UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET

RAZREDNA NASTAVA

PRINCIP TRAJNOSTI ZNANJA, VJEŠTINA I NAVIKA

SEMINARSKI RAD IZ METODIKE NASTAVE PRIRODE I DRUŠTVA

Student: Mentor:Anita Petrović Prof. Hazim Selimović

16

Travnik, siječanj, 2012.

SADRŽAJ

1. UVOD............................................................................................................................3

2.PRINCIP TRAJNOSTI ZNANJA, VJEŠTINA I NAVIKA..........................................4

2.1.Ponavljanje u učenju..............................................................................................10

2.2.Provjeravanje.........................................................................................................13

3.ZAKLJUČAK...............................................................................................................15

4.LITERATURA.............................................................................................................16

16

1. UVOD

Principi nastavnog rada su opće smjernice na osnovu kojih se organizira i izvodi

nastava. Za nastavu su posebno značajni slijedeći principi:

princip očiglednosti i apstraktnosti

princip sistematičnosti i potpunosti

princip primjerenosti nastave i individualizacije

princip svjesne aktivnosti

princip naučnosti

princip suvremenosti

princip povezanost teorije s praksom

princip trajnosti znanja, vještina i navika

koleracija nastavnih principa

16

2.PRINCIP TRAJNOSTI ZNANJA, VJEŠTINA I NAVIKA

Princip trajnosti znanja, vještina i navika je veoma značajan u nastavnom radu jer

trajnost znanja u velikom dijelu zavisi od toga kako su znanja stečena, kako su učenici

shvatili nastavno gradivo, koliko to znanje znaju primijeniti i od organizacije

ponavljanja.

Određeni način rada u nastavi je od izuzetnog značaja za trajno usvajanje znanja.

Trajnost znanja bitno utjeće na aktivan odnos učenika prema određenim nastavnim

zadacima, stepen aktivnosti kako intelektualne tako i praktične aktivnosti, i pozitivan

stav prema učenju što je i naučno dokazano.

Učenje i pamćenje jesu dva međusobno nadopunjujuća aspekta procesa učenja. Za

učenje je važno da se odvija na istom mjestu, tako da već samim prilaženjem tom

mjestu znamo da ćemo tu nešto naučiti i osjećati se ugodno. Za takvo mjesto idealno je

imati jednu ravnu plohu, npr. radni stol koje je uvijek spremno za učenje, prazno, bez

detalja (koji odvlače pažnju), ugodnog osvjetljenja (da ne umara oči). Također je važno

da u okolini nema distraktora poput televizije ili slučajnih prolaznika, što otežava

koncentraciju. Stolica na kojoj sjedimo mora biti udobna, visinom usklađena s visinom

stola zbog pravilnog držanja, bolje cirkulacije i boljeg disanja, a time i veće količine

kisika potrebne za učenje. Prostorija mora biti dobro prozračena i ugodne temperature

(ne pretopla). Na mjestu gdje učimo valja samo učiti, zato uvijek treba sjesti za stol sit i

bez potrebe za vodom, kavom i sl. što nas može samo dekoncentrirati. Pojam

akceleriranog učenja javio se u suvremenom ubrzanom društvu koje želi doći na brz i

jednostavan način do korisnih informacija.

Svaki pojedinac ima svoj način učenja – način koji mu najbolje odgovara. Ako

znate i koristite tehnike koje se poklapaju s vašim načinom učenja, učite prirodnije.

Budući da je prirodnije, postaje i lakše. A budući da je lakše, ujedno je i brže. Stoga i

samo ime akceleriranog učenja. Uklapanjem dobro istraženih tehnika pamćenja,

akcelerirano učenje čini učenje ugodnim, uspješnim i zadovoljavajućim iskustvom.

Jedna od suvremenih tehnika koja pomaže u učenju su mentalne mape. Mentalna

mapa je dijagram koji se koristi da bismo si predočili riječi, ideje, zadatke ili druge

stvari međusobno povezane i poredane oko centralnog pojma ili ideje. Stavljanje

16

različitih informacija u mentalnu mapu radijalno omogućava lakše povezivanje

pojedinih informacija, a time olakšava pamćenje i učenje.

Elementi mape mogu se poredati prema važnosti na grupe, grane ili područja.

