onaj za osobe bez invaliditeta.

1 2 3 4 5

Osobe s invaliditetom su obično društvene.

Osobe s invaliditetom su obično manje savjesne kao fi zički normalne osobe.

Osobe s težim invaliditetom više se brinu o svom zdravlju nego osobe bez invaliditeta.

Većinu osoba s invaliditetom ne može se tako lako obeshrabriti.

Bilo bi učinkovitije kada bi se djeca s teškoćama u razvoju školovala u posebnim razredima ili školama.

Većina osoba s invaliditetom zamjera ostalim osobama.

Bilo bi najbolje za društvo da osobe s invaliditetom žive i rade s osobama bez invaliditeta.

Većina osoba s težim oštećenjima je jednako ambiciozna kao i ostali ljudi.

Većina osoba s invaliditetom traži više pažnje i pohvala nego osobe bez invaliditeta.

Osobe s invaliditetom se ponašaju na iritantan način.

Roditelji djece s teškoćama u razvoju trebali bi biti blaži nego ostali roditelji.

Osobe s invaliditetom se lakše i brže uzrujaju od ostalih.

U društvu osoba s invaliditetom treba više paziti na to što se kaže.

Osobe s invaliditetom bi trebale imati porezne olakšice na svoju plaću i dohodak.

Osobe s invaliditetom su obično manje agresivne od ostalih.

Za poslodavce bi trebala vrijediti stroža pravila kada žele otpustiti osobu s invaliditetom.

Najgore što se nekome može dogoditi jest da ima neki oblik invaliditeta.

7. Što mislite, koliki postotak ljudi u Hrvatskoj ima invaliditet?

a) manje od 1 % b) od 1do 5 %c) od 5 do 9 %d) od 10 do 14 %

8. Procijenite na skali od 1 do 5 koliko vam je ili bi vam bilo prihvatljiva svaka od sljedećih situacija (1 - uopće mi nije prihvatljiva, 5 - u potpunosti mi je prihvatljiva)

Da s osobama s invaliditetom živim u istoj državi

1 2 3 4 5

Da sam susjed/a s osobom s invaliditetom 1 2 3 4 5Da radim zajedno s osobom s invaliditetom 1 2 3 4 5Da sam cimer/ica s osobom s invaliditetom 1 2 3 4 5Da sam prijatelj s osobom s invaliditetom 1 2 3 4 5Da stupim u rodbinsku vezu s osobom s invaliditetom

1 2 3 4 5

Da stupim u brak s osobom s invaliditetom 1 2 3 4 5

9. U nastavku se nalaze neke tvrdnje o karakteristikama osoba s invaliditetom i njihovom položaju u društvu. Molimo Vas da na skali od 1do 5 procijenite koliko se slažete sa svakom od navedenih tvrdnji, bez obzira na to jeste li ili niste imali osobnog kontakta. (Brojevi imaju sljedeće značenje: 1- uopće se ne slažem; 2 - uglavnom se ne slažem, 3 - niti se slažem, niti se ne slažem; 4 - uglavnom se slažem; 5 - u potpunosti se slažem).

Osobe s invaliditetom su često neljubazne. 1 2 3 4 5

Osobe s invaliditetom su emotivnije od ostalih. 1 2 3 4 5

Trebali bismo imati jednaka očekivanja od osoba sa i bez invaliditeta.

1 2 3 4 5

Osobe s invaliditetom ne mogu jednako uspješno obavljati posao kao osobe bez invaliditeta.

1 2 3 4 5


i odnosu s osobama s invaliditetom ljudski da nam se pojavljuju osjećaji poput sažaljenja, ljutnje, emocionalne iscrpljenosti, kao i reakcije poput patroniziranja ili povlađivanja osobi s invaliditetom, no da sve takve reakcije i osjećaje stručnjaci trebaju osvještavati i na njima raditi. Rad s osobama s invaliditetom svakako može biti profesionalno i osobno ispunjavajući kroz brzo uviđanje napretka u radu (posebice ako je osobu dugo vremena zanemarivao sustav), ali i na osobnoj razini stručnjaka nekada se mijenjaju njegovi životni uvidi, razvija optimizam, jača samopouzdanje jer se osoba uči nositi s raznovrsnim neočekivanim situacijama.

Izabrani kandidati su se potom uključili u edukaciju koja se sastojala od 4 modula po 80 sati interaktivnog rada s predavačima i 20 sati provedenih u izvedbi praktičnog zadatka.

Literatura1. Findler, L., Vilchinsky, N., Werner, S. (2007). Th e Multidimensional

Attitudes Scale Toward Persons With Disabilities (MAS): Construction and Validation, Rehabilitation Counseling Bulletin, 50 (3), 166-176.

2. Najman Hižman, E., Leutar, Z., Kancijan, S. (2008). Stavovi građana prema osobama s invaliditetom u Hrvatskoj u usporedbi s Europskom unijom. Socijalna ekologija, 17 (1), 71-93.

3. Yuker, H.E., Block, J.R., Younng, J.H. (1970) Th e Measurement of Atti-tudes Toward Disabled Persons

Osobama s invaliditetom je draže i lakše ako rade s drugima koji isto imaju invaliditet.

Osobe s invaliditetom imaju slabije seksualne porive od ostalih osoba.

Bilo bi najbolje kada bi se poticalo osobe s invaliditetom na međusobno druženje kako bi lakše pronašle partnera s invaliditetom.

Ljudi s intelektualnim teškoćama trebali bi biti izdvojeni iz zajednice.

Rastužim se kada vidim djecu s teškoćama u razvoju.

Ljudi s invaliditetom manje su produktivni na radnome mjestu.

Po ispunjavanju upitnika za svakog kandidata izračunati su ukupni bodovi za poznavanje tematike invaliditeta (pitanje 6. i 7.), za skalu socijalne distance (pitanje 8) i za skalu stavova o osobama s invaliditetom (pitanje 9.).

S kandidatima je vođen i razgovor u kojem su mogli slobodno izraziti svoje stavove i razmišljanja odgovarajući na pitanja:

1. Koje su vaše prve asocijacije kad kažemo pojam: invaliditet ili osoba s invaliditetom?

2. Jeste li u svom privatnom ili poslovnom životu imali priliku susresti se s osobom s invaliditetom?

3. Što mislite, kakav je način uspostavljanja kontakta i odnosa primjeren u susretu s osobom s invaliditetom?

4. Što mislite, koja i kakva znanja, vještine i osobine treba imati osoba koja radi s osobama s invaliditetom?

5. Koje vještine, znanja i osobine vi imate, a koje smatrate korisnima za rad s osobama s invaliditetom?

6. Iz vaše perspektive, na koje izazove ili teškoće može naići osoba koja radi s osobama s invaliditetom? Koji su vaši strahovi u tom pogledu?

7. Što mislite, kakve dobiti može donijeti rad s osobama s invaliditetom?

Voditelji su sudionicima ukazali na to da postoje različite vrste invaliditeta i da pristup svakako nije unifi ciran, a posebno da se često događa da jedna osoba ima višestruka oštećenja. Također, istaknuto je da je u radu

MODUL 1:

RAZUMIJEVANJE

INVALIDITETA

prof. dr. sc. Zdravka Leutar

25MODUL 1: Razumijevanje invaliditeta

INVALIDITET I NEKA OBILJEŽJA

OSOBA S INVALIDITETOM

Koncept modula

1. Uvodno predavanje, upoznavanje s polaznicima i s osobama s invaliditetomPrikaz videa ˝Ples para s tjelesnim invaliditetom˝ i diskusija u grupi o fi lmiću te osobnim iskustvima i stavovima o osobama s invaliditetomSkala socijalne distance – razmišljanje polaznika o njihovim stavovima te o osobama s različitim vrstama invaliditetaObrađene teme: Terminologija, Pristup WHO, Položaj OSI u društvu, modeli invaliditeta, uzroci i rasprostranjenost u populacijiRazmišljanje i zajednička diskusija s osobom s invaliditetom: Što osoba s invaliditetom kaže, kako raditi zajedno s njom kao stručnjak

2. Vrste oštećenja i kvaliteta života OSI 1 - Osobe s intelektualnim teškoćama i osobe s tjelesnim invaliditetomObrađivanje tema na predavanju, pp prezentacije i vođenje intervjua s korisnikom, tj. osobom s tjelesnim invaliditetom ili intelektualnim teškoćama, na temelju alata za procjenu kvalitete života

3. Vrste oštećenja i kvaliteta života OSI 2 - Osobe s oštećenjima vida i osobe s oštećenjima sluhaObrađivanje tema u radionicama, predavanja, pp prezentacije i vođenje intervjua s korisnikom, tj. sa slijepim, slabovidnim ili gluhim osobama, na temelju alata za procjenu kvalitete života

4. Položaj osoba s invaliditetom u društvu: međunarodni dokumenti Konvencija UN-a o osobama s invaliditetom; pravna legislativa u Republici Hrvatskoj kroz sustave odgoja i obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi, stanovanja, rada i zapošljavanjaObrađivanje tema na predavanjima i zajedničkoj diskusiji

26 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 27MODUL 1: Razumijevanje invaliditeta

Prema Konvenciji UN-a o osobama s invaliditetom o pravima osoba s invaliditetom (NN, 63/07), invaliditet nastaje kao rezultat međudjelovanja osoba s oštećenjima i prepreka koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te iz prepreka koje postoje u okolišu, a koje onemogućuju njihovo puno i djelotvorno sudjelovanje u društvu na izjednačenoj osnovi s drugim ljudima. Govoreći o osobama s invaliditetom, govorimo zapravo o osobama s tjelesnom invaliditetom, osobama s kroničnim bolestima, osobama s oštećenjima sluha, osobama s oštećenjima vida, osobama s intelektualnim poteškoćama i osobama s višestrukim oštećenjima. Dakle, termin invaliditet se odnosi na različite vrste i stupnjeve oštećenja, teškoća ili smetnji, odnosno nepravilnosti u području fi zičkog, psihičkog, psihofi zičkog i socijalnog razvoja. Slično terminu defektnost, on ima negativan prizvuk, jer umjesto preostalih sposobnosti u prvi plan ističe ograničenost, smetnju, nesposobnost te tako pridonosi stigmatizaciji i etiketiranju osoba na koje se odnosi (Zovko, 1999.). Dakle, prvenstveno se radi o terminu koji ima negativnu konotaciju jer umjesto postojećih sposobnosti u prvi plan stavlja nesposobnost, ograničenje, smetnje te na taj način osobu na koju se taj pojam odnosi dovodi u nezavidan položaj i pridonosi njezinoj stigmatizaciji u društvu (Vrh i Leutar, 2012.).

U Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstvena defi nicija osobe s invaliditetom, već je za posebno uređena i prilagođena za svako područje. Osobe s invaliditetom su osobe s oštećenjima vida, sluha, govora, tjelesnom invalidnosti, mentalnom retardacijom, osobe s promjenom ličnosti uzrokovanom organskim činiteljima te višestruko oštećene osobe (Zovko, 2000.). U nastavku izdvajamo defi nicije i određenja invaliditet u različitim socijalnim sustavima.

Prema Zakonu o Hrvatskom registru osoba s invaliditetom (NN, 64/2001.), invaliditet predstavlja trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak sposobnosti izvršavanja neke fi zičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi, nastale kao posljedica oštećenja zdravlja. Oštećenje zdravlja je nedostatak, gubitak ili nepravilnost anatomske građe, fi ziološke ili psihičke funkcije. Invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak (koje proizlazi iz oštećenja zdravlja) sposobnosti izvršenja neke fi zičke aktivnost ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti, u obliku složenih aktivnosti i ponašanja, koje su općenito prihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života. Hendikep je stanje koje proizlazi iz nekoga trajnog oštećenja ili invaliditeta koji ograničava

Invaliditet

U stručno-znanstvenoj, zakonodavnoj i svakodnevnoj upotrebi, uz teškoće u razvoju, susrećemo još mnogo termina koji se spominju u literaturi. Neki od tih termina su: abnormalnost, asocijalnost, defektnost, insufi cijentnost, devijantnost, smetnje u razvoju, teškoće u razvoju, invalidnost, psihofi zička oštećenja i slično. Ti termini se neprestano mijenjaju i razvijaju pri čemu je taj razvoj uvjetovan napretkom znanosti, društvenim promjenama i promjenama u odnosu društva prema osobama s invaliditetom (Kovačević, Stančić, Mejvošek, 1988.). Invaliditet nije obilježje osobe već niz činitelja od kojih mnoge stvara društveno okruženje. Zbog toga je potrebno aktivno društveno djelovanje kako bi došlo do promjena koje bi omogućile puno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim aspektima društva. To uključuje i pružanje jednakih prilika svim pojedincima, povećanje sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvenom životu, identifi ciranje mogućih aktivnosti društva radi povećanja samostalnosti i mogućnosti izbora pojedinaca, podizanje razine životnih uvjeta i kvalitete života, te podizanje svijesti i poticanje promjena u društvenom ponašanju. Dakle, kao što je već na početku spomenuto, u literaturi, pravnim i ostalim dokumentima koriste se različite defi nicije i pojmovi za osobe s invaliditetom. Nerijetko se umjesto termina invaliditet koristi termin hendikepiranost (handicap-handicapped) koji je izvorno nastao od engleskih riječi hand = ruka i cap = kapa, a asocira na povijesno težak socijalni položaj i siromaštvo osoba s invaliditetom. Hendikep znači gubitak, nedostatak ili ograničenje mogućnosti, prigode ili šanse za ravnopravno sudjelovanje u životu društvene zajednice. Njime se pojašnjava nesuglasje ili suprotnost pa i sukob između osobe i njene okolice zbog čega je nužno dijagnosticirati i kontrolirati ne samo činitelje na strani osobe, nego i na strani njene okoline koji podupiru ili koče ostvarivanje jednakih mogućnosti svima (Zovko, 1999.).

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 1980. godine usvojila je međunarodnu klasifi kaciju „oštećenja“, „invaliditet“ i „hendikepa“ koja detaljnije defi nira navedene pojmove i pravi jasnu razliku među njima. Tako, primjerice, „oštećenje“ podrazumijeva smetnje na organskoj razini, „invaliditet“ smetnje na razini osobnosti odnosno značenje za konkretnu osobu, a „hendikep“ uključuje moguće konzekvence na socijalnoj razini odnosno ograničenost preuzimanja uloga u društvu koje su primjerene osobama iste dobi i spola (Marinić, 2008).


Socijalno-kulturalni uzroci invaliditeta su rijetki i gotovo nikad sami po sebi i sami za sebe ne generiraju invaliditet, već se uvijek javljaju zajedno sa nekim od ostalih uzroka invaliditeta.

Rasprostranjenost osoba s invaliditetom

Danas nema preciznih podataka o ukupnom broju stanovnika u svijetu pa se ne može ni sa sigurnošću tvrditi koliko ima osoba s invaliditetom. Procjenjuje se da u općoj populaciji raspon osoba s invaliditetom iznosi između 8 do 10%, što je oko 580 milijuna osoba s invaliditetom u svijetu. U Hrvatskoj bi trebalo biti oko 400.000 osoba s invaliditetom (Leutar, 2008.). Podaci koje nalazimo u našoj literaturi i službenoj dokumentaciji te dokumentaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, odnosno u Registru za osobe s invaliditetom, nisu potpuni niti podudarni zbog čega se i u našim prilikama uglavnom orijentiramo na procjene uvažavajući pritom europski i svjetski kriterij. Nepodudarnost podataka može biti rezultat stvarnog variranja te pojave u populaciji, ali i variranja statističkih podataka o njoj bez obzira na njeno stvarno stanje.

Kako navodi Leutar, (2008.) među uzroke stvarnog broja osoba s invaliditetom u općoj populaciji pa i njegova variranja, među ostalim, može se navesti loše higijensko-sanitarne prilike, nisku razinu zdravstvene zaštite, posebice suzbijanje i liječenje bolesti te kontrole činitelja, slabu i nedovoljnu ishranu, preobilnu i neadekvatnu ishranu, zagađenje vode, zraka i hrane, prirodne katastrofe kao potrese, poplave i zračenja, traume izazvane ratom, posljedice u obliku ratnih ozljeda od zaostalih ratnih naprava, starost i njene posljedice, siromaštvo itd.

ili sprečava izvršenje aktivnosti koja je uobičajena u svijetu pojedinca i označava okolnosti u kojima se, ovisno o dobi, spolu, socijalnim i kulturnim čimbenicima nalazi osoba s invaliditetom. Težina invaliditeta je stupanj ograničenja učinka aktivnosti osobe s invaliditetom.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN, 143/02, 33/05, 157/13, 152/14) osobu s invaliditetom defi nira kao svaku osobu kod koje postoji tjelesno, osjetilno ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost zadovoljavanja osobnih potreba u svakodnevnom životu.

Zakon o mirovinskom osiguranju spominje kako invalidnost postoji kad je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad.

Uzroci invaliditeta

Zovko (1999.) navodi da su uzroci invaliditeta različiti i brojni, a najčešće ih se može podijeliti na:

• nasljedne i stečene• organske• socijalno-kulturalne

Nasljedni i stečeni uzroci invaliditeta su kromosomske aberacije, prirodne greške metabolizma, obiteljska opterećenja i slično, a još su nedovoljno poznati i neistraženi, a na njih se, osim dobro organiziranom prevencijom, ne može učinkovito djelovati.

Organski uzroci invaliditeta su najrašireniji, a mogu nastati prije rođenja (prenatalni), tijekom porođaja (perinatalni) i nakon porođaja (postnatalni) te u ranom djetinjstvu ili u kasnijem životnom razdoblju. Ovi su uzroci najbrojniji, a na njih se medicinskim i preventivnim mjerama može uspješno djelovati.


i osoba s invaliditetom. Također, jedan od činitelja transformacije odnosa prema osobama s invaliditetom je i globalizacija svijeta koja je donijela globalizaciju međuljudskih odnosa i međusobno veću informiranost o pravima i slobodama svakog pojedinca. (Leutar, 2008.)

Posljednjih tridesetak godina vidljiv je jedan pozitivan trend prema osobama s invaliditetom, koji se kretao od segregacije tih osoba do njihove integracije u socijalnu okolinu. Bradley i Knoll (1997. prema Alfi rev, 2000.) to razdoblje dijele u tri cjeline:

a. institucionalizacija (medicinski model);b. deinstituconalizacija (razvojni model) - počela je osamdesetih

godina prošlog stoljeća;c. život (članstvo) u zajednici (model uključivanja i podrške) - koji

prevladava od 90-tih godina prošlog stoljeća.

U medicinskom modelu koji je prevladavao 70 godina osoba s teškoćama u razvoju promatra se kao problem. U središtu tog modela je bila „teškoća“, „nedostatak“, a najmanje osoba. Cilj rehabilitacije je da se osoba promijeni kako bi se mogla uklopiti u socijalno okruženje zbog čega društvo poduzima razne intervencije, kao što su osnivanje specijalnih službi, specijalnih postupaka radi ublažavanja ili otklanjanja posljedica oštećenja.

Kao prijelaz od medicinskog prema socijalnom modelu nastaje model defi cita koji se nije daleko odmaknuo od medicinskog modela pa i on polazi od činjenice da s pojedincem nešto nije u redu. Naglasak je u ovom modelu na značenju utvrđivanja i zadovoljavanja posebnih potreba osoba s teškoćama. U tom razdoblju, sedamdesetih i osamdesetih godina, počelo se intenzivnije razmišljati o pokretu integracije, koji je uglavnom podrazumijevao zajednički prostor i vrijeme koji su dijelili učenici sa i bez teškoća u sustavu redovnog obrazovanja. Međutim, radi se o integraciji koja nije podrazumijevala aktivno sudjelovanje osobe s invaliditetom u izboru, donošenju odluka i preuzimanju odgovornosti, već je bila nastavak medicinskog modela u integriranim uvjetima (Alfi rev, 2000.).

Krajem 20. stoljeća razvija se socijalni model pristupa invaliditetu koji podrazumijeva ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u životu zajednice. Ovaj model kreće od pretpostavke da je društvo koje je opresivno prema određenim društvenim skupinama zapravo opresivno prema svim ljudima u društvu i upravo u takvim situacijama dolazi do izražaja uloga

Povijesni prikaz položaja osoba

s invaliditetom u društvu

Kada se radi o djeci koja imaju neko tjelesno oštećenje, na njih se različito gledalo tijekom razvoja društva i odnos prema njima je varirao od potpunog odbacivanja, preko ambivalentnog odnosa do prihvaćanja. „Kod nekih se naroda, kao posljedica svojevjersnog i mističnog odnosa prema slijepim osobama gajilo posebno poštovanje. U tim je društvima slijepa osoba postajala prorokom, sucem, mudracem, odnosno zauzimala je važno mjesto u društvu. Odnos prema osobama koje su gluhe od rođenja također nije u svim društvima bio negativan.

Mijenjanju stavova prema osobama s invaliditetom svakako je najviše pridonio Lav Vigotski antropološkim, psihološko-pedagoškim i povijesnim studijama. Prema Vigotskom primarni problem u vezi određene teškoće nisu fi zički, intelektualni, neurološki ili senzorni nedostatci već njihove socijalne implikacije“ (Hatibović, Hadžialagić, Smailagić, 2008.: 9). Od prvih zajednica do danas prema djeci s teškoćama nisu se odnosili kao prema ostaloj djeci. Takvu djecu su smatrali beskorisnom, nisu je odgajali kao ostalu djecu ili djecu koja bi se bavila raznoraznim aktivnostima. U prvobitnim zajednicama takva su djeca ostavljana najčešće po strani, nezaštićena i predstavljala su teret kojega se trebalo riješiti. Na primjer, u Ateni su Solonovi zakoni propisivali izlaganje ostavljanjem takve djece u šumi, a u Starom Egiptu je roditeljima bilo zabranjeno odstranjivanje zakržljale djece, a u slučaju da se to dogodilo, bili su kažnjavani jer se smatralo da su osobe s invaliditetom bile pod posebnom zaštitom bogova i uživali su priznanje. I kod starih Hebreja bilo je zabranjeno izlaganje djece s teškoćama u razvoju, ali je takvo dijete moglo biti prodano za roba. U Kini su smatrali da slijepi imaju razvijeno pamćenje i mišljenje, a u srednjem vijeku invaliditet je bio povezan s opsjednutošću tih osoba zlim duhovima. Međutim, taj se netolerantan stav prema osobama s invaliditetom postupno transformira u tolerantan koji je zasnovan na ideologiji kršćanstva i propagira samilost prema nemoćnima, a u doba humanizma i renesanse osobe s invaliditetom bile su predmet interesa najprije istaknutih pojedinaca, a potom i samog društva. Iz svih ovih primjera očito je da je invaliditet bio predmet bavljenja, bilo to negativno ili pozitivno. Od prvih zajednica do danas odnos prema osobama s invaliditetom se mijenjao, i to nabolje, te se utemeljuju i razvijaju brojne institucije kojima je cilj zbrinjavanje siromaha


specijalne službe i postupke kojima bi se ublažile posljedice oštećenja, a ako to nije moguće, osoba bi se izdvajala iz svoje prirodne okoline te je slijedila institucionalizacija. Osoba se dakle odvajala od obitelji te isključivala iz lokalne zajednice i društva, a socijalni kontakt koji je mogla ostvariti bio je ograničen samo na stručno osoblje usmjereno na “ozdravljenje” osobe, dok su potrebe za ljubavlju, sigurnošću, pripadanjem, neovisnošću, kao i mnoge druge zanemarene, čime se bitno smanjuje kvaliteta življenja. Danas je poznato da posljedice institucionalizacije, kao i svih drugih oblika segregacije, mogu biti dalekosežne i poražavajuće za pojedinca, ali i za čitavu zajednicu, budući da snažno utječu na formiranje stavova u javnosti prema osobama s invaliditetom. (Urbanc, 2006.)

Kao prijelaz od medicinskog ka socijalnom modelu pojavio se model defi cita, koji je naglašavao važnost utvrđivanja i zadovoljavanja posebnih potreba osoba s teškoćama. Međutim, proces dijagnosticiranja također je bio usmjeren na utvrđivanje onog što osoba ne može, u čemu ima poteškoća, što se zatim nastojalo otkloniti rehabilitacijom. U tom razdoblju pojavio se pokret integracije koji je uglavnom bio usmjeren na uključivanje djece s manjim teškoćama u razvoju u redovni sustav odgoja i obrazovanja. Integracija se isključivo odnosila na dijeljenje zajedničkog prostora i nekih aktivnosti koje su bile vremenski ograničene a kontrolirala ih je osoba bez teškoća u razvoju. No, na taj se način nije dolazilo do istinskog uključivanja i prihvaćanja. (Leutar i sur., 2008.)

SOCIJALNI MODEL

Tijekom 70-ih godina 20. stoljeća u području zaštite mentalnog zdravlja pojavljuje se tzv. “antipsihijatrijski pokret”, u okviru kojeg se medicinski pristup pokušava zamijeniti tzv. socijalnim pristupom ili modelom. Taj pomak omogućio je nov, drugačiji uvid u potrebe korisnika i na drugim područjima, ne samo medicine, već i socijalnog rada i ostalih pomažućih profesija. Socijalni model polazi od pretpostavke da je položaj osobe s invaliditetom društveno uvjetovan. Dakle, kao osnovni problem naglašava se odnos društva prema osobama s invaliditetom. Ističe se da oštećenje koje objektivno postoji ne treba negirati, ali to oštećenje ne umanjuje vrijednost osobe kao ljudskog bića, što znači da oštećenje ne isključuje osobe s teškoćama u razvoju iz društva, nego ih isključuju predrasude, neznanje i strahovi koji prevladavaju u tom društvu. Stoga socijalni model naglašava prava pojedinca, a rješenje vidi u restrukturiranju sustava.

stručnjaka da se bori protiv opresije i barijera u suradnji s osobama s invaliditetom (Oliver i Sapey, 2006.) Često su upravo predrasude, neznanje i strahovi glavni uzroci isključivanja osoba s invaliditetom iz socijalnog okruženja. Prednost je ovoga modela što na osobe s teškoćama ne gleda kroz njihova ograničenja i nemogućnosti, već upravo suprotno, imajući u vidu njihove sposobnosti, potrebe i interese.

MODEL MILOSRĐA

Model milosrđa proizlazi i počiva na kršćanstvu. Glavna odrednica učenja Isusa Krista je milosrđe prema svakom čovjeku, osobito se ono ogleda u slabijima i nemoćnima. „Što god ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili“ kaže Isus. (Mt 25,40). Model milosrđa vidi osobu s invaliditetom kao žrtvu i osobu kojoj je potrebna pomoći, slabu i bespomoćnu. Ovisno o invalidnosti, osobe s invaliditetom ne mogu hodati, govoriti, vidjeti, učiti ili raditi i imaju određeni nedostatak, a samim time im se treba iskazati milosrđe

Invaliditet je u prvom planu, a osobe s invaliditetom nisu sposobne biti samostalne i neovisno živjeti. One trebaju pomoć, simpatije, ljubav, milosrđe, posebne usluge i institucije, kao što su specijalne škole ili domovi. (Mihanović, 2011). Ponekad osobe s invaliditetom i same usvoje takav koncept, pa se osjećaju nemoćnima.

MEDICINSKI MODEL

Medicinski model, koji se pojavio sredinom 50-ih godina 20. stoljeća, na osobu s teškoćama gledao je kao na »problem«. U središtu pozornosti bio je nedostatak, oštećenje, ono što “pojedinac ne može”, a polazilo se od toga da s “pojedincem nešto nije u redu” te da je riječ o trajno bolesnoj osobi (a ne npr. o osobi koja u određenim područjima života i rada funkcionira drugačije ili živi s posljedicama neke bolesti, iako sama bolest više nije prisutna). Pri tome se na pojedinu poteškoću izazvanu invaliditetom gledalo kao na medicinski, genetski ili kognitivno-psihološki problem, a poteškoće osoba s invaliditetom su se shvaćale kao osobna tragedija s kojom se pojedinac morao nositi i koje ga onesposobljavaju. Cilj rehabilitacije svodio se na promjenu osobe s invaliditetom, željelo se postići da se ona uklopi u društvo, postane što “normalnija”, što “sličnija većini”. Zadatak društva u okviru medicinskog modela bio je organizirati određene


Vrste invaliditeta

Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN, 102/98; 157/13; 151/14; 33/15; 93/15), tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ili ne invalidnost.

Prema Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom, vrste tjelesnih i mentalnih oštećenja su:

1. oštećenja vida2. oštećenja sluha3. oštećenja govorno-glasovne komunikacije4. oštećenja lokomotornog sustava5. oštećenja središnjega živčanog sustava6. oštećenja perifernoga živčanog sustava7. oštećenja drugih organa i organskih sustava (dišni, cirkulacijski,

probavni, endokrini, kože i potkožnog tkiva i urogenitalni)8. mentalna retardacija9. autizam10. duševni poremećaji11. više vrsta oštećenja (Zakon o Hrvatskom registru o osobama s

invaliditetom (NN 64/01)).

Oštećenja vida

Oštećenja vida su sljepoća i slabovidnost.

Sljepoćom se smatra kada je na boljem oku uz najbolju moguću korekciju oštrina vida 0,05 i manja ili ostatak centralnog vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju 0,25 uz suženje vidnog polja na 20 stupnjeva ili manje.

Ključnu promjenu u načinu razmišljanja, naročito u odnosu na osobe s invaliditetom, predstavlja pojava ideje o inkluziji, gdje je osnovna poruka da zajednica nije potpuna sve dok u njoj nisu svi dobrodošli, a osnovna načela se odnose na uvažavanje prava pripadnosti zajednici bez obzira na različitost (ali ne negirajući tu različitost), prepoznavanje vlastitih potreba i uvažavanje tuđih, stvaranje mogućnosti za sve i pružanje podrške onima kojima je potrebna. Dakle, fi lozofi ja inkluzije naglašava da svatko pripada društvu i na svoj mu način pridonosi. Inkluzija ne znači da su svi jednaki, niti da se u svemu slažu, nego stvara novi odnos prema svemu što je različito. To je pristup kojim se naglašava da je različitost u snazi, sposobnostima i potrebama prirodna i poželjna, pa u skladu s time socijalni model ne gleda na osobe s invaliditetom kroz njihova ograničenja i teškoće, nego kroz njihove sposobnosti, interese, potrebe i prava. U socijalnom modelu riječ imaju korisnici, koji imaju pravo i ne složiti se sa stručnjacima, a naglasak je na dijalogu između korisnika i stručnjaka te zajedničkom problematiziranju. (Leutar i Marković, 2011.).

MODEL LJUDSKIH PRAVA

Model ljudskih prava ima sintagmu „Ništa o nama bez nas“. Za ovaj model je posebno važna Madridska deklaracija iz 2002. godine koja naglašava kako je invaliditet pitanje ljudskih prava. Svaka osoba ima pravo na dostojanstvo koje čovjek dobiva rođenjem, neovisno o svojim tjelesnim i psihičkim karakteristikama. Ovaj model karakteriziran je s četiri vrijednosti - dostojanstvo, autonomija, jednakost i solidarnost (Žiljak, 2005). Problematika invaliditeta ne proizlazi iz osobe, već je rezultat manjkavog odaziva države i civilnog društva. S obzirom na to da se na invaliditet gleda kao na društveni konstrukt, odgovornost za rješavanje društvenih prepreka na koje nailaze osobe s invaliditetom stoji na državnim tijelima kako bi se osiguralo puno poštovanje dostojanstva i jednakih prava za sve osobe. U modelu ljudskih prava pokušava se pronaći odgovarajuće načine poštovanja, potpore i slavljenja ljudskih različitosti stvaranjem uvjeta koji omogućuju učinkovito sudjelovanje širokog raspona osoba, uključujući i osobe s invaliditetom (UNDP & POSI, 2012.).


sluha u govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz) (Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02)).

Oštećenja govorno-glasovne komunikacije

Oštećenja govorno-glasovne komunikacije (govor, glas, jezik, čitanje, pisanje) su ona kod kojih je zbog funkcionalnih oštećenja komunikacija govorom otežana ili ne postoji. Oštećenja govorno-glasovne komunikacije ocjenjuju se u okviru osnovnog oboljenja (Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02)).

Oštećenja lokomotornog sustava

Oštećenje lokomotornog sustava je prirođeni ili stečeni nedostatak ili deformacija, smanjenje ili gubitak motoričkih ili funkcionalnih sposobnosti u izvođenju pojedinih aktivnosti (Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02)).

Oštećenja središnjeg živčanog sustava

Oštećenje središnjeg živčanog sustava je posljedica prirođene ili stečene bolesti ili ozljede koja uzrokuje smanjenje ili gubitak funkcionalnih sposobnosti u izvršenju pojedinih aktivnosti ili promjena svijesti (Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02)).

Oštećenja perifernog živčanog sustava

Oštećenje perifernog živčanog i mišićnog sustava je posljedica prirođene ili stečene bolesti ili ozljede koja uzrokuje smanjenje ili gubitak mišićne funkcije u izvršenju pojedinih aktivnosti (Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02)).

Prema stupnju težine oštećenja sljepoća se dijeli na:

• potpuni gubitak osjeta svjetla (amauroza) ili na osjet svjetla bez ili s projekcijom svjetla; ostatak vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju do 0,02 (brojenje prstiju na udaljenosti od 1 metra) ili manje; ostatak oštrine vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju od 0,02 do 0,05 ili ostatak centralnog vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju do 0,25 uz suženje vidnog polja na 20 stupnjeva ili ispod 20 stupnjeva

• koncentrično suženje vidnog polja oba oka s vidnim poljem širine 5 stupnjeva do 10 stupnjeva oko centralne fi ksacijske točke.

Prema stupnju težine oštećenja slabovidnost se dijeli na:

• oštrinu vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju od 0,1 do 0,3 i manje

• oštrinu vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju od 0,3 do 0,4.

Sljepoćom u smislu potrebe edukacije na Braillovom pismu smatra se nesposobnost čitanja slova ili znakova veličine Jaeger 8 na blizinu (Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02)).

Oštećenja sluha

Oštećenja sluha su gluhoća i nagluhost.

Gluhoćom se smatra gubitak sluha u govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz) veći od 81 decibela. Nagluhošću se smatra oštećenje sluha od 25 do 80 decibela.

Prema stupnju težine oštećenja sluha nagluhost se dijeli na:

• lakše oštećenje sluha od 25 do 35 decibela na uhu s boljim ostacima sluha govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz)

• umjereno oštećenje sluha od 36 do 60 decibela na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz)

• teže oštećenje sluha od 61 do 80 decibela na uhu s boljim ostacima


a. poremećaji razvoja koji se izražavaju u emocionalnom poremećaju, nenormalnosti uzajamnih socijalnih odnosa i modela komunikacije, postepenim propadanjem ličnosti i smanjenim intelektualnim funkcioniranjem;

b. dugotrajni poremećaji osobnosti i poremećaji ponašanja s regresijom osobnosti ili s teškim zakazivanjem u socijalnom kontaktu;

c. organski uvjetovani duševni poremećaji s progresivnim tijekom koji se očituju teškim oštećenjima u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom funkcioniranju;

d. psihoze prema učestalosti psihotičnih epizoda i oštećenja osobnosti: s jednom ili dvije akutne psihotične epizode u određenim vremenskim razmacima (dulje remisije) uz blaže oštećenje osobnosti; s učestalim recidivima psihotičnih epizoda uz izraženo oštećenje osobnosti; s dugotrajnim progresivnim tijekom uz izraženu dezorganizaciju osobnosti (Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02)).

Autizam

Autizam je stanje u kojem je došlo do poremećaja emocionalne stabilnosti, inteligencije, psihomotornih sposobnosti, verbalne i socijalne komunikacije. Osnovna znakovitost autizma je povlačenje u sebe, poremećaji glasnogovorne komunikacije i nesvrhovita aktivnost i perseveracija (Zakon o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom (NN 64/01)).

Više vrsta oštećenja

Postojanje više vrsta oštećenja (tjelesnog, mentalnog i psihičke bolesti) koje uključuje dvije ili više njih od kojih niti jedna nije izražena u stupnju težine određene ovim pravilnikom, a njihovo istodobno postojanje daje novu kvalitetu oštećenja ili bolesti (Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02)).

Oštećenja drugih organa i organskih sustava

Oštećenje drugih organa i organskih sustava (dišni, cirkulacijski, probavni, endokrini, kože i potkožnog tkiva i urogenitalni sustav) je posljedica prirođene ili stečene bolesti ili ozljede organa ili organskog sustava koja dovodi do smanjenja ili gubitka sposobnosti u izvršavanju pojedinih aktivnosti (Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02)).

Intelektualne teškoće

Intelektualne teškoće su stanje u kojem je znatno otežano uključivanje u društveni život, a povezano je sa zaustavljenim ili nedovršenim razvojem intelektualnog funkcioniranja, što je utvrđeno na osnovi medicinske, psihologijske, defektologijske i socijalne ekspertize. Intelektualna razina izražava se kvocijentom inteligencije od 0 do 69, kako je utvrđeno u međunarodnoj klasifi kaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema. Stupnjevi težine intelektualnih teškoća su: laka (približni IQ 50 do 69), umjerena (približni IQ 35 do 49), teža (približni IQ 20 do 34), teška (približni IQ ispod 20). Za utvrđivanje postojanja i određivanja stupnja težine intelektualnih teškoća, nastale prije 18-e godine života, potrebna je kompletna medicinska dokumentacija (opći klinički pregled, pregled vida i sluha, psihijatrijski pregled, a eventualno i drugi), psihologijska i defektologijska dokumentacija (o trajanju ispitivanja i promatranja s dobivenim rezultatima) te dokumentacija o socijalnim okolnostima u kojima osoba živi (Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02)).

Duševne bolesti

Psihičke bolesti izražavaju se promjenama u ponašanju i reakcijama za koje je, na osnovi medicinske, psihologijske, defektologijske i socijalne ekspertize, utvrđeno da su uzrokovane organskim čimbenikom ili psihozom raznih etiologija. Promjenama u ponašanju i reakcijama smatraju se:


U nastavku će biti prikazana dva važna dokumenta, a to su Konvencija o pravima osoba s invaliditetom i Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006.-2015.

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom

Svrha Konvencije je promicanje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom i promicanje poštovanja njihovog urođenog dostojanstva.

Osobe s invaliditetom su one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

Temeljna načela na kojima počivaju konvencija i fakultativni protokol ujedno su i temeljna načela Ustava Republike Hrvatske, kojim se štite ljudska prava i temeljne slobode.

Ta opća načela su :

a. poštovanje urođenog dostojanstva, osobne autonomije uključujući slobodu izbora i neovisnost osoba

b. nediskriminacijac. puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvod. poštovanje različitosti i prihvaćanje invaliditeta kao dijela ljudske

različitosti i čovječnostie. jednakost mogućnostif. pristupačnostg. jednakost muškaraca i ženah. poštovanje razvojnih sposobnosti djece s teškoćama u razvoju i

poštovanje prava djece s teškoćama u razvoju na očuvanje vlastitog identiteta

Neki od najvažnijih međunarodnih

dokumenata o osobama s invaliditetom

Najvažniji međunarodni dokumenti su:

1. Opća deklaracija o pravima čovjeka (1948.)2. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda

(1950.)3. Europska socijalna povelja (1961.)4. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.)5. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

(1966.)6. Deklaracija o pravima osoba s mentalnom retardacijom (1971.)7. Deklaracija o pravima osoba s invaliditetom (1975.)8. Deklaracija o pravima gluhoslijepih osoba (1979.)9. Konvencija br. 159 o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju

(1983.)10. Rezolucija o znakovnim jezicima gluhih (1988.)11. Konvencija o pravima djeteta (1989.)12. Preporuka (1185) za rehabilitacijske politike prema osobama s

invaliditetom (1992.)13. Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s

invaliditetom (1993.)14. Revidirana Europska socijalna povelja (1996.)15. Rezolucija o jednakim mogućnostima za osobe s invaliditetom

(1997.)16. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (2006.)17. Strategija EU o invaliditetu 2010.- 2020. (2010.)18. Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog

sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006.-2015. (2006).


Tako se države stranke obvezuju da će osigurati i promicati puno ostvarivanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom bez ikakve diskriminacije na osnovi invaliditeta i vodeći se tom obvezom:

Konvencija o pravima osoba s invaliditetomregulira sljedeća područja:

• Jednakost i nediskriminacija• Žene s invaliditetom• Djeca s teškoćama• Podizanje svijesti• Pristupačnost• Pravo na život• Rizične situacije i humanitarna krizna stanja• Jednakost pred zakonom• Pristup pravosuđu• Osobna sloboda i sigurnost• Sloboda od mučenja i okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg

postupanja ili kažnjavanja • Sloboda od izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja• Neovisno življenje i uključenost u zajednicu• Osobna pokretljivost• Sloboda izražavanja i mišljenja te pristup informacijama• Poštovanje privatnosti• Poštovanje doma i obitelji• Obrazovanje• Zdravlje• Osposobljavanje i rehabilitacija• Rad i zapošljavanje• Primjeren životni standard i socijalna zaštita• Sudjelovanje u političkom i javnom životu• Sudjelovanje u kulturnom životu, rekreaciji, razonodi i sportu• Statistika i prikupljanje podataka• Međunarodna suradnja• Nacionalna provedba i praćenje• Odbor za prava osoba s invaliditetom• Izvješća država stranaka• Organizacije regionalne integracije

Da bi se osigurala jednaka tumačenja ovog dokumenta, u samom njegovom tekstu sadržane su defi nicije važne za pravilnu implementaciju i tumačenje teksta.

Stoga konvencija navodi sljedeće defi nicije:

Komunikacija uključuje jezike, prikazivanje teksta, Brailleovo pismo, taktilnu komunikaciju, uvećani tisak, dostupne multimedijske sadržaje, kao njihov pisani oblik, zvučne zapise, obični jezik, osobne čitače i augmentativne i alternativne oblike, sredstva i formate komunikacije, uključujući dostupnu informacijsku i komunikacijsku tehnologiju.

Diskriminacija na osnovi invaliditeta označava svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje na osnovi invaliditeta koje ima svrhu ili učinak sprječavanja ili poništavanja priznavanja, uživanja ili korištenja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, građanskom i svakom drugom području, na ravnopravnoj osnovi s drugima. Ona uključuje sve oblike diskriminacije, uključujući i uskraćivanje razumne prilagodbe.

Jezik označava govorne i znakovne jezike te druge vrste jezika koji nemaju formu govornih jezika.

Razumna prilagodba znači potrebnu i prikladnu preinaku i podešavanja, koja ne predstavljaju nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje da bi se takvo što u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na ravnopravnoj osnovi s drugima.

Univerzalan dizajn označava oblikovanje proizvoda, okruženja, programa i usluga tako da ih mogu koristiti svi ljudi u najvećoj mogućoj mjeri, bez potrebe prilagođavanja ili posebnog oblikovanja. Univerzalni dizajn neće isključivati pomoćne naprave za određene skupine osoba s invaliditetom u onim slučajevima kada je to potrebno.

Konvencijom su regulirana različita područja života osoba s invaliditetom kroz pojedine članke, ali na samom početku teksta neke obveze država stranaka navedene su kao opće.


Akcijske smjernice jezgra su Akcijskog plana pokrivaju sljedeća područja:

• Sudjelovanje u političkom i javnom životu te demokratskim procesima ključno je za razvoj i održanje demokratskih društava. Osobe s invaliditetom trebale bi imati priliku utjecati na sudbinu svojih zajednica. Stoga je važno da osobe s invaliditetom mogu iskoristiti svoje pravo glasa i sudjelovati u političkim i javnim aktivnostima.

• Sudjelovanje u kulturnom životu; da bi bile u potpunosti uključene u društvo, osobama s invaliditetom mora biti omogućeno sudjelovanje u kulturnom životu društva.

• Informiranje i komunikacija; ističe se važnost da javni i privatni subjekti koji distribuiraju informacije uzmu u obzir potrebe osoba s invaliditetom. Stoga je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere kojima će se osigurati da osobe s invaliditetom mogu primati i prosljeđivati informacije.

• Obrazovanje; osobama s invaliditetom potrebno je osigurati jednak pristup obrazovanju jer ono predstavlja temeljni preduvjet za društvenu uključenost i neovisnost osoba s invaliditetom.

• Zapošljavanje, profesionalno usmjeravanje i naobrazba; ključni čimbenici za ostvarivanje društvene uključenosti i ekonomske neovisnosti, stoga je potrebno osigurati zakonodavstvo, mjere i usluge koje će jamčiti jednake mogućnosti osobama s invaliditetom prilikom dobivanja i zadržavanja zaposlenja.

• Izgrađeno okruženje; pristupačno okruženje potiče jednake mogućnosti, neovisno življenje, aktivno uključivanje u zajednicu, a primjenom načela Univerzalnog dizanja može se stvoriti okuženje pristupačno osobama s invaliditetom te izbjeći stvaranje novih zapreka.

• Prijevoz; razvoj i osiguravanje pristupačnog prijevoza omogućava poboljšanje pristupačnosti usluga u javnom prijevozu, isto tako, radi se o preduvjetu za postizanje neovisnost, sudjelovanja na tržištu rada i aktivnog sudjelovanja u društvu.

• Život u zajednici; mogućnosti neovisnog življenja i društvena

Konvencija rješavanje problema osoba s invaliditetom postavlja na najvišu razinu - na razinu ljudskih prava. Stoga je neophodno zakonodavstvo RH prilagoditi zahtjevima Konvencije. Bitno je naglasiti da Konvencija nastavlja put deinstitucionalizacije.

Naglasak je na priznavanju svih temeljnih prava i sloboda osoba s invaliditetom te na ravnopravnom uključivanju u sva područja života i rada.

Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006.-2011.

Temeljno načelo Akcijskog plana je obveza društva osigurati svim građanima da u najmanjoj mogućoj mjeri osjete posljedice invaliditeta putem aktivne podrške zdravom načinu života, primjerene zdravstvene skrbi, rehabilitacije, sigurnijeg okruženja i zajednice koja je spremna pružiti podršku. Kako bi se ovo načelo moglo primjenjivati, potrebno je osigurati pružanje kvalitetnih i inovativnih usluga te osnaživanje mjera koje se već provode, a defi nirane su nacionalnim strategijama i politikama radi poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom.

Akcijskim planom za osobe s invaliditetom Vijeća Europe 2006.-2015. želi se prenijeti ciljeve Vijeća Europe u pogledu ljudskih prava, nediskriminacije, jednakih mogućnosti, punopravnoga građanskog sudjelovanja i sudjelovanja osoba s invaliditetom u europski okvir politike za osobe s invaliditetom u sljedećem desetljeću.

Prvenstvena je odgovornost država članica provedba politika vezanih uz invaliditet na nacionalnoj razini, a osobito provedba konkretnih aktivnosti navedenih u sklopu svake akcijske smjernice (Council, of Europe, 2006.).

U 15 akcijskih smjernica, koje predstavljaju ciljeve i specifi čne mjere koje bi države članice trebale provesti, Akcijski je plan obuhvatio široko područje djelovanja i ključna područja života osoba s invaliditetom.


Podizanje razine svijesti; ključni je čimbenik koji se provlači kroz čitav Akcijski plan. Potrebno je suprotstaviti se diskriminirajućem ponašanju i stigmatiziranju te ih zamijeniti pristupačnim i objektivnim informacijama o posljedicama oštećenja i invaliditeta radi promicanja boljeg razumijevanja potreba i prava osoba s invaliditetom u društvu. Djelovanje treba usmjeriti na izmjenu negativnih stavova prema ljudima s invaliditetom i promicati aktualiziranje pitanja invaliditeta u svim tiskovinama vlade i medija (Council of Europe, 2006.).

Nacionalni dokumenti kojima se promiču prava osoba s invaliditetom

Pod utjecajem međunarodnih dokumenata, vlade u Hrvatskoj odlučile su kreirati nacionalne dokumente koji konkretnije načela, prava i smjernice sprovode u mjere kojima je cilj promicanje položaja osoba s invaliditetom. Da bi se oslikalo društveno-političko okružje s obzirom na prava osoba s invaliditetom, prikazat ćemo dva dokumenta koje je u posljednjih nekoliko godina donijela Vlada Republike Hrvatske (Korać Graovac i sur., 2011.).

Prvi dokument je Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine i ona je dobro sredstvo u poduzimanju konkretnih aktivnosti u svim podsustavima društva. Drugi dokument je Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine, koji jedan dio posvećuje skrbi o ranjivoj skupini građana - osoba s invaliditetom.

Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine

Vlada Republike Hrvatske donijela je u lipnju 2007. godine Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine (NN, 63/07.) radi napretka te daljnjeg snaženja zaštite prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, a potvrđujući pravo svih građana da ravnopravno sudjeluju u svim segmentima društva i nesmetano raspolažu svojim zakonskim i ustavnim pravima.

uključenost prvenstveno se ostvaruju življenjem u zajednici. Poboljšanje života u zajednici zahtijeva strateške politike koje podržavaju zaokret od institucionalne skrbi ka skrbi koju pružaju članovi zajednice, počevši od sasvim samostalnog života do života u zaštićenom okruženju za manji broj osoba.

• Zdravstvena skrb; osobe s invaliditetom trebaju imati jednak pristup uslugama zdravstvene skrbi odgovarajuće kvalitete koje poštuju prava korisnika. U tom je smislu važno veće usredotočenje medicinskih djelatnika (uz odgovarajuću naobrazbu) na socijalni model invaliditeta.

• Rehabilitacija; da bi se spriječilo pogoršanje invaliditeta, ublažile posljedice i poboljšala neovisnost osoba s invaliditetom, treba provoditi programe sveobuhvatne rehabilitacije koji uključuju široki spektar pristupačnih usluga i, gdje je to moguće, usluga koje pružaju članovi zajednice.

• Socijalna zaštita; uključujući socijalno osiguranje, socijalnu pomoć i podršku – mogu pridonijeti kvaliteti života korisnika. Osobe s invaliditetom trebale bi imati jednaku korist od sustava socijalne zaštite te jednak pristup tim uslugama. Gdje je to moguće, potrebno je promicati politike koje potiču zaokret od ovisnosti o socijalnoj pomoći prema zapošljavanju i neovisnosti.

• Pravna zaštita; podrazumijeva poduzimanje odgovarajućih mjera za otklanjanje diskriminacije osoba s invaliditetom. Potreban je prikladan pravni i administrativni okvir za sprječavanje i borbu protiv diskriminacije.

• Zaštita od nasilja i zlostavljanja; društvo ima dužnost sprječavati i štititi od zlostavljanja i nasilja. Politike trebaju biti usmjerene na zaštitu osoba s invaliditetom od svih oblika zlostavljanja i nasilja te osigurati odgovarajuću podršku žrtvama zlostavljanja i nasilja.

• Istraživanje i razvoj; prikupljanje i analiza statističkih podataka osnova su za oblikovanje i provedbu informiranih i utemeljenih politika. Pouzdane informacije pomažu u prepoznavanju novo-nastalih problema te iznalaženju rješenja. Važno je prepoznati najbolje primjere iz prakse te pratiti promjene u društvu.


U jednom poglavlju dokumenta spominje se skrb o posebno osjetljivim skupinama građana, među kojima se posebno navode osobe s invaliditetom, kao i zaštita prava osoba s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama.

Kao ciljevi programa u ovome području navedeni su:

• osigurati zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda putem revizije postojećih propisa radi sprečavanja diskriminacije osoba s invaliditetom i praćenja slučajeva diskriminacije, uključivanjem osoba s invaliditetom u izrade prijedloga nacrta propisa kojima se ureduju prava osoba s invaliditetom te poboljšanjem uvjeta smještaja u domovima za osobe s invaliditetom, posebice osoba s intelektualnim teškoćama

• unaprijediti izvaninstitucijske oblike skrbi

• omogućiti neovisno življenje u zajednici

• senzibilizirati javnost za potrebe osoba s invaliditetom i promicanje njihovih prava

• poticati razvoj organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom prava osoba s invaliditetom

• poboljšati institucionalni smještaj osoba s duševnim smetnjama te povećati učinkovitost zaštite prava osoba s duševnim smetnjama.

Hrvatsko zakonodavstvo o osobama s invaliditetom

Područje prava osoba s invaliditetom regulirano je s oko 270 propisa (međunarodni ugovori, Ustav, zakoni, podzakonski akti). Postoje brojni strateški dokumenti u kojima su sadržane mjere za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom u RH (najvažniji je Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine - ona obuhvaća mnogo područja koja su zahvaćena Konvencijom).

Područje prava osoba s invaliditetom prate razna tijela zakonodavne i izvršne vlasti:

Zadaća Nacionalne strategije je uskladiti sve politike djelovanja na području zaštite osoba s invaliditetom s dostignutim standardima na globalnoj razini, ali i svim trendovima kojima je cilj nastojanje da sva područja života i djelovanja budu otvorena i pristupačna osobama s invaliditetom. Cilj Nacionalne strategije je učiniti hrvatsko društvo što osjetljivijim i prilagođenijim za nužne promjene u korist izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom, odnosno stvoriti uvjete za njihovo aktivno uključivanje i ravnopravno sudjelovanje u društvu, poštovanje urođenog dostojanstva i uvažavanje posebnih interesa te sprječavanje bilo kakve diskriminacije i snaženje svih oblika društvene solidarnosti.

Strategija se naslanja na već uspostavljene okvire, kao i iskustva u provedbi Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine kojom su stvorene osnove za osiguranje i promicanje prava osoba s invaliditetom, ali uz traženje novih rješenja za osiguravanje sveobuhvatnog pristupa u svim područjima od interesa za osobe s invaliditetom, kao što su: obitelj, život u zajednici, odgoj i obrazovanje, zdravstvena zaštita, socijalna skrb i mirovinsko osiguranje, stanovanje, mobilnost i pristupačnost, profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje i rad, pravna zaštita i zaštita od nasilja i zlostavljanja, informiranje, komunikacija i podizanje razine svijesti, sudjelovanje u kulturnom životu, sudjelovanje u političkom i javnom životu, istraživanje i razvoj, rekreacija, razonoda i sport, udruge osoba s invaliditetom u civilnom društvu te međunarodna suradnja.

U svim je područjima Nacionalnom strategijom predviđeno poduzimanje niza sustavnih mjera, a za provođenje velikog dijela tih mjera zadužene su, uz tijela državne vlasti, strukovne organizacije i civilni sektor te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih pravaod 2008. do 2011. godine

Drugi dokument koji je važan za osobe s invaliditetom jest Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine u kojemu su izdvojena prioritetna područja zaštite i ostvarivanja ljudskih prava kojima će Republika Hrvatska posvetiti osobitu pažnju u navedenom razdoblju.


Ovaj sustav može se podijeliti na sljedeće podsustave:

• zapošljavanje pod općim uvjetima• zapošljavanje pod posebnim uvjetima• olakšice i poticaje poslodavaca pri zapošljavanju osoba s invaliditetom• profesionalna rehabilitacija.

Sustav mirovinskog osiguranja

Mirovinsko osiguranje, kao jedna od grana socijalnog osiguranja, obuhvaća zaštitu osiguranika u slučaju starosti, invalidnosti, tjelesnog oštećenja i smrti hranitelja u obitelji. Mirovinski sustav temeljen na međugeneracijskoj solidarnosti bio je u krizi pa je 1998. promijenjen zakon, a time i sustav. Ukinuta su neka prava, a postrožena druga. Invalidnost i tjelesno oštećenje sastavni su dio sustava mirovinskog osiguranja i uređeni su Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN br. 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05).

Zbog boljeg razumijevanja sustava mirovinskog osiguranja potrebno je utvrditi razliku između tjelesnog oštećenja i invalidnosti, kao i defi nirati izraz invalid rada.

Tjelesno oštećenje je gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne invalidnost. Osim toga, tjelesno oštećenje može, ali ne mora utjecati na nečiju radnu sposobnost. Invalidnost se, s druge strane, utvrđuje u odnosu na nečije tjelesne i psihičke sposobnosti, obrazovanje i rad. Invalid rada je osiguranik koji je na osnovi invalidnosti ostvario pravo na invalidsku mirovinu ili na profesionalnu rehabilitaciju.

Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN br. 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04), mogu se ostvariti sljedeća prava:

1. Hrvatski sabor kroz rad svojih matičnih odbora2. Vlada Republike Hrvatske (povjerenstva i radne skupine te uredi

Vlade)3. Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom

Slijedi prikaz prava osoba s invaliditetom u različitim sustavima.

Sustav odgoja i obrazovanja

Kroz predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj najviše se može utjecati na život neke osobe. Ulaganja koja se u tom razdoblju učine za dijete s teškoćama u razvoju dugoročne su naravi, ali višestruko isplativa. Kako bi se djetetu osigurala kvaliteta obrazovanja, potrebna su adekvatna pomagala za praćenje nastave, prilagođen radni prostor, sređeni uvjeti za zdrav socijalni razvoj koji podrazumijeva integraciju u redovno školstvo i dr.

Visokoškolsko obrazovanje

Većina prava iz visokoškolskog obrazovanja novijeg je datuma. Njihova budućnost je neizvjesna jer se temelje na pojedinačnim odlukama ministarstva. U osobe s invaliditetom unutar sustava visokoškolskog obrazovanja treba ulagati jer su oni kategorija osoba koja je dokazala svoj veliki potencijal i predstavljaju veliki ljudski kapital.

Prava koja izviru iz visokoškolskog obrazovanja su:

• naknada dijela troškova prijevoza• smještaj u studentski dom• upis na studij u statusu redovnog studenta• stipendija.

Sustav zapošljavanja, rada i profesionalne rehabilitacije

Danas se na tržištu rada traže nove vještine i nova znanja, traži se mobilna radna snaga, dok priprema osoba s invaliditetom za samostalan život i rad u samom početku nudi osposobljavanje za zastarjele vještine.


Sustav stanovanja i prostorne mobilnosti

U posljednje vrijeme vidljivi su pomaci u prilagođavanju prostora osobama s otežanom pokretljivošću.

Unutar sustava stanovanja i prostorne mobilnosti razlikujemo sljedeća prava:

• pristupačnost• dobivanje znaka pristupačnosti• povlastica za četiri putovanja• oslobađanje od plaćanja godišnje naknade za ceste• oslobađanje od plaćanja putarine.

Porezne i druge olakšice

U poreznom sustavu je prije nekoliko godina postojalo puno više prava koja su se ostvarivala na temelju invalidnosti, ali ona su postupno ukidana. Porezni sustav predstavlja puno potencijala u smislu bolje potpore osobama s invaliditetom kroz obrazovanje, zdravstveno osiguranje, mirovinski sustav, sustave socijalne skrbi, mobilnosti i zapošljavanja.

Prema Zakonu o porezu na dohodak (NN br. 177/04), Pravilniku o porezu na dohodak (NN br. 95/05) i prema posebnim propisima na osnovi socijalnih potpora neoporezivi primici su: pomoć za uzdržavanje, doplatak za pripomoć u kući, pomoć za podmirenje troškova stanovanja, doplatak za pomoć i njegu, doplatak za djecu, doplatak za ortopedska pomagala, osobna invalidnina, opskrbnina i obiteljska invalidnina ostvareni prema Zakonu o socijalnoj skrbi, Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, oprema novorođenog djeteta, obiteljske mirovine koje primaju djeca nakon smrti roditelja, naknade plaća u vrijeme privremene nezaposlenosti, stipendije studenata, primici učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga i ostalo.

Prema poreznim propisima razlikujemo sljedeće olakšice za osobe s invaliditetom:

• invalidska mirovina• naknada zbog tjelesnog oštećenja• profesionalna rehabilitacija• mirovinski staž s povećanim trajanjem.

Sustav zdravstvenog osiguranja

Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju (NN br. 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04, 177/04, 90/05) i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 121/03), razlikujemo sljedeća prava:

• zdravstvena zaštita• oslobađanje od plaćanja participacije• oslobađanje od plaćanja administrativne pristojbe• zdravstvena njega u kući• fi zikalna terapija u kući• bolnička medicinska rehabilitacija• ortopedska pomagala.

Vrste pomagala, prema Pravilniku o ortopedskim i drugim pomagalima (NN br. 93/03 - pročišćeni tekst, 158/03 i 74/04):

• ortopedska pomagala• očna i tifl otehnička pomagala• slušna pomagala• pomagala za omogućavanje glasnog govora• dodirna pomagala• druga pomagala• stomatološka pomagala.

Osiguranoj osobi osigurava se novo ili uporabljeno pomagalo iz popisa ortopedskih i drugih pomagala koji je sastavni dio Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima.


• promjene osobnosti u ponašanju i u reakcijama s progresivnim oštećenjem u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom funkcioniranju uz potpunu ovisnost o brizi druge osobe.

Prijeka potreba pomoći i njege može se utvrditi u punom opsegu i u smanjenom opsegu, a s obzirom na opseg prijeke potrebe pomoći i njege utvrđuje se novčana pomoć u punom ili smanjenom iznosu. Puni opseg prijeke potrebe pomoći i njege postoji kada se osoba zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može samostalno, niti uz pomoć ortopedskih pomagala, kretati u stanu i izvan stana, oblačiti se i svlačiti, uzimati hranu, održavati osobnu higijenu niti obavljati druge osnovne životne potrebe. Barthelov indeks za taj puni opseg iznosi od 0 do 60. Smanjeni opseg prijeke potrebe pomoći i njege postoji kada se osoba zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može samostalno kretati izvan stana radi nabave osnovnih životnih potrepština i korištenja zdravstvene zaštite. Barthelov indeks za taj smanjeni opseg iznosi od 61 do 90.

Prava u sustavu socijalne skrbi

Prava koja postoje u sustavu socijalne skrbi prema Zakonu o socijalnoj skrbi (NN br. 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03) su:

• doplatak za pomoć i njegu• pomoć i njega u kući• osobna invalidnina• status roditelja njegovatelja• osposobljavanje za samostalan život i rad• skrb izvan vlastite obitelji• savjetovanje• pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća• ostala prava.

• povećani osobni odbitak• porez na dodanu vrijednost 0% za pomagala• oslobađanje od plaćanja boravišne pristojbe.

Sustav socijalne skrbi

Sustav socijalne skrbi, premda bi trebao biti krajnja pomoć osobama s invaliditetom, često je prva i jedina pomoć. Sustav socijalne skrbi je iz različitih razloga opterećen nizom problema.

Predradnje za ostvarivanje prava

Vještačenje je dio dokaznog postupka za ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi. To znači da treba provesti postupak vještačenja prije nego što korisnik ostvari određeno pravo ili određena prava.

Tijekom postupka vještačenja utvrđuju se vrste, stupanj i težina oštećenja uvidom u raspoloživu medicinsku i drugu dokumentaciju te neposrednim pregledom i ispitivanjem korisnika. Ovim se postupkom utvrđuju potrebe vještačene osobe te se procjenjuje stanje i funkcioniranje osobe u radnoj, životnoj i drugim sredinama.

Sama procjena obavlja se sukladno dobi, obrazovanju, zvanju, socijalnim okolnostima i ostalom važnom za davanje nalaza i mišljenja.

U Pravilniku o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN br. 64/02) navedena su mjerila za utvrđivanje težine tjelesnog ili mentalnog oštećenja ili psihičke bolesti. Mjerila se odnose na:

• nesposobnost samostalnog kretanja ni uz ortopedska pomagala (štake, hodalice, kolica, vozilo i dr.)

• hranjenje putem sonde ili gastrostome• nemogućnost samostalnog održavanja osobne higijene i obavljanja

fi zioloških potreba, te samostalnog svlačenja i obla če nja - Barthelov indeks od 0 do 22

• nemogućnost primanja i pamćenja raznih informacija i nesposobnost uspostavljanja socijalnih odnosa s drugim osobama, što je čini potpuno ovisnim o brizi druge osobe


povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

15. Najman Hižman, E., Leutar, Z. i Kancijan, S. (2008.) Stavovi građana prema osobama s invaliditetom u Hrvatskoj u usporedbi s Europskom unijom. Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline, 17(1)71-93.

16. Oliver, M. & Sapey, B. (2006.) Social work with disabled people. Basingstoke: Macmillan

17. Pravilnik o ortopedskim i drugim pomagalima NN br. 93/03 - pročišćeni tekst, 158/03 i 74/04.

18. Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN,64/02).

19. Pravilniku o porezu na dohodak NN br. 95/05.20. Urbanc, K. (2006). Medicinski, socijalni ili neomedicinski pristup skrbi za

osobe s invaliditetom, Ljetopis socijalnog rada, 12, 2, 321-333.21. Vrh, S. i Leutar, Z. (2012.) Uključenost osoba s intelektualnim teškoćama u

život lokalne zajednice. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja. 48 (2012.), 2; 41-54

22. Zakon o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom, Narodne novine, 64/01.

23. Zakon o mirovinskom osiguranju, Narodne novine, 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07 – Odluka USRH, 79/07, 35/08, 40/10 - Odluka USRH, 121/10, 61/11, 114/11 i 76/12)

24. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Narodne novine, 143/02., 33/05., 157/13, 152/14.

25. Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 121/03)26. Zakon o zdravstvenom osiguranju (NN br. 94/01, 88/02, 149/02, 117/03,

30/04, 177/04, 90/05) 27. Zakon o porezu na dohodak NN br. 177/04.28. Zakon o socijalnoj skrbi NN br. 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03.29. Zovko, G. (1999.): Invalidi i društvo, Revija za socijalnu politiku, 6 (2) : 105-

117.30. Zovko, G. (2000.): Socijalna skrb o invalidima u Republici Hrvatskoj, Revija

socijalne politike, 3-4, 273-287.31. Žiljak, T. (2005): Invaliditet je pitanje ljudskih prava: može li obrazovanje

pomoći njihovu ostvarenju?, Analiza Hrvatskog politološkog društva, 2, 1, 2006., 247-259.

LITERATURA

1. Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. - 2015.: preporuka REC (2006.) 5 Odbora ministara državama članicama. Zagreb: Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, 2007.

2. Alfi rev, M. (2000.) Samozastupanje i socijalna kompetencija osoba s umjerenom i težom mentalnom retardacijom. Magistarski rad. Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet.

3. Hatibović, Ć. Hadžialagić, M. Smailagić, V. (2008.) Djeca s posebnim potrebama – nastavnici i studenti u stejecanju znanja o različitima. Tuzla i Bihać: Centar za dokumente i inovacije.

4. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom. Fakultativni protokol uz Konvenciju. (2006.) Zagreb: Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

5. Korać Graovac, A., Čulo, A., (2011.) Konvencija o pravima osoba s invaliditetom - novi pristup shvaćanju prava osoba s duševnim smetnjama. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. 61, 1; 65-108

6. Kovačević, V. Stančić, V. Mejovšek, M. (1988.), Osnove teorije defektologije. Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet.

7. Kovačević, V. Stančić, V. Mejovšek, M. (1988.), Osnove teorije defektologije. Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet.

8. Leutar, Z. (2008.) Socijalni rad s osobama s invaliditetom. Zagreb: Studij socijalnog rada. Interna skripta

9. Leutar, Z. Marković. E. (2011.) Social work with people with disability in Croatia: A qualitative study. Journal of Social Work in Disability & Rehabilitation. 10 (1)1-24

10. Leutar, Z. Ogresta, J. Milić Babić, M. (2008.) Obitelji osoba s invaliditetom i mreže podrške. Zagreb: Pravni fakultet u Zagrebu.

11. Leutar, Z., Buljevac, M., Milić Babić, M. (2011.) Socijalni položaj osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

12. Marinić, M. (2008.) Jesu li osobe s invaliditetom „invalidi“? Pitanje konceptualne naravi, ali i potreba izjednačavanja mogućnosti, Društvena istraživanja 17 (1-2): 199-221.

13. Mihanović, V. (2011.) Invaliditet u kontekstu socijalnog modela. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 47 (1), 72-86.

14. Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine. (2007.) Zagreb: Vlada Republike Hrvatske,

MODUL 2:

OBITELJSKI ODNOSI

U KONTEKSTU POJAVE

INVALIDITETA

Brigita Jerić

Mateja Grozdek

Nina Šimunović

Petra Pavlić

61MODUL 2: Obiteljski odnosi u kontekstu pojave invaliditeta

Koncept modula

1. Iskustvo roditelja s nastankom teškoća u razvoju djeteta

2. Doživljaj stigmatizacije i autostigmatizacije obitelji osoba s invaliditetom

3. Socijalna prava obitelji osoba s invaliditetom

4. Njegovatelji i njegovateljski stres

Kao i ljudsko društvo, obitelj se neprestano razvija, osnova je na kojoj je društvo nastalo i povezuje ono biološko i društveno u čovjeku (Janković, 2004.). Rast i razvoj svakog pojedinca narušava već postojeću homeostazu i istovremeno zahtjeva uspostavljanje nove (Pregrad, 2002. prema Wagner Jakab, 2013.). Ta stalna akcija uspostavljanja homeostaze čini sustav obitelji dinamičnim. Sve što se događa nekom od članova obitelji, tj. dobri i loši podražaji, utječu na sve članove obitelji. Tako će sretni događaji rezultirati srećom među svim članovima obitelji, a bolest će, primjerice, dovesti do tuge kroz obiteljsku interakciju (Wagner Jakob, 2013.). Prema Juulu (2004.), pravo o obiteljskoj interakciji ovisi razvoj i napredak svakog pojedinca, ali i obitelji u cjelini. Što je interakcija bolja, odnosi u obitelji su kvalitetniji (Wagner Jakab, 2013.).

Svaki životni ciklus ili nova razvojna zadaća (kao što je npr. rođenje djeteta s teškoćom) za obitelj predstavlja krizu i potiče obitelj na prilagođavanje novoj situaciji i održavanje obiteljskog sustava (Pregrad, 2002., prema Wagner Jakab, 2013.). Što se događa kada se u obitelji rodi dijete? Odnosi u obitelji se promijene, u fokus dolazi novi član obitelji, a ostali se mogu osjetiti ugroženima. Može se pojaviti osjećaj među članovima obitelji kako više nisu jednako važni cjelini kojoj pripadaju, jer postoji novo biće koje zahtijeva puno pažnje i ljubavi.

Rođenje djeteta s teškoćama donosi stres u obitelji. Taj stres nepovoljno utječe na procese koji se događaju unutar obitelji (Conger i Elder 1994. prema Čudina - Obradović i Obradović, 2006.). U obiteljima koje imaju dobru povezanost i interakciju, članovi pružaju međusobnu potporu,

62 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 63MODUL 2: Obiteljski odnosi u kontekstu pojave invaliditeta

Važno je da stručnjaci budu svjesni da je to dio procesa te da je to pozitivno jer znači da roditelji prolaze kroz taj proces. Ako su stručnjaci meta roditeljskog bijesa, u ovoj fazi ne treba zauzimati obrambeni stav.

Faza 4 - rezignacija, povlačenje, tuga, krivnja, bespomoćnost, tjeskoba, ponekad depresija. Povlačenje i izbjegavanje socijalnih odnosa, druženja, što može biti znak da su roditelji počeli prihvaćati činjenicu da dijete ima teškoće.

Faza 5 - prihvaćanje teškoće, ali i razvijanje pozitivnog stava prema djetetu, poštovanje snage djeteta i pružanje podrške i pomoći sebi, jedni drugima i djetetu. Važno je i poticajno uključiti roditelje kao partnere u vrtić/školu!

Faza 6 - ponovno uspostavljanje ravnoteže, prihvaćanje novih uloga i odgovornosti, ponovno uživanje u životu, uspostavljanje novih odnosa.

Vrste tugovanja su:

“Zdravo” - podrazumijeva odlučiti otpustiti osobu, stvarati nove i zadovoljavajuće odnose, usvojiti novu strukturu vlastitog identiteta i aktivno se uključivati u svakodnevni život. Ishod je pozitivan i iscjeljujući (traje od jedne do tri godine).

„Kronično tugovanje“- traje dvije do pet godina nakon gubitka, a osoba vjeruje da se nikako ne može vratiti u život.

„Odgođeno tugovanje“ - naknadno, ostavljeno “za poslije” jer si u tom času roditelji ne mogu “priuštiti” tugovanje (saniranje hitnijih problema, primjer višestruke teškoće).

„Prikriveno tugovanje“ - društveno prihvatljiv oblik s tjelesnim simptomima (migrene, srčane smetnje, hormonalne promjene).

„Zakočeno tugovanje“ - često je kod djece kako bi poštedili roditelje. Tugujući zaustavlja proces tugovanja i čini se da se prilagodio gubitku ili se suzdržava pa je vanjska reakcija puno slabija od unutarnjeg osjećaja (Wagner Jakob, 2013.).

te se vode zajedničkim ciljem, kako lakše prihvatiti novonastalo stanje. Zahvaljujući dobroj koheziji unutar obitelji, „otpornost na stres“ je veća (Čudina-Obradović i Obradović, 2006.).

Spoznajom da dijete ima teškoću i /ili bolest roditelji doživljavaju gubitak.

Postoji više vrsta gubitaka:

• smrt bliske osobe• zbog bolesti koja ne uključuje smrt (gubitak “imaginarnog” djeteta)• u području socijalnih odnosa (gubitak prijatelja zbog svađe,

partnera, susjedstva zbog selidbe, kolega s posla zbog otkaza, mirovine)

• apstraktne stvari (simbolički gubici) - samopouzdanje, nada, ideali, voljene osobe kakva je nekad bila (zbog npr. demencije)

• materijalne vrijednosti: novčanik, torba, kuća, automobil (Arambašić, 2005., prema Wagner Jakab, 2013.)

Roditelji djece s invaliditetom proživljavaju faze tugovanja. Posebno je teško razdoblje postavljanja prave dijagnoze. Tugovanje je proces koji ima različito trajanje kod različitih osoba. Ishod “zdravog” tugovanja je odlučiti otpustiti osobu, ideje, očekivanja, stvarati nove i zadovoljavajuće odnose, usvojiti novu strukturu vlastitog identiteta i aktivno se uključivati u svakodnevni život (Wagner Jakab, 2013.).

Faze tugovanja su:

Faza 1 - nevjerica, šok, osjećaj nestvarnosti, regresija i bespomoćnost /suha usta, manjak zraka, plač, treskavica, nespavanje, gubitak apetita/usmjerenost na sebe, zaokupljenost misli, bezvoljnost

Faza 2 - izbjegavanje stvarnosti, odbijanje, traganje za drugim rješenjima, drugim stručnim mišljenjima, lijekom, alternativnim metodama, potreba za mijenjanjem stvarnosti

Faza 3 - bijes na “glasnika loših vijesti”, bijes se može otvoreno pokazivati ili se osoba povlači u sebe, ljutnja na liječnika, stručnjaka, krivnja.


Kako biste se još više približili roditeljima, trebali biste se voditi sljedećim smjernicama (Wagner Jakab, 2013.):

• Neverbalna komunikacija daje puno informacija na temelju govora tijela, gesta, mimika, stava, nesvjesnih pokreta.

• Biti svjestan da je roditelj u procesu tugovanja i respektirati fazu u kojoj se nalazi i iz koje proizlazi njegovo ponašanje.

• Voditi računa o vremenu razgovora i na vrijeme ga privoditi kraju te na kraju dati roditeljima neku strukturu i plan.

• Promatrati dijete holistički i gledati opću dobrobit, a ne se usmjeravati isključivo na teškoću. Biti svjestan brige roditelja na dugoročno, ali ga podsjećati na kratkoročne ciljeve.

• Hvaliti roditeljima djecu, hvaliti trud, a ne samo rezultat. No pritom ne treba biti neiskren i hvaliti nekritički. Ukazati i na teškoće djeteta idejama na koje se ciljeve u radu treba usmjeriti. Ako nekritički dijete samo hvalimo, roditelj će izgubiti povjerenje u stručnjaka; ako dijete promatramo samo kroz teškoću, u roditeljima potiskujemo tjeskobu, otpor pa sa strahom ulaze u vrtić/školu, što se refl ektira i na djecu.

• Uključiti roditelja kao partnera u suradnju.• Ne dopustiti da roditelji prelaze granice odnosa sa stručnjakom i

tako ga ometaju u profesionalnom i privatnom vremenu.• Ako je komunikacija nemoguća, pokušati uključiti kolege u taj

proces, a sami se povući.• Voditi računa o svojim osjećajima i dojmovima u odnosu na

roditelje i pokušati prvenstveno razumjeti obiteljsku dinamiku jer se dijete ne može gledati izdvojeno od toga.

• Naši stavovi, vrijednosti, prioriteti i znanja nisu identični tuđim. • Biti svjestan da komunikacija s roditeljima ne može uvijek biti

uspješna, da nismo svemogući, ali dati sve od sebe da uspije.• Njegovanje odnosa stalni je proces i ulaganje.

U obitelji tuguju:

Roditelji - majka i otac mogu se nositi na različite načine s teškoćama djeteta, ili se čvrsto povezuju ili ih to razdvaja (ponekad zauvijek). Pritisak da se nose s vlastitom tugom, a istovremeno su uključeni u skrb o djetetu s teškoćama, kao i o ostaloj djeci u obitelji.

Sestre i braća - ne zaobilaze ih strepnje i brige roditelja, manjak roditeljske pažnje.

Bake i djedovi - tuguju “duplo” i zbog unuka s teškoćama i zbog vlastite djece koja su pogođena time (Wagner Jakob, 2013.).

Pružanje podrške obitelji odvija se u nekoliko faza.

U prvim fazama važno je slušati, bez vrednovanja. Vrlo često i nije potrebno davati moguća rješenja i savjete nego samo slušati s razumijevanjem te poticati roditelje da govore ako to žele, poštivati ako ne žele, no nuditi prostor i mogućnost za razgovor bez inzistiranja. Važno je čekati kada će biti pravo vrijeme za roditelje.

Nadalje, važno je biti iskren u vezi djetetovih sposobnosti, no i ukazivati na pozitivna rješenja i mogućnosti. Prvo je potrebno naglašavati snage, a onda slabosti te ne ukazivati roditeljima da nešto nije u redu s djetetom, a da ih se konkretno ne uputi u daljnje korake i na stručnjake.

Stručnjak treba strpljivo odgovarati ne roditeljska pitanja, a ako ne zna odgovore, treba biti iskren i ponuditi roditeljima mogućnost da se raspita. Nije uputno “skrivati” se iza stručnih termina te izbjegavati pitanja prelazeći preko njih kao da ih nismo čuli. Na opetovana pitanja važno je ponovno odgovarati jer roditelji ponekad nisu u stanju “čuti” i “razumjeti”.

Za razgovor s roditeljima potrebno je omogućiti određeno vrijeme i mjesto, a svakako to ne činiti prilikom ostavljanja ili preuzimanja djeteta iz vrtića/škole. Treba voditi računa o prostornim i vremenskim uvjetima u kojima se razgovor odvija (način sjedenja, stolci, osigurati razgovor bez djece, dovoljno zraka, svjetla, voditi računa o vremenu, itd). Način vođenja intervjua treba biti nedirektivan, otvoren, fl eksibilan i osoban (Wagner Jakab, 2013.).


Rezultati su pokazali da mladi osjećaju nelagodu u interakciji s osobama s invaliditetom te da ih često segregiraju. Također, pokazalo se da na stav mladih o osobama s invaliditetom najviše utječu dob, spol, nedostatak informacija i znanja te da što se više vremena provede u razgovoru s osobama s invaliditetom, stigmatizacija se smanjuje. Jedan od oblika stigmatizacije je stigmatizacija zbog deformacije lica. Izgled lica može biti posljedica oboljenja, doživljene tjelesne traume ili genetskih oboljenja. Zbog paralize facijalnog živca osobe ne mogu utjecati na svoju mimiku pa su zbog toga nerijetko stigmatizirane (Buljevac, Knežević, 2013.).

Radionica 2.2.: Promišljanje o iskustvu stigmatizacije u

društvu

Polaznici radionice trebaju razmisliti i naći rješenje za sljedeće situacije:

1. Marko je učenik 1. razreda srednje škole. Zbog oštećenja sluha nosi slušni aparat te ga ostali učenici zbog toga zadirkuju. Ne shvaćaju da je aparat pomagalo koje Marku omogućuje da čuje. Marko se zbog toga srami i ne želi nositi slušni aparat. Što biste vi kao stručnjak napravili kako biste pomogli Marku da se ne srami aparata, te što biste napravili po pitanju ponašanja i shvaćanja ostale djece?

2. Ana je učenica 2. razreda srednje škole za učenike s teškoćama. Od kada je upisala školu, prijateljima govori kako je upisala jednu sasvim drugu jer ju je sram reći u koju školu ide. Smatra da bi joj se prijatelji smijali kada bi rekla da ide u školu za učenike s teškoćama. Ana je inače učenica s oštećenjem sluha. Što biste vi kao stručnjak poduzeli u ovoj situaciji? Kako biste pomogli Ani?

SOCIJALNA PRAVA OBITELJI ČLANA S INVALIDITETOM

Prava koja osobe s invaliditetom mogu ostvariti po Zakonu o socijalnoj skrbi (NN, 157/13) su: psihosocijalna podrška, rana intervencija, smještaj, privremeni smještaj, boravak, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja.

Radionica 2.1.: Projekcija odnosa obitelji djeteta s

teškoćama u razvoju i stručnjaka

Osobe se podijele u trojke i međusobno rasprave o sljedećim pitanjima, a potom jedan član prezentira velikoj grupi koja su njihova iskustva.

1. Jeste li se susreli s obitelji koja ima člana osobu s invaliditetom? Ako jeste, opišite kako doživljavate međusobne odnose članova obitelji.

2. Pokušajte zamisliti da vi imate dijete s invaliditetom. Kako biste voljeli da se stručnjaci odnose prema vama i vašem djetetu?

3. Iz pozicije stručnjaka, što biste vi još dodali kao bitnu stavku odnosa stručnjaka prema obitelji s članom koja je osoba s invaliditetom?

ISKUSTVO STIGMATIZACIJE I AUTO - STIGMATIZACIJE OBITELJI KOJE IMAJU ČLANA S INVALIDITETOM

Pojam “invalid” stavlja veliku stigmu na osobe koje se doživljavaju kao manje sposobne i vrijedne. Ponekad se koristi i termin “osobe s posebnim potrebama”, no termin “osobe s invaliditetom” najbolje opisuje stanje osobe i najmanje stigmatizira (Marinić, 2008.)

Udruge osoba s invaliditetom javljaju se kao akteri koji traže izjednačavanje prava i mogućnosti s obzirom na to da se i dalje brojna prava zajamčena konvencijama, zakonima, pravilnicima i drugim zakonskim regulativama u praksi ne koriste.

Zaposlenici instituta Ivo Pilar proveli su istraživanje o zadovoljstvu osoba s invaliditetom socijalnom politikom koja se provodi u Hrvatskoj, zakonima i njihovoj provedbi. Sudionici su bili članovi nekoliko civilnih udruga tjelesnih invalida sa sjedištem u Zagrebu. Samo se 8% ispitanika složilo s tvrdnjom da osobe s invaliditetom u našem društvu imaju jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava kao i ostali građani (Marinić, 2008.). I mladi odrastaju s negativnom predodžbom o osobama s invaliditetom, pogotovo prema osobama s tjelesnim invaliditetom. Utjecaj na stvaranje stavova o osobama s invaliditetom imaju obitelj, škola, fakultet, vršnjaci (Leutar, Štambuk, 2005.). Leutar i Štambuk (2005.) su provele istraživanje o stavovima mladih prema osobama s tjelesnim invaliditetom.


3. Pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija)

Pomoć pri uključivanju djeteta s teškoćama u razvoju ili mlađe punoljetne osobe s invaliditetom u programe redovitih predškolskih ili školskih ustanova (integracija) je socijalna usluga koja se pruža odgajateljima, učiteljima i nastavnicima u predškolskim i školskim ustanovama. Centar za socijalnu skrb priznaje uslugu nakon prethodno pribavljenog mišljenja predškolske ili školske ustanove i pružatelja usluge o trajanju i učestalosti pružanja usluge, a može se odrediti u trajanju do pet sati tjedno.

4. Boravak - poludnevni i cjelodnevni

Poludnevni boravak - četiri do šest sati dnevno

Cjelodnevni boravak- šest do deset sati dnevno, au tom se vremenu osigurava zadovoljavanje životnih potreba korisnika pružanjem usluga prehrane, održavanja osobne higijene, brige o zdravlju, čuvanja, odgoja, njege, radnih aktivnosti, psihosocijalne rehabilitacije, organiziranja slobodnog vremena, organiziranog prijevoza, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika.

5. Smještaj - je socijalna usluga koja može obuhvatiti uslugu stanovanja, prehrane, njege, brige o zdravlju, socijalnog rada, psihosocijalne rehabilitacije, fi zikalne terapije, radne terapije, radnih aktivnosti, aktivnog provođenja vremena, odgoja i obrazovanja, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika. Smještaj može biti privremeni ili dugotrajni. Može se priznati tijekom svih dana u tjednu ili tijekom pet radnih dana.

6. Privremeni smještaj - priznaje se u kriznim situacijama radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa radi smještaja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

7. Osobna invalidnina - Pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, radi zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Pravo na osobnu invalidninu ne može se priznati:

1. Psihosocijalna podrška - socijalna usluga koja podrazumijeva rehabilitaciju koja potiče razvoj kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih ili socijalnih vještina korisnika. Priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju, odrasloj osobi s invaliditetom, ovisniku, žrtvi obiteljskog nasilja te svim drugim osobama u potrebi prema procjeni stručnog tima nadležnog centra za socijalnu skrb. Može se pružati individualno ili u grupi. Psihosocijalnu podršku mogu pružati dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici i drugi pružatelji usluga psihosocijalne podrške. Psihosocijalna podrška se pruža u obitelji korisnika, odnosno udomiteljskoj obitelji ili kod pružatelja usluga psihosocijalne podrške tako da se pruža u obitelji korisnika ili udomiteljskoj obitelji do pet sati tjedno, a kod pružatelja usluga do šest sati tjedno, a ne više od dva sata dnevno; može se pružati u nazočnosti i uz sudjelovanje članova obitelji.

2. Rana intervencija - socijalna usluga koja obuhvaća stručnu poticajnu pomoć djeci i stručnu i savjetodavnu pomoć njihovim roditeljima, uključujući i druge članove obitelji te udomitelja za djecu, kod nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće djeteta; pruža se djeci i roditeljima, odnosno udomiteljima za djecu u njihovoj obitelji ili kod pružatelja usluge, radi uključivanja djeteta u širu socijalnu mrežu ako se takva usluga ne osigurava u okviru zdravstvene djelatnosti. Rana intervencija pruža se djetetu kod kojeg je u ranoj dobi utvrđeno odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne poteškoće, u pravilu do navršene 3. godine života, a najdulje do navršene 7. godine života.

Nakon prethodno pribavljenog mišljenja liječnika specijalista neonatologa ili pedijatra, a iznimno liječnika druge odgovarajuće specijalizacije, centar za socijalnu skrb traži ocjenu pružatelja usluge o trajanju i učestalosti pružanja usluge te rješenjem priznaje pravo na pružanje usluge.

Ranu intervenciju može pružati dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici i drugi pružatelji usluga rane intervencije. Rana intervencija može se pružati u obitelji korisnika, odnosno u udomiteljskoj obitelji te kod pružatelja usluga, a može se priznati u trajanju do pet sati tjedno. Korisnik kojemu se pruža rana intervencija ne može istodobno koristiti usluge psihosocijalne podrške.


na temelju drugih propisa• kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih

pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje.

Doplatak za pomoć i njegu u kući može se priznati u punom i smanjenom opsegu.

U punom opsegu:

• osobi s težim invaliditetom

• osobi s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju

• slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad

U smanjenom iznosu:

• slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja je osposobljena za samostalan život i rad

• osobi potpuno lišenoj poslovne sposobnosti

Pravo na doplatak za pomoć i njegu nema dijete čiji roditelj koristi rodiljni ili roditeljski dopust ili mirovanje radnog odnosa do treće godine života tog djeteta po posebnim propisima, te dijete za koje roditelj koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta s težim smetnjama u razvoju po posebnim propisima, ali može ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu ako ispunjava uvjete propisane Zakonom o socijalnoj skrbi.

9. Status roditelja njegovatelja - priznaje se jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

• osobi koja osobnu invalidninu ostvaruje po drugoj osnovi• osobi koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće

koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu

• osobi koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti

• djetetu do godinu dana života• djetetu ili odrasloj osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili

organiziranog stanovanjaPravo na osobnu invalidninu ne može se priznati osobi kojoj je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu. Osobna invalidnina za osobu koja nema vlastiti prihod iznosi mjesečno 25% osnovice.

8. Doplatak za pomoć i njegu - priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

- Ne može se priznati osobi:

• koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju• koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju

koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu

• koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti

• ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti

• ako doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po posebnom propisu, djetetu do godinu dana života

• djetetu do godinu dana života• kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili


Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja prestaje:

• na zahtjev roditelja njegovatelja ili njegovatelja• ako roditelj njegovatelj ili njegovatelj nije u mogućnosti pružati

potrebnu njegu zbog svojeg psihofi zičkoga stanja• ako roditelj njegovatelj ili njegovatelj zbog neopravdanih razloga ne

obavlja poslove njegovatelja• ako se roditelj njegovatelj ili njegovatelj nalazi u pritvoru, odnosno

istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora u trajanju duljem od dva mjeseca

• kada roditelj njegovatelj ili njegovatelj navrši 65 godina života• smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom,

roditelja njegovatelja ili njegovatelja

Radionica 2.3.: Informiranost o socijalnim pravima obitelji

osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju

Svatko za sebe treba odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Jeste li znali za postojanje svih navedenih prava?

2. Znate li gdje se osobe trebaju obratiti kako bi ostvarile navedena prava?

3. Znate li tko odobrava navedena prava?

4. Smatrate li da neko pravo ne pomaže dovoljno osobama s invaliditetom? Ako to smatrate, koje pravo i zašto? Što bi trebalo promijeniti?

NJEGOVATELJI I NJEGOVATELJSKI STRES

Uloga njegovatelja je iznimno bitna za osobu s invaliditetom. Većinom je njegovatelj osoba koja je bliska osobi s invaliditetom (Herbert i sur., 2007., prema Rusac, Laklija, Milić Babić, 2012.). Iskustvo njegovatelja povezano je s doživljajem stresa na koji njegovatelj može reagirati tako da upornošću

• potpuno je ovisno o pomoći i njezi druge osobe jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifi čne njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen

• u potpunosti je nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala

• ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba

Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom, status roditelja njegovatelja mogu steći oba roditelja.

Iznimno, kada su roditelji djeteta s teškoćama u razvoju umrli ili nijedan od roditelja ne živi s djetetom i o njemu se ne brine, ili živi s djetetom, ali nije u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu zbog svog psihofi zičkog stanja, status njegovatelja može se priznati jednom od članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici. Pravo na status roditelja njegovatelja, umjesto roditelju, može se priznati i bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom s kojim živi u obiteljskoj zajednici.

Ako u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom, status roditelja njegovatelja može se priznati, osim roditelja, i jednom od članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici. Pravo se može priznati roditelju njegovatelju do 65. godine života.

Roditelj njegovatelj, odnosno njegovatelj, ima pravo na naknadu u iznosu pet osnovica, prava iz mirovinskoga osiguranja, zdravstvenog osiguranja i prava u vrijeme nezaposlenosti kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Roditelj njegovatelj, odnosno njegovatelj, ima pravo na naknadu i u vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege zbog bolesti, kao i tijekom odmora, kada ne obavlja poslove njegovatelja, a djetetu je osiguran privremeni smještaj tijekom godišnjeg odmora roditelja njegovatelja, te ako je dijete na bolničkom liječenju najduže dva mjeseca. Roditelj njegovatelj, odnosno njegovatelj, može koristiti odmor u trajanju do četiri tjedna tijekom godine.


s vidom, vrtoglavicu, malaksalost, nejasan govor, povraćanje, proljev, nagli pad ili dobitak na težini, pretjerano žeđanje, žalost, gubitak interesa, poremećen san, gubitak apetita, plačljivost, iritabilnost, apatiju, povučenost, nemir ili usporenost

• istražit ću i pogledati barem jedan novi izvor podataka o skrbi svaki tjedan.

• Uključiti ću se u rad suportivne grupe ili neku drugu aktivnost izvan kuće

• uključit ću u ulogu njegovatelja ostale članove obitelji i prijatelje.• mogu prenijeti dio dužnosti na druge• moji zakonski i fi nancijski dokumenti, uključujući oporuku, su u

redu i dostupni obitelji• pročitao sam Povelju njegovateljevih prava• potičem voljenu osobu na samostalnost i dopuštam joj da sudjeluje

u njezi sebe same, bez obzira na to kako malo sudjelovala.

Ipak, njegovanje i posvećenost drugoj osobi ima i blagotvorne učinke, a Šantić (2005.) navodi:

• pojačani osjećaj vrijednosti• unaprijeđeni odnosi sa osobom koju se njeguje• uvjerenje da osoba dobiva optimalnu njegu• zadovoljstvo zbog življenja u skladu s vjerskim i/ili etičkim

uvjerenjima ili principima• svijest o svrsi i značaju• osjećaj o uspješnom nošenju s potencijalno teškom životnom

situacijom• zadovoljstvo što se njegovanjem odužujemo za ono što je osoba

učinila za nas u prošlosti• uživanje u zajednički provedenom vremenu• osjećaj bliskosti• povećano strpljenje i izdržljivost• obogaćeni život i veće uživanje u životu• suradnja sa osobom koju se njeguje

mijenja situaciju, napušta stresnu situaciju ili se pokušava prilagoditi situaciji u kojoj se nalazi. U Hrvatskoj, prema Zakonu o socijalnoj skrbi (NN, 157/13), njegovateljem može postati roditelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe, u potpunosti je nepokretna ili ima više vrsta teških oštećenja. Njegovatelj je osoba koja pomaže drugoj osobi u izvođenju aktivnosti iz svakodnevnog života, tj. zadaća koje zahtijeva samostalan život. To su kupanje, oblačenje, eliminacija, hranjenje, promjena položaja i kretanje.

Velika većina njegovatelja ipak nije plaćena za ovaj posao koji uključuje cjelodnevnu posvećenost drugoj osobi. Međutim, takva uloga donosi čitav niz nepovoljnih posljedica kako u mentalnom zdravlju, tako i u odnosu s okolinom, a ponekad i ambivalentnom odnosu prema osobi koju njeguje. Jedna od najuočljivijih posljedica ogleda se u bračnoj i partnerskoj dinamici. Leutar i Starčić (2007.) navode kako se podaci koji se odnose na bračno zadovoljstvo u obiteljima s djecom s invaliditetom su kontradiktorni, ali više je onih koji govore o negativnom utjecaju na partnerske odnose. Foksiranjem roditelja na dijete smanjuje se fokus na njihov međusobni odnos i probleme (Harris, 1983. prema Leutar i Starčić, 2007.).

Da bi njegovatelji očuvali svoje opće zdravlje, postoji lista za samopomoć koja uključuje sljedeće naputke (preuzeto od Šantić, 2005.):

• vježbam ili sam fi zički aktivan najmanje jednom tjedno• ostajem aktivan, društveno i mentalno, tako da posjećujem do tri

prijatelja ili rođaka tjedno• mogu spokojno odspavati sedam do devet sati noću• idem na godišnji sistematski pregled, uključujući pregled vida i

sluha, te na stomatološki pregled• koristim samo one lijekove koji su mi propisani• ograničio sam ili sasvim eliminirao alkohol, duhan, lijekove u

slobodnoj prodaji i rekreacijske droge• moj dom je u dobrom stanju radi sprječavanja nesreća i ozljeda• jedem uravnotežene, raznovrsne obroke tri puta dnevno i pijem

puno tekućine• javiti ću se svom liječniku ako osjetim ove tegobe: neugodu u

prsima, otežano disanje, jaku bol, povišenu temperaturu, probleme


RADIONICA 2.4.: Promišljanje njegovateljskog stresa

• Kako može doći do izgaranja njegovatelja?• Što bi moglo pomoći da se njegovatelji bolje nose sa stresom?• Koje biste usluge vi pružili njegovateljima u Društvenom centru

Kostajnica?• Do čega može dovesti stres? Kako se pravilno nositi s njim?

LITERATURA

1. Buljevac, M., Knežević, M. (2013.). Uočljivost tjelesnog oštećenja osoba s invaliditetom u socijalnim interakcijama. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 49 (2), 129-138.

2. Janković, J. (2004.). Pristupanje obitelji – sustavni pristup. Zagreb: Alinea.3. Leutar, Z., Štambuk, A. (2007.): Invaliditet u obitelji i izvori podrške, Hrvatska

revija za rehabilitacijska istraživanja, 43 (1), str. 47-61.4. Leutar, Z., Starčić, T. (2007.). Partnerski odnosi i dijete s poteškoćama u

razvoju. Ljetopis socijalnog rada. 14 (1), 27-58.5. Marinić, M. (2008.) Jesu li osobe s invaliditetom „invalidi“? Pitanje

konceptualne naravi, ali i potreba izjednačavanja mogućnosti Društvena istraživanja 17 (1-2): 199-221.

6. Rusac, S., Laklija, M., Milić Babić, M. (2012.). Strategije suočavanja članova obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 48 (2), 86-97.

7. Šantić, A. (2005). Podrška obitelji umirućeg člana u kući. Sestrinski edukacijski magazin, 2 (1), Posjećeno 08. 09. 2014. na palijativna-skrb.hr: palijativna skrb.hr/fi les/Podrska_obitelji_umiruceg_clana_u_kuci.pdf

8. Vela Vrabec, N. (2014.). Stres i zdravlje. Okrenite ploču. Narodni zdravstveni list. Posjećeno na službenim stranicama 08. 09. 2014. zavoda za javno zdravstvo primorsko goranske županije www.zzjzpgz.hr/nzl/80/stres_i_zdravlje.htm

9. Wagner Jakab, A. (2013.). Obitelj i djeca s teškoćama. U Jelić, S. (ur.) Priručnik za rad s osobama s komunikacijskim teškoćama u redovnom odgojno-obrazovnom sustavu. Zagreb: Centar za odgoj i obrazovanje „Slava Raškaj“ Zagreb, 113. – 150.

10. Zakon o socijalnoj skrbi, Narodne novine, 157/13, 152/14, 99/15

Njegovateljski status često je povezan s visokom izloženosti stresu. Sam stres nije uvijek štetan, no to postaje kada je dugotrajan ili previsok. Stres ima brojne štetne posljedice, a neke su povezane s poremećajem rada žlijezda (najčešće štitnjače), nervozom, nesanicom, nezdravim odnosom prema hrani, pojačanim znojenjem i lupanjem srca. Osim toga, sa stresom su povezane i druge somatske i psihičke bolesti (poput alergija, anksioznosti, depresije, bolova u leđima, prehlade, seksualne tegobe i drugo). Da bi se izbjegao ili savladao stres, Vela Vrabec (2014.) navodi sljedeće savjete:

• osvijestite svoje reakcije na stresne događaje (spavanje, obitelj, zabava, korištenje alkohola i češća pobolijevanja, učestalost pogrešaka na poslu, cinizam, negativizam, kriticizam… promjena ponašanja, pojava loših osjećaja)

• razgovarajte s drugima o tome jeste li se promijenili• osnažite pozitivna osjećanja• izbjegavajte nepotrebno natjecanje • budite asertivni• prepoznajte i poštujte svoje granice• naučite korisno rabiti svoje vrijeme (defi nirajte glavna područja,

utvrdite vlastite dnevne oscilacije, bioritam)• postavljajte si realne ciljeve, prihvaćajte male zadatke, dopustite si

odmor, obećajte si da nećete raditi prekovremeno, ne zaboravljajte reći „NE“

• strukturirajte vrijeme• promatranje unutarnjeg dijaloga (umjesto „neću stići“, „stići ću

do…“)• koristite tehnike samoohrabrivanja• odredite prioritete• češće se odmarajte kad ste pod pritiskom radnih zadataka• družite se s prijateljima ili svoje brige podijelite sa stručnom

osobom (kroz tehnike rada s emocijama)

MODUL 3:METODE GRUPNOG I INDIVIDUALNOG RADA S OSOBAMA S INVALIDITETOM

prof. dr. sc. Slavica Blažeka Kokorić

doc. dr. sc. Gordana Berc

81MODUL 3: Metode grupnog i individualnog rada s osobama s invaliditetom

Koncept modula

1. Defi niranje metode individualnog i grupnog savjetovanja, faze procesa savjetovanja

2. Komunikacijske i druge vještine stručnjaka pomagača

3. Osnovni principi u kreiranju grupnog rada s osobama s invaliditetom i članovima njihovih obitelji

4. Korištenje dramskih i drugih kreativnih tehnika u radu s osoba s invaliditetom i članovima njihovih obitelji

Svaki dio modula obradit će se na tako da će se sudionicima izložiti teorijski sadržaj, a nakon toga će se raditi interaktivno u grupnim diskusijeama i rješavanjem problemskih situacija.

Defi niranje metode individualnog savjetovanja

Savjetovanje je posebna metoda pružanja pomoći trenutno neuspješnim osobama u njihovom rastu, razvoju, sazrijevanju i prilagođavanju životnim uvjetima kako bi stekli potrebne životne vještine za samostalno rješavanje aktualnih i budućih problema (Janković, 2004a.). To je oblik stručne pomoći koji svojim metodama i tehnikama rada pomaže osobama u potrebi da učinkovitije koriste postojeće osobne kapacitete i steknu potencijale za nove načine suočavanja sa životnim situacijama. Osim toga, kako bi savjetovanje bilo uspješno provedeno, savjetovatelj svojim stručnim radom pomaže korisniku u razumijevanju njegovih problema, okolnosti i uzroka pod kojima problem nastaje te mu pomaže u nalaženju mogućih opcija za rješavanje problemske situacije. Dakle, savjetovanje često ima edukativnu funkciju i pomaže pojedincu da bolje funkcionira u životnim ulogama, a takav se pristup osobito primjenjuje tijekom rješavanja životnih teškoća i kriza (Arambašić, 2005.). Stoga su neki od važnijih ciljeva savjetovanja usmjereni na jačanje osobne odgovornosti pojedinca, osvještavanjue njegovih mogućnosti na vlastito mišljenje, postupanje i osjećanje

82 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 83MODUL 3: Metode grupnog i individualnog rada s osobama s invaliditetom

Faze procesa savjetovanja

Proces savjetovanja je specifi čan pristup rješavanja osobnih problemskih situacija korisnika koji se sastoji od pet faza, a to su: faza odlučivanja, inicijalna faza, faza postizanja uvida, faza odluke i promjena, realizacija ciljeva i završetak procesa savjetovanja (Janković, 2004a.).

U prvoj fazi radi se na trijaži, odnosno selekciji problema kako bi se utvrdilo koliko je savjetovanje pogodno za rješavanje problema pojedinca (primjerice, savjetovanje ne radimo s ovisnicima u akutnoj fazi ovisnosti, s osobama s mentalnim i duševnim teškoćama u funkcioniranju i slično). Osim toga, u ovoj fazi se omogućava pojedincu da ispriča svoj problem i time se oslobodi teških emocija koje su vezane uz problem te se dogovaraju tehničke pojedinosti provedbe procesa savjetovanja (npr. kada i gdje će se savjetovanje provoditi). Tijekom prvog susreta uspostavlja se odnos između savjetovatelja i korisnika, savjetovatelj procjenjuje motivaciju pojedinca za rješavanje problema, dogovara se tzv. radni model u kojem se dogovaraju ciljevi i očekivanja od procesa savjetovanja, odnosno defi nira se ono što korisnik želi postići tijekom savjetovanja i na koje načine želi provesti promjene u skladu s realnim okolnostima.

U drugoj fazi procesa savjetovanja savjetovatelj korisnika usmjerava na razjašnjavanje okolnosti pod kojima se problem javlja te na pojašnjavanje uloga važnih osoba iz korisnikove sredine koje su na različite načine uključene u problemsku situacije, a u ovoj se fazi također istražuju društveni konteksti korisnika (obiteljski, radni, religijski, zdravstveni, socijalni...). Uz uspostavu dobre terapijske atmosfere u ovoj fazi savjetovatelj doznaje pojedinosti o nekoj konkretnoj problemskoj situaciji, o posljedicama te situacije kako bi se dobio uvid u specifi čne segmente problema i o slici koju korisnik ima o vlastitom problemu. Osim toga, savjetovatelj u ovoj fazi savjetovanja doznaje detalje o socijalnoj mreži korisnika i o mogućim izvorima podrške koji bi korisniku mogli pomoći u realizaciji njegovih ciljeva usmjerenih na rješavanje problema.

U sljedećoj fazi procesa savjetovanja – fazi uvida - uloga savjetovatelja je pomoći korisniku da spozna uzroke svog problema te da bolje razumije svoje emocije i postupke vezane uz problem. Kako bi se to postiglo, često s korisnikom treba razgovarati o iskustvima iz njegove prošlosti (npr. djetinjstva) radi otkrivanja naučenih načina suočavanja s problemima, kao

te prepoznavanje osobnih potencijala i slabosti u području životnih vještina, pri čemu se savjetovanje kao oblik pomoći usmjerava prema mogućnostima i potrebama osobe u savjetovanju (Mearns i Th orne, 2007.). Savjetovanje kao metoda pomoći može se defi nirati u nekoliko aspekata, a to su savjetovanje kao odnos, savjetovanje kao repertoar intervencija te savjetovanje kao psihološki proces (Nelson-Jones, 2007.).

Pod prvom dimenzijom potrebno je ukazati na važnost kvalitetnog odnosa između savjetovatelja i osobe koja je u procesu savjetovanja, a to je ujedno pretpostavka uspješnog savjetovanja. Kvaliteta odnosa podrazumijeva mnogo različitih elemenata koje osigurava savjetovatelj, pri čemu su neki od njih bazični, a to su povjerenje, iskrenost, otvorenost, dosljednost, toplina, etičnost i sigurnost (Ivey i Bradford Ivey, 2008., Reynolds Welfel, 2006., Slana, 2005.). Kako bi se uspostavio takav odnos, savjetovatelju su potrebne specifi čne osobine (npr. osjetljivost na patnje i probleme drugih osoba, altruizam, empatija) i neke profesionalne kompetencije koje podrazumijevaju, među ostalim, primjenu specifi čnih vještina i tehnika koje savjetovatelj koristi vodeći proces savjetovanja, kao što su vođenje savjetovališnog intervjua, vještine usmjeravanja, parafraziranja, refl ektiranja, klarifi ciranja, konfrontiranja (Ivey i Bradford Ivey, 2008., Janković, 2004b). Koju vrstu intervencija će pojedini savjetovatelj koristiti, nerijetko ovisi o njegovoj teorijsko-terapijskoj usmjerenosti (npr. realitetni, psihodinamski pristup), pri čemu je za svaki od njih bitno poštivanje etičkih principa u vođenju procesa savjetovanja. Savjetovalji pri tome, osobito u radu s osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, trebaju uvažiti specifi čne okolnosti s kojima se te obitelji i pojedinci susreću s obzirom na njihov način funkcioniranja i suočavanja s problemskim situacijama.

Treća dimenzija označava savjetovanje kao psihološki proces. Temelji za ovu tvrdnju nalaze se u činjenicama da ciljevi savjetovanja imaju psihološku komponentu te da savjetovanje nije statična pojava već proces koji se odvija tijekom određenog vremena. Također, ciljevi i intervencije u savjetovanju temelje se na psihološkim teorijama i može se reći da su oni usmjereni na jačanje postojećih potencijala korisnika te na pružanje pomoći za jačanje njihovih odgovornosti za vlastiti život. Krajnji cilj procesa savjetovanja je stvaranje potencijala samopomoći korisnika, što je važno jer se korisnika tijekom savjetovanja želi osposobiti i osnažiti da ubuduće sam sebi bude najbolji savjetovatelj.


plana promjena i samog savjetovanja.

U posljednjoj fazi procesa savjetovanja važno je provjeriti koliko je korisnik uspješno proveo plan promjena i podržati ga u daljem provođenju tog plana. Ohrabrivanje korisnika na kritičko promišljanje o životnim okolnostima i o vlastitim postupcima kod korisnika potiče razvoj brojnih potencijala među kojima su preuzimanje odgovornosti za donošenje odluka, postavljanje realističnih osobnih pravila i ciljeva, korištenje samoohrabrivanja i slično.

Uspješan proces savjetovanja pomaže pojedincu da bolje razumije okolnosti u kojima je problem nastao, njegove uzroke i značenje emocionalne pozadine problema, te mu daje mogućnosti za razvoj novih potencijala za samostalno suočavanje s problemskim situacijama i njihovo rješavanje. U tom procesu korisnik može koristiti svoje postojeće resurse za rješavanje problema, ali i steći neke nove životne vještine (primjerice, nove vještine komuniciranja) koje nakon procesa savjetovanja može samostalno primijeniti u rješavanju nekih drugih problema.

Defi niranje metode grupnog savjetovanja

Cilj grupnog savjetovanja može se odrediti kao učenje kroz kontinuirani identifi kacijski proces u kojem svaki član grupe postiže osobne ciljeve, a grupa postaje izvor podrške u suočavanju s problemom i njegovom rješavanju (Jelić, 2003., Posthuma, 1999.).

Kroz grupni savjetovališni rad dobivamo odgovarajuće informacije o procesima mišljenja kojima korisnik izražava svoj osobni stil, navike, karakteristike i sve što ga čini i karakterizira, a bitno je za oblikovanje pristupa te bolje upoznavanje i samoupoznavanje (Kristančić, 1984). Grupni savjetovališni rad omogućava članovima grupe da upoznaju svoje ponašanje, prepoznaju potrebu svakog pojedinca za pomoći te da nadvladaju pretjerano isticanje i uspostave dobre uzajamne odnose. Takav oblik savjetovanja svakom korisniku pruža priliku da postane aktivni sudionik grupe i akter u rješavanju vlastitog problema. Dijeljenjem osobnih priča i iskustava drugih članova grupe svaki član grupe koji je bio u istoj ili sličnoj situaciji potiče osobne spoznaje o sebi i vlastitom ponašanju, kao i činjenicu da on nije jedini koji ima problem i koji se susreće s brojnim životnim poteškoćama (Brlek, Berc, Milić Babić, 2014., Jelić, 2003.).

što su primjerice različiti načini razmišljanja i postupanja u problemskoj situaciji. Osim toga, u nekim je situacijama važno s korisnikom raditi na osvještavanju traumatičnih događaja i opetovanih okolnosti pod kojima problem nastaje kako bi se osvijestile emocije korisnika (osjećaj manje vrijednosti, strah od gubitka, razočaranja, odbacivanja...) koje često stoje u pozadini problema i kreiranju njegovu složenost. Stoga rješavanje problema ovisi o spoznajama do kojih će korisnik doći razumijevajući nastajanje situacija iz kojih problem proizlazi i dubinu njegovih uzroka. Osim toga, u ovoj fazi korisnika se usmjerava da promatra problem iz nove perspektive te prepozna vlastite potencijale i resurse svoje okoline za rješavanje problema. Svime navedenim korisnika se usmjerava da stekne pretpostavke za nov način razmišljanja o problemu, o sebi i drugim ljudima iz njegove sredine što može dovesti do promjene u njegovom načinu ponašanja i postupanja. Takve promjene kod korisnika nerijetko potiču promjenu i kod članova njegove okoline što može pomoći korisniku da izađe iz “začaranog kruga” održavanja problema. Radi postizanja uvida, u ovoj fazi procesa savjetovanja koriste se različite tehnike rada, a najčešće klarifi kacija, interpretacija i konfrontacija, pri čemu nerijetko dolazi do rada s transferima i kontratransferima, što ovu fazu procesa savjetovanja čini osobito važnom za sam proces (Janković, 2004b).

