Priopcenje-2015-05-14.pdf

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 249/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeu sastavljenom od sudaca Aleksandra

Peruzovia predsjednika vijea, Katarine Buljan lanice vijea i sutkinje izvjestiteljice,

Viktorije Lovri lanice vijea, Branka Medania lana vijea i Marine Pauli lanice vijea,

u pravnoj stvari tuitelja Potroa-Hrvatski savez udruga za zatitu potroaa, OIB: , Z.,

zastupanog po punomoniku N. V., odvjetniku iz Z., protiv 1.tuenika Z. b. d.d., OIB: , Z.,

zastupanog po punomonicima B. P. i S. P., odvjetnicima u Odvjetnikom drutvu P. i P. iz

Z., 2.tuenika P. b. Z. d.d., OIB: , Z., zastupanog po punomonicima M. L. i K. Lj.,

odvjetnicima u Odvjetnikom drutvu L. i p. iz Z., 3.tuenika E.&S. b. d.d., OIB: , R.,

zastupanog po punomoniku D. M., odvjetniku u Odvjetnikom drutvu H. & P. d.o.o. iz Z.,

4.tuenika R. A. d.d., OIB: , Z., zastupanog po punomoniku J. G., odvjetniku u

Odvjetnikom drutvu G. & G. iz Z., 5.tuenika H. A.- A.-B. d.d., OIB: , Z., zastupanog po

punomoniku I. C., odvjetniku iz Z., 6.tuenika O. b. H. d.d., OIB: , Z., zastupanog po

punomoniku M. P., odvjetniku u Odvjetnikom drutvu . i P. d.o.o. iz Z., 7.tuenika S. G.-

S. b. d.d., OIB: , S., zastupanog po punomoniku R. ., odvjetniku u Odvjetnikom

drutvu . i P. d.o.o. iz Z., i 8.tuenika S. d.d. (ranije V. d.d.), OIB: , Z., zastupanog po

punomoniku U. P., odvjetniku u Odvjetnikom drutvu . i P. d.o.o. iz Z., radi zatite

kolektivnih interesa potroaa, odluujui o reviziji tuitelja i revizijama 1.-7. tuenika protiv

presude i rjeenja Visokog trgovakog suda Republike Hrvatske br. P-7129/13-4 od 13.

lipnja 2014., kojom je djelomino potvrena, djelomino preinaena i djelomino ukinuta

presuda Trgovakog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sjednici vijea

odranoj 9. travnja 2015.,

p r e s u d i o i r i j e i o j e:

1. Revizija tuitelja odbija se kao neosnovana.

2. Revizije 1.- 7. tuenika se odbijaju kao neosnovane.

3. Svaki revident snosi svoje trokove revizijskog postupka.

- 2 - Revt 249/14-2

4. 8.tueniku se ne dosuuju trokovi sastava odgovora na reviziju tuitelja.

Obrazloenje:

Presudom i rjeenjem Trgovakog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

presueno je:

1. Utvruje se da je prvotuena Z. b. d.d. u razdoblju od 01.04.2005. godine do

31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita

zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u

ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena

valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja i u vrijeme

zakljuenja predmetnih ugovora prvotuena Z. b. d.d. kao trgovac nije potroae u cijelosti

informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke utemeljene na

potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih ugovora o kreditu,

to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time

prvotuena Z. b. postupala suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa

(Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2005. godine do 06.08.2007. godine i to

lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada

vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09,

133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama Zakona o

obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja

povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita

zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima, nitetne i nepotene ugovorne odredbe u


redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima

promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom prvotuene Z. b. d.d. i drugim internim aktima

banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora prvotuena Z. b. d.d. kao

trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu pojedinano pregovarali i ugovorom

utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih parametara koji utjeu na odluku

prvotuene Z. b. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a to je imalo za posljedicu

neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom poveanju

kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time prvotuena Z. b. d.d. postupila suprotno

odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju

od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to lancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007.

godine pa nadalje, protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne

novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o

zatiti potroaa te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

2. Utvruje se da je drugotuena P. b. Z. d.d. u razdoblju od 01.11.2004. godine do




valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja predmetnih ugovora

drugotuena P. b. Z. d.d. kao trgovac nije potroae u cijelosti informirala o svim potrebnim

parametrima bitnim za donoenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom

pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih ugovora o kreditu, to je imalo za posljedicu

- 3 - Revt 249/14-2

neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotuena P. b. Z. d.d.

postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br.

96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a

od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada vaeeg Zakona o

zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 12/05, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to

lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama Zakona o obveznim

odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda

traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita zakljuujui

ugovore o kreditima, koristei u istima, nitetne i nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o

potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena redovna kamatna

stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s

jednostranom odlukom drugotuene P. b. Z. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije

zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora drugotuena P. b. Z. d.d. kao trgovac i korisnici

kreditnih usluga kao potroai nisu pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne

parametre i metodu izrauna tih parametara koji utjeu na odluku drugotuene P. b. Z. d.d. o

promjeni stope ugovorene kamate, a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i

obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na

tetu potroaa, pa je time drugotuena P. b. Z. d.d. postupila suprotno odredbama tada

vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.

godine do 06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje

protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07,

125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te

suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

3. Utvruje se da je treetuena E. & S. B. d.d. u razdoblju od 01.04.2004. godine do





zakljuenja predmetnih ugovora treetuena E. & S. B. d.d. kao trgovac nije potroae u

cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke

utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih

ugovora o kreditu, to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih

strana, pa je time treetuena E. & S. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg

Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2004. godine do

06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008.

godine protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br.

79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa

te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003.

godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i

prava potroaa, korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima,

nitetne i nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o

kreditima, na nain da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze

po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom treetuene E. & S.

B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora

treetuena E. & S. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu

pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih

parametara koji utjeu na odluku treetuene E. & S. B. d.d. o promjeni stope ugovorene

- 4 - Revt 249/14-2

kamate, a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana

utemeljenoj na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time

treetuena E. & S. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti

potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007.

godine i to lancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama

tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,

89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama

Zakona o obveznim odnosima.;

4. Utvruje se da je etvrtotuena R. A. d.d. u razdoblju od 01.01.2004. godine do





zakljuenja predmetnih ugovora etvrtotuena R. A. d.d. kao trgovac nije potroae u cijelosti




etvrtotuena R. A. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti


godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno

odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07,

75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno

odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do

31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava

potroaa, korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima nitetne i

nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima,

na nain da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u

ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom etvrtotuene R. A.

d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora

etvrtotuena R. A. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu


parametara koji utjeu na odluku etvrtotuene R. A. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate,

a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj

na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time etvrtotuena

R. A. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne

novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to lancima 81.,

82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada vaeeg Zakona o

zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to

lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama Zakona o obveznim

odnosima;

5. Utvruje se da je petotuena H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 01.06.2004. godine do




valutna klauzula uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja i u vrijeme

zakljuenja predmetnih ugovora petotuena H. A.-A.-B. d.d. kao trgovac nije potroae u

- 5 - Revt 249/14-2

cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke



strana, pa je time petotuena H. A.-A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg







prava potroaa, korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima nitetne

i nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o


po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom petotuene H. A.-

A.-B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja

ugovora petotuena H. A.-A.-B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai

nisu pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih

parametara koji utjeu na odluku petotuene H. A.-A.-B. d.d. o promjeni stope ugovorene



petotuena H. A.-A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti


godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama



Zakona o obveznim odnosima;

6. Utvruje se da je estotuena O. b. H. d.d. u razdoblju od 01.09.2004. godine do





zakljuenja predmetnih ugovora estotuena O. b. H. d.d. kao trgovac nije potroae u




strana, pa je time estotuena O. b. H. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg




79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa






po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom estotuene O. b.

H. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora

- 6 - Revt 249/14-2

estotuena O. b. H. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu


parametara koji utjeu na odluku estotuene O. b. H. d.d. o promjeni stope ugovorene



estotuena O. b. H. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti






7. Utvruje se da je sedmotuena S. G.-S. b. d.d. u razdoblju od 01.10.2004. godine do





zakljuenja predmetnih ugovora sedmotuena S. G.-S. b. d.d. kao trgovac nije potroae u




strana, pa je time sedmotuena S. G.-S. b. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg










po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom sedmotuene S. G.-

S. b. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja

ugovora sedmotuena S. G.-S. b. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai

nisu pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih

parametara koji utjeu na odluku sedmotuene S. G.-S. b. d.d. o promjeni stope ugovorene



sedmotuena S. G.-S. b. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti






8. Utvruje se da je osmotuena S. d.d. u razdoblju od 01.06.2004 godine do



- 7 - Revt 249/14-2



zakljuenja predmetnih ugovora osmotuena S. d.d. kao trgovac nije potroae u cijelosti




osmotuena S. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa

(Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to

lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama



Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008.

godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potroaa,

korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima nitetne i nepotene

ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain

da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o

kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom osmotuene S. d.d. i drugim

internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora osmotuena S.

d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu pojedinano pregovarali i

ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih parametara koji utjeu na odluku

osmotuene S. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a to je imalo za posljedicu

neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom poveanju

kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time osmotuena S. d.d. postupila suprotno

odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju

od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.

godine pa nadalje protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne

novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o

zatiti potroaa te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

9. Nalae se svim tuenicima da prekinu s gore opisanim postupanjem te im se nalae

da u roku od 60 (ezdeset) dana ponude potroaima izmjenu ugovorne odredbe kojom je

odreeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu vicarski franak, a kamatna

stopa promjenljiva, na nain da glavnica bude izraena u kunama u iznosu koji je isplaen u

fazi koritenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u

sklopljenom potroakom ugovoru kao vaea stopa redovne kamate na dan sklapanja

ugovora, jer e u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda;

10. Zabranjuje se tuenim bankama takvo ili slino postupanje u budue.

11. Nalae se tuenicima da u roku od 8 (osam) dana solidarno isplate tuitelju

parnini troak u iznosu od 441.875,00 kn.

rijeeno je:

1. Odbacuje se dio tubenog zahtjeva u dijelu kojim se trai da sud tuenim bankama

naloi da u roku od 60 (ezdeset) dana ponude potroaima izmjenu ugovorne odredbe na

nain da glavnica bude vezana uz valutu EUR-o;

- 8 - Revt 249/14-2

2. Odbacuje se dio tubenog zahtjeva koji glasi:

Nalae se tuenim bankama da u roku od 60 (ezdeset) dana izmijene odredbe koje se

odnose na pravo banke da jednostrano mijenjaju kamatnu stopu na nain da ista bude

ugovorena tako da budu utvreni egzaktni parametri i metoda izrauna tih parametara na

temelju kojih banka izraunava i mijenja kamatnu stopu, a da svaki prosjeni potroa moe

izraunavati visinu kamatne stope te njezinu visinu u budunosti odnosno da visina kamatne

stope bude vezana uz varijabilni egzaktno odreeni dio ija promjena je transparentno

odrediva svakome potroau plus fiksni dio koji ini bankarsku maru, pri emu formula za

izraun kamatne stope ne smije biti nepovoljnija od slinih kamatnih stopa u novougovorenim

kreditima iste vrste.

Presudom i rjeenjem Visokog trgovakog suda Republike Hrvatske u Zagrebu P-

7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presueno je:

I. 1. Preinauje se presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.

srpnja 2013. u dijelu toke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tubeni zahtjev tuitelja POTROA - HRVATSKI SAVEZ

UDRUGA ZA ZATITU POTROAA za utvrenje da su prvotuenik Z. B. d.d. u

razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., drugotuenik P. B. Z. d.d. u razdoblju od

1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., treetuenik E. & S. B. d.d. u razdoblju od 1. travnja

2004. do 31. prosinca 2008., etvrtotuenik R. A. d.d. u razdoblju od 1. sijenja 2004. do 31.

prosinca 2008., petotuenik H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca

2008., estotuenik O. B. H. d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i

sedmotuenik S. G.-S. B. d.d. u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008.

povrijedili kolektivne interese i prava potroaa korisnika kredita koristei u potroakim

ugovorima o kreditima nepotenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je

vezana glavnica vicarski franak, o kojoj se nije pojedinano pregovaralo.

2. Preinauje se presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.

srpnja 2013. u toki 8., dijelu toke 9. i u dijelu toke 10. izreke koji se odnosi na

osmotuenika S. d.d. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tubeni zahtjev tuitelja POTROA - HRVATSKI SAVEZ

UDRUGA ZA ZATITU POTROAA

- za utvrenje da je osmotuenik S. d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca

2008. povrijedio kolektivne interese i prava potroaa korisnika kredita koristei u

potroakim ugovorima o kreditima nepotenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta

uz koju je vezana glavnica vicarski franak, o kojoj se nije pojedinano pregovaralo,

- za utvrenje da je osmotuenik S. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca

2008. povrijedio kolektivne interese i prava potroaa korisnika kredita tako to je u

potroakim ugovorima o kreditima koristio nepotenu ugovornu odredbu kojom je

ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u

skladu s jednostranom odlukom osmotuenika S. d.d., o kojoj odredbi se nije pojedinano

pregovaralo, te

- 9 - Revt 249/14-2

- da sud naloi osmotueniku S. d.d. prekinuti s opisanim postupanjem i da mu zabrani

takvo ili slino postupanje ubudue.

II. Djelomino se odbijaju albe prvotuenika Z. B. d.d., drugotuenika P. B. Z. d.d.,

treetuenika E. & S. B. d.d., etvrtotuenika R. A. d.d., petotuenika H. A.-A.-B. d.d.,

estotuenika O. B. H. d.d. i sedmotuenika S. G.-S. B. d.d. kao neosnovane i potvruje

presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toke

1. , 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojim se utvruje da su prvotuenik Z. B. d.d. u razdoblju od 10.

rujna 2003. do 31. prosinca 2008., drugotuenik P. B. Z. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003.

do 31. prosinca 2008., treetuenik E. & S. B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.

prosinca 2008., etvrtotuenik R. A. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.,

petotuenik H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.,

estotuenik O. B. H. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. i

sedmotuenik S. G.-S. B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje

povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potroaa korisnika kredita tako

to u potroakim ugovorima o kreditima koriste nepotenu ugovornu odredbu kojom je

ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u

skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinano pregovaralo, a koja je

nitetna.

III. Preinauje se presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.

srpnja 2013. u dijelu toke 9. i u dijelu toke 10. izreke i sudi:

Odbija se tubeni zahtjev kojim tuitelj trai da se prvotueniku Z. B. d.d.,

drugotueniku P. B. Z. d.d., treetueniku E. & S. B. d.d., etvrtotueniku R. A. d.d.,

petotueniku H. A.-A.-B. d.d., estotueniku O. B. H. d.d. i sedmotueniku S. G.-S. B. d.d.

naloi u potroakim ugovorima o kreditu prekinuti s koritenjem odredaba kojima je

ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak i da im zabrani takvo ili slino

postupanje ubudue, kao neosnovan.

IV. Djelomino se odbijaju albe prvotuenika Z. B. d.d., drugotuenika P. B. Z. d.d.,

treetuenika E. & S. B. d.d., etvrtotuenika R. A. d.d., petotuenika H. A.-A.-B. d.d.,

estotuenika O. B. H. d.d. i sedmotuenika S. G.-S. B. d.d. i potvruje presuda Trgovakog

suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toke 9. i u dijelu toke

10. izreke kojom se u potroakim ugovorima o kreditima prvotueniku Z. B. d.d.,

drugotueniku P. B. Z. d.d., treetueniku E. & S. B. d.d., etvrtotueniku R. A. d.d.,

petotueniku H. A.-A.-B. d.d., estotueniku O. B. H. d.d. i sedmotueniku S. G.-S. B. d.d.

nalae prekinuti s koritenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je

tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama,

o kojima se nije pojedinano pregovaralo, i kojima im se zabranjuje takvo ili slino

postupanje ubudue.

- 10 - Revt 249/14-2

V. Preinauje se presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.

srpnja 2013. u toki 11. izreke i sudi:

1. Tuitelj POTROA - HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA ZATITU

POTROAA, prvotuenik Z. B. d.d., drugotuenik P. B. Z. d.d., treetuenika E. & S. B.

d.d., etvrtotuenik R. A. d.d., petotuenik H. A.-A.-B. d.d., estotuenik O. B. H. d.d. i

sedmotuenik S. G.-S. B. d.d. snose sami svoje parnine trokove.

