Themis: Upravljanje prirodnim resursima i borba protiv ekološkog kriminala

Pregled okoliša/životne sredineu Jugoistočnoj Evropi 2013

Pregled okoliša/životnesredine u Jugoistočnoj

Evropi 2013

Uredio:Themis projektni tim

Decembar 2013. godine

Finansirano od strane Austrijske agencije za razvoj i saradnju i Themissekretarijata, kreirano od strane Regionalnog centra za okoliš/životnu sredinu

financed by

ZahvaleKoordinatori: Bruno Mesquita, Cecile MonnierDizajn i prelom: Tricia BarnaPripremili i uredili: Rachel Hideg, Nathan JohnsonIzdavač: Regionalni centar za okoliš/životnu sredinu za Centralnu i Istočnu Evropu

© Regionalni centar za okoliš/životnu sredinu, 2013. godina

Ukoliko želite znati više informacija o Themis Mreži,molimo Vas da posjetite web stranicu:themis.rec.org

* Sve što se odnosi na Kosovo u ovoj publikaciji treba biti shvaćeno bezpredrasuda vezano za poziciju i status a u skladu sa UNSCR 1244i Mišljenjem ICJ o kosovskoj Deklaraciji o nezavisnosti.

3

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Sa

drž

aj

5 UvodThemis projektni tim

9 Poglavlje 1150 godina od umrežavanja za zaštitu okoliša/životne sredine i prirodeJerphaas Donner

33 Poglavlje 2Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama flore i fauneIgor Jevtić

37 Poglavlje 3Ekološki kriminal i uništavanje šuma u Bivšoj Jugoslovenskoj Republici MakedonijiMarina Malis Sazdovska

49 Poglavlje 4Tajnoviti likovi i mutni poslovi: Kratak pregled korupcijeNathan Johnson

63 Poglavlje 5Uspostava integralnog alata za izvještavanje o industrijskim emisijama:Studija slučaja iz SrbijeRadoje Laušević i Ana Popović

75 Poglavlje 6Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvojaza Bosnu i HercegovinuIgor Jevtić

81 Poglavlje 7Politike klimatskih promjena u Jugoistočnoj Evropi i projekat Nisko- karbonskaJugoistočna Evropa (LOCSEE)Maria Beatriz Rosell Perez

101 Poglavlje 8Upravljanje otpadom u Jugoistočnoj EvropiMaria Beatriz Rosell Perez

121 Poglavlje 9Politike vezane za razvoj obnovljivih izvora energije i njihova primjena u Centralnoj,Istočnoj i Jugoistočnoj EvropiAnamaria Stroia

�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Sa

drž

aj

�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Uv

od

Uvod

THEMIS PROJEKTNI TIM

�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Uv

od

�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Uv

od

Izazovi i prilike u Jugoistočnoj EvropiPodjela bivše Jugoslavije u neke od najnovijih evropskih nacionalnih država donijelaje značajne promjene u Jugoistočnoj Evropi (SEE) ali i značajne izazove. Jedan odizazova za nekoliko državnih administracija u regionu je da razviju i njeguju višestranapartnerstva u svrhu rješavanja zajedničkih problema. U posljednjih nekoliko godina,širok spektar predmeta vezanih za problematiku okoliša/ životne sredine (sa opštimprekograničnim karakteristikama) postala su ključni motivacioni faktor u regionu zarazvijanje novih oblika međunarodne saradnje i sposobnosti umrežavanja.

Themis mreža je osnovana kao direktan rezultat napora da se ispuni jedan poseban,regionalni izazov a to je nelegalna sječa šume. Zvanični početak rada Themis mrežeobilježen je usvajanjem zajedničke deklaracije od strane učesnika na konferenciji onelegalnoj sječi šume i ekološkom kriminalu održanoj u Budimpešti, Mađarska, unovembru 2010. godine. Takođe, rezultat te konferencije bio je odobravanje prvogvišegodišnjeg programa rada mreže (MAP) za čiju je implementaciju sredstva izdvojilaAustrijska agencija za razvoj i saradnju, za period 2012.-2013. godine.

Kao što je navedeno u projektnom zadatku, Themis je neformalna regionalnamreža nacionalnih organa odgovornih za upravljanje i zaštitu prirodnih resursa kaoi za razvoj, primjenu i provođenje zakona zaštite prirode i šumarstva u zemljamakandidatima i potencijalnim kandidatima za EU. [...]. Mreža je posvecena efikasnijemprovođenju i primjeni zakonodavstva zaštite prirode i šumarstva i borbi protivekološkog kriminala, razmjenom najboljih praksi, izgradnjom kapaciteta, pružanjemsmjernica i alata i konstantnim naporima ka podizanju svijesti.

Ova publikacija, koja se bavi širokim spektrom pitanja od značaja za JugoistočnuEvropu (neka su regionalnog karaktera a druga imaju više nacionalni fokus),predstavlja napor da podijelimo neke najbolje prakse, pruža smjernice i pomažepodizanju svijesti.

U uvodnom poglavlju, Jerphaas Donner pruža temeljnu i korisnu istoriju mreža,u kontekstu problematike okoliša/životne sredine, sa posebnim osvrtom na sadašnjii buduc i značaj zajednice kao i stvaranje osjećaja pripadnosti istoj.

Ekološki kriminal je posljednjih nekoliko godina postao ozbiljan globalniproblem. Međunarodna trgovina ugroženim vrstama flore i faune ima razarajuc iefekat na biodiverzitet. Zemlje koje nisu direktno uključene, često služe kaotrgovinski koridori i kanali za promet ilegalnih proizvoda. Igor Jevtic ukratko opisujeKonvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama faune i flore (CITES) ipomaže nam da bolje razumijemo problem.

Marina Malis Sazdovska usmjerava fokus na Bivšu Jugoslovensku RepublikuMakedoniju vezano za uticaj ekološkog kriminala na šume. Ilegalna sječa šume jepraksa koja je postala široko rasprostranjena, naročito nakon 2000. godine. Ilegalna

�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Uv

od

sječa sve više postaje sofisticirano preduzec e što predstavlja značajan izazov zašumarstvo i policiju u državi.

Mito i korupcija su svakodnevni problemi za vecinu ljudi koji žive u JugoistočnojEvropi. Natan Johnson skrec e pažnju na nedavno istraživanje u sedam zemaljaJugoistočne Evrope vezano za otvaranje Ureda ujedinjenih nacija za drogu i kriminal(UNODC) koje otkriva učestalost podmicivanja u svakodnevnim odnosima izmeđugrađana i javnih vlasti. Ostatak poglavlja pokušava da objasni uzroke korupcije kakobi smo se upitali šta bi se moglo uraditi u borbi protiv nje.

Što se tiče novonastalog regionalnog privatnog sektora, finansijska i ekološkatransparentnost je od vitalnog značaja za smanjenje nivoa korupcije u regionu.Radoje Lauševic i Ana Popovic opisuju rezultate projekta “Uspostava alata zaintegralno izvještavanje o industrijskim emisijama u Srbiji” – alat razvijen od stranekonzorcijuma koji se sastoji od REC-a i Norveške softverske kompanije.

Okrećući se ka Bosni i Hercegovini, Igor Jevtic govori o strategiji zemlje vezano zarazvoj niskih emisija zagađenja i adaptacije na klimatske promjene koje odražavajuregionalnu tendenciju razvitka i provođenja politike zaštite okoiša/životne sredine uskladu sa drugim evropskim državama.

U okviru dva poglavlja, Maria Beatriz Rosell Perez opisuje politiku klimatskihpromjena za region Jugoistočne Evrope u cjelini (prije nego što da detaljan opisregionalnih praksi upravljanja otpadom). U prvom poglavlju, ona predstavlja projektnisko-karbonskih emisija u Jugoistočnoj Evropi (LOCSEE) i njegov značaj za regionzbog participativnog i međusektorskog pristupa. Drugo poglavlje se fokusira natemu od velike važnosti za region u potrazi za održivim razvojem.

I na kraju, Anamarija Stroia daje svoj doprinos ovoj publikaciji govoreći oregionalnim politikama obnovljive energije u Jugoistočnoj Evropi. Razni programipodrške i novi finansijski mehanizmi su se pojavili u posljednjih pola decenije iproširili su “carstvo mogucnosti” za razvoj obnovljivih izvora energije u region. Ovopoglavlje naglašava ono što jeste i nije učinjeno – i kako to iskoristiti.

Iskreno se nadamo da će ovaj Pregled okoliša/životne sredine 2013. doprinijetirazumijevanju regionalnih izazova koje treba ispuniti i izraziti dobrodošlicu novimmoguc nostima u godinama koje dolaze!

�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

POgLAvLJE 1

150 godina od umrežavanjaza zaštitu okoliša/životne

sredine i prirode

JERPHAAS DONNER

10

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

Pojava organizacija za zaštitu okoliša/životne sredineOd svog prvog pojavljivanja 1860. godine, organizacije koje se zalažu za zaštituprirode i okoliša/životne sredine razvijale su umrežavanje struktura kako bi ostvarilesvoje ciljeve. Mreže su se nekako uvijek činile kao najbolji način da se organizujekomunikacija i donošenje odluka. Jedan od razloga može biti da su se (kroz istoriju)ekološke organizacije širom Evrope generalno razvile iz grupa građana koje suučestvovale u kampanjama koje su provodile profesionalne organizacije. Podefiniciji, povezivanjem građana se formira mreža. Ovaj članak će prošetati krozistoriju prije nego što zaroni u specifičnosti ekoloških mreža njihove buduc eperspektive, a to je zajednica.

Dok su se organizacije za zaštitu prirode pojavile još u 19. vijeku, ozbiljni razvojorganizacija sa misijom da rade na zaštiti okoliša/životne sredine počeo je tek u ranim1970-tim. U početku, zabrinuti građani su se organizirali u akcione grupe fokusiranena problematiku kao što su zagađenje vazduha i zemljišta iz fabrika. Kasnije je toprošireno, između ostalog, na energetiku, poljoprivredu, potrošnju, transport i vodu.

U nastanku ekoloških organizacija mogu se razlikovati tri perioda. Prvi period(stanje i zaštita prirode) traje od 1860. godine do Drugog svjetskog rata, drugi period(okoliš u opasnosti) traje od 1960.-1980. godine a trec i (međunarodne mreže zaokoliš/životnu sredinu) traje od 1980. pa do danas.

Stanje i zaštita prirodeEfekti industrijalizacije, razvoj prirodnih nauka i promijenjen odnos prema prirodidoveli su, u prvoj polovini 19. stoljeća, do interesovanja biologa, umjetnika, plemstvai industrijalaca za očuvanjem prirodnih područja. Jedan poznati primjer je da je zaBarbizonsku školu slikara pejzaž bio glavna tema. Članovi ove grupe su uspješnoapelovali za očuvanje šume “Fontainebleau” kao odgovor na planove od straneuprave šuma da pale najstarije drvece. Prvi evropski rezervat prirode osnovan je odstrane francuske vlade 1853. godine kako bi se zaštitila šuma. Jednu deceniju kasnije,na drugoj strani svijeta, predsjednik Lincoln je potpisao“Yosemite Grant Act”, Zakono zaštititi doline Yosemite kao državnog rezervata; nakon čega je 1872. godine,osnovan Yellowstone park kao prvi Nacionalni park u SAD. To se dogodilo kao rezultatjavnog rada i lobiranja koje je proveo preduzetnik James Mason Hutchings i umjetnikThomas Ayres. Njihova kampanja u Njujorku je uključivala članke i izložbe koji suprivukli veliku pažnju a čak su privukli i turiste na tom području. Kroz lobiranje uKongresu, uspjeli su da obezbijede da se ovaj Zakon izglasa.

1904. godine, vlasti u Amsterdamu u Holandiji, odlučile su da naprave deponijuu“bezvrijednim, jalovim, jezerima Naardermeer”koje je u stvari bilo lijepo močvarno

11

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

područje nastanjeno pticama. Zahvaljujuc i učitelju iz Amsterdama (Jac. P Thijsse)ova oblast je ostala mjesto prirodne ljepote. Thijsse je uspio izlobirati razne važneljude i prikupio je iznos od 155.000 guldena, znatan iznos u to vrijeme, da kupi tuoblast. To je dovelo do osnivanja Natuurmonumenten-a koji je, nakon Svjetskogfonda za prirodu (WWF), najvec a organizacija za zaštitu prirode u Holandiji. Ovaorganizacija je 2009. godine imala 820.000 članova i u svom vlasništvu više od100.000 hektara zemljišta. WWF je osnovan 1961. godine u Švajcarskoj podpredsjedništvom Princa Bernharda od Holandije.

Pritisak na okoliš/životnu sredinuIako je, prije Drugog svjetskog rata, bilo organizacija koje su se bavile problematikomokoliša/životne sredine, tek poslije 1960. godine to pitanje je stavljeno na političkuagendu i nekoliko organizacija osnovano je 1962. godine. Rachel Carson jeimpresionirala čitaoce svojom knjigom “Tiho proljeće” u kojoj je opisala efektepesticida na okoliš/životnu sredinu, posebno na ptičije vrste, tvrdeci da tanje ljuskejajašaca rezultiraju reproduktivnim problemima i smrtnošću. Ona je kritikovalakorištenje DDT kao i informacije koje dolaze iz sektora industrije. Nakon toga jeuslijedilo više publikacija, uključujuc i “Ograničenja za rast” 1968. godine, u kojimaautori Donella Meadows, Dennis Meadows, Jorgen Randers i William Behrens,istražuju pitanje ograničenih resursa u vezi sa brzo rastucom svjetskom populacijom.”Plan za opstanak” iz 1972. godine, koji se zalagao za tranziciju savremenog društvau male zajednice kako bi se osigurao opstanak planete, potpisalo je više od 30vodec ih naučnika. Prema kritičarima, ove brošure predstavljaju početak scenarijapropasti predviđenog od strane ekologa. Ipak, rast javne svijesti doveo je doosnivanja nekoliko međunarodnih organizacija i mreža za okoliš/životnu sredinubaziranih na, grubo rečeno, tri paradigme.

Prva grupa je sastavljena od radikala koji su željeli restrukturirati društvo koje susmatrali tehnokratskim, velikih razmjera i kapitalistički-strukturirano jer je to društvoprouzrokovalo probleme u okolišu/životnoj sredini a probleme je nemoguc e riješitiunutar postojec ih struktura. Organizacija “Prijatelji Zemlje” (FoE) koja je osnovana1971. godine, može se uzeti kao primjer ovog pravca. Oni su takođe bili primjerorganizacije koja je povezala rastuće pokrete i mreže u domenu međunarodnihaktivnosti. Holandski član FoE “Milieudefensie” osnovan je 1972. godine.

Drugu grupu čine organizacije koje su pokušale da stvore promjene unutarsistema kroz lobiranje i publicitet. Jedan od primjera je holandska“Natuur en Milieu”koja je osnovana 1972. godine). To je ekspertna i lobistička organizacija koja seuglavnom fokusira na nacionalne vlade.

Treci tip su organizacije koje su razvijale i pokazivale primjere alternativnih načina

12

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

života u vidu biološke poljoprivrede, očuvanja vode i energije i smanjenja nivoapotrošnje i otpada. Holandski primjer u ovoj kategoriji je “De Kleine Aarde” koja jeosnovana 1972. godine i koja je završila sa svojim aktivnostima 2010. godine.

1971. godine, grupa kanadskih ekologa koji sebe nazivaju “Ne pravite odbor zatalase”, iznajmila je brod koji je plovio u nuklearnu zonu za testiranje Amchitka ublizini Aljaske. Zaustavljeni su od strane američke mornarice ali su stekli velikupodršku i publicitet za njihovu herojsku akciju. Nazvali su svoj brod Greenpeace iuspostavili organizaciju sa istim imenom 1972. godine. Kombinacija hrabrosti imedijske pokrivenosti ispostavila se kao veoma uspješna – Greenpeace sada imaorganizacije u 41 zemlji širom svijeta.

Put ka međunarodnoj saradnjiDecenija koja je uslijedila, 1976.-1986. godine, može se s pravom nazvati decenijomkatastrofa za okoliš/životnu sredinu. Velike hemijske katastrofe (Seveso 1976. i Bopal1984.), izlivanje nafte (Amoco Cadiz 1978. kao i najmanje 10 drugih naftnihkatastrofa), nuklearne katastrofe (Three Mile Island 1979. i Chernobyl 1986.) su nalisti “top 10 ekoloških katastrofa” koje je opisao S.M. Enzier u www.lenntech.-com/environmental-disasters.htm.

Ove katastrofe, u kombinaciji sa razvojem masovnih medija i korištenjemkomunikacionih tehnika od strane stručnih organizacija za zaštitu okoliša/ životnesredine i prirode, dovele su do masovne moralne i finansijske podrške. Građani supostajali članovi tih organizacija a vlade su počele da finansiraju udruženja koja supokazala da su u pravu. Na svom vrhuncu, organizacije u Holandiji imale su bazu odoko 4 miliona članova ili 25 odsto cjelokupne populacije.

Međunarodne mreže u oblasti okoliša/životne sredineIako su međunarodne organizacije i mreže kao što je Međunarodna unija za očuvanjeprirode (1960.) i Evropski ured za okoliš/životnu sredinu (1974.) vec bile uspostavljene,tek u posljednje tri decenije su se ekološki pokreti razvili u međunarodne mreže. Civilnodruštvo je postalo ravnopravan partner u dijalogu sa vladama a problematikaokoliša/životne sredine se našla na višoj ljestvici u međunarodnoj agendi. UN suorganizovale istorijski sastanak o održivom razvoju u Rio de Janeiro-u 1992. godine.Sastanak je imao veliku medijsku pokrivenost i mnoge nevladine organizacije su bileprisutne. Godinu dana ranije, prva konferencija “Okoliš/životna sredina za Evropu”,održala se u Pragu gdje su evropske zemlje razgovarale o zajedničkoj politici i saradnjiu oblasti okoliša/životne sredine. 1997. godine, svjetski lideri su se okupili u Kyoto darazgovaraju o klimatskim promjenama. Ove konferencije su postajale sve vece i vece

13

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

tako da je Konferencija o klimatskim promjenama u Copenhagen-u (2009) privuklaviše od 40.000 učesnika, predstavnika vlada, civilnog društva i medija. Ovo može bitijedan od razloga zašto nije postignut zadovoljavajuci sporazum – teško je donositiodluke sa toliko mnogo učesnika i sa takvom širokom medijskom pokrivenošću.

Organizacije civilnog društva su takođe razvile međunarodne mreže kao što suTransport i okoliš/životna sredina (1990.), Radna grupa za unapređenje biodiverzitetaCentralne i Istočne Evrope (CEEWeb, 1994.), CEE Bankvatch (1995.), Akciona mreža zaklimu (1997.) i Akciona mreža za pesticide (2003.).

Drugi oblik međunarodne saradnje bio je između zapadnog civilnog društva izemalja koje su postale nezavisne poslije raspada Sovjetskog Saveza. Za Holandiju,prvi takvi kontakti su bili između poljskih disidentskih organizacija i holandskogcivilnog društva.

“Prijatelji Zemlje” su bili veoma aktivni u podršci novorazvijenih organizacija.Nakon (tajne) posjete poljskim disidentima, holandski ministar za okoliš/životnusredinu, Ed Nijpels. pokrenuo je program podrške koji je proveden od straneMilieukontakt Oost Europa (1988.). Program osnovan, između ostalih, od straneorganizacija kao što su: “Milieudefensie”, ”Friends of the Earth Europe” i “Natuur enMilieu”. U ranim 1980-tim, disidentske organizacije su se pojavile u sklopu čuvenogsindikata poljskih radnika “Solidarnosc”. Prvi je bio Poljski ekološki klub (PKE)osnovan u Krakovu 1980. godine što je vjerovatno prva, pravno osnovana,nezavisna, ekološka nevladina organizacija u bivšem Socijalističkom bloku. Sveovo je poprac eno ekološkim časopisima Zelene brigade (1989.), Zelena Federacija(1993.) i poljski Greennet (1995.) koji se bazirao na primjeru holandske mrežeMilieufederaties.

Slični događaji su se odvijali istovremeno u Češkoj i Mađarskoj. Uz međunarodnupodršku, civilno društvo u bivšim komunističkim zemljama razvijalo se jednako brzokao i promjene u društvu.

Od organizacija u razvoju do međunarodnih mrežaKao što je prikazano u istoriji mreža civilnog društva za zaštitu okoliša/životne sredinei prirode, postoji mnogo načina na koje može da se razvije mreža. U velikoj mjeri jeto povezano sa socijalnom i političkom klimom zemlje i istorijom razvojaorganizacija. Stepen slobode u pogledu organizacije i putovanja može imati značajanuticaj kao i tradicija prikupljanja sredstava.

Finansijska osnova može igrati važnu ulogu u razvoju mreže. Postoji velika razlikaizmeđu zemalja u kojima su organizacije za okoliš/životnu sredinu počele da serazvijaju uz finansijsku podršku privatnog sek-tora (građani i poslovni sektor) i

1�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

zemalja u kojima seorganizacije uglavnom

finansiraju od stranihdonatora. Drugi tip

organizacija često ima malu bazučlanstva i jedva ili nikakvu podršku od lokalnih ili

nacionalnih vlada.Ovo može objasniti zašto su organizacijeu bivšim komunističkim zemljama daleko više međunarodno

orijentisane nego, na primjer, holandske lokalne organizacije.Različite ekološke mreže civilnog društva često imaju slične

karakteristike, uključujući različite faze u svom razvoju.

Faza 1: Zabrinuti građaniU vecini zemalja, prva faza je kada zabrinuti profesori, nastavnici i građani

počnu da izdaju brošure o stanju okoliša/životne sredine. Grupe posvećenihljudi kao što su studenti, majke, ljubitelji prirode ili naučnici, počinju bivati aktivni usvojoj zajednici ili državi.

Faza 2: Organizacije u razvojuMnoge od ovih grupa se razvijaju u udruženja koja se redovno sastaju kako birazgovarali o novim aktivnostima. Često su potpomognute malim donacijama odstrane donatora (međunarodnih) i počinju pisati projektne prijedloge da bi seisfinansiralo sve više aktivnosti. Da bi to uradili ispravno, potrebno je da imaju:računar, sredstva komunikacije i ljude sa različitim znanjem u oblasti pisanjaprojektnih prijedloga, upravljanjem projektima, komunikaciji i naravno ekspertizamau oblasti okoliša/ životne sredine. Mogu da navedem jedan prikaz iz mog direktnogiskustva. U ranim 1990-tim sam bio uključen u veoma aktivnu grupu mladih ljudi uKrakovu u Poljskoj koji su mobilisali ljude da učestvuju u akcijama zaštiteokoliša/životne sredine. Pripadnici ove energične i motivisane grupe bi se sastajali uvečernjim časovima u podrumskim barovima u centru Krakova. Nakon četiri godinepodrške, posjetio sam kancelariju koju su osnovali u Krakovu i našao moje poljskepartnere kako rade na projektnim prijedlozima, sjede iza kompjutera, održavajusastanke vezane za organizacionu strukturu i formulisanje ciljeva i aktivnosti. Pokretje postao profesionalan ali, iako su ljudi i dalje veoma motivisani, usput se izgubilonešto od prošlih, sretnih vremena.

1�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

Pojavaekoloških oCd

interni razvojkapaciteta

nvo

razvojumrežavanja i

učešća

održavanjeekološkog

pokreta

Faza 3: Profesionalizam i vezeKada organizacije dobiju kancelarijski prostor, pokrenu projekte i postanu “vidljive”u svojoj državi, često počinju da se povezuju sa drugim, sličnim organizacijama –ukoliko je moguće da funkcionišu zajedno. Ponekad ekološki pokreti ne prave takveveze a organizacije se ili bore među sobom ili ignorišu jedna drugu. Međutim, tamogdje postoji umrežavanje, organizacije mogu biti efikasne u lobiranju kodnacionalnih vlada. U Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj, a odnedavno u Jugoistočnoj Evropi,postoje odlični primjeri ovakve vrste razvoja. Lobiranje na nacionalnom nivoupodrazumijeva i povezivanje sa drugim strankama, van pokreta, kao što su vlasti,sindikati, poljoprivredni i industrijski sektor i drugi koji utiču na okoliš/životnusredinu. Na ovaj način, organizacija zaista počinje da postaje dio struktura kojekontrolišu ili vrše vlast a to je već faza povezivanja i učešća.

Faza 4: Održivo civilno društvoPosljednja faza je održivo i vidljivo civilno društvo koje ima jaku finansijskunezavisnost. U Holandiji smo dugo vjerovali da imamo održiv i snažan pokret koji jeprimjer za druge. Međutim, 2010. godine, kapaciteti gotovo svih organizacija su sesmanjili za 30 - 60 % zbog ozbiljnog rezanja budžeta od strane vlade. Neki, poputDe Kleine Aarde, su se čak potpuno zatvorili.

Ovo ilustruje njihovu jaku zavisnost od finansijskih sredstava vlade i njihovukasniju ranjivost. Greenpeace je jedna od rijetkih organizacija koja je stalnoodbijala finansiranje svog posla od strane vlada/država i uvijek je veoma uspješnoto izbjegavala.

Različite vrste mrežaDržave mogu imati nekoliko krovnih organizacija koje povezuju različite lokalnegrupe. Takve organizacije se mogu umrežavati na raznim osnovama: određenaproblematika (npr. klimatske promjene), u interesu regionalne saradnje (npr.Milieufederaties u Holandiji, poljska Zelena mreža), ili u okviru određene strukture(npr. Mama 86 u Ukrajini, Ekopokret Albanija ili Prijatelji Zemlje Evrope). Nekeorganizacije, pa čak i pojedinci, mogu raditi sami u svojoj zemlji ali biti povezani sapartnerima u drugim zemljama. Najjače mreže se organiziraju na drugačijem,povezanom, nivou. Postoje razne vrste mreža: bazirane na lokalnu zajednicu,regionalne strukture, nacionalni odbori, platforme, krovne organizacije imeđunarodne organizacije sa partnerima u mnogim zemljama (npr. EEB, Saobracaji okoliš/životna sredina, Bankvatch). Postoji mnogo različitih tema oko kojih semogu formirati mreže kao što su: žene i okoliš (Žene u Evropi za zajedničku

1�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

buduc nost), razvoj i zaštita okoliša (Oba kraja), klimatske promjene, energetskaefikasnost i održivi način života.

Specifičnosti mrežnih organizacijaZajedničko za sve mreže za okoliš/životnu sredinu i prirodu jeste da one povezujurazličite aktere na različitim nivoima. Specifičnost ovih mreža leži u autonomiji akterai uzajamnosti veza.

Članovi mreže su potpuno nezavisni i na taj način mogu odlučiti da li žele ili nežele biti dio mreže. Za sve pojedine članove kao i za mrežu, odnos treba da budesmislen i vrijedan. Ovo se može postici ukoliko postoji jaka zajednička misija, ako serazmjenjuju relevantne informacije ili ako mreža ima reprezentativnu funkciju ilizajednički finansijski interes.

Pored zajedničke misije, uvijek postoji i ono što je Ronald Dore (1983.) opisaokao “duh dobre volje”. Ovaj duh se razvija tokom godina između partnera u mreži,stvara atmosferu koja uključuje ljude i time smanjuje vjerovatnoću da ce je napustitiu slučaju sukoba. Partneri u mreži razvijaju trajan odnos. U svom romanu “Vatromettaštine”Tom Wolfe govori o“banci recipročnih usluga”. Nešto radite za nekog drugogi povećavate kredit u banci. Ako različite stranke zajedno akumuliraju takve kredite(ili dugove) oni su takođe oblik veze unutar mreže. Smislene veze su od suštinskogznačaja ukoliko mreža želi da traje.

Mreže u vrijeme internetaInternet je dao postojec im mrežama nove moguc nosti komunikacije a takođe jestvorio mnoge nove vrste mreža. U stvari, model mreže je redefinisan pojavominterneta. Društveno umrežavanje više se ne odnosi na porodicu i prijatelje nego naFacebook. Stručno umrežavanje sada znači LinkedIn a ne okupljanja u privrednojkomori. Brojevi su daleko veci nego u pre – internetsko doba i povezanost je 24 satadnevno, sedam dana u nedjelji. Internet mreže mogu u potpunosti da se razviju kaovirtuelne platforme gdje milioni korisnika dijele znanje.

U stvarnom svijetu, to može da stvori pokrete u obliku“rojeva”ili “bljeska gomile”.Bljesak gomile predstavlja“spontane”susrete”koji se održavaju kao odgovor na pozivili najave putem društvenih mreža. To može biti jedna grupa ljudi koja iznenadapočinje da pleše ili pjeva na ulici, masovni piknik ili X festival projekt. Ovi noviinternetski fenomeni su često grupe bez fiksnog jezgra ili centra (gdje postoje samojedinice i veze). Oni su korisni za brzu komunikaciju ali je njima mnogo teže upravljatinego tradicionalnim mrežama.

1�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

Mrežne organizacijePostoji razlika između mreža i mrežnih organizacija. U spektru mreža, na jednomkraju su neformalne mreže koje mogu biti labava udruženja prijatelja, susjeda ilipoznanika koji povremeno organizuju nešto spontano. Na drugom kraju su visokoorganizovane mreže kao što su podružnice preduzeca ili školske mreže. Takve mrežneorganizacije često imaju: misiju, podršku, vodecu organizaciju u obliku udruženja,fondacije ili holdinga, imaju formalne procedure odlučivanja i protokola za članstvo. Onese razlikuju od tradicionalnih organizacija u smislu da su učesnici autonomni u svojimoblastima i samo dio svoje autonomije ustupaju mreži čiji su članovi (npr. menadžment).

U slučaju svih zemalja i svih mreža, pitanja najčešće nastaju u vezi članstva,zastupanja, organizacije i komunikacije. Ova pitanja često dovode do emotivnihdiskusija o potrebnom nivou mrežne organizacije, procedura za glasanje,predstavljanja i članstva. Organizacije koje žele da budu dio mreže mogu bitiodbijene ali samo na osnovu posebnih kriterijuma. Takođe, predstavljanje mrežezahtijeva određene procedure i protokole. Uspostavljanje procedura i protokolazahtijeva taktično liderstvo koje uključuje, sa jedne strane, duboko ukorijenjenevrijednosti kao što su demokratija, povjerenja i konsenzus a, sa druge strane, sticanjei održavanje moc i. Ponekad, diskusije mogu postati previše lične i mogu rezultiratikonfliktima i negativnim iskustvima.

Ukoliko je mreža jednoglasna, to može da bude dobro sredstvo da ista budevidljiva i razumljiva vlastima, javnosti, medijima i drugim zainteresovanim stranama.Neki od moguc ih načina da se izbjegnu sukobi unutar mreže, opisani su u nastavku.

� Razviti jasnu misiju mreže: to može, na primjer, uključiti organizacije i pojedincekoji rade zajedno za održivo društvo, poštujuci prirodu, okoliš/životnu sredinu isocijalnu pravdu, bez upotrebe nasilja i uz poštovanje demokratije. Svi članovitreba da slijede misiju mreže a njihove individualne misije ne smiju biti usuprotnosti.

� Predstavnici sadržaja/identiteta mreže: ako mreža razvija zajedničke stavove otemama kao što su transport, energija i otpad onda će se njeni članovi, koji sunajbolji poznavaoci ovih područja, prirodno istaknuti kao glasnogovornici. Poredostalog, njihova odgovornost je i da učine druge ponosnim što su dio te mreže.

� Imati sekretarijat mreže: oni koji su dobri u organizovanju i imaju odličnekomunikacione vještine trebali bi da rade na širenju informacija, organizacijisastanaka i obezbjeđivanju sredstava komunikacije za mrežu. Takođe, njihovaodgovornost je da članstvo u mreži učine privlačnim.

� Obezbijediti neutralne voditelje: uloga voditelja, na nacionalnim skupovima iliforumima je da svim učesnicima, predstavljali oni jednu organizaciju ili više njih,pruži jednaku priliku da iznesu svoja mišljenja.

1�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

� Imati jasne procedure glasanja i donošenja odluka: ove procedure treba objasnitiučesnicima prije sastanaka i dobiti odobrenje istih. Nakon toga, tokom sastankaprocedure treba pratiti precizno.

� Imati sažete kriterijume za članstvo: U svrhu izbjegavanja komplikovanihprocedura kriterijumi treba da budu precizni i sažeti. Ograničavajući misiju mrežena: nenasilnu, nekomercijalnu, nevladinu, održivu nereligioznu organizaciju,zaštitu prirode i okoliša/ životne sredine c e dovesti do isključivanja mnogihnepoželjnih organizacija.

� Razviti nivoe članstva: članovi mogu biti pretplatnici na glasila mreže, davaocifinansijske podrške, organizacije civilnog društva i članovi sa i bez prava glasa.Postoji mnogo načina da se privuku članovi neke organizovane mreže (pri tomene gubeci iz vida svoju misiju).

� Držati mrežu zanimljivom: to bi trebalo da bude odgovornost za sve članovemreže ali mreža, takođe, treba da ima “šampione”, tj. ljude koji ulažu energiju ukomunikaciju kao i mobilizaciju članova i pristalica.

� Nemojte se plašiti različitosti: razlike u mišljenju o strategiji, postupcima iliaktivnostima mogu biti jedna od prednosti mreže. U slučaju spora, važno je da sepokuša postići dogovor. Ako se to ne može postic i, članovi se mogu složiti “da sene slažu” ali istovremeno poštovati namjere jedni drugih. Kontradiktorne akcijetreba izbjegavati jer nikada nije dobro dok jedan član pregovara a drugi već usvajadestruktivnu, suprostavljenu strategiju. To može dovesti do isključenja jednog odčlanova mreže za šta je takođe potreban određeni niz procedura.

� Razviti instrumente podrške: nacionalni strateški sastanci, portal, web stranica,platforma za diskusiju.

Korist organizacionih mrežaMreže se zasnivaju na uzajamnoj razmjeni informacija što je idealna situacija zaučenje. U principu, informacije mogu biti distribuirane od strane svakog učesnikamreže bilo kojem drugom učesniku. Članovi mogu da dijele informacije, da ihdorađuju i uče iz iskustava jedni od drugih.

Međutim, različite mogucnosti za učenje i razmjenu informacija mogu da stvoreprotok informacija koji je van kontrole. Pozivi da se napravi projektna baza podatakasu najčešće nastojanja da se strukturira preoptereceni protok informacija.

Biti dio mreže može organizaciji dati legitimitet i status. Lokalne organizacije kojesu dio nacionalne ili međunarodne mreže ovo mogu iskoristiti u svojim kontaktimasa lokalnim vlastima.

Mreže koje dijele usluge i / ili kapacitete mogu imati i finansijsku korist od toga.Naknada za nekog stručnjaka može biti suviše visoka samo za jednu organizaciju ali

1�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

20

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

povoljna za grupu od šest organizacija. Ponekad se stručnjaci mogu nac i u okvirumreže uz umjereniju cijenu nego što bi se morao platiti isti takav vanjski. Grupeekoloških organizacija mogu takođe zajednički učestvovati u finansiranju akcijalobiranja na nacionalnom nivou. Naravno, tu su uključeni i troškovi održavanja mreže.S tim u vezi, mreže mogu da konkurišu za sredstva kod nekih institucija, npr. DGEnvironment. Evropska Unija takođe godišnje finansira jedan broj evropskih mrežakao što su EEB i Bank Watch.

Vece, bogatije članice mreže, mogu da podrže male organizacije i obezbijede imfinansijsku sigurnost. To se dešava, na primjer, u slučaju Green Cross International iInternational Union for Conservation of Nature (IUCN). Jače organizacije mogu daprikupljaju finansijska sredstava na osnovu svog opsežnog i dugog članstva u mreži,istovremeno uključujuc i i manje, slabije članove.

Dok pojedinac ili mala organizacija obično imaju ograničen uticaj naokoliš/životnu sredinu, aktivnosti na lokalnom nivou mogu da doprinesunacionalnom i međunarodnom uticaju ako je organizacija dio mreže. Mreža možetakođe da obezbijedi određenu sigurnost. Organizacije za ljudska prava u mnogimzemljama imaju velike koristi od svojih međunarodnih veza.

Promjena društva – novi pristupiSa brzim napretkom sredstava komunikacije i tehnologija, naša stalna povezanost jetransformisala društvo iz “čvrstog” u više “tekući” oblik. Dok su fondacije i udruženjanekada predstavljale temelj društva, sada privremene veze, mreže, zajednice ikolektivi sve više preuzimaju tu ulogu.

Tradicionalne organizacije nastoje da poštuju hijerarhiju i da su profesionalne.One su zasnovane na zakonskim propisima i sporazumima i imaju strukturnu podrškučlanova i / ili povezanih organizacija. Nasuprot tome, mreže i zajednice su čestospontane i dobrovoljne. One su zasnovane na zajedničkim vrijednostima i u mnogimslučajevima imaju kraci životni vijek. Društveni mediji su ojačali ovaj razvojni obrazaci učinili ga još nestabilnijim, kao ranije navedeni primjer gomile. Ove strukture su višetekuće i stoga fleksibilnije ali i manje opipljive. Iako ih je lako pokrenuti, one sunepredvidive i teško ih je kontrolisati. Teško je odgovoriti na ovakve inicijative putemtradicionalnih društvenih struktura tako da su u nastavku dati neki prijedlozi o tomekako se udaljiti od starih obrazaca i postići nove paradigme:

� od emitovanja do praćenja (praćenje)

� od podrške do učešća (sjedinjavanje)

� od koordinacije do povezivanja (povezivanje)

� od uvjeravanja do jačanja (jačanje)

Od emitovanja do praćenjaKoristeci tradicionalne medije, štampu, radio i televiziju, ekološke organizacije su uprošlosti razvile kampanje u kojima je njihova poruka upakovana i proslijeđenaodređenoj ciljnoj grupi. Međutim, ove tradicionalne kampanje (npr. protiv pušenja,promocija zdrave hrane ili javnog prevoza) više ne odgovaraju dinamici društva.Umjesto poruke od jednog pošiljaoca ciljnoj grupi primaoca, internet omogucavakomunikaciju od mnogih mnogima. Ciljna grupa više nije definisana, dok u istovrijeme individualni potrošači, studenti, aktivisti i simpatizeri i sami postaju emiteri,samostalno razvijajući svoje “kampanje” u vidu tvitova, poruka, spotova i blogova.

Da bi postao uticajan, važno je slušati ono što se dešava u društvu. U svom vodičuiz 2010. godine Mreža je tvoj klijent, David Rogers preporučuje pet strategija zaumreženo društvo:

� budite dostupni: budite brzi, da vas je lako naći, svuda i uvijek

� uključite se: uključite prijemnik, budite izvor dragocjenih sadržaja

� prilagodite se: dopustite prilagodljivost, dajte prostor primaocima da prilagodevašu poruku svojim potrebama

� povežite se: budite dio razmjene informacija putem mreža

� sarađujte: radite sa primaocima, uključite ih u svakoj fazi vaše aktivnosti

U ovim strategijama, primaoci su ti koji odlučuju kada će uzeti informaciju, šta ćeraditi sa njom i sa kim će je podijeliti. Društveni mediji su nametnuli nove obrasceponašanja. Kako bi uspješno komunicirali, od vitalnog je značaja pratiti šta se dešava,ko su potencijalni slušaoci i biti svjesni pokreta koji su već u toku. Web je stvorio“globalizaciju”i“energično društvo”u vidu udruženja koja se bave hranom, udruženjakomšija, održivih sela, otvorenih ateljea, umjetničkih puteva, humanitarnih večera ivelikog broja drugih građanskih inicijativa.

