PRIRUČNIK...gornje granične koncentracije koje dovode do eksplozije. Područje između donje i gornje granice eksplozivnosti zove se područjem eksplozivnosti. Zapaljivi plinovi

PRIRUČNIK

za osposobljavanje radnika za provedbu preventivnih mjera zaštite od

požara, gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine

3

ZANOS d.o.o., Slavenskog 33, 10000 Zagreb

1. OSNOVNI POJMOVI O GORENJU

Gorenje je kemijski proces spajanja neke tvari s kisikom uz oslobđanje topline i pojavu svijetlosti

i/ili plamena te produkata izgaranja (oksidi).

Požar je svako nekontrolirano gorenje uslijed kojeg dolazi ili može doći do ozljeđivanja osoba ili do

materijalne štete.

2. UVJETI GORENJA

Da bi došlo do gorenja (vatre) potrebito je ispuniti tri uvjeta:

• GORIVA TVAR

• ZRAK (KISIK)

• TEMPERATURA PALJENJA

TOPLINA (temperatura paljenja)

Izvori paljenja

otvoreni plamen

trenje

vođenje topline

iskra

električni luk

isijavanje

4


3. MATERIJALI SA STAJALIŠTA GORIVOSTI

3.1 Svojstva tvari

Negorive tvari

U praksi se negorivim tvarima obično smatraju one tvari što se ne mogu upaliti pri normalnim uvjetima,

niti na višim temperaturama.

Negorive su tvari: voda, kamen, željezo, bakar, opeka, azbest itd.

Gorive tvari

Gorivim ili zapaljivim tvarima smatraju se tvari što se u prisustvu zraka mogu zapaliti i nastaviti gorjeti.

Kao posebnu grupu gorivih ili zapaljivih tvari treba izdvojiti teškozapaljive tvari. To su tvari koje gore

samo dok se na njih djeluje plamenom. Kad se plamen ukloni, i gorenje prestaje. To su npr. vuna,

dlaka, "samogasive" plastične i ekspandirane tvari.

3.2 Agregato stanje tvari

Sa stajališta zaštite od požara najprikladnija je podjela gorivih tvari prema agregatnom stanju:

- zapaljivi plinovi (propan, butan, acetilen,...)

- zapaljive tekućine (derivati nafte, alkohol, lakovi, boje, ...)

- zapaljive krute tvari (drvo, ugljen, plastika papir tekstil,...)

4. GORENJE ZAPALJIVIH TVARI PREMA AGREGATNOM STANJU

4.1 Gorenje zapaljivih plinova

Gorenje plinova najjednostavniji je proces gorenja, a nastaje ako se smjesi zapaljivog plina i zraka

dovede odgovarajući izvor paljenja.

Osim toga, plinovi u smjesi sa zrakom, a pogotovo s čistim kisikom, mogu stvarati eksplozivne smjese.

Međutim, neće svaka smjesa plina i zraka izazvati eksploziju, već postoje određene donje, odnosno

gornje granične koncentracije koje dovode do eksplozije. Područje između donje i gornje granice

eksplozivnosti zove se područjem eksplozivnosti. Zapaljivi plinovi međusobno se bitno razlikuju i po

vrijednostima granice eksplozivnosti i po širini tog područja.

Općenito se može reći da su opasniji oni plinovi koji imaju nižu donju granicu eksplozivnosti i veću

gornju granicu, odnosno šire područje eksplozivnosti.

Donja granica eksplozivnosti je najmanja koncentracija plina u odnosu na zrak, koja se može

upaliti i eksplodirati.

Gornja granica eksplozivnosti je najveća koncentracija plina u odnosu na zrak, koja se može

upaliti i eksplodirati.