2. Nalae se tuitelju POTROA-HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA ZATITU

POTROAA naknaditi osmotueniku S. d.d. parnine trokove u iznosu od 5.000,00 kn

(pettisua kuna), u roku od osam dana.

3. Odbija se zahtjev osmotuenika S. d.d. za naknadu parninog troka za odgovor na

tubu.

r i j e e n o j e:

Ukida se presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja

2013. u toki 9. izreke u dijelu koji glasi: Nalae se tuenicima da u roku od 60 (ezdeset)

dana ponude potroaima izmjenu ugovorne odredbe kojom je odreeno da je iznos glavnice

kreditne obveze vezan uz valutu vicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na nain da

glavnica bude izraena u kunama u iznosu koji je isplaen u fazi koritenja kredita i uz fiksnu

kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potroakom

ugovoru kao vaea stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer e u suprotnom

njihovu ponudu zamijeniti ova presuda.

Protiv drugostupanjske presude kojom je preinaenjem prvostupanjske presude

djelomino odbijen tubeni zahtjev u odnosu na 1.- 7. tuenika, odnosno u cijelosti odbijen

tubeni zahtjev u odnosu na 8.tuenika te protiv prvostupanjskog rjeenja kojim je ukinuta

prvostupanjska presuda, a bez vraanja prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje, kao i

odluke o parninim trokovima (to. I 1. i 2., III, V 1. i 2. izreke presude te izreka rjeenja),

tuitelj je pravodobno (12. kolovoza 2014.) podnio reviziju te 18. kolovoza 2014. njezinu

dopunu, a iz razloga bitne povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 1. u vezi sa l.

7., 8., 40., 154., 155., 219., 220. i 221.a. Zakona o parninom postupku, bitne povrede

odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. to. 6., 11. i 12. Zakona o parninom postupku,

te pogrene primjene materijalnog prava. Predloeno je stoga uvaavanjem revizije preinaiti

pobijanu presudu odbijanjem albi tuenika i potvrivanjem prvostupanjske presude uz

naknadu parninih trokova tuitelju.

Protiv drugostupanjske presude kojom je djelomino potvrena prvostupanjska

presuda u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke

presude), 1.tuenik je pravodobno (18. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu

l. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba

parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 375. Zakona o

parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi i reviziju iz

l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da odluka u sporu ovisi o odreeno

navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za osiguranje jedinstvene primjena prava i

ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno je uvaavanje revizije 1.tuenika te

- 11 - Revt 249/14-2

ukidanje obih niestupanjskih presuda i vraanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno

odluivanje.





parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. i l. 354. st. 1. u vezi sa l. 109. st. 4. Zakona o

parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi (12.

kolovoza 2014.) i reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da

odluka u sporu ovisi o odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za

osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno

je uvaenjem revizije 2.tuenika preinaiti pobijanu presudu odbijanjem u cijelosti tubenog

zahtjeva u odnosu na njega, podredno ukinuti pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijena

njegova alba protiv prvostupanjske presude i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom

sudu na ponovno odluivanje.




l. 382. st. 1.t. 3. Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba

parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. i 12. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 109., 186. i 369.

Zakona o parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi i

reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da odluka u sporu ovisi o

odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za osiguranje jedinstvene

primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno je uvaavanjem

revizije 3.tuenika preinaiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem u cijelosti

tubenog zahtjeva u odnosu na njega uz dosuenje mu parninih trokova, podredno ukinuti

obje niestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega i u

tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje.






st. 3. Zakona o parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a

podredno i reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da odluka u

sporu ovisi o odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za osiguranje

jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno je

uvaavanjem revizije 4.tuenika preinaiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem u

cijelosti tubenog zahtjeva u odnosu na njega, podredno ukinuti obje niestupanjske presude

u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega i u tom dijelu predmet vratiti

prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje.

Protiv presude kojom je djelomino potvrena prvostupanjska presuda u dijelu kojim

je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke presude), 5.tuenik je

pravodobno (14. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu l. 382. st. 1. t. 3.

- 12 - Revt 249/14-2

Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba parninog postupka iz

l. 354. st. 2. t. 6. i 11. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 223. Zakona o parninom postupku te

zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi i reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o

parninom postupku, smatrajui da odluka u sporu ovisi o odreeno navedenim pravnim

pitanjima, a koja da su vana za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u

njegovoj primjeni. Predloeno je uvaavanjem revizije 5.tuenika preinaiti pobijanu

drugostupanjsku presudu odbijanjem u cijelosti tubenog zahtjeva u odnosu na njega uz

naknadu mu parninih trokova, podredno ukinuti obje niestupanjske presude u dijelu kojim

je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom

sudu na ponovno odluivanje.





parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. i 12. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 109., l. 186., l.

196. i l. 375. st. 1. Zakona o parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog

prava, a opreza radi i reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da

odluka u sporu ovisi o odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za

osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno

je uvaavanjem revizije 6.tuenika preinaiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem u

cijelosti tubenog zahtjeva u odnosu na njega uz naknadu mu parninih trokova, podredno

ukinuti niestupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u

odnosu na njega i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno

odluivanje.

Protiv drugostupanjske odluke kojom je djelomino potvrena prvostupanjska presuda

u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke




Zakona o parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi i

reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da odluka u sporu ovisi o

odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za osiguranje jedinstvene

primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno je uvaavanjem revizije

7.tuenika preinaiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem u cijelosti tubenog

zahtjeva u odnosu na njega uz naknadu mu parninih trokova.

Tuitelj nije odgovorio na revizije tuenika.

1., 6., 7. i 8. tuenici su odgovorili na reviziju tuitelja predloivi njezino odbijanje

kao neosnovane, dok 2., 3., 4. i 5.tuenici nisu odgovorili na reviziju tuitelja.

Revizija tuitelja nije osnovana.

Revizije 1.-7. tuenika nisu osnovane.

Doputenost revizije:

- 13 - Revt 249/14-2

Vrijednost predmeta ovog spora odreena je od strane prvostupanjskog suda, a na

temelju odredbe l. 40. st. 3. Zakona o parninom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,

117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) u iznosu 3,000.000,00 kuna.

Prema odredbi l. 382. st. 1. t. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv

drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi

200.000,00 kuna, dok prema odredbi l. 382. st. 1. t. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju

protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama

l. 373.a i 373.b ZPP.

Predmet ovog spora je zatita kolektivnih interesa potroaa. Suenje u ovom

postupku je u nadlenosti trgovakog suda, sve u smislu odredbe l. 132.c Zakona o zatiti

potroaa (NN 79/07, 125/07, 79/09 - dalje: ZZP), to znai da je za ocjenu doputenosti

revizije iz l. 382. st. 1. t. 1. a u svezi s odredbom l. 497.a ZPP u ovom sporu potrebno da

vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomone drugostupanjske presude prelazi

500.000,00 kuna.

Prema odredbi l. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tubi proizlaze iz raznih osnova, ili

pojedine zahtjeve istiu razliiti tuitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv razliitih

tuenika, vrijednost predmeta spora se odreuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U konkretnom sluaju zahtjevi u tubi su istaknuti protiv osam tuenika koji u ovom

postupku imaju poloaj suparniara u smislu odredbe l. 196. st. 1. t. 2. i l. 200. ZPP, zbog

ega se utvrena vrijednost predmeta ovog spora dijeli na ovaj broj tuenika, to znai da

vrijednost zahtjeva u odnosu na svakog od tuenika ne prelazi iznos 500.000,00 kuna,

propisan odredbom l. 382. st. 1. t. 1. u svezi sa l. 497.a ZPP kao vrijednosni minimum za

doputenost revizije, to znai da prema vrijednosnom kriteriju iz prethodno citiranih odredbi

ZPP revizija ne bi bila doputena.

Meutim kako je drugostupanjski sud pobijanu drugostupanjski odluku donio na

temelju odredbe l. 373.a ZPP, to su u ovom sluaju ostvarene pretpostavke iz odredbe l.

382. st. 1. t. 3. ZPP za podnoenje tzv. redovne revizije.

