PPŽ - Sažetak za JR · podru čja Županije, uz racionalno korištenje i svrhovito u pravljanje resursima radi zaštite prostora. Gospodarski aspekt razvoja iskazat će se putem

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA JU Zavod za prostorno ureñenje Primorsko-goranske županije

Prijedlog Prostornog plana Primorsko-goranske županije

SAŽETAK

18.07.2012.

Prijedlog PPŽ Sažetak

1


2

Županija: Primorsko-goranska županija Naziv prostornog plana:

Prijedlog Prostornog plana Primorsko-goranske županije Naziv prikaza:

Sažetak Program mjera za unapreñenje stanja u prostoru: Odluka predstavničkog tijela o donošenju Plana:

Odluka o izradi SN 03/11 Javna rasprava: Javni uvid održan:

13.07.2012. Od 21.07.2012. do 18.09.2012. Pečat tijela odgovornog za provoñenje javne rasprave:

Odgovorna osoba za provoñenje javne rasprave:

Suglasnost na Plan prema članku 19. Zakona o prostornom ureñenju (“Narodne novine” broj 30/94 i 68/98):

Pravna tijelo koje je izradilo plan:

JU Zavod za prostorno ureñenje Primorsko-goranske županije Pečat pravnog tijela koje je izradilo Plan: Odgovorna osoba:

prof.dr.sc. Mladen Črnjar

Odgovorni voditelj Plana:

Miroslav Štimac, dipl.ing.arh. Stručni tim u izradi Plana:

1. Duško Dobrila, dipl.ing.arh. 2. mr.sc. Višnja Hinić 3. doc.dr.sc. Ljudevit Krpan 4. Dunja Serdinšek, dipl.oec. 5. Miroslav Štimac, dipl.ing.arh.

Pečat predstavničkog tijela: Predsjednik predstavničkog tijela:

Ingo Kamenar, dipl.ing.grañ.

Istovjetnost ovog Plana s izvornikom ovjerava: Pečat nadležnog tijela:

prof.dr.sc. Mladen Črnjar


3


4

SADRŽAJ stranica I. CILJEVI IZRADE PPŽ II. POSTUPAK IZRADE PPŽ III. ORGANIZACIJA I VRIJEME IZRADE PPŽ 1. POLAZIŠTA 14 1.1. Iskaz osnovnih pokazatelja o stanju u prostoru 1.2. Ocjena stanja 2. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA I URE ĐENJA 42 2.1. Ciljevi prostornog razvoja regionalnog, Državnog i meñunarodnog značenja 2.2. Ciljevi prostornog razvoja županijskog značenja 2.3. Ciljevi prostornog ureñenja naselja na području županije 3. PLAN PROSTORNOG UREĐENJA 52 3.1. ORGANIZACIJA I OSNOVNA NAMJENA I KORIŠTENJE PROSTORA

52

3.1.1. Osnovna namjena i korištenje prostora 3.1.2. Sustav središnjih naselja i razvojnih središta 3.1.3. Smještaj gospodarskih djelatnosti u prostoru 3.1.4. Uvjeti smještaja društvenih djelatnosti u prostoru 3.2. UVJETI KORIŠTENJA, UREĐENJA I ZAŠTITE PROSTORA 94 3.2.1. Uvjeti korištenje prostora 3.3. RAZVOJ INFRASTRUKTURNIH SUSTAVA 119 3.3.1. Infrastruktura prometnog sustav 3.3.2. Vodnogospodarski sustav Primorsko-goranske županije 3.3.3. Energetski sustav Primorsko-goranske županije 3.4. POSTUPANJE S OTPADOM 143 3.4.1. Integralni sustav gospodarenja otpadom 3.4.2. CZGO Marišćina 3.4.3. Pretovarne stanice 3.4.4. Reciklažna dvorišta i eko-otoci 3.4.5. Lokacije za gospodarenje grañevinskim otpadom 3.5. SPRJEČAVANJE NEPOVOLJNA UTJECAJA NA OKOLIŠ 146 3.5.1. Zaštita voda i mora 3.5.2. Zaštita od štetnog djelovanja voda i mora 3.5.3. Zaštita zraka 3.5.4. Zaštita tla 3.5.5. Zaštita od utjecaja opterećenja na okoliš 3.5.6. Uvjeti sprečavanja nepovoljnih utjecaja na krajolik 3.5.7. Uvjeti posebnih mjera zaštite


5


6

UVOD

I. CILJEVI IZRADE PPŽ Prostorni plan se izrañuje s ciljem da se putem njegova sagledavanja te

ustanovljenih smjernica i programa razvoja omogući: - usmjeravanje društvenog razvoja: rast i struktura populacije te razvoj

društvenih djelatnosti (sustav naselja), itd. - usmjeravanje gospodarskog razvoja, (industrija, promet, turizam,

poljoprivreda, usluge, itd.), - racionalno korištenje prirodnih resursa, i - zaštita prostora.

Slijedom navedenih općih postavki, temeljna preokupacija Prostornog plana Primorsko-goranske županije (u nastavku: PPŽ) je osigurati gospodarski i društveni razvoj područja Županije, uz racionalno korištenje i svrhovito upravljanje resursima radi zaštite prostora. Gospodarski aspekt razvoja iskazat će se putem kriterija zaštite prostora koji će uravnoteženim pristupom selektirati opterećenja okoliša (onečišćenje zraka, vode, tla, opterećenje bukom, itd.), tj. odreñivati uvjete rada i korištenja prostora, čime će se ekonomskim parametrima (ocjena racionalnosti poslovanja) izvršiti auto-selekcija vrste i strukture gospodarske djelatnosti. Provedba Plana je dugoročna i služi prvenstveno:

- državi za postizanje uravnoteženog razvoja svih područja, - regiji, odnosno području Županije, za ostvarenje ravnomjernog razvoja, - lokalnoj samoupravi za: postizanje planiranog pravca razvoja, - racionalnom upravljanju prostorom i decentralizaciji upravljanja, - otvaranju potencijalnih investicija, podizanju društvenog i osobnog

standarda stanovnika, - ostvarenju održivog razvoja.

Prostorni plan Županije temeljni je i obvezatni dokument koji treba odrediti osnovne pravce prostornog razvoja općina i gradova Primorsko-goranske županije. Prostorni plan Primorsko-goranske županije (SN br. 14/00) izrañen je od 1994. do 1998. godine, a nakon dvogodišnje rasprave i dorada usvojen 2000. godine. Svi podaci za izradu Prostornog plana Primorsko-goranske županije datirali su iz 1995. godine, a propisi i ostali službeni dokumenti i iz ranijih razdoblja. U navedenom razdoblju od 15 godina došlo je do znatnih promjena u gospodarskom, demografskom, društvenom i ostalom razvoju Republike Hrvatske. U povezanosti zbivanja i aktivnosti navedenog razdoblja, zabilježeni su znatni pomaci i promjene u definiranju i normiranju, uvjeta i kriterija načina korištenja prostora. To se najznačajnije iskazuje putem raznih tema i mjera korištenja prostora, od kojih su prevladavajući:

- uvjeti i način definiranja grañevnih područja, - grañenje izvan grañevnog područja, - način korištenja mora, - razvoj infrastrukturnog sustava (prometna, vodna, energetska),


7

- kriteriji i mjere zaštite prostora, zbrinjavanje otpada, - način i postupak provedbe Plana (upravljanje prostorom), - usklañenje sa Zakonom o prostornom ureñenju i gradnji, i - ostale teme i područja.

