PRIRUČNIK ZA LJETNI

ALPINISTIČKI TEČAJ

RIJEKA 2006.GODINE D.FRLETA

2

UPOZORENJE!

AUTORI SE ODRIČU SVAKE

ODGOVORNOSTI NASTALE USLIJED

KORIŠTENJA ZNANJA I TEHNIKA

PREDSTAVLJENIH U OVOM

MATERIJALU.

PENJANJE JE AKTIVNOST U KOJOJ SE

MOŽETE TEŠKO POVRIJEDITI ILI

POGINUTI!

SVATKO TKO SE BAVI PENJANJEM

ČINI TO NA VLASTITU

ODGOVORNOST !

3

SADRŽAJ :

1. PREDGOVOR .................................................................................................. 4

2. UVOD ............................................................................................................... 6

3. ŠKOLOVANJE ALPINISTA........................................................................... 6

4. POVIJEST......................................................................................................... 7

5. OPREMA.......................................................................................................... 8

6. UZLOVI.......................................................................................................... 15

7. MEĐUOSIGURANJA.................................................................................... 18

8. KOMUNIKACIJA U NAVEZU I POSTUPCI NA SIDRIŠTU PRILIKOM

PENJANJA SMJEROVA OD VIŠE DUŽINA.................................................. 20

9. SPUŠTANJE NIZ UŽE -ABSEIL.................................................................. 25

9.1 PRIPREMA OSOBNE OPREME I OSIGURANJE NA SIDRIŠTU ...... 26

9.2 PRIPREMA UŽETA ................................................................................ 27

9.3 SPUST NIZ UŽE ...................................................................................... 28

9.4 DOLAZAK NA DONJE-SLIJEDEĆE SIDRIŠTE .................................. 29

10. ALKA ........................................................................................................... 30

11. PRIPREMA PENJAČKOG USPONA......................................................... 31

11.1. Vrste uspona i načini penjanja .............................................................. 31

11.2. Tehnički opis smjera............................................................................. 32

11.3. Oblici u stijeni....................................................................................... 32

12. VRSTE STIJENA ......................................................................................... 34

13. OPASNOSTI U PLANINI............................................................................ 35

14. NESREĆA U PLANINI ............................................................................... 35

15. GORSKA SLUŽBA SPAŠAVANJA........................................................... 36

4

1. PREDGOVOR

Čitajući predgovore ostalih knjiga stekao sam dojam da bi u ovom dijelu trebalo biti

ozbiljan i napisati nešto kvalitetno. Tako barem ja doživljavam predgovore u ostalim pisanim

djelima i obično su mi zanimljivi i interesantni. Stvarni razlog zašto ovo pišem je taj da

pojasnim neke stvari, a možda nisu direktno vezane, koje sam spoznao tijekom bavljenja

penjanjem i od izlaska prvog izdanja ovog DJELA.

Inicijator (doduše ne idejni jer se o tome pričalo i pričalo) je 1999. g. bio, (danas dr.),

ANTE ŠKROBONJA koji je pun entuzijazma prvi nešto konkretno sastavio u materijalnom

obliku. Putem prema Rabu na mom starom laptopu komentirali smo i uređivali koncept

prijašnjeg izdanja, a ja sam daljnju izradu preuzeo na sebe. Neke stvari su manjkale, skice npr.

Tu je pomogao ELVIR SULIĆ čiji se štih lako može prepoznati u nekim crtežima. Pojedinci,

npr. ERIK i IGOR KARUZA, koji su tek pred nekoliko mjeseci završili tečaj (Igor još nije

pohađao tečaj) već su onda radili na završnom, binarnom make up-u skripte.

I evo nas u 2006. g. malo stariji i pametniji.

Oprema se u zadnjih šest godina mijenjala i promijenila. Danas se, kao i onda,

proizvodi oprema koja ima ulogu da korisniku u najvišoj mogućoj mjeri poveća razinu

sigurnosti i olakša korištenje.

Tehnika penjanja i osiguravanja je napredovala i promijenila se. Koriste se tehnike

penjanja i osiguravanja koje u najvišoj mogućoj mjeri (dok ne izmisle nešto bolje)

omogućavaju sprečavanje ozljeda i pojednostavljuju osiguravanje tijekom penjanja.

Sastav i motivi polaznika tečaja i onih koji su tečaj već završili su se promijenili. Prije

ovog ubrzanog doba, na tečaj penjanja dolazili su planinari kojima je to bila nadopuna

postojećeg znanja za kretanje planinama. Neki od njih su ostajali i nastavljali se baviti više

penjanjem nego planinarenjem. Danas je to rijedak slučaj. Ritam života je takav kakav je i

danas se nema slobodnog vremena skoro nizašto, a kamoli za penjanje. Iz tog razloga

pojedini ljudi koji dolaze, dođu iz znatiželje i žele samo vidjeti i probati. Većina polaznika po

završetku tečaja, penjanjem se nastave rekreativno baviti (penjati za svoj gušt kada ih uhvati

želja) i njima osobno je, vjerujte, najbolje. Rjetkima (jao si ga njima) penjanje postane

sastavni dio ili čak smisao života. Postoje i pojedinci ili pojedinke, tijekom i poslije tečaja,

koji se pojavljuju kako bi se pokazali/dokazali. Najmanje je ljudi koji ostaju i uz bavljenje

penjanjem pomažu razvoju i napretku kluba i samog penjanja. Nažalost, postoje i ljudi koji u

zabludi misle da ovdje pripadaju. Svatko tko je ''najglasniji na sastancima'' ili podiže ruku za

odradu svih zadataka, a iste ne odradi na vrijeme ili ih ne odradi uopće, ne pomaže razvoju i

napretku kluba ili penjanja. U ovu grupu također ubrajam (i usput apeliram na) sve pojedince

koji (kapa dolje, ali...) penju samo za svoj gušt. I na kraju oni pojedinci koje je bolje ''izgubiti

5

nego naći'' jer dođu u klub samo onda kad im je nešto potrebno, a smatraju da su svojom

pojavom doprinjeli u radu kluba i razvoju penjanja.

Povijest se nije promijenila nego se nastavlja.

Čemu sve ovo?