Faza odluke i promjena u procesu savjetovanja usmjerena je na donošenje odluke o tome želi li korisnik temeljem dobivenog uvida u problem donijeti odluku o promjeni vezano uz svoju problemsku situaciju ili ne. Ako je korisnik spreman za promjenu, s njim se radi okvirna procjena onoga što promjenom dobiva, a što gubi (tzv. cost-benefi t analiza). Nakon toga korisnik i savjetovatelj defi niraju plan promjene i nove postupke koje će korisnik učiniti u svojoj životnoj situaciji. Plan promjena može imati različite oblike, pa tako može biti vezan uz kontrolu emocija i ponašanje korisnika u nekim situacijama ili pak može sadržavati neke postupke provođenja specifi čnih aktivnosti koji svakako trebaju biti usklađeni s postavljenim ciljevima savjetovanja, rješavanjem problema i realnim životnim okolnostima korisnika (osobnim i okolinskim). Kako bi plan promjena bio što uspješniji, provjeravaju se izvori podrške za provedbu plana vezani uz korisnikovu sredinu i korisnika osobno (njegove potencijale za provedbu plana) te izvore mogućeg ometanja provedbe plana također na razini okoline i na razini pojedinca. Detaljne pripreme korisnika za provedbu plana rade se zbog poticanja samopouzdanja korisnika i osiguravanja pozitivnog ishoda


slušanje koje je preduvjet svake uspješne komunikacije. Aktivno slušanje predstavlja praćenje verbalnih i neverbalnih poruka i uključuje nekoliko bitnih segmenata praćenja komunikacije s korisnikom, a to su slušanje i upamćivanje rečenog, obraćanje pažnje na osobine glasa i govora, opažanje tjelesnih znakova, praćenje osobnog i društvenog konteksta osobe. Osim toga, aktivno slušanje pridonosi izgradnji povjerenja i povjeravanja korisnika, potiče korisnike da osvijeste svoje osjećaje te pridonosi stvaranju temelja za radni odnos (Hackney i Cormier, 2012., Nelson-Jones, 2007.).

Postoji deset vještina aktivnog slušanja, a to su: zauzimanje stava poštovanja i prihvaćanja, ulazak u unutarnji svijet osobe, slanje dobrih poruka glasom, tijelom i riječima, započinjanje razgovora, poticanje nastavka razgovora i postavljanje otvorenih pitanja, parafraziranje (ponavljanje korisnikova sadržaja vlastitim riječima), refl ektiranje osjećaja (zrcaljenje emocija korisnika “…vidim da vam je teško…”), sažimanje (izdvajanje bitnih sadržaja), pokazivanje razumijevanja za kontekst korisnika (obiteljski, radni i obrazovni kontekst…), vještina ublažavanje početnih otpora (nagrađivanje šutljivih) i slično (Arambašić, 2005., Nelson-Jones, 2007.).

Osim navedenih vještina savjetovatelji tijekom savjetovanja mogu koristiti vještine usmjeravanja i usmjerenog istraživanja (Nelson-Jones, 2007.). Vještina usmjeravanja koristi se kada savjetovatelj želi usmjeriti pažnju korisnika na pojedino područje, kao što su njegove emocije, razmišljanja, na neku od problemskih situacija, na nekog od članova obitelji i šire socijalne mreže. Vještina usmjerenog istraživanja i usmjerenog odgovaranja služi savjetovatelju da se tijekom savjetovanja otvore neka nova područja u životnim iskustvima korisnika i na taj način prepoznaju novi potencijali korisnika u njegovom funkcioniranju koji mogu pridonijeti razumijevanju problema na kojem se radi tijekom savjetovanja.

Osim navedenih vještina, savjetovatelj koristi i različite tehnike među kojima su najčešće tehnika klarifi kacije ili rasvjetljavanja i tehnika konfrontacije ili suočavanja (Janković, 2004., Ivey i Bradford Ivey, 2008.). Klarifi kacija ili rasvjetljavanje je tehnika kojom se korisniku pomaže da prepozna skrivene motive svog ponašanja te da osvijesti svoje osjećaje, potrebe i oblike ponašanja koji iz njih proizlaze. Provodi se pomoću refl ektiranja, parafraziranja i drugih vještina. Klarifi kacijom se nastoji razjasniti što je razlog nekog otpora prema promjeni (strah, krivnja, neugoda i druge emocije) i zašto osoba u otporu koristi neki od znakova otpora (šutnju,

Komunikacijske i druge vještine stručnjaka pomagača

Da bi savjetovatelj/savjetovateljica bio/bila kompetentan/kompetentna u svome području rada, nužno je da posjeduje teorijska i praktična znanja iz područja savjetovanja i vođenja intervjua, iz nekih od pristupa savjetovanju, kao što su osobi usmjereno savjetovanje, realitetna terapija, Gestalt terapija, obiteljska sistemska terapija, NLP i dr. (Corey, 2007., Jukić i Pisk, 2008.), te da radi na vlastitom samoupoznavanju (Janković, 2004a.). Profesionalno savjetovanje pružaju osobe koje su stručnjaci u svom području rada, a to mogu četiri glavne skupine stručnjaka: savjetovatelji, psiholozi, psihijatri i socijalni radnici koji su osposobljeni za pomaganje drugima u rješavanju problema s kojima se susreću u svom životu (Nelson-Jones, 2007.).

Osobine uspješnih pomagača su brojne, a među njima su osjetljivost i razumijevanje različitog socijalnog konteksta osobe u savjetovanju (kulturološki, socijalni, radni, zdravstveni, nacionalni, etnički, religijski, rasni i dr.), kompetentnost u području pomažućeg rada, vlastita osviještenost i samorazumijevanje, pouzdanost, dobro psihičko zdravlje (Sexton, Whinston, Bleuer i Walz, 1997., prema Hackney i Cormier, 2012.).

Osim toga, savjetovatelj bi trebao biti stručnjak u području razumijevanja verbalne i neverbalne komunikacije te biti spreman prepoznavati znakove koje mu šalje korisnik na te dvije razine, ali istodobno biti svjestan svojih verbalnih i neverbalnih poruka i njihova značenja korisniku (Nelson-Jones, 2007.). Najveći dio razmjene verbalne i neverbalne komunikacije između osobe i savjetovatelja odvija se tijekom savjetovališnog intervjua. Savjetovališni intervju predstavlja osnovnu tehniku vođenja procesa savjetovanja, a karakteriziraju ga topla terapijska atmosfera, povjerenje, osjećaj sigurnosti i odnos prihvaćanja korisnika (Janković, 2004a).

Za uspješan rad s korisnikom savjetovatelj primjenjuje profesionalne vještine tijekom provođenja savjetovanja, a to su: komunikacijske vještine i vještine procjene, osnovne vještine za provođenje intervjua, vještine pružanja pomoći, vještine usmjeravanja i usmjerenog istraživanja te vještine osnaživanja, pregovaranja i timskog rada (Payne, 2007.).

Komunikacijske vještine predstavljaju vještine savjetovatelja koje se primjenjuju radi ostvarivanja odnosa s korisnikom i rada na procesu savjetovanja. Jedna od osnovnih komunikacijskih vještina je aktivno


1. Koliko jasno, brzo i energično govorim?2. Vodim li ja češće razgovor ili slušam? Što mi je teže?3. Na kojoj udaljenosti od sugovornika se najbolje osjećam dok

razgovaram s nekim? 4. Koji je moj uobičajeni položaj tijela? Koja je moja uobičajena

poštapalica ili gesta?5. Počinjem li govoriti prije nego što je sugovornik završio misao?6. Koje ljude i kakve priče teško slušam?7. U kojim situacijama i s kojim ljudima ostajem bez riječi

(„zablokiram“)?8. Što radim, mislim i osjećam kad sugovornik ne želi razgovarati i

zašuti?9. Što radim, mislim i osjećam kad je sugovornik verbalno agresivan?10. Što radim, mislim i osjećam kad se sugovornik jako rasplače?

Nakon individualnog ispunjavanja, diskusijom u malim grupama od četiri sudionika potiče se grupna razmjena iskustava i zajednička rasprava o različitim elementima dobre komunikacije. U završnoj fazi rada u velikoj grupi analiziraju se jake strane i dobri potencijali za vođenje uspješne komunikacije te se analizira potreba za unapređenjem pojedinih aspekata komunikacijskih vještina, sumira se važnost navedenog itd.

2. radionica: Riznica potencijala dobrog savjetovatelja (pripremila Gordana Berc)

Cilj radionice je prepoznavanje različitih potencijala dobrog savjetovatelja među članovima grupe kroz vježbanje savjetovališnog intervjua te praćenje elemenata uspješne komunikacije i savjetovališnih vještina koje primjenjuju u razgovoru s osobom u savjetovanju vježbajući savjetovališni intervju.

Radionica se provodi na temu „Situacija kada sam se posljednji put uzrujala/uzrujao (ili razočarala/razočarao) zbog nekog ili nečeg“. Članovi velike grupe podijele se u manje grupe od tri člana. Članovi male grupe preuzimaju sljedeće uloge: savjetovatelj, osoba u savjetovanju i promatrač. Savjetovatelj vodi savjetovališni intervju, osoba u savjetovanju iznosi situaciju na predloženu temu, a promatrač prati verbalnu i neverbalnu

acting out, plač, agresiju, bijeg iz situacije...). Konfrontacija ili suočavanje je tehnika dovođenja korisnika u poziciju da više ne može izbjeći realitet. Tehnika djeluje direktivno, pomalo agresivno, pa je korisniku nerijetko neugodna i zato se koristi oprezno (kad je osoba narcistična, u dubokom regresu i sl.). Tijekom konfrontacije potrebno je pokazati poštovanje osobi i razumijevanje za njenu poziciju. Konfrontaciju koristimo kada se korisnik teško odvaja od usvojenih, nekonstruktivnih načina ponašanja (konfl iktnost, agresivnost, izbjegavanje...) i kada je došlo do uskog povezivanja s problemom, tzv. familijariziranja korisnika s problemom, koje nastaje kao posljedica dugotrajnog i neuspjelog otkrivanja uzroka problema i njegovog rješavanja (partneri koji žive u teško narušenim odnosima).

Navedene tehnike i vještine savjetovatelja potrebne su kako bi se odgovorilo na zahtjevnost ciljeva savjetovanja koji su uglavnom vezani uz postizanje određenih promjena u pojedinom području funkcioniranju korisnika. Osim toga, potrebno je određeno razdoblje da se neke promjene postignu u životu pojedinca, pa se stoga savjetovanje provodi kroz proces u kojem pojedinac razmišlja o aktualnim problemima te se donošenjem novih odluka priprema za promjene u različitim životnim situacijama (Ivey i Bradford Ivey, 2008.).

Razrada teorijskog dijela kroz radionički rad

1. radionica: Samoevaluacija komunikacijskih vještina (prema Janković, 2002.)

Cilj radionice je potaknuti sudionike edukacije na samouvid i samoprocjenu osobnih potencijala i poteškoća u vođenju komunikacije te na kvalitetnije ovladavanje različitim aspektima komunikacijskih vještina u savjetovališnom radu.

Tijek radioničkog rada:

Sudionicima se podijeli pripremljeni upitnik i zamoli ih se da ga najprije individualno ispune. Upitnik se sastoji od sljedećih pitanja:


lokalnu zajednicu te se javlja nedostatna podrška iz različitih neformalnih i formalnih izvora.

U kontekstu iznesenih postavki u kreiranju različitih programa grupnog i individualnog rada s osobama s invaliditetom i članovima njihovih obitelji treba voditi računa o tome da programi budu temeljeni na uvažavanju specifi čnih potreba ove populacije, na osnaživanju njihovog kapaciteta za izgradnju kvalitetnih odnosa s okolinom te na jačanju protektivnih faktora kod samih osoba te u njihovom okruženju (bilo da je riječ o mikro okruženju obitelji, grupe ili širem okruženju lokalne zajednice).

Nadalje, u kreiranju programa individualnog i grupnog rada s djecom i mladima s teškoćama u razvoju te s osobama s invaliditetom treba voditi računa o specifi čnim poteškoćama u njihovom fi zičkom i psihosocijalnom funkcioniranju koje mogu biti uzrokovane različitim organskim oštećenjima (npr. poremećaji vida, senzomotorike, mentalnog funkcioniranja i slično), no i o drugim rizicima koji proizlaze iz okolinskih čimbenika (problemi narušenih odnosa u obitelji, teške socioekonomske prilike i deprimirajući uvjeti odrastanja, socijalna izolacija i slično, koji su mogli dovesti do neispunjenja nekih temeljnih potreba kod ove populacije).

Stoga prva faza u planiranju grupnog rada treba biti usmjerena na pažljivo defi niranje potreba potencijalnih korisnika programa, na prepoznavanje specifi čnih rizičnih, ali i zaštitnih čimbenika kod navedene populacije te na procjenu njihove motivacije za uključivanje u grupni rad. Tek na osnovi pažljivo detektiranih potreba i problema korisnika treba defi nirati svrhu i ciljeve grupnog rada. Pri tome se svrha odnosi na ono što se općenito želi postići grupnim radom (npr. bolja integracija djece s teškoćama u razvoju u lokalnu zajednicu), dok ciljevi programa trebaju biti konkretniji, jasniji, mjerljiviji (npr. ciljevi određuju očekivane kompetencije koje će članovi grupe steći sudjelovanjem u programu, odnosno što će članovi grupe nakon sudjelovanja u grupnom radu znati / moći / postići, odnosno koje svoje potrebe će moći zadovoljiti kroz grupni rad) (Ajduković, 1997.).

U drugom koraku pripreme i strukturiranja grupnog rada potrebno je razraditi kontekstualne uvjete provedbe grupnog rada. Pri tome je potrebno odrediti veličinu grupe, vremenski okvir provođenja grupnog rada, stupanj otvorenosti/zatvorenosti grupe, kriterije za uključivanje članova u rad grupe, dobrovoljnost sudjelovanja, način podmirenja troškova i slično.

komunikaciju između savjetovatelja i osobe u savjetovanju, pri čemu koristi listu za praćenje savjetovateljevih vještina u savjetovanju primijenjenih tijekom vođenja intervjua (u alatima). Svaki član male grupe tijekom radionice preuzima sve tri uloge, što znači da se u maloj grupi odrađuju tri intervjua i svaki put su drugi članovi male grupe u navedenim ulogama.

Na kraju svakog intervjua mala grupa treba zajednički prodiskutirati o zapažanjima iz svake uloge te ih na kraju rada male grupe trebaju sažeti radi pripreme izlaganja u velikoj grupi na temu “Riznica potencijala dobrog savjetovatelja”. Moguća pitanja za poticanje rasprave: U čemu smo bili uspješni? Koje poteškoće smo prepoznali u vođenju savjetovališnog razgovora? Što nam je potrebno da bismo poboljšali neke vještine vođenja savjetovališnog intervjua? Kako to možemo postići? i slično.

Osnovni principi u kreiranju grupnog rada s osobama s

invaliditetom i članovima njihovih obitelji

U kreiranju grupnog rada s osobama s invaliditetom i članovima njihovih obitelji sve više dolaze do izražaja programi koji se temelje na konceptu otpornosti, čije je glavno usmjerenje osnaživanje razvoja konstruktivnih kapaciteta pojedinaca, obitelji i grupa za uspješno prevladavanje poteškoća i rizika korištenjem osobnih resursa i resursa svoje okoline. Temeljna postavka za razvoj otpornosti te za uravnoteženo psiho-socijalno funkcioniranje pojedinca je mogućnost ispunjavanja temeljnih potreba svakog pojedinca. Primjerice, poznato je da se među temeljne psihičke potrebe ubrajaju potreba za prepoznavanjem, prihvaćanjem i pripadanjem (Berne, 1971., prema Žanko, 1999., Glasser, 2000.). Spomenute potrebe nemoguće je ispuniti bez kvalitetnih relacija osobe sa svojom okolinom. U kontekstu navedenog različiti autori, koji su se bavili konceptom otpornosti, naglašavaju iznimnu važnost postojanja kvalitetnih socijalnih veza, podržavajuće socijalne mreže u kojoj osoba može doživjeti suštinsko prihvaćanje i osjećaj pripadnosti zajednici te računati na dostupnost različitih oblika podrške koji će joj pomoći u uspješnijem suočavanju sa životnim izazovima. Nažalost, brojni primjeri iz prakse, ali i rezultati različitih istraživanja (Leutar, Ogresta i Milić Babić, 2008., Blažeka Kokorić, Berc i Rusac, 2010.), pokazuju da su upravo osobe s invaliditetom i njihove obitelji u tom smislu ranjiva skupina kod koje izostaje umreženost u


susret jasno defi nirati što su planirani rezultati (što se želi potaknuti kod sudionika – na individualnom i /ili na grupnom planu – procesnom planu kroz pojedinu radionicu i kroz cjelokupni grupni rad) te u skladu s tim planirati evaluaciju učinaka grupnog rada.

Prilikom kreiranja sadržaja pojedinih grupnih susreta voditelji trebaju planirane aktivnosti prilagoditi prvenstveno uočenim potrebama i interesima samih korisnika programa te im ponuditi različite metode i tehnike rada koje će najbolje potaknuti realizaciju planiranih ciljeva grupnog rada.

Primjerice, ako se radi o planiranju početnih susreta, važno je da voditelji grupe dovoljno vremena posvete kreiranju prilika za bolje međusobno upoznavanje članova grupe. Poželjno je da pri tome koriste što kreativnije, raznolike grupne aktivnosti koje će pomoći svakom sudioniku da se osjeća dobrodošao te da ga prihvaćaju voditelj i ostali članovi grupe.

Primjerice, početna aktivnost može biti Predstavljanje kroz klupko vune koja se izvodi tako da najprije svi sudionici stanu u krug. Voditelj započne aktivnost1 tako da se kratko predstavi držeći pri tome klupko vune u ruci te navodeći svoje ime i nekoliko osnovnih informacija o sebi. Nakon toga dodaje klupko vune članu grupe nasuprot sebi koji se dalje predstavlja. Klupko vune se pri predstavljanju ostalih članova grupe postupno odmotava, pri čemu svaki član grupe koji se predstavio zadržava u ruci nit vune. Isprepletenim nitima vune postupno se gradi i dočarava slika međusobne povezanosti članova grupe. Na kraju ove aktivnosti voditelj može potaknuti članove grupe da promisle o simbolici izgradnje zajedničke mreže kroz ovu aktivnost te im pojasniti da će tijekom grupnog rada naglasak biti upravo na stvaranju mreže podrške, na međusobnom osnaživanju članova grupe.

1 Tijekom provođenja grupnih aktivnosti važno je da voditelj ravnopravno sudjeluje u radu s ostalim članovima grupe jer time daje poruku članovima grupe da je svaki član grupe dio cjeline kojoj daje svoj doprinos.

Vrlo je važno predvidjeti konkretan prostor u kojem će se odvijati grupni susreti, vremensko trajanje svakoga grupnog susreta, te defi nirati potreban pribor, materijale i slično.

Nakon razrade navedenih kontekstualnih uvjeta provedbe programa slijedi inicijalno okupljanje članova grupe. Najprije treba odrediti način na koji će se potencijalne korisnike obavijestiti o provođenju programa, tj. defi nirati hoće li biti direktno kontaktirani (dolaskom u obitelj, telefonskim pozivom ili pismenim pozivom), hoće li biti obaviješteni putem stručnih službi koje kao suradnici sudjeluju u provedbi programa (npr. stručni djelatnici centara za socijalnu skrb koji raspolažu informacijama o potencijalnim korisnicima programa mogu im se direktno obratiti s preporukom za uključivanje u program) ili će potencijalni korisnici biti obaviješteni o mogućnostima uključivanja u grupni rad putem medija, plakata ili slično.

U ovoj fazi inicijalnog kontakta s potencijalnim korisnicima programa važno je budućim korisnicima dati ključne informacije o samom programu, tj. objasniti im svrhu programa, predviđeno trajanje i broj grupnih susreta, mjesto i vrijeme održavanja grupnih susreta, navesti eventualne druge usluge koje se nude potencijalnim članovima (npr. prijevoz, obrok, čuvanje djece i sl.), opisati način prijavljivanja, objasniti princip dobrovoljnosti sudjelovanja te eventualnu participaciju u troškovima (besplatno ili uz sufi nanciranje) (Ajduković, 1997.).

Kada je završena faza defi niranja korisnika grupnog rada, počinje razrada grupnih susreta tijekom cijelog programa. Pri tome voditelji grupa trebaju razraditi metode i tehnike grupnog rada te osmisliti konkretne aktivnosti u pojedinim radionicama, vodeći se pri tome načelom usklađivanja aktivnosti s izraženim potrebama korisnika, načelom postupnog uvođenja korisnika u grupni rad te načelom poštovanja različitih faza razvoja grupe.

U osmišljavanju i provođenju grupnih aktivnosti treba voditi računa o sljedećim fazama i specifi čnim zadacima u grupnom radu: upoznavanje i defi niranje očekivanja od grupe, izrada grupnih pravila, postupno stjecanje povjerenja u grupu, poticanje i motiviranje članova za rad u grupi, jačanje kohezivnosti i mi-osjećaja u grupi, podupiranje članova u postizanju ciljeva, uspostavljanje ravnoteže između usmjerenosti na zadatke i socio-emocionalnim odnosa, te završavanje grupe ili redefi niranje ciljeva (Ajduković, 1997.). Voditelji grupnih susreta trebaju za svaki grupni


i Verrall, 2005., 2006, Ladika i sur., 1983., Lekić i sur., 2007., Krušić, 2007.).

Neovisno o fazi razvoja grupe važno je da voditelj svaki grupni susret počne u atmosferi u kojoj će članovi grupe prije svega doživjeti iskrenu dobrodošlicu i iskustvo zainteresiranosti voditelja za svakog člana grupe te iskustvo međusobnog uvažavanja članova grupe. Samo će tako sudionici grupnog rada moći doživjeti grupu kao mjesto istinskog susreta sa samim sobom i s drugima. Kako bi se postigla takva atmosfera u grupi, važno je da se na početku svakoga grupnog susreta, a prije prijelaza na specifi čne planirane aktivnosti, ostavi dovoljno vremena za tzv. Krug raspoloženja u kojem će članovi grupe imati priliku sebi osvijestiti i jedni pred drugima verbalizirati trenutne doživljaje i emocije s kojima su došli u grupu. Za tu svrhu mogu se pripremiti različiti kreativni načini rada koji će pomoći sudionicima da podijele svoje raspoloženje ili neku trenutnu situaciju iz svog života s članovima grupe. Primjerice, voditelj može pripremiti različite motive fotografi ja, razglednica ili ponuditi članovima grupe različite slike iz časopisa, kamenčiće različitih oblika i boja, sitne fi gure i druge projektivne materijale. Voditelj nakon toga poziva sve članove grupe da izberu neki specifi čan motiv te da pomoću njega pokušaju predstaviti svoje trenutno raspoloženje članovima grupe. Članove grupe može se potaknuti da odaberu dva ili više simbola koji ih asociraju na nešto lijepo ili manje lijepo što im se u posljednje vrijeme dogodilo u životu. Predstavljajući svoja pozitivna i negativna nedavna iskustva iz života pred drugim članovima grupe, sudionike se potiče da kratko iznesu svoje doživljaje tako da npr. završe rečenicu „Na sreću / na nesreću…“ (jutros, od prošlog susreta…).

Dijeljenjem navedenih iskustava želi se ojačati kohezivnost u grupi, ali i pomoći voditelju i članovima grupe da osvijeste s kakvim raspoloženjem i motiviranošću počinju određeni susret. Ovo je ujedno i prilika da sudionici grupe dožive iskustvo da ih se uvažava kao cjelovite osobe i subjekte u programu, odnosno da ih se ne tretira kao objekte / pasivne korisnike programa već da je grupa mjesto istinskog susreta i iskrenog dijeljenja sebe s drugima.

Navedeno je jako važno za realizaciju sveukupnih ciljeva / svrhe programa jer se time omogućava ispunjavanje prethodno navedenih temeljnih potreba za prepoznavanjem, prihvaćanjem i pripadanjem koje u realnim životnim okolnostima često ostaju nezadovoljene u populaciji osoba s invaliditetom.

U početnim grupnim susretima voditelj treba imati na umu da je uključivanje u grupni rad većini korisnika novo iskustvo koje izaziva određenu nelagodu i napetost. Kako bi se što uspješnije uklonila početna nelagoda, bitno je da na samom početku grupnog rada voditelj kreira pozitivnu atmosferu, pri čemu različitim grupnim aktivnostima treba među članovima grupe poticati doživljaj zajedništva, povjerenja te otvorenost za prihvaćanje različitosti. Važno je da se u suradnji svih članova grupe defi niraju zajednička pravila, primjerice pravilo da se u grupi nikoga neće procjenjivati, podcjenjivati niti prisiljavati da sudjeluje u aktivnostima u kojima ne želi i slično.

Jedan od prikladnih načina na poticanje doživljaja zajedništva, ali i prihvaćanje različitosti je, primjerice, grupna aktivnost Nisam jedina / jedini u grupi koja / koji… Ova aktivnost se izvodi tako da sudionici i voditelj najprije sjede u krugu, voditelj zatim poziva sudionike da se svatko kratko predstavi tako da ustane i nadopuni početak rečenice „Nisam jedina / jedini u grupi koja /koji…“ (npr. koja obožava jesti kolače, koji igra nogomet itd.). Nakon što se pojedini član predstavi, pridružuju mu se ustajanjem svi članovi grupe koji smatraju da se navedena osobina odnosi i na njih. Na taj način se vizualnim i verbalnim izrazom pojačava iskustvo zajedništva i bliskosti članova grupe kroz različita osobna obilježja, interese i druge osobne informacije koje sudionici žele podijeliti s grupom.

Kako bi se na početku grupnog rada bolje zapamtila imena članova grupe te postigao osjećaj dobrodošlice svakog člana u grupi, može se potaknuti članove grupe da sudjeluju u grupnoj aktivnosti Predstavljanje imenom i pokretom. Pri izvođenju ove aktivnosti svi sudionici najprije stanu u krug, a zatim jedan po jedan sudionik, kad osjeti da je spreman, stane u sredinu kruga, izgovori svoje ime i pri tom napravi bilo kakav pokret (rukama, nogama, tijelom – npr. pljesne tri puta, nakloni se, potapša koljena ili slično). Nakon toga svi članovi grupe ponavljaju zajedno njegovo/njezino ime i zadani pokret, okrenuti prema tom sudioniku, izražavajući mu na taj kreativan način dobrodošlicu.

Ovo su samo neki od primjera grupnih aktivnosti koje mogu biti integrirane u početnu fazu grupnog rada. U brojnoj literaturi koja je dosad objavljena na hrvatskom jeziku opisane su različite igre upoznavanja i druge grupne aktivnosti koje služe uspješnoj realizaciji ciljeva i zadataka početne faze grupnog rada (Janković i Peko, 2002., Boal, 2009., Bunčić i sur., 2007., Scher


sagleda na različite načine. Navedene tehnike omogućuju korisnicima da se izraze posredno, metaforom, što ima poseban značaj u funkciji samozaštite. Ove tehnike su poticaj za izražavanje, one nude široki prostor koji svaka osoba može ispuniti kako hoće, umije i kako njoj treba. Pri primjeni ovih tehnika uvijek treba poštovati načelo slobodnog izbora te uvažavanja različitih iskustava i osobina pojedinca. U individualnom kontekstu ovim tehnikama se kod korisnika potiče bolje razumijevanje sebe, svojih osjećaja, misli, raspoloženja i unutarnjih stanja. Na taj način osoba postaje svjesnija i autentičnija u svojim reakcijama i odlukama, lakše uspostavlja bolju kontrolu nad svojim životom te gradi samopouzdanje (Pregrad, 1996.).

U grupnom radu dramske i kreativne tehnike otvaraju prostor za međusobno upoznavanje i učenje od članova grupe. Kod članova grupe one razvijaju sposobnosti “znati reći ili znati i čuti, znati pokazati, ali znati i vidjeti, uočiti; znati dati i znati primiti, kao i znati podijeliti” (Šušković-Stipanović, 1998., prema Janković, Blažeka i Rambousek, 2000.).

Primjena kreativnih tehnika u grupnom i individualnom radu omogućava sudionicima da nauče izraziti sebe, ali i da budu spremniji čuti i prihvatiti tuđe doživljaje i iskustva. Članovi grupe na taj način uče jedni od drugih i razvijaju vještine koje će im pomoći u snalaženju u svakodnevnim životnim situacijama.

Mogućnost primjene dramskih tehnika u radu s djecom s teškoćama u razvoju, osobama s invaliditetom te s članovima njihovih obitelji proizlazi iz temeljnih obilježja suvremenog dramskog pristupa pri čemu naglasak nije stavljen na pripremu i izvođenje predstave za publiku, već je dramski rad orijentiran na procese unutar grupe te kao takav predstavlja odličan medij za postizanje željenih ciljeva u grupnom radu.

Korištenje dramskih tehnika temelji se na primjeni različitih dramskih igara, vježbi, improvizacija ili složenijih oblika dramskog rada (procesna drama, forum-teatar i slično) kojima je zajedničko korištenje dramskog izraza kao prirođene čovjekove sposobnosti. Pri tome se članove grupe potiče da analiziraju različite stvarne događaje ili kreiraju zamišljene dramske situacije pomoću odigravanja uloga i dramskih prizora.

U daljnjem kreiranju sadržaja grupnih susreta važno je voditi računa o drugim specifi čnim potrebama i teškoćama s kojima se susreću osobe s invaliditetom i članovi njihovih obitelji (npr. nesnalaženje u verbalizaciji problema, nesklonost otvorenom pokazivanju teškoća, strah od stigmatizacije i slično). Potrebno je stoga u grupnom radu kreirati takve sadržaje i tehnike rada kroz koje će ova ranjiva skupina doživjeti iskustvo podržavajuće okoline te imati priliku ojačati svoje osobne kapacitete za uspješno suočavanje sa životnim izazovima. U tom kontekstu kao posebno korisna i efi kasna pokazala se primjena dramskih i drugih kreativnih tehnika.

Korištenje dramskih i drugih kreativnih tehnika u radu s

osobama s invaliditetom i članovima njihovih obitelji

U grupnom i individualnom radu s korisnicima važno je prepoznati da mnogi korisnici nemaju razvijene kapacitete za verbalizaciju misli i osjećaja te da nisu navikli dijeliti svoje osjećaje i misli s drugim članovima grupe ili stručnjakom. Mnogi od njih imaju izgrađene snažne mehanizme obrane i potiskivanja emocija (racionalizacija, negiranje, projekcija) koji se upiru u kognitivno, racionalno te ponekad priječe istinskom upoznavanju sebe. Stoga je važno u individualnom i grupnom radu s korisnicima raspolagati i onim tehnikama koje omogućuju izražavanje i upoznavanje vlastitih emocija i stanja putem nekih drugih kanala koji nisu racionalno-verbalni (Pregrad, 1996.).

Kreativne i ekspresivne tehnike omogućuju korisnicima da se kroz različite medije i metafore lakše izraze te da otvoreno iskažu što doista misle i osjećaju (što je posebno bitno u fazi osvještavanja problema i fazi uvida u procesu savjetovanja). Kroz dramsku igru, pokret, crtanje, glazbu i slično, osobe mogu jasnije sagledati sebe i stvarnost koja ih okružuje, a da pri tome koriste pretežno doživljajne, a tek onda racionalno-verbalne kanale (Pregrad, 1996.).

Prednosti korištenja ovih tehnika u grupnom i individualnom radu su mnogobrojne, pri čemu je osobito važno naglasiti sljedeće: korištenjem kreativnih i ekspresivnih tehnika aktiviramo i jačamo kreativni potencijal osobe te stvaramo priliku da vlastita unutarnja stanja i vanjske situacije


zdravstvenog, fi zičkog i psihološkog stanja djeteta u trenutku provođenja pojedinih dramskih aktivnosti te pronaći pravu mjeru u postavljanju zada-taka i zahtjeva pred svakog člana grupe. U tom kontekstu valja prepoznati često prisutne objektivne i subjektivne poteškoće u provođenju određenih dramskih aktivnosti (npr. problemi vida, motorike, slabijih mentalnih sposobnosti, hiperaktivnosti, subjektivne poteškoće poput izrazite nesi- gurnosti ili izraženog negativizma prema sebi i drugima). Imajući na umu rečeno, vrlo su važne pripremljenost i iskustvo voditelja grupnog rada za pravilno suočavanje s tim izazovom te spremnost na fl eksibilnost, upornost i kreativnost u prilagodbi pojedinih dramskih aktivnosti specifi čnostima grupe.

Dosadašnja praksa potvrđuje da djeca i mladi s teškoćama u razvoju, unatoč objektivnim i subjektivnih poteškoćama, vrlo brzo prihvaćaju ponuđene oblike i sadržaje dramskog rada, te da nakon uklanjanja početnih otpora s velikim entuzijazmom sudjeluju u kasnijoj provedbi svih dramskih aktivnosti (Janković, Blažeka i Rambousek, 2000.). Korištenjem dramske ekspresije vrlo brzo se postižu veoma vidljivi pomaci u mijenjanju stavova, a onda i ponašanja pojedinaca u smislu otvaranja, prevladavanja strahova, razvijanja pozitivne percepcije drugih i sebe, jačanja samopoštovanja, razvijanja tolerancije i slično (Janković, Blažeka i Rambousek, 2000.).

Izbor pojedinih dramskih tehnika i dramskih aktivnosti koje se primjenjuju u grupnom radu uvjetovan je objektivnim mogućnostima razvojne dobi i psihofi zičkim sposobnostima svakog djeteta te grupe u cjelini. Stoga se često modifi cira sam sadržaj dramske tehnike prema mogućnostima sudionika, uvjetima i potrebama. Terapijski i socijalizacijski efekt dramskih tehnika postiže se uz stručno vođenje, poticanjem uzajamne komunikacije i razvijanjem kvalitetnog socijalnog kontakta u ozračju sigurnosti i prihvaćenosti, spontano kroz igru i zabavu. Pri tome su određene dramske tehnike posebno pogodne za postizanje različitih specifi čnih socijalizacijskih i terapijskih ciljeva.

Primjerice dramska tehnika Grupna skulptura može biti pogodna za oslobađanje kreativnosti te za tjelesnu ekspresiju doživljaja različitih problemskih situacija s kojima se susreću korisnici. Tehnika se izvodi u malim grupama (od otprilike pet člana). Zadatak svake male grupe je da u kratkom vremenu, od samo nekoliko minuta, zajednički osmisli i prikaže pomoću tjelesne improvizacije (zamrznuti položaj tijela i mimika lica) grupnu skulpturu na neku zadanu temu.

Dramske tehnike, kao i druge kreativne i ekspresivne tehnike, omogućuju sudionicima grupe da izraze svoje doživljaje, promišljanja i iskustva posredno kroz metaforu, da se suoče s različitim životnim situacijama u zaštićenom okruženju grupe te da isprobavajući različite načine reagiranja u ulozi steknu dublje introspektivne uvide te zdrav kritički stav prema svemu što ih okružuje.

Prednosti korištenja dramskih tehnika vidljive su i u oslobađanju kreativnih kapaciteta svake osobe za prevladavanje različitih problemskih situacija iz svakodnevnog života. Upotrebom dramskog izraza i kreiranjem zamišljenih dramskih priča sudionici su upućeni na rješavanje realnih životnih problema koji ih opterećuju. Primjerice, aktivnim sudjelovanjem u odigravanju scenskog prizora na temu „Izrugivanje“ osobe s invaliditetom kao sudionici grupe mogu izraziti svoje osobne frustracije i proraditi negativna iskustva i doživljaj odbacivanja od vršnjačke grupe ili okoline. Različitim dramskim tehnikama potiče ih se da vježbaju nove, konstruktivnije strategije i načine suočavanja s problemskom situacijom, čime dramska ekspresija postaje prikladna metoda za postizanje socijalizacijskih i terapijskih ciljeva.

Analiza konkretnih iskustava primjene dramskih tehnika u radu s djecom s teškoćama u razvoju (Janković, Blažeka i Rambousek, 2000.) pokazuje da dramske tehnike doista predstavljaju vrlo moćno sredstvo i efi kasan način osnaživanja ove populacije jer potiču razvoj kreativnosti, komunikacijskih i socijalnih vještina, jačanje samopouzdanja na temelju doživljaja vlastite uspješnosti i pozitivnog samopotvrđivanja pred članovima grupe i širom publikom, što je najčešće suprotno prijašnjim životnim iskustvima djece i mladih s teškoćama u razvoju, te kao takvo ima posebnu važnost za postizanje željenih učinaka njihovog osnaživanja.

Primjena dramskih tehnika u radu s djecom i mladima s teškoćama u raz-voju pokazuje da se dramskim radom oslobađaju kapaciteti i resursi koji, s obzirom na specifi čne i otežane uvjete sazrijevanja i odrastanja uzrokova-nog organskim i/ili socijalnim teškoćama, često ostaju blokirani i nepre-poznati u sredini u kojoj odrastaju (Janković, Blažeka i Rambousek, 2000.). “Temeljno polazište u dramskom radu s djecom i mladima s razvojnim teškoćama je pružiti mogućnost svakom djetetu da maksimalno razvije svoju osobnost u fi zičkom, psihičkom i socijalnom aspektu usprkos zdravstvenim, psihofi zičkim i/ili socijalnim poteškoćama kojima je zahvaćeno“ (Janković, Blažeka i Rambousek, 2000.:205). Pri tom je nužno uvažiti sve specifi čnosti


osobama s invaliditetom i članovima njihovih obitelji.

U procesnoj drami u kreiranju zamišljene situacije uvijek sudjeluju svi članovi grupe istovremeno se baveći različitim aktivnostima koje su izravno povezane s kreiranjem dramskog svijeta (npr. pisanje poruka, crtanje, planiranje scene). Sudionici sudjeluju u procesnoj drami direktnim igranjem uloga na sceni, ali i na indirektan način, analizirajući viđeno, razgovarajući o događaju s osobnog stajališta, sugerirajući mogući daljnji tijek događaja i slično. U pojedinoj fazi rada sudionici odgovaraju na problemsku situaciju koju je voditelj unaprijed zadao ili tako da kreativno nadograđuju ponuđene elemente (Gruić, 2002.).

Kao primjer moguće implementacije procesne drame u grupni rad s članovima obitelji osoba s invaliditetom može poslužiti procesna drama na temu „Biti drugačiji“ (analiza i prikaz različitih iskustava braća i sestara osoba s invaliditetom) te procesna drama na temu „Sagorijevanje“ (analiza i prikaz različitih iskustava roditelja koji skrbe o djeci s teškoćama u razvoju). U razradi procesne drame mogu se koristiti različite tehnike, primjerice tehnika Tekstovi mamci kojom se kroz polustrukturiranim tekstom potiče početna senzibilizacija i zagrijavanje sudionika za određenu temu, tehnika Lik na plakatu kojem se razrađuju karakteristike glavnog lika iz priče te se defi niraju ključna obilježja i osobine važnih osoba iz njegove okoline, tehnika Montaža kojom sudionici u tri kratka scenska prizora trebaju defi nirati životne okolnosti koje su prethodile kriznom događaju, sam krizni događaj i njegove posljedice, tehnike „Zamrznuti prizor“, „Tunel istine“, „Unutarnji zidovi“ i slično omogućuju detaljniju razradu i uvid u različite aspekte problemske situacije, u unutarnje proživljavanje likova, u poruke i stavove okoline s kojima se susreće glavni lik te u potencijalne izvore podrške na koje može računati glavni lik u pokušajima prevladavanja krizne situacije.

Važno je naglasiti da se pri kreiranju procesne drame i planiranju uključivanja sudionika u određeni oblik dramskih aktivnosti voditelj uvijek treba voditi načelom otvorenost i slobode u izražavanja forme i teme (Gruić, 2002.).

Dakle, voditelj ne može unaprijed u potpunosti isplanirati tijek procesne drame jer je procesna drama uvijek u određenoj mjeri podložna grupnom procesu i samim time otvorena za nadogradnju. Dakle, voditeljeva uloga

Temu obično određuje voditelj na osnovi detektiranih aktualnih situacija koje su bliske korisnicima (npr. to može biti tema “Isključenost”, “Prijateljstvo”, “Preopterećenost“, “Sloboda“ i slično). Nakon prikaza tjelesne skulpture, članovi drugih malih grupa zajedno s voditelj analiziraju viđeno te komentiraju svoje asocijacije na poruku određene grupne skulpture.

Slične ciljeve u grupnom radu, usmjerene na otvaranje prostora za kreativnosti i zajedničku ekspresiju određene problemske situacije, može se potaknuti primjenom dramske tehnike Ritam-mašina. Kao i u prethodnom slučaju, i ovdje sudionici dobivaju zadatak da u malim grupama, na dogovorenom prostoru scene, prikažu zadanu temu improvizacije (npr. Ritam mašina se može graditi na temu „Ljubav“, „Netolerancija“ i slično). Za razliku od prethodne aktivnosti, ovdje članovi grupe ne dogovaraju zajednički kako će oblikovati svoj prikaz već Ritam-mašina nastaje spontano. Ona se gradi tako da sudionici postupno, kada osjete da su spremni, ulaze jedan po jedan u sredinu kruga i na sceni izražavaju svoju asocijaciju na zadanu temu kratkim repetitornim ritmičkim pokretom i zvukom. Bitno je da se ulazak sudionika na scenu događa postupno, kako bi se ostavilo dovoljno vremena da svaki sudionik izrazi svoju asocijaciju te da se Ritam-mašina tek tada nadograđuje sa sljedećom idejom / asocijacijom. Nadogradnja slike se nastavlja sve dok svi sudionici nisu na sceni. U završnoj fazi izvođenja ove dramske aktivnosti sudionici istovremeno svaki na svoj način na sceni zajednički kreiraju jedinstvenu Ritam-mašinu sastavljenu od različitih „kotačića“ / asocijacija. Voditelj može svojom uputom zatražiti od sudionika da pojačaju zvuk i ritam te da tako ukupnu ekspresiju učine još snažnijom, dok se u fi nalnoj fazi izvođenja Ritam-mašina prizor obično usporava i stišava. Tehnika Ritam-mašina u pravilu izaziva snažne dojmove kod sudionika i publike te potiče zajedničku raspravu o viđenom.

Za grupni rad, koji je usmjeren na osvještavanje različitih životnih pozicija u kojima se mogu naći osobe s invaliditetom i članovi njihovih obitelji, u fazi zrelosti grupe pogodno je koristiti složenije dramske tehnike poput procesne drame. “Rabeći ključne elemente dramskog medija, voditelji i sudionici u procesnoj drami postižu istovremeno i autentično dramsko iskustvo i dublje razumijevanje događaja o kojem je riječ” (O`Neill, 1995.:14, prema Gruić, 2002.).

U procesnoj drami se pri kreiranju zamišljene dramske situacije primjenjuje načelo postupnosti. Sudionike se postupno zagrijava za promišljanje o nekoj temi, za analizu različitih životnih iskustava i problema koji su bliskih


– Kako se članovi obitelji osjećaju s tim koliko ulažu u obitelj, a koliko dobivaju zauzvrat?

– Kakva emocionalna klima prevladava u obitelji? – Postoji li jasna i otvorena komunikacija? – Njeguje li se u obitelji optimizam / duhovnost ? – Kakva je razina obiteljske kohezivnosti, koliko se pažnje posvećuje njegovanju povezanosti članova u obitelji, na koji način…?

– Postoje li neriješeni sukobi između članova obitelji? Zbog čega najčešće nastaju sukobi u obitelji? Na koji način obično reagiraju članovi obitelji u sukobima? Koje strategije i resurse koriste za njihovo rješavanje? Kako sukobi obično završavaju? Što treba unaprijediti u području rješavanja obiteljskih sukoba?

• Sustav vrijednosti u obitelji - Koje vrijednosti obitelj njeguje, na koji način, što je pojedinim članovima i obitelji u cjelini najvažnije?

• Drugi izvori obiteljske snage i pozitivni potencijali pojedinih članova obitelji - Što sve pomaže obitelji u suočavanju s različitim životnim izazovima?

U procjeni potreba i planiranju rada s obitelji potrebno je posebno sagledati sljedeće aspekte:

• U kojim segmentima su zadovoljene obiteljske potrebe, a u kojim aspektima ne?

• Što je za obitelj trenutno najveći izvor stresa? Što članovi obitelji vide kao glavni problem?

• Suočava li se pojedini član obitelji s nekim specifi čnim stresom i kako to utječe na cijelu obitelj?

• Koji od činitelja rizika je najhitniji jer najviše ugrožava dobrobit obitelji ili pojedinog njezinog člana, pa je prepoznat kao prioritet djelovanja?

• Kako se obitelj dosad suočavala sa stresom? Kako su određeni članovi obitelji obično reagirali u stresnim situacijama?

• Koji oblik podrške obitelj najviše treba? Kakva su dosadašnja iskustva obitelji s primanjem podrške? Koliko je obitelj otvorena/zatvorena za traženje i primanje određene vrste pomoći?

je tu da usmjerava glavni tijek procesne drame te da pri tome vodi računa o ciljevima koje želi realizirati uključivanjem sudionika u određene planirane vrste dramskih aktivnosti. U konačnici, svrsishodnost primjene ovih tehnika u grupnom radu može se postići jedino ako se ciljevi grupnog rada ne postavljanju ispred potreba i afi niteta članova grupe.

Procjena, planiranje i provođenje intervencija u radu s obitelji osoba s invaliditetom

Kako bi se pravilno pristupilo planiranju rada s određenom obitelji osoba s invaliditetom, nužno je najprije steći uvid u cjelokupno funkcioniranje obitelji, pri čemu je potrebno prikupiti brojne informacije o obitelji iz perspektive samih članova obitelji te u komunikaciji s drugim stručnjacima koji su dosad bili uključeni u rad s određenom obitelji. Pri tome je važno steći uvid u sljedeće aspekte obitelji (pripremile Blažeka Kokorić i Laklija):

• Struktura obitelji (tko čini obitelj, bračni status, obrazovanje, broj djece, jednoroditeljska/dvoroditeljska obitelj, dvogeneracijska/trogeneracijska obitelj itd.),

• Materijalni status obitelji (zaposlenje, prihodi, ostvarivanje određenih materijalnih prava),

• Stambeni uvjeti (veličina i kvaliteta stambenog prostora), • Zdravstveni status (opće stanje zdravlja pojedinih članova,

prisutnost akutnih ili kroničnih bolesti, invaliditeta…), • Kvaliteta života u okruženju (infrastruktura i dostupnost

pojedinih usluga u zajednici, eventualna zagađenja i drugi problemi u okolišu…),

• Struktura socijalne mreže obitelji / kvaliteta socijalnih veza (koliko je obitelj povezana sa susjedstvom / prijateljima / rođacima, koliko je uključena u druge oblike organiziranih druženja i aktivnosti u zajednici, na koga se obitelj može osloniti u svojoj socijalnoj mreži…)

• Kvaliteta obiteljskih odnosa: – Koliko su pojedini članovi obitelji zadovoljni kvalitetom svojih međugeneracijskih i intrageneracijskih odnosa, koliko su zadovoljni načinom raspodjele obiteljskih uloga, postoji li fl eksibilnost u kreiranju uloga ili su uloge strogo zadane?


Kao primjer korištenja kreativnih i ekspresivnih tehnika usmjerenih na prikupljanje informacija o osobnoj povijesti članova obitelji te boljeg razumijevanja različitih rizičnih i zaštitnih faktora koji proizlaze iz osobne razine pojedinog člana obitelji, a utječu na ukupno funkcioniranje obitelji, može se koristi tehnika „Moj životni put“ (ili Životni put naše obitelji), gdje stručnjak u individualnom ili grupnom radu s članovima obitelji potiče svakog člana da prikaže i sagleda bilo osobni životni put ili životni put njihove obitelji. Korištenjem kreativnih tehnika crteža, simbola kamenčića i slično, pomaže se svakom članu obitelji da izrazi svoj doživljaj različitih životnih razdoblja i važnih trenutaka na životnom putu. Na taj način i stručnjak i korisnik imaju priliku dublje sagledati neke aspekte iz osobne i obiteljske povijesti koji su važni za ukupno razumijevanje obiteljske problematike te za detektiranje rizičnih i zaštitnih čimbenika koji proizlaze iz različitih iskustava koje članovi obitelji nose u osobnoj i/ili obiteljskoj povijesti.

• U čemu članovi obitelji vide svoje potencijale za rješavanje problema?

• Kakva je motiviranost članova obitelji za promjenom (izvor, intenzitet…)?

• Nedostaju li neke druge ključne informacije o obitelji i/ili o samom problemu? Tko nam sve može biti dodatni izvor informacija?

• Treba li u procjenu potreba obitelji i planiranje rada s obitelji uključiti dodatne stručnjake, koje? Npr. treba li možda člana obitelji uputiti na dodatne opservacije ili vještačenja, informirati se o zdravstvenom članu obitelji kod liječnika ili slično)?

• Što sve treba promijeniti, kakve intervencije poduzeti kako bi se smanjili ili eliminirali unutarnji i vanjski činitelji rizika za uspješno funkcioniranje obitelj? Koji su očekivani, željeni ishodi u radu s obitelji, moguće prepreke i kako ih prevladati?

Za propitivanje određenih tema i prikupljanje informacija koje će nam pomoći da dođemo do cjelovitijeg uvida u funkcioniranje pojedine obitelji, a samim time i do kvalitetnih zaključaka vezanih uz procjenu potreba te planiranje rada s obitelji, mogu nam poslužiti različite tehnike i metode rada. Najčešće korištena metoda je neposredan razgovor i opažanje, no pored navedene metode mogu se koristi različiti unaprijed pripremljeni validirani upitnici ili različite kreativne, ekspresivne metode.

Primjerice, za prikupljanje informacija o sustavima vjerovanja u obitelji te načinima kako se članovi obitelji suočavaju sa životnim izazovima, može se potaknuti članove obitelji da razmisle i da svatko za sebe napiše na papir svoj „životni moto“ koji im pomaže u prevladavanju kriza. Poželjno je osvijestiti i međugeneracijski prijenos sustava vjerovanja u obitelji te potaknuti članove obitelji da promisle kakav životni moto imaju (ili su imali) njihovi roditelji, koliko su tu slični ili različiti, kakvu poruku roditelji šalju svojoj djeci o tome kako se treba nositi sa životnim izazovima.

Kao poticaj za traženje odgovora na pitanje „U čemu članovi obitelji vide svoje potencijale za rješavanje problema?“ članovima obitelji se može ponuditi da ispune priloženi upitnik „Osnovne snage ličnosti“ (pripremile Berc i Blažeka Kokorić, prema Dorontić i sur., 2003.).


17. Janković, J. (2004b). Savjetovanje psihodinamski pristup. Zagreb: Etcetera. 18. Jelić, S. (2003.). Rehabilitacija i resocijalizacija osoba ovisnih o alko-

holu. U: Golik Gruber V. (ur.) Zbornik stručnih radova alkohološkog glasnika. Zagreb: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara, 241-244.

19. Jukić, V. i Pisk, Z. (2008.). Psihoterapija – škole i psihoterapijski pravci u Hrvat-skoj danas. Zagreb: Medicinska naklada i Psihijatrijska bolnica Vrapče.

20. Kristančić A. (1984.). Metoda i tehnika savjetovališnog rada. Zagreb: Udružena samoupravna interesna zajednica Socijalne zaštite grada Za-greba.

21. Krušić, V. /ur./ (2007.). Ne raspravljaj, igraj! Priručnik forum-kazališta. Za-greb: Hrvatski centar za dramski odgoj – Pili poslovi d.o.o.

22. Ladika, Z., Čečuk, S. i Dević, Đ. (1983.). Dramske igre. Drugo dopunjeno iz-danje. Zagreb: Savez društva naša djeca.

23. Lekić, K., Migliaccio-Čučak, N., Radetić-Ivetić, J., Stanić, D., Turkulin-Horvat, M. i Vilić-Kolobarić, K. (2007.). Igram se, a učim - Dramski postupci u razred-noj nastavi. Zagreb: Hrvatski centar za dramski odgoj - Pili-poslovi d.o.o.

24. Mearns, D. i Th orne, B. (2007.). Savjetovanje usmjereno na osobu. Jastrebar-sko: Naklada slap.

25. Nelson-Jones, R. (2007.). Praktične vještine u psihološkom savjetovanju i po-maganju., Jastrebarsko: Naklada slap.

26. Leutar, Z., Ogresta, J. i Milić Babić, M. (2008.). Obitelji osoba s invaliditetom i mreža podrške. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu Pravni fakultet.

27. Payne, M. (2007.). What is Professional Social Work? Chicago: Lyceum Books Inc.

28. Posthuma, B. W. (1999.). Small Groups in Counseling and Th erapy: Process and Leadership. Massachusetts: Allyn & Bacon A Viacom Company.

29. Pregrad, J. (1996.). Ekspresivne i kreativne tehnike, u: J. Pregrad (ur.) Stres, tra-uma, oporavak. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.

30. Reynolds Welfel, E. (2006.). Ethics in Counseling & Psychotherapy: Standards, research, & emerging issues. Belmont: Th ompson Brooks/Cole.

31. Scher, A. i Verrall, Ch. (2005.). 100 + ideja za dramu. Zagreb: Hrvatski centar za dramski odgoj - Pili-poslovi d.o.o.

32. Scher, A., Verrall, Ch. (2006.). Novih 100 + ideja za dramu. Zagreb: Hrvatski centar za dramski odgoj - Pili-poslovi d.o.o.

33. Slana, J. (2005.). Savjetodavni rad odgajatelja u učeničkom domu. Život i ško-la. 13 (1),79-85.

34. Žanko, N. (1999.). Osnove transakcijske analize, Zagreb: Alinea.

LITERATURA

1. Ajduković, M. (1997.). Grupni pristup u psihosocijalnom radu. Zagreb: Druš-tvo za psihološku pomoć.

2. Arambašić, L. (2005.). Gubitak, tugovanje, podrška. Jastrebarsko: Naklada Slap.

3. Blažeka Kokorić, S., Berc, G., Rusac, S. (2012). Satisfaction with life and infor-mal and formal sources of support among people with disabilities. Društvena istraživanja, 21 (1); 19-38.

4. Boal, A. (2009.). Igre za glumce i ne-glumce. Zagreb: Hrvatski centar za dram-ski odgoj - Pili-poslovi d.o.o.

5. Brlek, I., Berc, G. i Milić Babić, M. (2014.). Primjena savjetovanja kao metode pomoći u klubovima liječenih alkoholičara iz perspektive socijalnih radnika. Socijalna psihijatrija, 42 (1), 62-70.

6. Bunčić, K., Ivanković, Đ., Janković, J. i Penava, A. (2007.). Igrom do sebe – 102 igre za rad u grupi. Peto izdanje. Zagreb: Alinea.

7. Corey, G. (2007.). Teorije i tehnike u psihološkom savjetovanju i psihoterapiji. Jastrebarsko: Naklada slap.

8. Dorontić, N., Hadžić, A., Ćuk, M., Gerund S., Letić, N. i Popović, V. (2003.). Priručnik za socio-edukativni-alternativni program sa maloljetnim prestupni-cima. Banja Luka: Art-Print.

9. Fileš, G. i sur. (2008.). Zamisli, doživi, izrazi! Dramske metode u nastavi hr-vatskog jezika. Zagreb: Hrvatski centar za dramski odgoj – Pili poslovi d.o.o.

10. Glasser, W. (2000.). Teorija izbora. Zagreb: Alinea.

11. Gruić, I. (2002.). Prolaz u zamišljeni svijet: Procesna drama ili drama u na-stajanju - priručnik za odgajatelje, učitelje, nastavnike i sve one koji se bave dramskim radom s djecom i mladima. Zagreb: Golden marketing.

12. Hackney, H. L. i Cormier, Sh. (2012.). Savjetovatelj-stručnjak. Naklada Slap: Jastrebarsko.

13. Ivey, A. E. i Bradford Ivey, M. (2008.). Essentials of Intentional Interviewing: Counseling in a Multicultural World. Belmont: Th omson Brooks/Cole.