Od podrške do učešćaU osnovi, postoje dva polazišta iz kojih se formiraju mreže. Prvo, postoje organizacijei pojedinci koji su aktivni i povezani u svom komšiluku ili selu i koji su pronašli jednidruge preko interneta (grupe za pomilovanja, crkve, ekološke ili ruralne razvojnemreže). Drugo, postoje mreže koje počinju na internetu i tek kasnije se povezuju ustvarnom životu (Linkedin diskusione grupe, Facebook grupe, platforme). U vecinislučajeva, obe vrste na kraju formiraju mješavinu “virtualne” i “prave” mreže. JosephPine and Kim Korn ovo nazivaju “trec i prostor” (2011.) koji se kreira kada se spojestvarno i virtualno tako da nastaje jedno potpuno novo iskustvo. Holandska

21

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

inicijativa Seats2meet je jedan od primjera. Kada posjetioci rezervišu radni prostor najednoj od inicijativnih lokacija, oni takođe na sajtu navode i svoje kvalitete ili društvenikapital. Kada se pojave na radnoj lokaciji na kojoj, pored toga, imaju i besplatan ručak,od njih se očekuje da budu otvoreni za susrete sa drugim posjetiocima. Ljudi moguda koriste Seats2meet posebno zbog toga što na internetskoj stranici mogu vidjetinekoga sa društvenim kapitalom koji je od interesa za njih.

Organizacije koje pripadaju postojecim mrežama često imaju grupe zaposlenih,predstavnika mreže, trenere ili uposlenika koji radi na razvoju. Njihovi zadaci uorganizaciji uključuju pružanje podrške mreži, prisustvovanje sastancima i jačanjeveza sa stručnjacima. Dok fizički putuju do sjedišta mreže, “pametni” telefoni imistovremeno omoguc avaju da budu stalno povezani i vidljivi u virtualnom svijetu.Ova virtualna prisutnost je bitna jer organizacije treba da budu aktivne i dostupneu energičnom društvu ukoliko žele da imaju bilo kakav značajan uticaj.

Od koordinacije do povezivanjaSocijalni inovatori su često jaki individualci koji vole da prate sopstveni smjer.Međutim, pristup od vrha prema dole, u koordinaciji aktivnosti često može dadovede do zavisnosti i i prenosa odgovornosti. Pošto su koordinatori, uglavnom,profesionalci koji znaju materiju i koji znaju način “ulaska” u službene iadministrativne krugove, često se dešava da ljudi svoju odgovornost prenesu na njih.Krajnji rezultat je da pojedine građanske inicijative, pristupanjem cjelini, gubenezavisnost i zamah čime, čak i sa najboljim namjerama, završava njihov ranijeutvrđeni pravac.

Ljudi takođe mogu “kovati” veze krećući se između različitih grupa koje imajuslične aktivnosti ili ambicije. Rogers (1981.) takve ljude naziva“iglama poveznicama”.

Inicijative i zajednice često imaju potrebu za vanjskom ekspertizom i željom dabudu dio vece cjeline, da podijele svoje uspjehe sa drugima. U ovakvim slučajevima“igle poveznice” mogu da pruže odgovarajuc e rješenje. Razlika između “igalapoveznica”i tradicionalnog koordinatora je da prvi odgovaraju na upućene inicijativedok drugi nastoje da nametnu svoje inicijative.

Od uvjeravanja do jačanjaPoložaj i status stručnjaka je došao u pitanje zbog masovne ekspanzije velikihkoličina raspoloživih informacija. Video uputstva za gotovo sve, od guljenja bananedo izgradnje traktora, sada se mogu naci na internetu. Jednostavno, upišite pitanjeu pretraživač i dobit ćete 20.000 odgovora u roku od jedne sekunde. Stručnjaci nemogu više računati na visoke satnice za pružanje sopstvenog znanja kada se znanjena internetu nudi besplatno.

22

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

Međutim, sada treba da se bavimo viškom informacija. Za nekoliko godina, ljudic e imati više dostupnih informacija u telefonu nego što će iste moći obraditi tokomcijelog života. Da bi smo pronašli prave informacije, neophodni su nam stručnipretraživači. Ali, ako neko npr. želi da kupi solarni panel, sam pretraživač nec e bitiadekvatan. Još uvijek nec e biti moguc e procijeniti kvalitet proizvoda i dobavljače.Barry Schwartz (2003.) ovo opisuje kao paradoks izbora. Sa bezbroj mogucnosti,nemoguce je znati šta izabrati. Ako nam na raspolaganju stoji 8 miliona besplatnihpjesama, koju da izaberemo? Ovo je tzv. “stres izbora”. Npr. kod solarnih panela, onošto je potrebno je pouzdan čovjek koji će dati savjete o prednostima i manamaraspoloživih ponuda, u skladu sa pet pomenutih principa (Rogers, 2010. godine) a tonesumnjivo zahtijeva lične kontakte koji daju smisao globalno dostupniminformacijama. Nova uloga stručnjaka je da obezbijede znanje i smjernice na zahtjevodgovornih građana (osiguravajući da su globalna komunikacija i informacijerelevantne a ne virusne).

Novi simpatizeri zajedniceKao što je vec rečeno, u današnjem svijetu slobodne ekonomije, mnoge usluge kojesu se placale, uključujuci stručnost, sada su dostupne besplatno. Neke usluge, kao štoje koordinacija nametnuta od vrha, mogu biti nepotrebne ili nepoželjne. Međutim,postoji potreba za onim ko može da identifikuje veze i pruži smjernice kroz beskrajnudžunglu informacija. Vlade i kompanije su spremne da plate onima koji uživajupovjerenje određenih zajednica. Ovi “simpatizeri zajednice” se pojavljuju natradicionalnim forumima kao što su sastanci, mediji i lični susreti. Takođe, putempametnih telefona, tableta i računara, oni razvijaju sličnu poziciju u virtualnomsvijetu, aktivno se pojavljuju na internetskim stranicama za društveno umrežavanjekao što su Facebook, TWitter, Tumblr, Instagram i WhatsApp. Oni nemaju radnovrijeme “od devet do pet”, njihov ured je njihov tablet a njihov arhiv je “zamračen”.Iako izgradnja povjerenja traje mjesecima, ako ne i godinama, na kraju ce samo onikoji su u stanju da stvore adekvatne veze sa grupama i građanima u ovomenergičnom društvu biti u stanju da pruže vrijedan i dobro placen servis.

InovatorKliknite na www.TED.com i bit će vam odmah jasno da inspirativni inovatori dolazeu svim oblicima i veličinama. Mnoge od prezentacija na TED sajtu su veomaubjedljive, ali ne zato što su argumentovane, nego zato što su inspirativne. Uenergičnom društvu, oni koji žele da prošire inovativne ideje moraju da uzmu u obzirsljedece aspekte.

23

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

KOMUNIKACIJA JE LIČNAPojedinci mogu biti više inspirativni od organizacija. Angelina Jolie je privukla velikupažnju javnim saopštenjem o svojoj mastektomiji i privukla medijski interes na temuraka dojke. U politici je značaj pojedinaca u širenju političkih ideja već odavnopriznat. Mnoge društvene organizacije se tako čvrsto pridržavaju svog sadržaja ilisvrhe da nisu voljne da se angažuju na ličnom nivou. Međutim, ljudi u energičnomdruštvu, komuniciraju na ličnom nivou. Oni razmjenjuju informacije sa “prijateljima”i drugim mrežama.

NIŠTA NOVOU ovom trenutku, čini se da će društvo eksplodirati od novih ideja. Koliko puta ljudimisle da su došli sa novom idejom, da bi samo nakon malo web pretraživanja pronašlida je ta ideja već razvijena a često i vec hiljadu puta poboljšana? I pored toga, mnogiljudi nisu uspjeli da pronađu ideju koja se može iskoristiti i prilagoditi specifičnimlokalnim okolnostima ili ličnim potrebama. To je, uostalom, oduvijek tako i bilo.Pronalasci, kao što su štampanje ili barut, ne mogu se pripisati isključivo jednommjestu ili vremenu. Postojece ideje mogu da se kombinuju sa novim saznanjima ili ihse može poboljšati tako da se pojave kao nove. Koncept “kružne ekonomije” koji jedanas postao toliko popularan, izgledao je sumnjivo kada je nastao 1970. godine dokje današnji inženjering model “projektovanje u skladu sa prirodom”, model koji dijelifundamentalne sličnosti sa hipi pokretom “nazad u prirodu”.

PROTOTIP PRODAJEKako izreka kaže“dobar primjer stvara sljedbenike”. Ljudi povjeruju nečemu tek ondakada vide da to funkcioniše. U jednoj TED prezentaciji, prikazan je seljak kako vozitraktor koji je sam sebi napravio koristec i instrukcije dobijene preko interneta, štoneminovno podstiče povjerenje među gledaocima. Praktikovanje onog o čemu sepriča, daje utisak pouzdanosti i kredibiliteta.

PAKOVANJE KAO DODATNA VRIJEDNOSTImati ličnost i dobru ideju nije dovoljno da bi priča bila kompletna. Ideje moraju bitijasno izražene, po moguc nosti kroz predavanje u trajanju od 15 minuta kojekarakterišu zanimljivi primjeri. Dodavanje atraktivne ilustracije i konkretnog primjeraili prototipa, osvojit će pažnju potrošača.

KOMBINUJTE KOMUNIKACIJSKE KANALE

Ideje treba da budu prenesene koristec i sve moguc e načine. Lako pamtljivi iliintrigantni naslovi (Easicratie, ili Serendipiti Machine) će pomoci da se privuce pažnja.Ideju tada treba predstaviti na predavanjima, radiju, televiziji, internet stranicama,Facebook stranici i putem video prikaza.

2�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

Ovo su sve načini na koje se ideje mogu distribuirati lako, veoma široko i bezmnogo troškova. Distribucija može biti veoma brza. Ako je ideja poslana na adrese 500Facebook prijatelja, na 500 LinkedIn veza, 800 Twitter sljedbenika i ako samo 5 % njihpodijeli dalje, onda je 5 % tih primalaca više od 200.000 ljudi koji ce primiti poruku.

Snaga suprotstavljanjaU energičnom društvu, vrijednosti su i dalje ugrožene. Plastika predstavlja prijetnjuokeanu, rezervati prirode se prodaju pojedincima jer više nema novca za upravljanjeresursima, novi pesticidi se stalno pojavljuju na tržištu, lijekovi zagađuju površinskevode a nema načina da saznamo šta je u hrani koju jedemo. Kako doci do adekvatnihodgovora u energičnom društvu? S jedne strane, snaga baze može brzo da se gradipreko društvenih medija. S druge strane, teško je kontrolisati gomilu i spriječiti je dase ne okrene protiv vas. “Plastična supa” u okeanu je jedan primjer veoma brzeizmjene globalne agende. Fenomen plastične supe je 1988. godine predvidjelaamerička Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA). Kapetan Charles Mooreje otkrio stvarni plastični arhipelag 1990. godine i o tome su pisane naučne studijeod 2000. godine. U Holandiji, fondacija “Plastična supa” (www.plasticsoupfound-ation.nl) je osnovana 2011. godine od strane gospođe Marie Westerbos, eksperta zamasovne komunikacije. U periodu od dvije godine ona je uspjela da privuče pažnjuna ovu temu u nadi da c e identifikacija problema dovesti do globalnog rješenja.Jedan od nedavnih uspjeha je dobrovoljno izbacivanje mikro plastike u kozmetici,uključujuci i holandski lanac Kruidvat. Navodimo citat Kees Neighbour, predstavnikafirme “Kruidvat i Trekpleister”: “Slijedeći kampanju pod nazivom Pobijedi mikroplastiku koju vodi Fondacija ”Plastična supa”odlučili smo da uklonimo mikro plastikuiz sopstvenog brenda. Mi cemo ovo uraditi prije 1. januara 2014. godine. Takođe smou pregovorima sa našim brand dobavljačima vezano za njihove politike u veziodrživosti. Mi c emo nastaviti da aktivno provodimo ove pregovore u narednimgodinama. Uklanjanje mikro plastike ce biti dio toga.”

Najnovija uspješna intervencija je bila je da se zaustavi puštanje 150.000 balonatokom krunisanja holandskog kralja William Alexander-a 30. aprila 2013. godine, kaorezultat brzog medijskog djelovanja od strane organizacija za zaštitu prirode iokoliša/životne sredine zajedno sa mnogim zainteresovanim građanima. Ovislučajevi samo pokazuju koliko je moguc e postići snažno suprotstavljanje za veomakratko vrijeme. Zanimljivo je istražiti kada takve brze akcije funkcionišu, a kada ne. Dali će slične strategije takođe funkcionisati ako je stanište ugroženih vodozemaca podprijetnjom ili kada su najavljena manje stroga pravila za emisije amonijaka? Odgovorse može naci isključivo konstantnim pokušajima.

2�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

Budućnost mreža civilnog društva: zajedniceMreže su pružile odgovor na demokratski razvoj društva u posljednjih 60 godina.Sada, sa pojavom takozvanih nezavisnih građana i nestabilnih struktura, novi oblikveza postaje neophodan.

Članovi postojecih mreža iz oblasti okoliša i prirode generalno komuniciraju bilona organizacijskom ili na nivou masovnih medija dok se komunikacija u savremenomdruštvu odvija na ličnom nivou.

Mreže radije funkcionišu distribuirajući informacije nego osluškujući šta se zaistadešava u društvu. Web sajtovi većine mreža pružaju dosta informacija ali vrlo maloprilika za interakciju. U savremenom društvu, međutim, sadržaj je manje važan odsaobraćaja na internetskim stranicama.

Mnoge građanske inicijative se pojavljuju izvan sfere sadašnjih mreža koje sebave problematikom okoliša/životne sredine i prirode. Npr. građani mogupokrenuti sopstvenu energetsku kompaniju, lokalnu agenciju za zaštitu prirode iliproizvodni objekat za hranu. Oni ne žele da budu kontrolisani ili ometani odstrane tzv. profesionalnih organizacija za zaštitu prirode i okoline. U poređenju saveć uspostavljenim strukturama, nepostojane strukture dobivaju sve više i višesnage. Gomila može promijeniti više za nedjelju dana nego što lobi može da uraditokom godina.

To ne znači da mreže treba da budu potpuno ukinute. Formalne strukture jošuvijek mogu igrati veliku ulogu u organizaciji društva. Međutim, njihova uloga c esve više i više ostajati u pozadini. Mreže i organizacije za zaštitu prirode i okolinemogu da se prilagode modernom društvu kroz različite vrste strategija opisanih uprethodnom odjeljku. Online/offline zajednice su zanimljiv instrument za provođenjeove strategije. Zajednice su kreirane od strane članova koji komuniciraju na ličnomnivou. Kombinacija online /offline može kreirati novu dinamiku, tzv. trec i prostor, uodnosima između građana i drugih zainteresovanih strana.

Riječ “zajednica” (od latinske imenice Communitas) ima mnogo značenja iasocijacija za različita udruženja korisnika. Zajednica je grupa ljudi sa zajedničkimkarakteristikama ili interesima koji dijele zajedničku istoriju ili žive u istoj regiji. Riječcomunete, porijeklom iz Centralne Engleske, je korištena za ljude koji žive u istomselu ili gradu. U starom engleskom, riječ gemænscipe, koja liči na holandskigemeenschap i njemački gemeinschaft, odnosi se na nešto što je urađeno zajedno,uključujuci život, rad, razvoj, razmjenu i učenje. Zajednica ima veoma pozitivnu vezusa onim što sami učesnici doprinose. Zajednica je grupa ljudi (ili životinja) u istomokruženju sa određenim oblikom interakcije. Ta grupa ne određuje samo zajednicuvec i interakciju i osjec aj da smo dio koji proizilazi iz nje. Ovaj osjec aj je određenspecifičnom vrstom ekonomije zvanom“socijalna ekonomija”(Bacon 2013. godine).

2�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

To nas vraca na naš romantični pogled na prve aktiviste, Barbizonsku slikarskuškolu i posadu Greenpeace-a. Oni tamo nisu bili zbog novca nego zbog zajedničkogiskustva, misije i želje da zaštite ono što je vrijedno.

Slijedeći one koji su razvijali zajednice u SAD 1960. godine, otvorene zajednice suse pojavile na internetu onda kada su i preduzec a, takođe, otkrila moc zajednica.Zajednica izgrađena oko jednog proizvoda ili načina života može ojačati lojalnostkupaca. Kupci se mogu uključiti u zajednicu jer vole određeni proizvod: Coca Cola naFacebook stranici ima više od 74 miliona “lajkova”. Kompanije grade zajednice da biojačale svoju poziciju na tržištu i na kraju ostvarile zaradu. To ne znači da one nemajuvrijednost za učesnike jer da je tako zajednica nikada ne bi zaživjela.

Kada radnici koji rade u zajednici, marketing menadžeri, radnici na razvojnimprogramima i kompjuterski programeri govore o svom radu u okviru zajednice,moguća je konfuzija.

Jedan ce govoriti o radu u zajednici i centru, drugi o klijentima, treci o seoskomprojektu u Tanzaniji, a četvrti o svojim prijateljima na Internetu. Paradoksalno, alirazličiti svjetovi dijele i određene sličnosti.

Offline zajedniceU eri interneta razlikujemo offline i online zajednice. Offline zajednica se odnosi naredovne, lične kontakte između članova. To generalno postoji na nivou opštine iliokruga, udruženja, crkve, ili nekog drugog konteksta u kome ljudi rade određenestvari zajedno. Osnovni elementi su povezanost, zajedničke vrijednosti, dobrovoljnoučešc e i društveni kapital. Kompanija ili profesionalna organizacija ne može, strogogovoreci, činiti zajednicu. Ali, ko ne bi želio da radi za kompaniju u kojoj se zaposleni,menadžment i kupci osjećaju snažno povezani, gdje se vrednuje društveni kapital azajedničke vrijednosti predstavljaju osnovu za saradnju? Bilo bi lijepo kada bi ovakvavizija bila cilj menadžmenta. Jedan dobar primjer je brazilska kompanija Semco, kojaposluje veoma uspješno sa ovakvom filozofijom. Vlasnik, Ricardo Semler, spuštaodgovornosti na najniži moguci nivo i teži maksimalnoj transparentnosti, npr. platezaposlenih su vidljive svima (Semler 2013. godine).

I kao zaključak, porodica, pleme ili seoska zajednica imaju mnoge tradicionalnekvalitete koji su izgubljeni tokom vremena uslijed širenja i urbanizacije. Aktuelnitrendovi razvoja mogu na neki način da se posmatraju kao traganje za tim starimvrijednostima. Offline zajednice liče na izvorne organizacije koje rade u oblasti zaštiteokoline i prirode, upotrebljavajući komunikaciju“licem u lice”, održavajući zajedničkevrijednosti i dinamičnu interakciju između članova.

2�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

Online zajedniceDana 25. avgusta 1991. godine, finski student, Linus Tovalds postavio je post u Usenetgrupu, tražeći povratne informacije o operativnom sistemu koji je razvio. Privukao jespontanu saradnju sa hiljadama programera širom svijeta a kao rezultat tog jednogposta razvijen je Linux operativni sistem. Linux zajednica je jedna od milion zajednicana internetu, možda i najuspješnija. Još jedna popularna i operativna internetzajednica je www.mumsnet.co.uk, koja ima oko 5 miliona posjetilaca mjesečno!Međutim, trenutno postoje milioni samozvanih online zajednica, od kojih vecina nisumnogo više od sajta na koji se korisnici mogu prijaviti i slati poruke na forum. Umnogim slučajevima, datum posljednjeg posta je od prije nekoliko mjeseci. Drugimriječima, postoji veoma malo online zajednica koje zapravo formiraju kolektiv.

“Treći prostor”Internet je omogućio razvoj zajednica u kojima pripadnici ne žive zajedno, nisu bliski.Međutim, to ne znači da lokalne zajednice ne mogu da koriste internet da ojačanjihovu komunikaciju za zaštitu lokalnih prirodnih vrijednosti, istorijskih lokaliteta itradiciju dijeljenja alata, automobila i vrtnih proizvoda ili za širenje lokalnih vijesti.

Razvijajuci online zajednice, organizacije za okoliš/životnu sredinu i prirodu moguda se vrate svojim korijenima kao što je izvorna organizacija zasnovana u zajednici ali uisto vrijeme i da uživaju u prednostima novog alata koji obezbjeđuje prostor za diskusijui razmjenu informacija 24 sata dnevno. Začudo, ne postoji mnogo takvih zajednica saaktivnim sadržajem povezanim sa prirodom i okolišem/životnom sredinom. Greenpeaceima stranicu/blog koji privlači određeni promet (http://www.greenpeace.org/interna-tional/en/nevs/Blogs/), a WWF ima sličnu stranicu ali nije baš živa (http://blogs.panda.org/). Vecina mreža ima Facebook stranicu sa sporim prometom.

“Treci prostor” je termin koji je dobio naziv od strane Joseph Pine and Kim Korn(2011.). To se dešava kada putem digitalne tehnologije dođe do spajanja realnog ivirtualnog. Na takav način da se stvara potpuno novo iskustvo. Npr. ako Facebookgrupe, kroz najavu događaja, potaknu interakciju komšiluka ili zajednice, one stvaraju“treci prostor”. Online zajednice povremeno osjećaju potrebu da organizuju sastanke,konvencije ili događaje jer kod online komunikacije nedostaje aspekt govora tijelakoji je jako važan dio komunikacije. Kada se učesnici zajednice upoznaju kao osobe,to olakšava osjecaj da su oni zaista dio nečeg veceg.

Privatne, organizacije u razvoju i kompanijeMnogi ljudi imaju svoje (privatne) zajednice koje se sastoje od Facebook prijatelja,LinkedIn veza ili Twiter sljedbenika. Ali, to su stvarne zajednice samo ukoliko postojiredovno umrežavanje i kontakt. Grupe prijatelja, komšijskih zajednica, građanskih

2�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

inicijativa, zajednica preduzeca i lokalnih organizacija su svi izvorno zajednice.Globalne zajednice specijalnih interesa, učesnici u raznim igrama i hobijima, putnici,roditelji i drugi, takođe spadaju u ovu kategoriju. I kao što smo napomenuli, kompanijegrade poslovne zajednice da bi izgradile lojalnost kupaca i na kraju povećale prodaju.

Takođe je moguc e razlikovati zajedničke interese koji vezuju zajednice. Takopostoje zajednice u određenom regionu, mjestu ili susjedstvu. Obavezujuci elementmože biti profesija ili interes što dovodi do zajednica prakse, kao što su advokati,nastavnici ili biciklisti. “Zajednice djelovanja” pokušavaju da promjene društvo a“zajednice okolnosti” su one koje su se pronašle na osnovu situacije u kojoj su seučesnici zatekli, uključujuc i bolesti, siromaštvo ili roditeljstvo.

Zašto propadaju zajedniceKada je Linus Tovalds stavio post, nije imao namjeru pokrenuti zajednicu. On jejednostavno želio povratne informacije o svom proizvodu. Linux zajednica je raslaprirodno, sa jakim anarho i anti–autoritativnim karakterom, kao opozicijamultinacionalnoj korporaciji Microsoft. Međutim, ubrzo je nastala potreba zanadogradnjom određenih procesa i struktura za zaštitu programa od kopiranja. Sveto je detaljnije opisano u odjeljku iznad “Od malih organizacija u razvoju domeđunarodnih mreža”. Danas govorimo o upravljanju zajednicom kao o redovnomkonceptu. Spontanost kao i više ili manje anarhična, organska priroda online zajednicaje dala određeni oblik organizovanja i upravljanja jer je iskustvo pokazalo da jezajednica bez održavanja kratkog daha. Iza svake uspješne zajednice stoje osobe kojisu potpuno posveceni njenom uspjehu. Prema Conor-u (2009.), zajednice će propastiako niko ne brine o njihovom održavanju, ako je zajednica zanemarena i uzima sezdravo za gotovo i ako je izdržljivost potrebna za uspjeh zajednica potcijenjena.

Zajednica treba da obezbijedi prostor gdje se učesnici osjećaju cijenjeni ivrednovani i gdje oni sami imaju priliku da daju svoj doprinos. U volonterskimorganizacijama, kao što su mnoge organizacije civilnog društva, volonteri mogu daglasaju i stopalom. Ako ljudi ne vide vrijednost kroz pripadnost zajednici ili seosjec aju frustrirano, oni jednostavno odu. Ovo postavlja velike zahtjeve predmenadžment zajednice, kao za profesiju, jer zahtijeva različite vještine.

Sve ovo može da objasni zašto se mreže za zaštitu prirode i okoline nisu razvileu veoma aktivne zajednice do danas. Veoma je skup posao imati osoblje koje vodiračuna o sadržaju, prometu i procesima u zajednici. Za profesionalne organizacije,zajednica može biti veoma skupa. Neophodan program košta manje od 300 USD, aukoliko organizacija pokrece zajednicu kao volonterski projekat, to mogu biti punoveća potrebna sredstva.

2�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

Misija, učesnici, komunikacija i procesZajednica se održava ili propada u zavisnosti od dizajna i načina upravljanjaodnosima između misije, učesnika, komunikacije (sredstava) i procesa. Misija definišerazloge zbog kojih su se učesnici pridružili zajednici i šta je to čime žele da doprinesu.Učesnici određuju intenzitet i kvalitet interakcije i razvoj vrijednosti. Kanali i resursikomunikacije određuju brzinu i efikasnost komunikacije. Formalni (npr. članstvo)procesi su od suštinskog značaja ali, kada atmosfera u zajednici postaje autoritarnai prinudna a nedostaje joj transparentnost, ona nec e dugo preživjeti. Ova četirielementa treba da budu odgovornost voditelja zajednice, podržanog od ključnihčlanova grupe.

Budite oprezni sa pojmovima ...Zajednica je veoma lijepa riječ. Ali zato što se toliko koristi i zlostavlja, očigledno jedoživjela istu sudbinu kao kao što su riječi održivost i autentičnost. Za riječi, koje sutoliko raširene, postoji rizik da postanu kliše. Prema Bacon-u: “Riječ zajednica uvijekizaziva pozitivnu mentalnu sliku. Ona aludira na zajedništvo, saosjecanje i jednakost.Kao takva, riječ je sinonim za entuzijazam i dašak toplog vazduha ...”

Marketinški stratezi, dobrotvorne organizacije, pametni preduzetnici i vlade moguda razviju tzv. zajednice i sa njima mogu da urade šta hoce. Ipak, važno je da ostanufokusirani na cilj a to je da se postigne nešto zajedno što pojedinci nikada ne bi moglipostici sami i na takav način da daju dragocjen osjecaj pripadnosti za sve učesnike.

Jerphaas Donner je specijalista u oblasti mreža i mrežnih organizacija i ima svojukompaniju, BureauDonner (www.bureaudonner.nl).

Reference� Aslander, M. (2010). Easycratie. The Hague: Sdupublishers� Bacon, J. (2012). Umjetnost zajednice: Izgradnja novog doba učešća. O’Reilly Media, Inc., 1005

Gravenstein Highway North, Sebastopol, CA 95472� Connor, A. (2009). 18 Pravila angažmana zajednice: Vodič za menadžere zajednice. Silicon

Valley California, USA� Dore, R. (1983). “Dobra volja i duh tržišnog kapitalizma.” Britanski žurnal za sociologiju, 34:459-

482.� Eugenius (2005). Pregled mrežnih organizacija. Retrieved 20/02/2012 from

http://www.eugenius.nl� Hajer, M. (2011). Energično društvo. The Hague: Biro za planiranje okoliša/životne sredine� Olma, S. (2013). Serendipity mašina: Razoran biznis model za društvo. 3.0, Amersfoort, Lindonk

& De Bres

30

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

� Pine, B. K. (2011). Beskonačne mogućnosti: Stvaranje vrijednosti za kupca na digitalnoj granici.

San Fransisco: Berret Khoeler Publishers� Putnam, Robert D. (2000). Samostalno kuglanje: Kolaps i oživljavanje američke zajednice. New

York: Simon & Schuster� Rogers, D. (2010). Mreža je naš klijent. New Haven & London: Yale University Press� Rogers, E. M. and D. L. Kincaid (1981). Komunikacijske mreže: Put prema novoj paradigmi za

istraživanje. New York: Free Press� Rotmans, J. (2010). Tranzitna agenda Holandije. Rotterdam: Znanje, mrežni sistemi, inovacije i

tranzicija� Schneider, Paul (2011). Is the 90-9-1 Pravila za angažovanje u online zajednici je mrtvo?

info.socious.com� Schwartz, B. (2003). Paradoks izbora: Zašto je više manje. New York: Ecco� Semmler, R. (2013). Semco stijl (17e druk). De Boekerij bv. Amsterdam

31

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

32

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Jerp

ha

as

Do

nn

er

33

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Igo

rJe

vti

ć

POgLAvLJE 2

Konvencija o međunarodnojtrgovini ugroženim vrstama

divlje flore i faune

IgOR JEvTIć

3�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Igo

rJe

vti

ć

UvodKonvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITES),reguliše trgovinu više od 33.000 vrsta životinja i biljaka. Sve vrste o kojima je riječ sunavedene u tri dopune Konvencije. Divlje vrste životinja i biljaka, kao i njihovi dijeloviili derivati, se klasifikuju prema određenim kategorijama koje su predmet različitihmjera kontrole njihovog saobrac aja i trgovine. Svaka vrsta uvoza, izvoza, ponovnogizvoza i unosa velikog broja vrsta koje pokriva CITES, mora biti odobrena prekosistema grantova i kontrole dozvola. Svaka zemlja koja je potpisnica Konvencije morada odredi jednog ili više administrativnih organa vlasti da upravlja izdavanjemdozvola kao i jednog ili više predstavnika koji imaju naučnu i stručnu nadležnost zapružanje savjeta i mišljenja o posljedicama vrste i toka trgovine.

CITES u Bosni i HercegoviniBosna i Hercegovina je 5. decembra 2008. godine ratifikovala CITES (Službeni glasnikBiH, broj 11/08) čime je postala 175-ta potpisnica Konvencije i stoga je obavezna darazvije strukture za provođenje iste u Bosni i Hercegovini. To znači, izdvojiti potrebnovrijeme, finansijska sredstva, ljudske resurse, opremu i obuku za provođenje Konvencijekako bi bili u stanju izdavati CITES dozvole za uvoz, izvoz i opšti prevoz ugroženih vrstau skladu sa utvrđenim procedurama i na način propisan Konvencijom.

Trenutno se u Bosni i Hercegovini provode aktivnosti u cilju uspostavljanja iunapređivanja struktura za sprovođenje CITES. Ministarstvo vanjske trgovine iekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine pripremilo je Nacrt odluke o uslovima inačinima za provođenje Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstamadivlje flore i faune (CITES) u Bosni i Hercegovini. Cilj je da se odrede institucije nadržavnom i entitetskom nivou i u Brčko Distriktu koje će provoditi Konvenciju.

Nacrt odluke definiše metode za izdavanje dozvola za trgovinu ugroženimvrstama divlje flore i faune, njihovih dijelova i derivata, kao i mrtvih primjeraka i svihvrsta iz CITES priloga.

Odlučeno je takođe i o formatu CITES dozvole za Bosnu i Hercegovinu.

CITES u budućnostiSljedeci korak za sve nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini je da se dogovore o strukturiza implementaciju Konvencije a to je: izbor institucija koje c e biti imenovane kaonadležni organi uprave, izbor stručnih organizacija i nadzornih organa, itd – kao izakazavanje zvaničnih sastanaka za relevantne institucije uključene u proces.

Još jedna važna aktivnost, koja mora biti realizovana u što krac em roku, jeusklađivanje postojec eg zakonodavstva u Bosni i Hercegovini sa zahtjevima CITES

3�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Igor

Jevt

ić

i/ili priprema i usvajanje zakona potrebnih za provođenje Konvencije i EU direktivaiz ove oblasti.

13. maja 2013. godine, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosnei Hercegovine proslijedilo je prijedlog Odluke relevantnim entitetskim i državnimministarstvima sa zahtjevom za njihovo mišljenje.

Izvršenje i provođenje CITES u Bosni i Hercegovini ne zavisi samo od Ministarstvavanjske trgovine i ekonomskih odnosa. U velikoj mjeri, takođe zavisi od vlada obaentiteta pošto je zaštita prirode i okoliša/životne sredine, u cjelini, regulisanazakonodavstvom na entitetskom nivou. To znači da prije usvajanja od strane Vijećaministara Bosne i Hercegovine, odluka mora biti odobrena i usvojena od strane Vladaoba entiteta.

Igor Jevtić je kontakt osoba (focal point) i Savjetnik ministra u Ministarstvuvanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.

3�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Igo

rJe

vti

ć

3�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

rin

aM

ali

sS

azd

ov

ska

POgLAvLJE 3

Ekološki kriminal i uništavanje šumau Bivšoj Jugoslovenskoj Republici

Makedoniji (BJR Makedonija)MARINA MALIS SAZDOvSKA

3�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

rin

aM

ali

sS

azd

ov

ska

UvodKrivično djelo uništavanja šuma (Član 226. Krivičnog zakonika BJR Makedonije)1

uključuje privođenje lica koja se ponašaju suprotno propisima ili po nalogu nadležnihorgana. To uključuje sječu ili skrac ivanje drvec a, guljenje kore ili bilo kog drugognačina kojim se nanosi šteta šumama što je kažnjivo novčanom kaznom ili kaznomzatvora do tri godine. Ako su neka od ovih djela počinjena u zaštic enoj šumi,nacionalnom parku ili drugoj šumi za posebne namjene, počinioci c e dobitizatvorsku kaznu od tri mjeseca do tri godine.

Šume su dio opšteg dobra i prirodne vrijednosti koje imaju korist od posebnogtretmana i zaštite. Kao dio opšteg dobra, šume i šumsko zemljište se morajuodržavati, obnavljati i koristiti na način koji čuva njihovu vrijednost i njima se moraupravljati ekonomično i sa potpunom svrhom. Spriječavanje šumskih požara jesuštinski doprinos zaštiti okoliša/životne sredine i njenom unapređenju.

“Oštećenje šuma” obuhvata iskorijenjivanje drvec a, sječu drvec a, sadnju šumabez planiranja, mogućnosti šumskih požara, uzrokovanje šumskih požara, nelegalnusječu šuma, guljenje kore, uništavanje ili oštec enje šumskog bilja, čišc enje zemljištana način koji izaziva eroziju zemljišta vodom ili vjetrom, kresanje drveca, sječu listovasa grana, kao i druge aktivnosti koje slabe korisne šumske funkcije ili ugrožavajunjihov opstanak.2

Oštec enje šuma u BJR Makedoniji je obično rezultat krajnje nepovoljnihmaterijalnih uslova makedonskih građana. Zbog veoma niske kupovne moci, mnogigrađani nabavljaju drva za sopstvene potrebe kao rezultat nelegalne sječe a kada sedrvo isporučuje na crnom tržištu daleko je jeftinije od legalno kupljenog drveta.3

U vecini slučajeva, radi se o ljudima bez bilo kog drugog izvora prihoda koji se okrećunelegalnoj sječi i trgovini drveta i drvne mase kako bi zaradili za život i pružlili podrškusvojim porodicama. Oni se oslanjaju na značajan nelegalni profit koji ostvaruju ovakvimkrivičnim djelima, što je uglavnom motivisano siromaštvom i nezaposlenošću.4

Uništavanje šuma je rastuci trend u svijetu. Pošumljena oblast na svijetu je opala zaoko 2,4 % u 1990. a gubitak je oko 90.000 km2 godišnje. 5

Tabela 1, pokazuje značajan porast trenda nelegalne sječe drveća umakedonskim šumama. U 2010. godini, nelegalno je posječeno ukupno 11.557 m3

3�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Mar

ina

Mal

isSa

zdov

ska

Tabela 1 količina nelegalno PosJečenog drveta�

Godina 2008 2009 2010 2011Bespravno posječeno drvo (m3) �.1�� �.0�2 11.��� 2�.1��

drvne mase dok je količina za 2011. godinu 25.189 m3, što je povec anje od preko100 % za samo godinu dana.

Nelegalna sječa divljih šuma se odvija širom zemlje. U skladu sa podacimaŠumarske policije, najčešc a je u gradovima: Skoplje, Kičevo, Struga, Demir Hisar,Prilep, Bitola, Berov, Strumica i Štip.7 Prema saznanjima nekih stručnjaka, država sesuočava sa godišnjim gubitkom od oko 10 miliona eura kao rezultat nelegalne sječešuma.

Prema nekim pokazateljima, obim bespravne sječe se mijenja u određenimregijama. Od 11.557 m3 bespravno posječene drvne mase u 2010. godini, ukupno5.552 m3 (oko 50 % od ukupnog iznosa) je prikupljeno u regionu Skoplja. Od 25.189m3 bespravno posječene drvne mase u 2012. godini, ukupno 7.153 m3 je prikupljenou regionu Skoplja a 6.800 m3 u sjeveroistočnom regionu.8

Povecanje nelegalne sječe se takođe vidi iz statistike u vezi sa radom policije: u2010. godini, ukupno je podneseno 2.456 civilnih prijava i 204 krivične prijave; u 2011.godini ukupno je bilo 2.056 civilnih prijava i 183 krivičnih prijava a u prvih 10 mjeseci2013. godine, ukupno 1.488 civilnih prijava i 192 krivične prijave.

Poslije 2000. godine, ilegalna sječa šuma je postala široko rasprostranjena udijelovima zemlje pogođene ratom, u dijelovima koji nisu pod adekvatnom kontrolomšumarske policije a sada se proširila i na druge dijelove zemlje. Rad šumarske policijeje otežan zbog nasilja izvršilaca šumskih zločina.9 Izvršioci krivičnih dijela su čak napaličlanove šumarske policije, sa opremom koja se koristi za bespravnu sječu, uključujucivozila i motorne testere, prisiljavajuc i šumarsku policiju da preduzme zajedničkuakciju sa Ministarstvom unutrašnjih poslova. Bilo je mnogo slučajeva teških povredaa neki pripadnici šumarske policije su i ubijeni.