Tijekom održavanja tečajeva i ispita na kojima se ovaj materijal koristio uvidjelo se da

se polaznici htjeli mi to ili ne uvijek najviše hvataju za ono opipljivo, a to je u biti ovo što

čitate. Odgovori (pokazatelj usvojenih znanja) polaznika tečaja na ispitima uvijek su usko tj.

direktno povezani s onim što se ovdje pročita. To je u redu ako se na predavanjima i vježbama

drugačije ne napomene. Tako je dolazilo do situacija da se neki polaznik tečaja poziva na ovaj

materijal, a nije bio na vježbi ili je kasnio na predavanje kad se to obrađivalo tj. kada se

ukazivalo na zastarjelost nekih podataka. Kako je pri prvom pisanju korišten materijal i

podaci koji su tada bili dostupni i aktualni tako je to napravljeno i sada. To ne znači da je ovo

trenutno najbolji sistem na svijetu, već najbolji koji je u ovom trenutku bio dostupan onima

koji su radili. Kada se idući put nešto bude mijenjalo napraviti će se isto. Tako će možda

ponovo baš DIEGO KOŠTA uređivati materijal ili će baš DALIBOR FAK I MARKO

KRPEŠIĆ pozirati za postupke na sidrištu i sl. Tko zna? Možda smo ovaj put napravili sve po

pravilima struke. Bit će tu naravno zamjerki i ukazivanja grešaka sa strane onih koji imaju

pravo i sa strane onih koji ''imaju pravo, bolje bi to riješili samo nemaju vremena'', ili kako to

već ide. Tko radi taj i griješi. Iskreno, volio bih da se nađe netko tko će držeći u ruci nešto

novo reći: ''Ne valja, OVO MOJE JE BOLJE''.

Jedina stvar koja se nije promijenila (bar kod mene) je stalna želja za penjanjem.

DANIJEL FRLETA

6

2. UVOD

Ova skripta namijenjena je polaznicima početničkog-ljetnog penjačkog tečaja

Riječkog alpinističkog kluba. Postoje tehnike penjanja i oprema koji se koriste i koje

polaznici mogu vidjeti, ali ne spadaju u osnovne pa o njima neće biti govora.

Pri prvoj izradi je kao smjernica korištena knjiga Zlatka Smerkea "Planinarstvo i

alpinizam", gdje su neke prikazane tehnike i podaci zastarjeli. Ovo još uvijek nije glavni

udžbenik, već dopuna predavanjima i vježbama, kojom se pokušavaju približiti neke od

osnovnih tema koje se obrađuju na tečaju. Sadržaj u cjelini ne predstavlja i ne doseže

minimum znanja koje je potrebno usvojiti da bi se zadovoljile teme koje su obrađene kao dio

ljetnog penjačkog tečaja. Možda su neke od tema previše grubo opisane, stoga se preporuča

da polaznici tečaja redovito i pažljivo prate predavanja i vježbe. Ukoliko se pojave neke

nejasnoće odmah se obratite voditelju tečaja koji će vam pomoći da ih zajednički razjasnite.

3. ŠKOLOVANJE ALPINISTA Nakon završenog zimskog i ljetnog penjačkog tečaja polaznici ne dobivaju naslov

alpinist već postaju alpinistički pripravnici. Drugim riječima, nije svatko tko se bavi

alpinizmom alpinist. Prema uvjetima HPS-a, odnosno komisije za alpinizam, "alpinist" je

naslov koji se dobiva nakon položenog ispita za naslov alpinist. Uvjeti za pristupanje ispitu za

naslov alpinist jesu:

- da je punoljetan,

- da ima najmanje godinu dana pripravničkog staža,

- da je sposoban samostalno voditi navez u smjeru IV. stupnja teškoće (za žene III. Stupnja

teškoće),

- da je ispenjao najmanje 30 različitih smjerova u suhoj stijeni (od toga najmanje 5 viših od

300 m) u najmanje tri različita penjačka područja,

- da je ispenjao 2 različita zimska smjera,

- da je ispenjao 1 smjer u ledu ili 2 u zaleđenim slapovima ili da je završio ledenjački tečaj

koji organizira KA-HPS-a,

- da ga je matični odsjek ili klub predložio za polaganje alpinističkog ispita,

- da je pred ispitnom komisijom položio ispit za naslov "alpinist".

7

Ispit za naslov "alpinist" organizira Komisija za alpinizam HPS imenujući za to posebnu

komisiju od tri člana. Ispitna komisija ima pravo postavljati pitanja iz cjelokupnog

alpinističkog sadržaja /tehničkog, penjačkog, povijesnog/ kako bi se moglo utvrditi

alpinističko znanje, zrelost, obavještenost i osjećaj odgovornosti kandidata. U ispitnoj

komisiji mora biti najmanje jedan alpinistički instruktor i jedan gorski spašavatelj s naslovom

alpinist. Nakon položenog ispita pripravnik stječe pravo na naslov "alpinist". Taj naslov je

trajan, a dodjeljuje ga HPS.

Alpinistički instruktor može postati svaka osoba koja nosi naslov “alpinist” najmanje godinu

dana i koja je položio ispit pred ispitnom komisijom za alpinističkog instruktora koju imenuje

KA. Ispitnu komisiju čine tri alpinistička instruktora od kojih najmanje dvojica trebaju biti

gorski spašavatelji s naslovom alpinist, a najmanje jedan mora imati položene opće predmete

za alpinističkog instruktora na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu.

4. POVIJEST Alpinizam je teško definirati jer je to vrlo složena ljudska aktivnost koja u sebi sadrži

komponente športa i filozofije. Možda se mnogi neće složiti s ovom tvrdnjom, no većina će se

složiti da bez poznavanja povijesti alpinizma alpinist ne može biti potpun alpinist.

U ovoj skripti nećemo opisivati povijest planinarstva i alpinizma jer o toj temi postoji

mnoštvo pisanih radova, već ćemo navesti samo najosnovnije događaje.

- 1786. prvi uspon na Mont Blanc, Michael-Gabriel Paccard i Jean-Jacquest Balmat. Taj se

događaj uzima kao početak klasičnog alpinizma,

- Početkom 19. st. osvojena je većina alpskih vrhova, a prednjače Nijemci, Talijani,

Francuzi, Englezi i Švicarci.

- 1865. uspon na Matterhon, na vrh su se prvi popeli Whymper, Hudson, Douglas, Hadow,

Croz, Taugwalder i Taugwalder da bi se dva dana nakon Whimpera uspeo i Carrel,

- Tridesetih godina ostaju samo tri velike neispenjane stijene u Alpama, a to su sjeverne

stijene Matterhorna, Grand Jorassesa i Eigera .

- ispenjana i Alpska trilogija. 1931 Matterhornova sjeverna stjena, 1935 sjeverna stijena

Grand Jorassesa te 1938. sjeverna stijena Eigera,

- 1950.-1960. ispenjano svih četrnaest osamtisućnjaka.

- 1953. Edmound Hillary i Tenzing Norkej stoje na vrhu Mount Everesta .

- 1998. osnovan Riječki alpinistički klub.

8

5. OPREMA NAPRTNJAČA

Postoje naprtnjače u raznim veličinama, od 20 do 120 litara volumena koji se može

smjestiti u unutrašnjost. Pri izboru valja paziti na veličinu leđa (veličine od 1 do 5 ili sa

mogućnošću prilagodbe), odnosno da naprtnjača anatomski stoji na leđima te da većinu tereta

prenosi na bokove, a ne na ramena. Time se olakšava nošenje i disanje jer se omogućava

širenje grudnog koša.

