(1910-1982)

Оbrada romana

„Derviš i smrt “„Derviš i smrt “

(četiri časa)

Ciljevi časa- prvi čas

� Obrazovni ciljevi: upoznavanje učenika sa životom i djelom MešeSelimovića, obrada romana „ Derviš i smrt” (tematika, struktura, dominantni djelovi romana, likovi i poruke).

� Vaspitni ciljevi : Selimovićev roman polazi od pojedinačne sudbine, ali sebavi univerzalnim temama života i smrti, ljubavi i mržnje, sreće i nesreće, prijateljstva i izdaje, mehanizma vlasti. Djelo podstiče na razmišljanje i prijateljstva i izdaje, mehanizma vlasti. Djelo podstiče na razmišljanje i suočavanje sa najbitnijim temama kako savremene književnosti tako i umjetnosti, filozofije i života uopšte, u svim vremenima.

„ TRAGEDIJA SELIMOVIĆEVOG DERVIŠA, SUOČENOG SA ZAMKAMA POSTOJANJA I SA NEMINOVNOŠĆU PROPASTI LJUDSKIH VRIJEDNOSTI, UZDIGNUTA JE DO UNIVERZALNE SLIKE LJUDSKE SUDBINE U ŽRVNJU

NEČOVJEČNE, ISTORIJE I TOTALITARNE IDEOLOGIJE, SELIMOVIĆ JE TAKO ODISTA DAO JEDNU OD NAJUZBUDLJIVIJIH KNJIGA NAŠE EPOHE, PRI TOM,

KNJIGU ZA SVA VREMENA “. JOVAN DERETIĆ

Djetinjstvo

� ТUZLA, TUŠANJ, naselje siromašnih rudara

Školovanje

� „ Za Tuzlansku gimnaziju vezano je petnaest godina mogaživota, osam đačkih i sedam profesorskih. Stare zgrade gimnazije više nema, ali mi je ostala u nezaboravnom

sjećanju, s divnom fasadom, bogatim stepeništem, lijepim sjećanju, s divnom fasadom, bogatim stepeništem, lijepim učionicama “.

� „ Od nastavnika najviše pamtim profesore srpskohrvatskogjezika i književnosti. Bili su to zanimljivi ljudi i intelektualci koji su se, svaki na svoj način, borili sa tom provincijom ”.

M. Selimović

Кnjiževno stvaranje- uticaji� „ Uvijek sam volio lijepo pričanje, ličilo mi je na divno bajanje

koje razoružava zle sile.

Čitao sam oduvijek, od djetinjstva, divne maštovite, humane

Andersenove bajke, Zmaj – Jovine srdačne i jednostavne pjesme,

uzbudljive romane Karla Maja , prekrasne pripovijetke Laze

Lazarevića, sve što je odgovaralo djetinjem i mladićkom uzrastu“.

Jezik

� „ U pogledu jezika sposobnog da izraz i apstrakciju i da se

sublimiše u misaoni ili emocionalni izraz, najviše sam učio

od muslimanske narodne balade i od Njegoša”.

� Najsublimniji izraz cjelokupne naše narodne poezije a možda i Najsublimniji izraz cjelokupne naše narodne poezije a možda i

našeg jezika uopšte nalazi se u baladi Omer i Merima:

„ ĐUL MIRIŠE, MILA MOJA MAJKO,

ČINI MI SE OMEROVA DUŠA.

A najbolja misao kod Njegoša:

„ŠTA JE ČOVJEK, A MORA BIT ČOVJEK!

TVARCA JEDNA TE JE ZEMLJA VARA..”

„ Derviš i smrt “ Povod„ Krajem 1944. godine, strijeljan je u Tuzli moj najstariji brat,partizan, oficir komande Tuzlanskog vojnog područja, presudom vojnog suda III korpusa. Na afišama izlijepljenim po gradu pisalo je da je Šefkija Selimović osuđen na smrt strijeljan je zato što je iz magazinaGUND-a uzeo krevet, ormar,stolicu i još neke sitnice, a tako strogapresuda donesena je, piše na objavi, zato što je okrivljeni iz poznatepartizanske porodice... A taj okrivljeni moj brat, kome su ustaše partizanske porodice... A taj okrivljeni moj brat, kome su ustaše odnijele sve stvari iz stana, očekivao je svoju ženu koja je slučajno ostala živa u koncentracionom logoru, i trebalo je da se vrati u Tuzlu”.