U tipičnom scenariju, kada službenici šumarske policije stižu na mjesto zločina,počinioci c e oboriti vozila i karavane da spriječe oduzimanje a zatim pobjeći samjesta događaja. Neki počinioci drže i pse kako bi ih upozorili da se ljudi približavaju.Ako su uhvaceni na licu mjesta, počinioci mogu napasti šumarsku policiju kamenjemili motornim testerama.10

Oštećenje šuma i organizovani kriminalU BJR Makedoniji postoje jasni dokazi o postojanju organizovanih grupa kriminalaca kojisu uključeni u šumske zločine, motivisani profitom a potvrđeni ubistvom čuvara šuma.11

Prema Konvenciji UN 2001 o transnacionalnom organizovanom kriminalu,ilegalna trgovina flore i faune se definiše kao organizovani kriminal.12

Organizovani ekološki kriminal se obično definiše prema tri vrste kriminalnihaktivnosti: iscrpljivanje deficitarnih prirodnih resursa, uništavanje ili degradacija

�0

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Mar

ina

Mal

isSa

zdov

ska

okoliša/životne sredine i uništavanje ili namjera da se okruženje uništava u političkesvrhe. Trenutno, vidimo sve vecu globalizaciju ekološkog kriminala sa prodoromorganizovanog kriminala na sve moguce nivoe i u sve oblasti okoliša/životne sredine.Među najizazovnijim oblicima su: nezakonito odlaganje otpada uključujuci porastšeme “otpad za keš” u zemljama treceg svijeta, ilegalno odlaganje opasnog otpadauključujuci elektronski otpad, radioaktivni otpad i druge vrste opasnog otpada,trgovina ugroženim vrstama i ekološki terorizam.13 Ovome moramo dodati uništavanješuma što se može smatrati ozbiljnim aspektom organizovanog ekološkog kriminala.

Postoje različite definicije organizovanog kriminala iako se, prema oblicimaorganizovanog kriminala iz člana 2. Konvencije Europola, može smatrati da je gorenavedeno krivično djelo u BJR Makedoniji, organizovani kriminal. Aneks iz člana 2.Liste drugih vrsta kriminalnog ponašanja, takođe navodi karakteristikeorganizovanog kriminala, uključujuci razne vrste ilegalne trgovine i štete po okolinu.

Organizovane kriminalne grupe u zemlji, koje nanose štetu šumama, ispunjavajusljedeće uslove: da su organizovane grupe, da svaka osoba u grupi ima svojedefinisane zadatke, da djeluju u okviru definisane teritorije i definisanog vremena, daimaju vođu i pravila ponašanja, da su njihove aktivnosti međunarodnog karaktera, dasu naoružani i da ostvaruju profit putem prodaje ilegalno posječene drvne mase.14)Jedini aspekt koji nije u skladu sa ovom klasifikacijom organizovanog kriminala jevisina povezane kazne.

Međunarodna saradnja u svrhu smanjenjaekološkog kriminalaEkološki kriminal se može uspješno riješiti uz međunarodnu policijsku saradnju. Satrenutno visokim nivoom tehničkog i tehnološkog razvoja, nove vrste kriminalapostaju rasprostranjene i organizovani kriminal je u porastu. Danas se, generalno,kriminalne aktivnosti rijeđe odvijaju u jednoj državi. Počinioci kriminala imajutendenciju da su mobilni. Kriminalne aktivnosti provode grupe počinilaca iz raznihzemalja a posljedice se osjećaju u sve više zemalja.

Ekološki kriminal nije izuzetak. Rješavanje ovog raširenog, međunarodnogproblema, zahtijeva međunarodnu saradnju. Kako su policijske vlasti odgovorne zaborbu protiv svih vrsta kriminala, uključujuc i i ekološke, međunarodna policijskasaradnja je od suštinske važnosti.15 Međunarodna policijska saradnja u BJRMakedoniji uključuje nekoliko projekata a jedan od njih je projekt Evropske Unije zauspostavljanje Međunarodne jedinice za koordinaciju nadležnih organa zaprovođenje zakona i poboljšanja saradnje policije. Primarni ciljevi su: usklađivanjesa postojecim mehanizmima saradnje i evropskim standardima i zakonodavstvom,

�1

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Mar

ina

Mal

isSa

zdov

ska

prikupljanje najboljih praksi iz zemalja članica EU, i usklađivanje sa relevantnimmeđunarodnim propisima i standardima. Projekat obuhvata BJR Makedoniju, Srbiju,Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Hrvatsku i Crnu Goru, a nacionalne kontaktne tačkesu određene u svih šest zemalja.16

Projekat je iniciran od strane Europola i Interpola i očekuje se da se poboljšakoncept međunarodnog nadzora:

� poboljšanjem međunarodne razmjene informacija tokom međunarodnih istraga;

� olakšavanjem saradnje između nacionalnih kontaktnih tačaka na operativnomnivou;

� unapređenjem ljudskih prava; i

� jačanjem zaštite privatnih podataka.

U okviru projekta, BJR Makedonija je organizovala i učestvovala nakonferencijama i radionicama, osnovala radne grupe, pripremila Akcioni plan zaimplementaciju i potpisala Memorandum o saradnji. Ovaj i drugi projekti ce u velikojmjeri poboljšati saradnju u regionu za efikasnu borbu protiv svih oblika kriminala. 17

Međunarodna policijska saradnja je takođe predviđena u različitim zakonima.Zakon o graničnoj kontroli predviđa različite oblike međunarodne policijske saradnje,saradnju sa stranim policijskim službenicima, saradnju sa stranim bezbjednosnimorganima kao i imenovanje pojedinih službenika kao kontaktnih osoba.18

Jedan od najnovijih događaja, vezan za policijsku saradnju u regionu, jeUdruženje šefova policije Jugoistočne Evrope (SEPCA) koja je održala svojuGeneralnu skupštinu u Skoplju 14.-16. aprila, 2011. godine, kojim predsjedavadirektor makedonskog Zavoda za javnu bezbjednost. Pored šefova policije izAlbanije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Italije i Turske, Generalnoj skupštinisu takođe prisustvovali predstavnici međunarodnih udruženja kao što su: Europol,Interpol, američki FBI, Inicijativa za saradnju u Jugoistočnoj Evropi (SECI centar),Migracije, Azil i izbjeglice (MARRI), Organizacija za bezbjednost i saradnju u Evropi(OEBS), Demokratski centar za kontrolu oružanih snaga (DCAF), i drugi.

Cilj SEPCA je da se osigura bezbjednost u regionu, jača demokratsku policijskuslužbu, podstakne borbu protiv svih oblika organizovanog kriminala, promovišesaradnju i bliže odnose između nacionalnih policijskih snaga, podstakne razmjenuinformacija. Kao rezultat pojačane policijske saradnje u regionu, više od 300 osobauhapšeno je u manje od godinu dana, uglavnom u vezi sa ilegalnom trgovinomnarkoticima i oružjem kao i za iznuđivanje.

Borba protiv organizovanog kriminala je jedan od prioriteta SEPCA a plan je dase razvije krivično- obavještajna mreža među članovima SEPCA i drugim policijskim

�2

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Mar

ina

Mal

isSa

zdov

ska

službenicima u regionu. Takođe, jedan od prioriteta je i “rodna ravnoteža” jer ječinjenica da je samo mali broj žena trenutno zaposlen u policijskim agencijama.19

Kako se 71 % ekološkog kriminala u EU može klasifikovati kao prekograničnikriminal, uspješna borba protiv istog zahtijeva saradnju sa međunarodnimorganizacijama i institucijama kao što je Interpol.20

Formiran 1992. godine, Odbor za ekološki kriminal je pomogao Interpolu uidentifikovanju obrazaca i trendova koji se primjenjuju u oblasti vršenja ekološkihkrivičnih djela. Odbor je djelovao kao forum koji je omogućio predstavnicima zakonasusret, licem u lice, kako bi razgovarali o novim strategijama i praksama, razmijeniliiskustva i stručnost i izgradili mostove međunarodne saradnje koji su od vitalnogznačaja u borbi protiv međunarodnog ekološkog kriminala.21

Odbor je restrukturiran u 2012. godini da bi se formirao Odbor za provođenje ipoštovanje zaštite okoliša/životne sredine (ECEC). U okviru ECEC, dvije radne grupesu vodile projekte u specifičnim oblastima: Radna grupa za kriminal protiv divljihbiljaka i životinja i Radna grupa za kriminal u vezi zagađenja.22

Pored toga, između 2005. i 2007. godine, Interpol je za zaposlio stalno osoblje kojeće biti odgovorno za borbu protiv kriminala u vezi divljih biljaka i životinja. Mnogiprojekti su realizovani, priručnici su objavljeni i programi obuke su organizovani zaistražitelje. Interpolov Ecomessage (Ekoporuke) sistem je obavještajni sistem zaagencije za provođenje zakona. Osjetljive informacije se prikupljaju, evidentiraju iistražuju a poruke se razmjenjuju između policijskih agencija u različitim zemljama.23

Prva međunarodna operacija Interpola, koja je ciljala velike nelegalne sječe šumai šumski kriminal, dovela je do skoro 200 hapšenja, oduzimanje milion dolara vrijednudrvnu masu i oko 150 vozila širom Latinske Amerike. Operacija “Lead”, koja je trajalaod 17. septembra do 17. novembra 2012. godine, u kojoj je učestvovalo 12 zemaljaCentralne i Južne Amerike pod pokroviteljstvom Interpol-ovog Programa za ekološkikriminal i njegovog projekta “Leaf” (pomoc provođenju Zakona o šumama), okupilaje agencije za provođenje zakona u borbi protiv kriminala u šumama Bolivije, Brazila,Čilea, Kolumbije, Kostarike, Dominikanske Republike, Ekvadora, Gvatemale,Hondurasa, Perua, Paragvaja i Venecuele. Zvaničnici, koji su sprovodili inspekcije iistrage, su se fokusirali na vozila, maloprodajne objekte i pojedince, kao i na nadzori prac enje u lukama i drugim saobrac ajnim čvorištima. Zaplijenjeno drvo i srodniproizvodi se procjenjuju na više od 50.000 m3 drveta, a oduzeto je ekvivalentno oko2.000 kamiona drvne celuloze. Ukupna vrijednost zapljenjene drvne maseprocjenjuje se na oko 8 miliona dolara.24

Ova međunarodna operacija je odličan primjer kako pojedinačne zemlje iregioni mogu uspješno djelovati kroz međunarodnu saradnju radi spriječavanjanelegalne sječe.

�3

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

rin

aM

ali

sS

azd

ov

ska

Što se tiče ekološkog kriminala u BJR Makedoniji, Ministarstvo unutrašnjihposlova nema podatke o međunarodnim ekološkim krivičnim djelima mada je (kaoprimjer) u praksi bilo slučajeva prodaje drvne celuloze iz BJR Makedonije u Kosovo*.I pored svega, ekološkim krivičnim djelima se ne posvec uje dovoljno pažnje što jepotkrijepljeno i podacima iz Interpola i Europola koji kažu da se BJR Makedonija nijebavila nikakvim slučajevima ekološkog kriminala sve do danas.

Makedonska policija, u određenim slučajevima, preduzima aktivnosti kako biidentifikovala počinioce nekih kriminalnih djela kao što su uništavanje šuma,nezakoniti lov i krivolov iako takve policijske akcije, kao i učešc e sudstva, nemajunikakav uticaj na spriječavanje ekološkog kriminala. U stvari, zbog niskog nivoa javnesvijesti i blage institucionalne politike, postoji tendencija da počinioci ponovekaznena djela.

Osim policije, postoje i drugi organi i službe koji preduzimaju mjere za borbu protivekološkog kriminala i uspješno rade u pogledu međunarodne saradnje. To suMinistarstvo okoliša/životne sredine i prostornog planiranja, Ministarstvo poljoprivrede,šumarstva i vodoprivrede i Uprava carina.

Studija slučaja uništavanja šuma u BJR MakedonijiJedan tipičan primjer prekograničnog uništavanja šuma i organizovanog kriminalaje nelegalan transfer drvne mase iz BJR Makedonije do Kosova* u svrhu prodaje. Naovaj način, makedonski prestupnici pokušavaju da prikriju tragove u sopstvenojzemlji nudec i celulozu za prodaju susjednoj zemlji.

Kao odgovor, BJR Makedonija je usvojila Strategiju razvoja šumarstva koja sezasniva na Zakonu o šumama. U skladu sa Strategijom, reorganizovan je državniinspektorat za šumarstvo i lov, uključeno je još 25 inspektora a zakonodavstvo jemodifikovano.25

Kao rezultat aktivnosti Državnog inspektorata za šumarstvo i lov i međunarodnusaradnju sa kolegama sa Kosova*, dogovorene su stroge mjere u cilju spriječavanjailegalnog prevoza drvne mase iz BJR Makedonije na Kosovo*. Intenzivne patrole suuvedene duž granice, što je doprinijelo značajnom smanjenju broja ilegalnihgraničnih prelaza i dovelo do smanjenja ilegalnog prevoza drvne mase.

Ovo je odličan primjer kako se može uspostaviti međusobna, šira, međunarodnasaradnja, kako bi se uspješno smanjile i spriječile kriminalne aktivnosti. U buducnosti,rad policije, inspekcijskih službi, pravosudnih organa i drugih institucija i agencijatreba da bude ojačan u cilju smanjenja stope ekološkog kriminala u zemlji.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

rin

aM

ali

sS

azd

ov

ska

ZaključakUništavanje šuma u BJR Makedoniji je ozbiljan problem zbog:

� velikog broja ljudi koji su uključeni u nelegalnu sječu;

� međunarodne prirode problema, bilo da strani državljani uništavaju makedonskešume ili da makedonski građani prevoze ilegalno posječeno drvo iz zemlje (npr.na Kosovo*);

� štete prouzrokovane makedonskoj ekonomiji;

� niskog nivoa kazni za počinioce ovog krivičnog djela što ih podstiče da ponovekazneno djelo; i

� nastalog zagađenja okoliša/životne sredine s obzirom da smanjenje makedonskihšuma dovodi do smanjenja funkcije šuma u smislu obezbjeđivanja čistog izdravog zraka.

Ovi i drugi problemi, koji se javljaju kao posljedica uništavanja šuma u BJRMakedoniji, mogu se jedino riješiti interdisciplinarnim pristupom. Institucijeodgovorne za bavljenje nelegalnom sječom su: Ministarstvo unutrašnjih poslova,Inspekcijske službe nadležnih ministarstava, Ministarstvo okoliša/životne sredine iprostornog planiranja, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede,uključujuci šumarsku policiju, sudove, javne tužioce, itd. Intenzivna saradnja izmeđuovih organa je od suštinskog značaja kako bi se stavila tačka na organizovani ekološkikriminal i obezbijedila zdrava životna sredina za buduc e generacije.

Prof. Dr.sci Marina Malis Sazdovska,radi na Fakultetu za bezbijednost u Skoplju, BJR Makedonija.

Fusnote1 Krivični zakon BJR Makedonije, Službeni Glasnik RM, No. 37/96, Juli 29, 1996

2 Zakon o šumama, Službeni Glasnik RM, No. 47/97, čl. 45

3 M. Malis Sazdovska. (2009). Zeleni kriminal, Solarisprint, Skopje.

4 Nelegalna sječa košta globalnu ekonomiju. Procjenjuje se da je to 10-15 milijardi USD godišnje i

potkopava legitimno poslovanje. U značajnom broju zemalja, nelegalna sječa šuma je veliki

problem koji predstavlja ozbiljnu prijetnju za šume, zajednicu i divlje biljke i životinje. R. Hembery,

A. Jenkins, G. White and B. Richards. WWF UK Izvještaj o nelegalnoj sječi, Januar 2007. godine.

5 Stopa krčenja šuma je najviša u Africi sa preko 7 % po deceniji a u Latinskoj Americi sa nešto

ispod 5 % za isti period. Krčenje šuma je značajno opalo u Aziji od 1980. do 1990. godine

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Mar

ina

Mal

isSa

zdov

ska

dijelom zbog širenja plantažnih šuma. Gotovo cjelokupno svjetsko krčenje šuma se odvija u

tropskim regionima koji sadrže nešto manje od polovine svjetskih šuma. U Evropi i Sjevernoj

Americi, prirodne šume su se proširile od 1990. godine jer je potrebno manje zemljišta za

poljoprivredu zbog niskog rasta stanovništva i stalnog povec anja poljoprivredne

produktivnosti. Globalni izazov – globalna prilika, www.johannesburgsummit.org

6 Podaci iz Državnog zavoda za statistiku BJR Makedonije www.stat.gov.mk

7 Prema podacima iz šumarske policije, nelegalne aktivnosti prijavljivane u 2010. godini

uključuju 17,890.20 m3 šume, u 2011. godini preko 21,701.40 m3 a u prvih 10 mjeseci 2013.

godine, ukupno 25,231.70 m3 šume. http://www.dw.de/a-16422974

8 www.stat.gov.mk

9 Nelegalna sječa u Jugoistočnoj Evropi, Regionalni izvještaj, Regionalni centar za okoliš/životnu

sredinu, 2010. godine, str. 93

10 M. Malis Sazdovska. “Eliminacija ekološkog kriminala kao dijela organizovanog kriminala u BJR

Makedoniji.” Pregled međunarodnih poslova, Beograd, 2009. godine, str. 84

11 M. Malis Sazdovska. “Upotreba specijalnih istražnih mjera u otkrivanju ekološkog kriminala:

Međunarodna i makedonska perspektiva.” Razumijevanje i upravljanje pritiscima na

okoliš/životnu sredinu u Jugoistočnoj Evropi, NATO Nauka za mir i bezbijednost, serija-C:

Životna sredina/okoliš i sigurnost, Springer, 2011.godina, str. 123.

12 Teško je procijeniti razmjere kriminalnih aktivnosti u vezi divljih biljaka i životinja jer se one ne

evidentiraju na isti način kao, na primjer, trgovina drogom, ubistva, silovanja ili krađe. Kriminal

vezan za divlje biljke i životinje u mnogim aspektima je “kriminalno djelo bez žrtava”. Postoji

dosta dokaza o umiješanosti organizovanih kriminalnih mreža u sakupljanju, obradi,

krijumčarenju i trgovini divljim životinjama, biljkama i proizvodima, koje koriste sofisticirane

tehnike i koje prelaze preko nacionalnih granica i kontinenata. Prevara, falsifikovanje, pranje

novca, korupcija i nasilje su često sreću u saradnji sa različitim oblicima kriminala vezanog za

divlje životinje i biljke. Ekološki kriminal je danas visoko pozicioniran problem u u svijetu:

http://www.unep.org/Documents.Multilingual/Default.asp?DocumentID=530&ArticleID=5764

&l=en

13 K. Eman. “Ekološki kriminal i kriminalitet: Teorijska i praktična pitanja.”Varstvoslovje, Časopis za

kriminalistiku i sigurnost, 2010/4, str. 476

14 M. Malis Sazdovska. “Zeleni kriminal.” Solarisprint, Skoplje, 2009, str. 143

15 M. Malis Sazdovska “Krim-policija i ekološki kriminal.” Jofi-sken, Skoplje, 2005, str. 17

16 www.moi.gov.mk

17 Z. Golubović. “Regionalna saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala.” Centar za

bezbjednosne studije, IV, No. 3.2010.

18 Zakon o graničnoj kontroli, Službeni Glasnik RM, No. 30.12.2010

19 http://www.moi.gov.mk/ShowAnnouncements.aspx?ItemID=10001&mid=1367&tabId=1

&tabindex=0 (in Macedonian).

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

rin

aM

ali

sS

azd

ov

ska

20 Tanja Fröhlich. “Organizovani ekološki kriminal u državama EU”, Rezime. BFU u saradnji sa Max-

Planck-Institute, 2003.

21 http://www.interpol.int/Crime-areas/Environmental-crime/Environmental-Compliance-and-

Enforcement-Committee

22 M. Malis Sazdovska. “Ekološka sigurnost kroz prizmu INTERPOLa.” Savremena makedonska

odbrana X II, No. 21, Skoplje, 2011, str. 33

23 http://www.interpol.int/Crime-areas/Environmental-crime/Ecomessage

24 http://www.interpol.int/News-and-media/News-media-releases/2013/PR017

25 Nelegalna sječa u Jugoistočnoj Evropi, Regionalni izvještaj, Regionalni Centar za okoliš/životnu

sredinu, Mađarska, 2010. godine

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

rin

aM

ali

sS

azd

ov

ska

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

rin

aM

ali

sS

azd

ov

ska

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

POgLAvLJE 4

Tajnoviti likovi i mutni poslovi:Kratak pregled korupcije

NATHAN JOHNSON

�0

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

Mito u Jugoistočnoj Evropi: UNODC-ovo istraživanje1

Ekološki kriminal i korupcija imaju mnoge oblike a (u širem kontekstu) smatraju sevrstama kriminalnih aktivnosti koje obec avaju relativno visok procenat uspjeha započinioce. Ekološki kriminal se pojavio tek u posljednjih nekoliko godina i predstavljaveoma ozbiljan problem za vladine službenike i agencije za provođenje zakona alijavnost zna vrlo malo o tome. Zbog toga, ekološki kriminal nije visoko na listizanimanja većine ljudi širom svijeta a jednako je tako i u Jugoistočnoj Evropi (JiE).Korupcija, s druge strane, ne samo da se uveliko praktikuje u regionu JugoistočneEvrope nego je i razlog velike zabrinutosti javnosti i na trec em je mjestu u regionu,odmah iza nezaposlenosti i siromaštva.2

Korupcija poprima mnoge oblike ali mito, u bilo kom obliku, je više od toga.Istraživanje UNODC-a pod nazivom “Korupcija na zapadnom Balkanu”, daje sljedecudefiniciju mita:

“(a) (a) obecanje, nuđenje ili davanje nepripadajuće koristi državnom službeniku,posredno ili neposredno, za samog službenika, drugo lice ili stranku, kako bi obavioslužbenu radnju ili se uzdržao od djelovanja u obavljanju svojih službenih dužnosti,i (b) kao traženje ili prihvatanje nepripadajuće koristi od strane državnog službenika,drugog lica ili stranke, posredno ili neposredno, kako bi obavio službenu radnju ili seuzdržao od djelovanja u obavljanju svojih službenih dužnosti.”3

Dok se podmićivanje sigurno odvija u velikoj mjeri i na najvišim nivoima, širomsvijeta, istraživanje UNODC-a se fokusira na “vrste sitne korupcije koja utiče nasvakodnevni život običnih ljudi ili u njihovim odnosima sa javnom upravom koja jepružalac usluga i koja igra tako veliku ulogu u savremenom društvu; značajno je daosam od deset punoljetnih građana u Jugoistočnoj Evropi komunicira sa pružaocemusluga, u nekom trenutku, u toku godine.” 4 (Za ključne indikatore podmićivanja, zapojedinačne države, pogledajte tabelu na kraju ovog poglavlja.)

Podaci UNODC istraživanja, uzeti u cjelini, otkrivaju nekoliko karakteristika oprirodi (i percepciji) podmicivanja u regionu Jugoistočne Evrope. Prva karakteristikaje da su se mnogi od slučajeva podmicivanja širom regiona održali u svakodnevnimodnosima između građana i pojedinaca koji rade u javnom sektoru. Na primjer, 57 %anketiranih građana, koji su imali nedavno iskustvo sa korupcijom, platili su mitoljekarima5 najčešće s ciljem da smanje period čekanja ili da dobiju preferencijalnitretman. Drugi po redu da prime mito u gotovini su policajci (35 %) što je uobičajenanagrada za smanjenje novčane kazne ili ne izdavanje kazne.6

Sama ova obilježja nam mnogo govore o raznovrsnoj prirodi korupcije. Podatkeo korupciji treba posmatrati iz prave perspektive. Iako učestalost korupcije može bitiupadljivo visoka u datom području posmatranja, obim korupcije ne mora biti tolikoozbiljan kao što se misli na prvi pogled. Po istom principu, razlog za zabrinutost je

�1

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

prividna spremnost građana da plate ili ponude mito za osnovne usluge na koje imajupravo kao i očigledna spremnost osoblja, koje provodi zakonske propise, da prihvatinaknadu ili mito za pružene usluge i pored toga što im je to radna i zakonska obaveza.

Moguće je da zbog rasprostranjene sitne korupcije postoji česta pojavapodmic ivanja u regionu Jugoistočne Evrope, kako u ruralnim područjima tako i uurbanim sredinama. Takođe, dok su muškarci u regionu nešto skloniji korupciji odžena, uključenost u podmićivanje, u jednom ili drugom obliku, pokazuje da jerelativno mali jaz između polova.

Druga karakteristika koja proizilazi iz istraživanja UNODC je zapanjujuc a. U 43 %slučajeva podmic ivanja, plac anje je ponuđeno od strane samih građana. Ovopokazuje nedostatak vjere koje neki građani imaju u sposobnost državne uprave dafunkcioniše bez placanja neke vrste mita za olakšavanje birokratske procedure.7 Ovotakođe ukazuje kako su pojedini aspekti korupcije postali priznati kao dio “načinaživota” u regionu.

Međutim, nisu svi građani podložni takvim radnjama. Otprilike, svaki četvrtianketirani građanin u regionu je odbio zahtjev javnog službenika u vezi davanjamita.8 Takođe, obeshrabrujuća činjenica je ta da je manje od 2 % onih koji su dalimito i o tome obavijestili nadležne organe.9 Ali, to nije iznenađenje ako postoji opštemišljenje javnosti da (u najboljem slučaju) sami organi vlasti ne čine ništa ili su (unajgorem slučaju) vec i sami ogrezli u korupciju. Istina je, da je samo jedna četvrtinaod ukupno prijavljenih, zvaničnih procedura, protiv javnih službenika pokrenuta dosada10 — što baca sumnju na članove sudstva i cjelokupno pravosuđe.

Kao rezultat svega, prilikom podmićivanja u regionu Jugoistočne Evropegeneralno preovladava“kultura cutanja”. Veoma je teško da se probije ova tišina kadasu svi nivoi društva uključeni u jedan ili drugi oblik podmićivanja. Krug je manje-višezatvoren tako da niko, ni grupa niti određeni sloj društva, ne smatraju da mogu dase suoče sa problemom sami.

Trec i ključni faktor koji se pojavljuje je uloga javne uprave u društvimaJugoistočne Evrope. Javna uprava igra važnu ulogu u vec ini savremenih društava,bilo da ima veze sa izdavanjem zvaničnih dokumenata, upisom u školu, medicinskompokrivenošću, isplatom penzija ili socijalnih davanja. U regionu Jugoistočne Evrope,82 % punoljetnih građana je imalo kontakt sa službenim licima, najmanje jednom uposljednjih 12 mjeseci.11 Sa ovolikom učestalosti kontakata između građana idržavnih organa vec postoje pogodni uslovi za čin sitnog podmic ivanja, štodozvoljava da korupcija prožima društvo na svim institucionalnim nivoima.

Javna uprava nije od vitalnog značaja samo u pogledu usluga koje pruža ljudimakoji žive u Jugoistočnoj Evropi. Javna uprava je, takođe, najveci poslodavac u regionui obezbjeđuje dobre plate, sigurnost i povezane prednosti zapošljavanja pa je posao

�2

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

u javnoj upravi veoma tražen. U protekle tri godine, gotovo jedan, od pet punoljetnihgrađana koji žive u Jugoistočnoj Evropi, je konkurisao za posao u javnom sektoru.12,a u skladu sa tim:

“Jedan od osam priznaje da su dali nešto novca, poklon ili uslugu kako bi osiguralisvoju poziciju tj. dobili posao. Među onima koji nisu uspjeli, postoji rašireno mišljenje dasu faktori kao što su nepotizam ili mito odigrali odlučujucu ulogu u procesu zapošljavanjadok samo 10 % vjeruje da je napravljen odabir kandidata po zaslugama.”13

Postoji i određena vrsta “niskih” pritisaka koji utiču na ishode lokalnih izbora.Upitani o posljednjim izborima u svojim zemljama, prosječno od 8 % anketiranih je“traženo da glasaju za određenog kandidata ili političku partiju u zamjenu zakonkretnu ponudu novca, robe ili usluga. Najvec i broj ponuda je bio u ruralnimsredinama, češc e kod muškaraca nego žena i češc e kod osoba sa niskim primanjimai niskim nivoom obrazovanja.”14

Ipak, da čitalac ne bi stvorio pogrešan utisak da je svakodnevni život u JugoistočnojEvropi prepun strahovanja i dvoličnosti, procent krađa, provala, napada, pljački i krađaautomobila u zemljama regiona je znatno niži nego onaj koji se odnosi napodmicivanje (redom: 4,3 %, 2,9 %, 2,7 %, 1,0 % i 0,9 %).15Ove umjerene stope, za teškakrivična djela, su više ili manje veoma slične onima u drugim evropskim zemljama.“Osam od deset građana u zemljama Zapadnog Balkana se osjeca sigurno kada šetajusami po mraku u svom naselju a velika vecina stanovnika u regionu se osjeca priličnosigurno u svojim domovima.”16

Sve ovo ukazuje da životni standard u Jugoistočnoj Evropi može dostići veomavisok nivo ukoliko se pronađe rješenje za drastično suzbijanje korupcije ipodmic ivanja. U tom pogledu treba da se uradi još mnogo posla. Otprilike jednapolovina građana u regionu vjeruje da:

“se korupcija javlja često ili vrlo često u velikom broju važnih javnih institucijauključujuci centralne i lokalne vlasti, parlament, bolnice, pravosuđe i policiju... jednatrec ina (34 %) građana koji žive na Zapadnom Balkanu smatra da je korupcija,zapravo, u porastu u njihovoj zemlji, polovina njih smatra da je stabilna a 14 % mislida je u opadanju.”17

Razumijevanje korupcijeStručnjaci Regionalnog centra za okoliš/životnu sredinu za Centralnu i Istočnu

Evropu, u okviru tematske oblasti Provođenje zakona i usklađenost, kreirali surelevantne dokumente i bili uključeni u projekte podizanja svijesti o prirodi iobimu korupcije u regionu Jugoistočne Evrope, posebno one koje se odnose naekološki kriminal.

�3

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

Program razmjene, kao dio ECENA projekta, održan je u Zagrebu, Hrvatska, ufebruaru 2010. godine na kojem su Tsvetelina Borissova Filipova i Bruno Mesquitapripremili i održali prezentaciju o etici ekoloških inspektora. Tokom te radionice,učesnici su dobili priliku da razmijene svoja viđenja o tome šta su najveci problemite da se razmotri širok spektar preporuka i predloženih rješenja.

Osnovni oblici korupcije (sitna korupcija, trgovina uticajem, nepotizam ipronevjera) 18 mogu se otkriti u bilo kom slučaju kada jedna osoba ili grupa nastojida stekne nepoštenu prednost bilo sa dobrovoljnim ili sa nevoljnim saučesništvomdrugog lica ili grupe. Pri tome nije bitno da li to podrazumijeva davanje ili primanjepreferencijalnog tretmana, utiče li na ishod izbora ili učestvuje li u prikrivanju ilisamom ekološkom kriminalu, samo da bi se postigao željeni ishod.

Sitna korupcija (koja je, kao što je vec rečeno, preplavila cijeli region JugoistočneEvrope) je svakodnevni oblik korupcije koji se odvija između birokrata i običnihgrađana. Ponekad se naziva “korupcija preživljavanja”, odnosno, to je nešto štoprovode niži ili srednji nivoi službenika koji se bore da prežive sa lošom platom.

Trgovina uticajem je nezakonita praksa korištenja nečijeg uticaja u vladi ili nečijeveze sa autoritetima kako bi se dobila naklonost ili preferencijalni tretman, obično uzamjenu za plac anje.

Nepotizam je oblik favoriziranja koji uključuje porodične odnose. To je situacijau kojoj neka osoba koristi svoju moć i autoritet kako bi osigurala posao ili drugeusluge svojim rođacima.

Pronevjera nastaje kada se nekoj osobi povjeri neki oblik javne ili privatneimovine a ona ga zadržava ili otuđuje za ličnu korist ili finansijsku dobit.

Za sve postoji razlogKorupcija nije stvorena u vakumu. Njeni različiti vidovi proizlaze iz različitihdruštvenih, ekonomskih i političkih okolnosti. Kako je vec pomenuto, niska plata jemotivacioni faktor koji se odnosi ne samo na niže rangirane službenike nego i napolicajce, inspektore za zaštitu okoliša/životne sredine, nastavnike, medicinskoosoblje – uglavnom na bilo koga ko funkcioniše kao karika u lancu usluga.

Još jedan razlog za korupciju je institucionalna nejasnost ili neodređenost.Ponekad su “pravila igre” previše kompleksna što većinu ljudi čini nesigurnim uvezi sa provođenjem ispravnih ili etičkih formi u datoj situaciji. Npr. vec ina ljudi neplac a poreze iz altruizma ali je daleko više vjerovatno da ce oni to uraditi ukolikoje poreska stopa prihvatljiva a sistem za podnošenje jasan i jednostavan. Drugi putsu pravila previše otvorena, ostavljajuc i mnogo prostora za različita tumačenja. Toje naročito problematično kada je uključeno više institucija (a često više jezika ilikultura) od kojih svaka ima drugačije razumjevanje ili korištenje određenih termina

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Nat

han

John

son

i praksi. Ponekad, pravila uopšte ne postoje pa takve situacije mogu da proizvedujasne rezultate ali ne i u korist svih.

Ponekad postoje dobra pravila ali ih nedostatak institucionalnog kapacitetačini nevažećim. Primjeri za to su: kompleksan komandni lanac u policiji c efunkcionisati kada mreža ima jasno definisane uloge i odgovornosti kao iodgovarajuće komunikacione tehnologije; ili, policijska jedinica koja je nasumičnoudružena sa nekom drugom jedinicom a data joj je zastarjela oprema, nec e biti ustanju da djeluje koordinirano i da odgovori na najbolji mogući način. Lošiinstitucionalni okviri, određene ljude dovode u iskušenje, da li iz koristoljublja ilinužnosti, da pronađu najbrži put ka postizanju rezultata. Donosioci odluka, saupitnom dozom savjesti i stručnosti, mogu nesumnjivo postići dobre rezultate ako“sijeku krivine” ali na duže staze, institucija koja nema razvojne resurse iodgovarajuc e mehanizme unutrašnje kontrole, neminovno je podložnaautoritetima koji jedino žele razviti talenat za izdržljivost.

To nas dovodi do drugog ključnog izvora korupcije, onog koji je endemičan uvec im društvenim i operativnim strukturama a to je nedostatak odgovornosti.Primjer za to bi mogao biti sljedeći: ako stanovnici grada na rijeci otkriju toksine upitkoj vodi, 99 % građana će smatrati da je izvor toksina hemijska fabrika kojaposluje uzvodno. Ali šta ako je hemijska fabrika dio globalnog preduzec a i ima100.000 zaposlenih? Koga zaista treba smatrati odgovornim? Ukoliko je odluka dase otrov baci u rijeku donesena na najvišem nivou, mogu li građani ovog maloggrada pokrenuti pravni postupak da to i dokažu ? Mogu li oni to sebi da priušte?

Što se tiče korporativne strane, tu postoji mnogo scenarija za razmatranje.Ponekad su kompanije toliko bogate i moc ne da su u stanju da krše zakonnekažnjeno19, djelimično zbog toga što je pojedincima, koji djeluju u okviru složenekorporativne strukture, lakše da izbjegnu ličnu odgovornost pa krivica uvijek možebiti usmjerena na niže.

U drugim prilikama, kompanija može suviše da naraste da bi bila u mogućnostida efikasno nadgleda svaki aspekt svog poslovanja. Korporativna uprava može dauradi sve što obezbjeđuje odgovorno poslovanje ali lokalna poslovna jedinica možeda krši pravila, sama za sebe. Konačno, korporativni proces donošenja odluka čestouzrokuje značajnu udaljenost između onih koji donose odluke i onih koji supogođeni njima. Ljudi su spremniji da sankcionišu aktivnosti koje uzrokuju značajantrošak, kada osoba koja je zadužena za sankcije nema fizički ili emocionalni kontaktsa ljudima na koje ta odluka utiče.

Postoji još jedan oblik korupcije koji proizlazi iz uspostavljanja standarda koje jeizuzetno teško ili nemoguce provesti. Npr. izdavanje radne dozvole kompaniji, možese ostvariti samo uz uslov da ispuni novo uvedeni ekološki kriterijum, a to zahtijeva

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

nemoguc e velike sume novca. U tom slučaju, kompanija može pružiti lažneinformacije vlastima ili pokušati otvoreno da podmiti vlasti s ciljem opstanka. Ako jeu pitanju proces inspekcije, osoblje kompanije može pokušati da podmiti ili na nekinačin odvrati inspektora u obavljanju svog zadatka. Prirodno, inspektor sa bijednoniskom platom c e velikodušnu ponudu kompanije smatrati prilično primamljivom.

Razumijevanje ovih osnovnih oblika korupcije i razloga zbog kojih se ona javljaolakšava identifikaciju uzroka i razvoj strategija koje mogu dovesti do progresivnogiskorjenjivanja. Mi se okrećemo nekim od tih strategija.

Izaći na kraj sa korupcijomU osnovi, postoje strukturne i lične komponente koje su dio borbe protiv korupcijea tu je i uzajamni odnos između ove dvije komponente. Kada je efikasna struktura namjestu, daleko je više vjerovatno da će pojedinci slijediti standardnu praksu.Istovremeno, etičko ponašanje pojedinaca na rasprostranjenoj i dosljednoj osnovidaje strukturi snagu, izdržljivost i efikasnost.

Strukturni alatiPrije svega, treba provoditi dobre i kvalitetno napisane zakone. Zakonodavstvo jetemelj društva ali čak i tamo, gdje generalno posmatrano postoji vladavina prava, unekim oblastima nedostaju jasne zakonske smjernice. Povec ana briga zaokoliš/životnu sredinu, u posljednjih nekoliko decenija, proizvela je širenje novogekološkog zakonodavstva koje se krece u obimu od lokalnog do međunarodnog. Danavedemo samo nekoliko primjera: uspostavljena su zašticena područja, uvedeni sustandardi i ograničenja zagađenja, neke agencije za provođenje zakona dobile suzadatak da se bave isključivo kršenjem zakona o zaštiti okoliša/životne sredine.

Politike i konvencije, iako ne nose nužno snagu zakona, su nacrti izrađeni nanajvišim nivoima uprave i obično služe kao nacrti za sadašnje i buduc e akcije. Dok sjedne strane, zakon propisuje minimum zahtjeva, s druge strane politike, konvencijei direktive uspostavljaju jasne ciljeve koji su ostvarivi.

Cilj jednostavno može biti da se sačuva oblast divljine ali za to je potreban i pravnimehanizam koji to podržava ukoliko se destruktivne prakse žele zaustaviti ili promijeniti.

Danas vec ina vlada ima politiku da informiše stanovništvo o odlukama kojedonose u vezi sa pitanjem klimatskih promjena. Neispunjavanje određenih zakonskihobaveza može nositi određene kaznene sankcije dok neuspjeh u ispunjavanju ciljevapolitike, nec e rezultirati kaznenom akcijom. Aarhuska konvencija predstavljameđunarodnu opredijeljenost za zajedničku viziju buduc nosti uz zaštituokoliša/životne sredine kao svoje osnovne obaveze.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

Ono što je zajedničko mehanizmima zakonodavstva i politike je, svakako,oslanjanje na efikasne sisteme prac enja. Ako kriminalna aktivnost treba da budekrivično gonjena, prvo mora biti otkrivena. Slično tome, ako je politika tolikopozitivna, takve tvrdnje zahtijevaju verifikaciju. Na holističkom nivou, sistem zapracenje sadrži zbir ulaznih podataka iz javnog i privatnog sektora i civilnog društva.Na društvenom nivou, dobre prakse se podstiču i pokazuju. U privatnom sektoru,poslodavci i zaposleni su savjesni u vezi zloupotreba i prevara i uvjereni su uefikasnost mehanizama za implementaciju kada prijavljuju počinjeni kriminal ili činmalverzacije nadležnim organima. Za to vrijeme, OCD i NVO su pouzdani partneri ikorisni zagovarači u okviru javnog i privatnog sektora.