U takvoj situaciji, a kada dakle postoje pretpostavke za podnoenje revizije iz l. 382.

st. 1. ZPP nema pretpostavki za podnoenje revizije iz st. 2. l. 382. ZPP (tzv. izvanredna

revizija), a time ni mogunosti da ovaj sud postupa i odluuje po revizijama tuenika

podnesenim na temelju odredbe l. 382. st. 2. ZPP, zbog ega se u nastavku obrazlaganja

svoje odluke ovaj sud nema potrebe dalje osvrtati na razloge tuenika utemeljene na odredbi

l. 382. st. 2. ZPP.

U skladu s prethodno navedenim, a polazei od odredbe l. 392.a ZPP ovaj revizijski

sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i samo u

granicama razloga odreeno navedenih u revizijama.

Na reviziju tuitelja

O bitnim povredama odredaba parninog postupka:

- 14 - Revt 249/14-2

Prema odredbi l. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud e presudom odbiti albu i

potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom e preinaiti prvostupanjsku presudu

ako prema stanju spisa nae: 1) da bitne injenice meu strankama nisu sporne ili 2) da ih je

mogue utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o

tome je li prvostupanjski sud prigodom donoenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave,

odnosno izvedene dokaze.

Prema odredbi st. 2. tog l. ZPP prigodom donoenja odluke iz st. 1. drugostupanjski

sud je ovlaten uzeti u obzir i injenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo

nepravilan zakljuak na temelju drugih injenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

Prema odredbi st. 3. tog l. ZPP u sluaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donoenje

presude iz st. 1. tog l. ZPP, drugostupanjski sud moe je donijeti i ako nae da postoji bitna

povreda odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Drugostupanjski sud je upravo postupajui u skladu sa prethodno citiranom odredbom

l. 373.a ZPP, a nakon to je naao da je bitne injenice relevantne za odluku u ovom sporu

mogue utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu te dokaza izvedenih tijekom

postupka, neovisno o tome to ih je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom donoenja svoje

odluke, djelomino preinaio prvostupanjsku presudu odbijanjem dijela tubenog zahtjeva

tuitelja u odnosu na 1.-7. tuenike te u cijelosti odbijanjem tubenog zahtjeva u odnosu na

8.tuenika. Kako je dakle takva odluka drugostupanjskog suda upravo rezultat njegovog

zakonskog ovlatenja iz odredbe l. 373.a ZPP, ovakvi revizijski navodi tuitelja a kojim se u

tom pravcu pokuava osporiti pravilnosti pobijane presude ukazuju se bespredmetnim.

Osporavajui zakonitost pobijane odluke tuitelj se izmeu ostalog pozvao i na

revizijski razlog bitne povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 6. ZPP, pri

emu osim paualnog pozivanja na taj razlog, odreeno ne ukazuje u emu bi se sastojala ta

povreda, zbog ega ovaj sud ocjenjuje da nema potrebe ni osvrtati se na takav neobrazloeni

navod.

Neosnovano se u reviziji tuitelja prigovora da u pobijanom odbijajuem dijelu, kako

u odnosu na 1.-7. tuenike a posebno u odnosu na 8.tuenika, drugostupanjska presuda nema

razloga o odlunim injenicama, a ime da je poinjena bitna povreda odredaba parninog

postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Naprotiv pobijana presuda u tom dijelu sadri jasne i

razumljive razloge, a koji razlozi meusobno ne proturjee, te se i u tom dijelu pravilnost

pobijane presude moe ispitati, a o emu e u nastavku obrazloenja ove presude biti rijei, a

vezano za pitanje pravilnosti primijenjenog materijalnog prava.

Odluujui o albi tuenika protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je

polazei od tubenog zahtjeva kako ga je tuitelja konano postavio u ovom sporu

upravljenom na zatitu kolektivnih interesa potroaa, pobijanim drugostupanjskim rjeenjem

ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu izreke a kojim je odlueno izvan granica postavljenog

tubenog zahtjeva. Pri tome se drugostupanjski sud pravilno rukovodio odredbom l. 2. st. 1.

ZPP a kojom je propisano da u parninom postupku sud odluuje u granicama postavljenog

tubenog zahtjeva, to je meutim prvostupanjski sud zanemario a kada je odluujui u ovom

postupku presudio izvan granica postavljenog tubenog zahtjeva. Zato se ovakvo postupanje

- 15 - Revt 249/14-2

drugostupanjskog suda ne moe ocijeniti nezakonitim, posebno ne kao prekoraenje tubenog

zahtjeva, a kako to tuitelj pogreno smatra. Stoga nema ni bitne povrede odredaba parninog

postupka iz l. 354. st. 2. t. 12. ZPP odnosno nema bitne povrede odredaba parninog

postupka iz l. 354. st. 1. u svezi sa l. 369. st. 5. ZPP, a na koje tuitelj pogreno upire. Pri

tome treba rei i to da je pogreno shvaanje tuitelja da bi ukinuti dio izreke prvostupanjske

presude predstavljao mjeru osiguranja - privremenu mjeru, a koju da je sud bio ovlaten

odrediti po slubenoj dunosti u smislu odredbe l. 342. st. 6. Ovrnog zakona, poto je

pitanje odreivanja privremene mjere u ovakvoj vrsti postupaka ureeno odredbama ve

spomenutog ZZP kao posebnog zakona i ba l. 139.

Donosei pobijanu odluku na temelju odredbe l. 373.a ZPP drugostupanjski sud ju je

utemeljio kako na injenicama tako i dokazima koje su stranke tijekom trajanja ovog postupka

predloile odnosno na dokazima o kojima su se tijekom trajanja ovog postupka izjasnile,

zbog ega tuitelj neosnovano u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parninog

postupka iz l. 354. st. 1. u svezi sa l. 7. st. 3. ZPP.

Prema odredbi l. 8. ZPP koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje sud prema

svom uvjerenju na temelju savjesne i briljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza

zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Prema odredbi l. 220. ZPP dokazivanje obuhvaa sve injenice koje su vane za

donoenje odluke, a sud odluuje o tome koje e od predloenih dokaza izvesti radi

utvrivanja odlunih injenica.

Prema odredbi l. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (l. 8.) ne moe sa

sigurnou utvrditi neku injenicu, o postojanju injenice zakljuit e primjenom pravila o

teretu dokazivanja.

Kako je drugostupanjski sud u donoenju pobijane odluke upravo i postupio u skladu

sa odredbom l. 8. u svezi sa l. 220. ZPP, pri emu nije primijenio a niti je imao potrebu

primijeniti odredbu l. 221.a ZPP, to je neosnovan tuiteljev revizijski prigovor bitne povrede

odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 1. u svezi sa l. 8., 220. i 221.a. ZPP.

Vrijednost predmeta ovog spora odreena je od strane prvostupanjskog suda na

temelju odredbe l. 40. st. 4. ZPP (nakon to su tuenici prigovorili iznosu vrijednosti

predmeta spora oznaenog u tubi), a u odnosu na to drugostupanjski sud niti je, niti je

mogao utjecati svojom odlukom, zbog ega je potpuno nejasno u emu to tuitelj nalazi da bi

u postupanju drugostupanjskog suda bila poinjena bitna povreda odredaba parninog

postupka iz l. 354. st. 1. u vezi sa l. 40. ZPP. No kako je jednom odreena vrijednost

predmeta spora u ovakvom postupku nepromjenljiva, ista je bila osnova za odreivanje

parninih trokova u ovom postupku, a o kojima je odlueno na temelju odredbe l. 154. i

155. ZPP, pa se ni u tom pogledu ne moe govoriti o bitnoj povredi odredaba parninog

postupka iz l. 354. st. 1. u svezi sa l. 154. i 155. ZPP.

Revizijski navodi tuitelja kojima se osporavajui pravilnosti pobijane presude,

sadrajno prigovara pravilnosti utvrenog injeninog stanja su nedoputeni u revizijskom

stupnju postupka kao to je ovaj, sve u smislu odredbe l. 385. ZPP i kao takvi neodluni.

- 16 - Revt 249/14-2

O valutnoj klauzuli:

Predmet ovog spora je zatita kolektivnih interesa potroaa koju tuitelj zahtjeva u

smislu odredbi Zakona o zatiti potroaa smatrajui da su odredbe iz ugovora o kreditu koje

su tuene banke sklapale sa potroaima u utuenim razdobljima, a kojim odredbama je bio

ugovoren vicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna

kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa

jednostranim odlukama tuenika, sadrajno bile nepotene ugovorne odredbe o kojima se nije

pojedinano pregovaralo, ime da su povrijeeni kolektivni interesi i prava potroaa.