5


4.2 Gorenje zapaljivih tekućina

Gorenje zapaljivih tekućina nešto je složenije od gorenja plinova, budući da one same ne gore, već

njihove pare. Dakle, da bi došlo do zapaljenja zapaljive tekućine, potrebno je da se ona ispari. Zbog

toga se i smatraju opasnijima one zapaljive tekućine što lakše isparavaju, tj. one što imaju niže vrelište

i niže plamište. Pare zapaljivih tekućina, slično kao i plinovi, mogu sa zrakom činiti eksplozivne

smjese.

Plamište je najniža temperatura na koju treba zagrijati upaljivu tekućinu da se iznad njene površine

nakupi dovoljna količina pare, što se u dodiru s otvorenim plamenom može zapaliti.

4.3 Gorenje krutih tvari

Gorenje krutina najsloženiji je oblik izgaranja, budući da mu prethodi čitav niz fizikalno -kemijskih

promjena kao što su suha destilacija, taljenje, isparavanje, zagrijavanje i si. U tom procesu promjena

gorive tvari izdvaja se jedan dio tvari u stanju plina ili pare što izgara plamenom, a ostatak krute tvari

žarom. Ostatak je gorenja krutina pepeo, a sačinjavaju ga neki oksidi, mineralne soli i slični sastojci

koji ne mogu dalje izgarati. Za krutine vrijedi jedna specifičnost a to je da mogu izgarati slično kao i

plinovi i pare i to uz eksploziju, ako su u obliku usitnjenih čestica (prašine) uzvitlanih u zraku.

5. POSTIZANJE TEMPERATURE PALJENJA

Temperatura do koje treba zagrijati neku tvar da se počne spajati s kisikom, uz efekte gorenja, naziva

se temperaturom paljenja. Treba naglasiti da nije potrebo zagrijati čitavu masu tvari, nego samo jedan

njen dio, a gorenje, koje na tom dijelu nastaje, prenosi se dalje. Zbog toga je moguće postići

temperaturu paljenja i sa zanemarivo malim količinama topline sadržanim npr. u iskri, žarnici,

užarenim sitnim česticama, pa čak i toplinskim isijavanjem.

6. KISIK

Jedan je od spomenuta tri bitna uvjeta za nastanak gorenja i kisik, koji ne gori, ali podržava gorenje.

Čisti je kisik plin bez boje, okusa i mirisa.

Postotak kisika n zraku iznosi oko 21% stoje sasvim dovoljno da većina tvari može dobro izgarati u

zraku. Ako koncentraciju kisika u zraku smanjimo od 21 na oko 15%, većina se gorenja zaustavlja

Neke tvari, npr. acetilen i vodik, izgaraju i pri daleko nižim koncentracijama kisika u zraku, tako daje za

vodik dovoljno oko 11% kisika, a za acetilen čak i manje.

6


7. PRODUKTI IZGARANJA

Izgaranjem nastaju produkti oksidacije s kisikom - oksidi.

Obzirom daje većina organskih tvari građena od ugljika i vodika, najčešći su produkti izgaranja: ugljični

dioksid ( CO2 ), ugljični monoksid ( CO ) i voda (H2O ).

Potpuno gorenje

Odvija se uz prisustvo dovoljne količine zraka (kisika). Dobiveni produkti gorenja i kruti ostatak nisu

više zapaljivi.

Produkti : ugljikov dioksid (CO2),voda(H2O), klorovodik(HCL), sumpordioksid (SO2)

Nepotpuno gorenje

Odvija se uz nedovoljnu količinu zraka (kisika). Dobiveni produkti gorenja mogu se ponovno zapaliti.

Tvore sa zrakom eksplozivne smjese.

Produkti : ugljikov monoksid (CO),cijanovodik (HCN), ketoni, alkoholi, smole, čađa

7.1 Ugljični dioksid

Ugljični dioksid (CO2) je plin bez boje i mirisa, te slabog kiselkastog okusa. Teži je od zraka za oko 1,5

puta. Nije otrovan, ali je zagušljiv. Pri većini koncentracijama izaziva paralizu disanja, tako da u

koncentracijama preko 20% izaziva i smrtne posljedice, ukoliko se ozlijeđenom ne pruži prva pomoć.