„ I nije bilo riječ o smrti nekog od nas, na to smo bili spremni, sedmoro nas je bilo u revoluciji, već o tako užasnoj nepravdi, bez razloga i bez smisla.. Sam kao nikad u životu, a pokušao sam da ostanem u kolotečini koju sam smatrao jedino mogućom, jedino ljudskom. Čak i posle tog neljudskog čina! Htio sam, valjda, da razdvojim te dvije sfere, privatnu i opštu (kao da je to moguće!”).

Zamisao� „ Htio sam da napišem roman o ljubavi, roman o tragediji čovjeka koji je toliko indoktriran da dogmakojoj služi postane suštinanjegovog života: promašio njegovog života: promašio je ljubav, promašiće i život…”

� „ Derviš i smrt” je knjigao ljubavi i mržnji , dogmi i životu, ličnom i neličnom, izdvojenom i opštem.”

Književni opus – drugi časPRIPOVIJETKE� „ Prva četa ” (1950)� „ Tuđa zemlja ” (1957)

ROMANI� „ Tišine” (1961)� „ Magla i mjesečina” (1965)� „ Derviš i smrt ” (1966)� „ Derviš i smrt ” (1966)� „ Tvrđava” (1970)� „ Ostrvo” (1974)

STUDIJE I ESEJI� „ Za i protiv Vuka” (1967)� „ Eseji i ogledi” (1966)

� Autobiografski spisi „ Sjećanja ”(1976), oni govore o piščevomživotu i radu i nekim književnim i kulturnim događajima i ličnostima.

Iznesite utiske o djelu

Ima li teškoća u razumijevanju djela?

Pruža li roman čitaocu zadovoljstvo?

Lako se i sa zadovoljstvom čita ali nije lak za razumijevanje,

podstiče na razmišljanje; emocionalna napetost ni poslije

završenog čitanja ne prestaje.

Klasifikacija

Kojoj vrsti romana pripada?

Roman lika – živopis glavnog junaka

Psihološki romanPsihološki roman

Istorijski roman

Filozofski roman – egzistencijalizam

Modernistički roman

KompozicijaKako je komponovan roman?

Čime počinje svako poglavlje?

Prstenasta kompozicija.

Svako poglavlje počinje modifikovanim stihovima iz

Kurana. Citati iz Kurana su pravila, život pobija

pravila i odvija se mimo njih. Za optimizam svete

knjige derviš takođe ne nalazi potvrdu u stvarnom

životu. Roman počinje i završava se istim stihovima

da je čovjek uvijek na gubitku.

NaracijaIz čije perspektive je ispripovijedan roman?

U kom licu se pripovijeda?

Koji su oblici naracije zastupljeni?

Roman je ispričan u prvom licu sa tačke gledištaRoman je ispričan u prvom licu sa tačke gledišta

junaka koji se ispovijeda. Junak zapisuje sebe,

prima na sebe posao stvaraoca – pisca „šejtanski

posao”, kroz njegovu ličnost se sve prelama.

Dominiraju unutrašnji monolog, doživljeni govor,

dijalozi (dramski).

Struktura romana

Vrijeme i mjesto

Radnja - bosanska kasaba , 18. vijek , najvjerovatnije Sarajevo.

Naslikana je bosanska muslimanska sredina u vrijeme turske vladavine ,

dat je prikaz jednog društvenog poretka u kome sumnjičava i osionadat je prikaz jednog društvenog poretka u kome sumnjičava i osiona

vlast obezbjeđuje svaku slobodu i ugrožava egzistenciju svakome ko joj

se suprotstavi. Centralna vlast sumnja u sve, u svima vidi protivnike,

hapšenja, špijuni, tamnice, lažni zapisnici sa saslušanja , ubistva,

nepovjerenje, strah.