Prvostupanjski sud prihvatio je takav tubeni zahtjev tuitelja izrazivi pravno

shvaanje da ugovorne odredbe kojima su tuene banke glavnice iz ugovora o kreditu

sklapanih sa potroaima vezale uz teaj vicarskog franka, te uz to u tim ugovorima

ugovorile redovnu kamatnu stopu a koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva, u

skladu sa jednostranim odlukama tuenika, su nepotene odredbe kojima su povrijeeni

kolektivni interesi i prava potroaa, a posljedica ega je nitetnost takvih ugovornih odredbi.

Drugostupanjski sud je odluujui o abama stranaka, djelomino preinaio

prvostupanjsku presudu te odbio tubeni zahtjev tuitelja u dijelu kojim je ugovaranje

vicarskog franka kao valute uz koju je vezana glavnica ocijenjeno povredom kolektivnih

interesa i prava potroaa. Pri tome taj sud izraava pravno shvaanje kako su ugovorne

odredbe u ugovorima o kreditu a kojima je glavnica bila vezana uz teaj vicarskog franka, a

koje ugovore su tuene banke sklapale u spornim razdobljima sa klijentima - potroaima,

bile jasne, razumljive i uoljive i kao takve da se su bile izuzete od ispitivanja njihove

potenosti, sve u smislu odredbe l. 85. Zakona o zatiti potroaa/03 odnosno l. 99. Zakona

o zatiti potroaa/09.

Osporavajui pravilnost takvog pravnog shvaanja tuitelj u reviziji i dalje ustraje u

tvrdnjama kako ugovorne odredbe a kojima su glavnice u ugovorima o kreditima sklapanim

kod tuenih banaka u utuenim razdobljima bile vezane uz teaj vicarskog franka,

potroaima nisu bile jasne niti razumljive, jer da su oni bili nedovoljno informirani o znaaju

i posljedicama sklapanja ugovora o kreditu sa tako ugovorenom valutnom klauzulom, a niti da

su ih o tome u postupku pregovaranja, prije sklapanja ugovora o kreditu, slubenici tuenih

banaka na valjan nain upozorili, u emu vidi nepoteno postupanje tuenika.

Sporno razdoblje unutar kojeg su sklapani ugovori o kreditu od strane tuenih banaka

uz ugovaranje vicarskog franka kao valute uz koju je vezana glavnica, okvirno je ono od 1.

sijenja 2004. do 31. prosinca 2008. (ovisno o pojedinoj tuenoj banci).

U tom razdoblju i ba do 6. kolovoza 2007. bio je na snazi Zakona o zatiti potroaa

(NN 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. bio je na snazi novi Zakona o zatiti

potroaa (NN 79/07), izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o

zatiti potroaa (NN 79/09) - koji je stupio na snagu 16. srpnja 2009. (dalje: ZZP).

Odredbama l. 81.-88. ZZP/03 bilo je ureeno pitanje nepotenih odredbi u

potroakim ugovorima, odnosno kasnije odredbama l. 96.-102. ZZP.

- 17 - Revt 249/14-2

Tako je odredbom l. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o

kojoj se nije pojedinano pregovaralo smatra nepotenom ako, suprotno naelu savjesnosti i

potenja, uzrokuje znaajnu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana na tetu

potroaa, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinano

pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga

potroa nije imao utjecaj na njezin sadraj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed

formuliranog standardnog ugovara trgovca.

Odredbom l. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije doputeno ocjenjivati jesu li

potene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako

uoljive.

Odredbama novog ZZP i ba odredbom l. 96. st. 1. i 2. ZZP propisano je da ugovorna

odredba o kojoj se nije pojedinano pregovaralo se smatra nepotenom ako, suprotno naelu

savjesnosti i potenja, uzrokuje znatnu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana

na tetu potroaa, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinano

pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovca, zbog ega potroa nije imao

utjecaj na njezin sadraj, poglavito ako je rije o odredbi unaprijed formuliranog standardnog

ugovara trgovca.

Prema odredbi l. 99. ZZP nije doputeno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o

predmetu ugovora i cijeni potene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uoljive.

Obzirom na rezultate provedenog postupka i utvrenja iz pobijane presude donesene

na temelju odredbe l. 373.a ZPP a prema kojima proizlazi:

- da su odredbe kojima je glavnica vezana valutnom klauzulom za vicarski franak u

ugovorima o kreditu koje su tuene banke sklapale sa potroaima u utuenom razdoblju, bile

jasno navedene u ugovorima, dakle takve odredbe bile uoljive,

- da je tekst tih ugovornih odredbi izrijekom sadravao ugovorenu valutnu klauzulu,

kojom se iznos glavnice kredita upravo vezuje uz teaj vicarskog franka, dakle takve odredbe

bile jasne i nedvosmislene, te

- da je iz takvog sadraja ovih ugovornih odredbi a prema kojima se iznos glavnice

kredita vezuje uz teaj vicarskog franka, potroaima bio potpuno jasan i razumljiv njihov

smisao i njihova svrha, dakle takve odredbe bile razumljive,

a kod nesporne injenice da su odredbe kojima se glavnica kredita vezuje uz vicarski

franak, bile odredbe o predmetu ugovora, pravilna je ocjena iz pobijane presude da u takvim

okolnostima, a polazei od prethodno citirane odredbe l. 84. ZZP/03 odnosno odredbe l.

99. ZZP, nema mjesta ocjenjivati potenost ovih ugovornih odredbi primjenom testa

potenosti, propisanog tim zakonskim odredbama.

No s obzirom na revizijske navode tuitelja kojima se i dalje ustraje na tvrdnjama o

nerazumljivosti ugovornih odredbi kojima je glavnica kredita vezana valutnom klauzulom uz

vicarski franak, a to tuitelj obrazlae razlozima:

- 18 - Revt 249/14-2

- da potroai nisu imali potpunu predodbu o stvaranom znaaju i posljedicama

ugovaranja valutne klauzule u vicarskim francima, a

- da im slubenici tuenika nisu to na primjeren nain objasnili niti ih informirali o

znaaju i posljedicama takvih ugovornih odredbi, ba kao i

- da su tuene banke imale saznanja o nestabilnosti vicarskog franka a na to da nisu

upozorile potroae prilikom sklapanja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u istoj, ve

naprotiv nagovarali potroae na sklapanje upravo takvih ugovora,

potrebno je u nastavku ovog obrazloenja osvrnuti se na iste.

Institut valutne klauzule u Republici Hrvatskoj uveden je odredbom l. 2. Zakona o

izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 3/94 dalje: ZIDZOO) kojom je

izmijenjena dotadanja odredba l. 395. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91,73/91), a

koji Zakon je stupio na snagu 22. sijenja 1994., sa retroaktivnom primjenom i na obvezne

odnose koji su nastupili i prije stupanja na snagu tog Zakona, sve na temelju odredbe l. 7.

ZIDZOO.

Novi Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08 dalje: ZOO) a koji je stupio na

snagu 1. sijenja 2006. je odredbom l. 22. takoer propisao valutnu klauzulu, a koji institut je

u primjeni do danas.

Razlog zbog kojeg je uvedena valutna klauzula u na pravni sustav je bilo nastojanje

ouvanja realne vrijednosti novane obveze ugovorene u valuti Republike Hrvatske, a sve kao

posljedica dugogodinjih negativnih iskustava vezanih uz visoku inflaciju i s tim u svezi

enormnu deprecijaciju nekadanje nacionalne valute (to je bilo prisutno sve do uvoenju

kune kao nacionalne valute Republike Hrvatske 30. svibnja 1994.) a to je silno optereivalo i

ugroavalo kako gospodarstvo ove drave openito tako i financijsku sigurnost svih pravnih

subjekata pa i graana kao pojedinaca.

Upravo zato zakonom uveden institut valutne klauzule je opeprihvaen od svih

subjekata u ovom drutvu i u svakodnevnoj je primjeni, pa je postala uobiajena praksa da se

kod sklapanja pravnih poslova (ugovori: o kupoprodaji nekretnina, o zakupu, o najmu, o

zajmu, o kreditu, o leasingu itd.) ugovorena cijena izraunava upravo na temelju teaja kune u

odnosu na odreenu stranu valutu, dakle uz primjenu valutne klauzule. Zato se sa sigurnou

moe rei da je ovaj institut apsolutno prepoznat i prihvaen u naem drutvu i kao takav se

primjenjuje ve dugi niz godina, ukljuujui i na pravne poslove kao to su ugovori o kreditu

koje fizike sobe sklapaju sa bankama.