14. Janković, J. i Peko, A. (ur.) (2002.). Zajedno jači 2. Osijek – Vukovar: Proni centar za socijalno podučavanje.

15. Janković, J., Blažeka, S. i Rambousek, M. (2000.). Dramske tehnike u preven-ciji poremećaja u ponašanju i psihičkom funkcioniranju djece i mladih s po-sebnim potrebama. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 7 (2), 197-223.

16. Janković, J. (2004a). Savjetovanje u psihosocijalnom radu. Zagreb: Etcetera.

MODUL 4:SENZIBILIZACIJALOKALNE ZAJEDNICEI UKLJUČIVANJE OSOBAS INVALIDITETOM

prof. dr. sc. Nino Žganec

dr. sc. Ana Miljenović

111MODUL 4: Senzibilizacija lokalne zajednice i uključivanje osoba s invaliditetom

Koncept modula

1. Razumijevanje zajednice i rada u zajednici

2. Podizanje razine vidljivosti pitanja s kojima se susreću osobe s invalid-itetom u široj javnosti

3. Uspostavljanje suradnje u lokalnoj zajednici

4. Razvoj vještina za zastupanje i samozastupanje osoba s invaliditetom u javnom prostoru

Razumijevanje zajednice i rada u zajednici

Zajednica je koncept o čijem određenju ne postoji potpuna suglasnost. Ipak, postoji i nekoliko uvriježenih pogleda na zajednicu u teritorijalnom, funkcionalnom (zajednice kroz čije funkcionalne jedinice članovi realiziraju određene potrebe) te kategorijalnom (zajednice u kojima je ključ povezivanja u nekom sličnom obilježju članova) smislu (Žganec, 1999.). Mogli bismo reći da zajednicu čine obilježja na mikro, mezo i makro razini. Zajednicu čine ljudi kao nositelji određenih karakteristika, znanja, vještina. U osobne karakteristike ubrajaju se i kvalitete poput brižnosti za druge, posvećenosti te sposobnosti da se prelaze vlastito poimanje i potrebe. Pored toga, članovi imaju određeni doživljaj ili emocionalni odnos prema svojoj zajednici (Bruhn, 2005.). Doživljaj zajednice sastavljen je od doživljaja članstva koje podrazumijeva pripadnost i povezanost s drugima, percipiranog potencijalnog utjecaja na grupu i ostale, zadovoljavanje nekih osobnih potreba te postojanje zajedničkih emotivnih veza koje proizlaze iz zajedničke povijesti (McMillan i Chavis, 1986.).

Jedno od ključnih obilježja zajednice su odnosi među njenim članovima. Članovi su u međuzavisnom položaju, a njihovi odnosi mogu biti više ili manje formalizirani (Brager, Specht i Torczyner, 1987.). Ipak, ne postoji konsenzus među teoretičarima kakva je priroda odnosa među članovima zajednice. Neki će tvrditi da zajednicu čine odnosi suradnje i uzajamnosti kao osnova socijalnog kapitala, koji potiču razvoj zajednice u cjelini, a

112 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 113MODUL 4: Senzibilizacija lokalne zajednice i uključivanje osoba s invaliditetom

njenih članova, a nastoji se utjecati na ponašanja i samih članova, kao i organizacija na razini kolektivnog funkcioniranja (Hardcastle i Powers, 2004.). Danas svoj legitimitet praksa u zajednici pronalazi u nekoliko činjenica: efekt susjedstva utječe na osobni razvoj pojedinca, participacijom u zajednici više se pridonosi razvoju demokracije te je potrebno i važno sve više lokalizirati javne usluge da budu primjerene krajnjim korisnicima (Pierson, 2008.). Pritom usluge u zajednici mogu biti na razini zajednice, tj. namijenjene cijeloj zajednici ili utemeljene u zajednici i namijenjene samo podizanju individualne dobrobiti nekih članova Pierson (2008.), Weil i Gamble (2005.), a pronalaze sljedeće ciljeve prakse u zajednici: poboljšanje kvalitete života, proširivanje realizacije ljudskih prava, zastupanje interesnih zajednica, socijalni i ekonomski razvoj, planiranje usluga i programa, integracija usluga, politička i socijalna akcija, postizanje socijalne pravde. Takva praksa obilježena je vrijednostima participacije, transformacije sustava službi, pružanje pomoći grupama i socijalnom pravdom.

Do danas su razvijene mnoge podjele i terminologija koja označava raznovrsne aktivnosti. Popple (1995.) razlikuje pet pristupa: skrb u zajednici koja se često zasniva na principu samopomoći te razvijanju socijalnih mreža i volonterskih usluga kojima se pruža skrb nekim grupama stanovnika, poput starijih osoba, djece i osoba s invaliditetom; organiziranje zajednice – pod kojima smatramo usklađivanje rada različitih agencija; razvoj zajednice – koji se primarno odnosi na rad s grupama da razviju svoje kapacitete kako bi uz princip samopomoći mogli poboljšati kvalitetu života; socijalno planiranje i planiranje u zajednici – kao proces kojim se analiziraju socijalni uvjeti, aktualni politički okvir te postavljaju ciljevi na temelju kojih se osmišljava program aktivnosti, i, za razliku od prethodnih pristupa, ključnu ulogu imaju stručnjaci; obrazovanje u zajednici čija je svrha pobuditi dijalog i kritičko mišljenje stanovnika o određenim fenomenima; akcija u zajednici kojom grupa u zajednici koja se doživljava manje utjecajnom pruža društveni odgovor kako bi povećala svoj utjecaj na raspolaganje društvenim resursima.

Za podizanje kvalitete života u lokalnom prostoru najprimjereniji je i sve više korišten model razvoja zajednice. Pristup razvoju zajednice defi niran je na nekoliko načina (Pitchford, 2008., Robinson i Green, 2011.): kao proces kojim se želi postići određena promjena u zajednici, a u kojem se očekuje sudjelovanje svih aktera u zajednici; kao program kojeg čini sustav određenih aktivnosti; kao ishod u obliku željenih promjena u zajednici i

proizlaze iz zajedničkih interesa članova (Phillips i Pittman, 2009.). S druge strane, postoje ideje da je moć pojedinih aktera ono što drži prisilno neku socijalnu strukturu zajednice (Bruhn, 2005.).

Konačno, zajednica je na makro razini entitet čiju cjelovitost čini neki geografski prostor te infrastrukturna osnova kroz koju se ispunjavaju određene funkcije (Phillips i Pittman, 2009.). Neke od funkcija koje zajednice trebaju zadovoljiti za svoje članove su sudjelovanje u procesima proizvodnje, distribucije i potrošnje dobara, socijalizacije, socijalne kontrole, participacije te uzajamne podrške i pomoći (Henderson i Vercseg, 2010.). Osim toga, u zajednici članovi imaju ista kulturalna obilježja, poput jezika, stila življenja i društvenih normi (Bruhn, 2005.) te zajedničku povijest i identitet (Brager, Specht, Torczyner, 1987.). Međutim, zajednice su daleko od idealnog koncepta i sve se više prihvaća ideja da u zajednicama žive raznovrsni pojedinci i teško je zamisliti da će članovi dijeliti ista obilježja (Robinson i Green, 2011.), pa se zapravo na istom prostoru može govoriti o više zajednica (Pierson, 2007.). Ipak, u toj različitosti nemaju sve grupe jednaku mogućnost utjecaja, pa zajednice mogu postati faktor isključivanja, nejednakosti i sukoba (Stubbs, 2006.). Zbog toga je jako važno posvetiti se ideji izgradnje lokalne kohezivne zajednice koja se brine o svojim članovima. Pripadnost nekoj skupini ljudi ili činjenica boravka na nekom području ne znači automatski da se radi o zajednici koja u životu pojedinca predstavlja mjesto koje je za njega sigurno utočište, izvor pomoći i podrške, mjesto otvorenosti i prihvaćanja, izvor brige i ljubavi, znanja ili barem prirodnu okolinu. Kako bi zajednica to postala, potrebno je uložiti napor, odnosno provesti ciljane aktivnosti koje će dovesti do toga da zajednica stekne obilježja kohezivnosti, sigurnosti, podrške za svoje članove te da na ispravan način omogući svojim članovima kvalitetan život, obrazovanje, osjećaj pripadnosti, osiguranje životne egzistencije, osjećaj sigurnosti itd.

Stoga je važno uložiti napor u izgradnju zajednice koja se brine o svojim članovima, kao i o procesima koji mogu dovesti do toga da se tzv. latentna zajednica pretvori u aktivnu zajednicu, zajednicu koja ima obilježja kohezivnosti.

Praksa rada u zajednici obuhvaća različite pristupe (Banks, 2003.). Praksa u zajednici generalno se zasniva na ideji da se kroz funkcioniranje zajednice i socijalnih mreža u njoj može pružiti socijalna podrška u funkcioniranju


zbog nekog pitanja i modela akcije u zajednici, koja uključuje vještine pregovaranja i konfrontirajuće metode kako bi se postigli određeni ciljevi (Pitchford, 2008.). Pritom je moguće da se profesionalni radnik obraća i facilitira rad svih uključenih oko nekog pitanja ili da se obraća individualno onim korisnicima koji su izravno pogođeni (bostonski model) (Green i Haines, 2008.).

Konačno, treba napomenuti da se implementacija pojedinih modela razvoja zajednice razlikuje s obzirom na dva pristupa: pristup koji počinje detekcijom potreba i problema, te pristup koji se temelji na prepoznavanju i izgradnji resursa. Potonji je suvremeno sve prihvaćeniji i polazi od ideje da bi jačanje resursa zajednice dovelo i do smanjivanja određenih problema u zajednici (Haines, 2009.). Resursi čine kapacitet neke zajednice koji označava njenu sposobnost djelovanja, održavanja blagostanja te korištenje resursa koji promiču daljnje podizanje životnog standarda (Chaskin, Brown, Venkatesh, 2001.). Resursi mogu biti raznovrsni i postojati na svim razinama, od samih članova u zajednici, njihovih odnosa, organizacija, infrastrukture, položaja i statusa zajednice i sl. Na temelju ovakvog pristupa i onoga što znamo o načelima razvoja zajednice, poželjna zajednica bi trebala biti: kompetentna u smislu da su članovi kompetentni sudjelovati u razvojnim procesima tako da mogu dogovarati i pregovarati, osnivati organizacije za provedbu akcija, sami se uključivati u aktivnosti, održavati veze s izvorima resursa i uspostaviti mehanizme za daljnju komunikaciju (Schoenberg i Rosenbaum, 1980. prema Henderson i Th omas, 2010.) ili prema Bruhnu (2005.) zajednica u kojoj se promiču zdrave veze kojima pojedinci dobivaju zaštitu, osjećaju da su cijenjeni, ali imaju i pristup izvanjskim resursima; zajednica koja uči, tj. čiji članovi stalno razvijaju kapacitete za djelovanje; pravedna u kojoj se potiču ravnopravnost, socijalna pravda i participativna demokracija; aktivna i organizirana u kojoj se uspostavlja suradnja na svim razinama; utjecajna u kojoj članovi mogu sudjelovati u donošenju odluka.

Sve ove razine rada u zajednici važno je razvijati kako bi se unaprijedio položaj ranjivih skupina kakve su i osobe s invaliditetom.

podizanju kvalitete života; kao cjelokupna ideologija koja spaja socijalne i ekonomske ciljeve u jedinstvenom poimanju razvoja. Neka osnovna načela razvoja zajednice glase da se razvoj događa na kolektivnoj razini sa zajednicom i za nju, da promiče i treba održavati socijalnu pravdu i ravnopravnost društvenih grupa te da u procesu mogu svi sudjelovati, od volontera, lokalnih aktivista, stanovnika do plaćenih stručnjaka (Pitchford, 2008.).

Razvoju zajednice mogu pridonijeti lokalni stručnjaci te sami stanovnici. Kada su stručnjaci odgovorni za razvoj zajednice, takav pristup zovemo pristupom tehničke pomoći, a u literaturi ga prepoznajemo i pod nazivom socijalnog planiranja, ili planiranja u zajednici. Pristup se odnosi na djelovanje organizacija i stručnjaka u zajednici koji koriste svoju ekspertizu, tehnologiju i istraživačku djelatnost kako bi stekli uvid u probleme i potrebe zajednice, postavili ciljeve i prioritete, ali i pomogli pri njihovom ostvarivanju. Ovaj pristup uključuje i uspostavljanje suradnje u zajednici između raznovrsnih organizacija (Pitchford, 2008.). Oblici tehničke pomoći mogu biti legislativni, obrazovni, administrativni, konzultantski, a odnose se na izvršenje specifi čnih zadataka, i kolaborativni, gdje suradničke organizacije sudjeluju u operativnom izvođenju nekih postupaka. Sukladno ovom pristupu, razvijen je i model koordinacije usluga kojim se nastoji postići bolja komunikacija između pojedinih organizacija kako bi efi kasnije ostvarivale zajedničke ciljeve (Pitchford, 2008.).

Pristup samopomoći je gotovo imanentan samom određenju razvoja zajednice. Osnovni ciljevi su da sami stanovnici postave zajednički ciljeve te da razviju vještine i znanja potrebne za njihovo ostvarivanje (Green, 2011.). Profesionalni radnici sudjeluju u izravnom radu sa stanovnicima kojim nastoje izgraditi njihove veze i kapacitete za rad (Pitchford, 2008.). Pri ovom pristupu pomaže i proces stvaranja vizije o budućnosti zajednice koja, ako je zajednička, povezuje stanovnike (Green i Haines, 2008.). Promiče se građanska participacija u odlučivanju u zajednici, koja može biti u rasponu od nesudjelovanja, tokenističkog ili minimalnog sudjelovanja do razina građanske moći i kontrole (Arnstein, 1969. prema Green i Haines, 2008.). Konačno, treći pristup podrazumijeva također građansku uključenost, ali za razliku od prethodnog, ta uključenost može dovesti do sukoba u zajednici zbog različitih interesnih skupina koje se nadmeću za ograničene resurse (Bridger, Brennan i Luloft , 2011.). Ovaj se pristup sastoji od modela organiziranja zajednice koji uključuje mobiliziranje interesne skupine


s ostalim dijelom populacije. Budući da im u praksi još neka prava nisu osigurana, te ograničeno sudjeluju u društvenom i javnom životu, u društvu treba poduzeti dodatne akcije radi njihova izjednačivanja, kao i povećati svijest šire zajednice o osobama s invaliditetom, pri čemu se naglasak treba staviti na njihova prava, potrebe, potencijale te njihov doprinos.

Zajednica obično predstavlja prostor popunjen slojevitim nizom različitih dionika koji utječu na to što će se u zajednici događati, u kojem smjeru će se zajednica razvijati, kakve će vrijednosti njegovati, kakvim će ciljevima težiti, kojim temama će pridavati osobitu važnost, čije interese će osobito promicati, od kojih će se opasnosti braniti, koja će pitanja i problem te kojim redoslijedom rješavati… U tom smislu važno je poznavati unutarnju dinamiku kojom akteri / dionici u zajednici postupaju te znati koji su akteri / dionici prvenstveno odgovorni za koja pitanja i na kojoj razini odlučivanja. Analiza aktera treba pridonijeti tomu da bi se na vrijeme otkrilo na koje bi sve pojedince, skupine, zajednice i institucije trebalo utjecati kako bi se moglo utjecati na stavljanje određenih tema na dnevni red zajednice. To je osobito važno kako bismo stigli razviti strategiju za pridobivanje najučinkovitije potpore za buduću politiku, odnosno smanjivanje potencijalnih prepreka njezinoj provedbi. Takvi akteri mogu biti formalni i neformalni te direktno ili indirektno uključeni u proces defi niranja ključnih područja i interesa kojim će se zajednica baviti.

Metode i tehnike komuniciranja s javnošću

Komuniciranjem s javnošću nastoji se na planirani način utjecati na javnost. Jedna od važnih pretpostavki uspjeha komuniciranja je poznavanje obilježja sredine u kojoj se želi postići određen utjecaj te je s tim u vezi preporučljivo da njemu prethodi neka vrsta sistematskog ispitivanja zajednice. Komuniciranjem s javnošću želi se doprijeti do točno određenog dijela stanovništva s ciljem: informiranja i uključivanja ljudi u određene akcije. Dakle, pored informativne funkcije komuniciranje s javnošću treba ispuniti i motivacijske te formativne funkcije kako bi se javnost usmjerilo prema ciljanim akcijama.

Podizanje razine vidljivosti pitanja s kojima se susreću osobe s invaliditetom u široj javnosti

Osobe s invaliditetom čine u svjetskim razmjerima iznimno važnu populaciju kako zbog svoje brojnosti tako i zbog čitavog niza specifi čnosti vezanih uz njihov život i položaj u društvu . Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da osobe s invaliditetom čine oko 10% ukupnog svjetskog stanovništva. Međutim, taj broj je puno veći u zemljama koje su bile pogođene velikim ratnim razaranjima, elementarnim nepogodama te drugim razlozima.

Istraživanje Erostata, koje je provedeno u deset država članica Europske unije, pokazalo je da se u populaciji nalazi 12% osoba s invaliditetom iako su vidljiva odstupanja u pojedinim zemljama. U svim zemljama između 35% i 45% su osobe s invaliditetom starije od 65 godina, osim u Njemačkoj gdje ih je 45%, te u Španjolskoj 55%. Manje od 3% osoba s invaliditetom je mlađe od 20 godina, a između 45% i 65% je u dobi radno sposobnih i oni čine 6% do 8% ukupne populacije u dobi od 15 do 65 godina.

Prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom, zaključno s 1. 4. 2013., u Republici Hrvatskoj ima 522.459 osoba s invaliditetom (4,3 milijuna stanovnika RH). Unutar ovog broja oko 250.000 osoba starijih je od 60 godina, oko 21.000 je djece s teškoćama u razvoju te oko 11.000 mladih u dobi od 15 do 25 godina.

Politika prema osobama s invaliditetom suočena je s različitim političkim, ekonomskim, socijalnim, demografskim, kulturnim i tehnološkim izazovima. Takvi izazovi nude i nove mogućnosti za razvoj jedinstvene politike prema osobama s invaliditetom.

Usprkos znatnom udjelu osoba s invaliditetom u društvu, čini se kako teme koje su povezane s problematikom invalidnosti nisu na zadovoljavajući način prisutne u javnosti. Na različitim razinama funkcioniranja društva potrebno je zbog toga podići razinu vidljivosti pitanja s kojima se osobe s invaliditetom susreću.

Osobe s invaliditetom trebaju biti izjednačene u pravima i obvezama


susreću u svojem životu u zajednici. Također, korisno je prikazati rezultate nekih dostupnih istraživanja o položaju osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, koji na paradigmatski način mogu poslužiti kao okvir unutar kojeg se ogleda raspoloženje javnosti prema invalidnosti i osobama s invaliditetom.

• Koje grupe se razlikuju u stavovima o toj temiRazličiti akteri / dionici u zajednici posjeduju različite informacije o osobama s invaliditetom te na naj način utječu na kreiranje stavova i svijesti o njima. Sudionici se trebaju upoznati s različitim skupinama aktera / dionika koji utječu na život zajednice, pa tako i na život osoba s invaliditetom te ta znanja povezivati s mogućim različitim stavovima koje ovi dionici mogu imati prema osobama s invaliditetom. Prepoznavanje mogućih različitih stavova ključno je za ciljano utjecanje na pripadnike tih podskupina u zajednici kako bi se njihovi stavovi približili onima koji su u najboljem interesu za život osoba s invaliditetom.

• Što stoji u pozadini takvih stavova javnostiOvdje se raspravlja o pitanjima vezanim uz faktore koji pridonose tome da određeni akteri u zajednici imaju više pozitivne ili više negativne stavove prema problematici osoba s invaliditetom, kao i ona vezana uz potrebu da se javnom kampanjom utječe na njih kako bi se ti stavovi promijenili. Među faktorima koje treba uzeti u obzir su npr: razina informiranosti, osobna iskustva, vrijednosti, doprinos okoline, pozitivni primjeri itd.

• Koliko su trenutna stajališta javnosti čvrstaVažan dio pripreme javne kampanje tiče se prikupljanja informacija o tome koliko su trenutna stajališta javnosti o nekom pitanju stabilna te što ih čini takvima. Osobito se ovdje treba usmjeriti pažnja na moguće faktore koji su u prošlosti doveli do formiranja čvrstih stajališta o pitanjima važnim za osobe s invaliditetom vezano uz njihov opći status u društvu, uz njihove sposobnosti / nesposobnosti, potencijale, prava itd.

• Što ta stajališta čini čvrstima, a što labavimaAnaliziraju se mogući faktori koji određena stajališta vezana uz osobe s invaliditetom čine čvrstima ili labavima. Razmatra se, primjerice, kako osobna iskustva članova zajednice utječu na njihova stajališta, kako mediji pridonose tome, kako same osobe s invaliditetom mogu pridonijeti njihovim promjenama, na koji način institucije i političke elite u zajednici

Neke od mogućih tehnika i metoda rada s javnostima su:

• rad s medijima: tiskani mediji, elektronički mediji• rad s ključnim ljudima u zajednici• dan otvorenih vrata• tehnike predstavljanja• tehnike pritiska• tehnike otkrivanja i dr.

Provođenje kampanja i podizanja svijesti o osobama s invaliditetom

Javna kampanja predstavlja ciljanu aktivnost kojom se uz pomoć unaprijed pripremljene informacije utječe na kreiranje stavova članova zajednice koji mogu pridonijeti motivaciji za provođenje određene akcije.

Vezano uz planiranje i pripremanje provođenja kampanja radi podizanja svijesti o osobama s invaliditetom korisno je razmotriti i odgovoriti na brojna pitanja među kojima su:

• Koji su glavni problemi vezani uz društveni položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i svijetu?

• Je li zajednica senzibilizirana za potrebe osoba s invaliditetom?• Koji su uobičajeni putovi prenošenja informacije, a koji su mogući

alternativni putovi?• Koje su ranije kampanje rezultirale uspjehom?• Koji resursi stoje zajednici na raspolaganju?

Prilikom kvalitetnog planiranja javnih kampanja potrebno je razmisliti o sljedećim dimenzijama:

• Kakvo je trenutno raspoloženje javnosti o toj temiOvo se pitanje razrađuje tako da sudionici razmisle i zapišu vlastita iskustva o problemima s kojima se susreću osobe s invaliditetom te da nakon toga iznesu informacije o tome koje vrijede za onaj dio javnosti s kojim se osobno


U ovom dijelu sudionicima će se predstaviti i s njima raspraviti:1. socijalni kapital i njegovi oblici2. značajni pružatelji usluga za osobe s invaliditetom3. principi uspostavljanja suradnje u lokalnoj zajednici i razvoj

protokola o suradnji4. prepreke i izazovi u uspostavljanju suradnje u lokalnoj zajednici

Socijalni kapital

Kapital za koji nisu potrebni investitori, banke, država, ni lokalna vlast te ga baštine svi dionici u lokalnoj zajednici, kako formalni tako i neformalni. Prema OECD-u (2002.), socijalni kapital je mreža u kojoj postoje zajedničke norme, vrijednosti i razumijevanje koje olakšava suradnju unutar i između grupa.

Manje lokalne zajednice imaju bolju priliku da aktiviraju svoj socijalni kapital, no često se to ipak ne događa zbog manjka resursa, stalnog oslanjanja na vanjske donositelje odluka, nedostatak više obrazovanog kadra, stalno cirkuliranje zaposlenih u lokalnim institucijama i sl.

Socijalni kapital se razvija preko svojih ključnih komponenti: vrijednosti, povjerenje, interakcije i norme.

• Vrijednosti – dijeljenjem i izražavanjem onoga što nam je u životu važno, čuvanjem kulturnih vrijednosti koje unapređuju društveno stanje i njihovim štićenjem od izvrgavanja i urušavanja stvara se kritička svijest

• Povjerenje – stvara se kroz zajedničke aktivnosti ili zajedničke projekte u kojima smo oslonjeni jedni na druge i pozvani na uzajamnost

• Mreže i interakcija – razvijaju se provođenjem zajednički organiziranog vremena (katkad i bez nekog konkretnog cilja), poput druženja.

• Norme – grade se na temelju razumijevanja i uvažavanja različitih prioriteta, interesa i karakteristika, uvažavanja različitosti, ali s potrebom ostvarivanja istih ciljeva i vizija kroz proces pregovaranja.

tome pridonose, kakva je uloga vjerskih organizacije, koja je uloga organizacija civilnog društva u tom području itd.

• Koje grupe su interesno vezane uz tu tematikuU ovom segmentu razmatra se pitanje vezano uz to koje bi sve grupe u zajednici mogle biti zainteresirane za uključivanje u kampanju te do kojih bi grupa svakako trebalo doprijeti s obzirom na njihovu potencijalno važnu ulogu u kreiranju javnog mnijenja. Među grupama koje se analiziraju su obitelji, udruge, političke stranke, poslovni sektor, mediji, obrazovne i zdravstvene ustanove.

• Kako se može djelovati na trenutna stajališta javnostiNakon upoznavanja s nekim ključnim mogućnostima korištenja metoda i tehnika u radu s javnošću te temeljem informacija prikupljenih kroz gore analizirana područja, izrađuje se logičan izbor metoda i tehnika koje najviše odgovaraju potrebi da se utječe na trenutna stajališta javnosti o pitanjima vezanim uz osobe s invaliditetom.

• Koji bi kanali komunikacije i oblici kampanja bili najpogodnijiNastavno na prethodno pitanje, u ovom se usmjerava na izbor najpogodnijih komunikacijskih kanala i oblika kampanje, a s obzirom na raspoložive resurse, uobičajene načine komuniciranja u zajednici, specifi čnost pitanja, vremenski okvir i druge elemente.

Suradnja lokalnih dionika i pružatelja usluga osobama s invaliditetom

Suradnja dionika u lokalnoj zajednici ključna je kad je riječ o kompleksnim socijalnim pitanjima ili suočavanja s izazovima socijalne uključenosti ranjivih skupina, kao što su osobe s invaliditetom. Lokalna zajednica ne mora nužno imati puno takvih dionika ili pružatelja usluga, ali bit će djelotvornija te će pojedinačni potencijalni svakog od dionika intenzivnije dolaziti do izražaja ako se uspostavi sustavna suradnja i uloži u izgradnju socijalnog kapitala.


jedan od oblika socijalnog kapitala i trebat će razmisliti i predloži kako bi se taj oblik socijalnog kapitala mogao razvijati u danom području kroz pitanja: Među kojim akterima? Kakvi su trenutno odnosi među njima? Koji su specifi čni ciljevi njihova povezivanja? Koje akcije, s obzirom na sve sastavnice socijalnog kapitala, predlažete? Što predlažete u svrhu održavanja tih veza?

Značajni pružatelji usluga za osobe s invaliditetom

Pružatelji socijalnih usluga i ostali dionici u lokalnoj zajednici koji mogu biti u kontekstu rada s osobama s invaliditetom su:

1. socijalna skrb: centar za socijalnu skrb, obiteljski centar i domovi socijalne skrbi

2. obrazovne usluge i dječji vrtići3. zdravstveni servisi4. pravosuđe5. mirovinsko osiguranje6. nevladine organizacije i vjerske zajednice7. tijela lokalne i regionalne samouprave8. hrvatski zavod za zapošljavanje9. mediji10. poslodavci i privredni sektor

Kako bi se razvila kvalitetna dugoročna suradnja, neki ključni principi su:

• razvoj povjerenja• razvoj zajedničkih ciljeva i osjećaj svrhovitosti• rad s drugima• razvoj primjerenog vodstva• tolerancija različitosti (stilova)• naći zajedničko načelo djelovanja• poticanje sudjelovanja svih, pa i simboličnim gestama • fl eksibilnost• smisao za humor (razvoj dobrih međusobnih odnosa)• krenuti malim koracima i osjetiti ˝male˝ pobjede

Socijalni kapital može imati sljedeće vrste:

a. Neformalni kapital uključuje svakodnevne veze među stanovnicima. Svrha mu je produbljivanje solidarnosti, empatije prema ranjivim skupinama, jačanje kohezije kroz neformalnu interakciju i druženje građana, pružanje socijalne podrške (emotivne, instrumentalne) kao i provođenje socijalne kontrole.

b. Formalni socijalni kapital stvara se između institucija koje su nadležne – kroz dogovaranje i provođenje projekata i oblikovanje strateških dokumenata (neki poticaj da se sjedne ˝zajedno za stol˝) te utvrđene protokole suradnje.

c. Povezujući socijalni kapital Između stanovnika i institucija – razvijanje povjerenja u stručnjake, uspostavljanje kanala komunikacije stručnjaka i građana, pravodobnog informiranja, približavanje stručnjacima (npr. kroz osobni kontakt, pozivanje da sudjeluju u odlučivanju). Što je veća povezanost građana i institucija, rad institucija postaje transparentniji, brži, a građani su skloniji obratiti im se.

d. Učvršćujući socijalni kapital; Između ljudi s jednakim obilježjima, npr. između osoba s invaliditetom i/ili između obitelji osoba s invaliditetom. Djelotvornija je međusobna podrška, slobodnije se može otvoriti u vezi problema u grupi u kojoj se pojedinac osjeća neosuđeno i prihvaćeno

e. Premošćujući socijalni kapital odvija se između ljudi različitih obilježja te se unapređuje osjećaj prihvaćenosti, potiče razvoj pozitivne slike o sebi i lakšem pristupu socijalnim pravima.

f. Ekstrakomunitarni socijalni kapital odvija se između lokalne zajednice i njenog okruženja. Zajednica može potražiti pomoć i resurse koje sama ne posjeduje (npr. resurse vezane uz stručnu pomoć, neke vanjske usluge, fi nancije).

Grupna vježba:

Sudionici se trebaju podijeliti u trojke (5 grupa) i u svakoj grupi trebaju prvo raspraviti o tome što im se čini koliko je u Hrvatskoj Kostajnici i okolnim općinama u kojima se projekt provodi razvijen pojedini oblik socijalnog kapitala i po kojim primjerima to uočavaju. Nakon toga svaka će grupa dobiti


Tijekom rada s polaznicima edukacije zadržat ćemo se na zastupanju na ravnopravnoj osnovi i samozastupanju te će se sudionicima predstaviti:

1. kako napraviti plan ili strategiju zastupanja2. vještine za zastupanje i samozastupanje3. osobitosti samozastupanja osoba s invaliditetom i osoba s

intelektualnim teškoćama

Plan ili strategija zastupanja

Plan zastupanja ključan je kako bi se sustavno i temeljito postiglo željeno rješenje. Naime, često ljudi koji potražuju zaštitu svojih prava odmah inzistiraju na rješenju koje im je prihvatljivo zbog čega teško otvaraju željena vrata, gube motivaciju i odustaju ili ne uspijevaju u tome.

Plan zastupanja uključuje sljedeće korake (Disability Rights Wisconsin, 2007.):

1. Analizirati problem: ranjivi pojedinci se često u životu nose s nizom različitih problema koje je potrebno razlučiti jedne od drugih kako zahtjevi onoga koji zastupa ne bi bili preopsežni, što može umanjiti uspješnost zastupanja. Ponekad je i kompleksne probleme nužno razdvojiti na manje sastavnice (primjerice, problem neprihvaćanja osobe s invaliditetom u obrazovnom sustavu: problemi zbog školske administracije ili problemi koje stvaraju drugi učenici ili roditelji drugih učenika i sl.). Na temelju detektiranih i odabranih problema, postavlja se cilj zastupanja. Cilj može biti vezan uz probleme koji su lakše rješivi, što potiče motivaciju za dalje, ili uz one koje hitno treba riješiti, ili uz one koji su osobi najbitniji jer duboko zadiru u kvalitetu života, ljudska prava ili osobne vrijednosti.

2. Educirati se i prikupiti relevantne informacije: nakon odabranog problema, treba prikupiti sve potrebne informacije, i to: činjenice - konkretne događaje, izjave i postupke uključenih aktera (ne baratati s time što je tko mislio, osjećao ili što će učiniti jer su takve informacije ˝neopipljive˝ i predstavljaju nagađanja), ali i dokumentaciju, pravne propise, politike, primjere iz drugih slučaja, kontakt-podatke relevantnih osoba.

Prepreke i izazovi u uspostavljanju suradnje u lokalnoj zajednici

Ipak, uspostavljanje suradnje može biti otežano određenim preprekama, poput sljedećih okolnosti:

• teško je prevladati različitosti interesa, ciljeva i kultura organizacija• treba uložiti na početku dodatne kapacitete u uspostavljanje

suradnje (npr. dodatno vrijeme, novac)• razlike u statusima i moći mogu stvoriti nepovjerenje• razlike u resursima i kapacitetima mogu dovesti do relativne

dominacije ili pasivnosti • miješa se uloga facilitatora i koordinatora s vođom (što nikako nije

isto)• procesno-ishodišna previranja: zadovoljavajući procesi (odnosi

među suradnicima) ne moraju biti u skladu s željenim ishodima• teško je usvajati ili usklađivati nove komunikacijske modele

Zastupanje i samozastupanje osoba s invaliditetom

Zastupanje je vještina i metoda koja je izravno povezana s djelovanjem u smjeru zaštite osobne dobrobiti i prava pojedinca ili grupe. Pojednostavljeno ono znači govoriti u ime drugih ili u svoje osobno ime kada se žele ostvariti određena prava, podmiriti neke potrebe i sl. Nekoliko je oblika zastupanja:

• samozastupanje – poduzimanje radnji kako bi se predstavili i ostvarili vlastiti interesi

• zastupanje na ravnopravnoj osnovi (peer zastupanje) - poduzimanje radnji kako bi se predstavili i ostvarili zahtjevi druge osobe

• sistemsko zastupanje – poduzimanje radnji kako bi se utjecalo na socijalni, politički i ekonomski sustav i ostvarila šira socijalna promjena

• pravno zastupanje – zastupanje u pravnim/sudskim postupcima uz odvjetnika


• Djelotvorna pisana (e-mailom, dopisima) i usmena komunikacija (licem u lice, telefonski). Ako se neka osoba iskazala kao voljna pomoći, korisno bi bilo imati njen izravan kontakt.

• Voditi računa o neverbalnoj komunikaciji: pozitivan jezik tijela s prikladnim odijevanjem čime se, među ostalim, smanjuje doživljaj u razlici u moći; čvrst stisak ruke, uspostavljena komunikacija pogledom, siguran položaj tijela, izbjegavanje radnji koje ljudi obično rade kad su nervozni (npr. igranje kosom, ljuljanje u stolcu i sl.).

• Samouvjereno vođenje razgovora s autoritetom i davanje protuargumenata na odgovore koji nisu zadovoljavajući. Važno je rano znati i na čija vrata treba kucati, kao i upoznati se s procedurama organizacija i ustanova kojima donosimo zahtjev.

• Potražiti podršku - osim s onima od kojih očekujemo da nam ispune određeni zahtjev, korisno je uspostaviti komunikaciju i s osobama ili organizacijama koje mogu biti izvorom podrške ili imaju iskustva u sličnim pitanjima.

• Upornost i strpljivost – posebice u telefonskim razgovorima česte su situacije da službenici traže ponovno ispunjavanje već ispunjenih formulara, preusmjeravaju razgovor na nekoga koga trenutno nema, ne javlja se, ili pozivatelj komunicira dugo samo s automatom. U takvim situacijama zastupnik treba potražiti nekoga na višem stupnju hijerarhije ili upotrijebiti drugačiji način komuniciranja (npr. licem u lice).

• Spremnost na pregovaranje – da bi zastupnik mogao biti uključen u pregovaranje, treba razjasniti minimalnu granicu ispod koje nije spreman ići.

Osobe s invaliditetom sve više se uključuju u oblike samozastupanja diljem Europe, uključujući osobe s intelektualnim teškoćama. U Hrvatskoj takva praksa postoji u Zagrebu i u nekim većim gradovima, no u manjim lokalnim zajednicama osobe s intelektualnim teškoćama teže se uključuju u društveni život te nemaju priliku za samozastupanjem niti u društvenoj, pa čak ni u obiteljskoj zajednici.

Samozastupanje osoba s intelektualnim teškoćama znači priliku da govore u svoje ime, sudjeluju u donošenju odluka koje se njih tiču, samostalno traže neki oblik podrške, postavljaju pitanja i uče nove vještine (Udruga za samozastupanje, 2010.).

3. Identifi cirati svoja prava ili prava osobe koju se zastupa: izrazito uvjerljivo zvuči ako se zastupnik pozove na konkretan članak nekog zakona, pravilnika ili drugog dokumenta poput konvencija i sl. Pritom treba voditi računa da se konzultiraju aktualni, a ne zastarjeli zakoni i drugi propisi. Neka prava nisu zaštićena (samo) zakonom te mogu proizlaziti iz ugovora, pravila i politika (npr. naputci, prakse) ili mogu proizlaziti iz društvenih očekivanja i nepisanih normi (primjerice, privatnost, individualizam; u novije vrijeme često se pozivamo na standarde Europske unije, Zapadnog svijeta i sl.)

4. Predložiti moguća rješenja i razviti strategiju obraćanja relevantnim dionicima: na temelju ranijih faza, razvija se ideja o željenom rješenju, a pritom treba razmisliti i koje su prepreke za postizanje tog rješenja, što očekujemo od druge strane i imamo li nekog ̋ asa u rukavu˝ ili drugo moguće rješenje koje nam je prihvatljivo.

Vještine za zastupanje i samozastupanje

Zastupanje je kompleksan proces koji traži postojanje različitih osobnih i socijalnih vještina. Neke od njih prema Disability Rights Wisconsin (2007.) su:

• Organiziranost i uredno vođenje dokumentacije. U stanju emocionalne pobuđenosti, kakvu kršenje prava često izaziva, osoba može biti neorganizirana i tako propustiti neku važnu informaciju, dokument ili rok. Također, važno je bilježiti s kim je vođen razgovor, o čemu i kada (naime, službenici često znaju slati korisnike od jednih do drugih i tako stalno skidaju odgovornost sa sebe). Općenito, vođenje bilješki tijekom razgovora ukazuje na to da je osoba ozbiljna i posvećena ostvarenju svojih ciljeva i vjerojatno je da će odgovori koje dobiva biti promišljeniji i utemeljeniji nego u razgovoru bez pisanih bilješki. Ako zastupnik ne može voditi bilješke, može sa sobom povesti još nekoga za tu svrhu. Posebice je važno zapisati: svako obećanje koje službenik daje, obrazloženje zašto neki zahtjev ne može ispuniti, pretpostavke koje treba ispuniti zastupnik ili osoba koju zastupa i prihvaćanje zahtjeva.


LITERATURA

1. Banks, S. (2003.). Th e concept of ‘community practice’. U Banks, S., Butcher, H., Henderson, P. & Robertson, J. (ur.). Managing Community Practice. Principles, policies and programmes. Bristol: Th e Policy Press,

2. Brager, G., Specht, H. & Torczyner, J. L. (1987.). Community Organizing. New York: Columbia University Press.

3. Bridger, J. C., Brennan, M.A. & Luloff , A.E. (2011.). Th e Interactional Approach to Community. U Robinson, J.W. & Green, G. P. (ur.) Introduction to Community Development. London: SAGE Publications, Inc., 85-100.

4. Bruhn, J. G. (2005.). Th e Sociology of Community Connections. New York: Kluwer Academic/Plenum Publishers.

5. Chaskin, R. J., Brown, P.,Venkatesh, S. & Vidal, A. (2001.). Building Community Capacity. New York: Aldine de Gruyter.

6. Disability Rights Wisconsin (2007.) Advocacy Tool Kit. Skills and Strategies for Eff ective Self and Peer Advocacy. Madison: Disability Rights Wisconsin

7. Green, G.P. & Haines, A. (2008.). Asset Building & Community Development. New York: SAGE Publications Ltd.

8. Haines, A. (2009). Asset-based community development. U Phillips i Pittman (ur.) An Introduction to Community Development, New York: Routledge, 38-48.

9. Hardcastle, D. A. & Powers, P.R. (2004.). Community Practice. Th eories and Skills for Social Workers. New York: Oxford University Press.

10. Henderson, P. & Th omas, D. N. (2010.). Vještine u kvartovskom radu. Zagreb: Biblioteka socijalnog rada.

11. Henderson, P. i Vercseg, I. (2010.). Community development and civil society. Making connections in the European context. Bristol: Th e Policy Press.

12. McMillan, D.W. & Chavis, D.M. (1986.). Sense of Community: A Defi nition and Th eory. Journal of Community Psychology, 14 (1), 6-23.

13. Miljenović, A. (2014.). Oblici i mogućnosti integriranog rada u zajednici. Materijali s edukacije Integracija socijalnih usluga u lokalnoj zajednici, Zagreb, 2013.

14. Phillips, R. i Pittman, R. H. (2009.). A Framework for Community and Economic Development. U Phillips i Pittman (ur.) An Introduction to Community Development, New York: Routledge, 3-19.

15. Pierson, J. (2007.). Working in Communities and Neighbourhoods. New York: Routledge Taylor and Francis Group.

S obzirom na neiskustvo samozastupanja, često je u obiteljskom ozračju osobama s intelektualnim teškoćama potrebna podrška u samozastupanju tako da ih se uči korištenju relevantnih informacija, u svakodnevnim iskustvima treba poticati iznošenje vlastitog mišljenja, uključivanje i slušanje u donošenju odluka, davanje dovoljno vremena za donošenje odluke, naglašavati da donošenje odluka može značiti i donošenje krivih odluka, što se svakome događa, ali da to ne znači da od donošenja odluka treba odustati.

Grupni zadatak: Promišljanje o iskustvu samozastupanja

Svaki polaznik treba razmisliti o jednoj situaciji kada je zastupao svoje interese ili prava te se kritički osvrnuti na sljedeća pitanja:1. Je li im bio jasan problem koji se dogodio, i jesu li se i kako

informirali o tome koja su im prava i što učiniti?2. Kako su se samo - zastupali, koje vještine su im bile korisne, koje

strategije su koristili?3. Što su mogli unaprijediti?

130 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom

PRIKAZ ALATA ZA PROCJENU I RAD S OSOBAMA S INVALIDITETOM I NJIHOVIM OBITELJIMA

16. Pierson, J. (2008.). Going Local. Working in Communities and Neighbourhoods. New York: Routledge.

17. Pitchford, M. (2008.). Making spaces for community development. Bristol: Th e Policy Press.

18. Popple, K. (1995.). Analysing Community Work, Its Th eory and Practice. Buckingham: Open University Press..

19. Robinson, J.W. & Green, G. P. (2011a). Developing Communities. U Robinson, J.W. & Green, G. P. (ur.) Introduction to Community Development. London: SAGE Publications, Inc., 1-9.

20. Stubbs, P. (2006.). Konceptualizacija mobilizacije i razvoja zajednice u Hrvatskoj. U: Škrabalo, M., Miošić-Lisjak, N. & Papa, J. (ur.). Mobilizacija i razvoj zajednica. Akcijsko istraživanje u Hrvatskoj. Zagreb: MAP Savjetovanja, 15-44.

21. Udruga za samozastupanje (2010.). Što je samozastupanje? Posjećeno 15. 09. 2014. na mrežnim stranicama Udruge za samozastupanje: http://www.samozastupanje.hr/

22. Weil, M. & Gamble, D.N. (2005.). Evolution, Models and the Changing Context of Community Practice. U Weil, M. (ur.) Th e Handbook of Community Practice. New York: SAGE Publications, Ltd., 117.-147.

23. Žganec, N. (1999.). Organiziranje lokalne zajednice u prevenciji poremećaja u ponašanju djece i mladeži. Doktorska disertacija. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

133Prikaz alata za procjenu i rad s osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima

Modul 1. - Alat 1.

Instrument procjene kvalitete života,

vještina i kompetencija OSI

(prema Leutar, Z., Buljevac, M., Milić Babić, M. (2011.), Socijalni položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti)

Svrha je ovog upitnika istražiti položaj osoba s invaliditetom na području Hrvatske Kostajnice, utvrditi vaše potrebe, probleme s kojima se susreću i razinu podmirenosti tih potreba te vašu uključenost u život zajednice. Upitnik sadrži niz pitanja koja se odnose na vas, vaše obiteljske i druge životne okolnosti s kojima se svakodnevno susrećete. Ovo nije nikakav test, nema točnih i netočnih odgovora, samo nas zanima kako se vi osjećate i kakvo je vaše mišljenje.

134 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 135Prikaz alata za procjenu i rad s osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima

8.Vaš bračni status:a) oženjen/udanab) neoženjen/neudana c) razveden/ad) udovac/icae) izvanbračna zajednicaf) samohrani roditelj

9. Gdje ste smješteni?a) u obiteljib) u ustanovi, kakvoj _______________________________________

10. Ako ste smješteni u obitelj, s kim živite u kućanstvu? a) živim sam/a b) s roditeljimac) s vlastitom obitelji, (s kime)______________________________d) s partnerome) nešto drugo (što) ______________________________________

11. Ako stanujete izvan institucije, gdje stanujete?a) u vlastitoj kućib) u vlastitom stanuc) živim u stanu ili kući roditelja ili rodbined) podstanar sam u tuđem stanu ili kućie) u socijalnom stanu ili u stanu ustupljenom na korištenjef) nešto drugo (što) ______________________________________

12. Ako živite u obitelji,navedite veličinu stana/kuće u kojoj živite:_____________________

13. Prema vašem mišljenju, stan/kuća u kojoj živite jeprilagođena vašim potrebama:a) dobro prilagođenab) niti dobro niti loše prilagođena c) loše prilagođena

1. Spol:a) Mb) Ž

2. Dob: _________

3. Vrsta invaliditeta (moguće je više odgovora): a) oštećenja vidab) oštećenja sluhac) tjelesni invaliditetd) intelektualne teškoće

4. Vrijeme nastanka invaliditeta: a) rođenjemb) do 18. godine životac) nakon 18. godine života

5. Smatram da je moj invaliditet:a) lakšib) umjerenc) težid) težak

6. Jeste li pohađali:a) redovnu školu po redovnom programub) redovnu školu po individualiziranom programuc) redovnu školu po posebnom programud) školu pod posebnim uvjetima

7. Razina vašeg obrazovanja:a) nezavršena osnovna školab) završena osnovna školac) završena trogodišnja srednja škola, koja _____________________d) završena četverogodišnja srednja škola, koja _________________e) viša škola, koja ________________________________________f) visoka škola ili fakultet, koja ______________________________g) nešto drugo, što _______________________________________


20. Kako biste procijenili materijalne prilike vašeg kućanstva?a) odlične, znatno bolje od većine drugihb) vrlo dobre, bolje od većine drugihc) osrednje, kao u većine drugihd) loše, slabije od većine drugihe) jako loše, znatno slabije od većine drugih

21. Navedite izvore prihoda (moguće je više odgovora):

a) osobni dohodak (plaća)b) ugovor o djeluc) ugovor o autorskom djelu (autorski honorar)d) osobna invalidnina e) invalidska mirovina f) naknada za tjelesno oštećenjeg) doplatak za pomoć i njeguh) obiteljska mirovinai) dječji doplatakj) pomoć za uzdržavanje (socijalna pomoć – stalna pomoć)k) alimentacijal) ostali prihodi (koji) ____________________________________

22. Koliki je, prema vašoj procjeni, prosječni mjesečni prihod posljednja tri mjeseca svih članova vašeg kućanstva? (kad se uzme sve u obzir, npr. plaće, mirovine, honorari, prihodi od povremenih poslova, od poljoprivrede i sl.) _______________________ kuna.

24. Kako procjenjujete svoje sposobnostiu samozbrinjavanju i održavanju kućanstva:1 - potpuno nesamostalan2 - uglavnom nesamostalan3 - donekle samostalan4 - uglavnom samostalan5 - potpuno samostalan(tablica na idućoj stranici)

14. Vaš radni status: a) zaposlenb) nezaposlenc) studentd) umirovljenik e) nešto drugo (što) _______________________________________

15. Ako ste zaposleni, sklopili ste ugovor o radu na:a) određeno vrijemeb) određeno vrijeme za stalne sezonske poslovec) neodređeno vrijeme

16. Ako ste zaposleni, vaše radno vrijeme je:a) puno radno vrijemeb) nepuno radno vrijemec) skraćeno radno vrijeme

17. Ako ste zaposleni, procijenite kolika je vjerojatnost gubitka vašeg zaposlenja u sljedećih 6 mjeseci?a) velika vjerojatnostb) niti velika niti mala vjerojatnostc) mala vjerojatnost

18. Ako ste zaposleni, koliko vam je zanimljiv posaokoji sada obavljate?a) vrlo zanimljivb) zanimljivc) niti zanimljiv niti nezanimljivd) nezanimljive) vrlo nezanimljiv

19. Smatrate li se siromašnom osobom?a) dab) nec) ne znam


Vrsta pomoći Jeste li tu vrstu pomoći primali? Nije primjenjivo

Besplatni produljeni boravak u školi

ne da, prije da, primam još uvijek 9

Besplatne knjige ne da, prije da, primam još uvijek 9

Besplatni topli obrok za dijete u školi


Savjetodavna pomoć u odgoju djece


Psihološka pomoć ne da, prije da, primam još uvijek 9

Pomoć logopeda ne da, prije da, primam još uvijek 9

Besplatni pravni savjeti i informacije


Doplatak za pomoć i njegu ne da, prije da, primam još uvijek 9

Pomoć i njega u kući ne da, prije da, primam još uvijek 9

Dopust do 7. godine djetetova života s težim smetnjama u razvoju


Rad s polovicom punog radnog vremena


Naknada do zaposlenja ne da, prije da, primam još uvijek 9

Pomoć za uzdržavanje ne da, prije da, primam još uvijek 9

Dječji doplatak ne da, prije da, primam još uvijek 9

Uvećan dječji doplatak ne da, prije da, primam još uvijek 9

Pomoć u hrani, odjeći, ogrjevu ne da, prije da, primam još uvijek 9

Povlastice u javnom prijevozu ne da, prije da, primam još uvijek 9

Ortopedska pomagala ne da, prije da, primam još uvijek 9

Oslobođenje od plaćanja participacije


Korištenje usluga osobnog asistenta


Stipendije ne da, prije da, primam još uvijek 9

Smještaj u dom (učenički, studentski)


Smještaj izvan vlastite obitelji ne da, prije da, primam još uvijek 9

27. Koji su vam oblici pomoći najpotrebniji?______________________________________________________________________________________________________________________

Pri odijevanju i održavanju osobne higijene 1 2 3 4 5

Pri kretanju po stanu ili kući: 1 2 3 4 5

Pri vođenju kućanstva 1 2 3 4 5

Pri nabaci namirnica 1 2 3 4 5

Pri plaćanju računa i brizi o fi nancijskim pitanjima 1 2 3 4 5

Pri kretanju po okolici 1 2 3 4 5

Pri korištenju sredstava javnog prijevoza 1 2 3 4 5

Nešto drugo: _________________________ 1 2 3 4 5

25. Kakva su vaša iskustva sa sljedećim sustavimau podmirivanju vaših potreba?1 - pozitivno2 - negativno3 - nemam iskustva

Socijalna skrb 1 2 3Zdravstvena skrb 1 2 3Pravosuđe (zaštita prava putem suda, državnog odvjetništva itd.)

1 2 3

Mirovinsko osiguranje 1 2 3Odgoj i obrazovanje 1 2 3Jedinice lokalne i područne samouprave (gradovi, općine, županije)

1 2 3

Službe zapošljavanja 1 2 3

26. Od navedenih oblika pomoći obiteljima u novcu ili uslugama koristio/la sam, odnosno koristim:


Osobna invalidnina ne da, prije da, primam još uvijek 9

Jednokratna novčana pomoć ne da, prije da, primam još uvijek 9

Naknada za produljeni rodiljni dopust (od 6. do 12. mjeseca djetetova života),


Prednost pri upisu u jaslice/vrtić ne da, prije da, primam još uvijek 9

Niža cijena jaslica/vrtića ne da, prije da, primam još uvijek 9


Posjećujem kazalište 1 2 3 4 5 9

Posjećujem kino 1 2 3 4 5 9

Posjećujem knjižnicu 1 2 3 4 5 9

Posjećujem tribine, predavanja 1 2 3 4 5 9

Posjećujem muzeje 1 2 3 4 5 9

Posjećujem koncerte – priredbe 1 2 3 4 5 9

Uključen/na sam u aktivnosti svoje vjerske zajednice

1 2 3 4 5 9

Putujem unutar Hrvatske 1 2 3 4 5 9

Putujem izvan Hrvatske 1 2 3 4 5 9

Koristim se internetom 1 2 3 4 5 9

Čitam dnevne novine 1 2 3 4 5 9

Čitam tjednike 1 2 3 4 5 9

Čitam mjesečnike 1 2 3 4 5 9

Čitam knjige 1 2 3 4 5 9

Čitam stručnu literaturu 1 2 3 4 5 9

Družim se s prijateljima 1 2 3 4 5 9

Družim se s kolegama s posla i izvan radnog vremena

1 2 3 4 5 9

Bavim se sportom 1 2 3 4 5 9

Bavim se kreativnim radom 1 2 3 4 5 9

Pomažem susjedima u obavljanju svakodnevnih poslova

1 2 3 4 5 9

Pomažem susjedima u iznimno teškim životnim situacijama

1 2 3 4 5 9

Dajem svoj glas na izborima osobama koje javno zastupaju prava osoba s invaliditetom

1 2 3 4 5 9

Sudjelujem u političkom životu zajednice 1 2 3 4 5 9

Iskorištavam svoje osobne potencijale za dobrobit zajednice

1 2 3 4 5 9

Primam informacije o događanjima u zajednici

1 2 3 4 5 9

Sam se informiram o događanjima u zajednici

1 2 3 4 5 9

Koristim resurse lokalne zajednice (npr. prostorije, biciklističke staze, parkove, sportske terene i sl.)

1 2 3 4 5 9

Susrećem utjecajne članove zajednice 1 2 3 4 5 9

28. Od koga najčešće dobivate potrebne informacije onavedenim oblicima pomoći (moguće je više odgovora)?

a. članova obiteljib. prijateljac. stručnjaka, kojih ______________________________________d. putem medijae. udrugef. iz drugih izvora, kojih__________________________________

29. Prema vašem mišljenju, što vam otežava obavljanjesvakodnevnih aktivnosti u lokalnoj zajednici?

___________________________________________________________

30. Kakva je prilagođenost javnog prijevozaosobama s invaliditetom u vašoj lokalnoj zajednici?

a. vrlo dobrab. dobra c. niti dobra niti lošad. lošae. vrlo loša

31. Imate li hobi?

a. da, koji ______________________________b. ne

32. Molimo vas odgovorite na sljedeće tvrdnje,koristeći skalu od 1 do 5 u kojoj je:

1 - nikada 2 - rijetko 3 - ponekad 4 - često 5 - uvijek 9 - nije primjenjivo


Modul 2. - Alat 2.

Ispitivanje socijalne mreže osoba s

invaliditetom u zajednici

(prema Leutar, Z., Buljevac, M., Milić Babić, M. (2011.), Socijalni položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti)

Utjecajni članovi zajednice traže moje mišljenje o problemima u zajednici

1 2 3 4 5 9

Utjecajni članovi zajednice traže moje mišljenje o problemima osoba s invaliditetom u zajednici

1 2 3 4 5 9

Bio sam žrtva diskriminacije na poslu ili pri traženju posla

1 2 3 4 5 9

Razmišljao sam o životu unutar institucije 1 2 3 4 5 9

Institucije pružaju kvalitetnu skrb osobama s invaliditetom

1 2 3 4 5 9

33. Koliko ste općenito zadovoljni svojim sadašnjim životom?

a. jako zadovoljanb. zadovoljanc. niti zadovoljan, niti nezadovoljand. nezadovoljane. jako nezadovoljan


Svog supruga/supruge 1 2 3 4 5 9

Svojih roditelja 1 2 3 4 5 9

Svojih prijatelja 1 2 3 4 5 9

Svoje djece 1 2 3 4 5 9

Rodbine 1 2 3 4 5 9

Susjeda 1 2 3 4 5 9

Svojih kolega na poslu (ako ste zaposleni) 1 2 3 4 5 9

Crkve 1 2 3 4 5 9

Neprofi tnih organizacija 1 2 3 4 5 9

Stručnjaka iz centra za socijalnu skrb 1 2 3 4 5 9

Stručnjaka u školskim i predškolskim ustanovama

1 2 3 4 5 9

Zdravstvenih djelatnika 1 2 3 4 5 9

Predstavnika vlasti u općini 1 2 3 4 5 9

Predstavnika vlasti u županiji 1 2 3 4 5 9

Predstavnika vlasti na državnoj razini (saborski zastupnici, razna ministarstva i sl.)