Nakon usvajanja Prostornog plana Primorsko-goranske županije, 2000. godine, donijeto je čitav niz novih propisa, te njihovih izmjena i dopuna. Temeljni propis – Zakon o prostornom ureñenju i gradnji (NN 76/07, 38/09 i 55/11) (u nastavku: Zakon), koji odreñuje obvezu izrade PPŽ, njegov sadržaj i postupak itd. – doživio je značajne promjene, koje uvjetuju brojne dorade u sadržaju i strukturi Plana. Neke od promjena su unijete putem izmjena i dopuna PPŽ tijekom proteklih 10 godina. Tako je 2005. izvršeno usklañenje s Uredbom o zaštitnom obalnom pojasu; 2009. godine odreñene su trase cesta visoke razine uslužnosti (državne ceste), a 2010. godine uvjeti gradnje telekomunikacijskih sustava. No osim promjena koje su uvjetovane izmjenom Zakona, donijeti su brojni drugi materijalni propisi koji imaju neposredan utjecaj na planska rješenja i odredbe, primjerice:

a) Zakon o lukama. Set zakona o lukama i lučkom području odreñuje brojne novine o lukama i lučkim područjima, kao što je primjerice: razvrstavanje i rangiranje luka, namjena i način korištenja luka, itd.

b) Brojni energetski zakoni, počevši od nove Strategije energetskog razvoja RH do ostalih zakonskih i podzakonskih akata vezanih uz obnovljive izvore energije.

c) Zakon o zaštiti okoliša, kojim su ustrojena načela zaštite okoliša i održivog razvoja, zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja opterećenja, itd.

d) Zakon o poljoprivrednom zemljištu strogo štiti nenamjensko korištenje tla, te kontrolira odreñivanje namjene tla.

e) Zakon o vodama je sustavno odredio uvjete i način namjene, korištenja, zaštite i upravljanja vodnim resursima. Pristup upravljanju kvalitetom i količinom voda, odreñivanju vodnih tijela, zaštiti od štetnog djelovanja voda i problematici melioracijske odvodnje i navodnjavanja, u Zakonu je bitno drugačiji od dosadašnjeg.

f) i ostali zakoni i propisi. Slijedom navedenih nužnih dorada i izmjena PPŽ, potrebno je provesti potpunu

izmjenu važećeg Prostornog plana Primorsko-goranske županije (SN 14/00, 12/05-i, 50/06, 08/09. i 03/11.). Opseg izmjena prelazi uobičajenu kvotu izmjena i dopuna prostornih planova, te je stoga odlučeno da se priñe izradi novoga Prostornog plana Primorsko-goranske županije, a važeći stavi izvan snage. Navedenim promjenama uvjetovanim propisima te ostalim strateškim i programskim dokumentima, proizašle su sljedeće osnovne teme, koje bi prevladavale izradom novog PPŽ:

a) grañevna područja, b) infrastrukturni sustavi, i c) zaštita prostora.


8

II. POSTUPAK IZRADE PPŽ Temeljem postavljenih ciljeva i smjernica za izradu PPŽ, učinjena je analiza stanja u prostoru. Analizom postojeće dokumentacije, dobivenom iz Izvješća o stanju u prostoru, kao i analizom prirodnih osobitosti, gospodarskih kretanja, društvenih pojava itd, obuhvatit će se cjelovito područje Županije. Da bi se utvrdili svi aspekti aktivnosti u prostoru, obavljene su brojne uske specijalističke analize ili studije, te sačinjeno, odnosno u završetku je izrade 19 separata:

1. Demografski podaci i projekcije (dr. sc. Ivan Lajić, 2010) 2. Projekcije i scenariji gospodarskog razvoja Primorsko-goranske županije za

potrebe županijskog prostornog plana (Ekonomski institut Zagreb, 2011) 3. Mreža javnih ustanova (JU Zavod za prostorno ureñenje PGŽ, 2010) 4. Prostorno i prometno integralna studija (IGH d.d. Zagreb) 5. Analiza grañevinskih područja (JU Zavod za prostorno ureñenje PGŽ, 2010) 6. Analiza gospodarskih zona (JU Zavod za prostorno ureñenje PGŽ, 2010) 7. Znanstveno-stručna analiza prostorno ekonomskih i ekoloških čimbenika

turističkih zona u ZOP-u (Institut za turizam Zagreb, 2010) 8. Analiza prostorno-ekonomskih i ekoloških čimbenika turističkih zona izvan

ZOP-a (JU Zavod za prostorno ureñenje PGŽ, 2010) 9. Izmjena i dopuna Vodoopskrbnog plana PGŽ (IGH d.d. Zagreb, 2010) 10. Iznalaženje lokacije odlagališta grañevinskog otpada (neopasnog i opasnog)

(Ductor d.d. Rijeka, 2010) 11. Mreža skijališta (JU Zavod za prostorno ureñenje PGŽ, 2010) 12. Analiza prostornih mogućnosti za korištenje energije vjetra u PGŽ (Energetski

institut Hrvoje Požar, Zagreb, 2010) 13. Analiza prostornih mogućnosti za korištenje energije sunca u PGŽ (Oikon

d.o.o. Zagreb, 2010) 14. Razvoj prijenosne mreže 400, 220 i 110 kV na području PGŽ u razdoblju od

2005. do 2030. godine (HEP d.d. Zagreb) 15. Razvoj prijenosne mreže na području prijenosnog područja Rijeka u razdoblju

2009.-2030. (HEP d.d. Zagreb) 16. Regionalni operativni program PGŽ 2008-2013. (Porin d.o.o. Rijeka, 2007) 17. Plan gospodarenja otpadom PGŽ za razdoblje 2007-2015. (Županijski zavod za

održivi razvoj i prostorno planiranje PGŽ, 2007) 18. Glavni plan razvoja turizma PGŽ (Fakultet za turistički i hotelski menadžment

Opatija, 2005) 19. Strategija zaštite okoliša PGŽ ((Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno

planiranje PGŽ, 2005) 20. Strategija energetskog razvitka PGŽ (Tehnički fakultet Rijeka, 2005) 21. Zbrinjavanje otpada – separat za potrebe izrade novog Prostornog plana

Primorsko-goranske županije (Dario Bagić, 2011). 22. Projekcije i scenariji gospodarskog razvoja Primorsko-goranske županije za

potrebe županijskog prostornog plana (Ekonomski institut Zagreb, 2011) 23. Zbrinjavanje otpada – separat za potrebe izrade novog Prostornog plana

Primorsko-goranske županije (Dario Bagić, 2011).