Zbog toga je neprihvatljiva argumentacija tuitelja da korisnicima kredita kao

potroaima, koji su sklapali ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom sa bankama kao

trgovcima, nije bio razumljiv njezin sadraj i posljedice koje iz nje proizlaze za potroaa.

Naprotiv potroaima je ova ugovorna odredba bila jako dobro poznata, ukljuujui i sve

pravne posljedice koje ona proizvodi.

Tono je da je protiv ovakvog zakonskog rjeenja bilo i onih koji su njime bili

nezadovoljni, zbog ega je i bilo inicijativa za stavljanje izvan snage odredbe l. 22. ZOO

- 19 - Revt 249/14-2

(inicijativa saborskog zastupnika D. L.), o kojoj se meutim Vlada Republike Hrvatske

dopisom od 25. kolovoza 2011. upuenom Predsjedniku Hrvatskog Sabora, ba kao i Odbor

za zakonodavstvo Sabora Republike Hrvatske negativno oitovali. Takoer je vezano za

nezadovoljstvo ovom zakonskom odredbom upuen i zahtjev Ustavnom sudu Republike

Hrvatske radi ocjene njegove ustavnosti, o kojoj inicijativi se ta institucija do danas nije

izjasnila.

Dakle u spornom razdoblju, a kada su ugovorima o kreditu ugovarane sporne odredbe

kojima je glavnica kredita bila vezana valutnom klauzulom uz vicarski franak, je takvo

postupanje bilo zakonito - utemeljeno na odredbi l. 395. ZOO/91 odnosno nakon 1. sijenja

2006. na odredbi l. 22. ZOO/05.

Razlog ugovaranja valutne klauzule u ugovoru o kreditu je taj da se putem nje pokua

ouvati stvarna vrijednost iznosa glavnice koji je potroau odobren tim ugovorom u

kunskom iznosu, vezujui ga uz vrijednost vrste valute, u ovom sluaju vicarskog franka.

Kako je to ve prethodno reeno takvo postupanje tuenih banaka, a koje ima zakonsko

uporite u citiranim zakonskim odredbama, posljedica je loeg iskustva sa dinarom,

nekadanjom domaomvalutom zbog ega, unato dvadesetogodinjoj relativnoj stabilnosti

kune, i dalje postoji odreeno nepovjerenje u domau valutu.

Iz spisu predmeta priloenih ugovora o kreditu koje su tuene banke sklapale sa

pojedinim klijentima, razvidno je da se uglavnom radilo o kreditima namijenjenim za kupnju

nekretnina (preteno stanova), to znai da se radilo o iznosima glavnice koji nisu bili

zanemarivi, te takvi ugovori sklapani na dua vremenska razdoblja (10-15-20 pa i vie

godina). ini se da bi svakoj punoljetnoj, odrasloj i prosjeno opreznoj osobi trebalo biti jasno

da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblje ne moe oekivati da e prilike u drutvu,

posebno one ekonomske ostati neizmijenjene, a koje uz ostala drutvena kretanja kako u

naem okruenju tako i svijetu, neminovno utjeu na vrijednost a time i teaj valuta, kako

nacionalne- kune, tako i drugih, svjetskih valuta kao to su EUR, vicarski franak, japanski

Jen, US dolar i td.

Dakle pri sklapanju dugoronog ugovara o kreditu potpuno je izvjesno, da po

redovnom tijeku stvari unutar dueg vremenskog razdoblja na koje je takav ugovor sklopljen,

e izvjesno nastupiti odreene, mogue i znaajne promjene a koje e utjecati i odrediti

konanu cijenu iznosa tog kredita. Radi se o vrsti ugovora uz koje je uvijek prisutan znatni

element aleatornosti, s kojim imbenikom se uvijek mora raunati prilikom sklapanja

dugoronog ugovora o kreditu, a to se odnosi i na ugovore o kreditu sklopljene sa tuenim

bankama u spornim razdobljima obuhvaenim ovim postupkom.

S druge strane nita ne upuuje na to da su tuene banaka u vrijeme sklapanja spornih

ugovora o kreditu imale saznanja odnosno mogle predvidjeti budua kretanja na planu

svjetske ekonomije a koja su kasniji bitno utjecala na porast vrijednosti vicarskog franka.

U razdoblju u kojem su sklapani sporni ugovori o kreditu recesija, a koja je kasnije

utjecala na obezvrjeivanje US dolara, pa i EUR, a istovremeno utjecala na porast vrijednosti

vicarskog franka, nije bila prisutna. Naime svjetska financijska kriza 2007. zapoela je u

Sjedinjenima Amerikim dravama (pojavom mjehura na tritu nekretnina te se prenijela

- 20 - Revt 249/14-2

na bankarski i cijeli financijski, a potom i realni sektor), te se nastavila 2008. i 2009. velikom

dunikom krizom a koja je dramatine razmjere dosegla 2010.

Takvu krizu tuene banke izvjesno nisu mogle predvidjeti niti s njom raunati u

spornom razdoblju, a niti u razdoblju 2004.-2008. na temelju tih, tada nepoznatih okolnosti,

ciljano kreirati kreditnu politiku negativno usmjerenu prema potroaima, a kako to tuitelj

sugerira.

U utuenom razdoblju a kada su tuene banke sklapale ugovore o kreditu sa valutnom

klauzulom u vicarskim francima je teaj te valute u odnosu na kunu bio relativno stabilan i

imao sline trendove kretanja kao i to je bilo sa teajem EUR-a odnosno US dolara u odnosu

na kunu. Tako prema podacima Hrvatske narodne banke o kretanju teaja kune u odnosu na

pojedine strane valute u razdoblju 2004.- 2008. je razvidno:

da je tijekom 2004.:

- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,913620 u sijenju, do 4,791358 u

kolovozu, te 4,919042 u prosincu;

- vrijednost EUR-a varirala od 7,693386 u sijenju, do 7,369198 u kolovozu, te

7,547836 u prosincu;

- vrijednost US dolara varirala od 6,096698 u sijenju, do 6,048856 u kolovozu, te



















- vrijednost EUR-a varirala od 7,367082 u sijenju. do 7,311674 u kolovozu, te


- 21 - Revt 249/14-2















- vrijednost US dolara varirala od 5,529454 u sijenju, do te 5,140614 u kolovozu, te


Iz ovih podataka namee se zakljuak kako je valuta vicarski franak u spornom

razdoblju uglavnom imala stabilni teaj u odnosu na kunu, sa blagim trendom gubitka

vrijednosti sve do 2009., a kada se ovaj trend postepeno poeo mijenjati u obrnutom smjeru,

to je meutim bilo i sa ostalim usporednim valutama iz prethodnog prikaza. Upravo polazei

od ovog prikaza kretanja teaja kune u odnosu na vicarski franak, EUR te US dolar, ne moe

se prihvatiti stajalite tuitelja da su banke u utuenom razdoblju sklapanja ugovora o kreditu

sa valutnom klauzulom u vicarskim francima znale odnosno mogle znati o buduoj

ekspanziji teaja te valute, a do ega je dolo od kraja 2010. na dalje, poto na to u spornom

razdoblju nita nije ukazivalo.

Razmiljanja tuitelja da su banke poticale potroae na sklapanje ugovora o kreditu

sa valutnom klauzulom u vicarskim francima zato to ime je bila poznata monetarna politika

Hrvatske narodne banke o ouvanju iskljuivo teaja kune prema EUR a ne i u odnosu na

druge valute, a sve zbog skorog ulaska Republike Hrvatske u lanstvo Europske unije, je

neprihvatljivo. Ovo posebno to iz prethodno navedenih podataka o teajevima pojedinih

valuta u odnosu na kunu u spornom razdoblju, je oito da je kretanje teaja svih prikazanih

valuta, ukljuujui EUR i vicarski franak imao gotovo jednak trend kretanja, bez ikakvih

naznaka da bi onaj kune prema EUR-u imao drukiju sudbinu. Dakle nema mjesta prigovoru

da su slubenici tuenih banaka a koji su ugovarali sa potroaima ugovore o kreditu,

namjerno propustili upozoriti ih na budui porast vrijednosti te valute.