Ugljični dioksid redovito se javlja kod skoro svih požara, pa je potrebno provoditi mjere opreza pri

gašenju i spašavanju, pogotovo iz donjih dijelova objekata.

7.2 Ugljični monoksid

Ugljični monoksid (CO) je plin bez boje, okusa i mirisa, tako da se ne može osjetiti njegovo prisustvo.

Za razliku od ugljičnog dioksida koji je nezapaljiv, ugljični je monoksid i zapaljiv i eksplozivan plin.

Osim toga vrlo je i otrovan. Otrovnost ugljičnog monoksida bazira se na njegovom vezivanju na

hemoglobin u krvi, čime se s tog mjesta istiskuje kisik.

Obzirom da se CO javlja u većini požara, potrebne su posebne mjere zaštite.

8. OSNOVE GAŠENJA

Ako se želi ugasiti požar, dovoljno je ukloniti jedan od uzroka požara Primjerice, ako se snižava

temperature ispod temperature paljenja, vatra će se ugasiti. Takvo gašenje naziva se gašenje

ohlađivanjem.

Ako se spriječi pristup kisiku, odnosno kisik istisne iz atmosfere iznad upaljene površine, vatra će se

također ugasiti. Takvo se pak gašenje naziva ugušivanjem.

I na kraju, proces gorenja može se prekinuti oduzimanjem gorive tvari.

Neka sredstva za gašenje kao što su haloni i prah imaju antikatalitičko djelovanje na vatru, ćime se

prekida lančana reakcija gorenja. Tvari, kojima se postiže jedan od načina gašenja zovu se sredstva

za gašenje.

7


9. SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA

Sredstva za gašenje požara su tvari koje imaju svojstvo zaustavljanja kemijskog procesa gorenja.

Sredstva za gašenje u praksi se često dijele na:

- osnovno ili glavno srestvo (voda)

- specijalna sredstva (pjena, ugljični dioksid, prah, haloni)

- pomoćna sredtva (zemlja, pijesak, pokrivači i si.)

Prema načinu gašenja dijele se na sredstva što djeluju:

- ugušivanjem

- ohlađivanjem

- istovremeno i ugušivanjem i ohlađivanjem

- antikatalitički

Do danas još nije pronađeno idealno (univerzalno) sredstvo za gašenje požara svih zapaljivih tvari.

Radi toga treba poznavati dobre i loše karakteristike svih sredstava za gašenje, kako bi se u slučaju

požara mogla koristiti ona sredstva koja će dati najbolje rezultate.

9.1 Voda

Voda se kod gašenja koristi u različitim oblicima mlaza, što ovisi o vrsti tvari koja gori. intenzitetu

izgaranja i veličini požara

Voda provodi električnu struju, pa se zbog toga ne smije koristiti za gašenje požara na uređajima i

instalacijama pod naponom.

9.2 Pjena

Prema načinu stvaranja pjene razlikuju se:

- kemijska pjena koja se dobiva pomoću ugljičnog dioksida, pjenila i vode

- zračna ili mehanička pjena koja se dobiva pomoću zraka, pjenila i vode

Pjena se koristi za gašenje ugušivanjem. Koristi se za gašenje požara upaljivih tekućina, a može se

koristiti i za gašenje požara krutina. Pjenom se ne smiju gasiti požari električnih instalacija, prašine

metala i tvari koje burno reagiraju s dodiru s vodom.

9.3 Ugljični dioksid (CO2)

Ugljični dioksid je plin bez boje, mirisa, kiselog okusa, 1,5 puta teži od zraka, a još se javlja i kao

tekućina, odnosno ukapljeni plin.