1 2 3 4 5 9

5. Najveću potporu u kriznim situacijama nalazim:Molimo zaokružite odgovarajući broj od 1 do 5 gdje je:

1 – nikada 4 – često2 – rijetko 5 – uvijek3 – ponekad 9 – nije primjenjivo

U vjeri u sebe 1 2 3 4 5 9

U vjeri u Boga 1 2 3 4 5 9

U razgovoru sa suprugom 1 2 3 4 5 9

U razgovoru s roditeljima 1 2 3 4 5 9

U razgovoru s prijateljima 1 2 3 4 5 9

U razgovoru sa stručnjacima 1 2 3 4 5 9

U udrugama osoba s invaliditetom 1 2 3 4 5 9

Na internetskim forumima i chatovima 1 2 3 4 5 9

Ne tražim potporu 1 2 3 4 5 9

Nešto drugo, što: 1 2 3 4 5 9

1. Tko vam pruža najveću fi nancijsku podršku(navedite najmanje jedan odgovor)?

1. _______________________

2. _______________________

3. _______________________

2. Tko vam pruža pomoć u naravi i kakva je to pomoć(npr. odjeća, obuća, prehrana i sl.; navedite najmanje jedan odgovor)?

1. _______________________

2. _______________________

3. _______________________

3. Tko vam pruža praktičnu podršku, tj. pomoć u obavljanjusvakodnevnih poslova (navedite najmanje jedan odgovor)?

1. _______________________

2. _______________________

3. _______________________

4. Koliko ste zadovoljni navedenim izvorima podrškeu svakodnevnom životu (molimo zaokružite odgovarajući broj)?

1 - jako nezadovoljan/na2 - nezadovoljan/na3 - ni zadovoljan/na, ni nezadovoljan/na4 - zadovoljan/na5 - jako zadovoljan/na9 - nije primjenjivo


8. Možete li u mjestu u kojem živite podmiriti većinu vaših potreba?

a. dab. nec. ne znam

Ako ne, što bi trebalo promijeniti ?________________________________________________________________________________________________________________

9. Molimo vas da odgovorite koliko su se puta osobe iz vaše okoline ponašale prema vama na dolje navedene načine. Procijenite koliko ste često u posljednjih nekoliko godina doživjeli i/ili doživljavate neko od dolje navedenih ponašanja, a nakon što to procijenite, napišite tko je počinitelj (nije potrebno iznositi konkretna imena).

1 – nikad2 – ponekad3 – često

Koliko su često osobe iz vaše okoline … Nikad Ponekad Često Ako da, tko?

Podizale glas, vikale na vas bez razloga 1 2 3

Govorile vam prostote, psovale 1 2 3

Prijetile vam i zastrašivale vas 1 2 3

Ismijavale vas i podcjenjivale 1 2 3

Vrijeđale vas 1 2 3

Uzimale vaše stvari i/ili novac bez vašeg dopuštenja

1 2 3

Ograničavale vas u korištenju vlastite imovine

1 2 3

Udarale vas nogom 1 2 3

Udarale vas rukom 1 2 3

Ošamarile vas 1 2 3

Gađale vas nekim predmetom 1 2 3

Dirale po tijelu protivno vašoj volji 1 2 3

Prisiljavale na spolne kontakte i odnose 1 2 3

Ograničavale vas u uporabi lijekova 1 2 3

6. Za svaku tvrdnju zaokružite broj pod kojim se nalaziodgovor koji najbolje opisuje vaše kućanstvo:

1 – tvrdnja se uopće ne odnosi na moje kućanstvo2 – tvrdnja se djelomice ne odnosi na moje kućanstvo3 – tvrdnja se niti odnosi, niti ne odnosi na moje kućanstvo4 – tvrdnja se uglavnom odnosi na moje kućanstvo5 – tvrdnja se u potpunosti odnosi na moje kućanstvo9 – nije primjenjivo

U mojem kućanstvu svi se stvarno dobro slažemo

1 2 3 4 5 9

Članovi mog kućanstva puno međusobno kontaktiraju kad su kod kuće

1 2 3 4 5 9

Postoji osjećaj zajedništva u mom kućanstvu 1 2 3 4 5 9

U našem se kućanstvu radi zajednički 1 2 3 4 5 9

Članovi mojeg kućanstva stvarno pomažu i podržavaju jedni druge

1 2 3 4 5 9

7. Kako se prema vama odnose ljudi koje susrećete u svojoj okolini?1 – nikada 4 – često2 – rijetko 5 – uvijek3 – ponekad

Poštuju me 1 2 3 4 5 9

Ponašaju se prijateljski 1 2 3 4 5 9

Spremni su mi pomoći 1 2 3 4 5 9

Ohrabruju me 1 2 3 4 5 9

Ispituju me o invaliditetu 1 2 3 4 5 9

Odbijaju mi pomoći 1 2 3 4 5 9

Okreću glavu od mene 1 2 3 4 5 9

Ignoriraju me 1 2 3 4 5 9

Pokazuju na mene 1 2 3 4 5 9

Pogrdno mi dovikuju 1 2 3 4 5 9

Vrijeđaju me 1 2 3 4 5 9

Udaraju me 1 2 3 4 5 9

Nešto drugo: 1 2 3 4 5 9


13. Na koji način sudjelujete u političkom životu zajednice(moguće je više odgovora)?

a. kandidirao sam se na prethodnim izborimab. član sam političke strankec. glasam na lokalnim izborimad. glasam na parlamentarnim izborimae. glasam na predsjedničkim izborimaf. predstavnici lokalnih vlasti tražili su moje mišljenjeg. na neki drugi način, kako:

14. Jeste li sudjelovali u istraživanjima provedenima u vašoj zajednici?


15. Sudjelujete li u humanitarnim akcijama?


16. Ako sudjelujete u humanitarnim akcijama, na koji način(moguće je više odgovora)?

a. donacijom novcab. donacijom robe i uslugac. volonterskim radomd. na drugi način:

17. Ako sudjelujete u humanitarnim akcijama, koliko često?

a. svakodnevnob. jedanput tjednoc. više puta mjesečnod. više puta godišnjee. ostalo:

Ograničavale vas u uporabi potrebnih pomagala (štap, kolica i sl.)

1 2 3

Odbijale pružiti vam potrebnu pomoć pri održavanju higijene, odijevanju, svlačenju i sl.

1 2 3

10. Smatrate li se aktivnim članom lokalne zajednice?

a. da, u cijelostib. da, djelomično“sc. ned. ne znam

11. Na koji način sudjelujete u životu lokalne zajednice(moguće je više odgovora)?

a. član sam udrugeb. sudjelujem u radu sportsko-kulturnog društvac. sudjelujem u radu lokalnih političkih tijelad. član sam političke strankee. odlazim na predstave, tribine, okrugle stolove u organizaciji drugihf. sudjelujem u prosvjedima, štrajkovima, peticijamag. sudjelujem u uređenju lokalne zajednice (javnim radovima)h. h)ostalo:

12. Koji je razlog vaše tolike uključenosti u zajednicu(moguće više odgovora)?

a. Nemam volje i interesa za aktivnosti u zajednicib. Moja fi nancijska sredstva mi to ne dopuštajuc. Jako sam zainteresiran/a i imam volju za sve što se u mojoj zajednici

događad. Jako sam zaposlena i nemam vremenae. Članovi moje obitelji često nisu sporazumni i ne idem.f. Moje fi zičko zdravlje mi ne dopušta uključivanje u aktivnosti u

zajednici.g. Nešto drugo, što:


24. Ako ste član udruge za osobe s invaliditetom,koliko ste zadovoljni njezinim radom?

a. jako zadovoljan/nab. zadovoljan/nac. niti zadovoljan niti nezadovoljand. nezadovoljan/nae. jako nezadovoljan/na

25. Jeste li član nekih drugih organizacija,osim udruga osoba s invaliditetom?

a. da, kojih:b. nec. ne znam

26. Smatrate li da u Hrvatskoj postoje predrasudeprema osobama s invaliditetom?

a. dab. nec. ne znamObrazloženje:

27. Tko je prema vašem mišljenju najviše odgovoran za

promicanje interesa osoba s invaliditetom u zajednici?

Na skali od 1 do 5 u kojoj je: 1 – uopće nije odgovoran2 – djelomično odgovoran3 – niti odgovoran, niti neodgovoran 4 – odgovoran5 – najodgovorniji

18. Postoji li u vašem mjestu udruga za osobe s invaliditetom:


19. Jeste li član neke udruge za osobe s invaliditetom?


20. Ako ste član neke udruge za osobe s invaliditetom,koji je razlog vašeg učlanjenja?

21. Ako niste član neke udruge za osobe s invaliditetom,koji je razlog zbog kojeg se niste učlanili?

22. Ako ste član neke udruge za osobe s invaliditetom,na koji način sudjelujete u aktivnostima udruge?

23. Koliko često sudjelujete u radu udruge ?

a. redovitob. povremenoc. rijetkod. nikada


Modul 2. - Alat 3.

Mapiranje obiteljskih odnosa

(prema Janković, J. (2004.) Pristupanje obitelji - sustavni pristup. Zagreb: Alinea)

„Moja obitelj – sustav“ (Janković, 2004.)

Cilj vježbe: Razumijevanje obitelji i njenog funkcioniranjaVrijeme: 45 minutaTijek rada: Svi sudionici dobivaju zadatak da razmisle o svojoj obitelji kao sustavu.

1. Kada su se upoznali s temom, na papir zapisuju odgovorena sljedeća pitanja:

a. Po čemu zaključujem da je moja obitelj sustav?b. Koje podsustave ona obuhvaća i kojim sve nadsustavima pripada?c. Postoji li komunikacija među podsustavima, kako se odvija i s

kojom svrhom?d. Korespondira li sustav-obitelj s paralelnim sustavima i

nadsustavima, kako to čini i s kojom svrhom? Vrijeme: 15 minuta

2. Nakon obavljenog zadatka, sudionici međusobno razmjenjuju misli o zadanim pitanjima, upoznaju se s odgovorima drugih, a razgovor se usmjerava na zajedničko zaključivanje, traženje i davanje odgovora koji će zadovoljiti sve kriterije. Vrijeme: 30 minuta.

Dobit: Konačni zaključci dat će odgovor na pitanje kako nam sustavno gledanje na obitelj pomaže u razmatranju funkcioniranja nas samih i naših obitelji kao i obitelji s kojima radimo.

Same osobe s invaliditetom 1 2 3 4 5

Osobe s invaliditetom unutar organizacija, udruga

1 2 3 4 5

Lokalne vlasti 1 2 3 4 5

Državne vlasti 1 2 3 4 5

Različiti stručnjaci 1 2 3 4 5

Članovi obitelji osobe s invaliditetom 1 2 3 4 5

Svi građani 1 2 3 4 5

Netko drugi: 1 2 3 4 5

28. Što vi sami možete učiniti za poboljšanje položajaosoba s invaliditetom u društvu?

29. Što mislite, što društvo može učiniti za poboljšanjepoložaja osoba s invaliditetom?


Modul 3. - Alat 5.

Protokol za razvoj obiteljskog plana

Protokol za rad u individualnom savjetovanju

(pripremila doc. dr. sc. Gordana Berc)

S korisnikom se vodi proces savjetovanja (individualni intervju) u pet faza koje su prethodno opisane. Slijedi popis ključnih pitanja koja mogu biti dio savjetovališnog intervjua pojedine faze procesa savjetovanja kako bi se postigli dogovoreni ciljevi savjetovanja.

• U fazi odlučivanja se saznaje:Što je problem? Koliko dugo traje? Koliko često se javlja ?Kakva su dosadašnja iskustva korisnika u pokušajima rješavanja problema? Što ovim savjetovanjem korisnik želi postići?

• U inicijalnoj fazi savjetovatelj istražuje: Kako se problem manifestira? Tko su osobe koje su uključene u problemsku situaciju? U kojem su odnosu s korisnikom?Koja je konkretna problemska situacija – korisnik opisuje tko je i kako reagirao u toj situaciji?Koje su posljedice nastale iz te situacije? Koje su posljedice za korisnika vezano uz ukupni problem?

• U fazi uvida se saznaje: Koliko često su se već događale ovakve problemske situacije? U kojim okol-nostima? Kako se korisnik tada osjećao? Kako korisnik vidi povezanost između prošle i sadašnje situacije?

Modul 2. - Alat 4:

Procjena obiteljskog funkcioniranja

(prema Janković, J. (2004.) Pristupanje obitelji -

sustavni pristup. Zagreb: Alinea)

Obiteljski sustav Cilj: Osvještavanje funkcioniranja obitelji u kriznim situacijamaVrijeme: 45 minutaTijek rada: Svaki sudionik dobiva svoj papir i zadatak:

1. Svatko za sebe defi nira značajke svoje obitelji kao sustava odgovarajući na sljedeća pitanja i pišući odgovore na papir:

a. Koji su elementi sustava moje obitelji?b. Koje su mu funkcije i kako se manifestiraju?c. Kako biste odredili granice vašeg obiteljskog sustava?d. Kako se na primjeru vaše obitelji potvrđuju bitne odrednice sustava?

Vrijeme rada: 15 minuta2. Kada svi sudionici odgovore na postavljena pitanja razmjenjuju ih

i nakon toga se razvija rasprava o tome kako se ove spoznaje mogu upotrijebiti za razumijevanja bilo koje obitelji.

Vrijeme rada: 30 minutaDobit: Bolje razumijevanje funkcioniranja obiteljske skupine i njenih reakcija na različite vanjske utjecaje. Rasvjetljavanje nekih značajki djelovanja obitelji u slučajevima krize kada neočekivano i „nelogično“ reagira na određen oblik pomoći, npr. otporom i odbijanjem.


Modul 3. - Alat 6.

Lista za praćenje savjetovateljevih

vještina tijekom vođenja intervjua

(pripremila doc. dr. sc. Gordana Berc)

1. Stvaranje ugodne atmosfere2. Slanje dobrih poruka glasom3. Slanje dobrih poruka tijelom 4. Slanje dobrih porula glasom5. Zauzimanje stava poštovanja i prihvaćanja (bez omalovažavanja)6. Jasnoća u komunikaciji7. Tolerancija u komunikaciji (tolerancija na “neugodne” riječi, emocije i

postupke) 8. Pokazivanje zainteresiranosti (poticaj na nastavak razgovora, postav-

ljanje otvorenih pitanja...)9. Pokazivanje razumijevanja za različite kontekste 10. Parafraziranje (ponavljanje rečenog)11. Refl ektiranje osjećaja (npr. “…vidim da vam je teško…”)12. Sažimanje13. Logičan tijek intervjua (zadržavanje fokusa na glavnoj temi) 14. Doznavanje povijesti problema 15. Doznavanje o manifestiranju problema16. Doznavanje o emocijama vezanih uz problem17. Doznavanje o reakcijama (ponašanju) osobe kad se nalazi u prob-

lemskoj situacji18. Doznavanje o aktualnim rizicima korisnika (na osobnoj i okolinskoj

razini)19. Doznavanje o potencijalima korisnika20. Doznavanje o okolini korisnika (izvori podrške)21. Doznavanje o mogućim opcijama za rješenje problemske situacije

Kako se korisnik osjeća u ovoj životnoj situaciji?Gdje vidi uzrok nastanka problema?

• U fazi odluke o promjenama savjetovatelj saznaje:Koju odluku je korisnik za sebe donio vezano uz rješavanje problema?Koje su pozitivne strane promjene? Koje nepovoljnosti odluka može doni-jeti?Što će korisnik učiniti u svom planu promjena i koja je prva aktivnost koju će poduzeti (dogovoriti što konkretnije – kako, kada, s kim i gdje će se određena akcija odraditi)?

• U fazi realizacije ciljeva savjetovanja (završnoj fazi) savjetovatelj saznaje:

Kako je proveden plan promjena (dogovorena aktivnost)?Kako se sada osjeća s tim iskustvom? Što bi korisnik mogao dodatno napraviti radi unapređenja plana promjena?Što je korisniku tijekom savjetovanja bilo najznačajnije? Što je naučio? Što će od naučenog dalje koristiti?


– U pozivu je važno navesti sljedeće (Ajduković, 1997):

1. svrha grupe2. predviđeno trajanje i čestina grupnih susreta3. mjesto i vrijeme održavanja grupnih susreta4. ostale usluge koje se nude potencijalnim članovima (npr. prijevoz,

obrok, čuvanje djece i sl.)5. način prijavljivanja, eventualno plaćanje i slično.

Modul 3. - Alat 7.

Protokol za strukturiranje grupnog rada

(pripremila prof. dr. sc. Slavica Blažeka Kokorić, prema Ajduković, 1997.)

Planiranje grupnog rada kao procesa

• Odvija se prije samog započinjanja rada grupe.

• Obuhvaća sve aktivnosti usmjerene na osmišljavanje i započinjanje grupnog rada.

• Zadaci:

– Defi nirati potencijalne korisnike (dob, spol, socio-kulturno porijek-lo), njihove specifi čne potrebe i interese (homogenost/heterogenost njihovih obilježja), očekivanu motivaciju za uključivanje u grupni rad.

– Na osnovi uočenih potreba i problema korisnika, defi nirati svrhu i ci-ljeve grupnog rada (svrha se odnosi na ono što se općenito želi postići grupnim radom, npr. smanjivanje stigmatizacije djece s teškoćama u razvoju, dok su ciljevi konkretniji, jasniji, mjerljiviji, određuju se tako da se navede što se očekuje da će članovi grupe na kraju grupnog rada znati/moći/postići, odnosno koje će svoje potrebe kroz grupni rad za-dovoljiti (Ajduković, 1997):

– Razraditi kontekstualne uvjete provedbe grupnog rada (odrediti veličinu grupe, stupanj otvorenosti/zatvorenosti, dobrovoljnost čla-nova, predviđen prostor i vrijeme za rad, trajanje pojedinog susreta, ukupan broj susreta, potreban pribor i materijal).

– Defi nirati način početnog okupljanja članova (osobnim neposred-nim kontaktom, roditeljskima sastancima, pismenim pozivom, u ob-liku plakata, letka, suradnjoma sa stručnim službama, putam medi-ja…).


• Zbog čega najčešće nastaju sukobi u obiteljima? – Što je povod, a što stvarni uzrok obiteljskih sukoba? – Kako članovi obitelji obično reagiraju u sukobima? – Koje resurse (izvore moći) osobe obično koriste u sukobima? – Koje strategije osobe koriste u sukobu? Kako sukobi obično završa-vaju? Što destruktivno, a što konstruktivno prepoznajete u načinu rješavanja sukoba u određenoj obitelji? Koje bi konstruktivne strate-gije rješavanja sukoba trebalo unaprijediti u toj obitelji?

• Kakva je struktura socijalne mreže obitelji? – Kakve su socijalne veze obitelji (koliko je obitelj povezana sa susjedst-vom/prijateljima/rođacima, koliko je uključena u druge oblike orga-niziranih druženja i aktivnosti u zajednici?

– Koji su ključni akteri socijalne mreže obitelji ( na koga se obitelj može osloniti u svojoj socijalnoj mreži)?

• Kakva je socijalna podrška obitelji? – Koliko je obitelj otvorena/zatvorena za traženje i primanje pomoći? – Koji oblik podrške obitelj trenutno najviše treba i od koga? – Kako se obitelj u svojem dosadašnjem iskustvu suočavala sa stresom? – Kakva su dosadašnja iskustva obitelji s primanjem podrške (zadovol-jstvo ponuđenom podrškom, postoje li otpori, nezadovoljstva vezana uz određeni oblik podrške…)?

• Procjena rizika i zaštitnih čimbenika u obitelji: – Koje ste glavne činitelje rizika i nezadovoljene potrebe u obitelji pre-poznali, a znatno utječu na sigurnost, stabilnost i dobrobit obitelji i pojedinih njenih članova?

– Kakvi su ti rizici/stresori po svom izvoru, intenzitetu, trajanju, kro-ničnosti? Objasnite posljedice tih identifi ciranih činitelja rizika/stresora!

– Što je za obitelj trenutno najveći izvor stresa? Suočava li se pojedini član obitelji s nekim specifi čnim stresom i kako to utječe na cijelu obitelj?

Modul 3. - Alat 8.

Protokol za procjenu potreba obitelji

i planiranje rada s obitelji

(pripremile prof. dr. sc. Slavica Blažeka Kokorić i doc. dr. sc. Maja Laklija)

U izradi plana rada s obiteljima važno je potražiti odgovorena sljedeća pitanja:

• Koji je osnovni povod za pokretanje profesionalne intervencije / rad s obitelji?

• Navedite ukratko ključne informacije o obitelji i njezinim članovima – tko čini obitelj, o kakvom je tipu obitelji riječ (opišite obitelj s obzi-rom na njezinu strukturu i druga važna obilježja...).

• U kojim segmentima su zadovoljene obiteljske potrebe, a u kojim pos-toje poteškoće u ispunjenju nekih obiteljskih potreba i obiteljskih funk-cija? U kojem području se obitelj susreće s najviše poteškoća?

• Kako su podijeljene, kreirane uloge u obitelji? – Opišite način na koji pojedini član obitelji igra svoju ulogu, tko je u tome zadovoljan, a tko ne? – Postoji li fl eksibilnost u tome ili su uloge strogo zadane? – Postoji li sukob radne i obiteljske ulog kod roditelja ili neki drugi izraženi izvor stresa u obitelji? Kako se on manifestira na partnerski odnos, kako na odnos roditelj-dijete?

– Što je konstruktivno, a što bi trebalo poboljšati u području obiteljskih uloga? Postoji li nesklad u obnašanju određenih uloga u obitelji?

– Kako se članovi obitelji osjećaju s tim koliko ulažu u obiteljske odnose, a koliko dobivaju zauzvrat? Je li zadovoljen osjećaj praved-nosti u razmjeni resursa unutar obitelji?


• Planiranje grupnih susreta u vrijeme odvijanja pojedinih faza grupnog rada

– Zadaci: razraditi metode i tehnike grupnog rada, osmisliti aktivnosti u pojedinim radionicama temeljeno na načelu postupnosti (struk-turiranje pojedinih susreta, navođenje cilja i opis aktivnosti).

– U provođenju grupnih aktivnosti voditi računa o fazama grupnog rada (upoznavanje, defi niranje očekivanja od grupe, izrada grupnih pravila, stjecanje povjerenja, poticanje i motiviranje članova za rad u grupi, jačanje kohezivnosti i osjećaja pripadnosti grupi, podupiranje članova u postizanju ciljeva, uspostavljanje ravnoteže između usm-jerenosti na zadatke i socio-emocionalne odnose, završavanje grupe ili redefi niranje ciljeva…) te o dinamici aktivnosti u svakom susretu (faza zagrijavanja, središnja aktivnost, faza integracije).

Za svaki grupni susret jasno defi nirati što su planirani rezultati (što se želi potaknuti kod sudionika na individualnom planu i/ili na grupnom proces-nom planu kroz pojedinu radionicu i cjelokupni grupni rad) te u skladu s tim planirati evaluaciju učinaka grupnog rada.

– Koji od činitelja rizika je najhitniji, jer najviše ugrožava dobrobit obitelj ili pojedinog njezinog člana, pa je prepoznat kao prioritet djelovanja?

– Što članovi obitelji vide kao glavni problem te gdje vide svoje snage/prednosti u odnosu na njega? Kakva je motiviranost članova obitelji za promjenom (izvor, intenzitet…)?

– Koje su prepoznate obiteljske snage i pozitivni potencijali pojedinih članova obitelji koji mogu znatno pomoći u suočavanju obitelji s po-teškoćama?

– Opišite koji resurse obitelj ima za uspješno suočavanje s krizama - kakav je sustav vrijednosti u obitelji, što je obitelji najvažnije?

– Postoji li jasna i otvorena komunikacija?

– Kakav je sustav vjerovanja obitelji (postoji li optimizam, duhov-nost…)?

– Kakva je razina obiteljske kohezivnosti (njeguje li se ona u obitelji, na koji način, koji činitelji ugrožavaju obiteljsku kohezivnost)?

• Komentirajte i sljedeća pitanja vezana uz izradu plana rada s obitelji

– Nedostaju li nam neke druge ključne informacije o obitelji i/ili o samom problemu? Tko nam sve može biti dodatni izvor informacija?

– Treba li u procjenu potreba obitelji i planiranje rada s obitelji uključi-ti dodatne stručnjake, koje? (Npr. treba li možda člana obitelji uputiti na dodatne opservacije ili vještačenja, informirati se o zdravstvenom stanju člana obitelji kod liječnika ili slično)?

– Što sve treba promijeniti, kakve intervencije poduzeti kako bi se smanjili ili eliminirali učinci unutarnjih i vanjskih činitelja rizika na obitelj? Koji su očekivani, željeni ishodi u radu s obitelji, moguće prepreke i kako ih prevladati?


Kreativnost: Potencijal koji omogućava stvaranje pozitivnog i lijepog i iz teških situacija. Spremnost da se ostvarimo na različite pozitivne načine i izvan okvira problematičnih i bolnih iskustava.

1 2 3 4 5

Humor: Potencijal za viđenje ljepše strane stvarnosti, ironično-duhovit odnos prema problemu, „nalaženje duhovitog u tragičnom“.

1 2 3 4 5

Moralnost: Djelovanje u skladu sa savješću i moralnim načelima na dobrobit drugih ljudi i na osobnu dobrobit. Napori usmjereni na realizacijiu moralno ispravnih odluka.

1 2 3 4 5

Modul 3. - Alat 9.

Procjena osobnih resursa za uspješno

suočavanje sa životnim izazovima -

osnovne snage ličnosti

(pripremile doc. dr. sc. Gordana Berc i prof. dr. sc. Slavica Blažeka Kokorić,prema Dorontić i sur., 2003)

Zaokružite vrijednost na navedenoj skali od 1 do 5 koja najviše odgovara vašoj procjeni izraženosti pojedinog osobnog resursa, pri čemu broj 1 predstavlja minimalno izražen resurs, a broj 5 maksimalno izražen resurs.

Prepoznavanje problema: Spremnost za uviđanje i razumijevanje prave prirode problema. Navikli ste postavljati teška pitanja i davati iskrene odgovore

1 2 3 4 5

Nezavisnost: Sposobnost postavljanja jasnih granica između sebe i drugih (roditelja, bliskih osoba, obitelji u cjelini). Sposobnost da se prema vlastitoj savjesti odredi stupanj bliskosti i distance, da se očuva vlastita autonomija u odnosima s drugima.

1 2 3 4 5

Dobre socijalne relacije: Sposobnost uspostavljanja i njegovanja kvalitetnih, bliskih veza s drugima koje u sebi sadrže zrelu ravnotežu između spremnosti na davanje i primanje .

1 2 3 4 5

Inicijativnost: Sposobnost preuzimanja odgovornosti i usmjerenost na aktivno rješavanje problema. Sklonost da se ne bježi od teških situacija već da ih se prihvaća kao priliku za osobni rast i razvoj.

1 2 3 4 5


Prepreke i izazovi u uspostavljanju suradnje u lokalnoj zajednici

Ipak, uspostavljanje suradnje može biti otežano određenim preprekama, poput:

• teško je prevladati različitosti interesa, ciljeva i kultura organizacija• treba uložiti na početku dodatne kapacitete u uspostavljanje suradnje

(pr. dodatno vrijeme, novac)• razlike u statusima i moći mogu stvoriti nepovjerenje• razlike u resursima i kapacitetima mogu dovesti do relativne

dominacije ili pasivnosti • miješa se uloga facilitatora i koordinatora s vođom (što nikako nije

isto)• procesno-ishodišna previranja: zadovoljavajući procesi (odnosi

među suradnicima) ne moraju biti u skladu s željenim ishodima• teško je usvajati ili usklađivati nove komunikacijske modele

Protokol o suradnji izrađuje se prema sljedećim pitanjima:

1. Tko surađuje s kim?2. Koji su ciljevi suradnje? Koji su specifi čni ciljevi i u kojem vremensko

m ograničenju?3. U kojim situacijama se uspostavlja suradnja?4. Kako se dijele odgovornosti svih uključenih?5. Tko će i kako koordinirati i pratiti rad uključenih partnera?6. Kako će i koliko često uključeni partneri komunicirati?7. Kako će se vrednovati uspješnost međusobne suradnje?

Modul 4. - Alat 10.

Razvoj protokola za uspostavljanje

suradnje među pružateljima usluga

(pripremila dr. sc. Ana Miljenović)

Principi uspostavljanja suradnje u lokalnoj zajednicii razvoj protokola o suradnji

Nakon upoznavanja s ulogom pojedinih pružatelja usluga i drugih relevantnih dionika, sa sudionicima će se raspraviti o tome što znaju o postojećoj suradnji ovih dionika na području Hrvatske Kostajnice i okolnih općina, gdje vide prostor za poboljšanje te o čemu bi trebalo voditi računa.

Neki ključni principi uspostavljanja kvalitetne dugoročne suradnje su:

• razvoj povjerenja• razvoj zajedničkih ciljeva i osjećaj svrhovitosti• rad s drugima• razvoj primjerenog vodstva• tolerancija različitosti (stilova)• naći zajedničko načelo djelovanja• poticanje sudjelovanja svih, pa i simboličkim gestama • fl eksibilnost• smisao za humor (razvoj dobrih međusobnih odnosa)• krenuti s malim koracima i osjetiti ˝male˝ pobjede


ORGANIZIRANJE DNEVNOG CENTRA, MOBILNIH TIMOVA I GRUPA PODRŠKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM I ČLANOVE NJIHOVE OBITELJI

Modul 4. - Alat 11.

Razvoj mape u zajednici uvažavajući

osobe s invaliditetom

(pripremila dr. sc. Ana Miljenović)

Mapiranje je način na koji se sve što je poznato o zajednici stavlja na jedno mjesto pa se zajednicu može pogledati iz ‘ptičje perspektive’ što olakšava povezivanje i izvođenje zaključaka. U mapu zajednice se unose: važne geografske točke i obilježja te važne infrastrukturne točke: objekti, centri usluga, prometna mreža, čak i nematerijalna obilježja poput grupa stanovnika i njihovih odnosa

Za izradu mape važno je znati geografski okvir i imati dogovoren način korištenja simbola i legenda za objekte te linije prometne, prostorne i socijalne povezanosti (odnosi).

Ipak, način opće mape zajednice ne mora biti isti kao mapa zajednice kakvom je vide i koriste osobe kojima su neki društveni sadržaji manje dostupni, poput osoba s invaliditetom.

Tijekom praktičnog rada, svaki sudionik treba izraditi mapu zajednice prema sljedećim uputama:

1. izraditi slijepu kartu općine u kojoj živi jedna osoba s invaliditetom ili njegovom(njezinom) obitelji s kojom je polaznik došao u doticaj

2. provesti s njim razgovor o lokalnoj zajednici, o tome što je u njoj za njega/nju relevantno, koje sadržaje koristi, a koje ne koristi, a želio bi; također, koje prometne pravce i načine kretanja koristi

3. unijeti sadržaje u slijepu kartu iz perspektive osobe s kojom je polaznik edukacije razgovarao. nakon toga, polaznik edukacije treba na drugačiji način označiti mjesta ili prometne smjerove za koje on smatra da bi trebal biti dostupniji te što se može učiniti da bi bila dostupnija.

Organiziranje rada dnevnog centra, volonterske podrškei grupe podrškeza članove obitelji

Medina Jovićdr. sc. Ana Miljenović

Organiziranje dnevnog centra ključna je aktivnost u projektu kroz koju su se korisnici osobe s invaliditetom (primarno osobe s intelektualnim teškoćama i teškoćama mentalnog zdravlja), uključili jednom do dva puta tjedno u organizirane socijalizacijske, kreativne i sportske aktivnosti. Svrha ovih aktivnosti bila je pridonijeti smanjenju socijalne izolacije kojoj su korisnici bili izloženi dugi niz godina, potaknuti razvoj njihovih potencijala te pridonijeti njihovom osjećaju samopoštovanja i samopouzdanja.

Početak organiziranih aktivnosti započeo je inicijalnom procjenom potreba korisnika i njihovih obitelji za ovakvom uslugom te spremnosti da se u nju uključe. To je učinjeno terenskim posjetima gdje su suradnici u projektu uočili uvjete života korisnika, s njima razgovarali o načinu na koji provode svoju svakodnevicu te drugim životnim okolnostima kroz strukturirani predložak koji se nije moglo uvijek slijediti u potpunosti. No, posebno je bilo važno skrenuti pozornost na moguće teškoće u uključivanju korisnika, poput postojanja nekih kroničnih bolesti koje mogu omesti svakodnevno funkcioniranje.

172 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 173Organiziranje rada dnevnog centra, volonterske podrške i grupe podrške za članove obitelji

10. Kako procjenjujete svoje sposobnosti u samozbrinjavanju i održavanju kućanstva:

1) potpuno nesamostalan,2) uglavnom nesamostalan,3) djelomično samostalan,4) uglavnom samostalan,5) potpuno samostalan.

Pri odijevanju 1 2 3 4 5

Pri održavanju osobne higijene 1 2 3 4 5

Mogućnost kontrole sfi nktera 1 2 3 4 5

Pri kretanju po stanu ili kući: 1 2 3 4 5

Pri vođenju kućanstva 1 2 3 4 5

Pri nabavi namirnica 1 2 3 4 5

Pri plaćanju računa i brizi o fi nancijskim pitanjima 1 2 3 4 5

Pri kretanju po okolici 1 2 3 4 5

Pri korištenju sredstava javnog prijevoza 1 2 3 4 5

Nešto drugo: 1 2 3 4 5

11. Jeste li pohađali neki oblik obrazovanja? _______________________

12. Jeste li pohađali neke oblike neformalnog obrazovanja (tečajevi i sl.)?

13. Jeste li imali ikakvog iskustva ili kontakta s tržištem rada?

14. S kim sve živite u zajedničkom kućanstvu?

15. S kim provodite najviše vremena u danu?

16. S kim se najviše volite družiti iz svog kućanstva?

17. Koje aktivnosti najviše volite raditi?

18. Imate li neke drage osobe s kojima se volite družiti, a one ne žive s vama? Koliko često vidite te osobe?

Upitnik procjene korisnika centra u Kostajnici i članova njihove obitelji

• PITANJA NAMIJENJENA OSOBI S INVALIDITETOM

1. Dob: ___________________________

2. Spol: M Ž

3. Mjesto boravišta: _________________

4. Etnička pripadnost: _______________

5. Vrsta/e oštećenja (uz naziv oštećenja, navesti i njegov stupanj):

_________________________________________________

6. Osim invaliditeta, imate li neke druge teškoće s kojima se susrećete? (Npr. druge psihičke i somatske bolesti, druge kronične bolesti, osoba je doživjela nasilje ili je počinitelj nasilja, živi u siromaštvu i sl.).

___________________________________________________

7. Koristite li ortopedsko ili neko drugo pomagalo (npr. kolica, štake, hodalicu, protezu, ortozu, naočale, slušni aparat, zubnu protezu, ili nešto drugo)? ________________________________________

8. Jeste li alergični i ako jeste na što (npr. lijekovi, hrana, nešto drugo)?

____________________________________________________

9. Imate li problema sa senzorikom?

• s vidom (dobar vid, slabovidan, ne vidi)

• sa sluhom (dobar sluh, nagluh, gluh)

• taktilna senzorika (prepoznavanje vrućeg, oštrog i sl.)


• UPITNIK PROCJENE OBITELJI OSOBA S INVALIDITETOM

1. Tko sve živi u zajedničkom kućanstvu?

2. Koliki je, prema vašoj procjeni, prosječni mjesečni prihod posljednja tri mjeseca svih članova vašeg kućanstva? (kad se uzme sve u obzir, npr.: plaće, mirovine, honorari, prihodi od povremenih poslova, od poljoprivrede i sl.) __________________________________ kuna.

3. Je li vaša obitelj već koristila neke usluge Centra za socijalnu skrb ili bila u tretmanu centra?

4. Na koga se vaša obitelj može osloniti u slučaju ako joj je potrebna:

a) fi nancijska pomoć___________________

b) pomoć u naravi _____________________

c) praktična pomoć ____________________

5. Kako biste opisali kakvi su, ukupno gledajući, odnosi u obitelji (komunikacija, zajedničko vrijeme, rješavanje sukoba, uzajamna pomoć i podrška)?

6. Niže su navedeni svi članovi obitelji. Napišite koliko često (od 1 do 5) se svaki pojedinačni par međusobno druži i provodi vrijeme?

član 1 član 2 član 3 član 4

član 1

član 2

član 3

član 4

7. Niže su navedeni svi članovi obitelji. Kakvim biste ocijenili odnose između svakog para (od 1 do 5) gdje 1 znači da su odnosi narušeni, osobe su u sukobu ili malo komuniciraju, a 5 znači da su osobe u jako dobrom odnosu i međusobno se druže, podržavaju i puno vremena provode zajedno.

19. Kako izgleda jedan običan dan u vašem životu? Imate li neke hobije ili aktivnosti koje najčešće volite raditi?

20. Što biste željeli još raditi tijekom dana ili što biste željeli raditi češće?

21. Koliko često se družite s ljudima iz svog susjedstva:a) svaki danb) nekoliko puta tjednoc) nekoliko puta mjesečnod) rijetko ili uopće ne viđam ljude iz svog susjedstva

22. Možete li opisati kako izgleda druženje s osobama iz vašeg susjedstva (koliko vremena provodite zajedno, u kakvim aktivnostima sudjelujete i sl.)

23. Jeste li član neke udruge za osobe s invaliditetom?d) dae) ne

24. Jeste li član nekih drugih organizacija, osim udruga osoba s invaliditetom?

d) da, kojih: _____________________________________e) ne

25. Koliko ste zadovoljni sljedećim aspektima života:

sobom kao osobom 1 2 3 4 5

obitelji u kojoj živite 1 2 3 4 5

svojim susjedstvom i lokalnom zajednicom 1 2 3 4 5

svojim fi nancijskim stanjem 1 2 3 4 5

načinom na koji provodite svoje slobodno vrijeme 1 2 3 4 5


18. Jeste li član nekih drugih organizacija, osim udruga osoba s invaliditetom?

f) da, kojih:__________

g) ne

19. Od navedenih oblika pomoći obiteljima u novcu ili uslugama koristio/la sam, odnosno koristim:


Osobna invalidnina ne da, prije da, primam još uvijek 9

Jednokratna novčana pomoć ne da, prije da, primam još uvijek 9

Naknada za produljeni rodiljni dopust (od 6. do 12. mjeseca djetetovog života),


Prednost pri upisu u jaslice/vrtić ne da, prije da, primam još uvijek 9

Niža cijena jaslica/vrtića ne da, prije da, primam još uvijek 9

Besplatan produljeni boravak u školi


Besplatne knjige ne da, prije da, primam još uvijek 9

Besplatan topli obrok za dijete u školi


Savjetodavna pomoć u odgoju djece


Psihološka pomoć ne da, prije da, primam još uvijek 9

Pomoć logopeda ne da, prije da, primam još uvijek 9

Besplatni pravni savjeti i informacije


Doplatak za pomoć i njegu ne da, prije da, primam još uvijek 9

Pomoć i njega u kući ne da, prije da, primam još uvijek 9

Dopust do 7. godine djetetova života s težim smetnjama u razvoju


Rad na pola punog radnog vremena


Naknada do zaposlenja ne da, prije da, primam još uvijek 9

Pomoć za uzdržavanje ne da, prije da, primam još uvijek 9

član 1 član 2 član 3 član 4

član 1

član 2

član 3

član 4

• SPECIFIČNA PITANJA ZA NJEGOVATELJA:

8. Tko u obitelji najviše sudjeluje u njezi osobe s invaliditetom i koliko sati dnevno posvećuje?

9. Jeste li u radnom odnosu?

10. Kakav oblik dodatne pomoći i podrške vam je potreban?

11. Kako izgleda vaš uobičajen dan?

12. Na koji način provodite svoje slobodno vrijeme?

13. U kojim aktivnostima biste željeli sudjelovati, a trenutno nemate prilike ili dovoljno vremena?

• PITANJA ZA ODNOS OBITELJI I ŠIRE LOKALNE ZAJEDNICE:

14. Kakvim biste opisali svoje odnose sa susjedima?

15. Koliko lokalna zajednica u kojoj živite ispunjava vaše dnevne potrebe?

16. Od kojih ste sve sustava tražili pomoć? Što vam čini problem u dobivanju pomoći?

17. Jeste li u kontaktu s nekom udrugom za osobe s invaliditetom?

f) da

g) ne


Nakon inicijalne procjene, predložen je program rada centra prema sljedećem planu rada:

TJEDAN I MJESEC AKTIVNOSTI U CENTRU

1. STUDENI 2014. I. SOCIJALIZACIJSKE AKTIVNOSTI: Upoznavanje korisnika, članova obitelji i djelatnika Društvenog centra

2. PROSINAC 2014. I. SOCIJALIZACIJSKE AKTIVNOSTI: Upoznavanje korisnika i djelatnika; Defi niranje grupnih pravilaII. KREATIVNA RADIONICA: Izrada fotogalerije i ukrašavanje okvira

3. PROSINAC 2014. I. KREATIVNA RADIONICA: Izrada božićnih ukrasa i čestitkiII. SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Gledanje božićnog fi lma

4. PROSINAC 2014. I. KREATIVNA RADIONICA: Izrada božićnih poklona, svijećnjaka i ostalih dekoracijaII. DOMAĆINSTVO: Pečenje božićnih keksa

5. PROSINAC 2014. I. KREATIVNA RADIONICA: Božićne pjesme i pjevanje, karaoke

6. PROSINAC 2014. I. SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Novogodišnji ples

7. SIJEČANJ 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Organiziranje dramske sekcijeII. SPORTSKA AKTIVNOST: Igranje stolnog tenisa

8. SIJEČANJ 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Dramska sekcija – uživljavanje u likoveII. DOMAĆINSTVO: Priprema toplih napitaka

9. SIJEČANJ 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Dramska i likovna sekcija – izrada scenografi je

10. SIJEČANJ 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Likovna sekcija

11. VELJAČA 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Izrada maski za maskenbal i likova od balona

12. VELJAČA 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Obilježavanje Valentinova čitanjem poezijeII. SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Maskenbal

13. VELJAČA 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Društvene igreII. EDUKATIVNA RADIONICA:Posjet liječnika i edukacija o zdravlju

14. VELJAČA 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Slušanje glazbeII. KREATIVNA RADIONICA: Modeliranje plastelinom

15. OŽUJAK 2015. I. SPORTSKA AKTIVNOST: Različite natjecateljske igreII. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Šetnja gradom

16. OŽUJAK 2015. I. SPORTSKA AKTIVNOST: Nogomet


Dječji doplatak ne da, prije da, primam još uvijek 9

Uvećan dječji doplatak ne da, prije da, primam još uvijek 9

Pomoć u hrani, odjeći, ogrjevu ne da, prije da, primam još uvijek 9

Povlastice u javnom prijevozu ne da, prije da, primam još uvijek 9

Ortopedska pomagala ne da, prije da, primam još uvijek 9

Oslobođenje od plaćanja participacije


Korištenje usluga osobnog asistenta


Stipendije ne da, prije da, primam još uvijek 9

Smještaj u dom (učenički, studentski)


Smještaj izvan vlastite obitelji ne da, prije da, primam još uvijek 9

20. Koji su vam oblici pomoći najpotrebniji?

___________________________________________________________

21. Od koga najčešće dobivate potrebne informacije o gore navedenim oblicima pomoći (moguće je više odgovora)?

a) članova obitelji

b) prijatelja

c) stručnjaka, kojih __________________________

d) preko medija

e) udruge

f) iz drugih izvora, kojih______________________

22. Što bi vašoj obitelji bilo potrebno za poboljšanje kvalitete života?

___________________________________________________________



34. SRPANJ 2015. I. EDUKATIVNA RADIONICA: Upoznavanje rada na računalu (internet, Word, ppt) 1.dio

35. SRPANJ 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Vožnja čamcima Unom

36. SRPANJ 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Šetnja gradomII. SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Gledanje komedije

37. KOLOVOZ 2015. I. SPORTSKA AKTIVNOST: Košarka

38. KOLOVOZ 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Izrada ukrasnih broševa

39. KOLOVOZ 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Fotografska sekcija

40. KOLOVOZ 2015. I. EDUKATIVNA RADIONICA: Upoznavanje rada na računalu (Internet, word, ppt) 2. dio

41. KOLOVOZ 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Izlet u Petrinju

42. RUJAN 2015. I. REKREACIJSKA AKTIVNOST: Skupljanje šumskih plodovaII. KREATIVNO-SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Izrada deko-racija od šumskih plodova i susret s članovima udruge DUŽ

43. RUJAN 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Novinarska sekcija

44. RUJAN 2015. I. SPORTSKO-SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Sportsko natjecanje s korisnicima CZR Komarevo u povodu Hrvatskog olimpijskog dana

45. RUJAN 2015. I. DOMAĆINSTVO: Pečenje kestenja u parku ispred centra

46. LISTOPAD 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Sudjelovanje u Kestenijadi i promocija rada centra

47. LISTOPAD 2015. I. SPORTSKA AKTIVNOST: Odbojka

48. LISTOPAD 2015. I. DOMAĆINSTVO: Uređenje dnevnog boravka centra

49. LISTOPAD 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Susret i druženje svih korisnika i njihovih obitelji

50. STUDENI 2015. SVEČANO OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICE RADA CENTRA


17. OŽUJAK 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Posjet školskog zbora i zborno pjevanje

18. OŽUJAK 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Uređenje namještaja centraII. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Susret i druženje s korisnicima Centra za rehabilitaciju Komarevo

19. TRAVANJ 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Predstava u povodu UskrsaII. SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Susret s pravoslavnim i katoličkim svećenikom

20. TRAVANJ 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Priprema korisnika za izlet II. SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Roditeljski sastanak u povodu izleta

21. TRAVANJ 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Izlet u Sisak

22. TRAVANJ 2015. I. SPORTSKA AKTIVNOST: RukometII. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Obilježavanje Dana planeta Zemlje i sadnja drveta u parku

23. TRAVANJ 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Razgovaraonica- ̋ Život u Hrvatskoj Kostajnici˝II. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Izrada plakata i javna kampanja za osvještavanje zajednice

24. SVIBANJ 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Decoupage ukrašavanje teglica

25. SVIBANJ 2015. I. DOMAĆINSTVO I SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Posjet lokalnog cvjećara i sadnja cvijeća

26. SVIBANJ 2015. I. SPORTSKA AKTIVNOST: Obilježavanje Dana sporta – poligon, razne natjecateljske igre

27. SVIBANJ 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Posjet OPG-u Tišinić u Taborištu

28. LIPANJ 2015. I. KREATIVNA RADIONICA: Izrada nakitaII. SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Plesanje salse

29. LIPANJ 2015. I. KREATIVNO - SOCIJALIZACIJSKA RADIONICA: Ručni rad i susret s članovima NGO -a Kostajnički Sokol

30. LIPANJ 2015. I. EDUKATIVNA RADIONICA:Posjet liječnika i edukacija o brizi za zdravlje tijekom ljeta

31. LIPANJ 2015. I. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST I DOMAĆINSTVO: Roštilj na otvorenom

32. SRPANJ 2015. I. SPORTSKA AKTIVNOST: AerobikII. SOCIJALIZACIJSKA AKTIVNOST: Slušanje glazbe

33. SRPANJ 2015. I. DOMAĆINSTVO: Priprema sendviča u centruII. SPORTSKA AKTIVNOST: Planinarenje na Djed


Svi članovi obitelji i korisnici dobivaju informativni letak koji sadržavi osnovne informacije (imena stručnih djelatnika centra, ime vozača, radno vrijeme centra i kontakt broj telefona na koji se mogu javiti ako osjete potrebu). Nakon toga će svi sudionici 30 minuta imati priliku pitati sve što ih zanima o radu centra. Tada će voditelj ispitati i očekivanja korisnika i njihovih roditelja. Jedan od djelatnika će na plakat zapisati sve što sudionici iznose. Voditelj će poslati potpisnu listu te zamoliti korisnike, odnosno njihove roditelje da navedu dan rođenja kako bismo mogli obilježiti rođendan svakog korisnika.

Materijali za rad: Karte s različitim motivima i simbolima, prazan papir A3 formata, markeri, otisnuti informativni letci s kontakt podacima.

Napomene: (ograničenja ili prilagodba) Ako se netko od korisnika ne može sam predstaviti ili to ne želi, može ga predstaviti netko od članova njegove obitelji. Prilikom prezentacije programa voditelj će zatražiti odobrenje roditelja i korisnika da tijekom boravka u Društvenom centru budu fotografi rani kao i dopuštenje da načinjene fotografi je budu objavljene na društvenoj stranici centra.

1.2. Upoznavanje korisnika i djelatnika; Defi niranje grupnih pravila

Cilj: Razvijanje osjećaja pripadnosti grupi. Istraživanje interesa. Ispitivanje očekivanja korisnika.

Opis aktivnosti i trajanje: Na početku susreta održat će se opuštajuće druženje i razgovor kako bi se korisnici bolje upoznali. Svatko će imati priliku reći kako mu se svidjelo prošli tjedan na prvom susretu u Društvenom centru i kako se danas osjeća. Predviđeno vrijeme za ovu aktivnost je 15 minuta. Nakon toga će se s korisnicima defi nirati grupna pravila tako da će voditelji svakog korisnika pitati što bi volio, kao i što ne bi volio da se događa u vrijeme boravka u

Opis pojedinih aktivnosti

I. SOCIJALIZACIJSKE AKTIVNOSTI

1.1. Upoznavanje korisnika, članova obitelji i djelatnika Društvenog centra

Cilj: Upoznavanje, informiranje, poticanje simboličkog razmišljanja. Ispitivanje očekivanja.

Opis aktivnosti i trajanje: Svi korisnici, članovi njihove obitelji i zaposlenici Društvenog centra izaberu jednu ili više ponuđenih karata (s različitim motivima i simbolima) koja najbolje odražava kako se u tom trenutku osjećaju. Nakon toga sjednu u veliki krug. Svaki sudionik se predstavi te pomoću karte opiše kako se osjeća. Predstavljanje počinje s jednim od voditelja kako bi potaknuo druge i vlastititim primjerom pokazao kako se predstaviti. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 20 minuta. Nakon toga jedan od stručnih djelatnika iznosi okvirni program rada centra pomoću power point prezentacije kako bi korisnike, ali i članove njihovih obitelji pobliže informirao o aktivnostima koje će korisnicima stajati na raspolaganju tijekom boravka. Za to je predviđeno 20 minuta.


Napomene (ograničenja ili prilagodba): Prilikom izbora fi lma u obzir dolaze samo oni koji su sinkronizirani kako bi svi sudionici mogli lako pratiti sadržaj. Voditelji će nastojati potaknuti sve sudionike da po završetku fi lma iznesu svoje dojmove o viđenome, a ako to netko iz bilo kojeg razloga ne želi, ne mora.

Preporuka: iskustvo je pokazalo da odraslim osobama s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom valja prilagoditi sadržaje na način da im budu razumljivi i zanimljivi. Kao najprihvatljiviji fi lm je odabrana božićna epizoda „Mr.Bean-a“ jer je humoristična, relativno kratkog trajanja, a kako glavni lik ne govori već se gledateljima obraća gestikulacijom bio je iznimno zanimljiv i gluhonijemim korisnicima.

1.4. Novogodišnji ples

Cilj: Podizanje raspoloženja korisnika i uklanjanje napetosti. Druženje i razvijanje pozitivne slike o sebi.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici i djelatnici Društvenog centra će prigodno prije Nove godine vrijeme provesti uz ples. Korisnici će izraziti želje vezane uz pjesme te načiniti popis pjesama koje žele slušati. Preostalo vrijeme provest će u zajedničkom plesu tako da će načiniti veliki krug

Društvenom centru, kao i u odnosu s drugim korisnicima i djelatnicima. Jedan od djelatnika bilježit će pravila na plakat koji će potom biti postavljen na vidljivom mjestu u prostoriji. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 20 minuta.

Materijali za rad: Prazan papir A3 formata, markeri za pisanje.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Svi korisnici u aktivnostima mogu sudjelovati onoliko koliko žele. Ako se netko još ne osjeća ugodno, ne mora govoriti.

1.3. Gledanje božićnog fi lma

Cilj: Opuštanje uz gledanje fi lma. Iznošenje dojmova, misli i osjećaja vezanih uz viđeno. Poticanje svih članova na slobodno izražavanje.

Opis aktivnosti i trajanje: Gledanje popularnog božićnog fi lma u trajanju od 120 minuta. Tijekom gledanja fi lma korisnicima će biti ponuđene kokice i druge grickalice te sokovi. Nakon odgledanog fi lma, slijedi rasprava o fi lmu. Svi sudionici bit će pozvani da iznesu svoje dojmove o viđenom fi lmu tako da navedu što im se posebno svidjelo, kao i što im se u fi lmu nije sviđalo. Predviđeno trajanje rasprave o fi lmu je 20 minuta. Za kraj će, korisnici koji to žele, imati mogućnost opisati uspomenu na svoj najdraži Božić (Kada je to bilo? Što se važno dogodilo? Kako se korisnik pritom osjećao? Tko je sve bio prisutan?). Voditelji će također imati mogućnost podijeliti svoju priču, osobito ako je to potrebno kako bi se i druge sudionike potaknulo da opišu svoje dojmove. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta.

Materijali za rad: Za gledanje božićnog fi lma potrebno je računalo sa zvučnicima i projektor s platnom kako bi slika bila što veća i vidljiva svim sudionicima. Potrebne su grickalice i sokovi.


Društvenog centra bit će također pozvani da se maskiraju i sudjeluju u plesu pod maskama. Predviđeno vrijeme za zabavu i druženje je 120 minuta. Nakon toga svi sudionici će na papirić napisati (samostalno ili uz pomoć) ime korisnika koji ima najljepšu masku. Nakon što svi glasaju, jedan od voditelja će javno brojiti glasove, a drugi će to bilježiti na papir. Nakon brojenja glasova slijedi proglašenje pobjednika i podjela diploma. Pobjednik će dobiti diplomu za najljepšu masku po izboru Društvenog centra, a svi ostali također će dobiti diplome za trud i domišljate maske.

Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta.

Materijali za rad: Maske, CD player ili računalo sa zvučnicima za glazbu, kutijica sa papirićima, diplome.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji ne mogu samostalno napisati ime osobe za koju žele glasati, svakako će moći glasati za koga žele, a ime će na papirić napisati voditelj.

Preporuka: Događaj poput prigodnog plesa za maskenbal idealna je prilika da se predstavi rad centra pa je važno u isti uključiti volontere i druge dionike iz zajednice.

1.6. Društvene igre

Cilj: Opuštanje korisnika i podizanje raspoloženja; poticanje koncentracije i zaključivanja.

Opis aktivnosti: U skladu s kapa-citetima korisnika, korisnici će moći igrati individualno ili u parovima razne društvene igre i to: kartanje, Me-mory, Twister, Čovječe ne ljuti se, dame, domino, Mikado, Scrabble, Pictionary, zahod, pantomima. Moći će i slagati puzzle u 2D ili 3D obliku. Također, moći će prikazati ostalima igru koju vole igrati kod kuće.

kako bi svatko imao osjećaj pripadnosti. Korisnici koji znaju i žele mogu zaplesati u parovima i poučiti druge. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 90 minuta.