9

Dovršenjem tih separata stvoreni su programski preduvjeti za početak izrade PPŽ. Pravna osnova za izradu Prostornog plana je odluka o izradi. Na temelju članka 78. Zakona o prostornom ureñenju i gradnji i članka 28. Statuta Primorsko-goranske županije („Službene novine“ broj 23/09), Županijska skupština Primorsko-goranske županije donijela je Odluku o izradi Prostornog plana Primorsko-goranske županije (SN 03/11). Odlukom se, meñu ostalim, odreñuje: pravna osnova za izradu i donošenje Plana, razlozi donošenja Plana, obuhvat Plana, ocjena stanja u obuhvatu Plana, ciljevi i programska polazišta, stručne podloge Plana, način pribavljanja stručnih rješenja, vrsta i način pribavljanja odgovarajućih geodetskih podloga, popis tijela i osoba odreñenih posebnim propisima koja daju zahtjeve za izradu Prostornog plana, te drugih sudionika koji će sudjelovati u izradi izmjena i dopuna Plana, rok za izradu Plana i izvor financiranja izrade Prostornog plana. Izrada Plana financirat se iz sredstava Proračuna Primorsko-goranske županije. III. ORGANIZACIJA I VRIJEME IZRADE PPŽ Način izrade, sadržaj i mjere provedbe PPŽ utvrñene su odredbama Zakona o prostornom ureñenju i gradnji, te temeljem stručnih postavki i uzanci. Izradu novog PPŽ, Primorsko-goranska županija je povjerila Javnoj ustanovi Zavod za prostorno ureñenje Primorsko-goranske županije (u nastavku tekst: Zavod). Izrada Prostornog plana prvenstveno je timski zadatak, što proizlazi iz sadržaja i strukture Plana, koji sjedinjuje i usklañuje širok spektar aktivnosti u prostoru. Radni tim se sastoji od niza specijalista za promet, vodu i odvodnju, energetiku, ekologiju, gospodarstvo, geologiju, itd., čiji rad usklañuje i okuplja voditelj radnog tima. Osim stalnih članova radnog tima, predviñena je povremena suradnja s brojnim specijalistima za pojedina područja. U izradi Prostornog plana djelatnici Zavoda čine većinski dio radnog tima, kao i dio suradnika, te cjelovitu tehničku i administrativnu podršku. Osim suradnika iz Zavoda, uspostavit će se veza s brojnim renomiranim državnim institucijama i specijalistima, s kojima se većim dijelom duže surañuje, a ta će se suradnja nastaviti i na ovom zadatku. a) Radno ustrojstvo Radni tim se formira sukladno potrebama izrade pojedinih etapa, na način da se jasno prepoznaju i odrede zaduženja kao i odgovornost svakog člana radnog tima. U tom cilju predviñena je jasna okomita selekcija obveza i prava, kao i vodoravna koordinacija. Predviñeni su osnovni elementi radnog tima, čije se razdvajanje po okomitom ustroju svodi na podjelu na radni tim i suradnike eksperte. Radni tim je sastav koji je trajno nazočan na izradi svih etapa radnog zadatka. Sastoji se iz sljedećih disciplina i nositelja:

1. Prirodne značajke i sinteza – Miroslav Štimac, koordinator 2. Izgrañene značajke – Duško Dobrila, član 3. Gospodarstvo – Dunja Serdinšek, članica 4. Infrastruktura – Ljudevit Krpan, član i 5. Mjere zaštite – Višnja Hinić, članica.


10

Predviñen je čitav niz suradnika koji će sudjelovati u izradi pojedinih dijelova i etapa plana. Suradnici će, primjerice, obrañivati: demografski razvoj, geofiziku, tlo, zaštita krajobraza, zaštitu kulturne baštine, floru, faunu, zaštitu prirode, geodetske podloge, more i podmorje, odvodnju, mjere posebne zaštite, odredbe i propisi, itd. Radi što cjelovitijeg razmatranja Plana, kao i uključivanja u izradu i usvajanje, župan Primorsko-goranske županije oformio je Savjet plana od uglednih društvenih i javnih radnika Hrvatske, Županije te lokalne uprave i samouprave. Savjet će razmatrati Program izrade Plana prije verifikacije i prijedlog Plana prije javne rasprave, ali i u toku izrade, ovisno o potrebi razrješenja odreñenih problema. b) Dinamika izrade Plana

Dinamika izrade Prostornog plana odvija se postupkom odreñenom Zakonom o

prostornom ureñenju i gradnji. U izradi PPŽ tri su osnovna subjekta koji bitno utječu na dinamiku izrade plana: naručitelj, izrañivač, verifikator i nositelj izrade PPŽ. Izradom plana smatra se proces rada do dostave na javnu raspravu. Primorsko-goranska županija, utvrñuje prijedlog PPŽ, šalje Plan na javnu raspravu, te nakon javne rasprave razmatra primjedbe i utvrñuje potrebne dorade PPŽ.

Nakon dorade Plana započinje proces verifikacije, odnosno pribavljanje mišljenja

od upravnih tijela. Taj postupak se završava dobivanjem suglasnosti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva. Navedene aktivnosti planiraju se u sljedećim okvirnim rokovima: - Priprema izrade plana, odvijala se oko 8 mjeseci, odnosno do kraja 2010.

godine. Njome se obuhvaćalo, formiranje radnog tima sa suradnicima, izrada programa izrade PPŽ, izrada Odluke o izradi, pribavljanje zahtjeva i prijedloga nadležnih ustanova i organizacija. - Izrada plana traje oko 12 mjeseci, tj. period od početka 2011. do početka 2012.

godine. U tom roku potrebno je izraditi koncepciju PPŽ (sredina 2011), temeljen koje će se provesti prethodna rasprava i izraditi strateška procjena utjecaja na okoliš. Nakon provedene prethodne rasprave izrañuje se cjeloviti prijedlog PPŽ. - Donošenje plana traje minimalno 12-15 mjeseci, odnosno do proljeća 2013.

godine. Taj postupak je vrlo slojevit i obuhvaća brojne aktivnosti pribavljanja mišljenja nadležnih tijela uprave, lokalne i regionalne samouprave. Svako od


11

ovih koraka u pravilu traži odreñene dorade Plana, što dodatno usporava proces. Temeljem dobivenih propisanih mišljenja, suglasnost na Plan daje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva. Nakon dobivene suglasnosti usvaja se na Skupštini Primorsko-goranske županije.

Ukupno je potrebno oko tri godine za izradu PPŽ. Navedena dinamika je formirana po idealnom konceptu, bez rezerve u slučaju zastoja pojedinog subjekta. c) Sadržaj PPŽ Sadržaj Prostornog plana županije odreñen je Zakonom o prostornom ureñenju i gradnji te Pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (NN 106/98, 39/04, 45/04 i 163/04.). Postupak izrade Prostornog plana provodi se redoslijedom koji odudara od njegova propisanog sadržaja, ali samo u redoslijedu aktivnosti. Prvo se izrañuje obrazloženje PPŽ, odnosno polazišta, ciljevi prostornog razvoja i ureñenja i plan prostornog ureñenja. Odredbe za provedbu se izrañuju na kraju, temeljem obrazloženja, odnosno plana prostornog ureñenja, kao normativni dokument kojim se odreñuje njegovu provedbu. Prva faza izrade Plana sastoji se iz osnovnih odrednica kojima se odreñuju detaljne smjernice, kriteriji i pravci namjene, ureñenja, korištenja i zaštite prostora. Ta razina Plana izrañuje se u postupku izrade prijedloga Plana, kao Prednacrt prijedloga Prostornog plana Primorsko-goranske županije. U nastavku rada će se radno nazivati: Koncepcija plana.

d) Korištenje Informacijskog sustava prostornog ureñenja Županije Zavod je temeljem odluke Skupštine Primorsko-goranske županije, već prije 15-tak

godina, preuzeo obvezu razvoja jedinstvenoga županijskog informacijskog sustava o prostoru, koristeći pri tome GIS (Geografski informacijski sustav) tehnologiju. Sukladno novinama iz Zakona o prostornom ureñenju i gradnji, od 1. siječnja 2008. god., Zavod dobiva i formalnu obvezu sudjelovanja u uspostavi Informacijskog sustava prostornog ureñenja Republike Hrvatske.