Ugljični dioksid gasi požare na principu ugušivanja, tj. istiskivanjem zraka iz zone gorenja. Uspješno

gasi gotovo sve požare. Posebno je pogodan za gašenje požara u zatvorenom prostoru, na

električnim uređajima i instalacijama pod naponom, te zapaljivih tekućina i plinova. Nije poželjno gasit

veće požare u zatvorenim prostorima jer smanjuje koncentraciju kisika pa se osoba koja gasi može

ugušiti.

8


9.4 Prah (suhe kemikalije )

Prah je sredstvo koje gasi požare na principu antikatalitičkog djelovanja i djelomičnog ugušivanja.

Prah je jedno od najboljih sredstava za gašenje gotovo svih vrsta požara.

Najbolji efekt postiže se kod gašenja zapaljivih tekućina, plinova, električnih uređaja - instalacija pod

naponom, prometnih prijevoznih sredstava, kao i predmeta od posebnog značaja osjetljivih na vlagu (

papirnate novčanice, vrijednosni dokumenti, slike, skulpture u galerijama, muzejima i sl. ).

9.5 Priručna sredstva za gašenje

U nedostatku odgovarajućih sredstava i sprava za gašenje požara, često se koriste i pomoćna

sredstva. Priručno sredstvo je svako ono sredstvo koje brzo i djelotvorno može ugasiti početni požar.

Gašenje se zasniva na pokrivanju i ugušivanju.

Pijesak, zemlja i druge krute tvari efikasni su kod gašenja površinskih požara, posebno za gašenje

manjih požara razlivenih zapaljivih tekućina

Tekstilni pokrivači upotrebljavaju se za gašenje manjih početnih požara, kao npr. zapaljivih tekućina u

posudama, za gašenje plinova, motornih vozila. Posebno je značajna i česta njihova primjena u

gašenju zapaljenih osoba zbog mogućnosti vrlo brze intervencije.

U praksi su mogući uzroci požara i kemijske reakcije između tvari koje međusobnim kontaktom

stvaraju toplinu koja može zapaliti druge gorive tvari ili tvari koje međusobno reagiraju, ako je barem

jedna od njih goriva.

9


10. VRSTE POŽARA I UPORABA SREDSTAVA ZA GAŠENJE

TIP POŽARA VRSTA GORIVE TVARI

NAČIN GORENJA SREDSTVA ZA GAŠENJE

POŽARI KRUTINA

(drvo, ugljen, tekstil, plastika,

sijeno, papir i sl.)

PLAMENOM UZ

STVARANJE

ŽARA

VODA,PRAH,PJENA,

CO2,HALONI

POŽARI TEKUĆINA

(Benzin, ulja, masti, lakovi, boje,

smole, vosak, eter, alkohol i sl.)

PLAMENOM PRAH,PJENA,HALONI

POŽARI PLINOVA

(metan, butan, bropan, vodik,

acetilen, gradski plin i drugih)

PLAMENOM PRAH,HALONI

POŽARI LAKIH METALA

(aluminij, magnezij i njihove

legure,

ŽAROM SPECIJALNI PRAH ili suhi

pjesak

11. UOČAVANJE I DOJAVA POŽARA

Nakon što uočimo požar potrebno je:

- Ostati smireni kako bi pravilno procijenili nastalu situaciju

- Dojaviti požar (vatrogasna postrojba, nadređena osoba)

- Poduzeti radnje za spašavanje osoba i imovine i započeti gašenje požara

- Isključiti dovod plina i električne energije

- Započeti gašenje požara

U slučaju pojave požara potrebno je što prije pristupiti gašenju bez opasnosti za sebe ili drugu osobu i

o tome obavijestiti neposrednog rukovoditelja ili vatrogasce.

10


Telefon za dojavu požara u Republici Hrvatskoj je 193.