Kada se ovome doda injenica da je u vrijeme sklapanje ovih ugovora o kreditu

poetna kamatna stopa, premda ugovorena kao promjenljiva, bila nia od one u ugovorima o

kreditu sklopljenim u kunama ili uz valutnu klauzulu uz primjenu EUR-a, onda je lako

objasniti zato je potroaima bilo prihvatljivije sklapanje ugovora o kreditu uz valutnu

klauzulu uz primjenu vicarskog franka, bez potrebe da slubenici tuenih banaka u tom

smislu na njih utjeu.

- 22 - Revt 249/14-2

Pri tome treba imati na umu i to da u tom razdoblju potroaima nije bilo

onemogueno sklapanje ugovora o kreditu i u kunama, odnosno uz valutnu klauzulu vezanu

uz drugu inozemnu valutu, npr. EUR, no oni su se slobodnom voljom opredijelili upravo za

ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u vicarskim francima, to je bio odraz njihove

slobodne volje i odabira u konkretnim okolnostima, a za to pak nije bilo nikakvih zakonskih

zapreka.

Ulogu i znaaj Hrvatske narodne banke, odnosno njezine navodne propuste u

kontroliranju poslovanja tuenih banaka u spornom razdoblju, nema potrebe ocjenjivati, a

kada ta banka nije stranka u ovom postupku. Ba zato ukazivanje tuitelja u dopuni revizije na

brouru Austrijske nacionalne banke od 31. sijenja 2006. kojom je ta banka navodno

upozoravala austrijske potroae na rizinost sklapanja ugovora o kreditu sa valutnom

klauzulom u vicarskim francima nije od znaaja za ovaj spor, posebno to se faktino radi o

dostavljanju novih dokaza u revizijskom stupnju postupka, a to u svakom sluaju nije

doputeno.

Pokuavajui dovesti u pitanje pravilnost pobijane presude glede razumljivosti a time

doputenosti ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu kojima je u spornom razdoblju

ugovorena valutna klauzula vezana uz teaj vicarskog franka, tuitelj se poziva na pravno

shvaanje Suda Europske unije izraeno u presudi C-26/13 a koja da se referira na primjenu

Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., kao i na presudu Vrhovnog suda Austrije br.

80b66/12 te presudu Kurie GPJ 2/2014 a u kojima da je u odnosu na pitanje ugovorene

valutne klauzule u ugovorima o kreditu izraeno pravno shvaanje suprotno onom zauzetom u

pobijanoj presudi.

Prije uputanja u odgovor na ove revizijske navode ovaj sud smatra potrebnim naelno

navesti slijedee:

Ovaj postupak radi zatite kolektivnih interesa potroaa vezano za odredbe iz

ugovora o kreditu sklopljenih izmeu tuenih banaka i potroaa uz primjenu valutne klauzule

u vicarskim francima u razdoblju 2004.-2008. (ovisno o pojedinoj tuenoj banci), odnosno

vezano za odredbe iz ugovora o kreditu sklopljenih izmeu tuenih banaka i potroaa uz

ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu u razdoblju 2003.-2008. (ovisno o pojedinoj tuenoj

banci), pokrenut je tubom podnesenom 4. travnja 2012.

Republika Hrvatska postala je punopravnom lanicom Europske unije 1. srpnja 2013.

od kada pravo Europske unije ini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati,

dapae to pravo je nadreeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske

unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u podruju primjene prava Europske

unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republika Hrvatske u Europsku uniju.

Pitanje zatite kolektivnih interesa potroaa jest u podruju primjene prava Europske

unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijea 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim

odredbama u potroakim ugovorima koje se protive naelu savjesnosti i potenja

(nepotenim odredbama) - dalje: Direktiva 93/13 EEZ, a ije odredbe su implementirane u

nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zatiti potroaa (NN

78/12), te se primjenjuju kao nacionalni propis.

- 23 - Revt 249/14-2

Meutim na pravne odnose i sporove proizale iz njih a koji su nastali prije ulaska

Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo

Europske unije, postoji meutim obveza hrvatskih sudova da tumae nacionalno pravo u duhu

prava Europske unije i sveope njezine pravne steevine (to ukljuuje uz ostalo i praksu

Suda Europske unije), na to se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazumom o

stabilizaciji i pridruivanju, a koji je bio u primjeni od 2005.

Dakle na konkretni predmet spora a obzirom na vrijeme njegovog pokretanja, kao i

razdoblje u odnosu na koje se trai zatita kolektivnih interesa potroaa, ima se primjenjivati

nacionalni propis, uz njegovo tumaenje u duhu prava Europske unije.

Ve prethodno je, u razmatranju revizijskih navoda tuitelja, prihvaajui razlog iz

pobijane presude, ovaj sud ocijenio da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz

vicarski franak u ugovorima o kreditu, a koje ugovore su sklapale tuene banke u spornom

razdoblju, su bile ne samo uoljive i jasne ve i razumljive, poto je na temelju istih

potroaima bilo potpuno jasno da e se tijekom trajanja kredita iznos glavnice obraunavati

primjenom teaja vicarskog franka u odnosu na kunu, a zbog ega te ugovorne odredbe i ne

podlijeu testu potenosti, sve u skladu sa odredbom l. 84. ZZP/03 odnosno odredbom l. 99.

ZZP.

Takvo zakonsko rjeenje kao doputeno predvieno je i odredbom l. 4. st. 2.

Direktive 93/13 EEZ, a prema kojoj ugovorne odredbe ako su jasno i razumljivo sastavljene

ne podlijeu ocjeni potenosti, a od ega je i polazio Sud Europske unije u obrazlaganju

razloga svog stajalita izraenog u presudi C-26/13. Oito je dakle da je primjena i tumaenje

odredbe l. 84. ZZP/03 odnosno odredbe l. 99. ZZP a kako je to uinjeno od strane

drugostupanjskog suda je u skladu sa onim Suda Europske unije.

Inae, presudu C-26/13 od 30. travnja 2014. Sud Europske unije donio je odluujui o

zahtjevu za prethodno odluivanje (preliminary ruling procedure) upuenog od strane

Kurije - maarskog suda u predmetu GPJ 2/2014 u smislu odredbe l. 267. Ugovora o

funkcioniranju Europske unije. Spor pred maarskim sudom voen je vezano za pitanje

doputenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanih uz vicarski franak sadranih u ugovoru o

kreditu, a na temelju kojih je su banke iznos odobrene glavnice kredita obraunavale i

isplaivale potroau na temelju kupovnog teaja vicarskog franaka, dok su obraun

otplatnih obroka kredita vrile na temelju prodajnog teaja vicarskog franaka, dakle bitno

razliitih teaja, svaljujui teajnu razliku na teret potroaa.

Iz navedenog je jasno da injenini supstrat opisanog maarskog i ovog predmeta nije

istovjetan, te se meusobno i ne mogu usporeivati niti dovoditi u vezu.

Isto je sa presudom Vrhovnog suda Austrije br. 80b66/12 a u kojem su sporne bile

ugovorne odredbe kojima je kreditna obveza ugovorena uz valutnu klauzulu u vicarskim

francima zamijenjena valutnom klauzulom u japanski Jen., pa ni ova pravna situacija nije

istovjetna ovoj u spisu predmeta, a time nema ni znaaj za odluku u ovom sporu, a koji joj

tuitelj pokuava pripisati.

- 24 - Revt 249/14-2

Na temelju svega prethodno obrazloenog ovaj sud prihvaa ocjenu iz pobijane

drugostupanjske presude da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u vicarskim francima u

ugovorima o kreditu sklapanim od tuenih banaka u spornom razdoblju bile razumljive, zbog

ega nema ni pretpostavki za ispitivanje njihove potenosti, a time ni razloga za njihovom

nitetnosti, zbog ega je u tome dijelu odbijanjem tubenog zahtjeva materijalno pravo

pravilno primijenjeno.

O promjenljivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu 8.tuenika:

Odluujui o zahtjevu tuitelja za zatitu kolektivnih interesa potroaa koju zahtjeva

u smislu odredbi Zakona o zatiti potroaa, uz ostalo i vezano za odredbe ugovora o kreditu

kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza

promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama 8.tuenika, prvostupanjski sud prihvatio je

takav tubeni zahtjev tuitelja i u odnosu na tog tuenika, izrazivi pravno shvaanje da se

radilo o nepotenim odredbe kojima su povrijeeni kolektivni interesi i prava potroaa, a

posljedica ega je nitetnost takvih ugovornih odredbi.