Tijekom proteklog vremena izrañene su brojne baze podataka i uspostavljen je sustav njihova korištenja. Po iznimno opsežnom sadržaju ističe se zajednička GIS baza podataka svih prostornih planova ureñenja općina i gradova. Ta je baza rañena po jedinstvenoj metodologiji, kriterijima i strukturi podataka. Za cijelu Županiju sadrži podatke o:

- namjeni površina iz mj. 1:25000, - infrastrukturi, - uvjetima korištenja i zaštite prostora, - grañevinskim područjima iz mj. 1:5000 - općim podacima (društvene djelatnosti).


12

Stanje prostornih planova (odluke o izradi, odluke o donošenju, odluke o izmjenama i dopunama) prati se putem posebno pripremljenog Registra u SharePoint okruženju, temeljem čega se provodi postupak izmjena podataka u GIS bazi. U sustavu su i najnovije geodetske podloge dobivene od Državne geodetske uprave, baza podataka o područjima općina i gradova usuglašena s Područnim uredom za katastar Rijeka i mnogi drugi podaci obrañeni u GIS-u još prilikom izrade prvoga Županijskog plana. Koristeći se raznim prostornim i atributnim analizama, te kartografskim prikazima različitih mjerila od 1:5 000 do 1:50 000, dobiveni su rezultati koji su ugrañeni u Stručne podloge za izradu novoga Prostornog plana Županije. To su:

- Analiza gospodarskih zona u PGŽ - Prostorno ekonomska i ekološka analiza turističkih zona u PGŽ.

Osim navedenog, izrañena je na podacima iz baze analiza grañevinskih područja i analiza uspostave sustava skijališta u Gorskom kotaru. Uspostavljeni sustav s podacima, primijenjen je i u Polazištima Koncepcije Prostornog plana Županije, gdje je dan iskaz osnovnih pokazatelja o stanju u prostoru, odnosno prostorni pokazatelji za korištenje prostora i za planiranu namjenu. Grafički podaci iz sustava preneseni su u kartografske priloge Koncepcije Plana.


13


14

1. POLAZIŠTA

1.1. ISKAZ OSNOVNIH POKAZATELJA O STANJU U PROSTORU Osnovni pokazatelji stanja u prostoru odreñeni su u sljedećim tablicama:

Tablica 1: Korištenje prostora

R. br. Primorsko-goranska županija Oznaka Ukupno (ha)

% od kopnenog

dijela Županije

% od ukupne površine Županije

stan/ha ha/stan* (2001)

1.0. PROSTORNI POKAZATELJI ZA NAMJENU POVRŠINA

1.1. Grañevinsko područje naselja GP 11 487,80 3,2 1,45 26,59

Grañevinsko područje izvan naselja

3 588,37 1,00 0,45 85,14

- gospodarska namjena 1 949,64 0,54 0,25 156,70

- sportsko rekreativna namjena 622,73 0,17 0,08 490,59

- infrastrukturni sustavi 784,20 0,22 0,10 389,58

- posebna namjena 97,73 0,03 0,01 3 126,01

- ostala namjena 20,09 0,01 0,00 15 206,82

1.2.

- groblja 113,98 0,03 0,01 2 680,34

Poljoprivredne površine P 24 872,40 ─ ─ ─

- osobito vrijedno obradivo tlo P1 454,40 ─ ─ ─

- vrijedno obradivo tlo P2 8 260,50 ─ ─ ─ 1.3.

- ostala obradiva tla P3 16 157,50 ─ ─ ─

Šumske površine Š 232 818,00 ─ ─ ─

- gospodarske Š1 162 973, 00 ─ ─ ─

- zaštitne Š2 32 595, 00 ─ ─ ─ 1.4.

- posebne namjene Š3 9 313, 00 ─ ─ ─

1.5. Ostale poljoprivredne i šumske površine

PŠ 84 220,66 ─ ─ ─

Vodne površine 440 549,70 ─ ─ ─

- more M 439 077,10 ─ ─ ─

- jezera i akumulacije J 1 357,50 ─ ─ ─ 1.6

- vodotoci V 115,10 ─ ─ ─

UKUPNO 797.536,93 ─ ─ ─


15

Tablica 2. Planirana namjena (iz PPUO/G)

R.br. Primorsko-goranska županija Oznaka Ukupno (ha)

% od kopnene površine Županije

% od ukupne površine Županije

stan/ha ha/stan* (2015)

1.0. PROSTORNI POKAZATELJI ZA NAMJENU POVRŠINA

1.1. Grañevinsko područje naselja GP 14 573,86 4,06 1,84 24,26

Grañevinsko područje izvan naselja

10 748,57 3,00 1,36 32,90

- gospodarska namjena 4 358,90 1,22 0,55 81,12

- sportsko rekreativna namjena 4 525,89 1,26 0,57 78,13

- infrastrukturni sustavi 1 333,77 0,37 0,17 265,12

- posebna namjena 235,89 0,07 0,03 1 499,05

- ostala namjena 135,29 0,04 0,02 2 613,73

1.2.

- groblja 158,83 0,04 0,02 2 226,35

Poljoprivredne površine P 23 899,10 6,66 3,01 0,07 *

- osobito vrijedno obradivo tlo P1 454,40 0,13 0,06 0,00 *

- vrijedno obradivo tlo P2 7 721,10 2,15 0,97 0,02 * 1.3.

- ostala obradiva tla P3 15 723,60 4,38 1,98 0,04 *

Šumske površine Š 219 307,30 61,14 27,65 0,62 *

- gospodarske Š1 166 584,80 46,44 21,00 0,47 *

- zaštitne Š2 21 069,30 5,87 2,66 0,06 * 1.4.

- posebne namjene Š3 31 653,20 8,82 3,99 0,09 *

Ostale poljoprivredne i šumske površine 1.5 - ostalo poljoprivredno tlo,

šume i šumsko zemljište PŠ 88 458,40 24,66 11,15 0,25 *

Vodne površine 440 549,70 122,81 55,54 1,25 *

- more M 439 077,10 122,40 55,35 1,24 *

- jezera i akumulacije J 1 357,50 0,38 0,17 0,00 * 1.6

- vodotoci V 115,10 0,03 0,01 0,00 *

UKUPNO 797.536,93 100


16

1.2. OCJENA STANJA 1.2.1. Mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na demografske podatke1 U demografskom razvoju Županije prevladavati će nepovoljni elementi, koji će predstavljati ograničenja razvoja. Ta su ograničenja vezana uz: - smanjenje broja stanovnika, neujednačen demografski razvoj i demografsku

polarizaciju Županije, - migracije u kojima će prevladavati useljenički u odnosu na iseljenički smjer, ali

će demografski kvalitetniji biti iseljenički kontingent, - trajno smanjenje nataliteta, - starenje stanovništva, povećanja dobnih ovisnosti