- što gori (kuća, stan, automobil, potkrovlje, krovište)

- gdje gori (točna adresa mjesta događaja, dio grada, km na autocesti)

- da li su u opasnosti ljudi ili životinje

- da li postoje nekakve posebne opasnosti (eksploziv, plinska instalacija)

- tko javlja (ime i prezime, broj telefona s kojeg dojavljuje)

Znakovi uzbunjivanja i prestanka požarne opasnosti

12. OPASNOSTI PRI GAŠENJU I MJERE ZAŠTITE

Opasnosti:

- Gušenje i trovanje produktima izgaranja

- Dim

- Djelovanje topline

- Eksplozije plinova, para tekućina, eksplozivnih sredstava ili posuda pod tlakom

- Strujni udar

- Mehaničke ozljede

- Panika

Mjere zaštite:

- disanje kroz komad vate ili ručnik prethodno navlažen u vodi.

- kretati se u pognutom položaju (dim i toplina dižu se u gornje dijelove prostorije)

- kretanje uz nosivi zid

- uređaje, postrojenja i vodiče pod naponom ne smije se dirati

- da bi se ublažile posljedice panike, potrebno je ugrožene usmjeravati najbližim putovima za

evakuaciju ne upotrebljavajući liftove te kretanjem svih ugroženih u istom smjeru

11


13. UZROCI NASTAJANJA POŽARA

Najčešći uzroci nastajanja požara je ''čovjek'' i to zbog.

- Pušenja

- Neadekvatnog postupanja s vatroopacnim tvarima

- Nepoštovanja znakova (zabrana) o uporabi otvorenog plamena

- Zamora ili neznanja pri rukovanju s izvorima paljenja

- Pogreške prilikom izrade projekata

- Neadekvatne uporabe opreme, uređaja i strojeva

Izvor paljenja je svaki toplinski činjenik koji može zapaliti gorivu tvar. Najčešće uzroke i izvore

paljenja možemo svrstati u nekoliko grupa:

- Direktni dodir s otvorenim plamenom ili užarenim tvarima (otvoren plamen, varenje,

lemljenje, loženje eći, pušenje, el. grijalice, glačala, žarulje i sl.)

- Eksplozija ( plin ili pare zapaljivih tekučina u dodiru s otvorenim plamenom ili užarenim

predmetom)

- Kemijske reakcije

- Samozagrijavanje i samozapaljenje ( kemijske, fizikalne ili biološke reakcije)

- Elektricitet (munja, el. instalacije, neispravna trošila i sl.)

- Trenje ( Kod nepodmazivanja radnih dijelova strojeva)

14. UVJETI ZA RAZVOJ I ŠIRENJE POŽARA

Na uvjete širenja požara utječu vjetar, kiša, snijeg, temperatura i vlažnost zraka, atmosferski tlak i dr.

Neki od navedenih činitelja bitno utječu na širenje požara, a neki na njegovo suzbijanje ili smanjivanje

brzine širenja.

Brzina širenja požara na otvorenom prostoru često je povećana zbog strujanja zraka (vjetar) i si. Kiša,

snijeg, vlažnost zraka i dr. utječu na smanjenje brzine gorenja i povećanje brzine gašenja požara.

Požari u objektima gdje postoje razni otvori, kao što su vrata, stepeništa, otvori za dizala, ventilacijski

kanali i dr šire se vertikalno i horizontalno po objektu. Zato se u većini objektima i objektima povećane

opasnosti od požara izvode pregradni zidovi između pojedinih odjeljenja radi spriječavanja širenja

12


požara. Vrata koja služe za komunikaciju (prolaz) moraju biti vatrootporna. Stubišni prostor mora biti

osiguran uređajima za odvođenje dima i topline. Na ventilacijskim kanalima moraju biti ugrađene

zaklopke.

RAZVOJ I ŠIRENJE POŽARA OVISE O :

- Vrsti gorive tvari

- Agregatnom stanju

- Granulaciji

- Kemijskom sastavu

- Toplinskoj moći

- Fizikalnim svojstvima

- Temperaturi paljenja

- Strujanju zraka

15. EVAKUACIJA

U višekatnim objektima izlazni su putovi za evakuaciju od posebne važnosti prilikombrzog napuštanja

zgrade u slučaju požara, odnosno brze evakuacije ljudi, kao i brze intervencije radi lokaliziranja i

gašenja požara.