Elementi koji spadaju pod jednu granu mogu se obojiti jednom bojom i tako vizualno

bolje prikazati. Koristi se za prikupljanje znanja ili obnavljanje starih znanja.

Najpopularniji autor mnogih knjiga o mentalnim mapama, Tony Buzan, predlaže da se

središnji pojam stavi na sredinu papira.

U mapi se mogu koristiti sličice, simboli, šifre, i različite dimenzije. Ključne riječi

pišu se velikim tiskanim slovima, a kako prelazimo u niži rodni pojam možemo ih

promijeniti u mala tiskana slova. Svaka riječ ili slika mora stajati samostalno na jednoj

grani. Crte moraju biti povezane počevši od centralnog pojma. Centralne crte su deblje i

postaju sve tanje kako se odmiču od centra. Crte su jednake duljine kao i riječ ili slika.

Na mapi se koriste boje prema vlastitom izboru odnosno šifri. Dobro je naglasiti

pojedine dijelove i koristiti asocijacije diljem mape.

Elektronično učenje (e-učenje ili engl. e-learning) danas sve češće susrećemo u

praktičnoj primjeni. Osim osnovne upotrebe multimedije i interneta u sklopu

svakodnevnog formalnog obrazovanja, danas se putem sustava e-učenja omogućava i

organizacija konferencija, kao i tzv. E-learning akademije, online obrazovanja

zaposlenika u nekim tvrtkama te različiti komercijalni tečajevi. Današnje doba

modernih tehnologija i globalizacije donosi brze promjene u svim aspektima ljudskog

života. Svakim danom stvaraju se nove informacije, a opći razvoj kontinuirano zahtijeva

nova znanja i vještine. Javlja se potreba za što bržim, pravovremenim obrazovanjem,

koje će istovremeno biti otvoreno, široko dostupno.

"Početak obrazovanja na daljinu na sveučilišnoj razini dogodio se u SAD-u krajem 19.

stoljeća, kad je pokrenuto više inicijativa za obrazovanje putem dopisnih studija. Već

početkom 20. stoljeća pozornost je usmjerena kreiranju novih pedagoških modela za

dopisne studije, kao i standardima kvalitete za njihovo provođenje. (…) Računalna

tehnologija omogućila je interaktivno poučavanje u obrazovanju na daljinu koje je

vođeno posebno dizajniranim obrazovnim softverom (engl. courseware), a prvi takvi

sustavi pojavili su se približno 1960. godine. (…) Poseban napredak u korištenju

računala za obrazovanje omogućila je tehnologija multimedijalnog CD-ROM-a, a

16

svojevrsna tehnološka i pedagoška revolucija u obrazovanju na daljinu nastupila je s

razvojem World Wide Weba."

Strategija učenja je način kojim učenik upravlja svojim učenjem, a temelji se na

njegovom poznavanju vlastitih osobina i sposobnosti, znanju o obrazovnim zadaćama

što ih mora izvršiti, vještinama stjecanja, povezivanja i primjene novog znanja, nužnom

predznanju i poznavanju svrhovitosti i uporabe vrijednosti novog znanja. Prilikom

učenja treba se voditi računa o:

Navici mjesta - određivanje stalnog mjesta za učenje,

Navici vremena - unaprijed planirano dnevno i tjedno učenje prema rasporedu

predmeta u školi,

Navici učenja na nastavi.

Etape učenja trebale bi trajati 30 do 40 minuta (u srednjoj školi i do 60 minuta), a stanke

5 do 10 minuta (ne dulje kako se ne bi izgubio potreban zamah u učenju). Stanka bi se

trebala iskoristiti za razgibavanje i opuštanje. Stjecanje strategija i vještina učenja je

razvojni proces što prolazi kroz tri faze:

1. Metakognicija - podrazumijeva spoznajne procese o našim vlastitim

spoznajnim procesima.

2. Vještine učenja

3. Kognitivni stil su više ovisni o urođenim osobinama.

Stepen razumijevanja i dubina shvaćanja sadržaja koji se uči je veoma značajan činilac

trajnosti znanja.1 Gradivo koji se razumije, shvati, duže se pamti i postaje trajna svojina.

