2. siječnja 2021.

K R I Z A

VODSTVA

Kralj Uzija “činio je što je pravo Jahvinim očima.” (2. Ljetopisa26,4). Međutim, “no kad se osilio, srce mu se uzoholilo do pro-pasti,” (26,16), pa je morao dijeliti prijestolje sa svojim sinomJotamom tijekom posjlednjih godina svoje vladavine.

Usred te krize Izaija je bio pozvan da kao prorok osudi grijeheIzraela. Kada je Uzija umro, Bog je odlučio obnoviti Izaijin pro-ročki poziv s jednim viđenjem koje je označilo novu fazu u njegovoj proročkoj misiji.

Kontekst viđenja

Svetost Božja, Izaija 6,1-4

Preobrazba Izaije, Izaija 6,5-7

Izaijina misija, Izaija 6,8

Izaijina poruka, Izaija 6,9-13

Izaija je bio dio kraljevske obitelji, te je tako bio u bliskom kontaktu s kraljem Uzijom.

Uzija je u početku bio vjerni Božji sluga. Bog ga je obdario velikim vještinama. Bio je dobar strateg,graditelj, i poljodjelac (2. Ljet. 26,5-7, 9-10.15).

Ipak, htio je biti još nešto više od onoga čime ga je Bog obdario. Htio je obavljati svećeničke zadatke, pa ga je Bog radi toga kaznio gubom (26,2.16.19.21).

Izgledalo je da je ostatak naroda zaražen moralnom "gubom". Zato im je trebao Izaiju da ih vodi do jedi-nog svetog, čistog, besmrtnog i savršenog Kralja.

BOŽJA SVETOST

“I vikahu jedan drugomu i govorahu:’Svet, svet, svet je Gospod Nad Vojskama! Puna je

sva zemlja slave Njegove!’”(Izaija 6,3 VŽB)

Uzija je htio stati pred Boga, pa je bio povre-đen Njegovom svetošću. Bog je došao pred Izaiju, i on je doživio svoju preobrazbuNjegovom svetošću.

Izaija je vidio Boga kako sjedi na visokom i uzvišenom prijestolju; Njegovo prisustvo je pokrivalo sve unaokolo. Visoka vrata su po-drhtavala, a Hram je bio ispunjen dimom.Oko prijestolja su stajali sjajni (”gorući”) serafimi koji su proslavljali Boga vičući ”svet, svet, svet je Gospod nad vojskama” VŽB.Poruka viđenja bila je jasna, Bog je svet i zahtijeva svetost (Lev. 11,45; 19,2; 20,26; 1. Pet. 1,16). Izaijina vjera bila je ojačana poputEzekijine, Danielove i Ivanove (Ezekiel 1; Daniel 10; Otkrivenje 1).

„Iako se zemaljske sile nisu prestale svrsta-vati protiv Judinog kraljevstva, iako je on kaoprorok morao nailaziti na protivljenje i otpor– sve to za Izaiju sada više nije značilo ništa!On je vidio Kralja, Gospoda nad vojskama;čuo je pjesmu serafima: ‘Puna je sva zemljaslave Njegove’, i kao prorok bio je okrepljen ipripremljen za djelo koje mu je predstojalo.Sjećanje na ovo viđenje nosio je u sebi za svovrijeme duge i mukotrpne misije.«

Ellen G. White, Svjedočanstva za crkvu, sv. 5, str. 751. original

“I dotače se mojih usta te reče: ‘Evo, ovo se dotače tvojih usana: i tvoje je bezakonje maknuto; a tvoj grijeh očišćen.’” (Izaija 6,7)

Dim je ispunjavao Sveto mjesto svakog Dana pomirenja, tako da je svećenik bio zaklonjen od Božje slave. Viđenje je bilo nevjero-jatno slično, pa se Izaija osjećao da mu se sudi... i da je osuđen!

Živi ugljen je uzet sa zlatnog oltara gdje se di-mio tamjan. To je predstavljalo Isusovo posre-dovanje. On je jedini koji može oprostiti naše grijehe i preobraziti nas.

Dok je Uzija htio prinositi tamjan, pa je zato platio za svoj grijeh, Izaija je postao kao tamjan, jer je bio dodirnut živim ugljenom, i Bog ga je učinio tamja-nom a njegov grijeh je bio oprošten.

“Tada začuh glas Gospodnji što govoraše: ‘Koga ću poslati i tko će nam poći?’ A ja rekoh: ‘Evo me! Mene pošalji.’” (Izaija 6,8 VŽB)

Nakon što je bio utješen Božjim oprostom, Izaija se ponudio da ispuni svaku misiju na koju bi ga Bog pozvao da je ostvari.

Nakon svega, u nebeskom Svetištu ćemo naći utjehu koja će nam pomoći prevladati naše nevolje i izvršiti našu misiju (Psalam 73,17; Otkrivenje 5,4-6).

Pavao nas ohrabruje da sa pouz-danjem dođemo u Svetište pred Božje prijestolje. Tamo ćemo pronaći milost jer je tamo Isus koji nas zastupa i moli se za nas (Hebrejima 4,14-16).

Bog želi da se svi pokaju i budu spašeni (Ivan 3,16; 2. Petrova 3,9). On neprestano šalje poruke ukora preko svojih glasnika (i svaki vjernik može biti glasnik).

Moguća su samo dva odgovora na ove poruke: prihvaćanje ili odbijanje. Štoviše odbacujemo te poruke, to više naše srce otvrdnjava poput faraona. Naše uši i oči se postupno zatvarajudok odbijamo slušati.

Ali oni koji prihvaćaju poruku nazvani su “sveto sjeme” (Izaija 6,13).

»Svakome koji želi biti učesnik Njegove milosti,Gospodin određuje jedan posao za druge. Svaki od nasosobno treba stojati na ”djelu svom” i na svome mjestu,uvijek spreman reći: 'Evo me! Mene pošalji.’ Izaija 6,8.Odgovornost je na svakom koji propovijeda Riječ,kršćanskom medicinskom radniku, ljekaru, pojedinomkršćaninu, bilo da je trgovac ili poljodjelac, profe-sionalac ilimehaničar – odgovornost je na svima. Našeje djelo ljudima otkriti Evanđelje njihova spasenja.Svaki naš poduhvat treba biti usmjeren u tom smjeru."

Ellen G. White, Služba iscijeljenja, str. 148. original