Zgrade, posebno višekatnice, moraju imati i uređaje za brz izlazak ljudstva ugroženog požarom (nužni

izlazi s posebnim stepeništem osiguranim od požara, ljestve za spašavanje i si).

Izlazi za slučaj opasnosti moraju biti naročito označeni i tako izvedeni da se mogu lako otvoriti. Pristup

izlazima za slučaj opasnosti mora uvijek biti slobodan. Vrata se moraju otvarati u pravcu izlaza na

siguran i slobodan prostor.

U slučaju većih požara evakuacija - spašavanje ljudi ne može se provesti kroz navedene postojeće

izlaze, već treba koristiti odgovarajuću vatrogasnu opremu za spašavanje, kao što su: vatrogasne

ljestve i spusnice.

13


16. OPREMA ZA GAŠENJE POŽARA

Velik broj požara može se pravodobno zaustaviti ukoliko se odmah nakon izbijanja požara započne s

akcijom gašenja. U tom slučaju bit će dovoljna mala količina sredstava za gašenje.

16.1 Ručni vatrogasni aparati

Ručni vatrogasni aparati su sprave koje se lako prenose. Namijenjeni su gašenju početnih požara.

Jer su ograničene količine sredstava za gašenje , aparate je potrebno postaviti blizu potencijalnih

izvora nastanka požara. Aparati se moraju postaviti na vidljiva i pristupačna mjesta.

Prema vrsti sredstava za gašenje požara kojima su aparati napunjeni, dijele se na slijedeće tipove:

- aparat za gašenje raspršenom vodom ( V-9 )

- aparat za gašenje kemijskom pjenom ( Ph )

- aparat za gašenje ugljičnim dioksidom ( CO2)

- aparat za gašenje zračnom pjenom ( Pz 9 )

- aparat za gašenje vodom i zračnom pjenom ( B - 15 )

- aparat za gašenje prahom ( "S" )

- aparat za gašenje halonom ( Hal)

Aparat za gašenje ugljičnim dioksidom (CO2)

Prvenstveno je namijenjen gašenju požara na električnim instalacijama i uređajima pod visokim

naponom i gašenju požara zapaljivih tekućina i plinova, posebno u zatvorenim prostorijama.

Aparat se aktivira tako da se oslobodi mlaznica, izvuče osigurač, pritisne poluga ventila prema dolje.

Mlaz se usmjeri iznad upaljene tvari.

Domet mlaza iznosi 2-3 metra. Ako se radi o starijem tipu aparata s običnim ventilom, aktivira se

odvrtanjem kotačića s desna u lijevo do kraja, dok se drugom rukom pridržava mlaznica usmjerena u

žarište plamena.

14


Aparat za gašenje prahom ( S )

Izrađuje se u nekoliko veličina od 1 do 12 kg.

Namijenjen je gašenju početnih požara svih vrsta od gorivih do lakozapaljivih tvari, elektrouređaja,

instalacija i zapaljivih plinova.

Aparat se aktivira tako da se prvo oslobodi mlaznica, izvuče osigurač, pritisne ručica, mlaznica usmjeri

u pravcu vatre, te pritiskom na ručicu mlaznice počinje gasiti. Domet mlaza je 3 do 4 metra.

Aparat za gašenje zračnom pjenom ( Pz 9 )

Namijenjen je gašenju požara zapaljivih tekućina i požara krutih tvari. Ne može se koristiti za gašenje

požara električnih uređaja i instalacija pod naponom. Aparat se aktivira oslobađanjem mlaznice iz

svog ležišta, vađenjem osigurača, pritiskom ručice za aktiviranje i ručice mlaznice, a mlaz usmjeri u

požar s najpogodnije udaljenosti. Domet mlaza je 7 metara.