Alpinistička naprtnjača mora imati mogućnost pričvršćivanja cepina i dereza s vanjske

strane, a poželjni su i remenčići za skije.

Prilikom slaganja stvari u naprtnjaču treba voditi računa o pravilnom rasporedu i redoslijedu

spremanja (teže stvari uz kralježnicu npr. tekućina za piće u mijehu, a manje potrebne stvari

na dno, npr. vreća za spavanje).

UŽAD

Penjačko uže je osnovni penjački rekvizit s zadaćom osiguranja penjača pri padu.

Postoje statička i dinamička užeta.

Penjačko uže se sastoji od: košuljice (vanjski vidljivi dio), koja je kod dinamičkih

užeta obično šarena, jezgre i kontrolne niti (Slika 1). Koeficijent elastičnosti kod dinamičnih

užeta je veći od 4%, što ublažava pad penjača.

Slika 1 - Konstrukcija užeta.

Duljine dinamičkih užeta kreću se između 40 i 80m. Debljine ovise o namjeni a kreću

se od: cca. 9.1mm do 11 mm za jednostruka,

cca. 8 mm pa na više za udvojena, te

cca 7.5 pa na više za dvostruka užeta.

Način označavanja užeta prikazan je na slici 2.

9

Slika 2 - Način korištenja pojedinih vrsti užeta.

Pri korištenju treba izbjegavati gaženje po užetu i kontakt

užeta s oštrim predmetima. Uže se čuva u tamnom i suhom

prostoru. Prilikom penjanja koristi se i podložak za uže na koji se

uže slaže i koji služi kao torba za uže u kojemu se ono nosi. U

nedostatku podloške uže se slaže na tzv. način ,,NA KNJIGU’’

prikazan na slici 4.

Uz navedene karakteristike uže ima i karakteristiku broja padova faktora 2, a taj broj

se mijenja po UIAA standardu, a direktno ovisi o debljini i tipu užeta (jednostruko, dvostruko

ili udvojeno). Faktor pada izračunava se po formuli:

fp=_____________duljina pada_____________

duljina užeta između palog penjača i partnera

Slika 3 - Način slaganja užeta

Slika 4 - Faktor pada pri korištenju užeta.

10

Uže ima svojstvo da upija vodu čime dobija na masi i postaje teže. Neke užeta imaju

sposobnost manje apsorpcije vode što im daje prednost pri korištenju u vlažnim uvjetima.

(tzv. DRY UŽETA).

Užeta bi prije početka uporabe trebalo označiti, tj. na krajevima napisati: duljinu, debljinu, tip

užeta i datum početka uporabe .

Koliko će se dugo vremena neko uže koristiti ovisi najviše o periodičnosti uporabe no

svakako se treba pridržavati preporuka proizviđača.

ALPINISTIČKA KACIGA

Kaciga štiti glavu od padajućih predmeta te štiti od udarca glavom prilikom pada

penjača u stijeni. Treba koristiti namjenske i atestirane kacige koje imaju poseban sistem

prilagodbe i pričvrščivanja na glavu penjača, kako bi se u što većoj mjeri osigurali i zaštitili.

POJAS

Pojas je dio penjačke opreme koji služi za povezivanje penjača i užeta te raspređivanje

sila i ublažavanje udarca pri padu.

Najčešće se koriste pojasevi koji se stavljaju oko pojasa, a imaju i nogavice (Slika 5).

Kod tih pojaseva težište je negdje u visini zdjelice, a glavni dio opterećenja podnose bedra, tj.

noge. Postoje pojasevi koji imaju i naramenice, a težište je povišeno i nalazi se na prsima.

Naramenice (prsni dio pojasa) mogu biti i zasebni dio no ne koriste se samostalno bez donjeg

dijela pojasa. Najčešće se koriste kada se penjemo s s naprtnjačom jer sprečavaju prevrtanje

uslijed pada.

Slika 5 - Pojas i dijelovi pojasa

11

SPONKE

Sponke služe za povezivanje dvaju dijelova opreme u jedan niz-cjelinu (osmica-pojas,

uže-klin...).

Prema obliku (Slika 6) dijelimo ih na: ovalne (pravilne), kruškolike, asimetričnog D

oblika i pravilnog D oblika (rjeđe) te na one s maticom ili bez nje.

Slika 6 - Oblici sponki

Sponke s maticom služe za sve vrste osiguranja penjača, a sponke bez matice se

koriste za izradu međuosiguranja te nošenje opreme. Na sponki je ugravirana izdržljivost

otvorene i zatvorene sponke te izdržljivosti u različitim smjerovima opterećenja. Posebno

treba voditi računa da je pored navedenog istaknuta norma ili standard koji sponka

zadovoljava (UIAA, CE, EN,…) Izdržljivost sponke kada je zatvorena i pravilno opterećena

ne bi trebala biti manja od 22 KN.

KOMPLET

Komplet je dio opreme koji se sastoji od trake (vrpce različitih duljina) koja povezuje

dvije sponke. Koristimo ga za ublažavanje trenja i bolju amortizaciju prilikom pada.

PEDULE (penjačice)

Pedulama se naziva posebno oblikovana i od posebne gume izrađena obuća

namijenjena isključivo penjanju.

12

KLINOVI (Slika 7)

Klinovi služe za izradu sigurnosnih točaka (međuosiguranja ili točki

sidrišta). Postoje klinovi različite tvrdoće, ovisno za koju su vrstu stijene

namijenjeni (tvrdi za granit, mekši za vapnenac).

Prema obliku pukotine u koju se zabijaju mogu biti: vodoravni,

okomiti i univerzalni.

ČOKOVI (zaglavci) (Slika 8)

Čokovi se koriste umjesto klinova za postavljanje međuosiguranja u širim pukotinama.

Mogu biti sa sajlom ili s zamkicom.

FRENDOVI (Slika 8)

Namjena im je ista kao i čokovima, ali im je prednost ta da se mogu prilagođavati

širini pukotine do određene granice. Postoje razne veličine od 1 do 5 ovisno o proizvođaču.

Postavljanje u pukotinu ovisi o smjeru opterećenja (uvijek prema dolje), a ne o obliku

pukotine.

STREMENI (ljestvice)

Stremeni se koriste za napredovanje u umjetnom (tehničkom) penjanju kao zamjena za

hvatišta i/ili nožišta.

Mogu biti izrađeni od tkanine (trake) ili mogu biti napravljeni od metalnih pločica i

užeta. Obično se na vrhu stremena nalazi FIFI kukica koja olakšava povlačenje stremena za

sobom.

Slika 7 - Vrste klinova i njihova

primjena u raznim pukotinama

Slika 8 - Primjer postavljanja čoka i frenda,

(opterećenje je prema dolje)

13

ZAMKA

Zamke su kraći komadi užeta debljine od 2 do 10 mm. Služi u izradi sidrišta ili za

postavljanje međuosiguranja. Za izradu bilo kakvog osiguranja ne bi trebali koristiti debljine

manje od 6mm.