Materijali za rad: CD player ili računalo sa zvučnicima.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji ne vole ili ne žele plesati isto ne moraju činiti. U tom slučaju oni mogu puštati odabranu glazbu.

Preporuka: Iskustvo je pokazalo da su ovakvi i slični događaji vrlo dobra prilika da se uključe i roditelji osoba s intelektualnim teškoćama jer im se otvaraju mogućnosti da se druže s drugim roditeljima, bolje upoznaju zaposlenike kroz neformalnu aktivnost te da se svi odlično zabave.

1.5. Maskenbal

Cilj: Podizanje raspoloženja korisnika i uklanjanje napetosti. Druženje sa roditeljima i ostalim članovima obitelji korisnika.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će se maskirati koristeći maske koje su napravili tjedan prije. I članovi njihove obitelji, kao i djelatnici


kojeg izvođača želi slušati. Potaknut će ih se da sami upišu i pronađu pjesmu na YouTube stranici. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 70 minuta.

Materijali za rad: Računalo sa zvučnicima.

Napomene: (ograničenja ili prilagodba): Korisnicima koji se ne znaju služiti računalom pomoći će njihovi kolege koji su u tome vještiji. Konstantno će im na raspolaganju biti i podrška voditelja aktivnosti.

1.8. Šetnja gradom

Cilj: Relaksacija i druženje. Podizanje raspoloženja. Poboljšanje kondicije. Upoznavanje grada.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će u pratnji voditelja prošetati gradom. Korisnici koji žive u Hrvatskoj Kostajnici imat će prilike korisnicima iz drugih gradova i mjesta pokazati svoj grad. Pri tome će im pomoć i podršku pružiti voditelji. Cilj je što bolje upoznati korisnike s gradom. Predviđeno trajanje šetnje je 30 minuta nakon čega će korisnici u pratnji voditelja otići u obližnji kafi ć na okrjepu. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je sljedećih 30 minuta.

Materijali za rad: Karte, karte za Memory, Twister ploča, set Čovječe ne ljuti se, kockice za domino, štapići za Mikado, ploča za Scrabble, set za Pictionary, 2D i 3D puzzle.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Iako društvene igre potiču dobro raspoloženje i druženje, treba paziti da kompetitivne igre ne potaknu dodatne frustracije ili sukobe te smanje samopouzdanje. Zato je dobro mijenjati igre i parove kako se ne bi stvorio dojam pobjednika i gubitnika.

Preporuka: Iskustvo je pokazalo da korisnici rado igraju društvene igre jer im omogućuju da surađuju, komuniciraju i zabavljaju se. Poželjno je barem jednom tjedno ponuditi korisnicima da sudjeluju u društvenim igrama jer uglavnom djeluju opuštajuće i kao svojevrsna nagrada nakon nekog obavljenog zadatka.

1.7. Slušanje glazbe

Cilj: Relaksacija i druženje. Poticanje korisnika na izražavanje vlastitog izbora.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će vrijeme provoditi opuštajući se i slušajući glazbu koju vole. Svaki korisnik će moći izraziti koju pjesmu ili


Materijali za rad: Topli napitci, društvene igre

Napomena (ograničenja ili prilagodba): Zbog ograničenog prostora kojim raspolaže Društveni centar, priliku za gostovanje imat će određeni broj korisnika kako ne bi nastala gužva. Koordinatori centara će prije samog gostovanja dogovoriti detalje vezane uz organizaciju dolaska i broja korisnika.

1.10. Susret s pravoslavnim i katoličkim svećenikom

Cilj: Povezivanje s ključnim dionicima u zajednici, uspostavljanje dijaloga među vjerskim grupama, duhovni razvoj.

Opis aktivnosti i trajanje: Uoči Uskrsa pozvat će se pravoslavni i katolički svećenik koji će razgovarati s korisnicima o tome što znači Uskrs, korisnici će moći podijeliti svoja razmišljanja i brige, ako to žele, iz područja duhovnog razvoja. Svećenici će posebno biti zamoljeni da se posvete temi nade, vjere i pridavanje smisla teškim životnim situacijama. Također, bit će pozvani da prezentiraju neke običaje iz katoličke i pravoslavne religijske zajednice.

Napomene: (ograničenja ili prilagodba): Važno je prije, a svakako i tijekom šetnje voditi računa o pravilima lijepog i sigurnog ponašanja. Voditelji će prije same šetnje uputiti korisnike u neka zajednička pravila poput onoga da se ne smiju odvajati od grupe a da se ne jave voditelju, kao i da je važno poštovati sva pravila kretanja u prometu kako bi se osigurala sigurnost svih prisutnih.

1.9. Susret i druženje s korisnicima Centra za rehabilitaciju Komarevo.

Cilj: Održavanje socijalnih kontakata sa zajednicom. Relaksacija i druženje. Razvijanje grupne interakcije.

Opis aktivnosti i trajanje: Djelatnici Društvenog centra Kostajnica poslat će službeni poziv za druženje korisnicima Centra za rehabilitaciju Komarevo. Cilj je potaknuti korisnike da budu domaćini te pripreme napitke za svoje goste. Dvoje korisnika će, uz podršku voditelja, kratko predstaviti Društveni centar i ispričati što se sve u njemu radi, a tom prilikom mogu podijeliti i osobne dojmove. Također nastojat će se korisnike potaknuti da što više komuniciraju s gostima. Tom će prilikom korisnici kao domaćini svojim gostima ponuditi sudjelovanje u nekim, njima najdražim društvenim igrama i aktivnostima koje gotovo svakodnevno provode u centru. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 120 minuta.


Materijali za rad: Plakat i fotografi je sisačkih znamenitosti.

Preporuka: Preporuka je da prvi zajednički izlet bude što bliže mjestu stanovanja korisnika kako bi se vidjelo kako podnose vožnju autobusom i koje su im potrebe. To je ujedno i vrlo važno dok se grupa još ne poznaje dobro. Jedna od preporuka svakako se odnosi na prilagodbu sadržaja korisnicima. Poželjno je da to budu kraći izleti kako bi korisnici mogli održati koncentraciju, kako im ne bi bilo previše naporno, ali da im se ujedno pruži prilika da nauče nešto novo i da se zabave.

1.12. Roditeljski sastanak u povodu izleta

Cilj: Informiranje roditelja o izletu.

Opis aktivnosti i trajanje: Održavanje roditeljskog sastanka radi informiranja o nadolazećem izletu u Sisak. Program izleta predstavit će im se kratkom prezentacijom, a nakon toga će roditelji moći pitati sve što ih zanima. Predviđeno trajanje aktivnosti je 60 minuta.

Materijali za rad: Računalo

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Roditelje koji nisu mogli sudjelovati na sastanku netko od voditelja će informirati telefonskim putem.

Preporuka: Ako su roditelji korisnika starije životne dobi ili žive u vrlo izoliranim područjima, kao što je to uglavnom slučaj s korisnicima Društvenog centra Kostajnica, poželjno je roditelje prije izleta posjetiti u njihovu domu ili ih barem telefonskim putem informirati o nadolazećem izletu.

1.13. Izlet u Sisak

Cilj aktivnosti: Integracija u širu lokalnu zajednicu, socijalizacija, poticanje boljeg snalaženja u podmirivanju svojih potreba.

Materijali za rad: Računalo i projektor, osvježenje.

Napomena (ograničenja ili prilagodba): susret je potrebno ranije dogovoriti s izravnim i po mogućnosti zajedničkim susretom oba svećenika kako bi bili što je moguće bolje pripremljeni, ali i kako bi našli zajednički jezik kako bi se spriječili pojedini sukobi oko različitosti. Važno je različitosti promovirati kao bogatstvo i ljepotu, a ne izvor sukoba i dokazivanja tko je u pravu.

Preporuka: Osim samih svećenika vrlo je dobro u rad uključiti i časne sestre jer rado odvoje vrijeme i volontiraju sa osobama s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom.

1.11. Priprema za izlet

Cilj: Informiranje. Ispitivanje interesa i iskustva. Poticanje članova na interakciju i samozastupanje postavljanjem pitanja.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnicima će se kratkim izlaganjem objasniti koja će sve mjesta posjetiti u sklopu izleta predviđenog za sljedeći tjedan. Iznijet će im se okvirni program i dogovoriti pravila ponašanja. Radi lakše vizualizacije, za pojedine korisnike isprintat će se fotografi je znamenitosti koje se planiraju obići. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 20 minuta. Nakon toga će se ispitati očekivanja sudionika od izleta. Potaknut će se sudionici da podijele neko svoje iskustvo vezano uz Sisak, da opišu mjesta koja su posjetili i kako im se svidjelo. Korisnike će se potaknuti i da sami postave pitanja osobama iz HZZO-a te Obiteljskog centra i županijskog odjela socijalne skrbi. Predviđeno trajanje: 45 minuta.


1.14. Obilježavanje Dana planeta Zemlje i sadnja drveta u parku

Cilj aktivnosti: Educiranje korisnika. Razvijanje grupne interakcije. Jačanje grupne kohezije. Poticanje korisnika na aktivno razmišljanje i promišljanje.

Opis aktivnosti i trajanje: S korisnicima će se najprije razgovarati o samom obilježavanju Dana planeta Zemlje te zaštiti planeta i ekologiji. Korisnici će se podijeliti u tri manje grupe te će uz podršku voditelja napraviti prigodne plakate od njima zanimljivih fotografi ja Zemlje koje će pronaći na internetu i isprintati. Potom će zajedno ispred centra simbolično zasaditi jednu sadnicu drveta. Predviđeno trajanje aktivnosti je 90 minuta.

Materijali za rad: Fotografi je, škare, ljepilo, hamer papir, lopata, sadnica

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji se ne znaju služiti računalom dobit će pomoć svojih kolega koji su u tome vještiji. Konstantno će im na raspolaganju biti i podrška voditelja aktivnosti.

Preporuka: Ovakve aktivnosti su iznimno važne za odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom jer im nude mogućnost da participiraju u svojoj zajednici i povežu se s drugim nevladinim organizacijama. Preporuka je da se korisnici što više potiču na aktivizam u svojim lokalnim zajednicama.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će u 8 sati krenuti u Sisak te tamo posjetiti nekoliko važnih kulturnih i socijalnih institucija. Susrest će se s predstavnikom HZZO-a, Obiteljskog centra, Županije za poslove socijalne skrbi; obići će dom u Komarevu te dnevni centar za slijepe osobe u Sisku. Također, provest će ih se kroz muzej u Sisku te potom otići u muzej u Starom gradu. Oko 14 sati organizirat će se zajednički ručak, a nakon toga šetnja uz Kupu i povratak će biti oko 15:30 sati.

Materijali za rad: Fotoaparati, osvježenje, autobus.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Treba voditi računa o tome da izlet ne predstavlja fi nancijsko opterećenje korisnicima i njihovim obitelji ma te da se osiguraju sokovi i hrana za korisnike koji to ne mogu osigurati.

Preporuka: Kako je planirani izlet ujedno bio prvi zajednički izlet korisnika Društvenog centra, odlučeno je da će on biti na OPG-u Tišinić koji nudi brojne zabavne sadržaje, a udaljen je samo pola sata vožnje od Hrvatske Kostajnice.


Preporuka: Iznimno je važno da se korisnici povežu s lokalnom zajednicom, predstave svoj rad, ali i nauče nešto o drugim dionicima koji djeluju u njihovoj neposrednoj blizini. Dobra mogućnost za to su “Dani otvorenih vrata“ koji su organizirani u Društvenom centru Kostajnica.

1.16. Posjet OPG Tišinić u Taborištu- izlet

Cilj: Potaknuti integraciju korisnika u šire društveno okruženje, umrežiti korisnike s dionicima izvan Kostajnice, socijalizacija.

Opis aktivnosti: Jednodnevni izlet organizirat će se u područje Taborišta te posjet obiteljskom gospodarstvu. Korisnici će ići autobusima i krenuti ujutro oko 9 sati. U Taborište će doći oko 10 sati, nakon čega će prvo predahnuti uz kavu ili čaj, a nakon toga će se prošetati po OPG-u, pogledati životinje u tamošnjem privatnom zoološkom vrtu te održati aktivnosti na otvorenom. Korisnici će imati priliku upoznati se s brojnim životinjskim i biljnim vrstama. Organizirat će se i ručak za sve korisnike. Povratak je predviđen u 15 sati.

1.15. Razgovaraonica “Život u Hrvatskoj Kostajnici”

Cilj: Razvijanje grupne interakcije. Jačanje grupne kohezije. Osvještavanje vlastitih potreba. Poticanje na aktivno razmišljanje. Održavanje socijalnih kontakata sa zajednicom.

Opis aktivnosti i trajanje: S korisnicima će se prvo napraviti mapa zajednice iz perspektive njihovog života u Hrvatskoj Kostajnici. U jednostavnomj šetnji mjestom, korisnici će trebati zamijetiti mjesta koja su im važna, kao i ona koja imaju za njih neko negativno značenje ili su im nedostupna. Nakon toga, u grupi će podijeliti svoja viđenja i napravit će se grupna mapa na velikom plakatu. Nakon tog dijela, korisnici će u grupi razgovarati kako im je živjeti u njihovom mjestu, što im je pozitivno, a što bi voljeli da je drugačije. Na temelju tog razgovora napravit će se veliki plakat o životu koji će se na dan Grada Hrvatska Kostajnica prezentirati stanovnicima i nositeljima ključnih funkcija.

Materijali za rad: Hamer papir, bojice, fl omasteri, slijepa karta Hrvatske Kostajnice.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Uoči dana Grada trebat će dogovoriti način kako će korisnici podijeliti svoja iskustva, može li to biti putem npr. Dana otvorenih dana Centra ili dijeljenjem letaka i vizualnim predočavanjem plakata. Korisnicima će trebati posebno istaknuti kako se na plakatu neće iznositi osobni podaci, jer bi ih to moglo obeshrabriti u iznošenju vlastitog iskustva i mišljenja.


Materijali za rad: CD player

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Treba voditi računa o postupnom usvajanju koraka kako korisnicima ne bi bilo nelagodno, posebno ako teže usvajaju ritam. Također, bilo bi dobro pronaći otvoreni prostor koji potiče energizaciju, ali koji bi bio skrovit od javnosti kako korisnicima ne bi bilo nelagodno.

1.18. Roštilj na otvorenom

Cilj: Relaksacija i druženje. Razvijanje osjećaja korisnosti. Poticanje samostalnosti.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će biti podijeljeni u četiri grupe od kojih će svaka imati zadatak za koji će biti zadužena kako bi se nabavile sve potrebne stvari za organiziranje roštilja. Prva skupina bit će zadužena za loženje vatre te postavljanje potrebnih klupica i stolova na rasklapanje. Druga skupina bit će zadužena za pripremu potrebnog posuđa (tanjura, čaša, pribora za jelo). Treća skupina otići će u nabavu mesa, a posljednja

Materijali: Autobusni prijevoz, ručak, rekviziti za igre na otvorenom, fotoaparati.

Napomena (ograničenja ili prilagodba): Treba voditi računa o tome da ovaj izlet ne predstavlja fi nancijsko opterećenje korisnicima i njihovim obiteljima te da se korisnicima koji si nisu pripremili sokove i hranu, to osigura.

1.17. Plesanje salse

Cilj aktivnosti: Podizanje raspoloženja, energizacija, kreativno izražavanje, zbližavanje korisnika.

Opis aktivnosti i trajanje: Salsa je ples koji je pogodan za početak ljeta, a se osnovni korak mambo se usvaja relativno jednostavno. Može se plesati uz poznate latino hitove pa bi bilo dobro tečaj organizirati na otvorenom. Salsa se može plesati samostalno uz dobru animaciju voditelja ako korisnici to ne žele ili u paru. Usvojit će se nekoliko osnovnih koraka: mambo, side step, backstep, okret ulijevo, okret udesno, cha-cha-cha korak, rumba korak i suzy que korak. Nakon samostalnog plesanja, probat će se plesati u paru s izmjenom parova (muškarci stanu na suprot ženama i smjenjuju se redom).


Materijali za rad: Računalo sa zvučnicima.

Napomene: (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji se ne znaju služiti računalom dobit će pomoć svojih kolega koji su u tome vještiji. Konstantno će im na raspolaganju biti i podrška voditelja aktivnosti.

1.20. Vožnja čamcima Unom

Cilj aktivnosti: Podizanje raspoloženja, fi zička rekreacija, povezivanje stanovnika.

Opis aktivnosti i trajanje: U grupama po četiri korisnici će se voziti čamcima Unom. Bitno je i da sami mogu veslati barem naizmjence. Ukupno će vožnja trajati sat vremena, a nakon toga provest će ostatak dana na obali Une uz razgovor, osvježenje i dijeljenje impresija. Ovom prilikom mogu se sresti i s predstavnicima udruge DUŽ, te se upoznati s njihovim radom s obzirom na to da oni imaju potrebnu infrastrukturu (kanue) za vožnju Unom.

Materijali za rad: Pet čamaca s veslima, pojasevi za spašavanje ili kolutovi.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Treba osigurati da imamo dovoljan broj čamaca te da obitelji budu upoznate s ovom aktivnosti. Također, važno je osigurati pojaseve za spašavanje ako neki korisnici ne znaju plivati. Ako neki korisnici ne žele ići zbog straha, za njih se može organizirati neka dodatna aktivnost, npr. šetanja uz Unu, skupljanje cvijeća i bilja koje raste uz obalu Une i sportske aktivnosti (badminton i sl.).

Preporuka: Aktivnosti poput vožnje čamcima treba oprezno planirati i to onda kada voditelji dobro poznaju svoje korisnike i prepoznaju njihove potrebe. Većina korisnika Društvenog centra Kostajnica bojala se vožnje čamcem pa je ova aktivnost isključena i zamijenjena posjetom gradskoj knjižnici.

će skupina biti zadužena za kupnju pića i kruha. Predviđeno trajanje pripremnih aktivnosti je 45 minuta. Nakon toga će korisnici uz pomoć voditelja ispeći meso na roštilju, poslužiti ga te se zabavljati i družiti uz jelo i razgovor. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 120 minuta.

Materijali za rad: Dva seta stolova s pripadajućim sklopivim klupama, meso za roštilj, piće, kruh, pribor za jelo, CD player za slušanje glazbe

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici će sudjelovati u onim aktivnostima koje su primjerene njihovim mogućnostima. S obzirom na to grupe su podijeljene na četiri zadatka različitih stupnjeva zahtjevnosti kako bi svi korisnici mogli sudjelovati. Svaka od grupa imat će konstantnu pomoć i podršku jednog voditelja.

1.19. Slušanje glazbe

Cilj: Relaksacija i druženje. Poticanje korisnika na izražavanje vlastitog izbora.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će vrijeme provoditi opuštajući se i slušajući glazbu koju vole. Svatko od korisnika moći će izraziti koju pjesmu ili kojeg izvođača želi slušati. Potaknut će ih se da sami upišu i pronađu pjesmu na YouTube stranici. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 70 minuta.


komunicirati sa širom javnosti te imati izložbeni štand na kojem će moći predstaviti svoj ručni rad. Također će se putem fotografi ja, letaka i plakata prezentirati rad centra u posljednjih gotovo godinu dana. Korisnici će biti u smjenama na štandovima u grupama po tri uz dva voditelja.

Materijali: Ručni rad, promotivni materijal centra, izložbeni štand

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Važno je napomenuti da korisnici mogu sudjelovati koliko su sami voljni jer je moguće da neće svi htjeti zbog osjećaja stigmatiziranosti.

1.23. Susret i druženje svih korisnika i njihovih obitelji

Cilj: Podizanje raspoloženja korisnika i uklanjanje napetosti. Druženje i razvijanje pozitivne slike o sebi.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici i članovi njihove obitelji imat će priliku s djelatnicima Društvenoga centra provesti zajedničko vrijeme u razgovoru i druženju te iznijeti sve svoje dojmove vezane uz proteklih godinu dana rada centra. Održat će se razgovoraonica na kojoj će svatko tko to želi imati prilike podijeliti neke događaje koji su ga se posebno dojmili u centru, kao i eventualne primjedbe i prijedloge. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta. Preostalo vrijeme provest će se u zajedničkom plesu tako da će se načiniti veliki krug kako bi svatko imao osjećaj pripadnosti. Korisnici koji znaju i žele mogu zaplesati u parovima i poučiti druge. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 90 minuta. Za kraj će se svim korisnicima podijeliti zahvalnice za sudjelovanje u radu Društvenog centra te će se svakom od njih obratiti jedan od voditelja i reći poneku lijepu riječ. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta.

Materijali: Piće, grickalice, kolačići, zahvalnice

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Sudjelovanje u navedenim aktivnostima ovisi isključivo o volji korisnika.

1.21. Izlet u Petrinju

Cilj: Integracija sa širom lokalnom zajednicom, vježbanje samozastupanja u podmirivanju vlastitih potreba.

Opis aktivnosti i trajanje: Putovanje u Petrinju počet će u 9 sati iz Hrvatske Kostajnice. Po dolasku, korisnici će prošetati gradom, a onda se sresti s predstavnicima udruge X koji mogu održati jednu aktivnost za njih. Posjetit će Crkvu Sv. Lovre, galeriju Krsto Hegedušić, i Klinac grad. Organizirat će se i susret s predstavnicima ustanove Mala kuća, njihovim stručnim djelatnicima i korisnicima. Oko 14 sati bit će zajednički ručak i povratak u Kostajnicu oko 15:30.

Materijali: Autobus, fotoaparat, osvježenja

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Važno je osigurati da izlet ne bude fi nancijski trošak korisnicima te da se sve ulaznice i osvježenja unaprijed pripreme.

Preporuka: Nakon nekoliko odra-đenih izleta poželjno je razgovarati s korisnicima i vidjeti što bi oni željeli, odnosno koji bi grad rado posjetili. Korisnici Društvenog centra Kostajnica željeli su posjetiti Zoološki vrt u Zagrebu, a to im je i omogućeno jer su stručni radnici centra ocijenili da svi korisnici mogu izdržati put i sve aktivnosti koje su pritom predviđene.

1.22. Sudjelovanje u Kestenijadi i promocija rada centra

Cilj: Prezentacija centra, integracija korisnika u lokalnu zajednicu, senzibilizacija javnosti.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će u vrijeme Kestenijade aktivno


a korisniku će biti ponuđeno da ga prema vlastitoj želji oboji i ukrasi. Korisnicima koji ne znaju ili iz bilo kojeg razloga ne mogu napisati svoje ime pomoći će njihovi prijatelji, što ujedno može pridonijeti zbližavanju članova.

Obilježavanje blagdana Sv. Nikole - prilikom odlaska kući iz centra, a u povodu obilježavanja Sv. Nikole, svaki će korisnik i djelatnik na dar dobiti čarapu koju će donirati poduzeće Kameleon Sisak d.o.o.

2.2. Izrada božićnih ukrasa i čestitki

Cilj: Poticanje kreativnosti i mogućnosti izražavanja u različitim likovneim medijima. Jačanje fi ne motorike.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će biti podijeljeni u manje grupe po tri člana (ukupno četiri grupe), a u svakoj će od grupa biti po jedan voditelj aktivnosti koji će im pomagati u izradi ukrasa. Aktivnosti će biti podijeljene u dvije skupine od kojih se prva odnosi na izradu čestitki, a druga na izradu božićnih kuglica za ukrašavanje jelke. Prve dvije skupine korisnika će 90 minuta izrađivati samo čestitke, dok će druge dvije grupe izrađivati kuglice. Po završetku grupe će se zamijeniti kako bi svi korisnici imali priliku sudjelovati u obje predviđene aktivnosti. Prilikom izrade čestitki svaki

2. KREATIVNE AKTIVNOSTI

2.1. Izrada fotogalerije i ukrašavanje okvira

Cilj: Bolje upoznavanje. Razvijanje grupne povezanosti. Omogućiti korisnicima da se stvaralački izraze. Stjecanje novih vještina. Poboljšanje fi ne motorike. Vježbanje grafomotorike.

Opis aktivnosti i trajanje: Jedan od voditelja aktivnosti fotografi rat će sve korisnike i djelatnike (10 minuta). Potom će izraditi fotografi je na računalu. Za to će vrijeme drugi voditelj pokazati korisnicima kako od papira napraviti origami okvir za fotografi ju. Korisnici će se podijeliti u tri grupe a svakoj će grupi po jedan voditelj aktivnosti pomoći da izrade po jedan okvir. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta. Potom slijedi pauza po potrebi (15 do 25 minuta). Nakon toga korisnici će po vlastitom izboru ukrasiti svoj okvir za fotografi ju. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta. Okvire s fotografi jama na kraju ćemo izložiti na

panou. Svatko će dobiti papir u obliku čizmice (u povodu Sv. Nikole) koji može po želji ukrasiti i na njega upisati svoje ime što će stajati uz pojedinu fotografi ju.

Materijali za rad: Tvrdi papir (200 grama), crtaći pribor, boje, škarice, šljokice, papir u obliku čizmice.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnicima koji ne mogu napraviti okvir ni uz pomoć voditelja, okvir će napraviti voditelj,


voditeljima ukrasiti prostor sa svim ukrasima koje su izradili tijekom prošlog i ovog tjedna. Predviđeno vrijeme ukrašavanje prostora je 45 minuta.

Materijali za rad: Prazne kutije od proizvoda široke potrošnje (pahuljice, keksi, riža i sl.), vrpce, papir za umatanje darova, škare, selotejp, svjetleće lampice za bor, dekorativni kamenčići, češeri, svijeće, komadi drveta, ljepilo za drvo.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Ako netko od korisnika ne može rukovati škarama ili bilo kojim drugim priborom, imat će pomoć voditelja aktivnosti, odnosno radit će onoliko i ono što može i želi.

sudionik će dobiti škarice i tvrdi papir te brojne materijale za ukrašavanje (poput tempera, fl omastera, kolaža, krep papira, špage i šljokica, zrna riže, šećera) kako bi prema vlastitoj zamisli ukrasio čestitku željenim božićnim motivima. Kuglice će se izrađivati od različitih materijala poput stiropora, kartona, tijesta. Korisnicima će se ponuditi da ukrašavaju kuglice koje će izraditi uz pomoć voditelja.

Materijali za rad: Ljepilo za papir, vrpce, zrna riže, šećer, tijesto i voda, modlice za stvaranje oblika

Napomene (ograničenja ili prilagodba) Sudionicima koji ne mogu rezati škaricama ili postoji opasnost da bi se mogli ozlijediti bit će ponuđena pomoć voditelja. Svi sudionici će sudjelovati u aktivnostima onoliko dugo koliko to sami žele, odnosno koliko mogu sukladno svojim mogućnostima.

Preporuka: Izrađene čestitke mogu se u blagdansko vrijeme poslati partnerima, lokalnim dionicima i drugim nevladinim organizacijama što će biti lijepa gesta, a ujedno i sjajna prilika za promociju uradaka korisnika centra.

2.3. Izrada božićnih poklona, svijećnjaka i ostalih dekoracija

Cilj: Poticanje kreativnosti i mogućnosti izražavanja različitim likovnim tehnikama. Poboljšanje koncentracije. Sudjelovanje u zajedničkoj aktivnosti. Poboljšanje fi ne motorike.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će biti podijeljeni u manje grupe od po tri člana (ukupno četiri grupe) a u svakoj će grupi biti po jedan voditelj aktivnosti koji će im pomagati u izradi dekoracija. Aktivnosti će biti podijeljene u dvije skupine od kojih se prva odnosi na umatanje kutija papirom i njihovo ukrašavanje, a druga na izradu svijećnjaka i ostalih dekoracija (poput bojenja češera, izrade dekorativnih lanaca i grilandi). Prve dvije skupine će 70 minuta umatati kutije, dok će druge dvije skupine u to vrijeme izrađivati svijećnjake. Po isteku tog vremena predviđena je pauza do 20 minuta nakon koje će se grupe zamijeniti kako bi svi sudjelovali u obje predviđene aktivnosti. Ukupno predviđeno trajanje izrade božićnih dekoracija je 140 minuta. Nakon izrade dekoracija korisnici će zajedno s


2.5. Organiziranje dramske sekcije

Cilj: Razvoj vještina umjetničkog izražavanja, dramske ekspresije, socijalizacija korisnika centra, jačanje samopouzdanja

Opis aktivnosti i trajanje: Organiziranje dramske sekcije počet će razgovorom s korisnicima o tome jesu ikad glumili, koji im je najdraži glumac, koji lik bi voljeli biti te poticanjem da pokušaju odglumiti neke uobičajene situacije (npr. kad dobiju dar, kad su tužni, kad su radosni, kad ih netko ugodno iznenadi i sl.) Trajanje za ovu aktivnost je 60 min. Nakon što korisnici razmijene svoje ideje i iskustva, one koji imaju interes organizirat će se u dramsku sekciju. Ponudit će im se i ispričati tri priče koje bi mogle biti predložak za scenarij. S obzirom na to da će se predstava prikazivati za Uskrs, bilo bi dobro da to budu tri priče koje govore o nadi, o tome kako život uvijek izađe na dobro, kako teške situacije mogu dovesti do jačanja osobe i sl. O tim pričama razgovarat će se 60 min., a onda će se napraviti izbor i razgovorati o pojedinom liku, kakao bi korisnici mogli vidjeti koji bi lik željeli biti.

Materijali za rad: Podijeljena 3 teksta

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Vjerojatno će trebati izdvojiti vrijeme za čitanje triju priča i voditeljevo uživljavanje u njih, jer korisnici neće moći samostalno čitati (barem dio njih). Također, s obzirom na to da gluma može izazvati nelagodu, voditelji trebaju biti spremni vlastitim primjerima glume dočarati neku svakodnevnu situaciju te na taj način ohrabriti i motivirati korisnike na glumu.

Preporuka: Sve aktivnosti treba planirati i prilagođavati interesima i mogućnostima korisnika. Vrlo je važno procijeniti mogućnosti, ali i potaknuti korisnike da izraze svoje mišljenje o predloženom. Korisnici Društvenog centra Kostajnica rekli su kako bi se umjesto dramskom sekcijom radije bavili nekom drugom aktivnošću, što im je i omogućeno. Mišljenje korisnika iznimno je važno i treba ga poštovati.

2.4. Božićne pjesme i pjevanje, karaoke

Cilj: Opuštanje uz glazbu. Razvijanje osjećaja zajedništva kroz pjesmu i zabavu.

Opis aktivnosti i trajanje: Na početku ćemo provesti 45 minuta u druženju i slušanju božićnih pjesama kako bi se u grupi stvorilo blagdansko ozračje. Na YouTubeu ćemo ponuditi mogućnost korisnicima da sami odabiru pjesme tako da se svakom korisniku pruži mogućnost da sam odabere i pokrene pjesmu koju želi. Za to vrijeme ćemo razgovarati o glazbi i izvođačima koje korisnici najviše vole slušati. Nakon toga će svatko od korisnika dobiti mogućnost da odabere jednu pjesmu koju želi otpjevati na karaokama. U karaokama će sudjelovati i djelatnici centra. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 70 minuta. Nakon toga će se sa sudionicima provjeriti kako im je bilo, kako su se osjećali, što im se svidjelo, a što im se možda nije svidjelo. Predviđeno trajanje je 30 minuta.

Materijali za rad: Računalo, program za karaoke, mikrofon

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Svi korisnici bit će pozvani da sudjeluju u karaokama, a oni koji to ne budu željeli ne moraju pjevati već mogu bodriti svoje prijatelje

Preporuka: Vrlo je važno ispitati želje i potrebe korisnika. Kako se većina korisnika osjećala nelagodno nisu željeli pjevati pred drugima. U tom je slučaju važno ispitati interese i ponuditi određenu alternativnu aktivnost. Ovaj put su se korisnici odlučili za posjet kazalištu i odgledali su predstavu „Voda je život“ sisačkog kazališta Daska.


Napomene (ograničenja ili prilagodba): Važno je paziti da ima dovoljnog potrošnog materijala u slučaju da korisnici pogriješe ili smatraju da bi nešto trebalo drugačije napraviti. Također, važno ih je podijeliti u manje grupe kako ne bi međusobno ometali rad jednih drugih. S obzirom na kompleksnost, bilo bi dobro da svi voditelji centra budu u isto vrijeme sa svojom manjom grupom korisnika. Ukoliko je lijepo vrijeme, dio toga se može prirediti izvan prostorija centra kako bi se osiguralo dovoljno prostora za sve grupe i smanjile napetosti.

2.8. Likovna sekcija

Cilj: Razvijanje kreativnosti, poveziva-nje korisnika, jačanje samopouzdanja osvještavanjem potencijala, razvijanje fi ne motorike upotrebom tuša i grafi čke olovke

Opis aktivnosti: Za održavanja predstave dio likovne sekcije će se posvetiti oslikavanju rekvizita i dijelova scenografi je koristeći tempere, vodene bojice, tuš i grafi čku olovku. Preostali dio uradaka koristit će se za uređenje centra i moći će se izložiti u vrijeme kada se bude održavala predstava. S obzirom na to da će ovo biti tek početak rada likovne sekcije, korisnici će moći slobodno oslikati temu ili motiv koji žele te im se u tom smislu neće postavljati ograničenja ili ih se usmjeravati. Prije početka rada, na praznim papirima, voditelji će s korisnicima proći osnove korištenja tempere, vodenih boja, tuša i olovke povlačeći linije ili ispunjavajući zadani predložak kako bi korisnici osjetili boje i tehnike rada.

Materijali za rad: Pet paketa tempera, pet vodenih bojica, papiri za oslikavanje raznih veličina, olovka, komplet tuševa i kistova za tuš.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Treba voditi računa o tome da se neće svi htjeti uključiti, ali da bi ipak svi imali iskustvo likovnog stvaralaštva, oni mogu naslikati nešto manjih dimenzija ili upotpuniti predložak s voditeljem.

2.6. Dramska sekcija – uživljavanje u likove

Cilj: Vježbanje dramske ekspresije, iskazivanje emocija

Opis aktivnosti: Na početku svaki korisnik treba izabtrati dva lika koja bi najradije želio biti. Potom će grupa razgovarati o svakom od tih likova: što je na njemu posebno, zašto je taj lik važan i kako bi taj lik trebao izgledati. Ovaj dio aktivnosti traje oko sat i pol. Svatko će trebati pokušati odglumiti barem jednu situaciju za svoja dva odabrana lika. Nakon toga će se konačno dodijeliti likovi svakom korisniku. U preostalih sat vremena svaki će korisnik trebati razmisliti dublje o odabranom liku: kako bi on izgledao, kako se ponaša, kako govori te se pokušati uživjeti u njega.

Materijali za rad: Isprintani predlošci s opisom svakog lika

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Treba voditi računa o tome da može nastati sukob ako nekoliko osoba želi biti isti lik. Zato bi trebalo ukazati na specifi čnu draž i osobnost svakog lika te zašto je on važan za priču. Također, bilo bi dobro da svaki korisnik navede dva lika koja bi htio biti jer je tako manja mogućnost kolizije s ostalima (u odnosu kada puno ljudi želi biti baš jedan lik). Bilo bi dobro voditi računa i o tome da je uključenost likova otprilike podjednaka, da se ne izabere scenarij u kojem je jedan dominantan jer to može stvoriti veliki pritisak ostalima.

2.7. Dramska i likovna sekcija – izrada scenografi je

Cilj: Razvijanje kreativnosti, povezivanje korisnika, jačanje samopouzdanja

Opis aktivnosti i trajanje: U četiri sata druženja svi korisnici će se aktivno uključiti u izradu scenografi je i oslikavanje kostima za dramsku predstavu. Kostimi se trebaju izraditi koristeći postojeću odjeću ili staru odjeću koju korisnici mogu dodatno oslikati ili iskombinirati u skladu s likom koji su dobili. Za potrebe scenografi je korisnici će se uključiti u rezanje dijelova scenografi je i rekvizita od kartona, oslikavanje i bojenje te po potrebi ukrašavanje detaljima koje mogu dobiti modeliranjem.

Materijali za rad: Stara odjeća, kartoni, bojice, škare, olovke.


2.10. Obilježavanje Valentinova čitanjem poezije

Cilj: Očuvanje i poboljšanje kognitivnih sposobnosti i grafomotorike. Poticanje na komunikaciju. Sloboda izražavanja. Stvaranje sigurne i podržavajuće grupe.

Opis aktivnosti i trajanje: Voditelji aktivnosti će printati kratke ljubavne stihove i poeziju. Za poticanje ostalih članova grupe prvu ljubavnu pjesmu pročitat će jedan od voditelja aktivnosti. Preostali korisnici dobit će papir sa stihovima koje će pročitati cijeloj grupi. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta. Nakon toga će se u grupi raspravljati o dojmovima tako da će svatko od korisnika reći koji su mu se stihovi najviše svidjeli te odabrati one koje želi napisati na papir u obliku srca kojim će se ukrasiti pano centra. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta.

Materijali za rad: Ljubavni stihovi i poezija printani na papire. Ukupno 25 pjesama. Papirići u obliku srca, pribor za pisanje.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Ako netko od korisnika ne može ili ne zna čitati ili pisati, to neće ni činiti, ali će svejedno moći sudjelovati u

2.9. Izrada maski za maskenbal i likova od balona

Cilj: Razvijanje likovnog i umjetničkog izražavanja. Razvijanje sposobnosti za stvaranje. Poboljšavanje fi ne motorike.

Opis aktivnosti i trajanje: Voditelji će poučiti korisnike kako tehnikom kaširanja napraviti maske. Prvi dan će korisnici na napuhane balone lijepiti novinski papir oblikujući masku. Kako su potrebna barem 24 sata da se maska suši kako bi se mogla dalje ukrašavati, korisnici će prvoga dana kaširati dva balona za dvije maske, a drugog dana u tjednu će bojiti i ukrašavati maske kako bi dobile željeni oblik. Dok se maske budu sušile, voditelj će poučiti korisnike kako od dugačkih balona načiniti cvijet ili psa. Voditelj će demonstrirati korak po korak kako savijati balon. Nakon što naprave cvijet, korisnici će izraditi psa od balona. Predviđeno vrijeme za trajanje ove aktivnosti je 120 minuta.

Materijali za rad: Novinski papir, ljepilo, kistovi, baloni različitih oblika, boje, vuna, perlice, rastezljiva traka za maske.

Napomene: (ograničenja ili prilagodba): Korisnicima koji ne mogu samostalno izrađivati likove od balona mogu sudjelovati u aktivnosti tako da s gotovim cvjetovima ukrase i uljepšaju prostor.


Materijali za rad: Glinamol, plastelin, kalupi različitih oblika i veličina

Napomene (ograničenja ili prilagodba): U ovoj aktivnosti mogu sudjelovati svi korisnici na sebi svojstven način, a njihov angažman ovisi isključivo o njihovom interesu i trenutnoj motivaciji.

2.12. Uređenje namještaja centra

Cilj: Razvijanje i usvajanje novih praktičnih vještina. Povećanje osobnog zadovoljstva i samopouzdanja. Povećanje osjećaja korisnosti i osobne vrijednosti.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će se, s obzirom na svoje mogućnosti i interese podijeliti u dvije skupine od kojih će prva biti zadužena za bojenje namještaja, a druga za presvlačenje stolaca novim materijalom. Cijelo vrijeme će korisnici imati pomoć i podršku voditelja tako da će za svaku radnu skupinu biti zadužena dva voditelja aktivnosti. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 90 minuta.

slušanju, iznošenju dojmova i odabiru najljepših stihova. U tom slučaju će mu netko od prijatelja ili voditelja zapisati odabrane stihove na papir.

Preporuka: Važno je omogućiti korisnicima da predstave svoj rad, ako to žele. Međutim, neki korisnici se nerado izlažu pred drugima i tada je vrlo važno naći neke alternativne aktivnosti. Jedna od takvih, osim čitanja ljubavne poezije, može biti prepisivanje stihova poznatih pjesnika i uređenje panoa simboličkim ukrasima.

2.11. Modeliranje plastelinom

Cilj: Poboljšanje fi ne motorike. Omogućiti osobama da se stvaralački izraze.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će dobiti plastelin i glinamol kako bi mogli imati mogućnost modelirati različite ukrasne i dekorativne predmete poput pločica, licitarskih srca i slično. Teme neće biti strogo određene kako bi se korisnici mogli izraziti u skladu sa svojim mogućnostima i trenutnom inspiracijom. Uz to će biti ponuđeni gotovi kalupi za oblikovanje različitih oblika kojima će si korisnici moći pomoći ili upotpuniti vlastite ideje. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta.


2.14. Predstava u povodu Uskrsa

Cilj aktivnosti: Povezivanje i integracija s lokalnom zajednicom, jačanje samopouzdanja.

Opis aktivnosti i trajanje: Uoči Uskrsa korisnici će za širu javnost izvesti predstavu, a ujedno će tako prezentirati dosadašnji rad Centra. Članovi obitelji i svi zainteresirani bit će zamoljeni da donesu nešto kolača kako bi ovo ujedno bila prilika za ugodno druženje. Predstava, druženje i predstavljanje rada centra trajat će oko sat i pol do dva.

Materijali za rad: Stolci za posjetitelje, kolači i napitci.

Napomena (ograničenja ili prilagodba): Potrebno je dobiti sigurne posjetitelje (koji će potvrditi dolazak) kako se korisnici ne bi osjećali iznevjereno i nebitno u zajednici.

Materijali za rad: Platno, škare, klamerica za namještaj, brusni papir, boja i kistovi

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Tijekom provođenja opisane aktivnosti, poseban naglasak će biti stavljen na sigurnost korisnika. Voditelji će biti stalno prisutni kako bi korisnicima pružili podršku i uputili ih. Uključenost korisnika traje prema osobnoj želji i motiviranosti.

2.13. Posjet školskog zbora i zborno pjevanje

Cilj: Druženje s mladima iz lokalne zajednice. Sudjelovanje u zajedničkoj aktivnosti. Poticanje članova na interakciju.

Opis aktivnosti i trajanje: Posjet školskog zbora Srednje škole Ivana Trnskog iz Hrvatske Kostajnice Društvenom centru. Na samom početku će jedan od korisnika predstaviti Društveni centar tako da predstavi sebe osobno, ali i druge korisnike te ukratko kaže što se sve u centru radi. Zamolit će se jednog od članova zbora ili profesora koji ga vodi da također kaže nešto o školskom zboru kako bi korisnici donekle dobili predodžbu o njihovu djelovanju. Nakon toga će zbor otpjevati nekoliko pjesama. Na samom kraju će korisnici i voditelji zahvaliti zboru na posjeti te im prigodno darovati kreativne predmete koje su izradili korisnici centra na nekoj od prethodnih radionica. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta. Nakon odlaska zbora korisnici i voditelji će razgovarati o dojmovima(kako im se svidio zbor, koje su im se pjesme najviše svidjele). Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 15 minuta. Nakon toga će korisnici koji to žele oformiti mali zbor te otpjevati neku od svima poznatih pjesama uz pratnju klavijatura koje će svirati jedan od voditelja aktivnosti. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta.

Materijali za rad: Klavijature, darovi za školski zbor (koje su načinili korisnici na nekoj od prethodnih radionica)

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Uključenost korisnika traje prema osobnoj želji i motiviranosti.


2.16. Izrada nakita

Cilj: Poboljšanje koncentracije. Poboljšanje fi ne motorike. Razvoj kreativnosti.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će imati priliku naučiti i samostalno izraditi narukvice i ogrlice od gumica i perlica. Korisnici će se podijeliti u četiri manje grupe a svaka će imati po jednog voditelja koji će im pomagati i pružati podršku tijekom rada. Na samom početku voditelji će demonstrirati kako se izrađuju narukvice od gumica. Svaki će korisnik imati mogućnost napraviti po jednu narukvicu uz konstantnu podršku voditelja. Planirano trajanje ove aktivnosti je 60 minuta. Nakon pauze od 20 minuta izrađivat će se nakit od različitih perlica. Korisnici će imati priliku sami izabrati perlice i dizajnirati nakit koji žele napraviti. Na samom kraju oni koji to žele mogu ponijeti nakit kući ili ga darovati nekome. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta.

Materijali za rad: Gumice, struna, kopčice, različite perlice.

2.15. Decoupage ukrašavanje teglica

Cilj: Usvajanje novih vještina. Poticanje kreativnosti i stvaralaštva. Razvijanje pozitivne slike o sebi.

Opis aktivnosti i trajanje: Sudionici se podijele u četiri manje grupe. Voditelji aktivnosti se raspodijele tako da svatko bude s jednom grupom. Voditelji poučavaju kako ukrasiti stare tegle za cvijeće koristeći decoupage tehniku. Najprije se stare tegle oboje akrilnim bojama. Dok se boja suši, korisnici biraju i izrezuju željene motive sa salveta. Potom se motivi lijepe ljepilom za salvete i premazuju lakom. Svaki će korisnik ukrasiti najmanje jednu teglicu. Predviđeno trajanje aktivnosti je 120 minuta.

Materijali za rad: Stare tegle za cvijeće, staklenke i druge posude, kistovi, akrilne boje, salvete različitih uzoraka, lijepilo i lak.

Napomene: (ograničenja ili prilagodba): Ako netko od korisnika ne može rukovati škarama ili bilo kojim drugim priborom, imat će pomoć voditelja aktivnosti, odnosno radit će onoliko i ono što može i želi.


od radova koje su napravili u prethodnom razdoblju. Također će i gosti biti pozvani da se ukratko predstave te da predstave rad svoje udruge. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta. Slijedi druženje s gostima te izrada ručnih radova. Gošće će biti pozvane da pokažu vještinu izrade ručnih radova te da korisnike i djelatnike Društvenog centra pouče nekim osnovama. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 90 minuta.

Materijali za rad: Igle za heklanje i štrikanje, konac, vuna.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Sudjelovanje korisnika ovisi o njihovoj motiviranosti kao i o individualnim mogućnostima da sudjeluju u izradi ručnih radova.

2.18. Fotografska sekcija

Cilj: Boravak na svježem zraku. Druženje. Poticanje na opažanje.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će se podijeliti u četiri grupe a svaka će grupa uz pratnju i podršku jednog voditelja otići u šetnju gradom. Grupe će biti podijeljene na četiri različite lokacije u gradu gdje će dobiti zadatak da fotografi raju neke, njima zanimljive i upečatljive motive (poput zgrada, ljudi, prirode). Svaka će skupina imati po jedan fotoaparat koji

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji ne mogu izrađivati nakit jer, primjerice nemaju razvijenu fi nu motoriku, također će sudjelovati u njegovoj izradi onoliko koliko to mogu i žele. Primjerice, korisnik može dizajnirati svoj nakit tako da odabere koje sve boje gumica, odnosno perlica želi da sadrži njegov nakit, a može mu ga izraditi netko od prijatelja ili voditelja.

2.17. Ručni rad i susret s članovima NGO-a Kostajnički Sokol

Cilj: Usvajanje novih vještina. Jačanje fi ne motorike. Upoznavanje i druženje s članovima udruge.

Opis aktivnosti i trajanje: Društveni centar će ugostiti članove Udruge Kostajnički sokol. Na samom početku će se korisnici Društvenog centra predstaviti tako da se podijele u parove i da svatko predstavi svog prijatelja. Ukratko će reći kako se zove, gdje živi i u čemu je, po njegovom mišljenju, njegov/njezin partner jako dobar. Potom će dva korisnika (koji prethodno na to pristanu) ukratko predstaviti rad Društvenog centra i pokazati neke


predstaviti tako da se podijele u parove i da svatko predstavi svog prijatelja. Ukratko će reći kako se zove, gdje živi i u čemu je, po njegovom mišljenju, njegov/njezin partner jako dobar. Potom će dva korisnika (koji prethodno na to pristanu) ukratko predstaviti rad Društvenog centra i pokazati neke od radova koje su napravili u prethodnom razdoblju. I gosti će biti pozvani da se ukratko predstave te da predstave rad svoje udruge. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta. Od materijala koji su prikupili tijekom prošlog susreta, korisnici će u suradnji s gostima izrađivati različite dekoracije koje će predstaviti na štandu tijekom nadolazeće Kestenijade. Članovi DUŽ-a će biti pozvani da pokažu neke svoje ideje i vještine u izradi dekoracija i njima pouče korisnike i voditelje Društvenog centra. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta. Nakon toga slijede razgovor i druženje uz kavu koju će napraviti i poslužiti korisnici Društvenog centra. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta.

Materijali za rad: Prikupljeni materijal (šumski plodovi). ljepilo, boje, kava i sokovi.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnike koji ne mogu predstaviti sebe, odnosno svoga partnera predstavit će netko od voditelja aktivnosti.

će se koristiti tako da svatko od korisnika ima priliku snimiti barem tri fotografi je. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta. Po dolasku u Društveni centar će svaka skupina uz pomoć voditelja fotografi je prenijeti na računalo, isprintati te načiniti plakat s fotografi jama posjećenog mjesta. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta.

Materijali za rad: Četiri fotoaparata, računalo, printer, markeri, papir A3 formata.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji ne žele ili ne mogu sudjelovati u ovoj aktivnosti ne moraju fotografi rati, ali mogu sa svojom grupom otići u šetnju i sudjelovati u druženju.

2.19. Izrada dekoracija od šumskih plodova i susret s udrugom DUŽ

Cilj: Druženje s članovima Dubičkog udruženja žena. Poticanje korisnika na interakciju. Sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima. Jačanje grupne kohezije. Poticanje i izražavanje kreativnosti.

Opis aktivnosti i trajanje: Društveni centar će ugostiti članove Dubičkog udruženja žena. Na samom početku će se korisnici Društvenog centra


Preporuka: Ponuditi korisnicima da naprave intervju s nekom važnom osobom iz lokalne zajednice. Korisnik Društvenog centra je napravio intervju s ravnateljicom Turističke zajednice Grada Hrvatska Kostajnica i na to je bio iznimno ponosan. Ravnateljica je poduprla rad centra što je pridonijelo razvoju daljnje suradnje.

2.21. Izrada ukrasnih broševa

Cilj: Sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima. Jačanje grupne kohezije. Poticanje i izražavanje kreativnosti. Poboljšanje slike o sebi i osjećaja korisnosti.

2.20. Novinarska sekcija

Cilj: Razvijanje kreativnog izražavanja i poticanje mišljenja; integracija u lokalnu zajednicu, jačanje samopouzdanja.

Opis aktivnosti i trajanje: Uoči Kestenijade, korisnici će se uključiti u novinarsku sekciju kako bi popratili sam događaj, ali i izvijestili o svom viđenju ključnih događaja u zajednici. Pritom će se koristiti i znanjima stečenim u fotografskoj sekciji. U novinarskoj sekciji s voditeljima centra će se podijeliti u tri grupe, gdje će jedna grupa napraviti intervju s nekom osobom iz Kostajnice koja im je važna, jedna grupa će napraviti izvještaj o svakodnevnom životu u Kostajnici, a treća grupa će opisati neki motiv iz Kostajnice koji im je jako važan (iz povijesti, geografi je, o stanovništvu, kulturi, hrani i sl.). Voditelji će pomoći u pisanju tekstova, a onda ih grafi čki pripremiti u obliku kvartovskog lista ili biltena.

Materijali za rad: Olovka, papir, diktafon, 4 fotoaparata

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Ako neki korisnici ne mogu ili ne znaju pisati, voditelji će to učiniti umjesto njih, ali trebaju što je moguće više poticati samostalnost korisnika (postavljanjem pitanja, poticanjem naracija i sl.).


3. DOMAĆINSTVO

3.1. Pečenje božićnih keksa

Cilj: Razvijanje osjećaja korisnosti. Poboljšanje samopouzdanja. Poticanje samostalnosti. Timski rad. Zabava i druženje.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će se podijeliti u tri manje grupe kako bi imali dovoljno prostora da naprave božićne kekse. Svaka grupa će konstantno imati podršku voditelja. Svi sudionici će dobiti napisani recept a jedan od članova prve grupe svima će pročitati recept te podijeliti zadatke tko će biti zadužen za koju namirnicu. Naime, netko od članova dobit će zadatak da pripremi i izvaže potreban šećer, drugi će biti zadužen za brašno i slično. Potom će jedan od korisnika uz pomoć drugih članova grupe napraviti smjesu za kekse. Svi će korisnici nositi rukavice zbog higijenskih razloga. Kada naprave potrebnu smjesu, svi korisnici će dobiti kalupe/modlice s božićnim motivima kako bi oblikovali željene kekse. Dok se keksi peku, korisnici će pripremiti potrebni (jestivi) dekorativni materijal

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će se podijeliti u tri skupine prema svojim mogućnostima i interesima za navedenu aktivnost. Prva skupina će od patentnih zatvarača izrađivati broševe u obliku cvjetova. Druga skupina će ih dodatno ukrašavati gumbićima te uz pomoć voditelja stavljati ziherice kako bi se broševi mogli pričvrstiti. Posljednja skupina će biti zadužena za izradu poklon-kutijica u koje će pakirati načinjene broševe kako bi poslužili za predstavljanje i moguću prodaju na predstojećoj Kestenijadi. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 90 minuta.

Materijali za rad: Patentni zatvarači različitih boja i veličina, šivaći pribor, dugmići, škare, deblji, ukrasni papir, ljepilo i ukrasne vrpce

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Sudjelovanje korisnika ovisi o njihovoj motiviranosti kao i individualnim mogućnostima. Posebna pozornost će se posvetiti zaštiti sigurnosti korisnika, osobito prilikom rukovanja oštrim predmetima (poput igala i škara). Cjelokupna aktivnost će se odvijati pod nadzorom i uz podršku svih voditelja.


3.2. Priprema toplih napitaka

Cilj: Snalaženje u domaćinstvu, poticanje samostalnosti korisnika i stvaranje osjećaja korisnosti

Opis aktivnosti: Jedna grupa korisnika će prije, a jedna u pauzi od dramskog rada trebati s voditeljima naučiti pripremiti topli napitak – čaj, razne vrste capuccina ili kavu te ih poslužiti s keksima. Trajanje aktivnosti je pola sata.

Materijali za rad: Kutija keksa, kutija vrećica s različitim okusima capuccina, vrećice različitih čajeva, kava, šalice, džezvice za kavu, kuhalo.

Napomene: (ograničenja ili prilagodba): Treba paziti da se korisnici ne opeku vrućom vodom te da ne nose previše napitaka po prostoriji kako ih ne bi prolili po sebi i drugima. Također, džezvice za kavu često znaju imati nestabilnu dršku pa na to treba pripaziti.

uz pomoć kojeg će na željeni način ukrasiti kekse te oprati posuđe i kuhinju kako bi bila spremna za sljedeću grupu. Nakon što prva grupa završi s pečenjem keksa, na isti način će druga, odnosno treća grupa dobiti priliku da ispeče i ukrasi svoje božićne kekse. Predviđeno trajanje ove aktivnosti za svaku pojedinu grupu je 150 minuta.

Materijali za rad: Recept, posuđe, kalupi za oblikovanje kolača, sastojci za pripremu kolača (brašno, jaja, margarin, šećer i sl.), jestive boje za ukrašavanje kolačića

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Uključenost korisnika traje prema osobnoj želji i motiviranosti. U vrijeme trajanje aktivnosti svaka će grupa imati konstantnu podršku voditelja. Zadaci će biti podijeljeni prema mogućnostima svakog korisnika.

Preporuka: Ukoliko ne postoji adekvatna oprema za pečenje, kao što je to bio slučaj u Društvenom centru Kostajnica, korisnicima se može ponuditi izrada kolačića od već gotovih materijala.

Korisnici Društvenog centra Kostajnica su u sklopu domaćinstva izradili domaći džem od šljiva.