Tematika i naslov

Roman „ Derviš i smrt “ je priča jednog derviša, šejha tekije

Mevlevijskog reda, priča o prelomnom trenutku njegovog života, iz čije

perspektive on sagledava svoj dotadašnji životni put i sumira njegove

vrijednosti. vrijednosti.

Sudbina Ahmeda Nurudina oličenje je potrage za odgovorima.

Bratovljeva smrt pokreće u njemu složen i mukotrpan misaoni proces

kojim se dovodi u pitanje njegov dotadašnji život, njegova vjera, odnos

prema drugima i odnos prema samome sebi. Kao vjernik derviš je imao

čvrst oslonac kada je u pitanju suočavanje sa smrću, međutim, pred

mogućnošću bratovljeve smrti on se pokazuje nedovoljnim.

О čemu sve roman govori?

Lična drama jednog usamljenog intelektualca dovodi ga do vječnog

pitanja o smislu ljudskog života.

Roman priča o dogmi i životu , životu i smrti , ljubavi i mržnje, ličnom iRoman priča o dogmi i životu , životu i smrti , ljubavi i mržnje, ličnom i

neličnom, izdvojenom i opštem prijateljstvu i izdaji, vlasti, slobodi,

uspomenama, i kako sam pisac kaže,

traganju za srećom.

FabulaRoman kao ispovijest glavnog junaka

Pročitajte odlomke iz prvog poglavlja romana.

Šta je pobudilo Ahmeda Nurudina da započne svojŠta je pobudilo Ahmeda Nurudina da započne svoj

autobiografski spis ?

U kakvim okolnostima on piše?

Kako vidi svoj dotadašnji život i sebe ?

Likovi, motivi, porukeLikovi, motivi, poruke

„ Život je širi od svakog propisa.

Moral je zamisao, a život je ono što biva.”Moral je zamisao, a život je ono što biva.”

Likovi- treći čas

Ahmed Nurudin

� Pratimo promjenu Ahmeda Nurudina od čovjeka islamske dogme do predstavnika vlasti i izdajnika prijatelja.

� U ličnosti Ahmeda Nurudina sve vrijeme se sukobljavaju šejh i čovjek, opšte � U ličnosti Ahmeda Nurudina sve vrijeme se sukobljavaju šejh i čovjek, opšte moralne norme i ono obično, ljudsko.

� Ko je Ahmed Nurudin?

Kada se povukao u tekiju, Nurudin je u stvari okrenuo leđa svijetu i životu. Tekija i islamska dogma njegovo su utočište od ljudskih problema, on se za vjeru, zaklanja i zatrpava svoje neuspjehe i promašaje : ostavljenu ljubav, nemoć pred ubistvom Mula- Jusufove majke, nerazumijevanje sa seoskom sredinom. Ipak, već na početku romana on nam daje do znanja da su ti životni nemiri koji se gase još uvijek u njemu, kao što u tekiji još postoje sjenke mladih žena, i kao što nebo nad njom još podsjeća na nebo djetinjstva, široko, sa mnogo mogućnosti.

Kako reaguje na hapšenje i smrt svog brata?

Kada mu brat bude nepravedno optužen i ubijen, život dolazi njemu, i on mora da se suoči sa svojom prošlošću, sa sobom, da preispita svoj

odnos prema vjeri i prema drugim ljudima.

Zašto se koleba?Zašto se koleba?

Suprotstaviti se vlasti – a vlast je od Boga – znači suprotstaviti se vjeri, zakonu – sebi – svemu onom što je bio i u šta je vjerovao, i čemu je

druge učio dvadeset godina.

Kakav je njegov odnos prema smrti ?

U početku je to za njega samo prelaz iz kuće u

kuću , kapija sa drugim svijetom, kada se suoči sa

vlastitim gubitkom njegova razmišljanja i o smrti i o vlastitim gubitkom njegova razmišljanja i o smrti i o

životu prožeta su besmislom. Besmislena smrt

potvrđuje i da je život takav.