TRAKA / Vrpca

Samo ime govori što je to. Najčešće se upotrebljava pri izradi sidrišta na dvije točke, a

osim toga gotovo uvijek može nadomjestiti zamku. Prednost im je veća čvrstoća i plosnati

oblik koji se bolje prilagođava na oštrijom rubovima. Po konstrukciji postoje cjevaste i

pločaste trake. Izdržljivost trake kada je zatvorena u prstene bi trebala biti manja od 22 KN.

Trake se mogu kupiti gotove duljine tj. tvornički spojene šavom. Također se mogu kupiti

točno željene duljine te spojiti kravatnim uzlom.

KLADIVO (penjački čekić)

Kladivo se koristi za zabijanje klinova, kao i za vađenje međuosiguranja. SPRAVICE TJ. POMAGALA (Slika 9)

Osmica (Kruška)

Osmica je dio opreme koji koristimo za osiguravanje prvog penjača i za spuštanje niz

uže. Koristi se za jednostruko i dvostruko uže.

Gri-Gri

Ovo je dio opreme koji koristimo za osiguravanje partnera. Ima mogućnost

samoblokiranja pri opterećenju tj. padu penjača. Koristi se za jednostruko uže debljine 10mm-

11mm.

Slika 9 – Pomagala

(Gri-Gri, Reverso, Tre, košarica, pločica)

14

Reverso

Ovo je dio opreme koji koristimo za osiguravanje partnera i spuštanje niz uže. Nema

mogućnost samoblokiranja pri opterećenju tj. padu prvog penjača. Koristi se za jednostruko i

dvostruko uže. Prednost mu je da ne uvija uže.

Tre

Ovo je dio opreme koji također koristimo za osiguravanje partnera i spuštanje niz uže.

Ima mogućnost samoblokiranja pri opterećenju tj. padu penjača i spuštanju niz uže. Koristi se

za jednostruko i dvostruko uže. Prednost mu je da ne uvija uže.

Pločica-Košarica

Ovo je dio opreme koji također koristimo za osiguravanje partnera i spuštanje niz uže.

Nemaju mogućnost samoblokiranja pri opterećenju tj. padu penjača ili spuštanju niz uže.

Koristi se za jednostruko i dvostruko uže. Prednost im je da ne uvijaju uže.

Shunt

Shunt (Slika 10) je spravica kojom se blokira jednostruko ili dvostruko uže (dvostruko

iste debljine). Shunt se nikad ne koristi samostalno. Kombinira se nekim od pomagala pri

spuštanju po užetu, umjesto Prusikovog uzla.

Slika 10 – Shunt i nošenje shunta na pojasu te postavljanje na dvostruko uže.

15

6. UZLOVI

Pri izradi svakog uzla treba voditi računa:

- da nam ostane barem 10-ak cm ili 10 debljina viška užeta

- da je uzao pravilno napravljen i uredno složen

- da napravimo sigurnosne uzlove ako su potrebni.

1. OSMICA (Slika 11)

Ovaj uzao služi u raznim situacijama za fiksiranje

užeta. Npr. pri provlačenju užeta kroz alku.

2. UPLITANJE OSMICE (Slika 12)

Služi za navezivanje penjačkog užeta na pojas.

3. VRZNI UZAO (Slika 13)

Vrzni uzao služi za izradu vlastitog osiguranja na

sidrištu u smjerovima od nekoliko duljina užeta.

Prednost mu je brza mogućnost regulacije oba

kraja, ali pri korištenju treba voditi računa da

nikad niti jedan od krajeva nije slobodan.

Slika 11 - Osmica ili vodički uzao

Slika 12 - Upletena osmica

Slika 13 - Vrzni uzao i način izrade

16

4. POLUVRZNI UZAO (Slika 14) Ovaj uzao služi za osiguravanje partnera

prilikom penjanja. Također može koristiti kao

improvizirano sredstvo za spuštanje. Može se

raditi s jednom ili dvije niti užeta.

5. DVOSTRUKI KRIŽNI UZAO (Slika 15) Ovaj uzao služi za povezivanje dvaju užeta

iste ili različite debljine. Ako su približno

iste debljine onda sa obe niti radimo 2

namotaja, a ako su osjetno različite debljine

(npr povezivanje zamke od 6mm i užeta od

10mm), s tanjom radimo 3, a s debljom 2

namotaja. Kontrola ispravnosti uzla su

križevi s iste strane.

6. AMBULANTNI UZAO Ambulantni uzao služi za povezivanje dvaju užeta

iste debljine. Prednost mu je mogućnost

povezivanja dviju niti koje pritom ujedno i

međusobno nategnemo. Mana mu je manja

izdržljivost pri međusobnom proklizavanju niti pa

se obavezno moraju raditi sigurnosni uzlovi.

7. BULINOV UZAO Bulinov uzao služi umjesto pojasa za navezivanje na uže. Na bulinov uzao obavezno dolaze

osiguravajući uzlovi.

Slika 14 - Poluvrzni uzao i način izrade

Slika 15 - Dvostruki križni i način izrade

Slika 16 - Ambulantni uzao

Slika 17 - Bulinov uzao i način izrade

17

8. PRUSSIKOV UZAO Prussikov uzao služi kao osiguranje pri spustu u nedostatku shunta. Krajevi koji vire iz uzla moraju

biti duljine 3-7 cm tj. ‘’tri prsta’’. Omjer zamke i niti užeta na kojoj se radi mora biti 2:3 tj. Zamka

mora biti za 1/3 tanja od užeta. Kao način dobivanja najveće debljine zamke na nekoj debljini

(promjeru) užeta, možemo koristiti donju formulu. Najveći promjer zamke za prussik =___debljina užeta__x 2

3

9. KRAVATNI UZAO (Slika 20) Ovaj uzao služi za povezivanje dvaju krajeva traka.

10. DVOSTRUKA OSMICA (Slika 21)

Dvostruka osmica služi nam kao improvizacija penjačkog

pojasa ili pri fiksiranju jednostrukog užeta za spust preko dvije

točke.

Slika 20 - Kravatni uzao i način uplitanja

Slika 21 - Dvostruka osmica i način izrade

Slika 19 - Prusikov uzao i način uplitanjaSlika 19 - Način ulopčavanja u prusikov uzao

18

7. MEĐUOSIGURANJA

Na uređenim penjalištima ili u smjerovima od više dužina nailazimo na umjetno

postavljena međuosiguranja. To su u principu tiple koje se postavljaju u izbušenu rupu u

čvrstoj i kompaktnoj stijeni. Postavljaju se ljepljenjem (tijelo i alka u komadu) uz pomoć

spacijalnih ljepila ili najčešće zabijanjem sidrenih vijaka i zavidavanjem pločice na njih.