Da znanje koje je stečeno ne bi palo u zaborav neophodno je ponavljati, a navike koje

su stečena ustaljuju se vježbanjem. Znači neophodno je ponavljati i vježbati ono što se

naučilo radi trajnosti. Vježbanje i ponavljanje služi da spriječimo zaboravljanje.

1 Furlan, I.: Psihologija poučavanja, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

16

Slika 1. Pored većeg ulaganja u sistem obrazovanja kao najvažnijeg resursa savremenog društva,

neophodno je i da privrednici više ulažu u obrazovanje svojih zaposlenih

U tehničkom obrazovanju za sprječavanje zaborava ponavljanje i vježbanje ostvaruje se

u određenim vremenskim razmacima. Najefikasnija su ona ponavljanja koja se povezuju

sa praktičnim radovima, tako se određene činjenice interesantnija vezuju ili po funkciji

ili po obliku ili po bojama.

Sadržaji koji se lako zaboravljaju kao na primjer stručni izrazi, neki nazivi dijelova

mašina i aparata, uređaja, definicije, pravila, formule nastavnik treba da se bori protiv

zaboravljanja na slijedeći način:

1. Pri obradi nastavnog gradiva treba posvetiti posebnu pažnju u sadržajnom,

metodičkom i materijalnom pogledu. Ako je nastavno gradivo bolje obrađeno,

manje će se zaboraviti. Zbog toga svaki nastavni sat mora imati osnovnu

organizacijsku strukturu koja je određena prema sadržaju nastavne jedinice.

2. Najvažniji faktor u borbi protiv zaborava je ponavljanje, utvrđivanje i

provjeravanje nastavnog gradiva, poslije obrade novog gradiva treba to gradivo

ponavljati i provjeravati.

3. Kada vršimo ponavljanje i provjeravanje moramo podjednako ukazati pažnju

prema svim učenicima. Ne smije se dozvoliti da se manje pažnje pokloni slabim

učenicima, a više boljim učenicima. Takav rad se negativno odražava na učenike

koji sporo pamte i brzo zaboravljaju, i destimulira ih u daljem radu. Iz tih

16

razloga kada ponavljamo ili vršimo provjeru treba angažirati sve učenike

podjednako.

Princip trajnosti se odnosi na čvrsto i trajno usvajanje znanja u procesu nastave,

tako da ona postanu stalna duhovna svojina učenika, da ga mogu obnoviti kada im je to

potrebno i da ga primjenjuju u različitim nastavnim i životno-praktičnim situacijama.

Čvrsto usvojena znanja su osnova dužeg obrazovanja i samoobrazovanja, ali ona

istovremeno doprinose i razvijanju saznajnih (misaonih) sposobnosti učenika. 2Učenje

je rezultat razvoja, pošto usvajanje sistema znanja dovodi do određenih psihičkih

aktivnosti i intenzivnog razvoja, a određeni nivoi ovog razvoja osposobljavaju učenike

za dalje usvajanje sve većih i složenijih znanja.

U suvremenoj nastavi dolazi sve više do izražaja logičko pamćenje – pamćenje

osmišljeno, usmjereno i povezano sa misaonim procesima. Umjesto ogromnog broja

činjenica koje učenici teško usvajaju, i umjesto pasivnog usvajanja i "magacioniranja"

znanja, neophodno je dati najvažnije sadržaje, suštinske činjenice i podatke u takvoj

mjeri i takvim metodama da čvrsto i trajno budu usvojeni.

Uspješna primjena ovog principa u praksi pretpostavlja posebne analize, a na osnovu

njih i izmjene sadržaja obrazovanja sa gledišta onoga što je u njima bazično, što je

veoma bitno, što treba obavezno i za dugo usvojiti.

Slika 2. Proces učenja

2 Furlan, I.: Psihologija poučavanja, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

16

Posebno je važno usvajanje takvih sadržaja koji su uslov za stjecanje i uspješno

savladavanje narednih dijelova istog ili srodnih nastavnih predmeta.

U programima općeg obrazovanja treba biti više naglašena upotreba znanja. Učenje

danas mora sadržavati više od običnog memoriranja. Ono mora obuhvatiti

razumijevanje, utvrđivanje logičkih veza među elementima nastavnog materijala,

identifikovanje informacija, njihovo transformiranje u generalizacije, principe i zakone.