Jedan od najmoc nijih alata koji je na raspolaganju organizacijama civilnogdruštva je “zajednička inicijativa”. OCD i NVO, sa odgovarajuc im resursima iekspertizom, mogu koordinirati između više interesnih strana za udruživanjesredstava kao i dijeliti i razmjenjivati informacije od vitalnog značaja.

Druga dva alata, koji su u biti suprotni, mogu biti efikasni u smanjenju korupcijea to su podsticaji i sankcije. Prvi nagrađuje dobro ponašanje dok drugi kažnjava lošeponašanje. Sankcije i kazne su uglavnom u domenu vlada i njihovih organa zaprovođenje zakona i sudskih sistema. Podsticaji, s druge strane, mogu uvelikopoboljšati efikasnost politike i zajedničkih inicijativa. Civilno društvo je generalnonajbolje mjesto na kojem se mogu naći ideje u vezi sa tim šta je to što motivišelokalno stanovništvo ili određeni skup interesnih strana.

Individualno ponašanjeVec ina pojedinaca pokušava da živi svoje živote na način da uspostavljaju zdravbalans između lično prihvatljivog ponašanja i društveno odgovornog ponašanja.Međutim, ne samo da svi pravimo promašaje u vođenju savršenih života, negotakođe postoji puno varijacija između pojedinaca i kultura i onoga što čini pravilnoponašanje. Zbog toga, društva stvaraju zakone. Mi utičemo jedni na druge uregulaciji sopstvenog ponašanja.

Takođe, postoje dobra, osnovna pravila koje treba imati na umu i koja sepreporučuju organima vlasti da ih se pridržavaju što je više moguc e prilikomobavljanja svojih dužnosti. Tsvetelina Borissova Filipova i Bruno Mesquita su, naECENA skupu u Zagrebu 2010. godine, iznijeli sljedece preporuke i smjernice:20

Po definiciji, javni službenik je zaposlen da služi širem javnom interesu. “Sukobinteresa”će nastati kada ova osoba ostvari rezultate koji krše povjerenje javnosti, biloda to znači da traži materijalnu ili finansijsku korist ili koristi nečije veze za dobrobit

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Nat

han

John

son

porodice, prijatelja, poslovne asocijacije ili političara. Akcije se mogu izvesti svjesnoi nehotice, direktno ili indirektno. Ponekad su okolnosti takve da c e javni funkcionernac i za nemoguc e da se ponaša na nepristrasan način ili da izvrši svoje dužnostiprofesionalno i objektivno.

Ekološki inspektori treba uvijek da budu svjesni da služe javnom interesu.Fokusirajuc i se na potrebe klijenta (ili javnosti, što takođe može biti slučaj) pomažeinspektorima da rade kvalitetan posao i obezbijede integritet svoje profesije. Takođeje važno da se striktno drže svog posla dok obavljaju inspekciju. Oni ne treba da ulazeu nepoznate teme niti u bilo kakve političke rasprave tokom trajanja inspekcije. Odvitalnog je značaja da budu, koliko je moguc e, neutralni i nepristrasni u tokupostupka a istovremeno da budu učtivi i da tretiraju svakoga sa poštovanjem tokomobavljanja zadatka.

Da bi bili sigurni da je njihov stav besprijekoran, veoma je važno da ekološkiinspektori budu upoznati sa ažuriranim relevantnim zakonskim obavezama,pravilima i procedurama koje važe za svaku inspekciju. Svaka nesigurnost može dadovede do grešaka koje mogu koštati sve uključene strane ali i da ostaviti prostorpodložan manipulaciji i kršenju pravila. Na kraju, ne trebaju prenagliti ili žuriti kadase nađu u nedoumici. Svaki inspektor, kada mu je nejasno šta da radi u datoj situaciji,treba da kontaktira svog pretpostavljenog ili, ako je moguc e, napravi pisanuzabilješku tako da problem opiše u detalje. Ta zabilješka se kasnije može iskoristitiukoliko zatreba.

Institucionalne strategijeU cilju podsticanja etičkog ponašanja svojih članova i predstavnika, institucije moguusvojiti više strukturnih mjera i unutrašnjih procedura. Jedan od tih koraka je dainstitucionalna direkcija razradi i provodi strogu antikorupcijsku strategiju. Efikasnaantikorupcijska strategija podrazumijeva izradu pažljive analize postojeceg spoljnjegokruženja (političko, ekonomsko, socijalno i pravno) i unutrašnjeg okruženja uinstituciji (osoblje, vještine, vrijednosti, operativna struktura, stil, strategija, itd.) kaoi identifikaciju ključnih problema. U okviru antikorupcijske politike može se uvestisistem nagrada i kazni za zaposlene.

Još jedan veoma važan faktor je da se obezbijedi da je komunikacija unutarinstitucije sigurna. Svi zaposleni treba da budu sigurni da se korupcija može prijavitibez rizika od odmazde. Institucija može odlučiti da osujeti potencijalnu korupcijutako što će njena antikorupcijska strategija biti dostupna široj javnosti. Istovremeno,potrebno je uspostaviti sistem provjere i ravnoteže u cilju sprečavanja zloupotrebemoci i pozicije.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

sonTabela 1 regionalni ProsJek

Ključni indiKatori uKuPno urBani ruralni MuŠKarCi ŽEnEProcenat stanovništva 82 % 83,5 % 80,3 % 82,4 % 81,7 %koji ima kontakt sa javnomadministracijomRasprostranjenost mita 12,5 % 12,2 % 12,9 % 13,3 % 11,7 %

Prosječni broj podmičivaća 5,0 4,9 5,1 4,9 5,1

Prosječni plaćeni iznos(eUR-PPP*)2010 257 294 216 258 255

Izvor: UNODC, Korupcija na zapadnom balkanu: Podmićivanje, iskustva stanovništva (2011.), str. 56*PPP = Paritet kupovne moći u eurima korišten za međunarodnu usporedbu

Tabela 2 alBaniJa

Ključni indiKatori uKuPno urBani ruralni MuŠKarCi ŽEnEProcenat stanovništva 79,7 % 80,6 % 78,8 % 80,1 % 79,3 %koji ima kontakt sa javnomadministracijomRasprostranjenost mita 19,3 % 17,7 % 20,9 % 17,0 % 21,3 %

Prosječni broj podmičivaća 4,1 4,2 4,0 3,8 4,3

Prosječni plaćeni iznos(eUR-PPP*)2010 103 80 123 85 116

Izvor: UNODC, Korupcija na zapadnom balkanu: Podmićivanje, iskustva stanovništva (2011.), str.. 57

Mito u Jugoistočnoj Evropi (2010.)

Procesi monitoringa i redovne kontrole trebaju biti dio antikorupcijske politike aeksterne revizije treba da se provode u redovnim intervalima s ciljem osiguravanjafinansijske transparentnosti. Operativna struktura sa svim ovim dijelovima c e stvoritiokruženje koje c e biti mnogo efikasnije u “držanju korupcije na odstojanju”.

Nathan Johnson radi u izdavačkom odjeljenju RECa i urednik je“Green horizon online”: www.greenhorizon-online.com.

�0

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

Tabela 3 Bosna i HerCegovina

Ključni indiKatori uKuPno urBani ruralni MuŠKarCi ŽEnEProcenat stanovništva 78,3 % 81,4 % 75,6 % 79,6 % 76,9 %koji ima kontakt sa javnomadministracijomRasprostranjenost mita 20,7 % 20,6 % 20,8 % 23,2 % 18,2 %

Prosječni broj podmičivaća 5,4 5,6 5,3 5,5 5,3

Prosječni plaćeni iznos(eUR-PPP*)2010 222 288 166 208 243

Izvor: UNODC, Korupcija na zapadnom balkanu: Podmićivanje, iskustva stanovništva (2011), str.. 58

Tabela 4 kosovo*

Ključni indiKatori uKuPno urBani ruralni MuŠKarCi ŽEnEProcenat stanovništva 69,7 % 68,5 % 70,3 % 71,3 % 67,9 %koji ima kontakt sa javnomadministracijomRasprostranjenost mita 11,1 % 13,7 % 9,7 % 11,8 % 10,3 %

Prosječni broj podmičivaća 10,2 9,9 10,4 10,8 9,5

Prosječni plaćeni iznos(eUR-PPP*)2010 174 169 176 137 210

Izvor: UNODC, Korupcija na zapadnom balkanu: Podmićivanje, iskustva stanovništva (2011.), str.. 60

Tabela 5 BJr MakedoniJa

Ključni indiKatori uKuPno urBani ruralni MuŠKarCi ŽEnEProcenat stanovništva 74,7 % 76,1 % 72,6 % 76,1 % 73,3 %koji ima kontakt sa javnomadministracijomRasprostranjenost mita 6,2 % 6,4 % 5,8 % 7,0 % 5,3 %

Prosječni broj podmičivaća 5,9 6,0 5,5 6,7 4,7

Prosječni plaćeni iznos(eUR-PPP*)2010 1.212 1.597 773 1.027 1.545

Izvor: UNODC, Korupcija na zapadnom balkanu: Podmićivanje, iskustva stanovništva (2011.), str. 63

Dodatne referenceSljedeci izvori ce biti korisni za one koji žele da saznaju više o problemu korupcije i kako da se bore

sa njom.� Regionalna antikorupcijska inicijativa: http://www.rai-see.org/home.html� Evropski partneri protiv korupcije: http://www.epac.at/� Javna uprava i menadžment (OECD):

http://www.oecd.org/topic/0,2686,en_2649_37405_1_1_1_1_37405,00.html� Međunarodna transparentnost: www.transparency.org� Antikorupcijska bilježnica: http://www.rai-see.org/anti-corruption-handbooks.html� Korupcija i okoliš (USAID izvještaj): http://pdf.usaid.gov/pdf_docs/PNACT876.pdf

�1

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

Tabela 6 Crna gora

Ključni indiKatori uKuPno urBani ruralni MuŠKarCi ŽEnEProcenat stanovništva 76,7 % 80,4 % 71,1 % 77,1 % 76,3 %koji ima kontakt sa javnomadministracijomRasprostranjenost mita 9,7 % 10,8 % 7,8 % 10,4 % 9,0 %

Prosječni broj podmičivaća 5,9 6,0 5,7 5,7 6,2

Prosječni plaćeni iznos(eUR-PPP*)2010 480 532 351 526 415

Izvor: UNODC, Korupcija na zapadnom balkanu: Podmićivanje, iskustva stanovništva (2011), str. 61

Tabela 7 srBiJa

Ključni indiKatori uKuPno urBani ruralni MuŠKarCi ŽEnEProcenat stanovništva 87,7 % 87,6 % 87,9 % 87,0 % 88,5 %koji ima kontakt sa javnomadministracijomRasprostranjenost mita 9,3 % 9,6 % 8,7 % 10,0 % 8,5 %

Prosječni broj podmičivaća 4,6 4,4 5,1 4,0 5,3

Prosječni plaćeni iznos(eUR-PPP*)2010 349 405 249 446 212

Izvor: UNODC, Korupcija na zapadnom balkanu: Podmićivanje, iskustva stanovništva (2011.), str. 61

� Antikorupcijska inicijativa Svjetske banke:http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/TOPICS/EXTPUBLICSECTORANDGOVERNANCE/EXTANTICORRUPTION/0,,menuPK:384461~pagePK:149018~piPK:149093~theSitePK:384455,00.html

Fusnote1 Ovaj uvodni dio je zasnovan na istraživanju pod nazivom “Korupcija na zapadnom Balkanu:

Podmicivanje podstaknuto od strane stanovništva” koje je objavljeno 2011. godine od strane

Kancelarije Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNODC), uz podršku Evropske komisije.

Izvještaj je regionalni ali sadrži i pojedinačne izvještaje za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu,

Hrvatsku, Kosovo *, BJR Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju. Izvještaj (koji je regionalni) uključuje i

podatke istraživanja iz Hrvatske s tim da specifični podaci (koji se odnose na Hrvatsku) nisu

uključeni u ove procjene, jer kao država nije u kontekstu Themis projekta.

2 “Korupcija na zapadnom Balkanu” str. 7

3 Ibid, str. 13

4 Ibid, str. 7

5 Ibid, str. 7

6 Ibid, str. 7

7 Ibid, str. 8

8 Ibid, str. 8

9 Ibid, str. 8

10 Ibid, str 8

11 Ibid. str. 15

12 Ibid. str. 8

13 Ibid. str. 8-9

14 Ibid. str. 9

15 Ibid. str. 9

16 Ibid. str. 9

17 Ibid. str. 9

18 “Inspekcijska etika”, prezentacija, Zagreb (2010.)

19 Moc ne, beskrupulozne kompanije ce obično tražiti da im se garantuje imunitet od

malverzacija, jednostavno potkupljuju političare i sudije – praksa koja dodatno komplikuje

pitanje “odgovornosti”.

20 Cecile Monnier, REC LEC ekspert, takođe je obezbijedila materijal i ulazne podatke za ovo

poglavlje.

�2

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Na

tha

nJo

hn

son

�3

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

POgLAvLJE 5

Uspostava integralnog alataza izvještavanje o industrijskim

emisijama – Studija slučaja iz SrbijeRADOJE LAUšEvIć I ANA POPOvIć

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

UvodZemlje Jugoistočne Evrope se kreću putem ka konačnom članstvu u Evropskoj Uniji.Kroz ovaj proces dijele zajedničke izazove u sektoru zaštite životne sredine/okoliša.Premoštavanje jaza, između kreiranja politike i ostvarivanja ciljeva, predstavlja jedanod najvećih izazova. Osim toga, primjena pravnih tekovina Evropske unije ćezahtijevati dodatne kapacitete, značajno vrijeme i finansijska sredstva, posebno uodnosu na direktive o vodama, otpadnim vodama, integrisanom spriječavanju ikontroli zagađenja (IPPC), velikim termoelektranama (LCP) i upravljanju otpadom.

Iako je opterećenje izazvano zagađenjem smanjeno (kao posljedica industrijskerestrukcije koja se dogodila tokom godina političke i ekonomske transformacije uzemljama Jugoistočne Evrope) životna sredina/okoliš u regionu je i dalje pod velikimpritiskom. U svrhu osiguranja održivosti, veoma je važno i dalje pratiti i izvještavatio uticajima industrijskih aktivnosti na ishode u oblasti ekologije. Kao rezultatuvođenja novog evropskog zakonodavstva u zemlje Jugoistočne Evrope, i kao diousklađivanja nacionalnog zakonodavstva u oblasti životne sredine/okoliša sapropisima EU, jednostavno izvještavanje je postalo nedovoljno. Postoji realnapotreba da se poboljša izvještavanje o emisijama zagađivanja i da se generalnouskladi način izvještavanja u skladu sa onima u EU.

Kroz ovaj rad, predstavit ćemo rezultate projekta uspostavljanja integralnog alataza izvještavanje o industrijskim emisijama u Srbiji. Ovaj alat je razvijen od stranekonzorcijuma u kojem su učestvovali Regionalni centar za okoliš/životnu sredinu zaCentralnu i Istočnu Evropu (REC) i Norveška kompanija “Emisoft”, u okviru projekta”Uspostavljanje centra za upravljanje okolišem/životnom sredinom u Srbiji”,realozovanog u periodu oktobar 2010. godine – maj 2013. godine, uz finansijskupodršku Norveškog ministarstva vanjskih poslova.

Partneri u projektu su bili Agencija za zaštitu okoliša/životne sredine Srbije (SEPA)kao primalac i glavni korisnik donacije, Ministarstvo energetike, razvoja i zaštiteokoliša/životne sredine Republike Srbije (MEDEP) kao ključni partner, Regionalni centarza okoliš/životnu sredinu za Centralnu i Istočnu Evropu (REC) kao nosilac projekta,kompanija Emisoft kao dobavljač TEAMS softvera za upravljanje okolišem/životnomsredinom i 10 klijenata iz različitih sektora industrije i geografskih regiona – ŽeljezaraSmederevo, kompanija za proizvodnju i preradu čelika: HIP - Petrohemija, proizvođačpetrohemijskih proizvoda; Delta Agrar d.o.o., kompanija za agrobiznis; ŽeljezniceSrbije;, Tigar d.d., proizvođač gumene obuće, tehničkih i recikliranih guma; Kolubarad.o.o., proizvođač lignita; Agroprodukt Šinković d.o.o., uzgoj i prodaja živine;Sojaprotein JSC, kompanija za preradu soje; RTB Bor d.o.o., rudnik bakra i topioničarskibazen i Beogradske Elektrane, Javno komunalno poduzeće za gradsko grijanje.1

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

Opis stanjaU posljednjih 30 godina došlo je do veoma brzog razvoja informacionih sistemaupravljanja okolišem/životnom sredinom (EMISs). Ovi sistemi se koriste za održivoizvještavanje od strane kompanija ali i od strane raznih organa javne uprave, banaka,investitora i osiguravajućih društava. Konkretno, EMISs sistemi igraju značajnu uloguu poslovanju kompanija u kojima mogu biti dio sistema za rano upozoravanje iidentifikaciju rizika za okoliš/životnu sredinu.2 Kompanije koje koriste EMISs sistememogu efikasno pratiti sopstvene ekološke performanse. To doprinosi njihovojkonkurentnosti jer postoji pozitivna korelacija između pravilnog upravljanja životnomsredinom i poboljšanja performansi kompanije u odnosu na druge kompanije u istomsektoru.3 Važan dio EMISs sistema je prikupljanje podataka kao i njihova obrada.

Pravni okvir za nadgledanje i izvještavanje o stanju okoliša/životne sredine u Srbijije Zakon o zaštiti okoliša/životne sredine.4 U članu 69. Zakon definiše institucije i njihoveobaveze za praćenje stanja okoliša/životne sredine kao sastavnog dijela informacionogsistema zaštite okoline. U članu 73. Zakon definiše obaveze državnih institucija i drugihovlaštenih organa kao i svih zagađivača da dostave podatke i informacije u vezinadgledanja stanja okoliša/životne sredine, Agenciji za zaštitu okoliša/životne sredineSrbije, u propisanom formatu. Integrisani informacioni sistemi kojima upravlja Agencijaza zaštitu okoliša/životne sredine Srbije su utvrđeni članom 74. ovog Zakona. Uizmjenama i dopunama Pravilnika5 o metodologiji za razvoj nacionalnih i lokalnihregistara izvora zagađenja i Metodologiji vrsta i načina prikupljanja podataka, koje sustupile na snagu u januaru 2013. godine, jedan od definisanih metoda za dostavljanjepodataka Agenciji za zaštitu okoliša/životne sredine Srbije iz člana 1. je direktan unospodataka u informacioni sistem Nacionalnog registra izvora zagađenja.6

Gore opisani zakonski okvir daje Agenciji za zaštitu okoliša/životne sredine Srbijemandat za razvoj i upravljanje nacionalnim integralnim informacionim sistemom zaštiteokoliša/životne sredine, prikupljanje podataka, centralizaciju i obradu informacija,izvještavanje o stanju okoliša/životne sredine i provođenju politike u oblasti zaštiteokoliša/životne sredine. Pored toga, Agencija za zaštitu okoliša/životne sredine Srbijeje na dobrovoljnoj bazi uspostavila saradnju s Evropskom agencijom za okoliš/životnusredinu (EEA) i Evropskom mrežom za informacije i posmatranje(EIONET).7

Agencija za zaštitu okoliša/životne sredine Srbije i industrijska postrojenja sunedavno dobili veoma moćne alate za integralno izvještavanje o industrijskimemisijama koji su omogućili nesmetano provođenje zakonskog okvira.8

Koncept integralnog izvještavanjao industrijskim emisijamaIntegralni alat za izvještavanje o industrijskim emisijama koji se koristi u Srbiji jerazvijen na osnovu TEAMS platforme za izvještavanje o održivosti.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

TEAMS platforma za izvještavanjeTEAMS SR (izvještavanje o održivosti) je vrlo fleksibilan i efikasan softverski alat kojise koristi za snimanje, konsolidaciju, proračune, osiguranje kvaliteta i izvještavanjeo okolišu/životnoj sredini i korporativnoj društvenoj odgovornosti poslovanjapreduzeća (CSR) sa podacima u jedinstvenom sistemu. Sistem pokriva regulatornopraćenje i izvještavanje za pojedinačne procese ili zahtjeve za praćenje iizvještavanje cjelokupnog funkcionisanja industrijskih postrojenja. Prva verzijaTEAMS alata je pokrenuta prije gotovo 20 godina a danas se koristi od stranevodećih kompanija u nekoliko zemalja.9

TEAMS sistem temelji se na savremenoj tehnologiji ispunjavajući tri ključna ciljakorporativnog izvještavanja o održivosti: transparentnost, dosljednost i usklađenost.Sistem ima nekoliko funkcionalnih oblasti: ulazne podatke i registraciju, prikupljanje

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

Tabela 1 teaMs – FunkCionalne oBlasti

unos podataka/ • Ručna registracija podataka kroz web pretraživačregistracija • Integracija sa drugim sistemima

• Decentralizacija u organizaciji u skladu s potrebama• Matični podaci se održavaju u istom sistemu takođe kroz integracije• Višejezične konverzije mjerih jedinica, pomoćni tekst, minimalne/maksimalne

vrijednosti, restrikcije za periode koji se preklapaju itd.

Prikupljanje podataka i • TeaMS će kombinovati podatke potrebne za izvještavanje za bilo koji izvještaj i zasortiranje bilo koji vremenski period

• Integrisani model za obradu podataka

izvještavanje • Fleksibilni generator izvještaja• Sve opcije za sortiranje i filtriranje u traženim dimenzijama• Definisanje uloga i ovlaštenja obezbjeđuje fleksibilno izvještavanje• Izvještaji u sistemu TeaMS se mogu sačuvati ili otvoriti direktno u PDF, excel, Image

ili drugim formatima.analiza i praćenje • Praćenje trendova i odnosa

• Praćenje kritičnih granica, incidenata i sl.• analiza podataka u bilo kojoj oblasti po mjernoj jedinici, području izvještavanja,

izvoru informacija, vremenskom intervalu izvještavanja

istorijski podaci / • Prijavljivanje svih transakcija (šta, gdje, kada, ko)dokumentacija • Prijavljivanje promjena (za proračune, emisione faktore, itd.)

podataka i sortiranje, izvještavanje, analizu i praćenje te istorijske podatke idokumentaciju. Funkcionalnost izvještavanja je fleksibilna ispunjavajući zahtjeverazličitih grupa kupaca.

Platforma TEAMS omogućava potpunu mogućnost praćenja podataka, ne samotransakcija nego i faktora i proračuna. Svi ulazni podaci su prijavljeni i sadrže sveistorijske podatke što ovaj sistem čini lako dostupnim za reviziju podataka. Mogu seunijeti informacije koje sadrže i tekst i brojeve a sistem ih nesmetano obrađuje.Partnerima u lancu snabdijevanja se takođe može odobriti direktan pristupregistrovanim podacima na ime kupca. Funkcionalne oblasti sistema opisane su uTabeli 1 a funkcionalnost TEAMS sistema omogućava odobrenje registrovanihpodataka kako bi podaci postali važeći u sistemu.

TEAMS struktura i tehnički razvojni alati su dodatno pojašnjeni kroz Aamodtet al.10

Alati razvijeni za integralno izvještavanje industrijskih emisija u SrbijiKorištenjem TEAMS sistema kao razvojne platforme, dva nova alata su razvijena zapotrebe Agencije za zaštitu okoliša/životne sredine Srbije i industrijska postrojenja:TEAMS rješenje za kompetentne organe (Competent Authority Solution – CAS) iTEAMS rješenje za matičnog klijenta (Parent Client Solution – PCS).

TEAMS RJEŠENJE ZA KOMPETENTNE ORGANE (COMPETENT AUTHORITYSOLUTION – CAS)

CAS, Agenciji za zaštitu okoliša/životne sredine Srbije, pruža savremeni sistemupravljanja okolišem/životnom sredinom, obezbjeđujući usklađenost, transparentnosti dosljednost u pogledu izvještavanje prema EU. Sa ovim rješenjem Srbija bi moglapostati jedan od globalnih favorita u oblasti izvještavanja o stanju okoliša/životnesredine.

CAS je informacioni sistem, dizajniran u skladu sa Protokolom o registrimaispuštanja i transfera zagađujućih materija (PRTR), koji dobija godišnje PRTRizvještaje od kompanija koje imaju obavezu izvještavanja u skladu sazakonodavstvom Srbije. CAS omogućava da podaci iz kompanija budu dostupniAgenciji za zaštitu okoliša/životne sredine Srbije kao i relevantim institucijama uEU. Neke od kompanija koje imaju obavezu izvještavanja, posjeduju sopstvenariješenja za to. Međutim, CAS omogućava Agenciji za zaštitu okoliša/životnesredine Srbije da (ručnim ili direktnim unosom) registruje podatke na godišnjojbazi kao i da izvještavaju o istorijskim podacima koristeći jedinstvenu strukturutako da i kompanije, koje ne posjeduju sopstvena riješenja, mogu dostavljatipotrebne podatke.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

TEAMS RJEŠENJE ZA MATIČNOG KLIJENTA (PARENT CLIENT SOLUTION – PCS)S ciljem daljnjeg unapređenja izvještavanja o stanju okoliša/životne sredine od stranekompanija u Srbiji, 10 PCS rješenja je određeno, instalirano, prilagođeno, izmjenjeno,i adaptirano.

PCS rješenja su prilagođena za potrebe 10 odabranih kompanija (probni uzorci)koje se bave različitim vrstama industrijskih poslova i koje se nalaze na različitimgeografskim regionima u Srbiji. Ova rješenja će pomoći kompanijama pri ispunjavanjunjihovih ekoloških prioriteta. Sa PCS rješenjem, kompanije mogu efikasnodokumentovati i izvještavati podatke, u okviru jednog integralnog sistema, na svimnivoima organizacije. PCS je definisan i konfigurisan prema organizaciji i potrebamaklijenta. Ovakav pristup obezbjeđuje sigurnije i efikasnije korištenje i omogućavajednostavnu implementaciju promjena, u skladu sa potrebama klijenta.

PCS je sveobuhvatan, fleksibilan, savremeni sistem za izvještavanje o stanjuokoliša/životne sredine koji će pomoći kompanijama da postignu usklađenost sapropisima EU kao i da upravljaju sopstvenim ekološkim podacima na transparentan,dosljedan i konzistentan način.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

Tabela 2 glavni eleMenti rJešenJa koMPetentniH eksPerata

ulaz • Godišnji izvještaji iz industrijskih postrojenja sa podacima o zagađenju i ispuštenimkoličinama. Ulazna šema može biti bazirana na excel specifikacijama, unaprijedpripremljenim od strane agencije za zaštitu okoliša/životne sredine Srbije.

Matični podaci • liste kodova i drugih svojstava dodijeljene registrovanim količinama. Datotekamatičnih podataka je usklađena sa e-PRTR i redovno ažururana u skladu sa registrom.Sadrži sve potrebne podatke u skladu sa Nacionalnim registrom izvora zagađenjaokoliša/životne sredine

logika podataka • Podaci unutar sistema se obrađuju automatski. Ovo omogućava dosljednost iusklađenost sa unaprijed definisanim procedurama e-PRTR.

administracija • Upravljanje podacima• Upravljanje korisnicima• Upravljanje pristupom

Monitoring i praćenje • Jednim klikom se dolazi do izvješaja o stanju i pratećoj kontroli kvaliteta. ad-hocprocesa izvještavanje.

izlaz • Objedinjene i prekontrolisane podatke potrebno je prijaviti Nacionalnom registru i eU.

izvještaji • Registar izvještaja

Sve funkcije kompanije, zajedno sa prilagođenom logičkom matricom, organiza-cionom strukturom, podacima i elementima menadžmenta, transakcijama, registromizvještaja i izlaznim tabelama sa matičnim podacima, uključene su u dizajn sistema.

PCS je informacioni sistem dizajniran u skladu sa pravilima PRTR Protokola idomaćim zakonodavstvom. Definisan je i dizajniran u skladu sa organizacijom ispecifičnim potrebama klijenta. U PCS sistemu izvještaji su u skladu sa specifičnimpotrebama i parametrima u cijeloj organizaciji. To su obično interni izvještaji ousklađenosti, izvještaji o ključnim indikatorima uspješnosti (KPI), uključujući ekološkeindikatore, upravljačke ili korporativne izvještaje. Fleksibilnost strukture podataka iodnosa omogućava povezanost između objekata i jedinica u cijeloj organizaciji.

FUNKCIONALNOST I REPLICIRANJE REZULTATACAS je postao okosnica Nacionalnog registra izvora zagađenja u okviru Agencije zazaštitu okoliša/životne sredine Srbije.11 Kao što je navedeno tokom konferencije“Izvještavanje za održivost VI”, održane u Beogradu u maju 2013. godine,12) svi

�0

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

Tabela 3 glavni eleMenti rJešenJa Za Matičnog kliJenta

ulaZ • Zagađenje ispuštanjem u vazduh, vodu i zemljište• Godišnje informacije• Prenos opadnih voda, formiranje otpada i upravljanje otpadom• Obim proizvodnje, potrošnja goriva, vode, električne energije i sirovina

Matični podaci • liste kodova i drugih svojstava dodijeljene registrovanim količinama. Datotekamatičnih podataka je usklađena sa e-PRTR i redovno ažururana u skladu sa registrom.Sadrži sve potrebne podatke u skladu sa Nacionalnim registrom izvora zagađivanjaokoliša/životne sredine

logika podataka • Podaci unutar sistema se obrađuju automatski. Ovo omogućava dosljednost iusklađenost sa unaprijed definisanim procedurama e-PRTR.

administracija • Upravljanje podacima• Upravljanje korisnicima• Upravljanje pristupom

Monitoring i praćenje • Jednim klikom se dolazi do izvješaja o stanju i pratećoj kontroli kvaliteta. ad-hocproces izvještavanje.

izlaz • Objedinjene i prekontrolisane podatke potrebno je prijaviti Nacionalnom registru i eU

izvještaji • Registar izvještaja

�1

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

Tabela 4 teaMs iZvJeštaJi analiZirani Za studiJu slučaJa koluBara

ispuštanje i transfer • emisije u vazduh (kg/mjesečno)zagađenja • emisije u vazduh (tona/godišnje)

• emisije u vazduh (operativne, slučajne, ukupne)• emisije u vazduh, svi objekti (tona/godišnje)• emisije u vazduh po grupi zagađivača• emisije u vodu (kg/mjesečno)• emisije u vodu (kg/godišnje)• emisije u vodu (operativne, slučajne, ukupne)• emisije u vodu, svi objekti (tona/mjesečno)• emisije u vodu po grupi zagađivača• emisije u zemljište (kg/mjesečno)• emisije u zemljište (kg/godišnje)• emisije u zemljište (operativne, slučajne, ukupne)• emisije u zemljište (operativne, slučajne, ukupne)• emisije u zemljište, svi objekti (tona/mjesečno)• CO2 emisije• CO2 po ukupnoj potrošnji energije• CO2 po vrsti goriva

Voda, energija i • Potrošnja vode (m3/mjesečno)gorivo • Ukupna potrošnja energije (kWh/mjesečno)

• Potrošnja energije po vrsti energije• Potrošnja goriva (tona/mjesečno)• Potrošnja goriva (tona/godišnje)• Potrošnja goriva, svi objekti (tona/mjesečno)

otpad • Otpad (tona/mjesečno)• Otpad (tona/godišnje)• Operativni tretman otpada (tona/mjesečno)• Otpad, svi objekti (tona/mjesečno)• Otpad (tretman otpada, ukupno i % recikliranog)

Prtr izvještaj • PRTR izvještaj

izvještaj • Opšti podaci o izvoru zagađenjanacionalnog • emisije u vazduhregistra • emisije u vodu

• emisije u zemljište• Izvještaj o upravljanju otpadom• GIO1 (godišnji izvještaj o otpadu od proizvođača otpada)• GIO2 (godišnji izvještaj o otpadu od operatera odlagališta otpada)• GIO3 (godišnji izvještaj o otpadu od operatera postrojenja za recikliranje)

industrijski objekti u Srbiji će koristiti CAS za online izvještavanje.13 Puna funkcionalnostCAS sistema će biti provjerena u toku pripremanja Izvještaja o emisijama za 2013.godinu. CAS koji je razvijen za Agenciju za zaštitu okoliša/životne sredine Srbije lakomože biti prilagođen za druge institucije nadležne za prikupljanje i obradu izvještaja oindustrijskim emisijama u regionu Jugoistočne Evrope i šire.Funkcionalnost razvijenog PCS sistema, detaljnije je analizirana u kontekstu rudarskekompanije“Kolubara”. Kolubara d.o.o. je najveći proizvođač uglja u Srbiji, sa godišnjomproizvodnjom od oko 30 miliona tona (70 miliona m3 nadsloja) što je oko 79 % ukupneproizvodnje u Srbiji. Posluje u okviru Elektroprivrede Srbije i locirana je u Lazarevcu.Tabela 2 daje pregled analiziranih izvještaja dobivenih korištenjem TEAMS platforme.

Može se zaključiti da uvođenjem PCS sistema, Kolubara posjeduje vrhunskisistem izvještavanja upravljanjem okolišem/životnom sredinom koji u potpunostizadovoljava potrebe kompanije u smislu internog i eksternog izvještavanja ikorporativnoj odgovornosti. Ovaj sistem je dovoljno fleksibilan da bi se mogao daljerazvijati u skladu sa identifikovanim potrebama. Očekuje se da će upotreba TEAMSPCS sistema donijeti ekonomsku korist rudniku Kolubara. Pored toga ovaj alat se lakomože prenijeti i na druge, slične industrijske i energetske objekte.14

Opšti korporativni cilj implementacije TEAMS sistema u organizaciji industrijskihobjekata je da osigura usklađenost, dosljednost i transparentnost izvještavanja oodrživosti. Generalno ovaj softver nudi: kompletno rješenje u kome su sve oblastiizvještavanja integrisane u jedan sistem (onako kako je definisano od strane korisnika);brz razvoj i fleksibilnost, omogućavajući primjenu promjena i novih oblasti izvještavanja,dobru osnovu za donošenje odluka i predvidljivost za budućnost posebno ukoliko sekoriste promjene troškova; efikasnost resursa jer su informacije i izvještavanje

�2

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

Tabela 4 teaMs iZvJeštaJi analiZirani Za studiJu slučaJa koluBara (NaSTaVaK)

• GVe (izvještaj o godišnjem bilansu emisija zagađivača vazduha)• aaO1 (izvještaj proizvođača,uvoznika, pakera,dobavljača i krajnjeg korisnika)• POV2 (godišnji izvještaj o plasiranju proizvoda po vrstama na tržište Republike Srbije)

drugo • Količina proizvoda (mjesečno)• Količina proizvoda (godišnje)• Količina proizvoda, svi objekti• Količina proizvoda (po objektu)• emisije gasova staklene bašte• Razvoj životne sredine/okoliša

integrisane u jednom sistemu; prilagođen korisnički interfejs za jednostavnu upotrebui minimalne zahtjeve za obukom; fleksibilnost, obzirom da se izvještavanje vrši naosnovu dostupnih informacija te promjene mogu biti izvršene kada je to potrebno.

Razvijeni PCS sistemi posebno su relevantni za industrijske objekte koji su podDirektivom o integrisanoj prevenciji zagađivanja i kontroli (2008/1/EC). Svi takviobjekti u Srbiji moraju dobiti IPPC dozvolu sa ciljem spriječavanja ili smanjivanjaemisija u vazduh, vodu i zemljište, smanjenje otpada i obezbjeđenja efikasnogkorištenja energije i resursa.15 Upotrebom PCS sistema očekuje se poboljšanje uoblasti poštovanja zakonskih propisa, povećanje transparentnosti podataka o emisijii jačanje korporativne društvene odgovornosti.

ZaključciDva nova alata: CAS (razvijen za potrebe Agencije za zaštitu okoliša/životne sredineSrbije) i PCS (razvijen za 10 odabranih partnera iz sektora industrije), kreirani naosnovu TEAMS Platforme, omogućili su integralno elekronsko izvještavanje o stanjuokoliša/životne sredine u Srbiji kao i uvođenje eko menadžmenta i revizije (EMAS) uzainteresovane industrijske kompanije. Uz jednostavne i prilagodljive prepravke, ovialati se mogu proslijediti i drugim institucijama nadležnim za prikupljanje i obraduizvještaja o industrijskim emisijama kao i industrijskim objektima, s ciljempoboljšanja ekoloških performansi i izvještavanja u Jugoistočnoj Evropi i šire.

Rezultati prikazani u ovom radu su razvijeni u okviru projekta “Uspostavljanjecentra za upravljenje okolišem/životnom sredinom” implementiranog u perioduoktobar 2010. godine – maj 2013. godine uz finansijsku podršku Ministarstvavanjskih poslova Kraljevine Norveške, grant br. SRB-10/0124.

Radoje Laušević je zamjenik izvršnog direktora,Direkcija provođenja politike u oblasti okoliša/životne sredine Regionalnog

centra za okoliš/životnu sredinu za Centralnu i Istočnu Evropu

Ana Popović je viši ekspert za upravljanje okolišem/životnom sredinom uRegionalnom centru za okoliš/životnu sredinu za Centralnu i Istočnu Evropu

Fusnote1 A. Popović (ed.). TEAMS uspjeh: “Uspostavljanje centra za upravljanje okolišem/životnom

sredinom”. Regionalni centar za okoliš/životnu sredinu za Centralnu i Istočnu Evropu, Szentendre,

2013. godina.

2 V. Pocajt, D. Atanasijević, M. Ristić i A.Perić-Grujić. “Održivost okoliša/životne sredine i

�3

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

informacione tehnologije: Dinamička međuzavisnost.”Zbornik radova međunarodne konferencije

“Izvještavanje za održivost”, Bečići, 2013.godine; str. 39–47.

3 E. Claver, M.D. López, J.F. Molina and J.J. Tarí. “Upravljanje okolišem/životnom sredinom i

peformanse kompanija: Studija slučaja.” Dnevnik upravljanja okolišem/životnom sredinom, Vol.

84(4), str. 606–619.

4 Zakon o zaštiti okoliša/životne sredine. Službeni Glasnik Republike Srbije, br. 135/04, 36/09, 72/09,

43/11.

5 Pravilnik o metodologiji razvoja nacionalnih i lokalnih registara izvora zagađenja i Metodologija

o načinu, vrsti i vremenu prikupljanja podataka. Službeni Glasnik Republike Srbije, br. 91/10,

10/13.