Kako razočaranje utiče na njegov odnosprema svijetu

i životu ?

Čovjeku na zemlji nije ugodno, ona nije njegov dom već

stanište slijepih sila, dobra je samo za nerazumne i

neranljive. Ono što je naše i za šta se čvrsto držimo

samo je varka. Život je raspeti konop po kome samo samo je varka. Život je raspeti konop po kome samo

povjetarac prolazi bez straha.

DUBOKA PROVALIJA ISPOD NJIH, DALEKO NEBO IZNAD NJIH,A ONI NA OPASNOM NEHLIVANSKOM KONOPU,NA OPASNOM ŽIVOTNOM PUTU.

Kad konačno zbaci sa sebe kožu šejha i postaje pobunjenik?

Motiv pobune javlja se već u uvodu, zatim kad spase bjegunca

u tekijskoj bašti, konačno iznosi svoju pobunu pred ljude

govorom u džamiji. Njegova pobuna kulminira osvetom,

spletkom koju pravi pomoću sina hadži – Sinanudina.

Šta otkriva o svijetu i ljudima ?

Vlast je sila, ali bez nje se ne može jer onda nastupa potpuna

anarhija. Ljudi najčešće reaguju zbog sebe, svoje patnje ili potrebe.

Čaršija žali za Harunom jer je bio simbol njihovih muka, skida Čaršija žali za Harunom jer je bio simbol njihovih muka, skida

nepravednu vlast ne zbog hadži – Sinanudina, već zbog sebe.

Šta otkriva o sebi ?

Nesavršen je, kao i drugi. Očekuje pravdu od nepravednih,

nesnalažljiv, razmišlja o sebi i višim stvarima onda kad treba

spasavati život čovjeka, njegovog brata.spasavati život čovjeka, njegovog brata.

Iako dolazi na vlast da bi sproveo višu pravdu, i on je podložan sitnim

gresima, sujeti, nesavršen je i podložan strahu, zbog straha izdaje

prijatelje, zbog straha od malih grijehova pušta da se razmakne

veliko zlo.

Gdje su uzroci nesporazuma sa svijetom ?

Odnos intelektualac – vlast

U divljoj provinciji, zemlji špijuna i podmitljivih, nepotrebno je i opasno znati više i razmišljati dublje. One koji se izdvajaju vlast

doživljava kao opasnost. Nurudinu prijatelji šalju upozorenja čim primijete da njegovo ponašanje vodi nepokornosti, čak i onda kada na

prvi pogled ne može da im naudi. Oprezni, instiktivno osjećaju opasnost od ljudi kao što su : Nurudin, Hasan, Luka, vlast traži da opasnost od ljudi kao što su : Nurudin, Hasan, Luka, vlast traži da

čovjek ide povijen i ne podiže glavu čak ni kad su najrođeniji u pitanju, to je način njenog opstanka. S druge strane, Nurudin se jeste povukao izvan svega, ali je u tekiji čuvao svoju unutrašnju slobodu. Godinama,

ovaj sukob Nurudina i svijeta kao da se produbljivao idući ka svom tragičnom finalu.

Psihološki razlozi

Usamljenost, nepovjerenje, udarci života koje je preživio u mladosti – rat,

izdaja ljubavi, stidljivost i osjećanje nepripadanoj sredini, porodici. On p

okušava da sam bude tačka oslonca drugima. Psihološki razlozi, osjećaj

inferiornosti, kriju se i u osjećaju mržnje – smatra da ga zanemaruju, ne

vide čim mu ne poklanjaju punu pažnju. Osjeća se tuđ.

Ostali likoviHASAN

„ Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha, nego zbog grijeha.“

Ko je Hasan njegovo porijeklo i prošlost.

Sin bogatog Alijage, završio je školu u Carigradu, muderis, oficir ostavio neobjašnjivo sve, vječiti lutalica, trgovac, darodavac tekije, Nurudinov prijatelj.

Kakav je Hasanov odnos prema ljudima, svijetu i životu?