Drugostupanjski sud uvaivi albu 8.tuenika, preinaio je prvostupanjsku presudu te

je odbio u cijelosti tubeni zahtjev u odnosu na njega, dakle i u dijelu koji se odnosi na

odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom

trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama 8.tuenika,

ocijenivi da su odredbe iz ugovora o kreditu glede ugovorene promjenljive kamatne stope, a

koje je 8.tuenik sklapao sa potroaima u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.

bile ne samo uoljive i jasne ve i razumljive. U skladu s tim imaju se izuzete od ispitivanja

njihove potenosti, sve u smislu odredbe l. 85. ZZP/03 odnosno l. 99. ZZP.

Osporavajui pravilnost takvog pravnog shvaanja tuitelj u reviziji, osim prigovara

procesne naravi u smislu nepostojanja razloga o odlunim injenicama (l. 354. st. 2. t. 11.

ZPP), a o kojima je bilo rijei u poetnom dijelu ove odluke, i dalje ustraje u tvrdnjama kako

ugovorne odredbe a kojima je 8.tuenik regulirao pitanje promjenljive kamatne stope nisu

razumljive, a zbog ega da podlijeu testu potenosti.

Ugovori o kreditu koje je 8.tuenik sklapao u spornom razdoblju sadravali su uz

ostalo i odredbu o ugovornim kamatama, a koja je po svoj pravnoj naravi cijena tog kredita.

Odredbom l. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije doputeno ocjenjivati jesu li

potene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako

uoljive. Odnosno prema odredbi l. 99. ZZP nije doputeno ocjenjivati jesu li ugovorne

odredbe o predmetu ugovora i cijeni potene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i

uoljive.

U ugovorima o kreditu koje je 8.tuenik sklapao u utuenom razdoblju, pitanje

ugovorne kamate bilo je regulirano na slijedei nain:

kamatna stopa odreena je kao redovna sukladno Odluci o kamatama i naknadama

Kreditora (na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90%) i promjenljiva, vezana uz tromjeseni

LIBOR za CHF uvean za trokove pribavljanja sredstava i kamatnu mreu Kreditora.

- 25 - Revt 249/14-2

Usklaivanje kamatne stope obavlja se na kalendarske kvartale sukladno tromjesenim

promjenama LIBORA za CHF, kao i sukladno promjenama troka pribavljanja sredstava i

kamatnu mreu Kreditora.

Kamata se obraunava u CHF mjeseno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi ....

Tako formulirana ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi po svojem

sadraju ispunjavala je upravo sve one pretpostavke koje su naknadno propisane odredbom l.

10. st. 2. t. f. Zakona o potroakom kreditiranju (NN 75/09 - stupio na snagu 1. sijenja

2010. - dalje: ZPK) a kojom odredbom je uz ostalo odreeno koje informacije moraju biti

ukljuene u ugovore o kreditu, a posebno odredbom l. 11.a Izmijenjenog Zakona o

potroakom kreditiranju (NN 112/12), a kojom je odreeno u sluaju ugovaranje

promjenljive kamatne stope, to sve je vjerovnik duan definirati.

Ovakva formulacija ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi naravno da ne

omoguava potroau da ve u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu moe znati kolika e ta

kamatna stopa iznositi tijekom trajanja ugovorenog vremena kredita. No jasno ga informira o

kojim e to parametrima ovisiti visina kamatne stope, kako se oni kreiraju te to utjee na

njih. To pak znai da takvim nainom definiranja promjenljive kamatne stope je potroa u

vrijeme ugovaranja kredita u mogunosti da razumije razloge i uzroke zbog kojih e dolaziti

do promjene kamatne stope tijekom trajanja kreditnog razdoblja, a to u konanici i definira

cijenu tog kredita. Zato je prihvatljiva ocjena iz pobijane presude da su ugovorne odredbe o

promjenljivoj kamatnoj stopi a kako su bile ureene ugovorima o kreditu u spornom razdoblju

od 8.tuene banke bile razumljive, a zbog ega je pravilno i ocijenjeno da zbog toga iste i ne

podlijeu testu potenosti propisanom prethodno navedenim odredbama l. 84. ZZP/03 i l.

99. ZZP. Stoga su neosnovani revizijski navodi tuitelja o pogrenoj primjeni materijalnog

prava vezano za odbijanje i tog dijela tubenog zahtjeva u odnosu na 8.tuenu banku.

O drugostupanjskom rjeenju kojim je ukinuta to. 9. izreke prvostupanjske

presude:

Zatita kolektivnih interesa potroaa ostvaruje se u parninom postupku pred

trgovakim sudom, koji postupa na temelju podnesene tube i u njoj postavljenog tubenog

zahtjeva.

Dakle, radi o postupku koji se u procesnom smislu vodi prema odredbama ZPP.

Odredbom l. 2. st. 1. ZPP propisano je da u parninom postupku sud odluuje u

granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

Tuitelj je podneskom od 5. prosinca 2012. (list 715-722 spisa) postavio konani

tubeni zahtjev u odnosu na sve tuenike, a kojim je uz ostalo i podloi kao mjere osiguranja:

- naloiti tuenim bankama da u roku 60 dana ponude potroaima izmjenu ugovorne

odredbe kojom je odreeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu vicarski

franak, na nain da glavnica bude izraena u kunama ili vezana uz valutu EUR, a sve to po

teaju kune ili EUR u odnosu na vicarski franak na dan isplate kredita iz potroakog

ugovora,

- 26 - Revt 249/14-2

- naloiti tuenim bankama da u roku 60 dana izmijene odredbe koje se odnose na

pravo banke da jednostrano mijenjaju kamatnu stopu na nain da ista bude ugovorena tako da

budu utvreni egzaktni parametri i metoda izrauna tih parametara na temelju kojih banka

izraunava i mijenja kamatnu stopu, a da svaki prosjeni potroa moe izraunati visinu

kamatne stope te njezinu visinu u budunosti odnosno da visina kamatne stope bude vezana

uz varijabilni egzaktno odreeni dio ija promjena je transparentno odrediva svakom

potroau plus fiksni dio koji ini bankarsku maru, pri emu formula za izraun kamatne

stope ne smije biti nepovoljnija od slinih kamatnih stopa u novougovorenim kreditima iste

vrste.

Odluujui o zahtjevu tuitelja, prvostupanjski sud je ocjenjujui osnovanima zahtjev

tuitelja upravljen na pruanje im zatraene zatita kolektivnih interesa potroaa, uz ostalo a

pozivom na odredbu l. 136. to. 2. ZZP, u to. 9. izreke prvostupanjske presude naloio

tuenicima da prekinu sa takvim postupanjem te im naloio da u roku od 60 dana ponude

potroaima izmjene ugovorne odredbe kojom je odreeno da je iznos glavnice kreditne

obveze vezan uz valutu vicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na nain da glavnica

bude izraena u kunama u iznosu koji je isplaen u fazi koritenja i uz fiksnu kamatnu stopu,

a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potroakom ugovoru kao vaea

stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer e u suprotnom njihovu ponudu

zamijeniti ta presuda.

Ujedno je rjeenjem odbacio tubu u dijelu tubenog zahtjeva kojim je traeno da se

tuenim bankama naloi da u roku od 60 dana ponude potroaima izmjenu ugovorne odredbe

na nain da glavnica bude vezana uz valutu EUR, te da u roku od 60 dana izmijene odredbe

koje se odnose na pravo banke da jednostrano mijenjaju kamatnu stopu na nain da ista bude

ugovorena tako da budu utvreni egzaktni parametri i metoda izrauna tih parametara na

temelju kojih banka izraunava i mijenja kamatnu stopu, a da svaki prosjeni potroa moe

izraunati visinu kamatne stope te njezinu visinu u budunosti odnosno da visina kamatne

stope bude vezana uz varijabilni egzaktno odreeni dio ija promjena je transparentno

odrediva svakom potroau plus fiksni dio koji ini bankarsku maru, pri emu formula za

izraun kamatne stope ne smije biti nepovoljnija od slinih kamatnih stopa u novougovoreni

Documents

Priopcenje-2015-05-14.pdf