16.2 prijevozni vatrogasni aparati

Prijevozni aparati za gašenje požara snabdjeveni su ručkom i kotačima za ručni prijevoz čija težina u

napunjenom stanju nije veća od 250 kg.

Požari elektroenergetskih postrojenja gase se uglavnom prijevoznim aparatima na prah i ugljični

dioksid, a najčešće se korist S - 50 i CO2 2 x 30 kg.

15


Prijevozni aparati za gašenje prahom ( S-50, S-100 )

Koriste se za gašenje požara benzina, ulja, lakova, etera, masti, smola i sličnih upaljivih plinova

(metan, butan, propan, vodik, acetilen, gradski plin i dr.)- električnih instalacija i postrojenja pod

visokim naponom.

Aparat se aktivira tako da se spusti prednji dio aparata, oslobodi i izravna cijev s mlaznicom, izvlače

osigurač i zakrene poluga ventila, zatim se povuče okidač na mlaznici i mlaz usmjeri u požar. Domet

mlaza je do 15 metara.

Prijevozni aparati za gašenje ugljičnim dioksidom ( CO2)

Služi za gašenje požara strojeva, uređaja i instalacija pod visokim naponom i gašenje požara

zapaljivih tekućina, plinova, posebice u zatvorenim prostorijama.

Aparat se aktivira oslobađanjem mlaznice, izvlačenjem osigurača i zakretanjem poluge ventila.

Prijevozni aparati za gašenje napunjeni kemijskom pjenom

Namijenjen je gašenju požara zapaljivih tekućina kao što su:benzin, ulja, masti, smole i dr. dok s

manjim efektom gase materijale biljnog podrijetla. Nisu namijenjeni za gašenje požara na strojevima

Aparat se aktivira oslobađanjem mlaznice iz ležita odvijanjem vretena u lijevo. Zatim se dio aparata

potisne prema dolje nekoliko puta.

16.3 Hidranti

Hidranti su uređaji na kojima se iz vodovodne mreže vrši opskrba vodom za gašenje.

Razlikujemo tri vrste hidranta:

- Podzemne hidrante

- Nadzemne hidrante

- Zidne hidrante

Podzemni hidranti

Ugrađuju se na vodovodnu mrežu na razini terena. Smješteni su na ulicama, javnim površinama.

Da bi se mogli koristiti, potrebni su hidrantski nastavak, hidrantski ključ, odgovarajući broj vatrogasnih

cijevi i mlaznica.

Treba ih uočljivo obilježiti. Znak trokuta postavlja se na najbliži objekt ili nosač (stup).

Na znaku trokuta obilježena je i udaljenost u metrima i strelica pravca kretanja.

16


Nadzemni hidranti

Postavljaju se iznad površine zemlje u visini do 1 metra.

Da bi se mogli koristiti, potreban je ključ i odgovarajući broj cijevi i mlaznica.

Zidni hidranti

Postavljaju se najčešće unutar objekta i to na zidovima u tzv. hidrantske ormariće. Oprema je zidnog

hidranta priključak za cijev, vatrogasna cijev min. dužine 15m dužine, mlaznica, te ventil za otvaranje

vode.

17


17. RUKOVANJE VATROGASNIM APARATOM

Donesite aparat na mjesto požara

Izvucite osigurač pokretne ručice na ventilu aparata

Dlanom udarite pokretnu ručicu ventila do kraja

Pričekajte 5 sekundi

Uperite diznu ventila prema požaru i pritisnite pokretnu ručicu do kraja

Mlazom praha pokrivajte zapaljene površine sve dok se požar ne ugasi

Documents

PRIRUČNIK...gornje granične koncentracije koje dovode do eksplozije. Područje između donje i gornje granice eksplozivnosti zove se područjem eksplozivnosti. Zapaljivi plinovi