Slika 22 – Tipla za ljepljenje i sidreni vijak s pločicom

Prilikom postavljanja međuosiguranja možemo koristiti i prirodne oblike kao što su: pješčani

sat, rog ili stablo (slika 23)

Pri penjanju osobito treba voditi

računa o pravilnom ukopčavanju

kompleta u međuosiguranja. Što znači i

kako izgleda pravilno ukopčan komplet

pokazuje nam slika 24.

Pri ukopčavanju kompleta

vratašca moraju gledati suprotno od

smjera opterećenja tj. pada penjača.

Slika 24 - Pravilno ukopčavanje užeta u komplet

Slika 23

a) pješčani sat; b) rog; c) stablo

a. b. c.

19

Prije nego što vaš partner nastavi penjati kao prvi, obvezno treba ukopčati prvi

komplet kako biste izbjegli situaciju prikazanu na slici 25b. Ukopčavanjem prvog kompleta je

bitno jer:

1. Pri padu penjač nas diže gore

2. Teže može doći do faktora pada 2

a. b. Prilikom penjanja uže se ne smije nalaziti između nogu, kao na slici

26, jer u tom slučaju pad može završiti okretanjem na glavu. Kod penjanja

uže uvijek mora biti između penjača i stijene.

Slika 25

a) Situacija s ukopčanim prvim kompletom

b) Situacija s neukopčanim prvim kompletom

Slika 26 - Situacija kada dolazi do prevrtanja

penjača kojem uže prolazi ispod noge

20

8. KOMUNIKACIJA U NAVEZU I POSTUPCI NA SIDRIŠTU PRILIKOM PENJANJA SMJEROVA OD VIŠE DUŽINA Penjači FRANE i JOŽA dolaze pod smjer i pripremaju se za uspon.

DRUGI PENJAČ (koji će osiguravati vodećeg penjača u ovoj dužini) se priprema za

osiguravanje. Na sponku s maticom ubacuje poluvrzni uzao i zatvara je. Sada je spreman pa

kaže: PENJI. (Slika 27)

VODEĆI PENJAČ kada je spreman (ima potrebnu opremu i upletenom osmicom je navezan

na pojas), odgovara: PENJEM i započinje penjati.

Dobro uvježbani navezi nemaju potrebe za komuniciranjem dok jedan penje, no ukoliko je

uže previše labavo ili nategnuto onaj tko penje (prvi ili drugi) viče partneru NATEGNI

odnosno POPUSTI što se odnosi na natezanje ili popuštanje užeta.

DOLAZAK PRVOG-VODEĆEG PENJAČA NA SIDRIŠTE

VODEĆI PENJAČ kada stigne do sidrišta, prvo osigurava sebe ubacivanjem vrznog

uzla u sponku i njenim zatvaranjem na jednoj točki sidrišta. (Slika 28a)

Kroz tu sponku provlači traku (ne otvara sponku jer se je osigurao na nju). (Slika 28b)

Traku ukopčava u drugu točku čime povezuje dvije točke.

Uvija jednu od niti trake te treću sponku ukopčava hvatajući obje niti trake.

(Slika 28c i 28d)

Slika 27 – Navezivanje u penjački navez i priprema osiguravanja

21

Nakon toga vikne: PUSTI OSIGURANJE što znači da ga drugi penjač više ne mora

osiguravati jer je osiguran na novom sidrištu.

DRUGI PENJAČ skida poluvrzni preko kojeg je osiguravao i viče: VUCI UŽE kako

bi se višak užeta između njih napeo.

VODEĆI PENJAČ povlači uže i slaže ga na policu ili preko nogu kako ne bi

slobodno visilo i negdje zapelo.

Kad vodeći - prvi penjač povuče svo slobodno uže, drugi penjač viče: KRAJ (užeta).

VODEĆI PENJAČ ukopčava poluvrzni u sponku koja

povezuje obje točke sidrišta i počinje osiguravati partnera o

čemu ga obavještava riječju: PENJI. (Slika 29)

Kada je spreman DRUGI PENJAČ viče: PENJEM i

počinje penjati.

(Ukoliko je bio na sidrištu viče PENJEM, a tek onda skida

svoje osiguranje sa sidrišta, skuplja opremu i počinje

penjati.)

Prvi počinje osiguravati tj. povlačiti uže kroz poluvrzni.

Slika 29 – Osiguravanje drugog penjača na sidrište

Slika 28 – Izrada sidrišta na dvije točke

a b

c d

22

DOLAZAK DRUGOG PENJAČA NA SIDRIŠTE

Dolaskom na sidrište drugi penjač se osigurava na točku koja je slobodna tj. na kojoj

nije osiguran prvi penjač. (Slika 30a i 30b).

Penjač koji ostaje na sidrištu-osigurava vodećeg poluvrznim na svoj pojas. U sponku

koja povezuje dvije točke ubacuje se uže čime je odmah postavljeno i prvo

međuosiguranje. Penjač koji ostaje na sidrištu-osigurava mora biti udaljen najmanje 1

metar od prvog međuosiguranja. To se postiže regulacijom vrznog uzla preko kojeg je

osiguran.

Kada je penjač koji ostaje na sidrištu spreman za osiguravanje vodećeg kaže PENJI.

Vodeći penjač skida svoje osiguranje, kaže PENJEM i počinje penjati.

(Slika 30c i 30d).

Postupak i komunikacija se ponavljaju do vrha smjera.

Slika 30 – Postupci na sidrištu tijekom prelaska drugog penjača u vodeće penjanje

a b

c d

1m

23

SIDRIŠTE KOJE SE SASTOJI OD 1 ČVRSTE TOČKE-ALKE U slučaju dolaska na sidrište koje se sastoji od jedne čvrste točke (metalna alka) postupak se

razlikuje u tome što se uopće ne postavlja traka.

DRUGI PENJAČ (koji će osiguravati vodećeg penjača u ovoj dužini) se priprema za

osiguravanje. Na sponku s maticom ubacuje poluvrzni uzao i zatvara je. Sada je spreman pa

kaže: PENJI .

VODEĆI PENJAČ kada je spreman (ima potrebnu opremu i upletenom osmicom je navezan

na pojas), odgovara: PENJEM i započinje penjati.

DOLAZAK PRVOG-VODEĆEG PENJAČA NA SIDRIŠTE

VODEĆI PENJAČ kada stigne do sidrišta-alke, prvo osigurava sebe ubacivanjem

vrznog uzla u sponku koja je u alki i njenim zatvaranjem. (Slika 31a)

Ukopčava u alku drugu sponku te nakon toga vikne: PUSTI OSIGURANJE što

znači da ga drugi penjač više ne mora osiguravati jer je osiguran na novom sidrištu-

alki.

DRUGI PENJAČ skida poluvrzni preko kojeg je osiguravao i viče: VUCI UŽE kako

bi se višak užeta između njih napeo.

VODEĆI PENJAČ povlači uže i slaže ga na policu ili preko nogu kako ne bi

slobodno visilo i negdje zapelo.