Analizirajući najnovije stanje i demografske procese stanovništva Primorsko-goranske županije, koji se odnose na procjenu broja stanovnika temeljenu na prirodnom kretanju stanovništva od 2001. do 2009. godine i podatcima o mehaničkom kretanju stanovništva Županije do 2009. godine, može se utvrditi da će procijenjeni broj stanovnika ovog područja uoči samog popisa stanovništva 2011, iznositi izmeñu 303 i 304 tisuće. To govori o niskoj stopi globalne depopulacije u odnosu na stanje 2001. godine. Meñutim, osnovni problem je daljnja polarizacija Županije na regresivni i progresivni demografski pol. Broj stanovnika Gorskog kotara smanjuje se stopom ekstremne depopulacije zbog izumiranja, dok najveća županijska populacija, a to je riječka, ima stopu blage depopulacije. Bez obzira što je ova potonja stopa niskog intenziteta, rijetko je stanje da regionalno središte već treće meñupopisno razdoblje obilježava depopulacija. Na drugoj, progresivnoj demografskoj strani, županijsko priobalje bilježi porast broja stanovnika čija dimenzija uvelike poništava negativno kretanje depopulirajućih područja. Na ovom progresivnom polu nalazi se i stanovništvo otoka. Upravo ovakva demografska situacija i procesi, uzrokovat će brojne nepovoljne pokazatelje koji će se odražavati na društveno i gospodarsko stanje Županije. Županija u prethodnih desetak godina ponovno postaje blago useljenička regija. Ima pozitivni selidbeni saldo s ostalim hrvatskim županijama, a još značajniji pozitivni selidbeni odnos s inozemstvom. Sveukupno kvantitativno taj saldo ne prelazi desetak tisuća stanovnika u tekućem meñupopisju. Postavlja se pitanje demografskih i socijalno-ekonomskih značajki useljeničkog, ali i iseljeničkog kontingenta. Velikim dijelom useljenički se kontingent odnosi na stanovništvo bivše države koji zbog brojnih razloga useljavaju u Županiju (obiteljski, imovinski, izbjeglički, itd.). Premda nema preciznih pokazatelja, treba pretpostaviti da se ovdje radi o starijoj populaciji, kasne aktivne ili postaktivne dobi, dok iseljenička populacija predstavlja vitalniji dio ukupnog stanovništva koja odlazi iz Županije kao „odljev mozgova“, potražnje za kvalitetnijim zaposlenjem, školovanjem, itd. Dakle, pretpostavka je da u selidbenom saldu Županija brojčano dobiva, ali kvalitativno gubi vitalnije i obrazovanije stanovništvo. U posljednjem desetljeću negativnu sastavnicu općeg kretanja stanovništva predstavlja prirodno kretanje stanovništva. U Županiji, ali i unutar svih njezinih podregija, broj umrlih osoba nadmašivao je istodobno broj roñenih. Samo u četiri grada i općine (Čavle, Kastav, Viškovo i Omišalj) zabilježen je prirodni porast broja stanovnika dok su ostale jedinice zahvaćene intenzitetom različitog denataliteta.

1 Tekst je pisan prije popisa stanovnika koji je održan 01.04.2011. godine, a rezultati objavljeni 01.06.2011.


17

Smanjenje stope nataliteta kratkoročno će utjecati na: - smanjen priljev djece u predškolsku dob, - smanjen priljev djece u niže razrede osnovnih škola, - povećanje koeficijenta ukupne dobne ovisnosti, - smanjenje koeficijenta dobne ovisnosti mladih.

Sredinom proteklog desetljeća (2005. godine) u Županiji je bilo oko 14.100 djece predškolske dobi. Godine 2015. bit će ih oko 10.800, ili gotovo ¼ manje. Školske godine 2005/2006. prve razrede osnovne škole pohañalo je 2.558 učenika, dok će 2015. iste razrede pohañati oko 1.850 učenika. Ova natalitetna situacija nalaže rekonstrukciju organizacije i mreže osnovnih škola kao i ustanova predškolskog odgoja. Poseban problem uočava se u goranskim općinama gdje broj djece u cjelokupnim općinama ne pruža mogućnost održanja osnovnih škola. Povećavat će se opterećenost radnog kontingenta neaktivnim stanovništvom (mlañi od 15 godina i stariji od 65 godina) Smanjenjem populacije do 15 godina, smanjuje se opterećenost radnog kontingenta mladom populacijom. Pored navedenog povećava se indeks starosti, koji predstavlja odnos broja starijeg stanovništva prema populaciji mlañoj od 20 godina starosti. Ovo su kratkoročno i dugoročno nepovoljni pokazatelji.

Dugoročni negativni učinak niskog nataliteta odrazit će se na: - smanjenje broja učenika osnovnih škola, - smanjenje broja učenika srednjih škola, - smanjenje prirasta u radnoaktivnu dob i postupno smanjenje radnoaktivnog

kontingenta; naročit je to problem izumirajuće regije, - suženu ponuda radne snage, a "pozitivno" smanjenje globalne stope

nezaposlenosti, - povećanje koeficijenta ukupne dobne ovisnosti i indeksa starenja.

Dugoročno smanjenje stope nataliteta uzrokovat će smanjenje dječje i omladinske populacije (kontingent stanovništva izmeñu 15 i 19 godina starosti) što će dovesti do slabljenja pritiska ulaska u radnu dob. U depopulacijskim područjima nestat će elementarna radna snaga, a osobito obrazovana populacija. Pojačat će se dnevna cirkulacija gdje će depopulirajuća područja biti mjesto rada, a ne mjesto stanovanja. Svi pokazatelji starenja upućuju da će županijska populacija i populacija njezinih podregija (mikroregije) starjeti. Danas procjenjujemo da stanovnik županije ima nešto preko 42 godine, Riječanin takoñer oko 43 godine. Najmlañe je stanovništvo priobalja i otoka s nešto više od 40 godina, dok će najstarije stanovništvo biti u goranskoj podregiji, prosječne dobi nešto ispod 44 godine. Starenje stanovništva utjecat će na - povećanje koeficijenta starenja, - povećanje koeficijenta dobne ovisnosti staračkog stanovništva, - povećanje starost stanovništva radnoaktivne dobi, - povećanje udjela starijeg aktivnog stanovništva, - povećanje udjela žena u starijoj populaciji (prosječno duži životni vijek ženske

populacije), - rekonstrukciju mreže zdravstvenih ustanova, - povećanje broja domova za skrb starijeg i nemoćnog stanovništva, - veća socijalna davanja, - prilagodbu trgovačke mreže starijoj populaciji.


18

1.2.2. Mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na gospodarske podatke Makroekonomska kretanja u Hrvatskoj su posljednjih godina obilježena procesom meñusobnog približavanja prema EU, ali fiskalna konsolidacija nije bila odgovarajuće brza, pa se bilježi značajan pad gospodarskih aktivnosti. Slaba konkurentnost hrvatskog gospodarstva u meñunarodnoj razmjeni dovela je javni dug do visine koja ozbiljno narušava eksternu stabilnost. Zbog demografskih čimbenika u nadolazećem razdoblju smanjit će se radni kontingent stanovništva što ostavlja malo prostora za rast temeljen na porastu količine uloga rada. Ostvarena visoka zaduženost zemlje nametnula je ograničenja na mogućnost financiranja investicijske aktivnosti putem novog zaduživanja. Stoga sljedećih godina naglasak mora biti na promjeni strukture investicija prema većem udjelu privatnih investicija. U navedenom okruženju u Primorsko-goranskoj županiji klju čne gospodarske djelatnosti su prerañivačka industrija, prijevoz i skladištenje, te djelatnost pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane odnosno turizam .