3.4. Priprema sendviča u centru

Cilj: Poticanje na samostalnost. Sudjelovanje. Razvijanje osjećaja korisnosti.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će dobiti potreban materijal za izradu sendviča koje će ponijeti na planinarenje na Djed. Sudionici će se podijeliti u tri skupine te će svatko od njih obavljati određeni dio aktivnosti. Korisnici koji su vještiji s nožem i njime se služe u svakodnevnom životu bit će u prvoj grupi koja će rezati kruh. U drugoj skupini bit će korisnici koji će stavljati salamu i sir na sendviče, a posljednja će skupina pakirati sendviče. Prilikom pripreme hrane svi će sudionici nositi rukavice kako bi bili zadovoljeni higijenski uvjeti. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta.

Materijali za rad: Kruh, salama, sir, aluminijska folija, košara.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Prilikom pripreme sendviča cijelo vrijeme će biti prisutni voditelji kako bi pružili pomoć korisnicima kojima je ona potrebna te kako bi dodatno pazili na sigurnost svih korisnika.

3.5. Pečenje kestena u parku ispred centra

Cilj: Razvijanje osjećaja korisnosti. Timski rad. Zabava i druženje.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će uz pomoć voditelja ispeći kestene u parku ispred centra. Korisnici koji to žele će sudjelovati u samoj pripremi vatre i pečenju kestena uz podršku voditelja. Drugi korisnici će

3.3. Posjet lokalnog cvjećara i sadnja cvijeća

Cilj: Stjecanje novih vještina. Razvijanje osjećaja korisnosti. Poticanje samostalnosti. Razvijanje osjećaja odgovornosti

Opis aktivnosti i trajanje: Lokalni cvjećar će održati kratko predavanje o sadnji cvijeća te demonstrirati kako se sadi cvijeće. Nakon toga će korisnici uz podršku cvjećara i voditelja aktivnosti, saditi cvijeće u tegle koje su prošlog tjedna ukrasili. Svaki korisnik će imati priliku posaditi cvijet. Potrebno vrijeme za ovu aktivnost je 90 minuta. Nakon toga će se korisnici dogovoriti tko će koji tjedan biti zadužen za zalijevanje i brigu o cvijeću. Načinjeni raspored bit će izložen na panou. Potrebno vrijeme za ovu aktivnost je 20 minuta.

Materijali za rad: Sadnice cvijeća, zemlja za cvijeće, minerali za bolji cvat, plastične rukavice, lopatice, voda za zalijevanje, raspored.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Za sadnju u teglice u obzir dolazi samo ono cvijeće koje ne zahtijeva svakodnevno zalijevanje jer Društveni centar nije otvoren tijekom cijelog tjedna.


3.6. Uređenje dnevnog boravka centra

Cilj: Razvijanje osjećaja korisnosti. Timski rad. Zabava i druženje.

Opis aktivnosti i trajanje: Uređenje dnevnog boravka centra planirano je za pretposljednji tjedan, stoga će svi korisnici biti pozvani da zajedničkim snagama urede prostor i pripreme ga za sljedeći tjedan, odnosno druženje i obilježavanje godišnjice rada. Korisnici će se podijeliti u četiri manje skupine od kojih će svaka imati svog voditelja. Naime, svaka skupina će dobiti jedan radni zadatak, poput brisanja prašine, čišćenja i pranja podova, preslagivanja namještaja i organizacije materijala i prostora općenito, te dekoriranje prostora. Predviđeno trajanje ove aktivnosti uz tri manje pauze od po 15 minuta je 120 minuta.

Materijali za rad: Sredstva za čišćenje, zaštitne rukavice.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici će u navedenoj aktivnosti sudjelovati u skladu sa svojim mogućnostima i interesima. Voditelji će ih motivirati na rad te pružiti podršku u obavljanju radnih zadataka.

imati priliku odraditi neke popratne poslove, poput iznošenja klupica za sjedenje, pripreme stola, organiziranje pića i slično. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 120 minuta.

Materijali za rad: Drva za potpalu, šibice, tava za pečenje kestena, plastični tanjuri, salvete, piće.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici će u navedenoj aktivnosti sudjelovati u skladu sa svojim mogućnostima i interesima. Posebna će se pozornost posvetiti njihovoj sigurnosti.


Materijali za rad: Reketi za stolni tenis (6 parova), stolovi (2), loptice za stolni tenis (5 kutija)

Napomene (ograničenja ili prilagodba): S obzirom na to da nema puno stolova, trebat će voditi računa o tome da netko ne uzurpira prostor, odnosno da svaki korisnik ima po tri ili pet pokušaja i onda da idu u krug. U međuvremenu voditelji mogu ostalim korisnicima pokazivati rukom kako držati reket. Naime, ovakve igre mogu izazvati frustracije, čak i agresivnost ako osoba promaši lopticu. Zbog toga treba ukazati korisnicima da što su nervozniji, to će im biti teže. Zato bi bilo dobro u pozadini imati neku glazbu koja opušta, i potiče aktivnost.

4.2. Ples

Cilj: Razgibavanje korisnika, opuštanje, podizanje raspoloženja i povezivanje korisnika.

Opis aktivnosti: Korisnici će naučiti osnovne plesne korake koje će moći pokazati na maskenbalu. Voditelji će ih podijeliti u četiri grupe i svaki voditelj će pokazati osnovni korak fokstrota (koji odgovara tradicionalnom dvokoraku). Za početak će korisnici samostalno učiti muški/ženski korak, a tek poslije će se spojiti u par i probati otplesati osnovni korak plus okret ulijevo i okret udesno. Plesat će na različitu vrstu glazbe raličite brzine jer se ovaj korak može primijeniti na nekoliko vrsta glazbe.

Materijali za rad: CD player

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Plesanje često izaziva nelagodu pogotovo ako osoba misli da nema ritma. Zbog toga se treba dosta vremena posvetiti osnovnom koraku i ritmu kako bi se osoba počela osjećati sigurno, ugodno, a s usvajanjem ritma podiže se i raspoloženje. Usvajanje plesnih koraka treba ići postupno - prvo samostalno, onda u paru; prvo uskladiti korak, a tek onda tijelo i ruke. Dobro je i da je glazba u skladu s izborom korisnika.

4. SPORTSKE AKTIVNOSTI

4.1. Igranje stolnog tenisa

Cilj: Vježbanje refl eksnog odgovora, jačanje motorike i razgibavanje

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici koji neće sudjelovati u dramskom radu, uključit će se u igranje stolnog tenisa (bilo bi dobro da se korisnici podijele u dvije grupe pa naizmjence jedna sudjeluje u dramskoj sekciji, a za to vrijeme druga igra stolni tenis. Nakon dva sata zamijene se). S obzirom na to da stolni tenis iziskuje složenu koordinaciju koncentracije, pokreta ruku i nogu, korisnici će prvo 20 min vježbati uzvraćanje loptice koju im voditelj rukom prebaci na njihov kraj stola. Nakon toga, kroz sljedećih 30 min će vježbati servis, odnosno prebacivanje loptice sa svog kraja stola na suprotni. Nakon toga, kroz sljedećih 30 min će vježbati polagano bacanje sa svoje strane na suprotni kraj stola drugom korisniku i uzvraćanje.


Napomene (ograničenja ili prilagodba): Svi korisnici će u navedenim aktivnostima sudjelovati razmjerno svojim mogućnostima i željama. Važno je potaknuti natjecateljski duh, ali i voditi računa o tome da se korisnici, koji ostvare slabije rezultate ne osjećaju loše. Važno ih je pohvaliti za ostvareno te ohrabriti za sljedeći put.

4.4. Nogomet

Cilj: Uključivanje u organizirane aktivnosti. Održavanje i razvoj motoričkih sposobnosti s loptom. Podizanje i očuvanje tjelesne kondicije. Druženje i timski rad.

Opis aktivnosti i trajanje: Organizirani odlazak na gradsko igralište u neposrednoj blizini Društvenog centra. Korisnici i voditelji aktivnosti najprije se podijele u parove i dodaju loptu nogom kako bi se zagrijali. Nakon toga naizmjenično gađaju u gol.Vrijeme predviđeno za ovu aktivnost je 20 minuta. Nakon toga se, oni korisnici koji to žele, podijele u dvije

4.3. Razne natjecateljske igre

Cilj: Uključivanje u organizirane aktivnosti. Održavanje i razvoj motoričkih sposobnosti s loptom. Podizanje i očuvanje tjelesne kondicije. Druženje. Aktiviranje pasivnih članova.

Opis aktivnosti i trajanje: Svi korisnici će imati priliku uključiti se u neku od ponuđenih sportskih igara. Jedna od njih je kuglanje. Svaki korisnik ima priliku tri puta rušiti čunjeve. Dvoje korisnika će biti zaduženo za pisanje i zbrajanje bodova. Neki od korisnika mogu igrati badminton ili dodavati frizbi. Također, kao glavna aktivnost bit će ponuđena ona u kojoj mogu svi sudjelovati. To uz kuglanje može biti i gađanje mete lopticom. Cilj je pobuditi natjecateljski duh među korisnicima i potaknuti ih da se trude osvojiti što više bodova. To ujedno pruža mogućnost da se neki od korisnika uključe kao svojevrsni sudci koji će pratiti i zapisivati osvojene bodove. Predviđeno trajanje svih ponuđenih aktivnosti je 90 minuta.

Materijali za rad: Čunjevi i loptica za kuglanje, set za badminton, improvizirana meta i tri manje loptice.


u parove i dodavati loptu. Nakon toga će svatko od korisnika, a uz podršku voditelja, voditi loptu i gađati gol. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta. Nakon toga će se, korisnici koji to žele, podijeliti u dvije ekipe i odigrati utakmicu ukupnog trajanja 20 minuta. Dva korisnika će biti određena da bilježe bodove za pojedinu ekipu. Po povratku u Društveni isprintat ćes e fotografi je te će korisnici zajedno napraviti prigodni plakat koji će izložiti u prostorijama centra.

Materijali za rad: Lopte za rukomet (onoliki broj koliko je parova), fotoaparat, fotografi je, papir A3 formata i lijepilo.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji ne žele ili ne mogu igrati rukomet mogu se dodavati loptom, mogu navijati ili fotografi rati događanje.

4.6. Obilježavanje Dana sporta - poligon, razne natjecateljske igre

Cilj: Poboljšanje koordinacije pokreta. Socijalizacija. Timski rad i druženje. Podizanje raspoloženja. Aktiviranje pasivnih članova. Jačanje samopouzdanja.

Opis aktivnosti i trajanje: U povodu obilježavanja Dana sporta organizirat će se brojne aktivnosti u kojima će moći sudjelovati svi korisnici. Dan će početi šetnjom i zagrijavanjem u parku ispred Društvenog centra. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta. Nakon toga će se postaviti poligon tako da bude prilagođen svim korisnicima, odnosno da se svi mogu uključiti. Korisnici i voditelji će se podijeliti u manje grupe po četiri člana kako bi mogli održati štafetno natjecanje. Dva korisnika koja trenutno ne sudjeluju u aktivnosti bilježit će vrijeme svakog pojedinog tima uz podršku jednog od voditelja. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta. Nakon toga je predviđena pauza za odmor i okrjepu u trajanju od 15 minuta. Potom slijedi nastavak natjecateljskih igara. Korisnici i voditelji će se podijeliti u parove te združiti i privezati po jednu nogu svakog člana para te se tako utrkivati. Kako se ne bi stvorila gužva, svi će se parovi podijeliti u tri

ekipe i odigraju nogometnu utakmicu u trajanju od ukupno 30 minuta. Po dolasku u centar izrade se fotografi je te se zajednički napravi plakat vezano uz ovu aktivnost.

Materijali za rad: Nogometne lopte (broj ovisi o broju parova), fotoaparat, lijepilo, papir A3 formata.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji ne mogu igrati utakmicu mogu nastaviti dodavati loptu, ako to žele. Također, oni koji nisu zainteresirani za igranje mogu navijati i fotografi rati događanja.

4.5. Rukomet

Cilj: Održavanje i razvoj motoričkih sposobnosti s loptom. Podizanje i očuvanje tjelesne kondicije. Druženje. Razvijanje grupne dinamike.

Opis aktivnosti i trajanje: Odlazak do gradskog igrališta koje se nalazi u neposrednoj blizini Društvenog centra. Korisnici i voditelji će se podijeliti


Napomene (ograničenja ili prilagodba): Predviđeni poligon, kao i sve ostale sportske igre, stupnjem zahtjevnosti bit će prilagođene svim korisnicima kako bi mogli podjednako sudjelovati. Ako netko od korisnika ne želi sudjelovati u nekoj od aktivnosti, nastojat će ga se u druženje uključiti na neki drugi način. Tako je moguće da taj korisnik bilježi rezultate ili fotografi ra događanje. Zbog sigurnosti, a ovisno o mogućnostima korisnika, podijelit će se u dvije ekipe od kojih će jedna igrati pikado, a druga će gađati improviziranu metu lopticama. Cijelo vrijeme će se voditi računa da voditelji aktivnosti budu ravnomjerno raspodijeljeni kako bi mogli pružati pomoć i podršku svim korisnicima te dodatno brinuti o njihovoj sigurnosti.

4.7. Aerobik

Cilj: Usvajanje novih načina vježbanja. Razgibavanje i održavanje tjelesne kondicije. Poboljšanje koordinacije pokreta. Razvoj aerobnih sposobnosti. Zabava i druženje.

Opis aktivnosti i trajanje: Jedna od voditeljica aktivnosti, koja se i sama bavi aerobikom, vodit će ovu tjelesnu aktivnost. Svi korisnici, kao i ostali voditelji, stat će u redove tako da vide trenericu i da međusobno budu na dovoljnoj udaljenosti kako ne bi jedni drugima smetali. Potrebna udaljenost između pojedinih sudionika će se označiti malim čunjevima kako bi svatko imao adekvatan prostor za vježbu. Vježbe će biti osmišljene tako da sudionicima bude zabavno, ali i da ih se potakne da pravilno izvode zadane vježbe. Vodit će se računa o tome da sudionicima vježbe ne budu prenaporne te da između pojedinih setova vježbi bude dovoljno vremena za odmor i okrjepu. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je tri puta po deset minuta s pauzama od po pet minuta nakon svakog desetominutnog seta vježbi.

Materijali za rad: CD player, čunjevi

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji ne mogu vježbati predviđeno vrijeme moći će se, kada osjete potrebu, isključiti iz vježbanja i odmoriti te ponovno uključiti kada za to budu spremni.

natjecateljske ekipe. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta. Nakon pauze od 15 minuta slijedi posljednja aktivnost, a odnosi se na natjecanje u pikadu, odnosno gađanja mete teniskom lopticom. Naime, korisnici koji ne mogu igrati pikado ili to ne žele moći će gađati lopticom u metu na zidu koja će se načiniti od papira, a imat će oblik mete. Prema afi nitetima za pojedinu igru, korisnici će se podijeliti u četiri grupe. Sa svakom grupom će biti po jedan voditelj kako bi im pružio podršku i vodio računa o sigurnosti svih natjecatelja. Tijekom ove igre jedan od korisnika bit će zadužen da uz pomoć voditelja zapisuje postignute rezultate. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta. Na samom kraju slijedi podjela diploma svim korisnicima za sudjelovanje u sportskim igrama. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta.

Materijali za rad: CD player, čunjevi, špage, pikado, improvizirana meta, loptice za tenis, diplome


4.8. Planinarenje na Djed

Cilj: Mobilnost korisnika. Boravak u prirodi. Relaksacija i druženje. Razvijanje zapažanja.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će se u društvu voditelja prošetati do izletišta Djed. Prilikom penjanja zaustavit će se dva puta kako bi se odmorili i fotografi rali prirodu. Po dolasku na Djed planiran je polusatni odmor kako bi se sudionici okrijepili i pojeli prethodno pripremljene sendviče. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 150 minuta.

Materijali za rad: Korisnici koji žele mogu ponijeti štapove za hodanje kako bi si olakšali penjanje.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Ako se netko od korisnika otežano kreće i ne može planinariti na Djed, jedan od voditelja će osigurati prijevoz automobilom na izletište kako bi svi korisnici mogli sudjelovati u druženju i zajedničkim aktivnostima u izletištu.


Opis aktivnosti i trajanje: Odlazak do gradskog igrališta koje se nalazi u neposrednoj blizini Društvenog centra. Korisnici i voditelji će se podijeliti u parove i dodavati loptom. Nakon toga će svatko od korisnika, uz podršku voditelja, voditi loptu i gađati u koš. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta. Nakon toga će se korisnici koji to žele podijeliti u dvije ekipe i odigrati utakmicu koja će trajati 20 minuta. Dva korisnika će biti određena da bilježe bodove za pojedinu ekipu. Dva korisnika će uz podršku voditelja fotografi rati sva događanja. Po povratku u Društveni centar na računalu će se isprintati fotografi je pa će korisnici zajednički napraviti prigodni plakat koji će izložiti u prostorijama centra.

Materijali za rad: lopte (onoliko koliko je parova), fotoaparat, plakat A3 formata.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji ne mogu voditi loptu i gađati u koš imati će priliku ubacivati lopte u pletene košare koje će biti postavljene niže od koševa.

4.10. Prikupljanje šumskih plodova

Cilj: Šetnja i boravak u prirodi. Druženje. Sudjelovanje u zajedničkoj aktivnosti. Razvijanje osjećaja korisnosti.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će u pratnji voditelja prošetati na Djed, gdje će prikupljati šumske plodove koji će im poslužiti za izradu različitih dekoracija. Prikupljat će kestene, žirove, češere, grančice, lišće i sve ono za što misle kako bi im moglo poslužiti u izradi jesenskih dekoracija. Prikupljeno će se skupljati u za to namijenjene košarice. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 90 minuta. Nakon toga slijedi odmor i okrjepa u restoranu Djed, gdje će korisnici uz kavu ili sok imati priliku razgovarati. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta. Sve aktivnosti će se fotografi rati.

Materijali za rad: Pletene košarice za prikupljanje plodova, fotoaparat.

4.9. Košarka

Cilj: Održavanje i razvoj motoričkih sposobnosti s loptom. Poboljšanje koordinacije pokreta. Druženje.


Korisnici i voditelji će se podijeliti u manje grupe po četiri člana kako bi mogli održati štafetno natjecanje. Dva korisnika koja trenutno ne sudjeluju u aktivnosti bilježit će vrijeme svakog pojedinog tima uz podršku jednog od voditelja. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta. Nakon toga je planirana pauza za odmor i okrjepu u trajanju od 15 minuta. Potom slijedi nastavak natjecateljskih igara. Korisnici i voditelji će se podijeliti u parove te združiti i privezati po jednu nogu svakog od člana para te se tako utrkivati. Kako se ne bi stvorila gužva, svi će se parovi podijeliti u tri natjecateljske ekipe. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta. Nakon pauze od 15 minuta slijedi posljednja aktivnost, a odnosi se na natjecanje u kuglanju. Prema afi nitetima za pojedinu igru korisnici će se podijeliti u četiri grupe. Sa svakom grupom bit će po jedan voditelj kako bi im pružio podršku i vodio računa o sigurnosti svih natjecatelja. Tijekom ove igre jedan će od korisnika biti zadužen da uz pomoć voditelja zapisuje postignute rezultate. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta. Na samom kraju slijedi podjela diploma svim korisnicima za sudjelovanje u sportskim igrama. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta.

Materijali za rad: CD player, čunjevi, špage, lopte, diplome.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Predviđeni poligon, kao i sve ostale sportske igre, stupnjem zahtjevnosti bit će prilagođene korisnicima kako bi svi mogli podjednako sudjelovati. Ako netko od korisnika ne želi sudjelovati u nekoj aktivnosti, nastojat će ga se u druženje uključiti na neki drugi način. Tako je moguće da taj korisnik bilježi rezultate ili fotografi ra događanje. Cijelo vrijeme će se voditi računa o tome da voditelji aktivnosti budu ravnomjerno raspodijeljeni kako bi mogli pružati pomoć i podršku svim korisnicima te se dodatno brinuti o njihovoj sigurnosti.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji zbog otežanog kretanja ne mogu hodati na Djed, uz pratnju jednog voditelja plodove će prikupljati u parku ispred Društvenog centra te prošetati do centra grada.

4.11. Sportsko natjecanje s korisnicima Centra za rehabilitaciju Komarevo u povodu Hrvatskog olimpijskog dana

Cilj: Socijalizacija i druženje. Timski rad i zabava. Održavanje tjelesne kondicije. Podizanje raspoloženja. Aktiviranje pasivnih članova. Jačanje samopouzdanja.

Opis aktivnosti i trajanje: Društveni centar će ugostiti korisnike i stručne radnike Centra za rehabilitaciju Komarevo u povodu obilježavanja Hrvatskog olimpijskog dana. Organizirat će se prigodno natjecanje u kojem će svi korisnici imati priliku sudjelovati u skladu sa svojim mogućnostima.


5. EDUKATIVNE RADIONICE

5.1. Posjet liječnika i edukacija o zdravlju

Cilj: Povećati zdravstvenu prosvjećenost korisnika i potaknuti aktivnu brigu o vlastitom zdravlju.

Opis aktivnosti: U centar će doći liječnik obiteljske medicine koji će korisnicima na interaktivan način prikazati kako se može poboljšati zdravlje, i to držanjem osobne higijene, pravilnom prehranom, uređivanjem osobnog prostora, tjelesnom aktivnosti i redovitim preventivnim pregledima. Nakon izlaganja, korisnici će trebati samostalno napraviti plakat na kojem će prikazati kako se može očuvati zdravlje ili popisati pravila za čuvanje zdravlja.

Materijali za rad: Flipchart, olovke, fl omasteri, projektor i računalo za ppt prezentaciju.

4.12. Odbojka

Cilj: Održavanje i razvoj motoričkih sposobnosti s loptom. Poboljšanje koordinacije pokreta. Druženje.

Opis aktivnosti i trajanje: Odlazak u sportsku dvoranu u Srednjoj školi Ivana Trnskog. Korisnici i voditelji će se podijeliti u parove i dodavati loptom kako bi se zagrijali. Potom će voditelji demonstrirati kako se servira, odnosno dočekuje lopta u odbojci. Svaki će korisnik imati priliku okušati se u navedenom pri čemu će imati konstantnu podršku voditelja. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 60 minuta. Nakon toga će se korisnici koji to žele podijeliti u dvije ekipe i odigrati utakmicu od 20 minuta. Dva korisnika će biti određena da bilježe bodove za pojedinu ekipu. Dva korisnika će uz podršku voditelja fotografi rati sva događanja. Po povratku u Društveni centar na računalu će se isprintati fotografi je pa će korisnici zajednički napraviti prigodni plakat koji će izložiti u prostorijama centra.

Materijali za rad: Lopte (onoliko koliko je parova), fotoaparat, plakat A3 formata.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici koji ne mogu igrati utakmicu, mogu se nastaviti dodavati loptom, ako to žele. Također, oni koji nisu zainteresirani za igranje mogu navijati i fotografi rati događanja.


Napomene (ograničenja ili prilagodbe): Ova edukacija je jako važna jer korisnici često imaju nisku razinu zdravstvene prosvijećenosti i ne prepoznaju neke od znakova opasnih po zdravlje, osobito u ljetnim mjesecima.

5.3. Upoznavanje rada na računalu (internet, Word, ppt)

Cilj: Stjecanje novih znanja i vještina.

Opis aktivnosti i trajanje: Korisnici će biti podijeljeni u četiri grupe od kojih će svaka dobiti jedno računalo za rad. Svaka grupa će imati konstantnu pomoć i podršku jednog voditelja. Na samom početku će voditelj članove grupe upoznati s Wordom tako da ih pouči kako će program otvoriti, nešto napisati (poput svoga imena) te spremiti dokument. Svaki će korisnik dobiti priliku da učini isto uz pomoć voditelja, ako mu je pomoć potrebna. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta. Nakon pauze od 15 minuta voditelj će korisnike poučiti kako napraviti power point prezentaciju. Zajednički će napraviti kratku prezentaciju (od tri do četiri slidea) služeći se jednom od fotografi ja koje su prošlog tjedna snimili u šetnji gradom. Napisat će neku kratku misao te prezentaciju obogatiti efektima. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 45 minuta. Nakon pauze od 15 minuta, voditelj će korisnicima pokazati kako će se spojiti na internet i potražiti neki pojam. Svaki član grupe imat će priliku spojiti se na internet i potražiti željeni pojam. Korisnici mogu pronaći neki zanimljiv sadržaj ili sliku te je isprintati i staviti na pano Društvenog centra. Predviđeno trajanje ove aktivnosti je 30 minuta.

Materijali za rad: Čatiri računala, printer.

Napomene (ograničenja ili prilagodba): Korisnici će u ovoj aktivnosti sudjelovati sukladno svojim mogućnostima i motivaciji.

Napomene (ograničenja ili prilagodbe): Ova edukacija je jako važna jer korisnici često žive u uvjetima koji nisu pogodni za njihovo zdravlje i imaju nisku razinu zdravstvene prosvjećenosti o osobnoj higijeni. No, važno je da se prilikom edukacije nitko ne osjeća posramljenim te da ona bude poticajna kako bi se u budućnosti poboljšalo zdravlje. Također, važno je osvijestiti osobnu odgovornost u tome.

5.2. Posjet liječnika i edukacija o brizi za zdravlje tijekom ljeta

Cilj: Povećati zdravstvenu prosvijećenost korisnika i potaknuti aktivnu brigu o vlastitom zdravlju.

Opis aktivnosti: U centar će doći liječnik obiteljske medicine koji će korisnicima na interaktivan način prikazati kako se može poboljšati zdravlje te kako se zaštititi od sunčevih zraka u ljetnim mjesecima. Važno je naglasiti sve opasnosti po zdravlje koje mogu nastati zbog pretjerane izloženosti suncu i toplini. Nakon izlaganja, korisnici će trebati samostalno napraviti plakat na kojem će prikazati kako se može očuvati zdravlje tijekom ljeta ili popisati pravila za čuvanje zdravlja i zaštitu od sunčevih zraka.

Materijali za rad: Flipchart, olovke, fl omasteri, projektor i računalo za ppt prezentaciju.

UKLJUČIVANJE VOLONTERA U RAD DRUŠTVENOG CENTRA

255Uključivanje volontera u rad Društvenog centra

Ideja projekta cijelo je vrijeme bila promovirati Društveni centar kao mjesto okupljanja različitih dionika, a time mjesto pretvoriti u multifunkcionalni društveni centar. Prvi korak u tome bilo je uključivanje volontera koji su pozvani da imaju dvojaku ulogu: da pridonesu radu Društvenog centra svojim idejama i talentima te da pokušaju na individualnoj i neformalnoj razini doprijeti do onih korisnika koji ili nisu željeli ili su imali iznimno velikih teškoća pri uključivanju u rad centra.

Volonteri su inicijalno prošli jednodnevnu edukaciju u kojoj su interaktivno obradili teme volonterstva, prava i obveza volontera, njihova uloga u projektu te planiranje individualnog i grupnog rada s korisnicima.

Istaknuto je da je volonterstvo prema Zakonu o volonterstvu NN 58/07: „... dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“ Volonterstvo za osobu ima brojne dobiti, poput smanjenja stresa, stjecanja profesionalnog iskustva, jačanja vještina, promocije osobnog razvoja, učenja, prilike da se pridonese zajednici. Za društvo u kojem volonteri djeluju to je način poticanja socijalnog uključivanja, jačanja društvene kohezije, promoviranja pozitivnih promjena te uštede novca i drugih društvenih resursa jer se smanjuje potreba za plaćenim radom.

Poseban je oblik inkluzivnog volonterstva, koji se također nastojao promovirati kao oblik u kojem sudjeluju pripadnici neke ranjive skupine i pomažu drugima. Time se potiče razvoj komunikacijskih i organizacijskih vještina, šire se socijalni krugovi i dobiva mogućnost za plaćene poslove u budućnosti.

256 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 257Uključivanje volontera u rad Društvenog centra

jednakih mogućnosti za sve osobe bez obzira na: dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, zdravstveno stanje, invaliditet i druga osobna obilježja

2. Načelo zaštite korisnika volontiranja

– Posebna pozornost pridana je izboru i edukaciji volontera koji volontiraju sa sljedećim skupinama korisnika volontiranja:

djecom, osobama s invaliditetom, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti, uz posjedovanje osobnih znanja, iskustava i sposobnosti za rad s tim skupinama korisnika volontiranja. U slučaju volontiranja s navedenim korisnicima, organizatori volontiranja dužni su osigurati primjerenu stručnu pomoć i nadzor nad radom volontera.

3. Načelo zabrane iskorištavanja volontera

a. Volonterstvo je dodana, a ne osnovna djelatnost i ne može biti zamjena za rad.

b. Nije dopušteno volontiranje dulje od 40 sati tjedno u razdoblju duljem od tri mjeseca bez prekida od najmanje tri mjeseca.

c. Zabranjeno je volontere iskorištavati i zloupotrebljavati radi stjecanja ili povećanja profi ta.

4. Načelo zaštite malodobnih volontera koji mogu volontiratisamo uz pisanu suglasnost zakonske zastupnice ili zastupnika.

a. Malodobna osoba mlađa od 15 godina može biti uključena u obavljanje odgojno-obrazovnih volonterskih aktivnosti kao aktivnosti usmjerenih na zajedničko dobro i odgoj za volontiranje, i to samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji pridonosi njezinu razvoju i socijalizaciji,

Zakonski okvir organiziranja volonterstva prema Zakonu o volonterstvu (NN, 78/07)

VOLONTERSTVO JE ZAKONOM ODREĐENO kao aktivnost ili usluga od interesa za Republiku Hrvatsku koja dovodi do poboljšanja kvalitete života, izgradnje socijalnog kapitala, osobnog razvoja, aktivnog uključivanja osoba u društvena zbivanja te do razvoja humanijega i ravnopravnijega demokratskog društva.

Zakon razlikuje tri oblika volontiranja:

– Dugotrajno volontiranje je ono koje volonter obavlja redovito i kontinuirano, na tjednoj osnovi u razdoblju od najmanje tri mjeseca bez prekida.

– Kratkotrajno volontiranje je ono koje volonter obavlja jednokratno ili povremeno u vremenski ograničenom trajanju.

– Volontiranje u kriznim situacijama je volontiranje koje volonter obavlja u situacijama koje nalažu hitnost te u izvanrednim društvenim situacijama.

Obavljanje volonterstva vodi se sljedećim načelima:

1. Načelo zabrane diskriminacije volontera i korisnika volontiranja

a. Organizator volontiranja dužan je postupati prema volonterima u skladu s načelom jednakih mogućnosti za sve osobe bez obzira na: dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, zdravstveno stanje, invaliditet i druga osobna obilježja

b. Organizator volontiranja i volonterka ili volonter dužni su postupati prema fi zičkim osobama korisnicima volontiranja prema načelu


ozljede ili profesionalne bolesti tijekom volontiranja, odnosno novčane naknade u svrhu osiguranja odgovornosti za štetu nastalu kod organizatora volontiranja ili treće osobe,

– džeparac za putovanja isplaćen volonterima, uz uvjet da iznos džeparca ne premašuje iznos dnevnica propisanih za državne službenike,

– pribavljanja dokumenata ili plaćanja pristojbi nužnih za omogućavanje volontiranja.

7. Načelo dobrovoljnosti i solidarnosti volontiranja

a. Volontiranje je dobrovoljno i solidarno obavljanje aktivnosti ili usluga slobodnom voljom volonterke ili volontera.

b. Obavljene aktivnosti ili usluge koje nisu učinjene slobodnom voljom volonterke ili volontera ili na način predviđen ovim Zakonom ne smatraju se volontiranjem.

8. Načelo transnacionalnosti volontiranja

a. Državljani Republike Hrvatske koji volontiraju u inozemstvu imaju sva prava i obveze predviđene ovim Zakonom i preuzetim međunarodnopravnim obvezama.

b. Stranci i osobe kojima je priznat status azilanata mogu volontirati u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama ovoga Zakona, Zakona o strancima, Zakona o azilu i drugim propisima Republike Hrvatske te preuzetim međunarodnopravnim obvezama.

c. Stranci mogu volontirati u Republici Hrvatskoj reguliranjem boravka sukladno odredbama Zakona o strancima.

d. Ugovor o volontiranju koji sklopi volonterka strankinja ili volonter stranac u pisanom obliku i sukladno ovom Zakonu smatra se dokazom o opravdanosti privremenog boravka.

b. nije dopušteno obavljati volonterske aktivnosti ili usluge u razdoblju između 23 i 6 sati.

5. Načelo inkluzivnog volontiranja

a. Poseban naglasak na uključivanju pripadnika socijalno isključenih skupina stanovništva radi njihova uključivanja u društvo i socijalnog osnaživanja.

b. Za osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti te osobe koje su djelomično lišene poslovne sposobnosti, a volontiranje prelazi opseg poslovne sposobnosti volontera, ugovor o volontiranju sklapa skrbnik (zakonski zastupnik) u pisanom obliku uz uvažavanje mišljenja volontera štićenika.

c. Osobe djelomično lišene poslovne sposobnosti kada volontiranje prelazi opseg njihove poslovne sposobnosti i osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti mogu prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz znanje skrbnika.

6. Načelo besplatnosti volontiranja

Volonter nema pravo za svoj posao tražiti materijalnu naknadu, ali ima pravo na plaćanje:

– odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje,

– troškova putovanja, smještaja i prehrane koji nastanu u vezi s volontiranjem,

– troškova prehrane, zbrinjavanja i obuke životinje u vlasništvu volontera koja sudjeluje u aktivnostima ili uslugama volontiranja,

– medicinskih usluga i cjepiva primljenih u svrhu obavljanja volontiranja,

– troškova edukacije izvan školskog sustava potrebne za volontiranje,

– troškova koji nastanu u vezi s obavljanjem volonterskih usluga i aktivnosti,

– premije osiguranja volonterke ili volontera za slučaj smrti, tjelesne


– na prikladnu edukaciju – na stručnu pomoć i podršku tijekom volontiranja, – na upoznavanje s uvjetima volontiranja, aktivnostima koje će obavljati,

uslugama koje će pružati i pravima koja im pripadaju – na naknadu ugovorenih troškova nastalih u vezi s volontiranjem – na primjerene i sigurne uvjete rada – na zaštitnu opremu u skladu s naravi volonterskih aktivnosti – upoznati se s opasnostima vezanima uz specifi čni oblik volontiranja

koje obavlja, – na dnevni odmor u ugovorenom trajanju – na zaštitu privatnosti i osobnih podataka – sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi s volontiranjem sukladno

mogućnostima organizatora volontiranja i obliku volontiranja, – kod volontiranja u inozemstvu ili primanja volontera iz inozemstva, na

naknadu ugovorenih troškova od strane organizatora i transparentan postupak dobivanja vize,

– na detaljan opis poslova i aktivnosti volontiranjem, – na stjecanje novih znanja, vještina i kompetencija kroz volontiranje, – na priznavanje vještina, kompetencija i iskustva stečenog volontiranjem, – na potvrdu o kompetencijama stečenim volontiranjem u slučajevima

dugotrajnog volontiranja, ako je zatraži.

Obveze volontera:

Osim prava, volonter ima i obveze:

– volontirati u skladu sa stručnim propisima i etičkim pravilima, te po primljenim uputama organizatora volontiranja,

– čuvati poslovnu ili profesionalnu tajnu i povjerljive i osobne podatke o organizatoru ili korisniku volontiranja,

Volonterski status defi nira se ugovorom o volontiranju:

a. Ugovaraju se međusobna prava i obveze i specifi čnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge.

b. Može biti usmeno ili u pisanom obliku.

c. O ugovoru zaključenom usmeno, organizator volontiranja dužan je na zahtjev volontera izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru.

d. Zaključivanje ugovora o volontiranju u pisanom obliku obvezno je u slučajevima: volontiranja povezanog s povećanim rizicima za život i zdravlje volontera, volontiranja stranih državljana u Republici Hrvatskoj, volontiranja državljana Republike Hrvatske u inozemstvu, koje organiziraju ili suorganiziraju organizatori volontiranja sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, dugotrajnog volontiranja, volontiranja s djecom, osobama s invaliditetom, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti i uvijek kad volonterka ili volonter to zahtijeva.

e. Bitni dijelovi ugovora o volontiranju su podaci o: ugovornim stranama te njihovu prebivalištu, odnosno sjedištu, mjestu volontiranja i vremenu trajanja volontiranja, volonterskim aktivnostima ili uslugama koje će obavljati, pravima i obvezama volontera i organizatora volontiranja, osobnoj sigurnosti volontera tijekom volontiranja u skladu s odredbama ovoga Zakona, načinu osiguravanja ugovorenih prava volontera, načinima prestanka ugovora o volontiranju.

Prava volontera

Volonterka ili volonter imaju pravo:

– na pisanu potvrdu o volontiranju, – na sklapanje ugovora o volontiranju u pisanom obliku, ako to zatraži, – na upoznavanje s kodeksom i etičkim normama bitnima za pojedini

oblik volontiranja,


volontiranjem.

Predočavajući volonterima prava, obveze i zakonski okvir organiziranja volonterstva, istaknuto je da je njihova uloga u projektu iznimno važna, a njihov doprinos može se prikazati na sljedeći način:

KORISNICI CILJEVI KORISNIČKE SKUPINE

Osobe s invaliditetom, osobe s intelektualnim i/ili psihičkim teškoćama

jačanje kapaciteta, podrška, integracija

Članovi obitelji podrška, razumijevanje, integracija

Lokalni stručnjaci povezivanje, jačanje kompetencija

Lokalna zajednica Osvještavanje zajednice, povezivanje, kohezija

Za osobe s invaliditetom, uključivanje volontera je osvježenje u često izoliranoj i monotonoj svakodnevici, način izgradnje osjećaja važnosti jer je drugoj osobi stalo do mene, izvor u koji mogu imati povjerenja i reći nešto što ne bi u svojoj obitelji, prozor u svijet, kontakt sa zajednicom i moguće pozitivan uzor u socijalizaciji.

Kako bi se zaštitili i sami volonteri, osim edukacije za njih je organizirano kontinuirano praćenje i supervizija.

Individualni i grupni volonterski rad

Individualni angažman angažman volontera uključuje redovite susrete na tjednoj razini s osobom s intelektualnim teškoćama (u trajanju od oko dva sata) u kojima na osmišljeni i kvalitetan način korisnik i volonter provode zajedničko slobodno vrijeme. Dobiti od takvih kontakata za osobu s intelektualnim teškoćama su: povećanje njenih socijalnih kontakata i socijalnih vještina, poticanje zapuštenih kapaciteta korisnika, informiranje, podrška, ispunjavanje slobodnog vremena, dijeljenje vlastitih sposobnosti, kapaciteta i vještina. Ovaj oblik druženja pogodan je za korisnike koji rijetko dolaze u društveni centar (ili uopće ne dolaze), koji se teže otvaraju ili teže funkcioniraju u grupi. U individualnom pristupu ključna je komunikacija, ali i zainteresiranost, emocionalna toplina i granice

– odbiti volontiranje koje je suprotno propisima, – poštovati integritet, misiju, ciljeve i vrijednosti organizatora

volontiranja, – surađivati s drugim volonterima i zaposlenicima organizatora

volontiranja kako bi se osigurao kvalitetan prijenos znanja i iskustva po završetku volontiranja,

– prilikom početka, tijeka i prekida volontiranja paziti da svojim postupcima ne prouzroči štetu organizatoru ili korisniku volontiranja.

Volonterka ili volonter su obvezni ispunjavati upute

organizatora volontiranja, osim uputa u vezi s

volontiranjem koje su:

– opasne za život i zdravlje volontera ili drugih osoba, – volonterki ili volonteru moralno neprihvatljive, – u suprotnosti s ugovorom o volontiranju.

Ako ispunjavanje upute može uzrokovati štetu volonterki ili volonteru, korisnicima volontiranja ili trećim osobama, volonterka ili volonter su dužni na to upozoriti organizatora volontiranja. Volonterka ili volonter ne odgovaraju za prouzrokovanu štetu, ako su prethodno upozorili organizatora volontiranja na moguću opasnost.

Organizatori volontiranja imaju pravo:

– na savjetovanje i sudjelovanje u postupcima donošenja odluka na svim razinama kad u području volontiranja, u svojstvu dionika, predstavljaju interese i potrebe volontera,

– na izbor volontera u skladu sa svojom misijom i vizijom, kao i vještinama i profi lom volontera kad priroda volontiranja to zahtijeva,

– da ih volonter pravodobno obavijesti o prekidu volontiranja,

– biti upoznati s načinima praćenja i procjene kompetencija stečenih


Volonteri uključeni u grupni rad trebaju biti svjesni različitih kompleksnih odnosa koji postoje na relacijama:

• pojedinačni odnosi korisnika i voditelja

• odnosi parova ili podgrupa korisnika

• odnosi voditelja i volontera

• odnosi korisnika i volontera

• ukupna grupna dinamika

Često će se u grupi naći raznovrsne grupne uloge pa bi volonteri u pripremi grupnih aktivnosti trebali biti na njih spremni kako bi prilagodili aktivnost ako je to potrebno. Neke najčešće grupne uloge su (u Ajduković, M. (1997). Grupni pristup u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.):

• žrtveno janje – dežurni krivac (prijeti mu daljnja stigmatizacija)

• neprilagođeni – želi sudjelovati, ali propituje rad

• dominantni – nadmeće se s voditeljem ili s drugima

• neformalni voditelj – članovi od njega očekuju više nego ostalih ˝kolega˝

• šutljivac – povučen, tih, plah

• saboter – nije sigurno želi li sudjelovati; otpori

• zabavljač – odvlači pažnju često

• dobri duh – brine se o drugima, paziti da ne zanemari sebe

prikladne dubini odnosa, dosljednost (znači ne davanje obećanja koja se ne ispunjavaju), držanje dogovorenih rokova i učenje po modelu (volonter ne treba podržavati ponašanja koja inače ne bi podržao).

Za individualne susrete bilo bi dobro osmisliti individualan plan rada koji uključuje:

• upoznavanje osobe (od same osobe), obitelji i drugih važnih članova okoline korisnika

• upoznavanje kapaciteta i ograničenja korisnika (postupno) (provjeriti neka druga zdravstvena ograničenja)

• postepeno stvaranje uvida u ciljeve (oni mogu biti manje ˝ambiciozni˝ u odnosu na vaša očekivanja)

• •osmišljavanje aktivnosti kojima će se ciljevi ostvariti

• razjašnjavanje odnosa s obitelji (voditi računa koliko je ona prisutna i koliko je to korisniku važno)

• redovito komunicirati s djelatnicima centra – ali posebno razdvojiti i dati korisniku do znanja što ne smije biti vaša tajna, a što smije (pr. saznanje o nasilju ne smije biti tajna između korisnika i volontera, ali dakako da ostaje profesionalnom tajnom za koju ne smije nitko znati, osim nadležnih stručnjaka, poput policije ili centra za socijalnu skrb).

Volonteri se mogu uključiti i u grupni rad u Društvenom centru. Pritom su pozvani, uostalom kao i u volonterskom angažmanu, da podijele i iskažu svoje vještine i kompetencije te različite talente koje imaju. Grupa je prostor socijalizacije, učenja socijalnih vještina, kreativnosti, učenja jednih od drugih, osnaživanja i poticanja samopouzdanja, ali ne smije postati prostor segregacije i zato je uključenost volontera iznimno važna.


UKLJUČIVANJE

ČLANOVA OBITELJI

U GRUPE PODRŠKE

Volonteri koji žele sudjelovati u grupnom radu svoj angažman trebaju isplanirati uz sljedeće elemente i pitanja:

1. Koji cilj želite postići? Koji grupni, a koji individualni ciljevi su vam bitni? (Individualni se odnose na ono što očekujete da članovi osobno dobiju, a grupni na ono kako očekujete da grupa funkcionira).

2. Kako se ostvaruju individualni, a kako grupni ciljevi - kojim aktivnostima?

3. Kako ćete isplanirati aktivnost - koraci, trajanje, broj istodobno uključenih osoba?

4. Kakva bi bila uloga voditelja centra, a kakva vaša kao volontera?

5. Na koje čimbenike trebate paziti i kako prilagoditi aktivnost ako je potrebno?

6. Kako ćete završiti, zaokružiti i evaluirati rad?

269Uključivanje članova obitelji u grupe podrške

Članove obitelji stručnjaci vrlo često zaborave te ih se, kao i unutar njihova doma, promatra kao njegovatelje i pružatelje skrbi drugom članu obitelji kojemu je ona potrebna.

No, kako je istaknuto, život posvećen njezi druge osobe može biti koliko ispunjavajući toliko i emocionalno i fi zički iscrpljujući. To se uočilo i kada je riječ o roditeljima (najčešće majkama) osoba s invaliditetom koji su iznimno fokusirani i vezani uz svoje dijete, neprestano razmišljaju o tome je li se nešto loše dogodilo, čak i kada su korisnici u organiziranim aktivnostima centra, strahuju od budućnosti (posebice ako su stariji), ističu da ih njihova okolina ne razumije te da stalno ˝strše˝ kao drugačiji. Zbog toga su organizirane grupe podrške u kojima su članovi mogli iskazati svoje strahove i razmišljanja, upoznati druge roditelje i postati vidljiviji u zajednici, dobiti praktične savjete o, primjerice, ostvarivanja nekog prava i ne osjećati se stigmatiziranima.

Voditelji grupe su isticali da je grupa prije svega namijenjena njima te da se trebaju koliko je god moguće usmjeriti na sebe i probati sagledati sebe izvan konteksta sebe kao roditelja pa smo upoznali njihove druge životne uloge, ali i njihove sasvim individualne karakteristike.

Grupa je bila otvorenog tipa s jasnim pravilima o čuvanju povjerljivim onoga što čuju na sastanku grupe. Predviđeno je da se svaki mjesec organizira jedna podržavajuća aktivnost, i to naizmjence jednom mjesečno grupa podrške razgovorom i dijeljenjem osobnih iskustava te promišljanjem uz dijeljenje uzajamne podrške na temelju sličnog iskustva te jednom mjesečno informativni susret sa stručnjacima iz područja važnih za ostvarivanje pojedinih prava. Tako će se ukupno održati šest susreta grupne podrške u trajanju od dva sata i šest susreta informativnih susreta sa stručnjacima (predviđeno trajanje također dva sata). Na svakom susretu sudjelovat će po dva voditelja čija će uloga biti facilitiranje razgovora i pridržavanje grupnih pravila, a važno je da u izboru tema ključnu ulogu imaju sami članovi obitelji.

270 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 271Uključivanje članova obitelji u grupe podrške

mogućnostima zapošljavanja, ali i nekim aspektima radnog zakonodavstva koje regulira radni odnos osoba koji imaju dijete s teškoćama u razvoju. Članovi će moći podijeliti i osobna iskustva te strahove vezane uz traženje zaposlenja.

5. SASTANAK GRUPE SAMOPOMOĆI: MOJ ŽIVOTNI PUT, MOJE ŽIVOTNE ODLUKE

Opis: Također radi upoznavanja sebe, članovi grupe će na osnovi tehnike životnih priča i lente života, koristeći slikovne simbole, moći predstaviti sebe. To predstavljanje ne uključuje samo biografske činjenice, jer će se posebna pozornost posvetiti trenutcima kada je osoba donijela važne životne odluke, kojim se načelima pritom vodila, što je bilo teško, a što je olakšalo donošenje odluke.

6. SUSRET GRUPE S PREDSTAVNIKOM HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE

Opis: Mirovinsko osiguranje također je jedan od sustava u kojem obitelji i osobe s invaliditetom ostvaruju svoja prava (mirovine, dječji doplatak). Korisnicima će se predstaviti prava u sklopu mirovinskog sustava te ključne prepreke i problemi u ostvarivanju prava.

7. SASTANAK GRUPE SAMOPOMOĆI: MOJA OBITELJ I JA

Opis: Na ovom susretu korisnici će razgovarati o svom obiteljskom životu, o tome što im obitelj znači, o mapi obiteljskih odnosa, o svojoj primarnoj obitelji i kako je ona oblikovala poglede na obiteljski život, o obiteljskim pravilima i ulogama. Koristit će se tehnike razgovora, simboličnog izražavanja i mapa obiteljskih odnosa.

8. SUSRET GRUPE S PREDSTAVNIKOM OBRAZOVNOG SEKTORA

Opis: Obrazovni sektor jedan je od ključnih u integraciji osoba s invaliditetom od najranije dobi. Međutim, ono u mnogočemu umjesto da pridonosi integraciji, pridonosi isključivanju i izolaciji. O tim temama članovi obitelji će razgovarati s predstavnikom obrazovnog sektora, ali i

Predložene se sljedeće teme:

1. USPOSTAVLJANJE GRUPE SAMOPOMOĆI; UPOZNAVANJE ČLANOVA I GRUPNIH PRAVILA

Opis: Na ovom susretu će se članovi grupe moći opušteno upoznati putem komunikacijskih kartica, objasnit će im se svrha grupe podrške, s članovima provjeriti od koga i na koji način dobivaju potrebnu emocionalnu i instrumentalnu podršku te kakav oblik podrške bi im bio potreban. Nakon provjeravanja spremnosti na uključenost u grupu, članovi će se dogovoriti o grupnim pravilima koja su im važna.

2. SUSRET GRUPE SA SOCIJALNIM RADNIKOM

Opis: Prvi susret sa stručnjakom bit će sa socijalnim radnikom koji je već prisutan u životu obitelji jer se putem centra reguliraju mnoga, uglavnom novčana prava korisnike. No svrha susreta sa socijalnim radnikom je informiranje o promjenama zakona, svim pravima, nekim teškoćama u radu CZSS-a i razmjena ideja o tome kako poboljšati međusobni odnos.

3. SASTANAK GRUPE SAMOPOMOĆI: RAZGOVOR O OSOBNIM KARAKTERISTIKAMA

Opis: Na ovom susretu članovi će se moći bolje upoznati, ali i osvijestiti neke osobne karakteristike (obilježja ličnosti, ponašanja, svjetonazora, biografskih činjenica). Naime, važno je da članovi osvijeste sebe ne samo u kontekstu njegovatelja osobe s invaliditetom, već da osvijeste neke svoje osobne karakteristike i dimenzije života kojima nisu pridavali puno važnosti.

4. SUSRET GRUPE S PREDSTAVNIKOM HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE

Opis: S obzirom na to da članovi obitelji koji pružaju njegu osobi s invaliditetom imaju ograničene mogućnosti traženja zaposlenja, ne znaju kako uopće tražiti zaposlenje i kakvih poslova ima na tržištu rada, predstavnik Zavoda za zapošljavanje će im pružiti informacije o


ISKUSTVO RADA

U MOBILNOM

TIMU I VAŽNOST

MOBILNOG TIMA U

KONTEKSTU PROCESA

DEINSTITUCIONALIZACIJE

Ivor BorovnjakDomagoj Butković

tome kako se uključiti u programe cjeloživotnog obrazovanja za osobe s invaliditetom.

9. SASTANAK GRUPE SAMOPOMOĆI: MOJA SADAŠNJA I BUDUĆA POSTIGNUĆA

Opis: Na ovom susretu članovi će osvijestiti uspjehe koje su u životu postigli. Važno je osvijestiti i one ˝male uspjehe˝ koje često ne doživljavamo tako. Osvijestit će i što im je pomoglo u tome, ali i prepreke na koje su naišli te kako su ih premostili. Nakon toga, sjetit će se nekih prijašnjih želja i što bi još željeli ostvariti tijekom života te koje resurse trenutno imaju na raspolaganju.

10. SUSRET GRUPE S LIJEČNIKOM

Opis: Zdravstveni sektor je jedan od neizostavnih za osiguravanje adekvatne kvalitete i zaštite ne samo somatskog, već i mentalnog zdravlja. S liječnikom će razgovarati o tome kako poboljšati osobnu brigu za zdravlje, koje su najčešće opasnosti za somatsko i mentalno zdravlje u obiteljima koje žive s osobama s invaliditetom te koja su važna prava u zdravstvenom osiguranju.

11. SASTANAK GRUPE SAMOPOMOĆI: MOJ ŽIVOTNI PLAN

Opis: Pri samom kraju djelovanja grupe podrške članovi će se osvrnuti na neki od budućih uspjeha koji bi željeli ostvariti te u skladu s njima napraviti osobni ˝akcijski plan˝. Razgovarat će o tome što im može poremetiti taj plan te koje bi strategije mogli imati na raspolaganju da premoste moguće prepreke. Važno je da ti željeni uspjesi ne budu preambiciozni i preopterećujući, već realni, relevantni i dosežni, ma koliko se činili ˝malima˝ (npr. povećati količinu fi zičke aktivnosti i sl.).

Budući da je to i završni susret u godinu dana rada, osvrnut će se i na svoju grupu te razmijeniti poruke o tome kako im je bilo u grupi i kakav je pozitivan dojam svaki član ostavio.

275Iskustvo rada u mobilnom timu i važnost mobilnog tima u kontekstu procesa deinstitucionalizacije

1. UVOD

Zajedničko izvješće o socijalnom uključivanju iz 2004. godine (UNDP, 2006. prema Vrh, Leutar, 2012.) socijalno uključivanje defi nira kao proces koji osobama izloženim riziku od siromaštva i socijalne isključenosti pruža mogućnost stjecanja prilika i resursa potrebnih za puno sudjelovanje u gospodarskom, društvenom i kulturnom životu, kao i uživanje u životnom standardu i dobrobiti koji se smatraju normalnim u društvu u kojem žive. Proces osigurava njihovo znatnije sudjelovanje u procesu odlučivanja, što utječe na njihov život i pristup temeljnim pravima.

Socijalna uključenost vodi k povećavanju zadovoljstva pojedinca, prihvaćanju zajedničkih simbola i razvijanju identiteta grupe (Vidanović, 2006. prema Vrh, Leutar, 2012.) i kao takva je neophodna za stvaranje potpunog društva. Potpuno društvo je društvo solidarnosti, uključenosti i prihvaćanja jedinstvenosti svakog pojedinca, bez obzira na to ima li on kakvu poteškoću ili ne. To je društvo u kojem se osjećamo dobro, zdravo i korisno.

Bitan čimbenik i preduvjet za uspješnu socijalnu integraciju osoba s intelektualnim teškoćama jest podržavajuća okolina (Cvitković i sur., 2013.). Prihvaćenost od okoline osobama s intelektualnim teškoćama jača samopoštovanje, pridonosi njihovu osjećaju sigurnosti i motivira ih na razvoj svih njihovih potencijala. Podržavajuća okolina znatno pridonosi razvoju njihovog samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, pružajući im mogućnost da izraze sebe i svoje mišljenje i smatrajući ih ravnopravnim osobama s njihovim sposobnostima, mogućnostima i potrebama (Cvitković i sur., 2013.).

Razvijanjem i ostvarivanjem svojih potencijala u prirodnoj okolini osobe s intelektualnim teškoćama mogu ostvariti normalan život odrasle osobe (kroz stanovanje, slobodno vrijeme, rad i sl.). Budući da socijalne usluge, najčešće zbog prometne izolacije, zdravstvenih tegoba i neimaštine, nisu

276 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 277Iskustvo rada u mobilnom timu i važnost mobilnog tima u kontekstu procesa deinstitucionalizacije

struktura, kao i broj članova tima, ovisi o ciljevima koji se žele ostvariti, odnosno ovise o specifi čnim potrebama osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji. Multidisciplinarnost mobilnog tima omogućava holistički (sveobuhvatan) pristup u rehabilitaciji osoba s intelektualnim teškoćama, a da bi rehabilitacija bila uspješna, osobe u potrebi nužno je promatrati u njihovom socijalnom okruženju.