6 N. Redžić, Lj. Đorđević, D. Čvoro, L. Mihailović i I. Marković.“Nacionalni registar izvora zagađivanja,

Agencije za zaštitu okoliša/životne sredine Srbije, Podrška upravljanju okolišem/životnom

sredinom.” Zbornik radova međunarodne konferencije “Izvještavanje za održivost”, Bečići, 2013.

str. 97–103.

7 Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite okoliša/životne sredine Srbije i Agencija za zaštitu

okoliša/životne sredine, Izvještaj o stanju okoliša/životne sredine u Srbiji 2011. godine. Beograd,

Srbija, 2012. str 7–8.

8 M. Živković, A. Popović i V. Pavićević. “Uspostavljanje centra za upravljanje okolišem/životnom

sredinom.” Zbornik radova međunarodne konferencije “Otpadne vode, opštinski čvrsti otpad i

opasni otpad”. Institut za hemiju, metalurgiju i tehnologiju, April 2012. godine, Čačak, Srbija, 2012,

str. 9–14.

9 Agencija za zaštitu okoliša/životne sredine Srbije. Brošura o ukupnom obračunu troškova zaštite

okoliša/životne sredine i sistemu upravljanja. Bograd, Srbija, 2011. godine.

10 T. Aamodt, R. Laušević, S. Berge, A. Popović i B. Kotanjac. “Upravljanje okolišem/životnom

sredinom i informacioni sistemi: TEAMS u Srbiji.” Zbornik radova međunarodne konferencije

“Izvještavanje za održivost”, Bečići, 2013, str. 105–112.

11 Pravilnik o metodologiji razvoja nacionalnih i lokalnih registara izvora zagađenja i Metodologija

o načinu, vrsti i vremenu prikupljanja podataka. Službeni Glasnik Republike Srbije, 135/04, 36/09,

36/09, 72/09.

12 http://www.emc-project.gov.rs/en/news/final-project-conference-reporting-for-sustainability-vi-1

13 http://www.sepa.gov.rs/index.php?menu=20170&id=20004&akcija=showAll

14 R. Laušević, A. Simić i A. Popović. “Upravljanje okolišem/životnom sredinom i informacioni sistemi

– TEAMS PCS u Kolubari, Srbija.”Zbornik radova Šeste međunarodne konferencije o održivoj energiji

i zaštiti životne sredine/okoliša, Avgust 20.–23. 2013. godine, Maribor, Slovenija, str. 206–211.

15 H. Stevanović-Čarapina i A. Jovović. “Implementacija IPPC Direktive u regionu.” Zbornik radova

međunarodne konferencije “Izvještavanje za održivost”, Bečići, 2013, str. 77–82.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Rad

oje

Lau

ševi

ći

An

aP

op

ovi

ć

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Igo

rJe

vti

ć

POgLAvLJE 6

Strategija prilagođavanja na klimatskepromjene i niskoemisionog

razvoja za Bosnu i HercegovinuIgOR JEvTIć

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Igo

rJe

vti

ć

UvodBosna i Hercegovina je decentralizovana država koja se sastoji od dva entiteta(Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine) i Brčko Distrikta. Dva entiteta iBrčko Distrikt upravljaju problematikom okoliša/životne sredine kroz primjenuzakona, propisa i standarda. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosnei Hercegovine je odgovorno za koordinaciju aktivnosti i usklađivanje planovaentitetskih institucija vlasti, na međunarodnom nivou, uključujuci i oblast energetike,zaštite okoliša/životne sredine kao i razvoj i eksploataciju prirodnih resursa.

Za razliku od mnogih drugih problema u oblasti zaštite okoliša/životne sredine,uticaji klimatskih promjena nisu geografski vezani za svoje uzroke. Iako je Bosna iHercegovina među zemljama sa najnižim vrijednostima emisije gasova staklenebašte godišnje (oko pola prosječne vrijednosti u EU), određeni uticaji klimatskihpromjena vec su vidljivi. Zbog svog geografskog položaja, ekonomskog značajapoljoprivrede i šumarstva i ograničenih kapaciteta da se prilagode klimatskimpromjenama, Bosna i Hercegovina je posebno osjetljiva na uticaje klimatskihpromjena. Ljetne temperature u pojedinim mjestima su porasle za 1.2oC tokomproteklih decenija a promijenile su se i količine padavina.

Vizija i akcijaBosna i Hercegovina preduzima mjere za rješavanje problema klimatskih promjenana domac em i međunarodnom nivou. Klimatske promjene se sve više posmatrajukao pitanje od ključnog strateškog značaja u Bosni i Hercegovini, posebno od stranelokalnih vlasti i akademske zajednice. Vizija države je da ima prosperitetnu i održivuzelenu ekonomiju do 2025. godine. Poboljšanje energetske efikasnosti, povec anjekorištenja obnovljivih izvora energije i poboljšanje energetske i saobrac ajneinfrastrukture i usluga, pomoc i c e da se privuku međunarodne investicije, stvorenova radna mjesta i poveca rast ekonomije na osnovu efikasnog korištenja resursa.Negativni uticaji klimatskih promjena ce biti svedeni na minimum kroz iskorištavanjemoguc nosti koje proističu iz promjene klime. Na ovom putu od tranzicije ka zelenojekonomiji, kroz socijalno uključenje i pozitivan doprinos rodnoj ravnopravnosti,posebnu korist ce imati ranjive i ugrožene grupe.

Klimatski prognostički modeli predviđaju porast prosječnih godišnjih temperaturaod 2 do 4oC do kraja stoljeća, uz rast ljetne temperature i do 4.8oC. Ova situacija cezahtijevati temeljne promjene u poljoprivrednom i šumarskom sektoru kao i u pristupuuzgoju i upravljanjem zemljištem. Predviđeno smanjenje godišnjih padavina za 30 %kao i smanjenje ljetnih padavina i do 50 % u dolini rijeke Save i u južnom dijelu Bosnei Hercegovine, imat će negativne uticaje na poljoprivredu i šumarstvo.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Igo

rJe

vti

ć

Ova dva važna ekonomska sektora čine 12 % BDP-a u Bosni i Hercegovini,zapošljavaju 20 % radne snage i igraju ključnu ulogu u ruralnom razvoju. Promjeneu režimu padavina ce takođe uticati na hidroenergetski sektor. Bez adekvatnih mjeraprilagođavanja takvim promjenama, državi može postati veoma teško da zadovoljisvoje energetske potrebe. Predviđene promjene c e takođe dovesti do konkretnihmoguc nosti i izazova u sektoru turizma, posebno u odnosu na zaštitu ekosistema iupravljanje zaštic enim područjima. Takođe se očekuje da ce klimatske promjene, anaročito više ljetne temperature, imati uticaj na javno zdravlje sa negativnimuticajima na starije osobe i one koji pate od kardiovaskularnih bolesti. Efikasne mjereprilagođavanja na klimatske promjene su od suštinskog značaja kako bi se smanjilaranjivost i povec ala otpornost stanovništva i najznačajnijih privrednih sektora.

Do sada nije provedena nijedna integrisana mjera ublažavanja ili prilagođavanjana klimatske promjene. Bez usklađenog i planiranog pristupa prilagođavanju naklimatske promjene, zemlja c e se suočiti sa negativnim ekonomskim posljedicama iuticajem na okoliš/životnu sredinu. Ako strateške akcije ne budu preduzete odmah,troškovi buduc ih mjera prilagođavanja c e sve više rasti.

Iako su mjere za ublažavanje klimatskih promjena od vitalnog značaja s ciljemminimiziranja negativnih uticaja, mjere prilagođavanja su neophodne kako bi seosiguralo da država smanjuje ranjivost društva i ekonomije i maksimizira mogucnostikoje se pojave.

Strateški pristupBosna i Hercegovina je razvila Strategiju prilagođavanja na klimatske promjene iniskoemisionog razvoja čiji su ciljevi da:

� gradi otpornu klimatsku promjenjivost i na klimatske promjene, i

� zadrži nivo emisije gasova staklene bašte na nivou koji je ispod prosjeka od okoEU27 po glavi stanovnika, do 2025. godine.

Adaptacijska komponenta Strategije se fokusira na provođenje praktičnih mjeraprilagođavanja s ciljem povecanja otpornosti Bosne i Hercegovine pri sadašnjojklimatskoj varijabilnosti i pri dugoročnim klimatskim promjenama dok istovremenokoristi mogucnosti za razvoj. To ce se postici uspostavljanjem konteksta za koordinisanproces adaptacije na klimatske promjene u svim relevantnim sektorima, na svimnivoima vlast,i u civilnom društvu i u privatnom sektoru. Strategija se fokusira nasedam prioritetnih sektora koji ce podržati vecinu od predviđenih aktivnosti. Određenbroj pitanja iz različitih oblasti su takođe razmatrana prilikom formulisanja aktivnosti.

Razvoj niskih emisija zagađenja se fokusira na mjere ublažavanja kao što jesmanjenje emisija gasova staklene bašte. Uz međunarodnu pomoc , cilj je da se

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Igo

rJe

vti

ć

poveca razvoj kroz implementaciju odgovarajucih nacionalnih aktivnosti ublažavanja(NAMAs). Strategija se fokusira na analizu osnovnih scenarija i političkih opcija i naidentifikaciji konkretnih aktivnosti ublažavanja i veza sa postojec im ciljevima istrategijama održivog razvoja, Strategijom za borbu protiv siromaštva i Strategijomekonomskog rasta u Bosni i Hercegovini i regionu.

Prioritet za Bosnu i Hercegovinu (u pogledu ublažavanja klimatskih promjena)je jačanje institucionalnih i profesionalnih kapaciteta za razvoj i provođenje politika,prac enje emisija gasova staklene bašte kao i planiranje, provođenje, prac enje,izvještavanje i verifikacija mjera za ublažavanje. Proces izgradnje kapaciteta, ukombinaciji sa provođenjem akcija ublažavanja, pomoc i c e državi na putu kaispunjavanju uslova za članstvo u EU u pogledu transponovanja i harmonizacijezakonodavstva, administrativnih kapaciteta, kao i provođenja politike.

Pored izgradnje kapaciteta, komponenta razvoja niskih emisija se fokusira na trisektora koji imaju najvec i potencijal u pogledu smanjenja emisija i pozitivnihekonomskih i socijalnih uticaja: proizvodnja električne energije, centralno grijanje,transport i saobracaj. U proizvodnom sektoru električne energije, Strategija ima za ciljda zamijeni postojec e termoelektrane na bazi uglja sa novim, efikasnijimelektranama, istovremeno promovišući investicije u obnovljive izvore energije. Usektoru centralnog grijanja, Strategija ima za cilj da poboljša centralno grijanje ienergetsku efikasnost u zgradama kao i da zamijeni fosilna goriva sa biomasom ilidrugim obnovljivim izvorima energije. U sektoru transporta i saobrac aja, ciljStrategije je da se smanji očekivani rast emisija iz javnog prevoza ulaganjem uželjeznički i javni prevoz. Tri sektora su međusobno povezana a takođe su povezanii sa drugim važnim oblastima, uključujuc i javno zdravlje i vodne resurse.

Strategija predstavlja prvi korak ka uspostavljanju procesa upravljanja, baziranomna povratnim informacijama. Imajuc i u vidu da su trenutni podaci nedovoljni inacionalni kapaciteti ograničeni, Strategija je dizajnirana na način da konsolidujepolitičku podršku za koncepte razvoja niskih emisija i klimatsku otpornost. Kako sekvalitet informacija o emisijama bude poboljšavao i sticalo iskustvo u smisluublažavanja djelovanja, Strategija c e biti revidirana i prilagođena. Strategija c eomoguc iti stvaranje usklađenih sektorskih strategija koje sadrže detaljne politike,mjere, programe i projekte. Pored toga, Strategija c e identifikovati aktivnosti zaublažavanje i prilagođavanje i potrebe za izgradnju kapaciteta kao i obezbjeđivanjestrateških i programskih osnova za efikasnu međunarodnu podršku. Pored pitanjaupravljanja, Strategija c e takođe obezbijediti da mjere za ublažavanje i adaptacijubudu rodno osjetljive i uključuju konkretne akcije kako bi se osiguralo danajugroženije grupe stanovništva dobiju adekvatnu podršku.

Obuka za pripremu i implementaciju NAMAs od strane ne-Aneks I partija, u

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Igo

rJe

vti

ć

sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o promjeni klime (UNFCCC), su ključnizahtjevi koji proizlaze iz procesa pregovora u skladu sa Konvencijom. Premapreporukama sa Konferencije potpisnica UNFCCC, održane u Copenhagen-u 2009.godine (COP15), zemlje u razvoju su u obavezi da Sekretarijatu Konvencije dostavesvoje NAMA prijedloge projekata. Sporazum iz Cancoon-a, usvojen na COP16 2010.godine, uključuje Sporazum o osnivanju NAMA registra, pripremu plana rada zapodršku i provođenja NAMA i kreiranje standardnog formata i uputstva za pracenje,izvještavanje i verifikaciju emisija.

Implementacija Strategije ce sigurno zahtijevati jačanje nacionalnih kapaciteta usmislu definisanja prijedloga projekata, provođenje aktivnosti vezanih za smanjenjeemisije štetnih gasova, pracenje i izvještavanje. Ove aktivnosti ne zahtijevaju dodatnabudžetska sredstva iz Bosne i Hercegovine vec zavise od korištenja međunarodnihfondova.

Igor Jevtić je kontakt osoba (focal point) i Savjetnik ministrau Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.

�0

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Igo

rJe

vti

ć

�1

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

POgLAvLJE 7

Politike klimatskih promjena uJugoistočnoj Evropi i projekt Nisko –

karbonska Jugoistočna Evropa (LOCSEE)MARIA BEATRIZ ROSELL PEREZ

�2

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

UvodKlimatske promjene su definisane od strane Međuvladinog panela o klimatskimpromjenama (IPCC) u dokumentu pod nazivom Pregled za donosioce odluka iz 2013.– Peti izvještaj o procjeni kao “statistički značajne promjene stanja klime ili njenepromjenjivosti, koje traju duži vremenski period”. Prema ovom dokumentu“zagrijavanje klimatskog sistema je nedvosmisleno a od 1950-ih, mnoge odposmatranih promjena su bez presedana tokom posljednjih decenija pa imilenijuma”. Posljednja izjava se zasniva na detaljnim i dugoročnim posmatranjimai poboljšanjima klimatskih modela. Posmatranja su omoguc ila sagledavanjeantropogenih uticaja na klimu i zaključeno je da kumulativna emisija CO2 utiče, nesamo na povecanje globalne temperature, nego da ove emisije takođe i dalje utičuna trendove zagrijavanja u 21. stoljeću i da će se klimatske promjene nastaviti čak iako se potpuno smanje staklenički gasovi (GHG), (IPPC 2013.).

Klimatske promjene se posmatraju kao veliko socijalno, političko i ekološkopitanje zbog suštinskog i složenog odnosa sa globalnom ekonomijom u pogleduenergetskih resursa i industrijskog razvoja i proizvodnje, jer se upravo tu nalazeglavni izvori emisija stakleničkih gasova. Trenutna politika klimatskih promjenaobuhvata prilagođavanje (prilagođavanje aktuelnim promjenama klime),ublažavanje (napori da se smanje i spriječe emisije stakleničkih gasova) i principgubitka i oštec enja, obzirom da neke ugrožene zemlje nisu u stanju da preduzmubilo adaptaciju bilo ublažavanje posljedica (uveden 2012. godine na osnovufinansijskog obeštecenja od država koje ne uspijevaju da smanje emisije stakleničkihgasova u zemljama koje su osjetljive na uticaje klimatskih promjena). Glavni pravacklimatske politike je još uvijek vruc a tema u globalnim klimatskim pregovorima iodnosi se na zajedničke ciljeve smanjenja GHG emisija, u okviru relevantnihprivrednih sektora jedne zemlje.

Klimatski izazovi u Jugoistočnoj EvropiJugoistočna Evropa je raznovrsna i kompleksna regija u kojoj se zemlje suočavaju sazajedničkim izazovima kao što su: istorija sukoba, multietnička društva kao i nizakBDP po glavi stanovnika u odnosu na prosjek EU28. Iako su evropske integraciješiroko prepoznate kao ključna strategija za privredni razvoj u regionu, zemljeJugoistočne Evrope i dalje karakteriše neodrživo korištenje resursa, dajuci dodatnuhitnost pitanjima okoliša/životne sredine i rizicima klimatskih promjena.

Region Jugoistočne Evrope doživljava trend opšteg zagrijavanja, kao što jenavedeno u nekim regionalnim izveštajima (Bruci 2007., Whitlock 2012.). U slučajuAlbanije se mogu očekivati učestaliji sušni periodi. Ova zemlja je osjetljiva na

�3

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

promjenu obrasca kišnih padavina i ekstremne vremenske prilike zbog velikeovisnosti od navodnjavanja i hidroenergije (Drakenberg 2011.). U Bosni i Hercegovinii Srbiji, padavine c e u nekim oblastima porasti a u drugima se smanjiti. U BivšojJugoslovenskoj Republici Makedoniji, intenzitet i učestalost poplava i suša c enastaviti da se povec ava. U Srbiji c e se nastaviti intenzivne suše.

Ekstremni toplotni talasi se očekuju u Crnoj Gori koja je pod uticajem toplotnihtalasa od 1998. godine. Na Kosovu* c e se nastaviti teške suše koje su se dogodile od1980. godine ali uz učestali i vec i intenzitet jakih kiša i poplava u ravničarskimdijelovima. Broj šumskih požara c e se povecati na Kosovu * (Restelica 2013.).

Negativni uticaji klimatskih promjena su vec evidentni a u buducnosti se očekujenestašica pitke vode, smanjenje poljoprivredne produktivnosti, više teških suša, jošveci rizici od poplava, toplotnih talasa i šumskih požara kao i smanjivanje kapacitetaza proizvodnju obnovljivih izvora energije (Whitlock 2012.). Ostali uticaji c e bitievidentni u oblasti javnog zdravlja i bezbjednosti hrane.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

karta ProMJena Padavina (liJevo) ProMJena teMPerature (desno) regiona Jie (uneP)

Politike klimatskih promjena u regionu JugoistočneEvrope i prenošenje klimatskog i energetskog paketaUsklađeno kreiranje politika i mjera s ciljem smanjenja emisije stakleničkih gasova usvim državama članicama EU, državama kandidatima i potencijalnim kandidatimakao i u susjednim zemljama, ostaje jedan od najvažnijih zadataka za Evropu.Međutim, nedostatak kapaciteta i raspoloživosti nacionalnih vlasti predstavlja velikuprepreku jer u Jugoistočnoj Evropi postoje različita iskustva vezana za nisko-karbonske politike. Ove politike prate Strategiju Evropske unije 2020. koja imaklimatski i energetski paket a čiji ciljevi su 20-20-20 (sniženje emisije stakleničkihgasova za 20 % u odnosu na nivo iz 1990. godine, povec anje korištenja obnovljivihizvora energije za 20 % i postizanje poboljšanja od 20 % u oblasti energetskeefikasnosti do 2020. godine). Nedostatak administrativnih kapaciteta i budžetskideficit su još jedno kolektivno ograničenje. Međuinstitucionalna saradnja treba da sepoboljša a potrebni su značajni napori u državama za jačanje nadzora, izvještavanjei verifikaciju kapaciteta (izvještaj Evropske komisije o napretku 2013.). Zahtjevi uoblasti klimatskih promjena još uvek nisu adekvatno integrisani u kreiranje iprovođenje politike. Aktivno učešc e šireg spektra interesnih strana i pokretanjedijaloga o mogucim rješenjima su od suštinskog značaja u procesu donošenja odlukada se ide u smjeru nisko-karbonske ekonomije i nisko-karbonskog društva.

Iako zemlje Jugoistočne Evrope imaju iskustva u uvođenju mjera koje za cilj imajusmanjenje emisija stakleničkih gasova kroz izradu nisko-karbonskih politika,promociju nisko-karbonskih tehnologija i prenošenje EU zakonodavstva o klimi,napredak u ovim oblastima značajno varira širom regiona (LOCSEE websajt). Upogledu izgradnje kapaciteta svojih organa vlasti, zemlje Jugoistočne Evroperedovno učestvuju u klimatskim komponentama Regionalne priključne mreže zaokoliš/životnu sredinu i klimu (ECRAN). Države su takođe preduzele i neke određeneakcije na domac em nivou. Među najvažnijim regionalnim inicijativama iz oblastiklimatskih promjena u Jugoistočnoj Evropi su Okvirni akcioni plan prilagođavanjana klimatske promjene u Jugoistočnoj Evropi (SEE/CCFAP-A), Program prilagođavanjai upravljanja rizikom od katastrofa u Jugoistočnoj Evropi, Forum prilagođavanja naklimatske promjene u Jugoistočnoj Evropi, ECRAN i Inicijativa za bezbjednostokoliša/životne sredine (ENVSEC). Nivo prenosa EU direktiva o klimi prikazan je utabeli, na osnovu izvještaja Evropske komisije o napretku u 2013.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

Tabela 1 kliMatske ProMJene i Pravne stečevine eu (eC iZvJeštaJ o naPretku 2013.)

drŽaVa PrilaGođaVanjE MonitorinG, SVijESt StanjE uKuPniiZVjEŠtaVanjE adMiniStrati- naPrEdaK/i VErifiKaCija Vnih faZa(MrV) KaPaCitEta PriPrEME u

oBlaStiKliMatSKihProMjEna

albanija Ostvaren je I dalje su potrebni Klimatska svijest i Ograničeni Mali napredak,napredak ali su značajni napori. dalje je niska i administrativni rana faza.potrebni dalji porebno je jačati kapaciteti i slabanapori za saradnju između međuinstitucion-implementaciju svih relevantnih alna saradnjai provođenje. interesnih odlažu pripremu i

strana. provođenjeklimatske politikeu skladu sapravnimtekovinama eU.

Bosna i Vrlo rana faza. Potrebni su Potrebni su znač- Slaba administr- Mali napredak,hercegovina Nedostatak značajni napori ajni napori za ativna struktura rana faza.

sveobuhvatne podizanje svijesti vezano za oblastklimatske strate- na svim nivoima. klimatskih prom-gije.Potrebni su jena. Potrebno juznačajni napori je znatno ojačati.da bi klimatskepromjene u potp-unosti postale diosektorskih politika.

Kosovo* Nema razvoja. Nema razvoja u Potrebni su napori Slabo. Rana faza, pravni iPostoji potreba za izvještavanju. za podizanje Međuinstituciona- institucionalni okvirkonkretnim kora- svijesti na svim lna saradnja je za provođenjecima na usklađi- nivoima krhka i eU standarda jevanju i provođenju. nedosljedna djelimično

usvojen

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

Tabela 1 kliMatske ProMJene i Pravne stečevine eu (eC iZvJeštaJ o naPretku 2013.) (NaSTaVaK)

drŽaVa PrilaGođaVanjE MonitorinG, SVijESt StanjE uKuPniiZVjEŠtaVanjE adMiniStrati- naPrEdaK/i VErifiKaCija Vnih faZa(MrV) KaPaCitEta PriPrEME u

oBlaStiKliMatSKihProMjEna

Bjr Makedonija Ograničeni Potrebni su Treba intenzivirati Napravljen je mali Ograničen napred-napredak u značajni napori napore da se napor da se ak, rana faza.usklađivanju sa na jačanju MRV. podigne svijest i ojačaju administr- Potrebni su znača-pravnim promoviše sarad- ativni kapaciteti za jni napori kako bitekovinama eU nja između primjenu i provođ- se klimatskevezano za klimu. interesnih strana. enje zakonodav promjeneNema sveobuh- stva klimatskih integrisale u drugevatne državne promjena. Nedos- sektorske politike ipolitike. tatak zadovoljava- strategije. Klim-

jućeg kadrovskog atski standardii administrativnog nisu istaknuti.kapaciteta zaprovođenjeklimatskihstandarda.

Crna Gora Rani stadijum. Potrebni su Neophodni su Obuka je obezbije- Mali napredak,Nema pomaka u značajni napori napori da se podi- đena za ministar- rana faza.vezi odgovornosti gne svijest na svim stva ali konstantnoza okoliš/životnu nivoima i promo- oslanjanje na priv-sredinu. Potreba više saradnja izm- privremeno zapos-za sveobuhvatnom eđu svih relevan- lene stvara zabrin-klimatskom tnih interesnih utost. administra-strategijom. strana. tivni kapaciteti se

moraju ojačati.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

Procjena politika klimatskih promjenai izazova po državamaU narednim pregledima po državama, glavni izvor informacija o Albaniji, BivšojJugoslovenskoj Republici Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, koji je poslužio bio je Skicastanja i analiza klimatskih promjena koji je, pored rezultata projekta Nisko-karbonska Jugoistočna Evropa (LOCSEE), dostavljen od strane projektnog partneraJoanneum Research.

U Albaniji, jedan od vanjskih faktora koji utiču na poboljšanja u politici klimatskihpromjena je pristupanje EU. Interno, investicije u zelene tehnologije (transport,obnovljivi izvori energije i energetska efikasnost) zajedno sa ekoturizmom, organskompoljoprivredom, karbonskim finansiranjem i certifikacijom šuma su među važnimpokretačima održivog razvoja (Drakenberg 2011.). Ministarstvo za okoliš/životnusredinu, šumarstvo i upravljanje vodama (MoEFWA) odgovorno je za provođenjeaktivnosti u oblasti klimatskih promjena. U odnosu na međunarodne obaveze zaštiteokoliša/životne sredine u oblasti klimatskih promjena, Albanija je ratifikovala KyotoProtokol 2005. godine i podnijela svoj prvi nacionalni izvještaj Okvirnoj konvenciji

Tabela 1 kliMatske ProMJene i Pravne stečevine eu (eC iZvJeštaJ o naPretku 2013.) (NaSTaVaK)

drŽaVa PrilaGođaVanjE MonitorinG, SVijESt StanjE uKuPniiZVjEŠtaVanjE adMiniStrati- naPrEdaK/i VErifiKaCija Vnih faZa(MrV) KaPaCitEta PriPrEME u

oBlaStiKliMatSKihProMjEna

Srbija Potrebni su Potrebni su Podizanje svijesti Potreba za adek- Mali napredak.značajni napori za značajni na svim nivoima vatnim ljudskim i Prioriteti u oblastiusklađivanje i napori treba intenzivirati. finansijskim klimatskihPotreba za resursima. Muđus- promjena počelisveobuhvatnom obna instituciona- su da seklimatskom lna saradnja i označavaju.strategijom. koordinacija

trebaju da budupoboljšane.

Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC). Drugi izvještaj je pripremljen2009. godine a u aprilu 2013. godine, Ministarstvo je najavilo pripremu trecegnacionalnog izvještaja u saradnji sa Razvojnim programom Ujedinjenih nacija (UNDP).

Glavni sektori koji su doprinijeli emisiji stakleničkih gasova su: energija sa 44 %,poljoprivreda sa 27,2 % i promjena namjene korištenja zemljišta i šumarstvo sa 21,6%, (Drugi nacionalni izvještaj za UNFCCC 2009. godine). Prema analizi koju je uradioJoanneum Research, Albanija je relativno nizak neto emiter stakleničkih gasova, sarelativno niskim emisijama CO2 po glavi stanovnika, uglavnom zbog činjenice da se95 % potrebne energije dobiva iz hidropotencijala. Međutim, emisije CO2 po jediniciBDP-a su visoke zbog visokog energetskog intenziteta. Ukoliko se ne primjeneodgovarajuće mjere, zemlja se do 2020. godine može suočiti sa velikim porastomemisije stakleničkih gasova. Kao jedna od ugovornih strana Energetske zajednice,Albanija je prihvatila cilj da obnovljivi izvori energije dostignu nivo od 38 % dok jesadašnji udio 29 %. Cilj uštede energije za 2018. godinu je 9 % i taj cilj se nalazi unacrtu Nacionalne strategije za razvoj i integraciju (NSDI) za period 2013.-2020.godina. U druge dokumente, relevantne za energetski sektor i ublažavanje klimatskihpromjena, spadaju Nacionalni akcioni plan energetske efikasnosti (2010.-2018.) i nacrtNacionalnog akcionog plana za obnovljive resurse.

Iako je NSDI (za period 2007.-2013. godina) ključni dokument u kojem se navodipotreba za mjerama za ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama,dokument ne sadrži jasan cilj vezan za smanjenje emisija stakleničkih gasova.Unakrsna Strategija za pitanja okoliša/ životne sredine za period 2007.-2013. godinese fokusira na poboljšanje energetske efikasnosti u svim sektorima. Što se tičepolitike klimatskih promjena, sadašnje mjere se provode u okviru Drugognacionalnog izvještaja prema UNFCCC, u kojem je razvijen scenario za svaki sektor ipredložene aktivnosti za ublažavanje i adaptaciju. Mjere se provode kroz projektekao što su: UNDP inicijativa za jačanje i tržišnu transformaciju solarnog grijanja vode,UNDP identifikacija i implementacija riješenja i mjera adaptacije u slivovima rijekaDrim i Mati i Izgradnja kapaciteta u Albaniji za pristup finansiranju vezano za ugljik(Investicioni okvir za Zapadni Balkan).

U nacrtu NSDI za period 2013.-2020. godine, Albanija je postavila cilj smanjenjaemisija GHG od 16 % do 2020. godine (u odnosu na baznu 1990. godinu) i cilj zasmanjenje količine klorofluorougljikovodika (HCFC) sa 120 na 108 tona do 2014.godine, sa dugoročnim ciljem smanjenja od 29 tona do 2040. godine. Što se tičemjera adaptacije, Ministarstvo poljoprivrede, hrane i zaštite potrošača i Ministarstvozdravlja, uz pomoc Svjetske banke, rade na razvoju Programa za smanjenjeugroženosti od klimatskih promjena u albanskom poljoprivrednom sistemu iStrategiji Albanije za adaptaciju zdravstva u kontekstu klimatskih promjena.Ministarstvo za okoliš/životnu sredinu, šumarstvo i upravljanje vodama (MoEFWA),

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

u saradnji sa UNDP i Austrijskom razvojnom agencijom, pripremili su Albanskuodluku o karbonskom finansiranju u 2009. godini koja stavlja Albaniju nakompetitivno mjesto u sklopu Mehanizma čistog razvoja i budućih karbonskihtržišta, na osnovu visokog kvaliteta albanskih projektnih aktivnosti.

Bosna i Hercegovina je ratifikovala UNFCCC u septembru 2000. godine i KyotoProtokol u aprilu 2008. godine. Ubrzo nakon što je preuzela ove obaveze, uspostavilaje institucionalne osnove za rješavanje izazova klimatskih promjena (Laganin, 2010.).Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju je glavna institucijakoja se bavi pitanjima klimatskih promjena. Ova institucija je ključni kontakt zaUNFCCC kao i ključni operativni kontakt za Globalni Fond za okoliš/životnu sredinu(GEF). Takođe, na državnom nivou, osnovan je Upravni odbor za klimatske promjenekoji ima 32 člana (Laganin 2010.). Početna finansijska podrška za pripremupreliminarnih dokumenata za prvi nacionalni izvještaj UNFCCC-u 2009. godine jedošla od strane GEF-a. Bosna i Hercegovina sada radi na drugom nacionalnomizvještaju. Podaci uneseni u izvještaj za 2009. godinu su oni iz 1990. godine: udioemisija GHG iz energetskog sektora bio je 74 %, poljoprivrede 12 %, industrijskihprocesa 11 % i otpada 3 %. Početni izvještaj ukazuje na potrebu razvoja nacionalnestrategije za ublažavanje klimatskih promjena kao i akcionog plana, značajusklađivanja ove strategije sa nacionalnim ekonomskim i razvojnim planovima kaoi omogućavanje direktnog uključivanja organa vlasti na lokalnom nivou.

Glavne aktivnosti u 2010. godini, u oblasti klimatskih promjena, bile su: izgradnjakapaciteta na nacionalnom nivou (u okviru programa Svjetske meteorološkeorganizacije za pracenje klimatskih promjena), otkrivanje klimatskih ekstrema,izgradnja kapaciteta za rano upozoravanje i prognoziranje i prikupljanje klimatskihpodataka i upravljanje pomocu naprednih metoda i tehnologija. Do 2010. godine,podnešena su četiri projekta u sklopu Mehanizma čistog razvoja koji su se fokusiralina energetsku efikasnost i obnovljive izvore. Jedan od projekata je usmjeren na održivitransport i jačanje saradnje u oblasti klimatskih promjena na lokalnom, nacionalnomi regionalnom nivou. Takođe, jedan projekt je usmjeren na pripremu Akcionog planaza klimatske promjene koji je još uvijek u formi nacrta dokumenta iz 2010. godine(Laganin, 2010.). Trenutno, Bosna i Hercegovina nema sveobuhvatnu politiku oklimatskim promjenama tako da je potreban značajan napor da bi regulativa vezanaza klimu uspješno integrisala u različite sektore. Usklađivanje sa pravnim tekovinamaEvropske unije je u veoma ranoj fazi i zemlja je postigla ograničen napredak u pogledupriprema EC-BiH 2013.godine. Takođe, ne postoji dovoljno istraživanja o tome kako ćeklimatske promjene uticati na produktivnost šuma i biodiverzitet, na regionalnom ilokalnom nivou. Još uvek nije razvijen odgovarajući model za procjenu mogucih akcijana nacionalnom nivou (Vojnikovic, 2010.)

�0

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

Glavni institucionalni izazovi koji otežavaju razvoj politike klimatskih promjenasu: nedovoljna finansijska sredstva da pokriju rastuc e troškove upravljanjaklimatskim aktivnostima, slab regulatorni okvir, netransparentne poslovneprocedure, korupcija i loša infrastruktura (Vojnikovic , 2010.). I dalje ostaje pitanjekako napraviti jasne strategije i kako nadgledati ono što je već postignuto uz podrškumeđunarodnih eksperata i donatora kao što su GEF, UNEP, UNDP kao i drugihbilateralnih donatora.

Kosovo* je proglasilo nezavisnost 2008. godine i postoji hitna potreba da razjasnisvoj pravni status u odnosu na razne međunarodne procese, uključujuc i i status uodnosu na UNFCCC, kao i da ostvari ciljeve definisane međunarodnim konvencijamai sporazumima (Pfeiffer 2010.). Problematika okoliša/životne sredine je od nedavnopostala viši prioritet Kosova* nakon raznih ekoloških problema kao što su bilepoplave 2006. godine i velike suše 2007. i 2008. godine (Restetica, 2013.). U periodu2008.-2009.godine, Kosovo* je izradilo svoj prvi GHG inventar, uz podršku raznihmeđunarodnih agencija i stručnjaka. Prema tom izvještaju, emisije CO2 su u 2008.godini dostigle 9,5 Mt a u 2009. godini, 10,5 Mt. Kao i drugdje u Jugoistočnoj Evropi,energetski sektor na Kosovu* (sagorjevanje i eksploatacija fosilnih goriva) je ključniučesnik u emisiji GHG sa udjelom od 82 %. U periodu 2008.-2009. godine, udiopoljoprivrede bio je 13 %, sektora otpada 3 % i industrijskih procesa 2 %.

U pogledu strategija vezanih za klimu, Kosovo* se suočava sa institucionalnimproblemima kao što su: nedostatak ljudskih resursa, nizak nivo svijesti međudonosiocima odluka, nedostatak finansijskih sredstava i nizak nivo međuinstitucionalnesaradnje (Restelica, 2013.). Odgovornosti između vlasti na centralnom i lokalnom nivounisu jasno podijeljene a sistemi upravljanja okolišem i mehanizmi za provođenje zakonasu slabi (Pfeiffer, 2010.). Ono što je sada potrebno je: uspostaviti sistem koji bi omogućioda se procijene i odaberu mjere za smanjenje emisije stakleničkih gasova, ojačatikapacitete nacionalnih i lokalnih vlasti, imenovati kontakt osobu za klimatske promjene,poboljšati metode finansiranja kao i mogućnosti primjene mjera za ublažavanje iprilagođavanje klimatskim promjenama (Restelica, 2013). Prema izvještajima Evropskekomisije o napretku iz 2013. godine, nije bilo pomaka u smislu prilagođavanja EUpravnim stečevinama vezano za klimatske promjene niti napretka u izvještavanju.Administrativni kapaciteti su i dalje slabi, institucionalna saradnja je nedovoljna aklimatski standardi nisu“ugrađeni”u druge politike.

Nasuprot tome, Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) je izvjestila onekim aktivnostima koje su vezane za smanjenje emisija GHG. Kao početni korak kaformulisanju politike klimatskih promjena, razvijena je Strategija razvoja niskihemisija (LEDS) za Kosovo* uz pomoc UNDP-a u sklopu globalne inicijative zarazmjenu znanja i resursa u svrhu unapređenja razvoja niskih emisija. Aktivnosti se

�1

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

zasnivaju na interaktivnom učenju, regionalnoj i državnoj saradnji, koordinacijidonatora i implementaciji analitičkih alata za aktivnosti izgradnje kapaciteta (što jeposebno pozitivno za Kosovo*, uzimajuc i u obzir izjave o pripremama za klimatskepromjene koje su navedene u izvještaju o napretku – EC 2013. Što se tiče energetskihciljeva, Kosovo* planira da dostigne udio od 7 % korištenja obnovljivih izvora energijedo 2016. godine. Kosovo* je uspostavilo podsticajne tarife za vjetar i hidroenergijua trenutno se isto priprema i za solarnu energiju (USAID, 2013.). Došlo je dopoboljšanja regulatornog okvira tako što su doneseni zakoni o davanju prioritetaenergiji proizvedenoj iz obnovljivih izvora, izdaju se uvjerenja o porijeklu, postojipreferencijalni pristup na mreže i uvedene su poreske olakšice.

U periodu 2014.-2018. godine, USAID ce pomoci Kosovu* u oblasti energetskeefikasnosti, obnovljivih izvora energije i odluka o politici nisko-karbonskog sistema.Kosovska agencija za zaštitu okoliša/životne sredine (KEPA) će upravljati sistemomkoji se bavi emisijama GHG i dostavljat će izvještaje internim i eksternim organimao razvoju politike, političkim debatama i prac enju politike.

Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija ratifikovala je UNFCCC (kao ne –Aneks I stranka) u decembru 1997. godine a Kyoto Protokol u julu 2004. godine.Zemlja je dostavila dva nacionalna izvještaja UNFCCC-u (2003. i 2009.) a trenutnopriprema svoj treći izvještaj. Nacionalni akcioni plan za ublažavanje klimatskihpromjena je objavljen u okviru drugog nacionalnog izvještaja (UNEP, 2012).Pripremljen je plan za uvođenje monitoringa i izvještavanja kao i verifikaciju emisijestakleničkih gasova u okviru EU sistema trgovanja emisijama (EU-ETS) u 2012. godinia zemlja je počela da radi na izgradnji relevantnih kapaciteta.

Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija je jedna od nekoliko zemalja uJugoistočnoj Evropi koja ulaže napore da smanji emisiju GHG koja je nastala usljedpromjene korištenja namjene zemljišta i emisije iz šumarskog sektora u periodu1990.-2002. godine. Emisija GHG iz poljoprivrednog sektora je smanjena za 8 % iakoje energetski sektor i dalje ključni učesnik u emisijama stakleničkih gasova od 70 %.Program zelenog rasta, analitike klimatskih promjena i savjetodavne podrškepokrenut je 2011. godine a institucija odgovorna za koordinaciju ove inicijative, kaoi za sve ostale aktivnosti u vezi klimatskih promjena, je Ministarstvo za okoliš/životnusredinu i prostorno planiranje (MOEPP) uz podršku Svjetske banke. Pored toga,Nacionalni sistem za stabilizaciju koncentracije GHG emisija u atmosferi je i pravnouspostavljen u okviru Zakona o zaštiti okoliša/životne sredine.

Mjere ublažavanja su uvedene u određene nacionalne strategije a pripremljenaje i sveobuhvatna Strategija komunikacije o klimatskim promjenama, uz detaljanAkcioni plan. Urađena je Studija slučaja o mogućnostima ublažavanja emisija GHGu sektoru transporta a predviđeno je i da se uradi analiza scenarija ublažavanja s

�2

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Mar

iaBe

atriz

Rose

llPe

rez

ciljem procjene moguc ih smanjenja GHG, u skladu sa buducim zahtjevima UNFCCCi EU. U Nacionalnoj strategiji održivog razvoja (2010.) identifikovana su poboljšanjau okviru energetskog sektora koja doprinose nacionalnom održivom razvoju. UNacionalnoj strategiji investiranja u okoliš/životnu sredinu (2009.), karbonskofinansiranje je identifikovano kao potencijalno sredstvo privlačenja stranih investicija.Takođe su razvijene Nacionalna strategija za adaptaciju zdravstvenog sektora naklimatske promjene (2011.), Nacionalna strategija za mehanizme čistog razvoja zaperiod 2008.-2012. godine (2007.) i Nacionalni indikatori klimatskih promjena.

Cilj ove zemlje je smanjenje emisija GHG od 20 % do 2020. godine u okviruscenarija “uobičajeno poslovanje” a u okviru mjera za ublažavanje, cilj je smanjenjeod 30 %. Još jedan cilj za 2020. godinu je da se postigne udio od 21 % obnovljivihizvora energije u ukupnoj potrošnji energije dok je nacionalni indikator godišnjeuštede energije 9 % za 2018. (147 ktoe). Trec i nacionalni izvještaj za UNFCCC c esadržati pet poglavlja: nacionalni GHG registar prateći smjernice Međuvladinogpanela o klimatskim promjenama; procjene ugroženosti na osnovu prethodnorazvijenih klimatskih scenarija za vodne resurse, šumarstvo, zdravstvo, biodiverzitet,poljoprivredu, smanjenje rizika od katastrofa i sektor turizma; definisanjeodgovarajuc ih mjera prilagođavanja na klimatske promjene; procjene ublažavanja istudije slučaja u energetici, industrijskim procesima, energetska efikasnost uzgradama, transport i sektor otpada; i istraživanje kroz transfer tehnologija.

Crna Gora je ratifikovala UNFCCC u oktobru 2006. godine (kao ne- Aneks Istranka) a Kyoto Protokol u martu 2007. godine. Prvi nacionalni izvještaj je podnešenUNFCCC-u 2010. godine a Vlada planira da Drugi nacionalni izvještaj završi u 2014.godini. Između 1990.-2003. godine, zemlja je smanjila emisiju stakleničnih gasovaza 2 % (UNEP, 2012.). Ministarstvo za održivi razvoj i turizam je glavni nadležni organu oblasti klimatskih promjena (usvajanje politika i propisa) a Agencija za zaštituokoliša/životne sredine je izvršni organ za provođenje zakonodavstva. Nacionalnistrateški i pravni okviri se u izvjesnoj mjeri bave pitanjima klimatskih promjena iakoje Crna Gora još uvijek u ranoj fazi priprema za borbu protiv klimatskih promjena.Energetski sektor je 2003. godine imao najvec i udio u ukupnim emisijama GHG uCrnoj Gori od 49,8 %. Industrijski procesi doprinijeli su sa 35,5 % uglavnom izproizvodnje aluminijuma. Doprinos poljoprivrednog sektora bio je 12,3 % a sektorotpada proizveo je 2,3 % nacionalnih emisija GHG.

U svojim različitim nacionalnim i ekološkim strategijama, uključujuci i Nacionalnustrategiju održivog razvoja (2007.) i Nacionalnu politiku zaštite okoliša/životnesredine (2008.), Crna Gora je postavila opšte ciljeve u oblasti klimatskih promjena.Klimatske promjene su slabo integrisane u politiku i planove poljoprivrede,prostornog planiranja i sektora otpada ali u sektoru šumarstva, kvaliteta vazduha i

�3

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

energetike, integracija je nešto bolja. Između 2010.-2011. godine, Crna Gora jepoboljšala svoj zakonodavni okvir u vezi energetskog sektora razvojem Zakona oenergiji, Zakona o energetskoj efikasnosti, Energetske politike Crne Gore do 2030.godine i Nacrta strategije razvoja energetike Crne Gore do 2030. godine. Trenutnienergetski ciljevi Crne Gore su 33 % udjela obnovljivih izvora energije do 2020.godine i poboljšanje energetske efikasnosti od 9 % do 2018. godine. Strategijeobuhvataju kombinovanu toplotnu i električnu energiju, poboljšanje efikasnostiindustrijskih kotlova, zamjenu uglja sa tečnim naftnim gasom u industrijskimkotlovnicama i proizvodnju toplote sa visokim temperaturama.

Vezano za sektor transporta, strategija je da se zamijene fosilna goriva saalternativnim gorivima i da se razvije efikasniji sistem prevoza. U poljoprivrednomsektoru, poboljšanja upravljanja stajnim gnojivom i promocija organskepoljoprivrede su takođe identifikovani kao strategije. U sektorima korištenja zemljištai šumarstva, Crna Gora namjerava da povec a udio visoko produktivnih šuma, darehabilituje oštec ene i očuva staništa šuma (UNEP, 2012.). Dvije relevantne akcije zarješavanje klimatskih pitanja koje su predviđene za 2013. godinu su osnivanjeNacionalnog savjeta za održivi razvoj i klimatske promjene i početak rada naNacionalnoj strategiji o klimatskim promjenama do 2030. godine.

Među državama Jugoistočne Evrope, Srbija se ističe u pogledu napretka u politiciklimatskih promjena, kao što je navedeno u izvještaju o napretku Evropske komisije.Srbija je ratifikovala UNFCCC u martu 2001. godine (kao ne-Aneks I stranka) a KyotoProtokol u januaru 2008. godine. Ministarstvo energetike, razvoja i zaštiteokoliša/životne sredine (MEDEP) je ključni kontakt za UNFCCC i Kyoto protokol. Odratifikacije UNFCCC, Srbija je učinila značajne napore da ispuni zahtjeve Konvencije.Priprema prvog dvogodišnjeg ažuriranog izvještaja je počela, kao obaveza premaUNFCCC-u, a Razvojne smjernice za Nacionalni akcioni plan ublažavanja (NAMA) supripremljene. Prvi nacionalni izvještaj je dostavljen UNFCCC-u 2010. godine a vladatrenutno radi na drugom izvještaju. U periodu 1990.-1998. godine, Srbija je bila ustanju da postigne smanjenje od 22 % svojih emisija GHG, uglavnom u energetskomsektoru (UNEP, 2012.). Prema prvom nacionalnom izvještaju za UNFCCC (od stranebivšeg Ministarstva okoliša/životne sredine i prostornog planiranja (MESP, 2010.), u1998. godini, energetski sektor je imao najveci udio u emisiji stakleničkih gasova od76,1 % a poljoprivreda od 14,3 %. Emisije iz industrijskih procesa su doprinijele sa5,4 % i sektor otpada sa 4 %. Početni izvještaj navodi da je 1998. godine smanjenjeGHG emisija u Srbiji bilo 28,5 % u odnosu na nivo iz 1990. godine, uzimajuci u obzirumanjen iznos iz sektora šumarstva.

Predviđena je priprema Strategije klimatskih promjena i vezanog Akcionog planai uključit će provjeru osnovnih potreba u smislu adaptacije na klimatske promjene s

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

ciljem definisanja održivog puta ka smanjenju emisija GHG. Strategija i Akcioni planc e odrediti nivo GHG zajedno sa ciljevima smanjenja emisije GHG do 2020. i 2030.godine. Propisi u određenim sektorima, uključujuc i energetiku, otpad, vazduh,transport i industriju, doprinose ublažavanju klimatskih promjena dok politika usektoru šumarstva obuhvata određene mjere prilagođavanja. U sektoru saobrac aja,cilj Srbije je da ponovo uspostavi efikasan međunarodni željeznički sistem, radi napopravkama puteva, povec a nivo efikasnosti rječnog transporta i prestane saproizvodnjom olovnog benzina. Zemlja je spremna da investira u tehnologiju otpadadok je u sektoru poljoprivrede,korištenje biogasa, za proizvodnju toplote i energijeza lokalnu potrošnju, ključni korak ka smanjenju emisija. U pogledu šumarstva ikorištenja zemljišta, optimalna strategija je pošumljavanje.

Nacionalni program zaštite okoliša/životne sredine (2010.) i Strategija održivograzvoja (2008.) smatraju klimatske promjene važnim izazovom u zaštiti životnesredine/okoliša. Strategija razvoja energetike do 2015. godine, Strategija za naučni itehnološki razvoj i Strategija razvoja šumarstva su takođe urađene i naglašavajuvažnost aktivnosti koje treba preduzeti na ublažavanju i prilagođavanju klimatskimpromjenama zajedno sa ekonomskim razvojem u energetici i šumarstvu. U 2010.godini, Srbija je usvojila prvi Akcioni plan energetske efikasnosti (LOCSEE -RS 2013).Kao ugovorna strana Energetske zajednice, Srbija ima ambiciozne ciljeve do 2020.godine, uključujuc i i 27 % udjela obnovljivih izvora energije kao i 10 % udjelabiogoriva u transportnom sektoru. Ciljevi za energetsku efikasnost su slični ciljevimadrugih ugovornih strana iz regiona Jugoistočne Evrope (9 % do 2018. godine).

Pregled LOCSEE projekta: glavni rezultati poboljšanjapolitika klimatskih promjena i nisko-karbonskograzvoja u Jugoistočnoj EvropiU gore opisanom kontekstu, projekat Nisko-karbonska Jugoistočna Evropa (LOCSEE)ima za cilj da ojača kapacitete i znanje organa vlasti i drugih institucija koje se baveklimatskim promjenama u odabranim zemljama Jugoistočne Evrope (Albanija, BivšaJugoslovenska Republika Makedonija, Crna Gora i Srbija), u starim državamačlanicama EU (Austrija, Italija i Grčka) i u novim državama članicama (Hrvatska,Mađarska i Slovenija). LOCSEE projekt se bavi regionalnim izazovima kao što surazličiti nivoi iskustva u vezi sa nisko–karbonskom politikom, nedostataksistematskog pristupa stvaranju nisko-karbonske politike, nedostatak kapaciteta uorganima vlasti kao i nedostatak koordinisanog prenosa EU zakonodavstva. Projekatje finansiran od strane Programa transnacionalne saradnje za Jugoistočnu Evropu iEvropske Unije.

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

Dvogodišnji projekat LOCSEE je pokrenut u decembru 2012. godine s ciljem razvojasistematskog međusektorskog pristupa u kreiranju nisko-karbonske politike. Projektpromoviše uključivanje interesnih strana u razvoj politike (u skladu sa Evropskomstrategijom 2020) kroz nacionalne i regionalne radne grupe i kroz transfer i razmjenudobrih, inovativnih praksi, kako bi se iskoristili rezultati prethodnih aktivnosti. Dodanavrijednost LOCSEE projekta je implementacija integrativnih i participativnihmeđusektorskih pristupa i uključivanje ključnih organizacija, odgovornih za klimatskepromjene, koje su u stanju da prenesu znanje na institucije i razvijaju politiku. Projekatkombinuje napredak u skladu sa EU integracijama i napredak svih zemalja korisnica uokviru međunarodnih pregovora o klimatskim promjenama.

LOCSEE partnerstvo obuhvata jedanaest projektnih partnera i šest partneraposmatrača (iz Austrije, Belgije, Grčke, Italije i Slovenije), uključujuci ključne akterekoji se bave klimatskim promjenama, kao što su državna ministarstva, vladinekancelarije, univerziteti, istraživačke organizacije i međunarodne organizacije. (vezanoza listu partnera, pogledajte stranicu projekta na www.locsee.eu.). Rezultati LOCSEEprojekta ce imati uticaj na razvoj klimatskih promjena i nisko-karbonskih politika uzemljama korisnicama iako su aktivnosti i koristi, kao i određeni rezultati projekta, širii bit će na raspolaganju i drugim regionima, kao što je opisano u nastavku.

Analiza postojećeg stanjaOvaj dokument obuhvata analize iz 10 država i regionalni izvještaj o postojec emstanju u pogledu klimatskih promjena i razvoja nisko-karbonske politike u svimzemljama korisnicama projekta, uzimajuc i u obzir međunarodni, nacionalni i lokalniinstitucionalni okvir. Analize sadrže informacije o ekonomskim, političkim i socijalnimaspektima i o sektorima koji su uključeni, ili potencijalno uključeni, u nisko-karbonskupolitiku. Ovi dokumenti daju osnovu za buduc e projektne aktivnosti koje c e sepreduzimati na osnovu potreba u sektorima koji su identificirani u analizi. Strukturadokumenata može takođe pomoći drugim zemljama (unutar i izvan regionaJugoistočne Evrope) da na sveobuhvatan način opišu trenutni status razvoja politikaklimatskih promjena kako bi donosioci odluka, u relevantnim sektorima vezanim zaklimatske politike, efikasno komunicirali.

Platforma za razmjenu dobrih praksiPlatforma ce podsticati udruživanje, prijenos i razmjenu inovativnih i efikasnih praksiputem zbirke od 45 primjera dobrih praksi. Dobra praksa je definisana kao proces ilimetodologija koja dobro funkcioniše i daje dobre rezultate. Vecina ovih primjera jeiz oblasti koje se bave ublažavanjem klimatskih promjena i politikama smanjenjaemisija GHG (npr: obnovljivi izvori energije, energetska efikasnost, uredbe). Cilj

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

LOCSEE strategije je da olakša identifikaciju i razmjenu dobrih praktičnih inicijativau odabranim zemljama Jugoistočne Evrope i obuhvata dva ključna elementa. Prvielement je stvaranje baze podataka dobrih praksi koja ljudima nudi informacije ouspješnim idejama i inicijativama i o tome kako se EU zakonodavstvo uspješnoprimjenjuje u određenom regionu kao i o faktorima od ključnog značaja za uspješnopovezivanje ljudi i informacija. Drugi element je da omoguci razmjenu informacija iznanja putem foruma za razmjenu znanja (JR, 2013.)

Nacionalne radne grupePrisustvo stručnjaka iz oblasti klimatskih promjena, javnih vlasti i donosioca odlukana sastancima i konsultacijama, od ključnog je značaja u oblikovanju i razvoju nisko-karbonskih politika jer ovi akteri mogu da obezbijede preporuke za razvoj projektnihrezultata. Nacionalne radne grupe su uspostavljene u svim zemljama korisnicamaprojekta a članovi tih grupa su se zajednički dogovarali kako da se poboljšaju usloviživota uz održavanje niskog nivoa potrošnje energije i kako da se izvezu tehničkastručnost i nacionalna i regionalna iskustva. Austrija je, na primjer, izrazilainteresovanje za prenošenje znanja o sagorijevanju biomase. Identifikacija ključnihsektora za razvoj nisko-karbonskih politika je takođe od suštinskog značaja za ciljnezemlje LOCSEE. Na nedavnim sastancima Nacionalne radne grupe identifikovani susektori gdje su potrebna poboljšanja u nisko-karbonskoj politici a to uključuje: sektorotpada u Srbiji, sektor transporta i otpada u Albaniji, sektor transporta u Hrvatskojkao i građevinski sektor u Crnoj Gori i Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji.

Vodič za koordinirani međusektorski transfer EU direktivau oblast klimatskih promjenaOvaj rezultat se zasniva na pravno obavezujuc im ciljevima usvojenim od strane EU,uključujuc i 20-20-20 ciljeve. Evropska unija je posvec ena transformaciji ka nisko-karbonskoj ekonomiji i stoga zemlje Jugoistočne Evrope takođe preduzimajuodgovarajuće radnje da smanje emisije GHG. Ovaj vodič o koordiniranom prenosuEU zakonodavstva o klimi ce se stoga fokusirati na zemlje kandidate i potencijalnekandidate i obuhvatit će krovnu problematiku, besplatnu raspodjelu, licitacije,prac enje i izvještavanje, verifikaciju i akreditacije kao i registar EU-ETS. Drugeobuhvaćene oblasti ce biti karbon i tehnologija za skladištenje, obavezujuci ciljevismanjena GHG u sektoru transporta i propisi vezani za zaštitu ozonskog omotača.Smjernice ce takođe sadržavati spisak relevantnih zakonskih propisa vezano za klimui energiju (koji još uvijek nisu prenešeni) kao i opis konkretnih pravnih akata EU iuključenih nadležnih organa i institucija. Podaci o stvarnom procesu implementacije

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

kao što su troškovi, potrebni ljudski resursi i institucionalni napori potrebni zauspješno prenošenje EU direktiva će takođe biti navedeni.

Međusektorski “korak po korak” priručnik o kreiranjunisko-karbonske politikeOvo c e biti detaljan priručnik za zemlje koje bi htjele postati članice EU (Albanija,Bosna i Hercegovina, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Crna Gora i Srbija,kao i Kosovo*) mada se može koristiti i od strane drugih zemalja ili regionazainteresovanih za poboljšanje njihovih nisko-karbonskih praksi. Priručnik se zasnivana već stečenom iskustvu od strane država članica EU u regionu koje su vec provelenisko-karbonske politike i uzima u obzir realne potrebe, propuste i barijere uzemljama Jugoistočne Evrope. Priručnik opisuje međunarodne i EU obaveze izahtjeve za zemlje kandidate i potencijalne kandidate kao i zahtjeve, metodologijei alate za analiziranje bivših i trenutnih trendova GHG. Takođe sadrži: korake zaprocjenu mogućnosti i uticaja nisko-karbonskih mjera, metode za razvoj projekcijeGHG emisija uvažavajući nisko-karbonske ciljeve i odgovarajuc e mjere i provođenjei pracenje nisko-karbonskih politika.

Regionalna mrežaRegionalna mreža c e omoguc iti saradnju između zemalja na aktivnostimaublažavanja i prilagođavanja klimatskim promjenama. Aktivnosti, ulazni podaci,doprinosi i preporuke se mogu kanalisati kroz mrežu u brojnim oblastima koje moguznačajno podržavati nacionalne aktivnosti vezane za klimatske promjene imaksimizirati ukupni rezultat akcija u cjelokupnom evropskom prostoru. Potencijalniučesnici mreže mogu biti članovi postojecih Nacionalnih radnih grupa uspostavljenihtokom provođenja LOCSEE projekta, vladini zvaničnici koji se direktno ili indirektnobave ublažavanjem i adaptacijom klimatskih promjena, visoki funkcioneri iznezavisnih jedinica koji imaju uticaj na razvoj nisko-karbonske politike, predstavnicilokalne uprave, istraživački centri, akademske institucije i NVO. Idealno bi bilo damreža takođe uključi predstavnike iz transnacionalnog programa saradnjeJugoistočne Evrope, Evropsku komisiju i evropske asocijacije u oblasti obnovljivihizvora i uštede energije.

Mreža ima za cilj da ubrza razvoj i provođenje nisko-karbonske politike uzemljama Jugoistočne Evrope i da obezbijedi prenosivost i održivost rezultataprojekta. Ona takođe ima za cilj da premosti jaz između kreatora politike i stručnjakakoji rade u oblasti klimatskih promjena kroz saradnju, razmjenu znanja i širenjeinformacija o socijalnim i ekonomskim koristima nisko-karbonske politike. Mreža ce

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

promovisati identifikaciju i primjenu najboljih praksi za smanjenje GHG emisija uzemljama Jugoistočne Evrope i identificirat će manje efikasne prakse u ciljuosmišljavanja akcija koje mogu da pomognu svakoj zemlji da ostvari svoj potencijalza smanjenje emisija GHG. U okviru mreže, planirano je da se uspostave radne grupena teme kao što su obnovljivi izvori energije, energetska efikasnost, adaptacijapravnog i institucionalnog okvira i finansijski instrumenti.

Završne napomeneJačanje institucija, kapaciteta i politika u oblasti klimatskih promjena u Albaniji, Bosnii Hercegovini, Kosovu*, Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji, Crnoj Gori i Srbijije veoma važno. Analize institucionalnih struktura, političkih i ekonomskih sektoratreba da budu uključene u svaku evaluaciju potencijalnih strategija, bilo da se radi oublažavanju ili adaptaciji klimatskih promjena. Takođe je od ključnog značaja da sepoboljša učešce civilnog društva kroz aktivnosti podizanja svijesti jer je ova oblast, uregionu Jugoistočne Evrope trenutno nepotpuna. Iako se čine aktivni napori zausklađivanje sa standardima i pravnim tekovinama EU u oblasti klimatskih promjena,sve je veći zahtjev (unutar javnih institucija) na provođenju klimatskih aktivnosti nameđunarodnoj sceni. Problem je u tome što neke od ovih aktivnosti nisu usmjerene najedinstven način (ili su nedovoljne) te zahtijevaju dalju koordinaciju, saradnju ifinansiranje kao i dugoročnu viziju. To je razlog zašto projekti, poput LOCSEE, donoseznatnu korist regionu Jugoistočne Evrope u pogledu napretka ka EU integraciji i nastojeda koordiniraju nisko-karbonske strategije sa međusektorskim pristupom.

Maria Beatriz Rosell Perez je mlađi stručnjak u Regionalnom centru za okoliš/životnusredinu za Centralnu i Istočnu Evropu i trenutno radi na tematskom području Klimatske

promjene i čista energija i Inicijativa za okoliš/životnu sredinu i bezbijednost.

Reference� Bruci. (2007.) Klimatske promjene Projekcija za Jugoistočnu Evropu. Drugi nacrt. Albanski

hidrometeorološki institut mart, 2007. godine. Dostupno na:

http://www.undp.hr/upload/file/207/103935/FILENAME/CC_projection_SSE_draft_2.pdf� Drakenberg (2011.) Albanija – Kratki pregled okoliša/životne sredine i klimatskih promjena.

Sida – pomoć u oblasti okoliša/životne sredine i klimatskih promjena. Gothenburg Univerzitet i

Švedski Univerzitet poljoprivrednih nauka, Novembar 2011. godine Dostupno na:

http://sidaenvironmenthelpdesk.se/wordpress3/wp-content/uploads/2013/03/Albania-

ECCPB-Alb-Nov-2011. pdf

��

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Mar

iaBe

atriz

Rose

llPe

rez

� ENVSEC website, Područje klimatskih promjena: http://www.envsec.org/index.php?option=-

com_content&view=article&id=74&Itemid=243&lang=en� IPPC (2013.) Radna grupa za fizičke nauke – doprinos petog izvještaja o procjeni međuvladinog

Panela o klimatskim promjenama. Pregled za kreatore politike.

http://www.ipcc.ch/index.htm#.UoeE8uKLV-Z� Laganin, O. (2010.) Uspostavljanje politike o klimatskim promjenama u Bosni i Hercegovini.

Prezentacija UNFCCC kontakt osobe/institucije. Forum o klimatskim promjenama Jugoistočne

Evrope. Dostupno na: http://www.seeclimateforum.org/upload/document/establishment-

_of_cc_policy_in_bih_by_unfccc_focal_.pdf� Pfeiffer (2010.) Kosovo i klimatske promjene. Strategijski pristup konferenciji o klimatskim

promjenama u Copenhagen-u 2009. godine. Balkanska mreža istraživačkog novinarstva u

saradnji sa Fondacijom brac e Rockefeller i UNDF-om. Dostupno na:

https://wiki.rit.edu/download/attachments/68166747/Climate%20Change%20Report.pdf?vers

ion=1&modificationDate=1349820226330&api=v2� Restelica (2013.) Klimatske promjene i akcije na Kosovu. Ministarstvo za okoliš/životnu sredinu

i prostorno planiranje i Agencija za zaštitu okoliša/životne sredine Kosova (KEPA), Radionica o

uticaju klimatskih promjena, ranjivosti i adaptacije u zemljama Zapadnog Balkana. April 22.–

23. 2013. godine, Beograd.� UNDP (2013.) Osvještena politika klimatskih promjena. Dostupno na:

http://ncsp.undp.org/topics/mainstreaming-climate-change� UNEP (2012.) Klimatske promjene na zapadnom Balkanu. Publikaciju pripremili Zoï

Environment Network u ime UNEP-a u okviru inicijative Okoliš i bezbjednost (ENVSEC).

Dostupno na: http://issuu.com/zoienvironment/docs/balkan-exec-� USAID (2012.) Posvećenost brzom startu. Kosovo U.S. Kkimatske finansije u fiskalnoj 2012.

godini Dostupno na: http://www.state.gov/documents/organization/200985.pdf (posljednji

put preuzeti 11/20/2013)� USAID (2013.) USAID/ Strategija za razvoj i saradnju Kosova, 2014.-2018. godine Dostupno na:

http://www.usaid.gov/sites/default/files/documents/1863/CDCS_Kosovo.pdf (posljednji put

preuzeti 11/20/2013)� USAID (2013.) Analiza finansijskih podsticaja i nefinansijskih prepreka razvoja obnovljive

energije na Kosovu. Donatorska konferencija, Priština 14. maj 2013. godine. Dostupno na:

http://mzhe.rks-gov.net/repository/docs/Roxanna_Suratgar.pptxVojnikovic, S. (2010.) Bosna i

Hercegovina: Pregled dimenzija klimatskih promjena. Dostupno na:

http://www.fao.org/docrep/014/k9589e/k9589e06.pdf� Whitlock, L. (2012.) Regionalni izvještaj o procjeni ranjivosti klimatskih promjena: Hrvatska, BJR

Makedonija, Crna Gora, Srbija. Podgorica, Forum Jugoistočne Evrope o adaptaciji na klimatske

promjene.

100

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

101

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

POgLAvLJE 8

Upravljanje otpadomu Jugoistočnoj Evropi

MARIA BEATRIZ ROSELL PEREZ

102

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

UvodU potrazi za održivim razvojem, neophodno je preispitati rukovanje nepoželjnimmaterijama koje su nastale usljed antropogenih aktivnosti. Neselektivno korištenjeresursa je duboko poremetilo životnu sredinu/okoliš stavljajuc i u opasnostekosisteme, zdravlje i kvalitet života ljudi (Srivastava i dr. 2005.). Uprkos povec anomstvaranju otpada kao i neodgovarajuc em odlaganju opasnih materija, sve je vec einteresovanje za minimiziranje količine otpada, reciklažu i unapređenje energetskeinfrastrukture, oporavak i davanje vec eg naglaska na odgovornost industrije.Upravljanje tokovima otpada (uključujuc i opasni, industrijski i kuc ni otpad) je širomsvijeta postalo stalni element napora javnih institucija i privatnih investicija da seriješi ova problematika. Uspješne prakse upravljanja otpadom u razvijenim zemljama,kao što su države članice EU, su evidentne kroz usvajanje jasnih zakonskih ovlaštenjai izvršenja, strateško nacionalno i lokalno planiranje, značajno poboljšanjeoperativnih procedura, investicije u nove i čiste tehnologije kao i uključivanje civilnogdruštva u minimiziranje stvaranja otpada.

Standardi Evropske unije za otpad i pregled upravljanjaotpadom u Jugoistočnoj EvropiPrevencija i upravljanje otpadom su među četiri glavna prioriteta u Šestomakcionom programu za oblast okoliša/životne sredine Evropske Unije. EU slijedirazličite principe za integrisano upravljanje otpadom od kojih je jedan “hijerarhijaotpada”. Ovo je piramida aktivnosti u pet koraka gdje je spriječavanje stvaranjaotpada najbolja opcija, zatim ponovna upotreba, reciklaža i drugi oblici oporavkaotpada, uključujuc i deponije kao najmanje poželjan metod. Prema ciljevima EU zaotpad do 2020. godine, 50 % otpada iz domacinstva i 70 % građevinskog i otpadaod rušenja moraju da se recikliraju. Do 2006. godine, količina biorazgradivog otpadaodloženog na deponiju, morala je da bude smanjena za 25 %, uz smanjenje od 50% do 2009. godine kao i smanjenje od 65 % do 2016. godine (EC, 2013). Pored toga,do 2020. godine sve države članice EU treba da imaju Planove za prevenciju otpada.Odvojeno sakupljanje (separacija otpada) je definisano u članu 3. Okvirne Direktiveo otpadu kao “sakupljanje gdje se tokovi otpada vode odvojeno za otpad različitogtipa ili prirode, kako bi se olakšao poseban tretman”. Ovo je ključni korak uolakšavanju ponovne upotrebe, reciklaže i oporavka materijala i eliminacije opasnihotpadnih jedinjenja.

Pristupanje Evropskoj Uniji je jedan od glavnih pokretača za poboljšanjeupravljanja otpadom u Jugoistočnoj Evropi (za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu,Kosovo*, Bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju). Trenutni

103

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

10�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

otPad i Pravne tekovine eu u oBlasti okoliša/ životne sredine

drŽaVa/ PrilaGođaVanjE: ZaKon- KaPaCitEti SEParaCija ifoKuS odaVStVo, iMPlEMEnta- rECiKlaŽa

Cija i PlaniranjE

albanija Zakonodavstvo je usvojeno Opštine imaju slabe Odvajanje još nije počeloi planovi upravljanja su kapacitete za upravljanje i cijene za reciklažu su veomapripremljeni. Do danas, samo otpadom, uključujuci niske. Industrija reciklažedvije sanitarne deponije konačno odlaganje. je novi oblik posla. Novaispunjavaju eU standarde. investicija je neophodna

za separaciju i reciklažu.

Bosna Zakonodavstvo o elektronskom Slabi kapaciteti, uključujuci ekonomski instrumenti kojei hercegovina otpadu (e-otpad) je usvojeno. upravljanje industrijskim promovišu recikliranje i

Planiranje infrastrukture za otpadom. spriječavanje stvaranjeupravljanje čvrstim otpadom i otpada su ograničeni. Novastudija o opštinskim planovima ulaganja su potrebna zaza otpad u odabranim region- separaciju i reciklažu.ima je počelo. Transpozicijskestope: Okvirna direktiva ootpadu 32 %; Direktiva o dep-onijama 30 %, i Direktiva opakovanju 5 %.

Kosovo* Veliki broj administrativnih Veoma slabi opštinski Veoma niske stopeuputstava i propisa o otpadu kapaciteti za upravljanje razdvajanja i reciklaže.je usvojeno (Zakon o otpadom.upravljanju dotrajalimvozilima).

Bjr Makedonija Usklađivanje sa pravnim Postoje nekoliko inicijativa za Ulaganja u separaciju i reciklažutekovinama eU se nastavlja, jačanje administrativnih treba da budu povecana.uz provođenje zakonodavstva kapaciteta.iz sektora otpada.

10�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

Konačni SMjEŠtaj/ oPaSni otPad: BaZElSKa StanjE/druGiilEGalno odlaGanjE KonVEnCija i iSPoruKa aSPEKti

Vec ina otpada se i dalje odlaže na Ne postoji nacionalni strateški plan za Otpad je i dalje ozbiljan problem.divlje deponije ili se spaljuje. opasni otpad i nema objekata za Održivo ulaganje u oblastIzgradnja jedne deponije je odlaganje opasnog, medicinskog i upravljanja otpadom je neophodno.u toku. Ne postoje jasne procedure građevinskog otpada. Prema izvještajuza upravljanje i kontrolu bazelske konvencije iz 2010. godine,deponija. albanija je preduzela neke korake u

pravcu usaglašavanja sa Konvencijom.Otpad se isporučuje u razvijenezemlje za spaljivanje jer albanijanema iskustvo u tretmanu otpada.

Urađene su neke studije za Nema usvojenih strategija za Nema nacionalne strategijeodabrane lokacije za buduc e upravljanje radioaktivnim otpadom o otpadu.regionalne sanitarne i ne postoje objekti za odlaganjedeponije. medicinskog otpada.

Transpoziciona stopa za Direktivuo opasnom otpadu je 90 %.

Veoma slabo upravljanje Nema skladištenja radioaktivnog Implementacija eU standardadeponijama. otpada. Nije potpisnica bazelske je u vrlo ranoj fazi.

Konvencije. Status usklađivanja saDirektivom o opasnom otpadu je 85 %

Određene cijene za odlaganje Nema licence za skladištenje Preduzeti su koraci da se uspostaviotpada ne pokrivaju troškove radioaktivnog otpada. integrisani regionalni sistemu potpunosti. upravljanja otpadom

10�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

uslovi upravljanja otpadom u Jugoistočnoj Evropi značajno variraju u pogleduusklađivanja sa EU standardima kao što su zakonodavstvo, strateško planiranje,oblikovanje politike, infrastruktura i korištenje tehnologija. To se može objasnitirazličitim društveno-ekonomskim uslovima, institucionalnom podrškom odmeđunarodnih i regionalnih organizacija kao i političkom obavezom da se uskladepostojec i zakoni otpada i zaštite okoliša/životne sredine (Vujic i dr.) 2013. godine.Nivoi razdvajanja otpada, sakupljanja, transporta, tretmana i odlaganja, u ovimzemljama su ispod standarda Evropske Unije. Objekti upravljanja otpadom ikapaciteti za tretman i odlaganje otpada su neadekvatni. Zakonodavstvo i standardise ne sprovode efikasno, ilegalne isporuke otpada i dalje su problem i aktuelneprakse upravljanja otpadom doprinose zagađenju vazduha, zemljišta i vodnihresursa. Iako se ukupna situacija poboljšala, vecina tih problema i dalje postoji kao

otPad i Pravne tekovine eu u oBlasti okoliša/ životne sredine (NaSTaVaK)

drŽaVa/ PrilaGođaVanjE: ZaKon- KaPaCitEti SEParaCija ifoKuS odaVStVo, iMPlEMEnta- rECiKlaŽa

Cija i PlaniranjE

Crna Gora Zakonodavstvo o otpadnim Saradnja između državnih Nove investicije suuljima, ambalaži, građevinskom i lokalnih vlasti treba da potrebne u oblastiotpadu, cementu i azbestu je bude ojačana. separacije i reciklaže.usvojeno. Potrebni su daljinapori na provođenjui primjeni.

Srbija Puna usklađenost tek treba Stopa naplate od otpada iz Novi regionalni centri zada se postigne. Potrebno domacinstva je povec ana upravljanje otpadom suje razviti investicijske projekte sa 72 % na 78 %. otvoreni. Potrebno je ulaganjepovezane sa strateškim u nove objekte za separacijuprioritetima. i reciklažu.

Izvori: Izvještaj o napretku evropske komisije 2013; Nacionalni izvještaji i baze podataka prema bazelskoj Konvenciji ;evropska mreža za promatranje i informisanje o okolišu (eionet)

10�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

što je navedeno u izvještajima Evropske komisije o napretku za 2013. godinu za svihšest zemalja. Tabela 1. pokazuje napredak do danas i postojec e probleme kojimatreba da se bave države Jugoistočne Evrope u cilju usklađivanja sa EU standardima.

Profili otpada i primjeri dobrih praksi iz zemaljaJugoistočne EvropeDa bi se istakle prednosti i ograničenja u sektoru otpada u svakoj izabranoj zemljiJugoistočne Evrope, dat je kratak opis na osnovu informacija koje su javno dostupneu izvještajima međunarodnih i regionalnih organizacija, uključujuc i Centralnuobavještajnu agenciju (CIA), Svjetsku knjigu profila zemalja (2013.), Program razvojaUjedinjenih nacija, Ekonomsku komisiju Ujedinjenih nacija za Evropu za pregled

Konačni SMjEŠtaj/ oPaSni otPad: BaZElSKa StanjE/druGiilEGalno odlaGanjE KonVEnCija i iSPoruKa aSPEKti

IPPC dozvole su izdate za tri Nema dostupnih informacija. Rana faza integrisanog sistemadeponije ali otpad se i dalje odlaže upravljanja otpadom.na divlje deponije i otvorenedeponije.

Srbija ima šest regionalnih Privremeno skladištenje radioakti- Napori moraju da se intenziviraju usanitarnih deponija u skladu vnog otpada je obezbijeđeno. pravcu usklađivanja upravljanjasa regulativom eU. Još uvijek Nacionalna strategija i akcioni otpadom.postoje deponije koje nisu u plan treba da budu pripremljeni.skladu i koje treba zatvoriti. Upravljanje opasnim otpadom

je zaustavljeno. WaNDa projekato razdvajanju i transportuotpada preko Dunava odvija seu Srbiji.

učinka u oblasti okoliša, Evropsku agenciju za okoliš/životnu sredinu, Evropski centarza informacije i posmatranje okoliša/životne sredine, kao i zvaničnih vladinihdokumenata, dostupni na stranicama ministarstava.

Albanija ima populaciju od 3.01 miliona stanovnika, sa rastućom slobodnomtržišnom ekonomijom koja je zasnovana na poljoprivredi kao glavnom ekonomskomsektoru. U drugom nacionalnom izvještaju za UNFCCC, 2009. godine, Ministarstvoživotne sredine/okoliša, šumarstva i upravljanja vodama (organ odgovoran zaupravljanje otpadom) je utvrdilo da otpad nije među glavnim sektorima kojidoprinose emisiji stakleničkih gasova ali ima značajan udio (8-22 %) u emisiji CH4. Do2010. godine, utvrđeni dnevni prosjek po glavi stanovnika bio je 0,94 kg. U 2012.godini, u toku implementacije projekta Nacionalnog plana za usklađivanjezakonodavstva životne sredine/okoliša (INPAEL), napravljen je izvještaj o vrstamačvrstog otpada u Albaniji i to: 47,3 % organski; 13,5 % papir i karton; plastika 13,2 %;inertni otpad 7,2 % (uključujuc i građevinski šut); staklo 5,7 %; tekstil 5,2 % i 1,1 %metala. Među ostalim kategorijama, učešc e medicinskog otpada i higijenskihuložaka, pelena za inkontinenciju i jastučic a je 3,4 % a udio baterija i e-otpada je0,3 %. Do 2007. godine, ukupno je prikupljeno 2.531 tona opasnog otpada.