Tablica 3. Kretanje broja zaposlenih i proizvodnosti rada u Hrvatskoj i Primorsko-goranskoj županiji

Broj zaposlenih Proizvodnost rada (BDP po zaposlenom)

PGŽ GODINA RH PGŽ RH PGŽ RH=100

2001. 1.332.817 107.191 143.152 144.060 100,6 2002. 1.342.382 108.623 155.114 149.010 96,1 2003. 1.373.314 110.615 165.302 166.840 100,9 2004. 1.394.318 110.360 176.108 175.616 99,7 2005. 1.398.852 111.331 188.988 196.198 103,8 2006. 1.445.478 113.887 198.095 207.153 104,6 2007. 1.495.039 117.332 210.176 212.960 101,3 2008. 1.536.166 118.109 222.736 236.316 106,1 2009.* 1.505.011 115.793 218.392 231.502 106,0

Indeks 2008/2001. 115,3 110,2 155,6 164,0 105,5 Prosječna godišnja stopa (%)

2,0 1,4 6,5 7,3 0,8

Izvor: izračun autora prema podacima DZS-a * procjena na osnovi projekcije Prema ostvarenom BDP-u po stanovniku, Primorsko-goranska županija zauzima treće mjesto u Hrvatskoj, nakon Grada Zagreba i Istarske županije. Meñutim indeks povećanja u Primorsko-goranskoj županiji je znatno manji od indeksa niza razvijenijih županija u RH, što ukazuje ne trajno zaostajanje Županije u razvoju u hrvatskim razmjerima. Tako je npr. Grad Zagreb još više povećao svoju relativnu prednost u razvijenosti a u usporedbi s ostalim županijama jadranske Hrvatske može se uočiti da su dalmatinske županije ostvarile značajno veću brzinu konvergencije2 od Primorsko-goranske županije.

2 Konvergencija, (lat. convergentia) geom., fiz. Uzajamno približavanje, stjecanje; pren. stremljenje (ili težnja) istom cilju, slaganje


19

Županija je zbog svog priobalnog područja i dalje jače industrijsko središe Hrvatske, ali je došlo do smanjenja značaja industrije za županijsko gospodarstvo u cjelini.

Takoñer je došlo do promjene u strukturi industrijskih grana kao i do prostornog prerazmještaja; u posljednjim godinama jača prerañivačko obrtništvo.

Prerañivačka industrija bazira se na brodogradnji, naftnoj industriji i drvnoj industriji. Svaki njezin razvoj moguć je samo uz minimalne negativne ekološke učinke održavajući prirodne i antropogene ekosustave. Stoga će primarni zadatak biti ispraviti ili ublažiti pogreške u grañevinskom oblikovanju obalnih prostora i izrazite sukobe korisnika prostora. Kao najizraženiji sukobi na uskom litorarnom prostoru obalnog dijela Županije, navode se sukobi izmeñu brodogradnje (3. maj, V. Lenac), prerade nafte (INA – Rafinerija Urinj), Termoelektrane (Urinj), prometa (lučki bazeni Rijeka i Bakar, te JANAF) s jedne i stanovanja, turizma i rekreacijskih aktivnosti s druge strane.

Stanje pomorskog prometa je nepovoljno zbog brojnih vanjskih utjecaja, ali i sporog prilagoñavanja ove djelatnosti novim tehničko-tehnološkim zahtjevima, vlasničkom i organizacijskom prestrukturiranju te političkim i tržišnim promjenama. Ratne prilike i teškoće tranzicije dovele su gotovo do raspada riječkoga prometnog sustava i gubitka vodećega nacionalnog brodara, pa je oporavak nakon toga spor. Postupno se iz godine u godinu povećava fizički opseg prijevoza. Iako Luka Rijeka ima svoj razvojni plan, na njega se ne nadovezuju i odgovarajući željeznički kapaciteti.

Posljednjih godina (osim 2010) u Županiji je znatno poboljšana turistička pozicija, povećan broj dolazaka i broj noćenja gostiju, a povećani su i gospodarski učinci. I u Gorskom kotaru se opažaju pozitivni pomaci u razvoju turizma. U priobalju osnovni kapaciteti čine gotovo ¼ svih kapaciteta Županije, i ukupna ponuda je na višoj razini. Turizam je na otocima osnovna gospodarska djelatnost, a na njima je smješteno gotovo 2/3 svih postelja Županije.

Pozitivni trenovi zabilježeni su i u fizičkim pokazateljima, a istodobno je došlo i do povećanja učinkovitosti rada i boljih financijskih rezultata. Spori tržišni oporavak, posebice na kvalitetnijim emitivnim tržištima, zbog sadržajno siromašne turističke ponude, dobio je takoñer odreñeno ubrzanje, a dogodile su se pozitivne promjene u strukturi turističke ponude. Meñutim i tu dalmatinske županije ostvaruju brži rast od Istarske, Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije. Stoga je nužno nastaviti ka kvalitetnijim razvojnim rješenjima, čime bi bilo moguće ubrzati novi turistički razvojni ciklus. Ostvareni turistički rezultati prema pojedinim destinacijama Županije, upućuje na to da tradicionalno najveći broj turista dolazi na otoke Krk, Lošinj i Rab, kao i na opatijsku i crikveničku rivijeru. Gospodarske zone u Primorsko-goranskoj županiji karakterizira umjerena izgrañenost jer je manje od polovice planiranih površina do sada neizgrañeno. Zabilježen je stupanj izgrañenosti od 48,9% svih površina gospodarskih zona. Ovaj podatak posebno dolazi do izražaja kada se zna da značajan dio izgrañenih kapaciteta nije u funkciji. Jedna od značajki Primorsko-goranske županije jest i činjenica da je znatno viši stupanj izgrañenosti proizvodnih (59,6%) od poslovnih zona (46,0%). Proizvodne zone se intenzivnije koriste, tako da ih je samo 11 za sada potpuno neizgrañeno. Postojeće poslovne zone više su nego dostatne, na nekim područjima i predimenzionirane. S obzirom na dinamiku izgradnje i raspoloživost prostora za poslovnu namjenu, uputno je planirani broj poslovnih zona i njihove površine smanjiti.


20

Dosadašnja politika na nacionalnoj razini išla je s ciljem stvaranja što većeg broja poslovnih zona, a postojale su, i još uvijek postoje, financijske potpore za njihove potrebe. Stoga je bilo važno dobiti sredstva za bilo koju namjenu bez ozbiljnijeg pristupa stvaranja temeljne politike razvoja gospodarskih zona. Na regionalnoj i lokalnoj razini postoji slična situacija. No, treba naglasiti da su se u proteklom razdoblju temeljenom na takvom iskustvu, postupno mijenjali kriteriji dodjele financijskih sredstava za stavljanje u funkciju gospodarskih, pretežito poslovnih zona. U turizmu, osim navedenih pozitivnih rezultata, postoji i negativan utjecaj na okoliš, zbog prekomjerne izgradnje turističkih smještajnih i pratećih objekata, cestovnih prometnica i velikoga fizičkog prometa turista, što je umnogome vizualno promijenio izvorna krajobrazna i ambijentalna obilježja obalnog područja. Neki su prostori prirodno predodreñeni za turističke namjene (npr. za sunčališta i kupališta, luke i marine itd.). U ljetnom razdoblju na mnogim dijelovima obale dolazi do popunjenosti prostora te psihičkog praga tolerancije turista i domicilnog stanovništva, što dovodi do neželjenih promjena i narušavanja dominantnih izvornih etno – socioloških i kulturnih vrijednosti. Dio prostora otoka i priobalja je značajno napadnut i devastiran izgradnjom turističkih, stambenih i drugih objekata. Meñutim, za sada se ipak može objektivno zaključiti da je veći dio obalnog prostora Županije u dobroj mjeri očuvan s odreñenom ravnotežom izmeñu prirodnih i stvorenih vrijednosti. 1.2.3. Mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na prostorne pokazatelje 1.2.3.1. Izgrañene osobitosti Sustav naselja Ocjena uspostave sustava dana je isključivo u odnosu na pokrivenost potreba funkcija društvenih djelatnosti, odnosno (ne)ostvarenje traženih minimalnih funkcija za središnja naselja čija je pozicija, odnosno rang, odreñen županijskim planom. Duže vrijeme prisutna manjkavost politike prostornog razvoja ima za posljedicu neravnomjeran raspored stanovništva, dobara i usluga na čitavom prostoru Županije. Stoga je došlo do jake polarizacije, s jedne strane na razvijeno područje priobalja, a s druge strane na nerazvijeno i gotovo zanemareno goransko i otočno područje. Riječka aglomeracija ima prenaglašenu koncentraciju društvene i fizičke infrastrukture naspram ostalog dijela Županije. Ruralno područje Županije u pravilu je zanemareno i u gospodarskom i socijalnom pogledu. Jači razvojni procesi zbivaju se u središnjim naseljima područja riječkog prstena, (Kastav, Viškovo, Čavle, Bakar, Omišalj) zatim u prostornoj cjelini priobalnog dijela Županije u naseljima Crikvenica i Novi Vinodolski, te dijelovima otoka Krka. To su, ujedno, i jedina središnja naselja Županije koja bilježe porast stanovništva u posljednjem meñupopisnom razdoblju i realno predstavljaju buduća žarišta razvoja pripadajućeg područja i smjer odvijanja urbanizacijskih procesa. Činjenica da mrežu naselja u Županiji čini mali broj gradova (u fizičkom, ne administrativnom smislu), a veliki broj prijelaznih ili urbaniziranih naselja, predstavlja nepovoljnu situaciju za uspostavu stabilnog sustava središnjih naselja. Kako je većina gradova koji su po opremljenosti društvenom i fizičkom infrastrukturom bolje pripremljeni