Učenici moraju znati kako upotrijebiti, primjeniti ono što su naučili i kako to mogu reći.

U suvremenom obrazovanju manje se inzistira na specifičnim količinama znanja, a

više na razvijanju univerzalno primjenljivih intelektualnih sposobnosti kao instrumenata

za dalje stjcanje znanja i rasuđivanje o njima. Trajnost znanja zavisi od organiziranja i

usmjeravanja čitavog nastavnog procesa, pogotovu od osmišljenosti, kvaliteta i

efikasnosti usvojenih znanja.

Trajnost se pokazuje ne samo u sposobnosti primjene na određene slučajeve i

situacije, već i u prenošenju poznatih aktivnosti na nove i druge situacije. 3Osnovni

zahtjev za trajno usvajanje znanja je da se kod učenika oforme jasne predstave, svjesno

usvoje odgovarajući pojmovi, pravila i zakoni. U tome posebno treba da dođu do

izražaja aktivne misaone djelatnosti učenika.

Kada se govori o principu trajnosti, neophodno je pomenuti i neke činjenice koje se

odnose na pamćenje i zaboravljanje. Ma koliko insistirali na principu trajnosti, moramo

imati u vidu sljedeće činjenice.

Najbolje i najduže se pamti ono gradivo, oni sadržaji koji predstavljaju ono što je

osnovno, bitno i glavno. 4Zatim, poznato je da zaboravljanje nastupa odmah poslije

izlaganja, pa zato ponavljanje u početku treba biti intenzivnije nego u kasnijem periodu.

Prije svega nastavu treba organizovati tako da učenici razumijju ono što uče.

Ponavljanje prethodno obrađenog gradiva može se započeti tek kada se utvrdi da

su učenici to gradivo shvatili. Zatim, treba inzistirati na onome što je u nastavnim

sadržajima bitno i što je najvažnije. Upoznavanje učenika s novim sadržajima treba

organizorati tako da učenici u tom procesu mogu što aktivnije učestvovati, a broj i

učestalost vježbanja prilagoditi individualnim mogućnostima i tempu učenika.

3 Kvaščev, R.: Podsticanje i sputavanje stvaralačkog ponašanja ličnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1980.4 Furlan, I.: Psihologija poučavanja, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

16

Da bi se smanjilo ili odložilo zaboravljanje, neophodno je organizovati intenzivno

ponavljanje neposredno poslije izlaganja gradiva, kada je prirodni proces zaboravljanja

najveći.

Učenike bi trebalo zainteresirati za ono što uče kako bi se kod njih razvila svjest o

značaju onoga što uče jer to doprinosi boljem i trajnijem pamćenju. Boljem i trajnijem

pamćenju doprinosi i redovno provjeravanje i kontrola naučenog.

Sistemska kontrola rezultata nastave povezana sa obrazloženom ocjenom učeničkog

rada povoljno utječe na trajnost znanja koje učenici stječu bilo u školi ili u vanškolskom

radu i učenju.

Takođe valja imati na umu da duže i obimnije gradivo, kada se jednom savlada,

trajnije je i sporije se zaboravlja nego kraće, kako zbog većeg broja ponavljanja koje je

neophodno za obimnije gradivo, tako i zbog toga što je obimnije gradivo po svome

karakteru organizovanije i povezanije, sa većim brojem unutrašnjih veza i odnosa, što

sve doprinosi efikasnijem i dužem pamćenju.

2.1.Ponavljanje u učenju

Cilj učenja je relativno trajno usvajanje novih simboličkih ili psihomotornih

struktura, tj. njihovo dugoročno pamćenje.5

Kratkoročno pamćenje ima mali kapacitet i trajanje-nešto duže od perzistencije

osjeta koji je bio nosilac nove inforamcije.

5 Kvaščev, R.: Podsticanje i sputavanje stvaralačkog ponašanja ličnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

16

Slika 3. Učenje

Dugoročno pamćenje nije ograničeno ni u pogledu trajanja, ni kapaciteta.