Sistem upravljanja otpadom nije adekvatan. Prikupljanje otpada u urbanimsredinama je slabo i gotovo bez naplate u ruralnim zonama. Tarife za sakupljanje iodlaganje komunalnog otpada i dalje su ispod nivoa troškova za oporavak a uzrocisu mnogi: neplac anje, niska stopa provođenja, nedostatak sankcija i nedostatakmjerenja. Smanjenje otpada kroz reciklažu i spaljivanje je jedan od prioritetaupravljanja životnom sredinom/okolišem mada trenutno postoji nekoliko sistemaza reciklažu i ponovno korištenje. S druge strane, nezakonito odlaganje otpada jeveliki problem jer u zemlji postoji 61 divlja deponija, dvije rehabilitovane deponije,dvije nove deponije kao i 20 % preostalog otpada koje se ilegalno odlaže nanepoznate lokacije (Slushaj i Arapi, 2012.). U 2012. godini, ukupno 35.928 tonaotpada je ilegalno odloženo u Albaniji (Učinimo to, 2009.). Albanija je potpisalaBazelsku konvenciju 1999. godine i zemlja ima pravo da godišnje prijaviprekogranično kretanje otpada. Prema izvještaju iz 2010. godine, Albanija jenapravila neke napore u cilju usklađivanja sa Konvencijom. Što se tiče politikeotpada, Nacionalna strategija upravljanja otpadom za period 2010.-2025. godineima za cilj punu primjenu Okvirne EU direktive o otpadu sa sljedecim ciljevima: 25 %otpada treba da se reciklira ili kompostira do 2015. godine a 55 % do 2020. godine(Slushaj i Arapi, 2012.). U dokumentu su takođe definisana 12 područja otpada naosnovu profila otpada sa specifičnim potrebama i rješenjima po zoni (EIONET). Zakono integrianom upravljanju otpadom usvojen je 2011. godine u skladu sa EUstandardima za upravljanje opasnim otpadom iako njegova implementacija nijekompletna. Zahtjev da se uspostave odvojeni sistemi naplate za kuc ni otpad dolaze

10�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Mar

iaBe

atriz

Rose

llPe

rez

od opštinskih vlasti u cilju recikliranja osušenih ostataka kao što su plastika, staklo,metal i karton (2011.). Ovo pokazuje da postoji i da raste politička volja irazumijevanje od strane predstavnika lokalne samouprave vezano za prevencijuotpada i recikliranje.

Albanija je dio Let’s Do It (Učinimo to) inicijative koja je okupila 147.000 volonteraza čišc enje urbanih područja. Više od 31.000 tona otpada je prikupljeno u 2013.godini. Projekt, Radimo zajedno za bolje upravljanje otpadom, koji je prije skorodeset godina provela nevladina organizacija“Udruženje za zaštitu i očuvanje prirode”(PPNEA) imao je cilj da unaprijedi infrastrukturu za sakupljanje otpada (u Tirani jepostavljeno 55 kontejnera). Projekt je takođe podigao svijest javnosti putemkampanja (150 učesnika, podjela obrazovnih materijala) i ojačao institucionalnusaradnju među zajednicama, lokalnim vlastima i NVOima čije su aktivnosti posveceneupravljanju otpadom (REC, 2004). PPNEA takođe realizuje projekat Institucionalnapodrška albanskom Ministarstvu okoliša/životne sredine i održivog očuvanja ikorištenja biodiverziteta u zaštic enim područjima i upravljanju otpadom za period2011.-2013. godina (PPNEA internet stranica). Svjetska banka je 2011. godinekoordinisala čišc enje u oblasti Porto Romano i prikupljeno je 45.000 m3 opasnogotpada nakon čega je otpad bezbjedno odložen.

Bosna i Hercegovina ima populaciju od 3,8 miliona ljudi. Zemlja ima prelaznuekonomiju koja se velikim dijelom oslanja na izvoz metala i stranu pomoc. Upravljanjeotpadom ostaje značajan izazov zbog neadekvatnog odlaganja, upravljanja iinfrastrukture, zajedno sa niskom ekološkom svijesti. Prema drugom nacionalnomizvještaju za UNFCCC (2013.) sektor otpada doprinosi sa 6,2 % emisije stakleničkihgasova a u poređenju sa podacima iz 2009. godine to je 3 % dok je ukupna emisija CH4

bila 47,05 Gg. Izvještaj takođe pokazuje da 92,4 % otpada obuhvata komunalnepomješane ostatke, 6 % ukupnog otpada ima potencijal za reciklažu, vrtni otpad je1,1 % a 0,4 % otpada na ambalažni otpad koji se ne može reciklirati. Količina otpadakoji se odlaže bila je 2010. godine za 6,6 % veca nego 2009. godine. Dnevni prosjekprikupljenog otpada u 2010. godini bio je 1,08 kg po glavi stanovnika a u 2009. godini,120.000 tona otpada koji nije opasan je odložen na deponije. Godišnja stopaprikupljenog opasnog otpada, u 2007. godini, bila je 8.636 tona.

Jedan od razloga za zabrinutost je da samo 68 % stanovništva ima pristupuslugama sakupljanja otpada što pokazuje ograničene kapacitete sektora otpada uBosni i Hercegovini u svim uobičajenim fazama procesa upravljanja otpadom(sakupljanje, transport i odlaganje). Sistem upravljanja otpadom se u velikoj mjerioslanja na deponije iako vecina tih objekata nije u skladu sa postojecim propisima.U zemlji su i mnoge nelegalne deponije, otvorene deponije i samo nekoliko legalnihdeponija. Količina otpada koji se ilegalno odložio u 2009. godini bio je 55.402 tona.Odvojeno prikupljanje i recikliranje je još uvijek veoma ranoj fazi. Zemlja je potpisnica

10�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

Bazelske Konvencije od 2001. godine a značajna količina opasnog otpada je izveženau Austriju, Francusku, Njemačku i Sloveniju, na tretman. U 2006. godini je bilopokušaja da se zdrobljene olovne baterije (opasan otpad) ilegalno prevezu uHrvatsku. Međutim, nakon inspekcije, pošiljka je vrac ena u Bosnu i Hercegovinu(Pašalic, 2006.). Postojeci pravni okvir za otpad je samo djelimično usaglašen sa EUstandardima. Nekoliko posebnih propisa o ambalaži, deponijama i spaljivanju sudoneseni ali nema preduzetih aktivnosti za rješavanje praznina u prenosu propisa(EIONET). Plan upravljanja otpadom Federacije Bosne i Hercegovine (2011.-2016.) jenastao 2011. godine postavljajući opisne ciljeve kao što su ukupni kapacitet zaodlaganje otpada do 2016. godine. On takođe ima za cilj zatvaranje svih divljihdeponija, sanaciju lokacija i povecanje selektivne separacije, reciklaže i pretvaranjaotpada u energiju.

Projekti upravljanja otpadom su realizovani uz međunarodnu pomoć. Između2011. i 2014. godine, Svjetska banka pomaže zemlji u sanaciji i izgradnji šestregionalnih deponija. Projekti su takođe realizovani uz podršku Švedske agencije zameđunarodni razvoj i saradnju (Sida) i EU Phare programa. U 2007. godini,ministarstvo nadležno za upravljanje otpadom je počelo sa prikupljanjem papira ikartona, plastike (PET) i konzervi u tri opštine gdje je učestvovalo 85.000 stanovnikai 30.000 studenata, kao volonteri na prikupljanju otpada. Pokrenuto je i prikupljanjemalih količina papira u gradu Maglaju i metalnih ostataka u gradu Doboju iuspostavljen je novi centar za separaciju otpada u Doboju. Ipak, i pored ovihpozitivnih akcija, učešc e svih lokalnih aktera treba biti unaprijeđeno. Profitabilnostprojekata treba da bude ocjenjena s ciljem podsticanja investicija iz privatnogsektora u separaciju otpada, reciklažu i pretvaranja otpada u energiju. “Let’s Do It”inicijativa se takođe provodi u Bosni i Hercegovini a posljednje čišc enje,organizovano u Sarajevu, bilo je 18. marta 2013. godine uz učešc e 47.970 volonteraiz 107 opština koji su prikupili 5 tona otpada.

Kosovo* ima populaciju od 2,20 miliona stanovnika, sa ekonomijom zasnovanojna uslugama (64,5 %), industrijskim aktivnostima (22,6 %) i poljoprivredi (12,9 %).Kosovo je u tranziciji i vecina teritorije ima samo djelimično međunarodno priznanje.Neodgovarajuce upravljanje otpadom je jedan od glavnih faktora povecanja gubitkazemljišta na Kosovu *. Sektor otpada doprinosi sa 3 % ukupne GHG i u 2009. godinisektor je imao emisiju od 292,9 CO2-eq. Na prvom mjestu su emisije uzrokovanetretmanom i ispuštanjem otpadnih voda, na drugom su nastale odlaganjem čvrstogotpada i na trećem su emisije uzrokovane otvorenim spaljivanjem otpada (UNDP naKosovu, 2012.). Tokovi otpada na Kosovu* se mogu klasifikovati kao: kuc ni otpad18 % ( od toga: 35,3 % organski, staklo 21 %, 11 % drvo, plastika 9,4 %, 9,3 % metal,tekstil 8,3 % i ostali 5,3 %); komercijalni otpad 12 %; građevinski otpad (izgradnja i

110

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Mar

iaBe

atriz

Rose

llPe

rez

rušenje) 10 %, pepeo i mulj 45 % i druge vrste 18 %. Dnevni prosjek prikupljanjaotpada je 2,05 kg po glavi stanovnika. Prosječna pokrivenost uslugama sakupljanjaotpada je 42 % u 2007. godini a 39 % u 2008. godini. U Prištini je viša stopasakupljanja otpada (64 %) u poređenju sa ruralnim sredinama (10 %). U 2009. godini,26 od 29 opština su imale otvorene deponije. Na ovim lokacijama se odlaže mješovitiotpad uključujuc i i medicinski otpad. Kosovo* je potpisnica Bazelske konvencije.Često se na deponijama vide prikupljači koji prikupljaju limenke, papir, plastiku imetal. U 2009. godini, otkriveno je 110 žarišta otpada na Kosovu *. U aprilu 2013.godine je registrovano ukupno 1.623 divljih deponija, u sklopu“Let’s Do It” inicijativekoja je uključila volontere iz različitih javnih i privatnih subjekata. U 2007. godini,prikupljeno je ukupno 548.900 tona opasnog otpada.

Kosovo* je u vrlo ranoj fazi u smislu usklađivanja sa EU standardima a kapacitetina lokalnom nivou, koji se odnose na otpad, reciklažu (26 kompanija prikupljarazličite materijale), pravilan tretman i odlaganje, su veoma niski (EK-KS 2013). Ipak,Kosovo* ima 18 administrativnih uputstava o različitim vrstama otpada i upravljanjuistim (Eionet, 2012). Nacrt Kosovske Strategije upravljanja otpadom (2011.-2021.)postavlja ciljeve za poboljšanje 19 aspekata upravljanja otpadom. U skladu sa tim, do2011. godine, prikupljanje komunalnog otpada moralo je dostići 50 %; do 2013.godine 70 %; do 2016. godine 80 % a do 2021. godine 90 %. U odnosu na razdvajanjeotpada, cilj od 20 % morao je da bude postignut do 2013. godine; 30 % do 2016.godine a 50 % do 2021. godine. Što se tiče tretmana otpada, cilj od 10 % trebalo jeda bude postignut do kraja 2011. godine; 20 % do 2013. godine; 35 % do 2016.godine a 40 % do 2021. godine. U pogledu pravilnog odlaganja otpada, cilj od 90 %mora biti ispunjen do 2011. godine; 80 % do 2013. godine; 65 % do 2016. godine a60 % do 2021. godine. Konačno, u smislu odlaganja organskog otpada na deponije,cilj je bio 95 % u 2011. godini; 80 % u 2013. godini; 70 % u 2016. godini a 40 % do2021.godine. Kosovo* nema regionalne planove (Eionet, 2012).

Od 2004. godine, Kosovo* je dobilo podršku od raznih međunarodnihorganizacija. Njemačka agencija za tehničku saradnju (GTZ) je podržala rehabilitacijudeponije Suhareke. U periodu od 2007. do 2009. godine, još šest projekata zapoboljšanje uslova na deponijama je realizovano. EU je podržala Kosovo* u 11projekata zatvaranja i rehabilitacije deponija. Do 2009. godine, Agencija za zaštituokoliša/životne sredine Kosova je provela pet prioritetnih projekata za izgradnjuobjekata za skladištenje opasnog otpada, rehabilitaciju starih deponija i proširilasakupljanje i ponovno korištenje organskog otpada u domacinstvima. Za period od2014. do 2018. godine, Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) c eobezbijediti pomoc za izgradnju institucionalnih kapaciteta za poboljšanje uslugejavnog sakupljanja otpada. Između 2002. i 2003. godine, Regionalni centar za

111

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

okoliš/životnu sredinu za Centralnu i Istočnu Evropu (REC) realizirao je pilot projekato razdvajanju otpada u domac instvima. 2001. godine, razne nevladine organizacijepromovisale su prikupljanje i reciklažu aluminijuma. Nevladina organizacija“Ideje zapartnerstvo” je nedavno pokrenula dva vezana projekta: Reci Ne plastičnim kesamakoji promoviše korištenje tekstilnih kesa i Kupujte dobro, uradite dobro kojipromoviše mikro finansiranje tekstilnih torbi i drugih proizvoda od sekundarnihsirovina (Ideje za partnerstvo, 2013.). Kosovo* je takođe dio “Let’s Do It” inicijative a“Konferencija očistimo svijet“ c e se održati u februaru 2014. godine u Prištini.Ovogodišnja aktivnost čišc enja je privukla 132.000 volontera.

Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija ima 2,08 miliona stanovnika iekonomiju zasnovanu na trgovini. Doprinosi BDPu po sektoru su: usluge 62,8 %,industrija 25,8 % a poljoprivreda 11,4 %. Sektor otpada učestvuje sa 6 % emisije GHG.U 2009. godini, ukupna emisija metana bila je 880,85 CO2-eq a 86-89 % od tih emisijaje bilo sa deponija čvrstog otpada. Godišnja količina otpada po stanovniku u 2011.godini bila je 375 kg (EEA, 2013). Tokovi otpada se sastoje od: 26 % organskogotpada; 11,0 % papira i kartona; 9,6 % plastike; 3,5 % stakla; 2 % tekstila i metala;2,2 % kompozitnih pakovanja i 7,5 % drugih vrsta otpada (zajedno sa 30 % mješovitihčestica od kojih su 18 % potencijalno biorazgradive). Pored toga, 12.000 tona e-otpada je prikupljeno u 2009. godini (Ignatova, 2012.). Pokrivenost službe naplate u2011. godini bila je 77 % a u 2012. godini je deponovano ukupno 99,74 % otpada,preostalih 1,26 % se reciklira ili kompostira. U 2010. godini, 500 tona industrijskogopasnog otpada je ilegalno deponovano a u 2009. godini to je bilo 27.525 tona.“Let’sDo It” inicijativa je obilježila oko 1.440 divljih deponija. Reciklaža ambalažnog otpadanapreduje: 2.625 tona otpada reciklirano je u 2011. godini a 3.054 tona je izvezenoza reciklažu. Prema izvještaju, u 2013. godini, 5.680 tona otpada se reciklira štoodgovara količini od 11 % ukupnog ambalažnog materijala na tržištu. Stope reciklažeza svaki materijal su: 19 % za plastiku, 17 % za papir i karton, 3 % za metal i manje od1 % za staklo. Sadašnje cifre za reciklažu mogu se smatrati nepouzdanim jer seprocenat recikliranih materijala za pakovanje ne prijavljuje. U 2007. prikupljeno jeukupno 9.000 tona opasnog otpada.

Zakon o otpadu iz 2004. godine sadrži tri prioriteta: smanjiti količine otpada,smanjiti uticaj otpada na zdravlje ljudi i okoliš/životnu sredinu i poboljšatitehnologiju i eko-dizajn (reduciranje pakovanja i povec avanje ponovne upotrebe,reciklaža i aktivnosti za pretvaranje otpada u energiju). Vlada je usvojila više od 14zakona i nacionalnih akata koji regulišu posebne tokove otpada u periodu 2007.-2011. godina. U pogledu instrumenata politike, Nacionalna strategija za upravljanjeotpadom za period od 2008.do 2020. godine, definiše dugoročne potrebe kao ipotrebna poboljšanja u oblasti provođenja zakonodavstva. Ona predstavlja procjenu

112

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

trenutnog stanja upravljanja otpadom i postavlja smjernice za prioritetne akcije do2020. godine. Ona takođe promoviše saradnju među interesnim stranama i realizacijuzajedničkih projekata. Nacionalni plan upravljanja otpadom za period od 2009.do2015. godine, postavlja ciljeve i mehanizme upravljanja za poboljšanje upravljanjaotpadom. Među ciljevima su između ostalog to da 90 % komunalnog otpada trebada bude prikupljeno do 2014. godine a nivo razdvajanja opasnog i neopasnogotpada da dostigne 100 % do 2010. godine. Što se tiče deponija, 100 % opasnogotpada mora biti prikupljeno u 2014. godini i može biti smješten u privremenimobjektima ali do 2014. godine, polovina svih deponija moraju da ispunjavaju EUstandarde. Do 2014. godine, cilj za smanjenje emisija stakleničkih gasova iz aktivnostivezanih za odlagališta je 25 % a do 2027. godine, predviđeno smanjenje organskogotpada koji ide na deponije je 65 %.

U 2010. godini, regionalne mreže i objekti za tretman i odlaganje otpada suosnovani u formi javno-privatnog partnerstva u dva makedonska regiona.Predviđena je izgradnja postrojenja za sakupljanje i preradu otpada i deponija odčega c e korist imati 200.000 stanovnika. Sanacija kontaminiranih lokacija i 23neusklađene deponije su takođe prioritet vlade. Projekt“Svi smo u krugu”je imao zacilj uspostavu uspješnog modela selekcije otpada i prikupljanje PET ambalaže usrednjim školama u Gostivaru. Cilj je bio prikupiti 14.400 kg plastike čime je sačuvano480 m3 deponije. “Let’s do it” inicijativa je dosta aktivna u zemlji. Akcija čišc enja jeodržana u 2013. godini a u oktobru 2012. godine, ukupno 55.000 volontera jeprikupilo 210 tona otpada sa 440 lokacija. REC je doprinjeo inicijativi obezbjeđujućiedukativne materijale u obliku svog obrazovnog alata “Zeleni paket”. 2004. godine,Udruženje“Izgrev”, u saradnji sa REC-om, je realizovalo projekt čišćenja ruralnih regija,zaustavljanje nelegalnog odlaganja otpada u gradu Sveti Nikola i podizanja svijestijavnosti o pitanjima upravljanja otpadom. Slijedeći principe Aarhuske konvencijeprojekt je takođe imao za cilj da promoviše učešc e javnosti u izradi Strategijeupravljanja čvrstim otpadom (REC, 2004). U 2013. godini, postojala su četiri subjektaza tretiranje ambalažnog otpada: Pakomak, Euro-Ekopak, Ekosajkl and Eko Pak Hit.

Crna Gora ima 653.474 stanovnika a njena ekonomija se zasniva na uslugama(87,9 %) i industriji (11,3 %) uz poljoprivredu koja doprinosi sa manje od 1 % BDPa.Na sektor otpada otpada 2,3 % ukupne emisije GHG (početni izvještaj za UNFCCC,2012. godine). Proporcije otpada po tokovima su: organski otpad 28 %; papir i karton18 %; plastika 12 %; staklo 8 %; tekstil 5 %; metali 4 % i druge vrste otpada 25 %.Dnevna količina proizvedenog otpada po stanovniku u 2012. godini bila je 1,23 kgšto je za 6,1 % manje nego u 2011. godini (Zavod za statistiku Crne Gore, 2012.godina). Upravljanje otpadom ostaje izazov za zemlju zbog ograničenih kapacitetaodgovornih subjekata, zastarjele tehnologije za sakupljanje otpada, slabe

113

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

infrastrukture za odlaganje otpada kao i slabe promocije vezano za separaciju otpadai održive potrošnje u društvu. Podaci Zavoda za statistiku Crne Gore za 2012. godinupokazuju stopu pokrivenosti usluga sakupljanja otpada od 74 %. Prema podacimaUNDP, u 2013. godini u ovoj zemlji je bilo 170 divljih deponija a mnoge od njih uvelikim gradovima kao što je Podgorica (33), Kotor i Tivat (32) i Berane (26). U 2007.godini, godišnja količina opasnog otpada bila je 192.000 tona. Crna Gora je postalapotpisnica Bazelske konvencije 2006. godine.

Zakon o upravljanju otpadom iz 2008. godine je odredio nadležnosti organa usektoru otpada. Ovaj zakon reguliše sljedeće: planiranje upravljanja otpadom i usloveza sakupljanje, transport, tretman, skladištenje i odlaganje. Takođe, razni nacionalniakti regulišu principe za upravljanje posebnim tokovima otpada. Uredba okriterijumima, visini i načinu plac anja naknade za aktivnosti upravljanja otpadomintegriše princip “zagađivač plac a” propisujuc i troškove preventivnih mjera ioporavka. U pogledu instrumenata politike, Strategija upravljanja otpadom sezasniva na Nacionalnoj politici upravljanja otpadom iz 2004. godine, Nacionalnojstrategiji upravljanja medicinskim otpadom iz 2008. godine i Strateškom glavnomplanu za upravljanje otpadom iz 2005. godine. Nacionalni plan za upravljanjeotpadom za period od 2008. do 2012. godine predviđa srednjoročne ciljeve zapostizanje racionalnog i održivog upravljanja otpadom u zemlji. Plan obuhvata:dugoročne i kratkoročne mjere, finansijske procjene za provođenje, definišeodgovorne institucije i uključuje podizanje svijesti javnosti o integrisanomupravljanju otpadom. Jedina slabost ovih dokumenata je da ne postoje ciljevi upogledu selektivnog prikupljanja, reciklaže, tretmana i konačnog odlaganja otpada.Kako se navodi u izvještaju o napretku iz 2013. godine, trebalo bi da postoji vec apodrška vlade za reciklažu i separaciju otpada pored investicija koje su potrebne zapoboljšanje deponija. Saradnja između vlade i preduzec a za prikupljanje otpadatreba da bude ojačana zajedno sa naporima na prikupljanju podataka o posebnimtokovima otpada, kao što je građevinski otpad.

U Crnoj Gori su u posljednjih nekoliko godina preduzete razne aktivnosti napoboljšanju planiranja upravljanja otpadom i planiranja potrebne infrastrukture.Evropska unija podržava Ministarstvo održivog razvoja i turizma u pripremi iprovođenju nacionalnih i lokalnih planova upravljanja otpadom. U planu su studijeizvodljivosti, procjene uticaja na okoliš/životnu sredinu i kratkoročna pripremainvesticionog programa za projekt koji se fokusira na regionalne deponije za opštineNikšic , Plužine i Šavnik. Regionalna kancelarija za Jugoistočnu Evropu zameđunarodni inženjering, arhitekturu, konsalting i informacione tehnologije (EPTISA)je takođe uključena u pripremu i implementaciju Nacionalnog glavnog strateškogplana. Tokom 2013. godine, Svjetska banka je realizovala projekat o upravljanju

11�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

industrijskim otpadom i projekat za procjenu uticaja na okoliš/životnu sredinu idruštvo, vezano za sanaciju pet kontaminiranih lokacija. U aprilu 2013. godine, EPAje provela kampanju za prijavu nelegalnih odlagališta u Crnoj Gori.

Srbija ima populaciju od 7.24 miliona stanovnika sa ekonomijom zasnovanomna uslugama (60,7 %), industrijskim aktivnostima kao što su rudarstvo, metalurgija ihemikalije (31,7 %) i poljoprivreda (7,6 %). U 2010. godini, sektor otpada jeučestvovao sa 4 % emisije GHG i 18.55 % emisije metana (80,22 Gg). U 2009. godini,dnevna količina proizvedenog otpada po stanovniku bila je 0,87 kg a ukupnagodišnja količina čvrstog komunalnog otpada u 2009. godini je bila 2.374.374 tona.Od toga, dominira organski otpad sa 37,6 % i plastika sa 15,7 % (koja sadrži 5,6 %kesa, 3,3 % tvrde plastike i 3,7 % plastične ambalaže). Ostali otpad uključuje: vrtniotpad (12,1 %), karton (6,1 %), staklo (5,4 %), papir (5,3 %), metali (1 %) i fine čestice(7,8 %). U 2007. godini, ukupno je prikupljeno 460.000 tona opasnog otpada a u2009. godini, 30.000 tona e-otpada (Ignatova, 2012). Prema Nacionalnoj strategiji ootpadu Republike Srbije za period od 2009. do 2019. godine, 334.500 tona ostatakaje reciklirano u 2009. godini. Iako se ovaj podatak može smatrati pozitivnimpokazateljem i dalje je potrebno vec e ulaganje u separaciju otpada i reciklažu.Pokrivenost usluga za prikupljanje otpada je porasla za 6 % u 2013. godini, čime jeukupna pokrivenost dostigla 78 %, iako još uvijek postoje problemi zbog malog brojaneadekvatno distribuiranih kontejnera, neodgovarajuc ih vozila za prevoz otpada ineredovnog prikupljanja otpada. Jedan od razloga za to je niska naknada za uslugeodvoženja otpada. U Srbiji postoji oko 3.500 nekontrolisanih odlagališta a samo3,5 % prikupljenog otpada se odlaže na sanitarne deponije (Vujic i sar., 2013). Prije2009. godine, krajnja odlagališta u Srbiji nisu bila u skladu sa EU standardima i nijepostojao sistem za prikupljanje ili tretman deponijskog gasa.

Zakon o upravljanju otpadom iz 2009. godine, postavlja okvir za aktivnostiupravljanja otpadom, u skladu sa EU standardima. Prva Nacionalna strategija ootpadu Republike Srbije je nastala 2003. godine sa ciljem potpunog usklađivanjasistema upravljanja otpadom sa EU Direktivom o otpadu. Ova strategija je revidirana2008. godine s ciljem postizanja usaglašenosti sa EU standardima. Strategija pratiprincipe održivog razvoja, hijerarhiju otpada, sigurnost, regionalni pristupupravljanju otpadom kao i načelo “zagađivač plac a”. U različitim instrumentimapolitike sadržani su i ciljevi da 30 % ambalaže mora biti reciklirano do 2014. godinei da količina biorazgradivog otpada odloženog na deponije treba biti smanjena za25 % u periodu od 2012. do 2016. godine (sa smanjenjem od 50 % do 2019. godinei 65 % do 2026. godine). S ciljem podsticanja prevencije stvaranja otpada, treba raditina podizanju javne svijesti. Akcioni plan je usvojen 2009. godine i zasniva se na tristuba: privredni rast, socijalna ravnoteža i zaštita okoliša/životne sredine. U pogledu

11�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

ekonomskih instrumenata vezanih za smanjenje otpada, Vlada je predložila primjenuporeza na deponije i uvođenje eko-takse na pakovanje proizvoda. Usvojena jeStrategija za čistiju proizvodnju kako bi se spriječilo stvaranje industrijskog otpada.

SIDA je nedavno podržala Ministarstvo prirodnih resursa, rudarstva i prostornogplaniranja u projektu izgradnje kapaciteta zaposlenih u okviru Odjeljenja zaupravljanje projektima kao i osiguravanja alata opštinama i preduzec ima zapoboljšanje planiranja upravljanja otpadom. U okviru istog projekta, SIDA pružafinansijsku pomoc za poboljšanje infrastrukture i usluga upravljanja otpadom,između ostalog, da se proširi obuhvat opštinskih usluga sakupljanja otpada na75 %, da se povec a stopa oporavka i recikliranje otpadne ambalaže do 25 %, da sepoboljša tretman opasnog otpada i regionalno i na lokalnom nivou kao i da sepovec aju investicije u sektoru otpada (SIDA, 2013.). Organizacije civilnog društva sutakođe preduzele aktivnosti na promjeni stavova ljudi u upravljanju otpadom. Jedanod primjera je projekt “Lokalne akcije za održivost” koji ima za cilj da promijenistrukturu potrošnje među stanovništvom opštine Novi Beograd. Projekti kao što su“Nec u plastičnu kesu”, “Zelena eko-košara” i “Recikliranje ka održivom Parac inu”promovišu smanjenje količine otpada (REC, Zeleni paket online). ReCan fond jetakođe podržao projekte kao što su “Korpe za čisti grad”, “Kampanja za separacijuotpada u Zrenjaninu” i “Reciklaža smanjuje siromaštvo”.

Projekat “Upravljanje otpadom za unutrašnju plovidbu na Dunavu” (WANDA) sefokusira na prikupljanje različitih tokova otpada u prihvatnim objektima duž Dunava,uključujuci i šest stanica u Srbiji. Organizacija za industrijski razvoj Ujedinjenih nacija(UNIDO) je realizovala pilot projekat sa različitim sektorima industrije u Srbiji zasmanjenje otpada u okviru Strategije za čistiju proizvodnju.

Prakse nelegalnog otpada – odlaganje i odvozProcjenjuje se da je 98.995.672 tona otpada negalno odloženo u 2012. godini ucijelom svijetu. Prema bazi podataka “Let’s Do It” inicijative, Albanija, Bosna iHercegovina i Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija su negalno odložile118.855 tona otpada u 2009. godini. Iz pregleda po zemljama (u tekstu iznad) jasnoje da je nezakonito odlaganje otpada uobičajena praksa. Kao primjer, u 2013. godinije identifikovano 1.623 nelegalnih deponija na Kosovu* i 170 u Crnoj Gori a u Srbijiima oko 3.500 neodgovarajućih konačnih deponija, uključujuci i divlje deponije.

Sistemi upravljanja otpadom u ovim zemljama se uglavnom oslanjaju nanajmanje poželjnu opciju u hijerarhiji otpada. Drastične nadogradnje infrastruktureza tretman i odlaganje otpada u zemljama Jugoistočne Evrope su neophodne da biiste bile usklađene sa EU standardima. Postojec e deponije na otvorenom treba

11�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

zatvoriti a ilegalno odlaganje otpada spriječiti dok se mjere socijalnog uključivanja,kao što su stvaranje sistema za prikupljanje ”od vrata do vrata” i osnivanje centara zaprikupljanje, trebaju baviti aktivnostima sakupljača na odlagalištima otpada s ciljemuspješnog smanjenja nelegalnih aktivnosti na deponijama i povec anja recikliranja itretmana oporavka. Vlasti treba da preduzmu mjere identifikacije divljih deponija jerje preuzimanje izvještaja o čišc enju deponija od članova i grupa civilnog društvadaleko od dovoljnih mjera za rješavanje problema iako su takve aktivnosti pozitivnipokazatelji da građani postaju sve više svjesni problema upravljanja otpadom uregionu Jugoistočne Evrope.

Nezakonito odlaganje i “trgovina” (nelegalni prevoz) otpada su međusobnopovezani i mogu se posmatrati kao dio organizovanog kriminala. Napuštenaindustrijska postrojenja i površinski kopovi i jame se pretvaraju u divlje deponije akriminalci su uključeni u prikupljanje, prevoz i reciklažu otpada. Pošiljke nelegalnogotpada su jedna od najbrže rastucih oblasti organizovanog kriminala u Evropi zbogniskog rizika i visokog profita. Sve je veca potražnja za uslugama nelegalnih odlagalištajer se uvode strožiji propisi a cijene za tretman i odlaganje otpada rastu. Podaci o ovojvrsti kriminala su ograničeni – vecina informacija dolazi putem vijesti, Europol-a iorganizacija aktivnih u borbi protiv negalnog transporta otpada. S jedne strane,trgovina otpadom može biti veoma profitabilna za kriminalce koji su uključeni u teaktivnosti dok, s druge strane, izaziva ozbiljna zagađenja i negativne uticaje naokoliš/životnu sredinu zbog neodgovarajuceg tretmana i odlaganja opasnog otpada(Zero Waste Euope, 2012). Komunalni i industrijski otpad se preselio u EU dok seelektronski i opasni otpad obično isporučuje Africi i Aziji (Europol, 2013.). Kao primjer,u Sjeveroistočnoj Evropi je 134.000 tona otpada bačeno u velike šljunkare u 2011.godini. Europol je identifikovao države članice EU u Centralnoj Evropi kao tranzitnezemlje koje su najviše pogođene unutrašnjom trgovinom otpada koji se odvija uEvropskoj uniji. Postoje dokazi da se 70 % evropskog otpada isporučuje prekoHolandije i ilegalno se transportuje u zemlje u razvoju (Hanfman, 2012). Kompanijemogu prikriti opasni otpad tako što će ga isporučiti u paketu sa drugim vrstama otpadanamjenjenog za recikliranje. Opasni otpad se takođe može maskirati i kao donacija(Hanfman, 2012). Opasni otpad se isporučuje iz Južne Evrope u zemlje JugoistočneEvrope, Rumuniju i Mađarsku, kao i druge države članice. Prema dokumentarcu“Toksična Evropa” koji prikazuje nezakonite prakse upravljanja otpadom u Evropi,carinski organi u Antverpenu (jedna od najvecih luka u Evropi) kontrolišu samo 2 %dolaznog otpada i 1 % odlaznog otpada kao i 225 miliona tona otpada koji se tretira uEU (Zero Waste Euope, 2012.). Međunarodna krivična policija organizacije Interpoltrenutno implementira projekat “Suprotstavljanje WEEE nelegalnoj trgovini” u okvirukog prate nelegalne pošiljke i odlaganje otpada električne i elektronske opreme.

11�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

U Albaniji su otkrivene nelegalne pošiljke otpada iz Italije uključujuc i opasniotpad, olovne akumulatore, lijekove sa isteklim rokom trajanja i ostatke nafte. Uskladu sa tim, 2007. godine je iz Italije isporučeno 2.500 tona otpadnog ulja u Albaniju,uprkos zabrani uvoza otpada iz 2003. godine (sa izuzetkom slučajeva sa posebnimdozvolama). Italija, 2009. godine, izvozi u Albaniju 2 tone otpadnih boja i lakova, 200kg elektronskog otpada, 500 kg toksičnih olovnih akumulatora, 50 kg otpada sasadržajem žive, 1.500 tona otpadnog ulja i 760 kg iskorištenog jestivog ulja (Baggi,2012). 2012. godine je izbio slučaj koji se odnosio na pošiljku od 588 tona opasnogotpada iz Francuske u Albaniju koji je upućen na obradu a u koji je bila uključenafrancuska vlada. Evropska unija je naknadno objasnila da je pošiljka otišla u Njemačkua ne u Albaniju (Balkan insight, 2012.). U julu 2012. godine, italijanske vlasti su u Barijuprikupile 21 tonu neopasnog otpada koji se isporučuje u Albaniju bez potrebnedozvole (Balkan insight, 2012b). U oktobru 2013. godine, premijer Albanije je daojavnu izjavu u vezi sa nelegalnim isporukama otpada najavljujuci da je albanskiparlament potpuno zabranio uvoz otpada (Imeri, 2013.). Informacije u vezi sa drugimuključenim zemljama Jugoistočne Evrope su veoma ograničene. U Bosni i Hercegovinije bilo pokušaja da se nelegalno prevezu akumulatori za Hrvatsku ali su hrvatske vlastivratile otpad. Nema pronađenih informacija u pogledu nezakonitih aktivnostiotpadom na Kosovu* mada su predstavnici vlade učestvovali u inicijativama za borbuprotiv nelegalnog transporta otpada kao i drugih krivičnih djela protiv okoliša/životnesredine. 2006. godine u BJR Makedoniji je bio slučaj u vezi sa uvozom 296 tonametalnog otpada iz Srbije. Pošiljka je vracena u Srbiju jer je nivo radioaktivnosti bioveci od dozvoljene za BJR Makedoniju (Petkovic, 2006.). 2011. godine, vlasti iz objezemlje, kao i predstavnici Crne Gore, su učestvovali u projektu “Primjena aktivnosti uvezi evropskog otpada – zajednička kontrola pošiljki otpada”koji je realiziran od straneEU mreže za implementaciju i provođenje okolišnih zakona (IMPEL).

Završna riječRazvoj odgovarajucih sistema za upravljanje otpadom u odabranim zemljamaJugoistočne Evrope ce zavisiti od njihove sposobnosti da riješe postojece izazove. Prviproblemi koje treba rješavati su nizak nivo javne svijesti o održivoj potrošnji iproizvodnji kao i nedostatak kampanja sa fokusom na smanjenje i prevenciju količinaotpada. Viši nivo učešca javnosti je ključan za promjenu stavova o proizvodnji otpada.Drugo, treba podsticati odvajanje otpada, na samom izvoru i preko uspostavljanjasabirnih centara. Trece, usluge sakupljanja otpada se moraju obezbijediti zacjelokupnu populaciju. Prosječna stopa sakupljanja otpada u odabranim zemljamaJugoistočne Evrope je trenutno 68 % sa značajnim razlikama između urbanih područja

11�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

(gdje je stopa viša) i ruralnih područja (gdje je stopa niža, uglavnom zbog deficitarnihusluga). U principu, ekonomski, tehnički i ljudski kapaciteti za primjenu sistemaupravljanja otpadom nisu adekvatni. Nivoi strateškog planiranja u regionu su različiti.Neke zemlje imaju nacionalne strategije sa definisanim ciljevima i instrumentimapolitike na opštinskom nivou, kako bi proveli i dostigli EU standarde, dok druge zemljenemaju jasne ciljeve ili rokove za realizaciju plana. Nelegalne prakse upravljanjaotpadom (odlaganje i isporuka) su široko rasprostranjene a veliko oslanjanje nadeponije mora biti smanjeno. Zemlje moraju da naprave vece napore kako bi uskladilesvoje sisteme upravljanja otpadom sa standardima Evropske unije a u skladu sa svojimfinansijskim mogucnostima. Pravilna orijentacija ka istraživanju i otkrivanju isplativihtehnologija je takođe od suštinskog značaja. Ovo ce omoguciti odabranim zemljamaJugoistočne Evrope da identifikuju pristupačna rješenja za njihove problemeupravljanja otpadom i stavit će ih na put ka integrisanim i ekološki zdravim praksamaupravljanja otpadom.

Maria Beatriz Rosell Perez je mlađi stručnjak u Regionalnom centru za okoliš/životnusredinu za Centralnu i Istočnu Evropu i trenutno radi na tematskom području Klimatske

promjene i čista energija i Inicijativa za okoliš/životnu sredinu i bezbijednost.

Reference� Baggi, Guia (2012.) “Italijanski otrovni otpad nestaje u Albaniji.” Online prenos: Regionalna

obavještajna služba, 29. oktobar, 2012. godine.� Hanfman, E. (2012.) Sveobuhvatna procjena nelegalnog odlaganja otpada.� Ignatova, E. (2012.) E-otpad na Balkanu. IPA Projekat 227089, Civilno društvo, Partnerske akcije.� Pašalic, V., A. Udovičić i M. Buljan (2006.) Opis slučaja nelegalnog prometa. Radionica o

nelegalnom prometu, Bratislava, Oktobar 3.–5. 2006. godine.� Petković (2006.) Radionica o nelegalnom prometu, Bratislava, Oktobar 3.–5. 2006. godine.� REC (2004.) NVO pristupi upravljanju otpadom.� SIDA (2013.) Projektni dokument, Program podrške ekološkoj infrastrukturi (SIDA-MEMSP-IMG)

Prijedlog programa, juli 2011.–juli 2013. godine.� Slushaj S. i O. Arapi (2012.) Situacija u upravljanju otpadom u Albaniji – načini za napredak.