Život je za njega neshvatljivo čudo koje svako živi na svoj način. Iako

ostavlja utisak izvjesne promašenosti, on je iskren, odan, nesebičan

prema ljudima. Ima razumijevanje za ljude, cijeni prijateljstvo, smatra prema ljudima. Ima razumijevanje za ljude, cijeni prijateljstvo, smatra

da se čovjek može usrećiti ako čini što ga zadovoljava a ne sramoti.

Cijeni slobodu i ideale.

Šta Nurudin zamjera Hasanu ?

Hasan djeluje nestalmo, nesigurno, uvijek iznenađuje, ne objašnjava kako je došao do zaključka, samo djeluje. U Hasanu Nurudin vidi ono što sam nije imao, bogatstvo naspram Nurudinovog siromaštva, razmaženost, ljubav oca koja je Nurudinu nedostajala, na ovoj ljubavi mu i zavidi.

Zašto je Hasan važan Nurudinu ?

On je sve što je Nurudin mogao biti – slobodan, lutalica, prepušten On je sve što je Nurudin mogao biti – slobodan, lutalica, prepušten prirodi i nagonima, Hasan je zdravlje i nada, osmijeh – život u najljepšem pojavnom obliku.

Da li je Hasanov lik putokaz, svetionik u tami ?

Hasan ima mnogo pozitivnih osobina, ali i on je, razočarani

provincijalac koji se nije najbolje snašao u Carigradu, koga je

ljubav prema Dubrovčanki natjerala na lutanje i nevezivanje.

Osveta nije njegov način, nego rasipanje, rasipanje ljubavi i Osveta nije njegov način, nego rasipanje, rasipanje ljubavi i

novca do besmisla. Hasan je bajkovit lik, potreban više onima

koje nešto muči nego što je sam srećan. Hasan zna za ljekovitu

moć riječi, Hasanov oproštaj Nurudinu daje posebnu dimenziju i

smisao romanu.

MULA – JUSUF

Kakvu ulogu u djelu ima lik Mula – Jusufa?

Da se upotpuni, odredi i još više osvijetli lik glavnog junaka.

Selimoviću je kritika zamjerala što nije više razvio ovaj lik.

Ко је Mula – Jusuf ?

Nurudin ga pamti kao dječaka iz kuće na ratištu, bezazlenog, malog

druga, potom kao dječaka koji je zatvoren, miran, koga nešto nagriza

iznutra i koji mu je postao dalek i tuđ.

Čime je on stvara zaplet i drame u djelu ? Koje su njegove unutrašnje protivurječnosti ?

Okrenut u sebe, razočaran, željan osvete, u njemu se miješaju ljubav i mržnja. Špijun postaje vjerovatno jer ga je neko uočio i vrbovao, ima savjesti – vješanje, rasplet događaja ide mu na ruku, on kao i Nurudin shvata da su svi ljudi nesavršeni, a još je mlad i za njega ima nade. Prihvatiće željno pruženu šansu pošto se oslobodi obzira i straha prema Nurudinu.

Koje su univerzalne poruke vezane za ovaj lik ?

Ne postoji apsolutno dobar ni apsolutno zao čovjek. Spasavajući Hasana vraća se na put čovječnosti.

ISHAK

Bjegunac, simbol pobune. Nurudinovo drugo „ JA“. Za razliku od Nurudina, Ishak uvijek zna kako treba da postupi, nevezan je dogmom, obzirima, strahom. Nurudin ga vezuje za zlatno doba djetinjstva, daje mu ime omiljenog ujaka. Ishak djeluje, ne pokušava da popravi druge.

KADINICA

Takođe osvjetljava lik Nurudina. Simbol života, ljubavi, tajanstvena, nedokučiva, iznenađuje njena ljubav prema kadiji, ponosna i lijepa.

LIKOVI PREDSTAVNIKA VLASTI

Okrutni, surovi, sebični, podmitljivi, zaklanjaju se iza zakona.Мuselim оptužuje Nurudina da se bori za svoje interese, iako je upravo suprotno – Nurudin zanemaruje svoje interese , boreći se za načelo.