Kad vodeći-prvi penjač povuče svo slobodno uže, drugi viče: KRAJ (užeta).

Slika 31 – Postupak prvog penjača na sidrištu s jednom čvrstom točkom

a b c

24

VODEĆI PENJAČ ukopčava poluvrzni u sponku koja je slobodna na alki i zatvara

maticu. Počinje osiguravati partnera o čemu ga obavještava riječju: PENJI.

(Slika 31 b i 31c)

Kada je spreman DRUGI PENJAČ viče: PENJEM i počinje penjati.

(Ukoliko je bio na sidrištu viče PENJEM, a tek onda skida svoje osiguranje sa

sidrišta, skuplja opremu i počinje penjati.)

Prvi počinje osiguravati tj. povlačiti uže kroz poluvrzni.

DOLAZAK DRUGOG PENJAČA NA SIDRIŠTE

Dolaskom na sidrište drugi se osigurava također na alku. (Slika 32a)

Penjač koji ostaje na sidrištu-osigurava poluvrznim vodećeg penjača na svoj pojas. U

alku ubacuje sponku i uže prvog penjača tj. odmah postavlja i prvo međuosiguranje.

Penjač koji ostaje na sidrištu-osigurava mora biti udaljen najmanje 1 metar od prvog

međuosiguranja. To postiže regulacijom vlastitog osiguranja tj. vrznog uzla.

(Slika 32c)

Kada je penjač koji ostaje na sidrištu spreman za osiguravanje vodećeg kaže PENJI.

Vodeći penjač kaže PENJEM, skida svoje dotadašnje osiguranje s alke i počinje

penjati. (Slika 32d)

Slika 32 - Postupci na sidrištu od jedne čvrste točketijekom prelaska drugog penjača u vodeće penjanje

a b

c d

1m

25

9. SPUŠTANJE NIZ UŽE -ABSEIL

Za spuštanje niz uže postoji nekoliko načina. Na slici 33. vidimo primjer zastarjelog

načina spusta pomoću tzv. Dülferove sjedaljke ili improvizacija zabacivanjem užeta oko ruku

i preko leđa. Ova dva sistema možemo koristiti na kraćim i znatno manje strmim

dijelovima, gdje bi priprema cijelog sistema za spust niz uže uzela previše

vremena.

U situacijama kada se preko

stijene nije moguće spustiti vlastitom

snagom tj. gore navedenim

improvizacijama ili bi to bilo preopasno

ili prenaporno, potrebno je postaviti

cjelokupnu opremu i sistem za spust niz

uže.

Na slici 34. prikazan je primjer spusta kakav se danas koristi.

Neki od smjerova od više dužina imaju uređen silaz

tzv. ‘’Abseil pistom’’. Ona može ići po samom smjeru

koristeći sidrišta za penjanje ili može biti pomaknuta od

smjera i posebno uređena. Razlog je u tome što bi normalan

hodački silaz sa vrha smjera u nekim situacijama bio dulji, a

možda čak i teži od samog uspona. Uz opis smjerova za koje

je predviđen silaz užetom obično stoji i napomena kolika je

duljina užeta potrebna za to.

Osim u situacijama kada je to predviđeno (silaz

spustom niz uže poslije ispenjanog smjera) može nam se

desiti da nam je potrebno spustiti u podnožje jer nismo u

mogućnosti ispenjati smjer do vrha. To je uobičajena pojava,

ali o njoj treba voditi računa. Tj. navedeno uzeti u obzir te

osigurati opremu potrebnu za silaz.

Slika 33 – Primjeri improviziranog spusta niz uže

Slika 34 – Postav opreme za spust niz dvostruko uže

26

Osnovni princip spuštanja je spuštanje niz dvije niti užeta koje kasnije možemo povući

za sobom.

Ukoliko smo penjali sa jednostrukim užetom moramo biti svijesni da ćemo za spust

niz uže imati samo polovicu njegove duljine (stavljamo sredinu na sidrište i dobijamo pola

duljine). Ako smo penjali s dvije niti užeta, spajamo ih i dobivamo za spust niz uže njihovu

punu duljinu.

Npr.

Jednostruko uže od 60m (jedna nit ukupno 60m) omogućava spust od 30m (polovica

ukupne duljine).

Dvostruko uže od 60m (dvije niti ukupno 120m) omogućavaju spust od 60m (polovica

ukupne duljine).

Ovdje ćemo govoriti o spustu po uređenoj ‘’abseil-pisti’’.

Za svaki spust niz uže treba pripremti najmanje:

1. Sistem za trenje(poluvrzni, osmica, košarica, pločica, reverso...)

2. Sistem za blokiranje (zamka za prusika, shunt )

3. Sistem za osiguravanje na sidrištu (traka duljine cca. 1m)

4. Tri sponke s maticom

Spust niz uže ćemo podijeliti u četiri faze:

1. Priprema osobne opreme i osiguranje na sidrištu

2. Priprema užeta

3. Spust niz uže

4. Dolazak na donje-slijedeće sidrište

9.1 PRIPREMA OSOBNE OPREME I OSIGURANJE NA SIDRIŠTU Na mjestu sa kojeg se spuštamo provučemo traku kroz pojas (kuda se navezujemo) i na

sredini napravimo običan čvor. Jednu sponku ukopčamo u vrh trake, a zatim sve to u sidršte

preko kojeg ćemo se spuštati. Sada smo osigurani i možemo se razvezati(ako smo navezani).

Isto radi i drugi penjač.

Nikad ne ispuštati uže iz ruku. Ako su na potrebne obje ruke, uže fiksiramo sponkom za

sebe ili u sidrište kako nam ne bi ispalo.

27

Slika 35 – Priprema osobne opreme za spust niz uže

9.2 PRIPREMA UŽETA

Ukoliko smo koristili jednostruko uže (jednu nit), tražimo sredinu koja će biti ukopčana u

sidrište za spust.

To radimo tako da:

1. provlačimo jedan kraj užeta kroz sidrište (Slika 36a)

2. na svakom kraju radimo uzlove min. 1 metar od kraja (Slika 36c)

3. spajamo dva kraja u ruku i na duplo slažemo uže na knjigu dok partner provlači uže

kroz sidrište. (Slika 36d)

4. Kad je cijelo uže pravilno složeno još jednom provjerimo da li je provučeno kroz

sidrište. (Slika 36b)

5. Povikom (PAZI UŽE) upozoravamo one ispod nas te bacamo smotano uže.

Slika 36 – Postupak pripreme užeta za spust

a b

c d

28

Ukoliko smo koristili dvostruko uže (dvije niti), provlačimo kraj jednog užeta i

povezujemo ga s drugim užetom. (Slika 37)

Dalje radimo kako je i prije navedeno osim što partner ne mora provlačiti uže već nam

pomaže u slaganju užeta za bacanje.