Centar za studije, korištenje i upravljanje prirodnim resursima u saradnji sa Pontis Fondacijom i

Slovačkim balkanskim fondom za javnu politiku, Tirana, avgust 2012, str.73–98.� Srivastava, P., K. Kulshreshtha, C. Mohanty, P. Pushpangadan i A. Singh (2005.) “SWOT analiza za

uspješno upravljanje komunalnim čvrstim otpadom u Lucknow, Indija, bazirana na interesnim

stranama.” Upravljanje otpadom (25): 531–537.� Vujić, G., D. Ubavin i D. Milovanović (2013.) EU hijerarhija u upravljanju otpadom i izazovi

upravljanja otpadom u Srbiji. Fakultet za tehničke nauke, Univerzitet Novi Sad, Srbija.

11�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

Web-stranice� Balkan Insight (www.balkaninsight.com)� EPTISA (www.eptisasee.com)� European Commission Waste Directorate-General

http://ec.europa.eu/environment/waste/index.htm� European Environment Agency (www.eea.europea.eu)� European Topic Centre on Sustainable Consumption and Production. Waste management plans.

(http://scp.eionet.europa.eu/facts/factsheets_waste/2011_edition/wastemanagementplans)� Europol (www.europol.europa.eu)� Independent Balkan News Agency (www.balkaneu.com)� International Solid Waste Association (www.iswa.org)� Let’s Do It initiative (www.letsdoitworld.org)� PPNEA (www.ppnea.org/projects.html)� The Ideas Partnership (www.theideaspartnership.org)� UNECE (www.unece.org)� Zero Waste Europe (www.zerowasteeurope.eu)

120

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ma

ria

Be

atr

izR

ose

llP

ere

z

121

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

POgLAvLJE 9

Politike vezane za razvoj obnovljivihizvora energije i njihova primjena u

Centralnoj, Istočnoj i Jugoistočnoj EvropiANAMARIA STROIA

122

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

Uvod: Ukupni pogled na obnovljive izvore energijeProizvodnja električne energije na bazi obnovljivih izvora energije postaje značajanfaktor u elektroenergetskim sistemima. Ukupna potražnja za obnovljivim izvorimaenergije je porasla u posljednjih nekoliko godina. Procjenjeno je da je 19 % ukupnepotrošnje energije u 2011. godini obezbijeđeno iz obnovljivih izvora energije a neštomanje od polovine je bilo iz biomase. Korisna toplotna energija, iz savremenihobnovljivih izvora, iznosila je prosječno 4,1 % od ukupne finalne potrošnje energije.Hidroelektrane su obezbijedile oko 3,7 % električne energije a vjetar, sunce,geotermalni izvori, biomasa i biogoriva oko 1,9 % električne energije.

Ukupan kapacitet obnovljive energije u svijetu je premašio 1.470 GV u 2012. godiništo je povecanje od oko 8,5 % u odnosu na 2011. godinu. Kapacitet hidroelektranaporastao je za 3 % (na procjenjenih 990 GV) dok su ostali obnovljivi izvori energijepovecani za 21,5 % (na 480 GV). Ukupno, energija vjetra čini oko 39 % dodatnihobnovljivih izvora energije u 2012. godini koju zatim slijedi energija iz hidroelektranai sunčeva energija, svaki prosječno za oko 26 %.

Obnovljivi izvori energije čine nešto više od polovine ukupne neto dodatneproizvodnje električne energije iz svih izvora u 2012. godini. Do kraja 2012. godinečinili su više od 26 % ukupnog proizvodnog kapaciteta i isporučili su približno 21,7% ukupne električne energije (od toga je 16,5 % električne energije proizvedeno uhidroelektranama). Industrijski, trgovački i stambeni potrošači sve više postajuproizvođači obnovljive energije u sve vec em broju zemalja.

Tehnologije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora su još uvjek skuplje odonih za proizvodnju na nuklearnoj ili fosilnoj bazi. To se uglavnom može objasnitičinjenicom da ove tehnologije imaju mnogo kracu istoriju razvoja u odnosu natradicionalne tehnologije za proizvodnju električne energije. Solarna tehnologija jenajskuplja opcija za proizvodnju energije iako je u posljednjih 20 godina biloimpresivnih sniženja cijena. Sa svakim dupliranjem kumulativnog obima prodaje natržištu, cijena solarnih modula se smanjuje za 20 %, zbog značajnog napretka ushvatanju značaja ove tehnologije. Prosječna cijena solarnog modula u Evropisredinom 2011. godine bila je oko 1, 2 eur/W što je oko 70 % manje nego prije 10godina. Zahvaljujuci ubrzanom napretku tehnologije i ekonomije, očekuje sekontinuirani pad troškova ovih tehnologija za oko 50 % do 2020. godine. Zbog toga, unekom određenom trenutku, ove tehnologije nece više zahtijevati finansijsku podršku.

Ciljevi politike, pored napora da se povec a udio obnovljivih izvora energije uukupnoj potrošnji i proizvodnji energije, su da se povec a sigurnost snabdjevanja,održivosti i konkurentnost. Obnovljivi izvori energije su po svojoj prirodilokalni/nacionalni. U zemljama koje su uvoznici energije, povecanje proizvodnje izobnovljivih izvora može da zamijeni povecanje obima uvoza električne energije i/ilifosilnih goriva, čime se smanjuje uvozna zavisnost koja je često pracena političkim

123

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

rizicima i rizicima promjena cijena. Što se održivosti tiče, obnovljive tehnologije imajuzanemariv uticaj na okoliš/životnu sredinu jer su uglavnom povezani sa proizvodnimprocesima (dijelovi sistema, beton, putevi i sl.). Što je najvažnije, u toku rada neemituju ugljendioksid. Obnovljiva industrija se često posmatra kao jedan od vodecihinovativnih industrijskih sektora koji doprinosi konkurentnosti zemalja i vodi procesurazvoja tehnologije.

Obnovljiva energija u Centralnoj i Istočnoj EvropiU posljednjih pet godina, Centralna i Istočna Evropa je iskusila brze promjene upogledu politike obnovljivih izvora energije. Razgovori o obnovljivim izvorima, kaonačin da se dopuni energetska mješavina u ovim zemljama, počeli su deceniju ranijeiako u praksi nije postignut nikakav napredak. Situacija se promijenila usvajanjemEU energetskog i klimatskog paketa 2009. godine kojim se uspostavljaju obavezujucinacionalni ciljevi za obnovljivu energiju kao sredstva za smanjenje emisija GHG.Krajnji cilj je bio da se poveca prosječan udio obnovljivih izvora energije u zemljamaEvropske unije od 20 % u odnosu na ukupnu potrošnju energije, do 2020. godine (uodnosu na nivo od 9,2 % u 2006. godini). Nacionalni ciljevi se krec u od 10 % udjelaobnovljivih izvora energije na Malti do 49 % u Švedskoj. Paket “energija i klima” jeobezbijedio važan politički signal za EU zemlje i obilježio početak procvata u mnogimzemljama Centralne i Istočne Evrope.

Razni programi podrške koji su ustanovljeni u zemljama Centralne i IstočneEvrope (iako različiti po formatu) omogućavaju velikodušnu podršku investitorimakoji žele da ulažu u projekte obnovljive energije. Česti izvor finansiranja su doplateuključene u račun za struju potrošača čime se podržava cjenovna šema. Načinifinansiranja se razlikuju od zemlje do zemlje. Litvanija i Slovenija su među mnogimzemljama čija šema podrške finansiranja za električnu energiju proizvedenu izobnovljivih izvora energije je preko specifičnih ne poreskih nameta koje placaju svipotrošači. Još jedan čest metod je primjena doplate koja se eksplicitno navodi uračunu za električnu energiju potrošača (npr. Holandija, Češka, Njemačka i Austrija).Metod koji se obično koristi u zemljama sa zelenim sistemom certifikata (npr. VelikaBritanija, Poljska i Rumunija) je da se troškovi oporavka sistema podrške nadoknadekroz više cijene električne energije. Troškovi kupovine potrebnih certifikata ili troškoviplacanja naknade za zamjenu razlike između stečenog i potrebnog broja certifikata,podiže cijenu električne energije a da to nije eksplicitno navedeno na računu zastruju. Estonija uključuje troškove podrške finansiranja obnovljivih izvora energijekroz mrežne tarife dok Finska jednostavno pokriva ove troškove iz opštih poreza štoznači da se finansijsko opterećenje za pojedinca ne zasniva na njegovoj potrošnjielektrične energije.

12�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

Ovi programi podrške su privukli značajnu pažnju i interesovanje velikihenergetskih kompanija. Obzirom na velikodušnu prirodu takvih planova u praksi je,iza kulisa, nastala konkurencija među korisnicima koji imaju pravo da razvijajuprojekte obnovljivih izvora energije i koji imaju obezbjeđenu vezu sa mrežom.

U mnogim zemljama Centralne i Istočne Evrope, finansijska podrška za razvojprojekata obnovljivih izvora energije je odobrena od strane strukturnih fondova,obično preko sektorskog operativnog programa “Povec anje ekonomskekonkurentnosti”. Sredstva su privukla izuzetno interesovanje a broj finansijskihaplikacija ponekad prevazilazi raspoloživa sredstva čak i po 20 puta. U nekimslučajevima, sredstva koja su određena za finansiranje drugih prioritetnih linija sukasnije prebačena u fond za podršku razvoju obnovljivih izvora.

Krajem 2012. i početkom 2013. godine, nakon početnog rasta u regionu, došlo jedo zastoja. Nespremnost potrošača da plac aju vec e račune za struju, problemi sapriključenjem, optužbe i nepovjerenje u pogledu načina dobivanja licenci bili su,između ostalih, problemi koji su uticali na implementaciju politike razvoja obnovljivihizvora energije. Studija iz 2012. godine“Čista energija i finansijska rješenja – Centralnai Istočna Evropa” se sastoji od detaljne analize nedavnih dešavanja u pogleduobnovljivih izvora energije u regionu donoseći zaključke o ekonomskim pitanjima,razvoju politike i finansijskim aspektima te naglašavajuc i prilike i slabosti u procesu.

Ekonomske temeOPŠTI ZAKLJUČCI� Uprkos trenutnoj ekonomskoj recesiji, potražnja za električnom energijom se

stalno povecava u regionu Jugoistočne Evrope (u posljednjih 20 godina) a očekujese da ce nastaviti da raste tokom naredne decenije.

� Prestanak rada velikih objekata u narednoj deceniji ce dovesti do potrebe zamjenenjihovih kapaciteta. To pruža mogucnost za investicije u obnovljive izvore energijeiako, takođe, postoji rizik da su neke zemlje “obavezale” na provođenje visoko-karbonskih projekata, u mnogim narednim godinama.

SMANJIVANJE TROŠKOVA TEHNOLOGIJE� Sazrijevanje tehnologija (uglavnom solarne i u ograničenoj mjeri, vjetra) je dovelo

do brzog pada troškova. Velike investicije u drugim zemljama EU i novepristupačne kineske tehnologije su doprinijele značajnom padu cijena tokomposljednjih nekoliko godina. Niži troškovi će poboljšati dostupnost obnovljivihizvora energije među potrošačima u regionu Jugoistočne Evrope. Pad cijenaobnovljivih tehnologija i povec anje cijena fosilnih goriva znači da obnovljivetehnologije postaju sve atraktivnije.

12�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

STRUKTURA TRŽIŠTA� Proizvodnjom električne energije u regionu dominiraju velike državne kompanije

koje posluju u velikim objektima, koristeći konvencionalne energetske tehnologijekoje su uglavnom nuklearne i na bazi uglja, sa visokim troškovima i često značajnimviškom kapaciteta. Ove kompanije imaju jak podsticaj da se suprotstavefleksibilnijim investicijama. Kompanije u državnom vlasništvu imaju značajan uticajna vladu i koriste ga da obeshrabre projekte obnovljivih izvora energije koji sučesto manji po obimu i razvijeni i upravljani od strane privatnog sektora.

� Obnovljivi izvori energije kritično zavise od pristupa instalacijama, naročito zbognjihove naizmjenične prirode. Ograničen pristup i nizak kapacitet prenosnihinstalacija, mreža i interkonekcija ometa integraciju obnovljivih tehnologija uregionu. Zato napore, koji se odnose na obnovljive izvore energije, treba fokusiratiprvenstveno na identifikaciju mreže radije nego na projekte koji se odnose naproizvodnju energije. Projekti koji se bave prenosom i distribucijom bi trebali napametniji način provoditi svoje poslovanje i poslovanje mreže.

� Uprkos povezanosti zemalja i zajedničkog članstva u EU, regionalni pristup razvojutržišta je veoma poželjan jer za to postoji značajan prostor.

� Interesovanje investitora je bilo veoma intenzivno u nekim regijama Centralne iIstočne Evrope.

� Kvote za priključenje na mrežu su uspostavljene u nekoliko slučajeva alitransparentan i unaprijed definisan režim upravljanja redom dodjeljivanja pravana konekciju još uvijek nedostaje. Ovi propisi treba da se razviju i objave unajkracem moguc em roku.

Razvoj politikePOLITIČKI I POTROŠAČKI PRISTANAK� U sektoru u kojem dominiraju preduzeca u državnom vlasništvu, koja često drže

monopol na tržištu, tromost i stečeni interesi rade na blokiranju ulaska novihstranki na tržište. To se djelomično događa zbog problematike zapošljavanja utradicionalnim industrijama koje se bave proizvodnjom energije. Nova industrijaobnovljivih izvora energije potencijalno uključuje gubitak radnih mjesta u pojedinimoblastima iako ovi gubici mogu biti nadoknađeni dobicima na drugom mjestu.

� U regionu postoji mišljenje da se privatizacija vrši od strane stranih investitora igrupa umjesto od strane nacionalnih kompanija što dovodi do sve vecegnepovjerenja. Pored toga, tržišta čistih tehnologija su uglavnom locirana izvanregiona i preovladava stav da je jedini razlog, što se zapadno evropske države zalažuza nisko-karbonsku politiku u regionu, taj da prodaju svoje proizvode i kompanije.

12�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

� Subvencije za fosilno gorivo i dalje postoje što favorizuje konvencionalnapreduzeca koja poslovanje baziraju na fosilnom gorivu.

� Poljoprivredni lobiji u nekim zemljama se protive razvoju, prije svega biomase isolarne energije, zbog konkurencije u pogledu korištenja zemljišta.

PODSTICAJI VLADE� Ključni pokretač interesovanja investitora na tržištu obnovljivih izvora energije je

dostupnost vladinih podsticaja. Određen broj planova je već usvojen u cijelomregionu, na oba nivoa, nacionalnom i EU nivou (kako je gore navedeno).

� U posljednjih nekoliko godina, vidljive su značajne oscilacije u vladinoj politici.Uredbe i s tim povezani cjenovnik “feed-in” tarifa (FIT) nisu bile baš predvidive štoje dovelo do značajne nesigurnosti među potencijalnim investitorima. Tamo gdje jeinvesticija bila jaka u posljednjih nekoliko godina, često je bila vođena žurbom dase iskoriste podsticaji za kojie tržište očekuje da budu kratkoročni (njegovanje“žurbaje zlato”mentaliteta). Podsticajne mjere treba da budu dizajnirane dugoročnije.

� Retroaktivne promjene u okviru propisa su posebno štetne za povjerenjeinvestitora. Takvi potezi vlade mogu da investicije i investitore odvedu “vangranica” određenog tržišta, na duže vrijeme.

� Podsticaji za investiranje su uglavnom usmjereni na investitore u kasnijimfazama razvojnog ciklusa. Ulaganja u obnovljive izvore energije se čestopokrecu od strane manjih, češće domacih investitora koji ne mogu imati pristuppodsticajima ili koji mogu odgovoriti na različite uslove za investiranje za razlikuod velikih kompanija.

ADMINISTRATIVNA PITANJA,SEKTORSKA ZNANJA I VJEŠTINE

� Procedure licenciranja za u regionu zahtijevaju puno vremena, glomazne su iskupe. Racionalizacija procedura licenciranja može značajno poboljšatiinvesticionu klimu za ove projekte koji c e poboljšati sposobnost investitora dabrzo reaguje na tržišne uslove.

� Vrijeme potrebno da se odobri dozvola i instalira proizvodna jedinica za obnovljiveizvore energije je često znatno krace nego što je potrebno za proširenje i nadogradnjumreže koja je potrebna za nove masovne priključke. Za donosioce propisa jeuobičajeno da prvo usvoje efikasne podsticaje da podstaknu nova ulaganja uobnovljive izvore energije dok istovremeno zanemaruju slične efikasne šeme naknadaza preduzeca koja se bave prenosom i distribucijom i za razvoj njihove mreže.

12�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

� Nedostatak interesovanja može se podudarati sa nedostatkom sposobnosti zaupravljanje investicijama i srodnim planovima podrške. To može da doprinesedužim procedurama odobravanja i do (potencijalno) neefikasnih političkihinicijativa i nedostatka koordinacije.

Finansijski aspekti� Ključni element u razvoju obnovljivih izvora energije u regionu jeste dostupnost

dovoljnog i odgovarajuceg kapitala, po odgovarajućoj cijeni. Trenutno je cijenakapitala, u Centralnoj i Istočnoj Evropi, visoka za takve projekte.

� Gore navedeno je povezano sa opštom situacijom na kreditnim tržištima,finansijskom krizom i problemom dugova. Mnogi projekti (u zemljama u razvoju i urazvijenim zemljama) su potcijenjeni i trenutno se bore da“ne padnu na zemlju”.

� Ulaganje u Centralnu i Istočnu Evropu se često doživljava negativno, jer su prinosiniski a rizici visoki. To se odnosi na neizvjesnost investicione klime, nestabilnostpravnih struktura i valutni rizik. Tržišta se smatraju relativno zatvorenim nudeci male(i nepovezane) mogucnosti. Kao rezultat toga, investicije u drugim regionima urazvoju (koje su možda i rizičnije) ali sa primjerenim povratom, privlače vecu pažnju.

� Troškovi kapitala su svuda pod uticajem neizvjesnosti što se tiče investicija uobnovljive izvore energije. Investitori i finansijeri su suočeni sa “promjenomraspoloženja”u regulatornom okviru i nepredvidivosti u smislu trajanja podsticajnihšema. Imajuci u vidu dug razvojni period i složene procedure izdavanja dozvola sadugim rokom trajanja ulaganja, čak i manje promjene u tarifnim strukturama (ilivisoki nivo neizvjesnosti koji ih okružuje) mogu imati veoma negativan uticaj nanamjere vezane za investiranje. Ova neizvjesnost dovodi do rizika za investitore (uskladu sa njihovom percepcijom) a time i povrata koji zahtijevaju. Iz perspektivedonatora, predvidljivost regulative i tarifnih struktura je najvažnija jer bez nje, cijenakapitala i njegova dostupnost ce ostati prepreka razvoju u sektoru.

� Izvori javnih podsticaja za obnovljive izvore energije u regionu se smanjuju.Sposobnosti i mogućnosi potrošača da prihvate vec e tarife su pod sve većimpritiskom a poreske olakšice postaju sve manje pristupačne kako se vladesuočavaju sa smanjenjima budžeta. Kao rezultat toga, mješoviti izvori finansiranjace morati da se prošire a više finansiranja ce morati da dođe iz privatnog sektora.

� Dugovi prema bankama i projektno finansiranje ce vjerovatno nastaviti da igrajuznačajnu ulogu za zrele i dokazane tehnologije. Ovde takođe postoje i kreditniizazovi. Način otplate i kamatni raspored u velikoj mjeri zavise od pouzdanosti ipredvidivosti buducih cijena dok neizvjesnost oko podsticaja takođe ima uticaj nanamjere investitora.

12�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ana

mar

iaSt

roia

� Za nove tehnologije i tehnologije u nastajanju postoji prostor da se povec ajumehanizmi finansiranja EU.

Obnovljiva energija u Jugoistočnoj EvropiVecina zemalja u Jugoistočnoj Evropi se pridržava EU Paketa za energetiku i klimatskepromjene i imaju slične ciljeve, kako za obnovljivu energiju tako i za izvore obnovljiveenergije, kao i EU zemlje.Tabela ispod prikazuje odgovarajuce ciljeve u Jugoistočnoj Evropi.

U poređenju sa vecinom zemalja članica EU, zemlje Jugoistočne Evrope vec imajurelativno visok procenat energije iz obnovljivih izvora. Međutim, aktivna promocijaobnovljivih izvora energije je tek nedavno postala predmet interesovanja.

Dok su, s jedne strane, sve zemlje Jugoistočne Evrope inicirale neki oblikdjelovanja, s druge strane, politika, pravni, regulatorni i institucionalni okviri uregionu i dalje su u početnoj fazi. Uprkos široko rasprostranjenim programimapodrške za obnovljive izvore energije, veoma mali broj projekata je do sada postaooperativan. Nedovršeni i nejasni pravni i regulatorni okviri su doprinijeli ovomneuspjehu kao i glomazni, neusklađeni procesi izdavanja odobrenja i dozvola zapriključke na mrežu.

12�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

OBNOvLJIvI IZvORI ENERgIJE U 2020 – CILJEvI ZA ZEMLJE JIE

udio u 2009,* Cilj udjEla u 2020**

albanija 31,2 38,0

bosna i Hercegovina 34,0 40,0

Hrvatska 12,6 20,0

bJR Makedonija 21,9 28,0

Crna Gora 26,3 33,0

Srbija 21,2 27,0

Kosovo* 18,9 25,0

* Udio energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije u 2009. godini** Cilj udjela energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije u 2020. godini

Napredak u razvoju okvira za obnovljive izvore energije varira. Hrvatska je, naprimjer, relativno dobro napredovala, uglavnom vođena pregovorima o pristupanjuEU. Kosovo* i BJR Makedonija su takođe ostvarile dobar napredak u razvoju pravnihi regulatornih instrumenata.

Postojece limite za kapacitet vjetra koji su nametnuti BJR Makedoniji (100 MW) iSrbiji (500 MW) treba postepeno ukloniti do 2020. godine sa usvajanjem planovarazvoja mreže. Oni su dizajnirani da bi se integrisalo više obnovljive energije u mrežamaa preko realizacije regionalnog pristupa balansiranja sistema električne energije.

Ograničenja kapaciteta za proizvodnju solarne energije je ponekad u redu jer jecilj minimiziranje uticaja proizvedene električne energije u Jugoistočnoj Evropi nakrajnje kupce koji placaju njenu cijenu (npr. u Hrvatskoj, BJR Makedoniji i Srbiji). Ovasituacija može da se promijeni u buducnosti zbog oštrog pada investicionih troškovaza solarne tehnologije, u posljednjih nekoliko godina.

Šema certifikacije za obnovljive izvore energije i dalje treba da se provodi u skorosvim zemljama Jugoistočne Evrope. Međutim, vec ina njih se vec pridružilaodređenim tijelima kako bi lakše upravljali sistemom garancija i porijekla. Vec inazemalja Jugoistočne Evrope i dalje treba da usvoje odgovarajuce planove podrške zasve oblike obnovljivih izvora energije uključujuc i i električnu energiju, toplotnuenergiju i energiju koja se koristi za transport s ciljem olakšavanja investicija uobnovljivu energiju kao i da ostanu na putu da ispune ciljeve za 2020. godinu.Nijedna od zemalja u regionu nije registrovala adekvatan napredak unovoinstaliranim kapacitetima u posljednjih nekoliko godina i postoji opasnost daindikativni ciljevi ne budu ispunjeni.

Zemlje treba da obezbijede usaglašenost sa zahtjevima člana 16. Direktive2009/28/EC, koja zahtijeva reformu električne infrastrukture koja se odnosi na rad irazvoj mreže, kao i postavljanje pravila za pristup mreži i podjelu troškova sa osvrtomna povecanje doprinosa za obnovljive izvore energije.

Posebna pažnja mora se posvetiti razmatranju pristupa i rada mreža za obnovljiveizvore energije. Napredak je hitno potreban u pogledu transparentnosti, dosljednostimrežnih pravila i pitanja povezivanja mreža. Ovlaštenja i dozvoljeni procesi takođetreba da budu koordinirani i unaprijeđeni. Poboljšana i pravovremena saradnjaizmeđu različitih aktera, posebno organa nadležnih za energetiku, privredu,planiranje, vode, okoliš/životnu sredinu, poljoprivredu, transport i fiskalnu politiku,je neophodna. Takva saradnja još uvijek nije adekvatno uspostavljena u vec inizemalja Jugoistočne Evrope. Isti pristup koordinaciji i pojednostavljenju pravila trebada se proširi na druge vrste obnovljive energije koji se koriste u sektoru transportakao što su biogas i električna energija.

130

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

Preporuke za zemlje Jugoistočne, Centralne i IstočneEvrope u pogledu razvoja obnovljivih izvora energijeIzgraditi kapacitete� Znanje i vještine u javnom i privatnom sektoru mogu se ojačati kako bi se

obezbijedilo dovoljno profesionalnosti i stručnosti u regionu potrebnih za upravljanjei zaradu iz zapošljavanja i investicionih mogucnosti stvorenih kroz realizacijuprojekata vezanih za obnovljive energije.To podrazumijeva uspostavljanje prelaznogplana zapošljavanja, tj. prelaz iz konvencionalnog energetskog sektora u energetskisektor obnovljivih izvora, u oblasti električne energije, koji može da uključi obukuosoblja vlade, državnih preduzeca, studenata, itd.

� Izgradnja kapaciteta za istraživanje i razvoj je od suštinskog značaja da se osigura daobnovljiva tehnologija postane konkurentna i jeftinija ali i da se stvori lokalnopreduzetništvo.To podrazumijeva osnivanje“centara vještina”koji povezuju postojeceakademske institucije i vodece kompanije u Jugoistočnoj, Centralnoj i Istočnoj Evropi.

� Šire uključivanje interesnih strana, s ciljem obuhvatanja šireg spektra partnera kaošto su lokalne vlasti, akademske institucije, različiti sektori industrije, finansije, malipreduzetnici, itd., omogućit će zemlji još proizvođača koji žele da uđu na tržište.

� Udruženja i interesne grupe koje uključuju sve relevantne aktere u sektoru mogubiti podržana stvaranjem “glasa industrije” s clijem da vlada “čuje” intereseindustrije i da svi oni rade pod “jednom zastavom” a to je obnovljiva energija.

Unaprijediti mrežu i prenosne infrastrukture� Ulaganje u unapređenje i povezivanje prenosnih mreža na nacionalnom i

regionalnom nivou je od suštinskog značaja za poboljšanje veza i distribucijuobnovljive energije. Poboljšanja mrežne infrastrukture treba da budu prioritet zaregion. Povec anje kapaciteta mreže i rješavanje mrežne infrastrukture može dapoveća broj investicija u cijelom regionu dajuc i jasan signal investitorima dapostoji potencijal za mnogo vecu bazu klijenata nego što je ona, dostupna, unutarsopstvenih granica svake zemlje.

� Usklađeno EU zakonodavstvo koje reguliše funkcionisanje mreža i promocijuinternog tržišta električne energije.

Poboljšati predvidljivost regulative i podsticajnih šema� Povec anje životnog vijeka podsticajnih struktura c e pomoc i finansiranju

dugoročnih investicija, pružiti pouzdane podsticaje i smanjiti troškove kapitala, akao rezultat toga, i cijenu placenu od strane potrošača.

131

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

� Dizajniranje podsticajnih struktura, na održiv način, c e pomoc i zemljama daizbjegnu da postanu žrtve sopstvenog uspjeha u slučaju da je materija tolikovelika da se podsticaji ne mogu priuštiti a samim tim se moraju opozvati.

� Treba uložiti napore da se na nivou Evropske unije promoviše bolja integracija ikorištenje postojec ih i predloženih EU fondova kao i EU budžeta. To ne mora daznači stvaranje novih sredstava, vec bolju raspoređenost već postojecih sredstavau okviru Kohezione politike kao i u okviru novog višegodišnjeg finansijskog okviraEU za 2014.-2020. godinu.

Poboljšati predvidljivost regulative i podsticajnih šema� Povec anje životnog vijeka podsticajnih struktura c e pomoc i finansiranju

dugoročnih investicija, pružiti pouzdane podsticaje i smanjiti troškove kapitala, akao rezultat toga, i cijenu plac enu od strane potrošača.

� Dizajniranje podsticajnih struktura, na održiv način, c e pomoc i zemljama daizbjegnu da postanu žrtve sopstvenog uspjeha u slučaju da je materija tolikovelika da se podsticaji ne mogu priuštiti a samim tim se moraju opozvati.

� Treba uložiti napore da se na nivou Evropske unije promoviše bolja integracija ikorištenje postojec ih i predloženih EU fondova kao i EU budžeta. To ne mora daznači stvaranje novih sredstava, vec bolju raspoređenost već postojecih sredstavau okviru Kohezione politike kao i u okviru novog višegodišnjeg finansijskog okviraEU za 2014.-2020. godinu.

Poticati domaću industriju obnovljivih izvora energije,podržavajući preduzetništvo� Sektor obnovljivih izvora energije pruža moguc nosti za nove učesnike. Razvoj

obnovljivih izvora energije nije samo za velike, kapitalno intenzivne investicionešeme, nego i za male preduzetnike koji (naročito u ranim fazama razvoja) igrajuključnu ulogu u identifikovanju moguc nosti, učestvujući među prvima ulicenciranju, korištenju zemljišta, itd. Ovi preduzetnici mogu pomoc i na raznenačine, uključujuc i i stvaranje povoljnog investicionog ambijenta i poreskiholakšica. U tom smislu, važno je da se olakša prodaja energije za državu kroz (male)privatne kompanije, što je često blokirano od strane velikih strukturnih ienergetskih kompanija.

� I sam bankarski sektor u zemljama Jugoistočne, Centralne i Istočne Evrope jeznačajan potencijalni investitor u sektor u obnovljivih izvora energije u regionu.

132

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

Ana

mar

iaSt

roia

Razviti međuregionalni pogled� Određene investicije ne mogu biti privlačne iz nacionalne perspektive ali mogu

biti izvodljive ako se posmatraju regionalno sve dok su podsticajne šeme pravilnokoordinisane između različitih zemalja.

� Promovisanje “prosperitetnih” projekata, koji pomažu da se uspostavi evidencijatehnologije na tržištu, pomaže finansijerima i razvojnim programerima da shvatenačin i eliminišu rizik između projektnih partnera i promovišu projekte za koje jepristup finansiranju težak (i skup).

Studije slučaja: Regionalna integracija i razvojregionalnih energetskih tržišta.Usklađeni ured za aukcijuTrgovina električnom energijom u Jugoistočnoj Evropi je trenutno ograničena jer supojedinačna nacionalna tržišta mala i činjenicom da svaka nacionalnaelektroprivreda upravlja svojim prekograničnim vezama sa svojim susjedima.Godine diskusije među ovim preduzec ima kao i između njih i ključnih aktera kaošto su Sekretarijat energetske zajednice Jugoistočne Evrope, Evropska komisija iEvropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) dovelo je do sporazuma sa 10 regionalnihoperatora za prijenos električne energije, u junu 2012. godine, da uspostave jednuagenciju, Usklađeni ured za aukciju, da upravlja raspodjelom njihovihprekograničnih kapaciteta. Finansiranje od strane EBRD-a u iznosu od 660.000 euraza uspostavljanje ureda je imalo ulogu katalizatora u mobilizaciji kofinansiranja ipokretanja projekta od ideje do realizacije. Jednom operativan, Usklađeni ured zaaukciju c e učiniti prekograničnu trgovinu električnom energijom jednostavnijom,jeftinijom i transparentnijom, kroz promociju razvoja istinskog regionalnog tržištaelektrične energije.

“Dry-Run” projekatCilj “Dry-Run” projekta je da testira koncept opterećenja protoka zasnovanog nausklađenom sistemu raspodjele u Jugoistočnoj Evropi, sa sjedištem u Usklađenomuredu za aukciju. Zadatak ureda je da upravlja dolaznim ponudama kapaciteta i daoptimizuje raspodjelu odgovarajucih prekograničnih kapaciteta.

“Dry-Run” projekt je pokrenut 2006. godine sa osam učesnika, operatoraprenosnog sistema (TSO) iz Jugoistočne Evrope a provođenje u tri faze je završilo2009. godine.

133

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

U prvoj fazi (2006.-2007.) razvijen je portal za aukciju na web stranici DrCAT (Dry-Run Coordinated Auction Tool). Ovaj alat simulira tokove zasnovane na usklađenojaukciji koji dovode do prenosa prava u električnoj mreži. To se radilo bez naplate iliplatnih transakcija.

Osam operatora iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Grčke, BJRMakedonije, Crne Gore, Rumunije i Srbije, zajedno sa turskim operatorom, djelovalisu kao trgovci u simulaciji mjesečnih protoka zasnovanih na koordinisanoj aukciji. Ucilju maksimiziranja efekta učenja, svaki od osam operatora je preuzeo uloguUsklađenog ureda za aukciju na mjesec dana. Da bi simulirali veci protok opterecenja,susjedni operatori iz Ukrajine, Mađarske, Hrvatske, Slovenije i Austrije su takođe biliuključeni u model. Simulacija se sastojala od mjesečne aukcije. Prva faza projekta jefinansirana od strane njemačke razvojne banke KfW.

Druga faza (2007.-2008.) je usmjerena na adaptaciju DrCAT softvera. Simulacija jeproširena na učešc e trgovaca. Dodatne funkcije, kao što su upravljanje rizicima,fakturisanje, sekundarna trgovina i raspored, su integrisani u model sa ciljemprilagođavanja protoka sličnijeg stvarnoj situaciji.

U drugoj fazi, u simulaciji ponude za fizička prava prenosa je učestvovalo oko 40trgovaca. Do kraja 2007. godine, provedeno je osam rundi. Međutim, došlo je dopada interesa u toku narednih rundi. Hrvatski operator, sa dvije granice, odlučio je dase pridruži simulaciji na kraju 2007. godine. Početkom 2008. godine, licitacija jepromijenjena iz ranije korištenog pristupa granica kapaciteta na pristup linijskogmaksimalnog protoka (MF) pristup.

Tokom finalne “Dry-Run” faze (2008.-2009.) Sekretarijat energetske zajednice jeraspisao tender za Studiju o konačnom razvoju i uspostavljanju koordinisanogupravljanja zagušenjima u regionu Jugoistočne Evrope. Glavni zadatak ovogkonsultantskog projekta je bio da se procjeni i dalje razvija predloženi tok dodjelepristupa zasnovanog kapaciteta, što je rezultiralo planom i konceptom te zaključkomkako MF pristup najbolje radi prilikom realnog funkcionisanja.

Regionalne inicijative za električnu energijuEvropski energetski regulatori su mnogo godina radili zajedno kako bi promovisaliregionalnu saradnju i integraciju energetskih tržišta. Cilj regionalne inicijative zaelektričnu energiju (ERI), koju je pokrenula Evropska grupa regulatora zaelektričnu energiju i gas (ERGEG) 2006. godine, bio je da okupi nacionalneregulatorne vlasti (regulatorne agencije), operatore i druge zainteresovane straneu dobrovoljni proces integracije, da napreduju na regionalnom nivou kao korak kastvaranju funkcionalnog unutrašnjeg tržišta energije. Regionalne inicijative

13�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

predstavljaju “odozdo na gore” pristup zadatku u smislu da su okupili sve učesnikena tržištu kako bi testirali rješenja za prekogranična pitanja, izvršili ranoprovođenje pravnih tekovina EU i došli do pilot projekata koji mogu da se izvozeiz jednog regiona u drugi.

Cilj ERI je da se ubrza integracija nacionalnih tržišta električne energije u Evropi.ERI je stvorio sedam regionalnih tržišta električne energije u Evropi kao prelazni korakka stvaranju jedinstvenog tržišta električne energije u EU.

U svakom od sedam regulatornih regiona, regulatori, preduzec a, državečlanice, Evropska komisija i druge zainteresovane strane, rade zajedno da sefokusiraju na razvoj i implementaciju rješenja kako bi se poboljšao način na kojirazvijaju regionalno energetsko tržište. Sedam regiona imaju slične ciljeve(integrisanje nacionalnih tržišta električne energije usitnjenih u regionalna tržišta)iako njihovi prioriteti i dostignuc a odražavaju njihove različite regionalneprobleme. Opšti proces monitoringa na nivou EU, osigurava da se ne ometanapredak ka jedinstvenom tržištu EU kao i da postoji konvergencija i koherentnostpo regionima.

Iako stepen razvoja tržišta u regionu varira od zemlje do zemlje, integracijastarih i novih članica EU može biti primjer za druge oblasti politike EU. Upravljanjezagušenjima, povec anje transparentnosti, smanjenje barijera za ulazak na tržište irazvoj regulatorne kompetencije su među ključnim prioritetima.

U regionu Jugoistočne Evrope, Usklađeni ured za aukciju i projekat Dry-Run c eučestvovati u stvaranju novog regionalnog tržišta električne energije.

Anamaria Stroia je direktor kancelarije Regionalnog centra za okolišza Centralnu i Istočnu Evropu u Rumuniji

Bibliografija� Cambridge program za održivo liderstvo (CPSL), u saradnji sa Regionalnim Centrom za

istraživanje energetske politike (REKK) (2012). Čista energija, finansijska rješenja: Centralna i

Istočna Evropa� Savjet evropskih energetskih regulatora (CEER). Regionalna inicijativa za struju, pristup 23,

2013. http://www.ceer.eu/portal/page/portal/EER_HOME/EER_ACTIVITIES/EER_INITIATIVES/ERI� Savjet evropskih energetskih regulatora (CEER) (2013). Pregled stanja obnovljivih izvora

energije i planovi podrške energetskoj efikasnosti u Evropi.� Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) (2013.) Nacrt strategije energetskog razvoja.� Energetska zajednica (2013.) Godišnji izvještaj implementacije 2012.-2013.� Energetska zajednica. Dry Run, pristup 2. decembra, 2013. godine.

13�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

� http://www.energycommunity.org/portal/page/portal/ENC_HOME/AREAS_OF_WORK/-

ELECTRICITY/Regional_Market/Dry_run� Energetska zajednica. Implementacija pravnih regulativa obnovljivih izvora energije,

pristup 1. decembra, 2013. godine.� http://www.energycommunity.org/portal/page/portal/ENC_HOME/AREAS_OF_WORK/-

RENEWABLES/RES_Implementation� Evropska fotonaponska industrijska asocijacja (EPIA) (2011). Solarni fotonaponski sistemi.

Konkurencija u sektoru energetike – na putu za konkurentnost.� Regionalni Centar za istraživanje energetske politike (REKK) (2012.) Obnovljivi projekti podrške

za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije.� REN21 (2013.) Obnovljivi izvori energije 2013. Globalni izvještaj o statusu.

13�

Pr

egle

do

koli

ša/ž

ivo

tne

sred

ine

uJu

go

isto

čno

Jev

ro

Pi

2013

An

am

ari

aS

tro

ia

themis.rec.org