Мuftija је čovjek iz druge sredine nesposoban, zaklanja se iza položaja, iz sažaljenja i računajući na njegove slabosti, Nurudin mu se ne sveti.

Каdija је zatvoren, hladan, opasan, važan mu je samo sopstveni Каdija је zatvoren, hladan, opasan, važan mu je samo sopstveni interes , nije se srodio sa ženinom porodicom, zakopčan i tvrd.

LIKOVI LJUDI IZ KASABE

Аlijaga – Hasanov otac, bolećiv pred smrću, u kasabi ugledan, iza njega je velika životna mudrost i iskustvo. Spreman je da oprosti, uviđa stvari, djetinjasto pomaže sinu sa Posavcima.

Hadži – Sinanudin – меđu uglednijim ljudima u kasabi, dobar, pošten, sin mu postaje carski silahdar, ipak žali što nije tu svjestan vrijednosti porodice.

Аli – hodža „ savjest kasabe, „ proziva Nurudina kada primijeti njegovo moralno posrnuće .

Каra – Zaim – nekadašnji ratnik, podsjećanje na doba snage i mogućnosti.

Хаfiz – Muhamed – dobar čovjek, veliki znalac, izdvojen od svijeta, odan knjigama i razmišljanjima, prijatelj Hasanov.

Ahmed – Hasan – Ishak

HasanAhmed

Ahmed

Vjera Tekija Red MirIshak

Vjera Tekija Red Mir

Ishak

Pobuna Sloboda

Hasan

Sloboda Putovanje Nemir Nered

Motivi

Ahmed

Život Smrt Društvo

Dogma

Vjera

Sreća

Djetinjstvo

Prošlost

Nesreća

SadašnjostMir

Tekija

Život Smrt

Promjena

Nesreća

Pobuna

Osveta

Sloboda

Prijateljstvo Ljubav

Društvo

Vlast

TvrđavaIzdaja Nepravda

Nemir Putovanja

Mržnja

Smrt kao pokretački motivNurudin

Smrt brata

Mržnja

Mula Jusuf

Smrt majke

Mržnja

Osveta Osveta

Kadinica

Smrt kadije

Mržnja

Osveta

Alijaga

Blizina smrti

Ljubav

Praštanje sinu

Nesreća Patnja

Motiv kruga

Osveta Mržnja

Motivi� Dogma

� Viša pravda zanemaruje ljudska gledišta.

� Pobuna, promjena

� Sloboda

� Оduzeta sloboda – tvrđava;

� Zatočenje kao izbor – tekija.

Poruke – četvrti čas

Zlatna ptica – potraga za srećom

Čovjek želi da ima čvrst oslonac u životu,� Čovjek želi da ima čvrst oslonac u životu,

unutrašnji mir, sreću i stabilnost.

� Čovjek je tragično biće koje dolazi na svijet mimo svoje volje. Njime često upravljaju slučajnost, strah

od neizvjesnosti, ništavila, moćnijeg od sebe.

� Čovjeka razara samoća i nemogućnost da utiče na svoju sudbinu.

� Ljepota življenja je u davanju i poklanjanju ,

a ne samo u uzimanju.

� „ Prijateljstvo se ne bira, ono biva, kao

ljubav. Ništa ja nisam poklonio tebi, već sebi”.

� Ključ čovjekove sreće i opstanka je u putu

koji je odabrao.

� Ko pođe putem osvete, moći i mržnje ,

uvijek je na gubitku.

� Život ima smisla jedino ako se pronađe put dobrote, ljubavi i plemenitosti, ako se čovjek

okrene čovjeku i u njemu pronađe sebi bliskog.

� Osamljen, izdvojen čovjek je nemoćan na putu ka očovječenju.

� Smisao života, u odnosu na neminovnost

smrti i prolaznosti, može se ostvariti i kroz

ostavljanje vrijednih djela iza sebe.

� Svojom rukom napisao Hasan,sin Alijin:

� „ NISAM ZNAO DA JE BIO TOLIKO

� NESREĆAN. MIR NJEGOVOJ NAPAĆENOJ DUŠI”.

(1962-1966)