Slika 37 – Povezivanje krajeva dvostrukog užeta

9.3 SPUST NIZ UŽE Prvi penjač koji će se spuštati postavlja sistem za blokiranje na obje niti užeta i ukopčava

ga u spojnu traku na pojasu. (Slika 38)

Slika 38 – Ukopčavanje sistema za blokiranje

Zatim postavlja na obje niti sistem za trenje i ukopčava ga u traku (ali ispod običnog

čvora) u kojoj je osiguran. (Slika 39)

Slika 39 - Ukopčavanje sistema za trenje

29

Provjerava cijeli sistem te iskopčava gornju sponku (Slika 40) trake iz sidrišta te

započinje spuštanje.

Slika 40 – Početak spusta niz uže

9.4 DOLAZAK NA DONJE-SLIJEDEĆE SIDRIŠTE Po dolasku na slijedeće sidrište prvi penjač:

1. osigurava se trakom i slobodnom sponkom

2. skida sistem za trenje

3. skida sistem za blokiranje

4. vikne SLOBODNO kako bi se i drugi penjač mogao spustiti istim sistemom i ponoviti

postupak

Nikad ne ispuštati uže iz ruku. Ako su na potrebne obje ruke, uže fiksiramo sponkom za

sebe ili u sidrište kako nam ne bi ispalo.

Kad je i drugi penjač oslobodio uže skidamo uzlove i povlačimo uže.

Ukoliko smo koristili dvije niti (spojene uzlom) povlačimo kraj užeta na kojem je uzao.

Ponovo postavljamo uže u sidrište i nastavljamo po gore navedenom redoslijedu.

Postupak ponavljamo do podnožja smjera tj. kraja spuštanja.

30

10. ALKA Na vrhu nekih opremljenih sportskih smjerova nalazi se metalna "ALKA".

Na slici 41. vidimo tijek pravilnog provlačenja užeta kroz alku. Na ovaj način penjač je u

svakom trenutku potpuno osiguran pa kada pravilno provuče uže, njegov ga partner spušta na

zemlju.

Tijek provlačenja užeta penjača kroz alku je slijedeći:

Dolaskom do sidrišta penjač se preko kompleta ukopčava direktno u alku (ovaj komplet nema

ulogu osobnog osiguranja već omogućava slobodne ruke za daljnje postupke)

Penjač odozdo provlači duplo uže i radi uzao osmicu.

Osmicu preko sponke s maticom ukopčava u pojas i zatvara istu.

Razvezuje uže sa pojasa i kraj kojim je bio navezan provlači kroz alku.

Obavještava partnera na zemlji da je spreman za spuštanje tj. kaže: NATEGNI i malo se

podigne kako bi uže preuzelo opterećenje umjesto kompleta.

Kad uže preuzme opterećenje iskopčavamo komplet iz alke i kažemo partneru: SPUŠTAJ te

nas on počinje spuštati.

Slika 41 – Provlačenje užeta kroz alku

Prednost ovog načina je u tome što smo u svakom trenutku potpuno osigurani, a ne može doći

do gubljenja-ispuštanja užeta iz ruku tijekom provlačenja kroz alku.

31

11. PRIPREMA PENJAČKOG USPONA

Valja spoznati svoje mogućnosti i prema njima odabrati cilj. Nakon što smo odabrali

cilj razrađujemo taktiku uspona. Taktiku uspona dijelimo na tri osnovne komponente: prilaz,

uspon i silazak. Za svaku od ove tri komponente koristimo različitu opremu.

Jedan od najčešćih razloga neuspjeha su nepovoljne vremenske prilike, stoga je

prognoza vremena neizostavni dio svakog plana.

11.1. Vrste uspona i načini penjanja

Alpinistički uspon je svaki ispenjani smjer od najmanje dvije dužine užeta ili visine

preko 50 m.

Vrste uspona :

- Prvenstveni uspon – penjanje potpuno novog i neopremljenog smjera (nema

uređenih sidrišta ili postavljenih međuosiguranja), koji još nitko nije ispenjao prije

nas.

- Ponavljanje – penjanje nekog smjera koji može biti djelomično ili u potpunosti

opremljen (mogu postojati uređena sidrišta ili međuosiguranja), tj. netko je već

smjer ispenjao prije nas.

Slobodno penjanje je način penjanja po stijeni kada za napredovanje koristimo samo

snagu i tehniku vlastitog tijela, dok opremu koristimo isključivo kao osiguranje pri padu. Ovaj

način penjanja sastavni je dio alpinizma.

Športsko penjanje je kao što mu i ime govori, šport u kojem je cilj popeti se što više ili

brže ili teže. Ovdje se oprema isto kao i kod slobodnog penjanja koristi samo kao osiguranje

od pada.

Vrste slobodnog penjanja :

- Na pogled – penjemo prvi puta slobodno neki smjer bez ikakvih informacija o

njemu i bez da nam netko govori gdje su hvatišta ili nožišta;

- Flash - penjemo prvi puta slobodno neki smjer, ali nam netko kaže gdje su hvatišta

i nožišta;

- Red Point – penjemo slobodno smjer s ukopčanim kompletima i poznatim

hvatištima;

- Jojo – penjemo smjer slobodno od spita do spita (kod svakog spita sjednemo u

pojas);

- Top Rope – penjemo smjer slobodno s užetom koje je već postavljeno na sidrište.

32

Tehničko (umjetno) penjanje – dio je alpinizma, a sastoji se od svladavanja izuzetno teških,

glatkih, nadvisnih i lomljivih stijena, kada za napredovanje koristimo svu dostupnu opremu.

11.2. Tehnički opis smjera

Svi već ispenjani smjerovi moraju imati opis smjera te ocjenu, što nam pomaže pri

odabiru potrebne penjačke opreme, hrane i pića.

U opisu smjera nalazi se: težina smjera (smjer se uvijek ocjenjuje po najtežem detalju,

dok se preostali dio smjera ocjenjuje u zagradi), duljina smjera, vrijeme penjanja, potrebna

oprema te opis kuda vodi silaz u podnožje planine.

Primjer:

- Anića kuk

- Mosoraški smjer V+,(IV)

- 350 metara, 3-5 h

- potrebni kompleti

- silaz po označenom putu.

11.3. Oblici u stijeni Kako se u stijeni obično ne nalazi samo jedan smjer,treba poznavati oblike u stijeni

(Slika 42.) i njihove nazive da bismo što preciznije utvrdili kuda ide koji smjer.

1. Vrh 2. Nadvis 3. Strop 4. Polica 5. Dupka,niša 6. Brid 7. Glava 8. Igla 9. Toranj 10. Stup 11. Rebro 12. Pukotina 13. Zaglavljeni kamen 14. Kamin 15. Žljebina 16. Jaruga 17. Terasa

Slika 42 - Oblici u stijeni

33

U tehničkom opisu, skici smjera (slika 44.), nalaze se sve dužine smjera zajedno s

teškoćom pojedine dužine, dok su simbolima (slika 43.) prikazana sva sidrišta i ostala mjesta

u smjeru koja nam mogu poslužiti kao orijentacija pri penjanju.