Prenos informacija iz kratkoročne u dugoročnu memoriju ostvaruje se na osnovu

nekoliko mehanizama:

1. Razumijevanjem. Većina ili svi elementi nove strukture se povezuju smislenim

vezama sa već zapamćenim sadržajima. Da bi se zapamtio takav smisleni sadržaj

ne mora se ponavljati ako je opseg informacija mali i ako se ne traži visok

stupanj točnosti reprodukcije u primjene naučene strukture. U suprotnom

potrebno je ponavljati materiju.

2. Emocionalnim potkrepljivanjem. Bez ponavljanja se mogu zapamtiti

informaciju sa velikom emocionalnom vrijednošću. Ali visoku emocionalnu

vrijednost može imati samo ograničen broj inforamcija, a i one samo

povremeno.

3. Ponavljanjem. Osnovni način pamćenja je ponavljanje. Sumiranjem

pojedinačnih potkrepljenja manjeg intenziteta postiže se intenzitet potkrepljenja

potreban za izazivanje odgovarajućih biokemijskih promjena u mozgu

(dugoročno pamćenje).

Više se ne uči za sva vremena, ali to ne znači da ono što se uči ne treba zapamtiti.

Samo se težište učenja i dugoročnog pamćenja premješta sa činjenica i specijaliziranih

znanja i vještina na šira, općta znanja i tehnike rada koje nas osposobjavaju za

uspješno učenje u novim situacijama.

Ponavljanje nikako ne smije biti puko višekratno čitanje teksta, već treba

uključivati utvrđivanje i promišljanje.

Ponavljanje naučenog trebalo bi se vršiti neposredno prije nego se zapamćeno

počne brzo gubiti. Prvo ponavljanje zato je najbolje napraviti 15-20 minuta nakon

učenja koje je trajalo oko jedan sat. Ono bi, prema pravilno napravljenim bilješkama,

trebalo trajati otprilike desetak minuta.

Na ovaj način će se zaštititi zapamćeno od zaborava na otprilike jedan dan. Tada bi

trebalo napraviti drugo ponavljanje za što je potrebno oko 5 minuta. Nakon ovog

16

ponavljanja retencija zapamćenih sadržaja će biti visoka kroz sedam dana, kada se

napravi treće ponavljanje u trajanju od nekoliko minuta. Ovo ponavljanje, zajedno sa

četvrtim ponavljanjem nakon mjesec dana, obično je dovoljno za trajno zapamćivanje.

Zbog navedenih činjenica savjetuje se da bi najmanje četvrtinu do polovinu od

ukupno predviđenog vremena za učenje trebalo utrošiti na utvrđivanje i ponavljanje

gradiva. Pri tome, prvo ponavljanje treba biti cjelovita revizija načinjenih bilješki

(odbacivanje nepotrebnih, dodavanje zaboravljenih bilješki te njihovo oblikovanje u

konačnu verziju). Drugo i sva sljedeća ponavljanja treba napraviti bez gledanja bilješki

tako da se na čisti list papira napiše sve čega se može sjetiti.

Tek kada se ovo napravi, radi se provjera u odnosu na prvobitne bilješke. Na ovaj

način izvršeno ponavljanje ima najbolji kumulativni učinak na pamćenje. Kod svakog

sljedećeg ponavljanja može se odabrati samo složenije gradivo jer se tako dodatno

uštedi vrijeme.

"Kampanjsko" učenje, kao i zgusnuto usvajanje informacija višestruko je štetno jer

su i jakost i opseg konsolidacije značajno manji nego kod vremenski dobro

raspoređenog učenja, a također dolazi i do umora i zasićenosti pa opada motivacija. 6Naime, dobro je poznata i znanstveno višestruko potvrđena činjenica da je za pretvordu

kratkotrajnog u dugotrajno pamćenje potrebno najmanje 6-8 tjedana. Bez ponavljanja

većina će se informacija zadržati samo na podsvjesnoj razini i one se ne mogu

upotrijebiti za stvaranje novih asocijacija.

2.2.Provjeravanje

Posljedice loše nastave ne mogu se otkloniti tek postupcima strogoga ocjenjivanja,

a osim toga, loše ocjenjivanje često deformira prednost dobre nastave.

Zato na važnosti sve više dobiva provjeravanje znanja, raširenost situacija u kojima

se provjeravanje odvija i promjena načina provjeravanja što posljedično utječe i na

učenje. Provjeravanje i ocjenjivanje sastavni su dijelovi nastavnoga procesa. Svoju

ulogu imaju tako u procesu podučavanja, kako i u procesu učenja.