Osnaživanje obitelji, koja treba biti najveća podrška osobi s intelektualnim teškoćama, pozitivno djeluje na ublažavanje stresa svih članova obitelji te pridonosi povećanju kvalitete unutarobiteljskih odnosa, ali i kvaliteti života uopće (Leutar i Štambuk, 2007.). Stoga je djelovanje mobilnog tima istodobno usmjereno i na osobu u potrebi i na članove njihove obitelji. Mobilni ih tim nastoji osposobiti za optimalno korištenje vlastitih kapaciteta te smanjiti osjećaj nemoći, straha i beznađa, razviti pozitivan stav i pogled na život, podići razinu samopoštovanja i poboljšati komunikaciju unutar obitelji. Možemo reći da je uloga mobilnog tima pomoći obitelji u prevladavanju poteškoća osposobljavajući je istodobno za funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Navedeni se ciljevi mogu ostvariti pružanjem psihosocijalne podrške koja se defi nira kao „socijalna usluga koja podrazumijeva rehabilitaciju koja potiče razvoj kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih ili socijalnih vještina korisnika, a može se pružati individualno ili u grupi“ (Zakon o socijalnoj skrbi, NN, 187/15.). Psihosocijalnom podrškom se osobe s intelektualnim teškoćama nastoje osposobiti za ravnopravno uključivanje u život zajednice. Ona podrazumijeva razvoj njihovih socijalnih i komunikacijskih vještina i osnaživanje za samozastupanje, a jačanjem samopouzdanja i samopoštovanja i razvojem osjećaja vlastite vrijednosti i ljudskog dostojanstva unapređuje se njihova psihička komponenta zdravlja, koja znatno utječe i na opće funkcioniranje i na fi zičko zdravlje.

Poticanje samostalnosti osoba s intelektualnim teškoćama u aktivnostima dnevnoga života (samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme) također je veoma važna zadaća mobilnoga tima. Ona podrazumijeva stručnu podršku i usmjeravanje korisnika u održavanju osobne higijene i

dostupne svima, nužno ih je razvijati u lokalnim zajednicama. Formiranje mobilnih stručnih timova način je kojim se osobama s intelektualnim teškoćama i njihovim obiteljima može pružiti psihosocijalna podrška u njihovom domu, odnosno stvoriti uvjeti za njihovu rehabilitaciju i integraciju.

Pružanjem izvaninstitucijskih socijalnih usluga putem mobilnih timova podržava se i proces deinstitucionalizacije osoba s intelektualnim teškoćama, čiji je krajnji cilj njihova osobna inkluzija. To ne bi trebalo podrazumijevati samo samostalno življenje ili življenje uz određenu razinu potpore, već i preuzimanje socijalnih uloga, jačanje osjećaja pripadnosti zajednici, aktivno sudjelovanje u procesu donošenja odluka te njihovo osposobljavanje za pristup tržištu rada uz ostvarivanje novčane zarade (Urbanc, 2005.).

2. CILJEVI I ZADAĆE MOBILNOG TIMA

Siromaštvo, neimaština, narušeni obiteljski odnosi, nezaposlenost, zdravstveni problemi, usamljenost, neiskorištenost slobodnog vremena, marginalizacija, depresija, agresivnost, suicidalnost, gubitak identiteta i smisla života samo su neki od problema s kojima se osobe s intelektualnim teškoćama i psihičkim smetnjama svakodnevno susreću. Mnogi od njih zbog prometne izoliranosti ne mogu dobiti potrebnu stručnu podršku i pomoć. Stoga se dostupnost stručnjaka u rješavanju i/ili ublažavanju njihovih specifi čnih problema i njihove socijalne isključenosti treba osigurati formiranjem mobilnih timova.

Mobilni timovi mogu biti sastavljeni od različitih profi la stručnjaka, poput socijalnog radnika, rehabilitatora, logopeda, psihologa, kineziologa/kineziterapeuta, radnog terapeuta, fi zioterapeuta, likovnog terapeuta, glazbenog terapeuta, liječnika, medicinske sestre, njegovateljice i dr. Njihova


3. ISKUSTVO RADA U MOBILNOM TIMU

Naš rad u mobilnom stručnom timu bio je vezan uz realizaciju projekta „Društveni centar Kostajnica: mreža podrške osobama s invaliditetom u zajednici“ koji se provodio radi poboljšanja kapaciteta lokalnih stručnjaka za pružanje podrške u socijalnom uključivanju osoba s invaliditetom, socijalnog uključivanja osoba s invaliditetom i njihovih obitelji te poboljšanja zadovoljavanja njihovih prava i kapaciteta za samozastupanje.

Centar za rehabilitaciju Komarevo, u kojem smo zaposleni, bio je partner u realizaciji navedenog projekta, a naše višegodišnje iskustvo u radu s odraslim osobama s intelektualnim teškoćama i pridruženim psihičkim i motoričkim smetnjama bilo je važno za realizaciju projekta i pružanje kvalitetne stručne podrške korisnicima i njihovim obiteljima.

Projekt je podrazumijevao uređenje adekvatnog prostora u gradu Hrvatska Kostajnica i osposobljavanje stručnih radnika i volontera za provođenje socijalizacijskih, kreativnih i rekreacijskih aktivnosti u kojem će se osobe s invaliditetom (odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i psihičkim smetnjama s područja grada Hrvatska Kostajnica te općina Dubica i Dvor) moći družiti i razvijati svoje potencijale. Osim toga, korisnicima i njihovim obiteljima pružali smo stručnu podršku i pomoć na terenu, u njihovim domovima, putem mobilnih stručnih timova.

Psihosocijalna podrška pružena je za oko 25 odraslih osoba s intelektualnim teškoćama i psihičkim smetnjama i članove njihovih obitelji. Budući da korisnici žive na velikom prostoru koje je prometno poprilično izolirano, oformljena su dva mobilna tima. Svaki je mobilni tim bio tročlani. Jedan su činili socijalni radnik, psiholog i kineziterapeut, a drugi su sačinjavali socijalni radnik, radni terapeut/fi zioterapeut i liječnik opće prakse. Svaki je mobilni tim obilazio korisnike na jednom području, primjerice jedan tim u općini Dvor, a drugi u općini Hrvatska Dubica i gradu Hrvatska Kostajnica. Sljedeći put mobilni timovi obilazili su drugo područje djelovanja. Na taj su način sve obitelji dobile kvalitetnu i sveobuhvatnu psihosocijalnu podršku

higijene stambenog prostora, podršku u vođenju i održavanju kućanstva, npr. pri nabavi namirnica i drugoj kupnji, plaćanju računa, ostvarivanju obrtničkih usluga i sl., podršku pri kretanju gradom, npr. pratnja u dolasku i odlasku na dnevne programe, rehabilitacijske i zdravstvene tretmane, frizeru i sl., te usmjeravanje korisnika kvalitetnom i smislenom korištenju slobodnog vremena.

Ovisno o specifi čnim potrebama korisnika i njihovih obitelji, odnosno ovisno o zahtjevima njihove rehabilitacije, mobilni tim može ostvarivati brojne druge zadaće, poput medicinske rehabilitacije, odnosno pružanja medicinske pomoći i njege radi očuvanja i poboljšanja tjelesnog zdravlja. Također, može pružati praktičnu pomoć poput nabave lijekova i namirnica ili jednostavno provoditi slobodno vrijeme s korisnikom u druženju, razgovoru, šetnji, pijenju kave, igranju društvenih igara i sl. Za potonje se aktivnosti mogu angažirati i volonteri koji ne moraju nužno biti stručne osobe.

Uza sve navedeno, mobilni tim bi mogao biti i u funkciji dežurne službe za krizne situacije (npr. u slučaju iznenadne bolesti ili smještaja roditelja u bolnicu, smrtnog slučaja u obitelji, u slučaju poplave, požara ili druge nesreće i sl.) jer može brzo, stručno i kvalitetno intervenirati u urgentnim prilikama.

Kako bi ostvario navedene ciljeve i zadaće, mobilni tim u svojem radu treba težiti stvaranju tople i podržavajuće obiteljske atmosfere koja je preduvjet za očuvanje i razvoj osobnih potencijala te istodobno osnažiti osobu s intelektualnim teškoćama kako bi mogla preuzeti odgovornost za svoj život i odluke koje donosi. Zato u svojem radu treba nastojati zbližavati članove obitelji i usmjeravati ih prema promjenama koje trebaju unijeti u svoj život.


i prepuštenima samima sebi.

Iskustvo rada u mobilnom timu dodatno nas je osvijestilo da su potrebite osobe svuda oko nas, da su dio naše svakodnevice i žude za pomoći. Nedostatnih vlastitih kapaciteta za suočavanje s poteškoćama, bez naše pomoći ostaju „zatočeni“ unutar svoja četiri zida i prepušteni zaboravu. Stoga je odgovornost i obveza društva pomoći im jer se i sama kvaliteta društva ogleda u kvaliteti skrbi prema osobama u potrebi.

4. ZAKLJUČAK

Razumijevanje i podrška okoline te kvaliteta profesionalne brige i podrške preduvjet su za uspješnu socijalnu integraciju osoba s intelektualnim teškoćama. Pružajući im mogućnost da izraze sebe i svoje mišljenje te smatrajući ih ravnopravnim osobama s njihovim sposobnostima, mogućnostima i potrebama, pridonosimo razvoju njihovog samopouzdanja i osjećaja sigurnosti te ih motiviramo na razvoj svih njihovih potencijala. Stoga je nužno razvijati socijalne usluge u zajednici kako bi se stvorili uvjeti za njihovu rehabilitaciju i integraciju.

Formiranje mobilnih timova omogućuje dostupnost brze, stručne i kvalitetne podrške i pomoći obiteljima u potrebi koju inače zbog prometne izoliranosti, udaljenosti od ustanova socijalne skrbi, nemogućnosti odlaska u ustanovu zbog zdravstvenih razloga (poteškoće u kretanju), neimaštine i drugih razloga ne bi mogli ostvariti. Dostupnost takve socijalne usluge neizbježno će se pozitivno refl ektirati i na kvalitetu njihovih života.

Uloga je mobilnog tim osobama s intelektualnim teškoćama i njihovim obiteljima pomoći u rješavanju i/ili ublažavanju njihovih specifi čnih problema osposobljavajući ih istodobno za funkcioniranje u svakodnevnom

najmanje jednom mjesečno. Zbog nepristupačnog terena (neasfaltirane ceste, šumski putovi) morali smo koristiti i terensko vozilo.

Svaki je mobilni tim obavio inicijalnu procjenu stanja i potreba korisnika i njihovih obitelji (socijalni status, zdravstveni status, afi niteti), što je preduvjet za izradu individualnih planova rada, a radi maksimalnog približavanja individualnim (specifi čnim) potrebama svakog korisnika i njihove obitelji. Psihosocijalna podrška bila je orijentirana na cijelu obitelj, a ne samo na teškoću njihovog člana. Individualizirani pristup obiteljima bio je imperativ u našem radu jer različite obitelji imaju različite probleme i potrebe te stoga trebaju i različite oblike podrške.

Najčešći problemi s kojima smo se susretali bili su usvajanje higijenskih navika, povećanje samostalnosti korisnika ovisno o njihovom psihofi zičkom stanju (osobito u samozbrinjavanju), procjena mogućih radnih aktivnosti, poticanje poželjnog ponašanja prema sebi i okolini. Psihosocijalna podrška podrazumijevala je i informiranje te usmjeravanje na ostvarenje materijalnih i drugih prava iz sustava socijalne skrbi, usvajanje socijalnih vještina (komunikacijske vještine, mirno rješavanje konfl iktnih situacija među članovima obitelji, rješavanje problemskih situacija), jačanje samopouzdanja i samopoštovanja, osnaživanje za samozastupanje te poticanje na kvalitetno i smisleno korištenje slobodnog vremena. Obitelji smo također savjetovali kako ergonomski prilagoditi stambene uvjete njihovim članovima s tjelesnim teškoćama.

Tijekom naših posjeta obitelji su izjavile kako su prezadovoljne uslugom koju im pružamo jer su zbog siromaštva i prometne izoliranosti socijalno poprilično isključeni. Puno im je značilo što smo ih posjetili, razgovarali s njima, saslušali njihove probleme te ih nastojali osnažiti za borbu sa svakodnevnim nedaćama. Istaknuli su potrebu za ostvarivanjem većih materijalnih prava i pomoći jer su im primanja mala, a pomoć obitelji, najčešće djece koja rade u velikim gradovima ili inozemstvu, nedostatna. Unatoč tome, jako im je bila važna naša pomoć nematerijalne naravi. Poklanjajući im naše vrijeme i pažnju, uspostavljajući istodobno odnos pun razumijevanja i poštovanja, barem se nakratko nisu osjećali zaboravljenima


praktične pomoći osobama u potrebi (nabava lijekova, namirnica i sl.) ili obogaćivanja njihovog slobodnog vremena druženjem u njihovom domu, šetnjom i sl. sukladno individualnim potrebama i interesima korisnika rehabilitacijskog programa.

Pružanjem izvaninstitucijskih socijalnih usluga putem mobilnih timova podržava se i proces deinstitucionalizacije osoba s intelektualnim teškoćama, čiji je krajnji cilj njihova osobna inkluzija pod kojom se podrazumijeva preuzimanje socijalnih uloga, zapošljavanje, jačanje osjećaja pripadnosti zajednici, aktivno sudjelovanje u procesu donošenja odluka te samostalno stanovanje ili stanovanje uz određenu razinu potpore.

5. LITERATURA

Cvitković, D., Žic Ralić, A., Wagner Jakab, A. (2013.): Vrijednosti, interakcija sa zajednicom i kvaliteta života obitelji djece s teškoćama u razvoju. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 49, 10-22.

Leutar, Z., Štambuk, A. (2007.): Invaliditet u obitelji i izvori podrške, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 43 (1), 47-61

Urbanc, K. (2005): Medicinski, socijalni ili neomedicinski pristup skrbi za osobe s invaliditetom. Ljetopis socijalnog rada, 12 (2), 321-333.

Vrh, S., Leutar, Z. (2012): Uključenost osoba s intelektualnim teškoćama u život lokalne zajednice, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 48 (2), 41-54

životu. Mobilni ih tim nastoji osposobiti za optimalno korištenje vlastitih kapaciteta, smanjiti osjećaj nemoći, straha i beznađa, razviti pozitivan stav i pogled na život, podići razinu samopoštovanja i poboljšati komunikaciju unutar obitelji.

Mogućnost pružanja i primanja psihosocijalne podrške putem mobilnoga tima stvara pretpostavku za ravnopravno uključivanjem osoba s intelektualnim teškoćama u život zajednice. Psihosocijalna podrška podrazumijeva razvoj njihovih socijalnih i komunikacijskih vještina i osnaživanje za samozastupanje, a jačanjem samopouzdanja i samopoštovanja te razvijanjem osjećaja vlastite vrijednosti i ljudskog dostojanstva poboljšava se njihova psihička komponenta zdravlja, koja znatno utječe i na opće funkcioniranje i na fi zičko zdravlje.

Mobilni tim ostvaruje i druge zadaće, poput poticanja osamostaljivanja osoba s intelektualnim teškoćama u aktivnostima dnevnoga života (samozbrinjavanje, produktivnost, slobodno vrijeme), pružanja medicinske pomoći i njege, pružanja pravne (informiranje, savjetovanje) i praktične pomoći (nabava lijekova i namirnica, šetnja i druženje), kao i pružanje pomoći u urgentnim situacijama (bolest ili smrt roditelja, elementarne nepogode).

Kako bi se ostvarili navedeni ciljevi i zadaće, mobilni tim treba osnažiti osobu s intelektualnim teškoćama kako bi mogla preuzeti odgovornost za svoj život i odluke koje donosi, ali istodobno osnaživati i njegovu obitelj jer je upravo podržavajuća obiteljska atmosfera preduvjet za očuvanje i razvoj osobnih potencijala. Stoga se psihosocijalnom podrškom mora obuhvatiti cijela obitelj, a ne samo njihov član u potrebi.

Mobilni timovi mogu biti sastavljeni od različitih profi la stručnjaka, a njihova struktura, kao i broj članova tima, ovisi o ciljevima koji se žele ostvariti, specifi čnim potrebama osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji, ali i o materijalnim i kadrovskim uvjetima pružatelja socijalnih usluga. Multidisciplinarnost mobilnog tima omogućava holistički (sveobuhvatan) pristup u rehabilitaciji osoba s intelektualnim teškoćama. U mobilne se timove mogu uključiti i volonteri radi pružanja

VIDLJIVOST PROJEKTA U

LOKALNOJ ZAJEDNICI I

VAŽNOST DRUŠTVENOG

CENTRA ZA RAZVOJ

ZAJEDNICE

Dragana Knezićkoordinatorica projekta

287Vidljivost projekta u lokalnoj zajednici i važnost društvenog centra za razvoj zajednice

Osobe s invaliditetom, kao grupa, diljem svijeta nalaze se u nepovoljnom položaju i suočavaju se s brojnim preprekama i izazovima u socioekonomskom i društvenom uključivanju te zadovoljavanju svojih ljudskih prava. Osobe s invaliditetom češće od ostatka populacije doživljavaju nepovoljne socioekonomske ishode, kao što su slabije obrazovanje, slabiji zdravstveni ishodi, nezaposlenost i viši indeks siromaštva. Svjetska banka procjenjuje da oko 10% svjetske populacije čine osobe s invaliditetom; istodobno 20% siromašnih na svijetu su osobe s invaliditetom.

Siromaštvo i invaliditet međusobno su cirkularno povezani. Siromaštvo može povećati rizik od nastanka invaliditeta uslijed pothranjenosti i nekvalitetne prehrane, nedostupnosti kvalitetne zdravstvene zaštite te odgovarajućeg i prilagođenog obrazovanja, nesigurnih i opasnih uvjeta rada, života u onečišćenom okolišu i drugih nepovoljnih životnih uvjeta povezanih sa siromaštvom. Invaliditet može povećati rizik od siromaštva uslijed nedostupnosti odgovarajućeg obrazovanja, nemogućnosti zapošljavanja ili nižih primanja od osoba bez invaliditeta te povećanih troškova življenja s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom, iako se suočavaju sa sličnim društvenim izazovima i teškoćama, heterogena su skupina. Istraživanja pokazuju da su osobe s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom u nepovoljnijem položaju u odnosu na osobe s tjelesnim ili senzornim oštećenjima. Čini se da su intelektualne teškoće i psihosocijalni invaliditet u većoj mjeri od drugih kategorija invaliditeta povezani sa stigmatizacijom i socijalnim isključivanjem u većini društava, kako u razvijenim tako i u onima u razvoju.

Republika Hrvatska te Sisačko-moslavačka županija, u kojoj se provodi projekt „Društveni centar Kostajnica: mreža podrške osobama s invaliditetom u zajednici“, nisu iznimka od općih trendova u pogledu socioekonomskog položaja osoba s invaliditetom, a posebno onih s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom. Prema podacima iz Registra osoba s invaliditetom, na području provedbe projekta, odnosno u Hrvatskoj Kostajnici te općinama Dvor, Majur, Donji Kukuruzari, u 2015. godini 18,1% ukupnog stanovništva činile su osobe s invaliditetom ili 2396 osobe. To je znatno više od udjela osoba s invaliditetom u ukupnom stanovništvu u Republici Hrvatskoj (11,9%), kao i u Sisačko-moslavačkoj

288 Socijalne usluge u zajednici za osobe s invaliditetom 289Vidljivost projekta u lokalnoj zajednici i važnost društvenog centra za razvoj zajednice

i siromašnim dijelovima zemlje, dominantno zastupljen medicinski model, u kojem se osobe s invaliditetom primarno promatraju i tretiraju kroz oštećenje i sljedstveno njihove medicinske i rehabilitacijske potrebe, te karitativni (humanitarni) model, u kojem se osobe s invaliditetom primarno doživljavaju i tretiraju kao primatelji socijalne pomoći. Projektom „Mreža podrške u zajednici osobama s invaliditetom“ nastojali smo uvažiti i promovirati socijalni model, kako u defi niranju invaliditeta i procjeni korisnika tako i u razvoju socijalnih usluga koje u ovom području ne postoje ili su slabo razvijene. Socijalni model očituje se putem integracije osobe u zajednicu. On ističe da problemi osoba s invaliditetom ne proizlaze iz njihove različitosti, već iz ograničenja koja im nameće društvo. U socijalnom modelu pristup osobama s invaliditetom usmjeren je na osposobljavanje, normalizaciju, integraciju i participaciju, stjecanje samopouzdanja i samopoštovanja te samoodređenje i samozastupanje.

Društvenim centrom Kostajnica nastojali smo pridonijeti socijalnim reformama u Hrvatskoj, posebno u pogledu deinstitucionalizacije i decentralizacije socijalnih usluga. Decentralizacija podrazumijeva prenošenje ovlasti, u području planiranja, organizacije i provođenja socijalnih usluga, sa središnjih državnih tijela na područnu i lokalnu upravu. Decentralizacija treba dovesti do razvoja socijalnih usluga koje su bolje prilagođene potrebama korisnika u određenom području, jer je na lokalnoj razini lakše napraviti procjenu tih potreba te prilagodbu socijalnih usluga. Također, decentralizacija treba povećati važnost i ulogu lokalnih razina upravljanja u kreiranje sustava socijalne skrbi, ali i njihove odgovornosti u ovom području. Jasno je da uspjeh decentralizacije socijalnih usluga te sustav socijalne skrbi općenito ovisi o sposobnosti lokalnih zajednica za rješavanje problema siromaštva i socijalne isključenosti, odnosno o fi nancijskim i ljudskom resursima kojima raspolažu. U Hrvatskoj je situacija takva da velik broj jedinica lokalne samouprave ima takve prihode da nije u stanju fi nancirati ni osnovne troškove, a proračun im ovisi o transferima s razine centralne države. Takvo je stanje u gotovo svim lokalnim zajednicama u kojima se ovaj projekt provodi, a pripadaju tzv. potpomognutim područjima. Stoga je jasno da se na razini lokalnih socijalnih politika teško može očekivati razvoj i fi nanciranje inkluzivnih socijalnih usluga usmjerenih na potencijale i preostale kapacitete osoba s invaliditetom.

županiji (11,3%).

U Sisačko-moslavačkoj županiji, na temelju Izvješća o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj za 2014. godinu, najveći broj osoba s invaliditetom, njih 53%, je u radno aktivnoj dobi, dakle odrasle su osobe. Čak 72% osoba s invaliditetom u Sisačko-moslavačkoj županiji, prema dostupnim podacima o obrazovanju, nema završenu osnovnu školu ili ima samo osnovnoškolsko obrazovanje. Njih 21% ima srednju stručnu spremu, a 2% osoba je s visokom ili višom stručnom spremom. Specijalno obrazovanje nalazimo kod 5% osoba s invaliditetom. Samo 6,5% osoba s invaliditetom u radno aktivnoj dobi su zaposleni – uglavnom na nisko plaćenim poslovima. Osobe s invaliditetom, prema dostupnim podacima sustava socijalne skrbi, u najvećem broju (79%) žive u obitelji, a oko 18% ih živi samo. Njih 0,4% ima udomitelja ili skrbnika, a 95 osoba boravi u ustanovi. U nezadovoljavajućim uvjetima stanovanja živi čak oko 21% osoba s invaliditetom. Oko 52% osoba koje ostvaruju prava iz sustava socijalne skrbi imaju potrebu za pomoći i njegom u punom opsegu.

Prema podacima iz Registra osoba s invaliditetom, u pet lokalnih zajednica u kojima se provodi ovaj projekt najviše odraslih osoba s invaliditetom - 494 - ima duševni poremećaj, po brojnosti slijede osobe s višestrukim oštećenjima (479) te oštećenjima lokomotornog sustava (471). Odraslih osoba s intelektualnim teškoćama je 94.

Prema podacima Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica, u području u kojem se provodi projekt u sustavu socijalne skrbi vještačeno je 465 odraslih osoba s invaliditetom, što znači da najveći broj osoba ostvaruje svoja prava na temelju invaliditeta putem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. U sustavu socijalne skrbi ove osobe i članovi njihovih obitelji najčešće su korisnici različitih materijalnih davanja: osobne invalidnine, doplatka za pomoć i njegu te zajamčene minimalne naknade. Najčešća druga vrsta socijalne usluge je pomoć u kući koju korisnici uglavnom dobivaju u obliku obavljanja kućnih poslova, održavanja osobne higijene i zadovoljavanja drugih svakodnevnih potreba. Prije otvaranja Društvenog centra Kostajnica samo su četiri osobe koristile usluge poludnevnog boravka, i to u Rehabilitacijskom centru Komarevo. U ustanovama socijalne skrbi privremeno ili dugotrajno smještene su 33 osobe. Iz ovoga je vidljivo da je i dalje u sustavu socijalne skrbi, posebno u slabo razvijenim


eventualno zapošljavanje novih radnika s područja lokalne zajednice),

– fl eksibilni model koji može zadovoljiti potrebe novih korisnika i članova njihovih obitelji koji žive u lokalnoj zajednici.“ (Operativni plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi.2014.:30)

Ključni dionici u ovom procesu, kao što je i prepoznato u Planu deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi, su županije, gradovi i općine, kao i organizacije civilnog društva koje svojim programima i projektima daju ključni doprinos razvoju i širenju inovativnih i fl eksibilnih socijalnih usluga namijenjenih različitim korisnicima na lokalnim razinama. Vidljivost takvih programa i projekata u lokalnim zajednicama te suradnja i sinergija djelovanja organizacija civilnog društva s tijelima javne vlasti, ali i drugim dionicima u zajednici, ključni su za uspješnost, utjecaj i održivost socijalnih usluga u zajednici namijenjenih ranjivim skupinama.

Društveni centar Kostajnica potpuno je usklađen i pridonosi procesu deinstitucionalizacije i transformacije, kao i razvoju i širenju socijalnih usluga osobama s invaliditetom u zajednici. Osim toga, smatramo da Društveni centar Kostajnica znatno pridonosi razvoju lokalne zajednice. Rehabilitacijski centar za stres i traumu, iako sa sjedištem u Zagrebu, dugo je prisutan sa svojim programima i projektima u zajednicama u hrvatskome Pounju. U razvoju i provedbi projekata uvijek smo se nastojali prilagođavati potrebama, ali i resursima zajednice i njenih članova. Ideja o razvoju Društvenog centra kao mjesta u kojem će osobe s invaliditetom koristiti socijalne usluge koje su im inače nedostupne, ali i razvijati i održavati svoje vještine i potencijale te sudjelovati u aktivnostima i životu zajednice, nastala je u suradnji i na inicijativu lokalnih partnera – Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica i jedinica lokalne samouprave u projektnom području. Projekt i prostor u kojem se većina aktivnosti provodi nazvali smo Društveni centar u želji i s namjerom da on postane mjesto susreta, razmjene i razvoja ne samo za osobe s invaliditetom, za što je osigurano fi nanciranje u prethodnom razdoblju, i ne samo u ograničenom vremenu predviđenom za provedbu projekta. Zamislili smo Društveni centar kao mjesto u kojem će se oko programa namijenjenih socijalnom uključivanju osoba s invaliditetom okupljati, u njima sudjelovati, ali i razvijati nove aktivnosti i drugi članovi zajednice: djeca, mladi, nezaposleni, skupine osoba sa zajedničkim interesima i potrebama.

Drugi temeljni proces socijalne reforme je deinstitucionalizacija sustava socijalne skrbi. U užem smislu deinstitucionalizacija je proces smanjivanja broja korisnika koji su smješteni u ustanovama socijalne skrbi te njihovo uključivanje u zajednicu, i to uglavnom kroz organizirano stanovanje. Deinstitucionalizacija, međutim, podrazumijeva i razvoj izvaninstitucionalnih usluga i oblika djelovanja radi podrške samodostatnog života u zajednici osoba s invaliditetom te njihovog socijalnog uključivanju i ostvarivanju ljudskih prava.

Planom deinstitucionalizacije i transformacije ustanova socijalne skrbi istaknuto je širenje mreže različitih usluga, s naglaskom na programe prevencije institucionalizacije, kao jednog od ključnih faktora koji utječe na uspješnost procesa deinstitucionalizacije. Vezano uz to, Operativnim planom deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi kao jedna od mjera predviđeno je „širenje mreže usluga u zajednici koje pridonose procesu deinstitucionalizacije i transformacije“ s jednom od planiranih aktivnosti „osiguravanje razvoja i fi nanciranje prioritetnih preventivnih usluga za sve skupine korisnika s ciljem pružanja podrške korisnicima i njihovim obiteljima vodeći računa o regionalnoj ravnomjernosti dostupnosti usluga“. Kako bi politika deinstitucionalizacije zaživjela u praksi, nužne su kvalitativne promjene sustava usmjerene k stvarnom poboljšanju kvalitete života u zajednici za sve skupine korisnika povezane s osiguranjem prirodnih uvjeta stanovanja u zajednici, prava na rad i fi nancijsku neovisnost, kontinuiteta i stalnosti životnih okolnosti te prava na izbor osobnog životnog stila. Polazište za organizacijske i programske promjene postojećih, institucionalno orijentiranih programa za osobe s invaliditetom u svijetu primjena je koncepta kvalitete življenja i preustrojavanje resursa prema pojedincima umjesto na službe i programe sustava.

Jedan od očekivanih rezultata procesa deinstitucionalizacije jest i taj da „život i sudjelovanje korisnika u aktivnostima zajednice pridonosi razvoju lokalne zajednice s različitih aspekata i to:

– razvoju tolerancije i suživota svih građana zajednice,

– razvoju gospodarstva (korištenje različitih usluga u zajednici, trošenje fi nancijskih sredstava u zajednici, plaćanje poreznih davanja zajednici,


neophodna. U tome su jedinice lokalne samouprave znatno pridonijele, prije svega Općina Dvor, davanjem na korištenje kombija tijekom većeg dijela provedbe projekta. U prijevozu su sudjelovala i dobrovoljna vatrogasna društva iz Majura i Hrvatske Dubice kada je trebalo prevesti veći broj korisnika istodobno. Smatramo da je tako demonstrirano podizanje svijesti o potrebama osoba s invaliditetom, ali i njihovim mogućnostima među lokalnim donositeljima i provoditeljima odluka, ali i među njihovim djelatnicima koji su neposredno sudjelovali te među građanima i članovima lokalne zajednice. I druge službe i trgovačka društva čiji su osnivači jedinice lokalne samouprave uključile su se u aktivnosti Društvenog centra i pridonijele socijalnom uključivanju korisnika. Tako je aktivnosti Društvenog centra podržala Turistička zajednica Grada Hrvatska Kostajnica, omogućivši nekoliko puta prezentaciju aktivnosti u javnim prostorima i na javnim manifestacijama, te komunalno poduzeće EKOS d.o.o., koje je pomoglo u sudjelovanju korisnika u obilježavanju Dana planeta Zemlje te se na druge načine uključilo u provedbu aktivnosti s korisnicima.

Važan doprinos aktivnostima Društvenog centra i socijalnom uključivanju korisnika dali su volonteri iz lokalne zajednice. Važno je istaknuti sudjelovanje volontera iz Volonterskog kluba Srednje škole Ivana Trnskoga iz Hrvatske Kostajnice i njihove mentorice prof. Branke Ljepoje. Pet volontera tjedno je sudjelovalo u aktivnostima i druženju s korisnicima Društvenog centra u školskoj 2014/2014 godini. Iz tog iskustva nastao je i fi lm kojim se promovira i zagovara volontiranje mladih. Posebno važnim smatramo to što su mladi volonteri upravo ovu vrstu volonterskog rada i doprinosa zajednici iskoristili za promociju volonterstva među svojim vršnjacima. To nam govori da su ovi mladi ljudi prepoznali važnost socijalnog uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom u život zajednice, ali i da su prevladali predrasude prema ovoj skupini članova zajednice. Vjerujemo da je uloga škole i cjelokupnog obrazovnog sustava ključna za izgradnju afi rmativnih i nestigmatizirajućih stavova prema osobama s invaliditetom, posebno najranjivijima među njima. Volonterski programi dobar su način promocije ovih stavova, kao i doprinos socijalnom uključivanju. I mladi volonteri i osobe s invaliditetom stječu na ovaj način uvjerenje da su jednakopravni članovi zajednice te da, iako se razlikuju, imaju iste temeljne potrebe za društvenim prihvaćanjem,

Puno je različitih skupina u zajednicama u kojima se ovaj projekt provodi koje su socijalno isključene ili im prijeti socijalno isključivanje, odnosno nemaju mogućnosti u ostvarivanju društvenih, gospodarskih ili političkih prilika, bilo da su u pitanju nedostatak fi nancijskih mogućnosti, fi zičke smetnje ili predrasudama uvjetovani stavovi. Prema svim pokazateljima koji su nam bili dostupni, osobe s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom su među najranjivijim i socijalnom isključivanju najpodložnijim skupinama. Uz ovu vrstu invaliditeta uglavnom su vezani siromaštvo i slab ili nikakav pristup obrazovanju, što utječe na nesudjelovanje u tržištu rada. Socijalna davanja često su jedini stabilan izvor prihoda ne samo osobe s invaliditetom, već i cijele njene/njegove obitelji. Siromaštvo i prostorna izoliranost - život u udaljenim, prometno nepovezanim, ruralnim krajevima - priječe osobama s invaliditetom i članovima njihovih obitelji aktivnije sudjelovanje u životu zajednice kojim bi povećali mogućnost za kvalitetniju integraciju te ostvarivanje društvenih i ekonomskih dobrobiti. Stigmatizacija i predrasudama obilježeni stavovi o osobama s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom pridonose i pojačavaju socijalnu isključenost. Zbog toga nam je povećanje vidljivosti osoba s invaliditetom i projekta u cjelini bio jedan od najvažnijih zadataka.

Podršku provedbi projekta, a time i njegovoj vidljivosti i značaju, dale su na prvome mjestu jedinice lokalne samouprave. Grad Hrvatska Kostajnica dao je na korištenje prostor tzv. stare vijećnice, koji je obnovljen, opremljen i prilagođen sredstvima dodijeljenim za provedbu projekta. Na taj način, kao i podrškom u tehničkim i logističkim aspektima provedbe projekta, Grad Hrvatska Kostajnica simbolički i praktično otvorio je prostor u svom vlasništvu osobama s invaliditetom. U ovoj lokalnoj zajednici ovo je prva aktivnost i usluga specifi čno namijenjena osobama s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom. Općinske vlasti u Dvoru, Hrvatskoj Dubici i Majuru podržale su provedbu projekta stavljanjem na raspolaganje vozila u svome vlasništvu za prijevoz korisnika. Prijevoz se inače pokazao kao najveći izazov u organizaciji aktivnosti Društvenog centra. Većina korisnika živi u krajevima koji su slabo ili nikako povezani javnim prijevozom, a pritom ne raspolažu vlastitim prijevoznim sredstvima. Iako je osiguranim sredstvima nabavljen službeni automobil za prijevoza korisnika, u praksi se pokazalo da su dodatna prijevozna sredstva


prilika i njima da povećaju razinu informiranosti i svijesti o potrebama i mogućnostima osoba s invaliditetom. Slična vrsta suradnje ostvarena je i s udrugom Kostajnički sokol iz Hrvatske Kostajnice, čiji je cilj očuvanje kulturno-povijesne baštine kostajničkog kraja. Druženje i zajednički rad, prije svega izrada različitih rukotvorina, organizirani su i u prostoru Društvenog centra i u prostoru Kostajničkog sokola. Kroz ovo druženje i suradnju, osim ugodno provedenog vremena, korisnici Društvenog centra usvojili su praktične vještine sukladno svojim mogućnostima, ali i imali priliku otkriti i razviti nove interese i hobije. I za lokalne udruge i za osobe s invaliditetom ova je suradnja dobra prilika i poticaj za razvoj društvenog poduzetništva kao optimalnog oblika društvenog i ekonomskog uključivanja marginaliziranih članova zajednice.

Posebno plodnu suradnju Društveni centar je ostvario s novoosnovanom udrugom EKS – Ekološko kulturna scena iz Hrvatske Kostajnice. U suradnji s EKS-om korisnici Društvenog centra sudjelovali su u nekoliko događaja u zajednici: obilježavanju važnih datuma vezanih uz ekologiju i razvoj lokalne zajednice te rekreativnim i sportskim događajima.

Aktivnosti Društvenog centra podržali su i mnogi gospodarski subjekti – tvrtke, obrti i OPG-ovi iz lokalnih zajednica. Većinom je to podrška u obliku donacija materijala za kreativne radionice, ali i tako se povećava vidljivost osoba s invaliditetom u zajednici, stavlja se fokus na njihove kreativne i radne potencijale, a gospodarski sektor, ma koliko slabo bio razvijen u ovom području, potiče razvoj fi lantropije i pridonosi zajednici.

Vidljivosti su najviše pridonijeli djelatnici i korisnici Društvenog centra. Strateškim i praktičnim razlozima vođena odluka tima koji je vodio ovaj projekt bila je da vrijeme i sredstva ulože u edukaciju i osnaživanje mladih visokoobrazovanih osoba i aktivista iz lokalnih zajednica, kao i da se u Društvenom centru zaposle lokalni ljudi. Ovo je višestruko važno za uspjeh i vidljivost projekta. Često lokalne zajednice koje su deprivilegirane i osiromašenih resursa nemaju dovoljno kapaciteta da iznjedre i potaknu inicijative, akcije ili programe namijenjene poboljšanju života ranjivih, kao i ostalih članova zajednice. U prošlosti su u slabije razvijenim, ratom razorenim zajednicama, programe i aktivnosti socijalne rekonstrukcije, rekoncilijacije, demokratizacije te socijalnog i ekonomskog osnaživanja različitih grupa u potrebi provodili vanjski akteri, najčešće organizacije

priznanjem i realizacijom u društvenom kontekstu.

Najveći doprinos vidljivosti projekta, podizanju svijesti o osobama s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom, kao i nastojanjima za njihovim boljim socijalnim uključivanjem, očekivano su dale lokalne organizacije civilnog društva. U provedbi projekta postoji jedna udruga koja okuplja osobe s invaliditetom i članove njihovih obitelji - Udruga za pomoć osobama s teškoćama iz Donjih Kukuruzara. Udruga funkcionira promjenljivim intenzitetom i dinamikom aktivnosti, što je rezultat nestabilnog fi nanciranja, i to uglavnom iz lokalnog i državnog proračuna. Članovi i korisnici udruge spremno su se uključili u aktivnosti Društvenog centra, a podrška predsjednika udruge pridonijela je vidljivosti projekta, kako u lokalnoj vlasti tako i u korisničkoj zajednici u Donjim Kukuruzarima.

Lokalna društva Crvenog križa u Hrvatskoj Kostajnici i Dvoru bila su logični suradnici. Posebno nam je bio važan njihov doprinos u početnim fazama projekta, kada je trebalo upoznati, informirati i motivirati osobe s invaliditetom i njihove članove obitelji o programu i aktivnostima. Uspjeh Društvenog centra ovisio je o spremnosti korisnika i njihovih obitelji na sudjelovanje. Djelatnici Crvenog križa, s kojima ovi članovi zajednice često kontaktiraju, svojom pozicijom u zajednici, ali i pozitivnim stavom prema aktivnostima Društvenog centra, sigurno su mnogo pridonijeli motivaciji i suradnji korisnika. Usto, bez djelatnika Crvenog križa do velikog broja korisnika ne bismo ni mogli doći, bilo zato što za njih ne bismo znali ili zato što ne bismo našli put na zahtjevnom terenu. Sinergija aktivnosti Crvenog križa i mobilnog tima projekta Društveni centar unaprijedila je kvalitetu podrške korisnicima, posebno onima koji su i prostorno izolirani uz druge prepreke s kojima se suočavaju.

Dubičko udruženje žena DUŽ jedna je od najaktivnijih organizacija civilnog društva na ovom području, a svakako najaktivnija u Hrvatskoj Dubici. U svoje aktivnosti, prije svega kreativne radionice, uključili su korisnike Društvenog centra s područja općine. Posebno je važno to da su korisnici - osobe s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom - u aktivnostima sudjelovali s drugim članovima udruge i ostalim zainteresiranim članovima zajednice. DUŽ posebno nastoji u svoje programe uključiti malobrojne mlade iz zajednice pa je ovo bila


Stoga su svi dionici, a korisnici i zaposlenici najviše, zainteresirani za održanje i kontinuitet rada. Zaposlenici tome pridonose razvijanjem projektnih ideja kojima bi se osiguralo daljnje fi nanciranje aktivnosti.

Zaposlenici i korisnici Društvenog centra postali su vidljivi i putem društvenih mreža. Stranica Društvenog centra na Facebooku u vrijeme realizacije projekta imala je oko 250 sljedbenika. Osim prezentacije i informiranja zainteresiranih o aktivnostima i rezultatima rada, Facebook stranica poslužila je kao jednostavna i dostupna platforma za povezivanje s drugim sličnim inicijativama i projektima u lokalnoj zajednici i šire te za praćenje i prenošenje vijesti i informacija važnih za osobe s invaliditetom i članove njihovih obitelji. Naši se malobrojni korisnici i njihove obitelji, na žalost, ubrajaju među korisnike informacijskih tehnologija i društvenih medija, ali smatramo da je ovo dobar način senzibilizacije šire javnosti s potencijalom za komuniciranje s velikim brojem ljudi. Također, edukacija osoba s invaliditetom da koriste društvene mreže strukturirano i svrhovito može koristiti povećanju njihove vidljivosti i uključenosti, kao i poboljšati zagovaranje i lobiranje za ostvarivanje prava i javnih politika. Društvene mreže se posljednjih godina pokazuju kao vjerojatno najbolji komunikacijski kanal i mehanizam za stavljanje određenih problema na politički dnevni red i u fokus javne rasprave. Društvene mreže, međutim, treba oprezno koristiti, posebno kada su ranjive skupine i pojedinci u pitanju, poput osoba s intelektualnim teškoćama, zbog opasnosti od manipulacije i zlouporabe. Djelatnike koji se bave psihosocijalnom podrškom ovim korisnicima, bili oni stručnjaci ili educirani neprofesionalci, volontere te članove obitelji osoba s invaliditetom treba kontinuirano upozoravati i senzibilizirati na potencijalne opasnosti društvenih mreža, ali i osvješćivati koristi i mogućnosti koje se nude u suvremenom digitaliziranom društvu.

Na kraju, ali ne manje važno, zahvaljujući istaknutim pojedincima u široj i užoj zajednici postignuta je visoka razina vidljivosti projekta među lokalnim i regionalnim kreatorima politike i donositeljima odluka. Smatramo da je do toga došlo dijelom zbog uspjeha i važnosti projekta za korisnike i lokalnu zajednicu, o čemu su mnogi koji su u tom postignuću na ovaj ili onaj način sudjelovali prenosili i širili informacije, a dijelom zahvaljujući zagovaračkim aktivnostima projektnog tima. Kao rezultat svega toga, u trenutku kada ovaj tekst nastaje i dok projekt Društvenog centra i dalje

civilnog društva. Razlog leži u tome što su velike i razvijene organizacije iz urbanih centara imale dovoljno kompetentnih ljudskih resursa, pravodobne informacije i odgovarajuće reference da se izbore za fi nanciranje svojih programa i projekata. Međutim, obično je strategija bila takva da se lokalna zajednica nije uključivala u procjenu potreba, formuliranje programa i aktivnosti, a posebno ne u samu provedbu projekata. Konkretno, u hrvatskom Pounju, u poslijeratnom razdoblju, brojne skupe projekte provele su međunarodne i domaće organizacije od kojih je malo traga ostalo u lokalnim zajednicama. Budući da je Rehabilitacijski centar za stres i traumu dugi niz godina posvećen psihosocijalnom radu i organiziranju zajednica upravo u ovom području, nastojali smo učiti iz tuđih i svojih pogrešaka.

Zaposlenicima Društvenog centra rad s osobama s invaliditetom prvo je takvo radno iskustvo i većinom nisu imali prethodnog obrazovanja u tom području. Međutim, entuzijazmom i posvećenošću nadomjestili su nedostatak specifi čnih znanja i vještina te su ih stjecali u hodu. No dali su socijalnom uključivanju i povećanju razine svijesti u zajednici o mogućnostima i potrebama osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama dodatnu dimenziju. Koristeći svoje profesionalne i osobne socijalne kontakte i mreže unaprijedili su kvalitetu aktivnosti u kojima su sudjelovali korisnici Društvenog centra. Program Društvenog centra izveli su iz dodijeljenih im prostorija i proširili ga ulicama, trgovima, parkovima, kafi ćima i izletištima u lokalnoj zajednici, kao i drugim organizacijama, ustanovama i institucijama. Korisnici su tako dobili priliku koristiti javne prostore i sudjelovati u javnom životu zajednice kao punopravni građani. Mnogima od njih, koji su veći dio života proveli u krugu uže obitelji i svoga ruralnog susjedstva, ovo je bilo potpuno novo iskustvo kojem se trebalo prilagoditi, u čemu su djelatnici bili odgovarajuća podrška.

Zapošljavanje mladih nezaposlenih osoba iz lokalnih zajednica dalo je dodatnu težinu cijelom projektu i pridonijelo reputaciji Društvenog centra. U ovim je zajednicama svako novo radno mjesto jako važno i pridonosi vidljivosti i važnosti projekta u kojem je otvoreno. S druge strane, vidljivost projekta, kao i lokalno vlasništvo nad rezultatima, pridonosi njegovoj održivosti. Golemo postignuće koje smo ostvarili projektom je doživljaj zaposlenika i korisnika da su rezultati Društvenog centra njihovo vlasništvo.


u djelatnosti socijalne skrbi jedinicama područne samouprave, odnosno županijama za osiguravanje osnovnog životnog standarda najugroženijeg dijela stanovništva i zadovoljavanja potreba socijalno osjetljivih skupina na njihovom području. Županijski, ali i lokalni, ako postoje, planovi i strategije ubrajaju se među temeljne dokumente planiranja trošenja sredstava koja su na raspolaganju za socijalne usluge iz različitih izvora. Zbog toga je iznimno važno zagovarati uključivanje razvoja i implementacije kvalitetnih, izvaninstitucionalnih usluga, kao i usluga prevencije institucionalizacije, u socijalne planove županija i gradova.

Važnost projekta Društveni centar za organiziranje i razvoj zajednice vidljiva je u nekoliko aspekata i područja:

Značaj projekta „Društveni centar“ za organiziranje i razvoj zajednice vidljiv je u nekoliko aspekata i područja:

1. Projekt je unaprijedio socijalne usluge u pet lokalnih zajednica u kojima se provodi razvojem sasvim nove usluge za korisničku skupinu koja je prije projekta bila izrazito podzastupljena. Time su se ove deprivilegirane i socijalnim uslugama siromašne zajednice svrstale uz one puno razvijenije, ekonomski i društveno, urbanije i bliže izvorima političke i fi nancijske moći. U županiji prije ovog projekta nije postojala ovakva socijalna usluga namijenjena osobama s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom i njihovim obiteljima koja se provodi u lokalnoj zajednici i kombinira poludnevni boravak za korisnike i rad multidisciplinarnog mobilnog tima podrške obiteljima. Pokazalo se da je ovako koncipiranu uslugu vrlo dobro prihvatila i korisnička skupina, ali i drugi dionici u lokalnim zajednicama. Posebno je važno istaknuti da su njome obuhvaćeni i korisnici koji, osim materijalnih prava u sustavu socijalne skrbi, prije Društvenog centra nikada nisu koristili rehabilitacijske, socijalizacijske i/ili obrazovne usluge, ni opće ni specijalizirane za ovu skupinu osoba s invaliditetom.

2. Unaprijeđeni su ljudski resursi u lokalnim zajednicama, a posebno u djelatnosti socijalne skrbi. Mladi profesionalci i aktivisti koji su se kroz projekt educirali, ali i praktično usavršavali i osnaživali radeći

traje, on fi gurira kao dovoljno dobro razvijena socijalna usluga i model rada u rubnim, ruralnim i prometno nepovezanim područjima na dnevnom redu donositelja odluka i javnih ustanova na županijskoj razini. Cilj rada na povećanju vidljivosti bilo kojeg projekta treba biti usustavljivanje postignutih rezultata i razvijenih metoda. Provoditelji projekata, ali i donatori i davatelji bespovratnih sredstava za njihovu provedbu, često gube iz vida defi niciju projekta. Projekt je vremenski ograničen set aktivnosti kojima je cilj da se proizvede jedinstven proizvod, usluga ili rezultat. Kada se projektom razviju usluge, metode, aktivnosti i proizvodi koji daju očekivane rezultate i vrijedno ih je ponavljati, onda one postaju operacije. Mnoge organizacije civilnog društva koje su razvile usluge i aktivnosti za kojima postoji potreba u određenoj zajednici, u nastojanjima da osiguraju fi nanciranje i kontinuitet svojih operacija, prijavljuju ih iznova i iznova kao projekte na natječaje davatelja bespovratnih sredstava. Davatelji bespovratnih sredstava pak najčešće ne prepoznaju da treba sustavno provoditi evaluaciju projekata za koje su odobrili sredstva te one koji su uspjeli razviti proizvode i usluge koji zadovoljavaju prije toga nezadovoljene potrebe određene zajednice ili društva u cjelini – operativno fi nancirati, odnosno usustaviti. To ne znači nužno da će organizacije civilnog društva i/ili njihove razvijene usluge ili aktivnosti postati dijelom tzv. javnog sektora, iako je ponekad poželjno replicirati uspješne metode i unutar tog sustava. Organizacije civilnog društva, odnosno neprofi tne organizacije, i postoje zato da popunjavaju društvene „niše“ u koje javni sektor ne doseže. Zato je iznimno važno osiguravati održivost programa i usluga poput onih koje smo razvili u Društvenom centru. Pritom treba imati u vidu da u projektima kojima su ciljne skupine marginalizirane i siromašne osobe i koje se provode u područjima s manje mogućnosti, održivost uglavnom ne može biti temeljena na postizanju rezultata koji će jamčiti sredstva za nastavak aktivnosti, već prije svega na usustavljivanju dobrih praksi i usluga koje poboljšavaju kvalitetu života korisnika. Zbog toga nam je bilo iznimno važno da projekt postane vidljiv javnim pružateljima socijalnih usluga i kreatorima politika, prije svega socijalnih politika na lokalnoj, regionalnoj i županijskoj razini. U trenutku kada nastaje ovaj tekst izvjesno je da će se program Društvenog centra naći u županijskom socijalnom planu za razdoblje do 2020. godine, kao i u lokalnom planu socijalnih usluga na razini pet lokalnih zajednica u kojima se projekt provodi. Zakon o socijalnoj skrbi u članku 8. prenosi odgovornost za izradu socijalnog plana


razini. Društveni centar jako je pridonio socijalnom uključivanju ovih korisnika i njihovih obitelji. Dobili su podršku za korištenje javnih prostora i usluga koje prije ovog projekta uglavnom nisu koristili. Njihova vidljivost u lokalnoj zajednici je povećana, a time je ostvaren prvi preduvjet za smanjenje predrasuda i stigmatizacije. Djelatnici Društvenog centra i drugi lokalni dionici pridonijeli su zagovaranju i ostvarivanju individualnih prava u sustavu socijalne i zdravstvene skrbi korisnika i njihovih obitelji. Nizom informativnih i edukativnih aktivnosti povećana je razina informiranosti korisnika o pravima i uslugama koje su im na raspolaganju. No najvažnijim doprinosom smatramo to što je gotovo svaka osoba s invaliditetom koja je sudjelovala u ovom projektu proširila svoju socijalnu mrežu, i kvantitativno i kvalitativno. U Društvenom centru razvila su se nova prijateljstva, kako među samim korisnicima tako i korisnika s drugim članovima zajednice.

Još je dugi put do pune uključenosti i punopravne participacije osoba s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom u lokalnim zajednicama u kojima radimo. To, među ostalim, znači radno i ekonomsko uključivanje za što su neki preduvjeti stvoreni u dosadašnjem radu. Iduće korake vidimo u razvoju društvenog poduzetništva, a posebno u razvoju socijalnih zadruga koje će zapošljavati osobe s invaliditetom. Ovim je projektom napravljen golem korak u razvoju inkluzivnih zajednica u kojima svi, pa i oni najranjiviji članovi, sudjeluju u razvoju i životu zajednice, oblikovanju usluga i sustava potpore u zajednici i organizaciji zajednice po mjeri svih njenih članova.

svakodnevno s osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima ostaju važan resurs zajednice, posebno u području socijalne djelatnosti. Time je povećan broj osoba u zajednici koje se kompetentno, ali i s nužnom dozom društvenog aktivizma mogu baviti pružanjem socijalnih usluga, razvojem socijalnih programa i aktivnosti i tako pridonijeti razvoju zajednice i zadovoljavanju različitih potreba njenih članova. Društveni centar kao prostor, obnovljen i opremljen uredskom opremom i različitim socijalizacijskim i rekreacijskim sadržajima, postao je jedan od javnih prostora na raspolaganju građanima Hrvatske Kostajnice. Budući da je prostor vlasništvo Grada Hrvatska Kostajnica, a sadržaje i programe kreiraju, putem organizacija civilnog društva koji identifi ciraju potrebe i sukladno tome planiraju potrebe, sami građani - pripadnici različitih skupina, ovo već nagovještava, a u budućnosti treba postati pravi primjer civilno-javnog partnerstva i sudioničkog upravljanja vezano uz zadovoljavanje socijalnih, kulturnih i obrazovnih potreba u lokalnoj zajednici.

3. Suradnjom s volonterskim klubom i angažiranjem volontera, učenika i drugih građana pridonijeli smo promoviranju volonterstva i aktivnoga građanstva u razvoju lokalne zajednice. Volonterskim doprinosom istaknutih pojedinaca u zajednici te lokalnih tvrtki, OPG-ova, ustanova, kao i suradnjom s lokalnim organizacijama civilnog društva, stvorena je široka mreža podrške osobama s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom na razini lokalne zajednice. Projekt je pridonio tome da različiti akteri i dionici u lokalnoj zajednici osvijeste da žive pored i s osobama s invaliditetom koje unatoč ograničenjima, problemima i potrebama imaju i mogućnosti i potencijale. Projektom smo nastojali da volonterski doprinos ne bude samo prema dobrotvorno-karitativnom modelu, u kojem i dalje dominira stigmatizacija osoba s invaliditetom, već promičući inkluzivni model u kojem će se volonteri uključivati u aktivnosti zajedno i ravnopravno s korisnicima.

4. Društveni centar znatno je poboljšao kvalitetu života osobama s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom koji su bili uključeni u njegov rad. Vidljivo je poboljšanje socijalizacijskih, komunikacijskih, ali i praktičnih vještina gotovo svih korisnika. No promjene nisu vidljive samo na individualno-rehabilitacijskoj


LITERATURA:

1. Benjak, T. (2015.), Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Preuzeto s http://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2014/09/bilten_invalidi_2014.pdf (15.10.2015.)

2. Elwan, A. (1999.), Poverty and Disability: A Survey of the Literature. Washington: Th e World Bank, Social Protection Unit, Human Development Network. Preuzeto s http://siteresources.worldbank.org/INTPOVERTY/Resources/WDR/Background/elwan.pdf (15. 10. 2015.)

3. Leutar, Z., Buljevac, M., Milić Babić, M. (2011.), Socijalni položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

4. Operativni plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2014. - 2016. (2014.), Zagreb: Ministarstvo socijalne politike i mladih. Preuzeto s http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/proces_transformacije_i_deinstitucionalizacije/o_transformaciji_i_deinstitucionalizaciji/nacionalni_okvir/operativni_plan_deinstitucionalizacije_i_transformacije_domova_socijalne_skrbi_i_drugih_pravnih_osoba (15. 10. 2015.)

5. Plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2011. - 2016. (2018.). (2010.), Zagreb: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Pruzeto s http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/proces_transformacije_i_deinstitucionalizacije/o_transformaciji_i_deinstitucionalizaciji/nacionalni_okvir (15. 10. 2015.)

6. World Health Organization (2011.). World report on disability. Preuzeto s http://www.who.int/disabilities/world_report/2011/report/en/ (15. 10. 2015.)

Centar za rehabilitacijuKomarevo

Centar zasocijalnu skrb

HrvatskaKostajnica

ISBN 978-953-58771-0-3

Documents

PRIRUČNIK ZA POČETNIKE - rctzg.hrrctzg.hr/-/wp-content/uploads/publikacije/Socijalne-usluge-u-zajednici-za-osobe-s... · za rad s osobama s invaliditetom, integrirajući u svom