Pri penjanju tehničkih smjerova, kada se za napredovanje preko stijene koristi oprema ( ne

penjemo slobodno rukama i nogama nego koristimo komplete, stremene, kukice i dr.), onda

za ocjenjivanje koristimo sljedeću ljestvicu. To je ljestvica od A0 do A5, gdje A znači

artificiale (umjetno). Donji dio ljestvice prilično je precizan: A0 je ako se rukama podignemo

preko kompleta, A1 je ako stanemo u stremen, dok ostale ocjene ovise najviše o uvjetima u

stijeni (lomljivost,opremljenost i dr.) i mogućnostima postavljanja međuosiguranja.

Osim ovakve vrste ocjenjivanja alpinističkih smjerova postoji još nekoliko ljestvica.

Te ljestvice, osim same težine stijene i detalja u njoj, uzimaju za težinu smjera u obzir i sam

pristup smjeru te silaz sa stijene koji ponekad može biti i teži od samog uspona.

Takva je francuska ljestvica teškoća:

- F – facile – lako

- PD - peu difficile - umjereno teško

- AD - assez difficile - dosta teško

- D - difficile- teško

- TD - tres difficile - vrlo teško

- ED - extremement difficile - iznimno teško (ova ocjena ide od 1 do 4)

Slika 43 - Simboli kojima se služimo pri opisu smjera

34

U slobodnom penjanju koristi se nekoliko ljestvica koje su prikazane na slici 45. Kad

pogledamo tablicu, ispada da svaka zemlja ima svoju ljestvicu, no kod nas, a i inače u Europi,

najviše se koriste UIAA ljestvica i francuska ljestvica teškoća.

12. VRSTE STIJENA

Kako vozači voze po cestama, tako se penjači penju po stijenama.

Stijene se razlikuju po svojim karakteristikama i oblicima koji se u njima nalaze.

Najčešće stijene po kojima penjemo su :

- Vapnenac – čvrst i kompaktan s pukotinama nepravilnog oblika. Primjer su stijene u:

Veloj dragi, Gorskom kotaru i Velebit s Paklenicom.

- Granit – čvrst i kompaktan. Ovu vrstu stijena karakteriziraju: oštri tornjevi, grebeni te

dugačke, uske i pravilne pukotine kao i grube hrapave ploče. Primjer su Centralne

Alpe.

- Dolomitske – sastavljene su od blago nagnutih ili vodoravnuih slojeva. Karakteriziraju

je veliki visoki tornjevi. Primjer za to su Talijanske alpe tj. Dolomiti.

- Pješčenjak – krhak tj. kršljiv. To uzrokuje slabu mogućnost postavljanja

međuosiguranja. Poznati su pješčenjaci u Češkoj i Slovačkoj.

Slika 44 - Usporedna ljestvica teškoća za slobodno penjanje Slika 45 - Skica jednog alpinističkog smjera

35

13. OPASNOSTI U PLANINI Kretanjem po planinama izložemo se nekim opasnostima koje možemo ili ne možemo

otkloniti, ovisno o njihovoj prirodi.

SUBJEKTIVNE SU OPASNOSTI: nepoznavanje vlastitih sposobnosti, bolest, slabost

organizma, nezdrave ambicije, neiskustvo..

To su one opasnosti na koje sami direktno utječemo.

OBJEKTIVNE SU OPASNOSTI: odroni stijena i leda, mrak, vremenske nepogode, snježne

opasnosti (lavine, strehe, pukotine), životinje...

Na ove opasnosti ne možemo utjecati.

Iz gore navedenog teksta može se zaključiti da većinu opasnosti možemo otkloniti

poznavajući sebe ili ih ublažiti pravilnim i racionalnim razmišljanjem.

14. NESREĆA U PLANINI Ako nam se u planini dogodi nezgoda, treba znati pravilno i pravovremeno reagirati. Što

napraviti, koga i kako obavijestiti.

Prilikom dolaska na mjesto nesreće treba :

- zadržati prisebnost

- utvrditi da nema opasnosti za sebe

- evakuirati unesrećenog iz opasne zone

- utvrditi opasnost ozljeda - pružiti prvu pomoć u okviru svojih znanja

- utopliti unesrećenog

- označiti mjesto nesreće

- obavijestiti GSS - potražit pomoć

Pozivi u pomoć mogu biti povici, zviždanje, bubnjanje, mahanje, svjetlosni signali i dr.

- 6 znakova u minuti,svakih 10 sekundi = POZIV

- 3 znaka u minuti, svakih 20 sekundi = ODGOVOR

Ovi se signaki mogu poslati radio stanicom ili pozivom na brojeve policije 92 ili Centra za

obavješćivanje 112 . U koliko se desi da za poziv u pomoć šaljemo preko mobilnog telefona,

a signal je jako slab (nedovoljan za razgovor) poziv u pomoć možemo uputiti slanjem SMS

36

poruke direktno na neku od centrala GSS-a. Broj dežurne centrale GSS RIJEKA je 091-721-

0000 centrale. Prije odlaska u planinu (na području RH raspitati ćemo se koja je od stanica

GSS-a najbliža kako bi SMS poruku poslali direktno njoj).

Ako nam se dogodi da nam priđe helikopter sa spasavaocima, treba mu dati do znanja je li

nam pomoć potrebna ili nije. Komunikacija s helikopterom odvija se pomoću ruku:

- obje ruke podignute široko u zrak znače “ Y “ Yes, DA trebam pomoć,

- ruke postavljene dijagonalno; jedna ruka gore, druga dolje označavaju “ N “ No,

NE trebam pomoć.

Slika 46 – Položaj tijela pri komunikaciji s helikopterom

15. GORSKA SLUŽBA SPAŠAVANJA

Gorska služba spašavanja je služba javnog karaktera s ciljem spašavanja, pružanja

prve pomoći, transportiranja unesrećenih i prevencije nastanka nesreća. Područje djelovanja

su: planine, speleološki objekti, nepristupačni tereni i ostale slične situacije. GSS također

djeluje i onda kada ostali resursi (hitna pomoć, vatrogasci...) svoju zadaću spašavanja ne

mogu obaviti u urbanim sredinama. Služba ima svoje baze, stanice i obavještajne točke.

Obavijesti o nesreći mogu se javiti policiji ili Centru za obavješćivanje, koji onda aktivira

GSS.

Prilikom poziva treba reći: tko zove, što se dogodilo, gdje, kada i kako se nesreća

dogodila, tko su unesrećeni, vrstu ozljeda, kako je saznao za nesreću onaj tko obavještava,

vremenske uvjete na mjestu nesreće, broj telefona s kojega se javlja i bilo koju drugu korisnu

informaciju koja bi mogla olakšati spašavanje.