21

za preuzimanje uloge središnjih naselja koncentrirano u priobalju, preduvjet za ravnomjeran prostorni razvoj je jača urbano opremljene gradova na otočnom i goranskom području. „Policentrični razvoj“, načelo je na kojem je ustrojen sustav naselja u županijskom planu, kojim su pojedina naselja nominirana za pokretače razvoja svojih područja gravitacije (mikroregije, prostorne cjeline). Temeljem analize demografskih pokazatelja i opremljenosti funkcijama društvenih djelatnosti, može se ustvrditi da planirani sustav nije zaživio. Po utvrñivanju postojeće (današnje) opremljenosti središnjih naselja minimalnim sadržajima iz promatranih skupina društvenih djelatnosti (školstvo, kultura i informacije, zdravstvo i sport), može se utvrditi da podaci dobiveni inventarizacijom uglavnom potvrñuju navedene opće (pretpostavljene) probleme u uspostavi sustava središnjih naselja. Osim Rijeke, koja je, kao središnje naselje II. kategorije i središte regije, očekivano pokrivena svim minimalnim sadržajima sukladno svom rangu, od središnjih naselja ostalih kategorija jedino je sedam lokalnih središta (VII. kategorije) u potpunosti pokriveno svim predviñenim minimalnim sadržajima iz promatranih skupina društvenih djelatnosti. Od navedenih sedam lokalnih središta, četiri se nalaze u priobalju (Kostrena, Lovran, Mošćenička Draga i Bribir), a to su ujedno i sva lokalna središta te mikroregije. Od preostalih triju lokalnih središta jedno se nalazi u otočnoj skupini (Punat – mikroregija Krk), dok su dva na području Gorskog kotara (Ravna Gora i Skrad). Niti jedno od središta mikroregija (V. kategorija), kao ni središta prostornih cjelina (VI. kategorija) te središta u riječkom prstenu (VII. kategorija) nije u potpunosti pokriveno svim predviñenim minimalnim sadržajima iz promatranih skupina društvenih djelatnosti. Uz generalnu ocjenu da je za većinu središnjih naselja pokrivenost, iako ne potpuna, zadovoljavajuća, potrebno je istaknuti naselja za koja se može utvrditi da nisu uspjela preuzeti svoju ulogu u sustavu središnjih naselja. Od središta mikroregija (naselja V. kategorije) moglo bi se zaključiti da Cres nije uspio preuzeti željenu ulogu središta mikroregije, odnosno, čak ni uz pretpostavku dvojnog centraliteta (Cres – Lošinj) nisu pokrivene sve potrebne funkcije promatranih društvenih djelatnosti. Kod središta prostornih cjelina (naselja VI. kategorije) u nedostatku predviñenih minimalnih sadržaja prednjače Rupa i Gerovo. Iako su i Rupa i Gerovo u sustavu središnjih naselja predviñena kao naselja koja se planiraju razvijati zajednički, na način da dijele odreñene funkcije (Rupa – Klana i Čabar – Gerovo), može se zaključiti da ni na taj način nisu uspjeli preuzeti predviñenu ulogu u sustavu. Prostor Županije još je uvijek slabo izgrañen. Izgrañene površine zauzimaju svega 4,2% površine kopnenog dijela Županije. Izgrañenost po mikroregijama različita je. Priobalje i otoci znatno su više izgrañeni od goranskog područja, iako su sva tri područja površinom približno jednaka. U strukturi izgra ñenosti prevladavaju naselja (76,2%), dok na sve ostale namjene izvan naselja otpada znatno manji dio (23,8%). Površine pod naseljima bitno se razlikuju u pojedinim mikroregijama. Priobalje je približno 2,5 puta više izgrañeno od otočne i goranske mikroregije. Na uskom obalnom prostoru usredotočeni su industrija, stanovanje i turizam i unatoč svim dosadašnjim nastojanjima i boljem funkcionalnom povezivanju sa zaleñem koje je ostvareno realizacijom cestovnih prometnica na transverzalnom prometnom pravcu, ovo se područje još uvijek nije počelo rasterećivati. Stoga je logično da su najveći sukobi u namjeni prostora nastali upravo na ovom prostoru. Oni se očituju u sukobu izmeñu snažne industrijske i razvijene turističke funkcije, a značajan problem je i sukob industrije,


22

infrastrukturnih sustava i stanovanja, za koje više nema dovoljno prostora na obalnoj liniji, a imaju sklonost daljnje koncentracije i povećanja. Usprkos izrañenim prostornim planovima, naselja se razvijaju stihijno i raspršeno. Glavni razlog je niska razina obveznog ureñenja grañevnog područja koja omogućava gradnju na samo djelomično ureñenom grañevnom zemljištu, (najčešće samo sa neposrednim pristupom, a eventualno s priključcima za vodu i struju). Odvodnja se sustavno zanemaruje, a o ostalim elementima ureñenja se uopće ne vodi računa (komunalne grañevine-tržnice, parkovi, dječja igrališta i sl.). Ovo ima za posljedicu neracionalno gospodarenje zemljištem (neracionalno korištenje infrastrukture, male gustoće, mnoštvo istodobno angažiranih površina grañevinskih područja). Dio uzroka za ovakvo stanje leži u ukorijenjenom konceptu gradnje na svom, odnosno naslijeñenom zemljištu. Grañevna područja Način odreñivanja grañevinskih područja u prostornim planovima „bivših“ općina (prije Strategije prostornog ureñenja RH i PPŽ) nije bio normiran što je za posljedicu imalo predimenzionirana grañevinska područja naselja u većini bivših općina. U skladu sa smjernicama Strategije i Programa, važećim županijskim planom odreñene su smjernice i obvezni kriteriji za dimenzioniranje grañevinskih područja u prostornim planovima općina i gradova. Kao rezultat primjene uspostavljenih kriterija, površine za širenje naselja osjetno su smanjene u odnosu na one odreñene planovima donesenim prije donošenja PP PGŽ. Bilo je za očekivati da će smanjene površina grañevinskih područja naselja rezultirati postizanjem "racionalnih" gustoća. Meñutim, analizom gustoća postignutih u donesenim PPUO/G utvrñeno je da je samo jedanaest (11) gradova i općina s područja Županije, odnosno svega 30%, uspjelo ostvariti kriterij minimalne gustoće zacrtan važećim PPŽ-om. Od navedenih 11 općina/gradova njih 9 je u priobalju, a svega je po jedan grad (Delnice i Mali Lošinj) uspio ostvariti minimum u otočnom odnosno goranskom području. Rezultati su poražavajući ako se uzme u obzir da su kriteriji županijskog plana minimume obveznih gustoća po područjima postavili iznimno nisko (17, odnosno 20 st/ha), daleko niže nego li to zahtijevaju standardi ekonomičnosti i struke, pa i preporuke iz Strategije i Programa (33 st/ha). Dobivene (male) gustoće dijelom su rezultat načina odreñivanja izgrañenog dijela grañevinskog područja u pojedinim općinskim planovima, u kojima je izgrañeni dio svjesno „napuhan“. U pojedinim planovima na malu gustoću dijelom su utjecale grañevine za povremeno stanovanje koje zauzimaju velike površine, a njihovi korisnici niti su stanovnici općina i gradova u kojima se nalaze, niti su uzeti u obzir prilikom projiciranja demografskog razvoja. Obzirom na karakter Županije (pogotovo u priobalju i otočnim mikroregijama) objekti povremenog stanovanja zauzimaju značajne površine, te ih svakako trebalo uzeti u obzir i prilikom dimenzioniranja komunalne, a djelomično i društvene infrastrukture. Promet i infrastruktura Promet je vitalna funkcija Županije, koji znatno pridonosi razvoju pojedinih mikroregija Primorsko-goranske županije. Okosnicu čine dva prometna koridora, državnog