6 Kvaščev, R.: Podsticanje i sputavanje stvaralačkog ponašanja ličnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

16

Slika 4. Način provjeravanja i ocjenjivanja utječe na to kako će učenici učiti, kakvo će znanje usvojiti i

kakav će stav prema učenju i znanju zauzeti

Na napredak u učenju prije svega utječe provjeravanje znanja koje daje informaciju

o tome odakle treba krenuti, provjeravanje koje obavještava o napretku učenika u

postizanju zacrtanih ciljeva te govori o tome jesu li pristupi učitelja učinkoviti i u kojoj

mjeri učenici ovladaju zacrtanim ciljevima.

Učitelj koji provjeravanje poima kao sastavni dio učenja, smisao nastave vidi u

tome da učenicima omogući izgradnju i produbljivanje znanja te preuzimanje nadzora

nad vlastitim učenjem jer samo tako može bitno utjecati na njihovo učenje. Samo dobra

provjera znanja omogućuje kvalitetno učenje.

S obzirom na vrijeme provjeravanja razlikujemo:

1. Popratno provjeravanje - obavlja se tijekom cjelokupnog nastavnog procesa.

Popratno provjeravanje je zastupljeno u cjelokupnom nastavnom procesu jer

zadaća nastave nije samo spoznavanje već i trajno zadržavanje i primjenjivanje

određenih znanja.

2. Završno provjeravanje -7 provodi se nakon obrade pojedinih nastavnih tema,

cjelina ili na kraju pojedinih odgojno-obrazovnih razdoblja. Njime se utvrđuje

učinkovitost nastavne djelatnosti u određenom razdoblju.

S obzirom na oblik provjeravanje može biti:

1. usmeno,

2. pismeno,7 Muminović, H.: Mogućnosti efikasnijeg učenja u nastavi, Sarajevo, 2000.

16

3. praktično.

3.ZAKLJUČAK

Cilj odgoja i obrazovanja je da razvijamo kreativne ličnosti koja će biti sposobna

da koristi suvremena tehnološka sredstva u obrazovanju pa i u svim drugim područjima

života i rada, radi stjecanja novih znanja, da bi razlikovali bitno od nebitnog, da ovlada

optimalno sistematsko učenje, i da razvija sposobnosti samostalnog zaključivanja.

Didaktičkim principima se mora rukovoditi svaki nastavnik pri planiranju,

organizaciji, izvođenju i vrednovanju nastavnog procesa. To su temeljne postavke

16

kojima je određen karakter nastave, kojima se izražava unutarnja zakonomjernost

nastavnog procesa. Vremenski neki u određenim uslovima gube značaj i nestaju, a novi

se pojavljuju.

Didaktički zakoni predstavljaju općte, stalne i nužne uzročno posljedične odnose i

norme organiziranja nastave i moraju biti predmet temeljnih istraživanja.

Principi kao opći zahtjevi i obavezujuće norme u nastavi važe za sve učesnike u

nastavnom procesu. Pored nastavnih principa, postoje i pravila kojima se utvrđuju

aktivnosti da bi se realizovali zadaci nastave.

U primjeni principa nema izuzetaka, a u primjeni pravila ima. Principi se izvode iz

dubljih filozofskih i teorijskih postavki. Pravila pomažu nastavniku da bolje ostvare

nastavne principe koji su ‘‘stariji i širi od pravila ‘. Suvremena nastava tehničkog

obrazovanja najčešće se u organizaciji i izvođenju nastave pridržava osnovnih

didaktičkih principa, svaki princip sam po sebi ima svoje značenje i vrijednost, ali

njihova pojedinačna vrijednost dolazi do izražaja tek onda kada se primjenjuju uporedo

sa ostalim principima.

4.LITERATURA

Tomić, R. (2009). Metodika nastave prirode i društva (Moje okoline), Tuzla.

Furlan, I. (1990). Psihologija proučavanja, Zagreb.

Kvaščev, R. (1980). Podsticanje i sputavanje stvaralačkog ponašanja ličnosti,

Svjetlost, Sarajevo.

Muminović, H. (2000). Mogućnost efikasnijeg učenja u nastavi, Sarajevo.