23

i meñunarodnog značenja, koji zajedno s lučkim sustavom integriraju priobalni i ukupni prostor Županije na nacionalnu i meñunarodnu prometnu mrežu. Primorsko-goranska županija, obzirom na svoje značenje i ulogu u energetskom sustavu RH, predstavlja jedno od najznačajnijih energetskih čvorišta. Činjenica je da područjem PGŽ prolazi niz državnih energetskih koridora (plinovodi, naftovodi, dalekovodi…), odnosno da su u središtu Županije smješteni neki od najvrednijih energetskih objekata RH (termoelektrana, INA – Rafinerija nafte Rijeka na Urinju, prekrcajna luka za naftne derivate, DINA – Petrokemija…). Iako, u nemalom broju slučajeva, ovi koridori narušavaju krajobrazne vrijednosti samog prostora isto tako pridonose mogućnosti kvalitetne integracije s energetskom infrastrukturom regionalne i lokalne razine. Time je, izgradnjom kvalitetnih pojenih točaka (trafostanica, mjernoredukcijskih stanica…) osigurana i sigurna opskrba energijom ukupnog prostora PGŽ. Svaka od županijskih mikroregija ima svoje osobitosti u pogledu opskrbe energijom. a) Promet Promet ima na meñunarodnoj i nacionalnoj razini prvorazrednu funkciju u integriranju širih prostora Podunavlja s Jadranom i srednjoeuropskog područja s jugoistočnom Europom. Ta okolnost uvjetovala je snažnu koncentraciju infrastrukturnih sustava (promet i energetika) i industrije. U središtu Županije su dva prometna koridora, državnog i meñunarodnog značenja, koji zajedno s lučkim sustavom integriraju priobalni i ukupni prostor Županije na nacionalnu i meñunarodnu prometnu mrežu. Luka u Rijeci glavna je teretna luka Republike Hrvatske i kroz nju se odvija glavnina državnoga robnog prometa morem. Rasprostranjenost na pet autonomnih bazena značajno otežava (prometno i financijski) poslovanje luke. Ona ima prirodne prednosti u dubini akvatorija, ali i nedostatke zbog pomanjkanje operativnog prostora uz pojedine terminale za manipulaciju teretom i njegovim privremenim deponiranjem do otpreme kopnenim prijevozom. Lučka infrastruktura i suprastruktura je zastarjela, a kopnena prometna mreža ne može kvalitetno servisirati potrebe lučkih operatera. Dobar dio lučkih površina, iako je u sastavu lučke uprave nije u operativnoj funkciji (što radi konzervatorske zaštite objekata proglašenih kao industrijska baština, što zbog nedostatka roba i tereta). Kopnene prometne veze s lučkim terminalima su manjkave i nedostatne. Željeznička mreža, iako u postupku izmjene sustava vuče, i nadalje ne može dugoročno kvalitetno udovoljiti zahtjevima teretnog prometa, ali niti integraciji u sustav javnoga gradskog i prigradskog prijevoza putnika. Cestovna prometna mreža još uvijek ne udovoljava potrebama prometne potražnje. U ljetnim mjesecima su učestali prometni zastoji oko većih urbanih područja koji su ujedno i turističke destinacije (područje liburnije te crikveničko-vinodolsko područje). Prometna zagušenja na prilaznim cestama prema središtu grada i u središtu grada Rijeke su intenzivnija izvan turističke sezone, kada je intenzivna dnevna migracija prema poslovnim zonama, upravnim središtima, javnim ustanovama. Kamionski promet iz riječke luke prema raznim odredištima u Hrvatskoj i inozemstvu još uvijek ide kroz središte grada. Zračna luka Rijeka smještena na otoku Krku, ostala je na razini usluge iz 70-ih godina, iako joj prostor dopušta širenje sadržaja i kapaciteta.


24

Područjem Gorskog kotara prolazi željeznička pruga Zagreb – Rijeka. Iako je u fazi modernizacije, svojim tehničkim elementima ne udovoljava zahtjevima luke Rijeka. Ipak, moguće ju je iskoristiti kao jedan od kvalitetnih oblika javnog prijevoza putnika, bilo da se radi o dnevnim migracijama ili izletničkim grupama. Područjem Gorskog kotara prolazi autocesta A 6 / Rijeka – Bosiljevo te ga kvalitetno integrira putem četiri čvora. Okosnicu cestovne prometne mreže ovog područja čine državna cesta D3 Rijeka – Zagreb te državna cesta D32 Čabar – Delnice. U Kupskoj dolini još uvijek nisu sva naselja kvalitetno prometno integrirana kroz podru čje RH već je u jednom dijelu veza meñu naseljima moguća jedino putem prometnica u Republici Sloveniji. Područje Gorskog kotara u neposrednoj je blizini gospodarski utjecajnog područja Rijeke, te relativno kvalitetna prometna povezanost nisu doprinijeli kvalitetnom iskorištenju prednosti blizine glavne državne luke i glavnih centara gospodarskog razvoja (Zagreb – Rijeka). Prometna povezanost otočnog prostora osigurana je kvalitetnim brodskim (trajektnim i/ili katamaranskim3) linijama, osim Krka koji je povezan mostom. Vozni red katamaranskih linija prilagoñen je domicilnom stanovništvu. Nedovoljan je standard državnih cesta na otocima Krku, Cresu, Lošinju i Rabu. Rekonstrukcija i izgradnja otočnih cesta iz državnog programa ne odvija se željenom dinamikom. Cestovna mreža zadovoljava potrebe domicilnoga otočnog stanovništva, ali ne i iznimne pritiske turista tijekom turističke sezone, što se osobito očituje u zagušenju urbanih središta u vrijeme vršnih opterećenja tijekom ljetnih mjeseci. Uočen je nedostatak parkirališnih površina i priveza za turističke brodice i plovila domicilnog stanovništva. b) Vodoopskrba i odvodnja. Područje Gorskog kotara obiluje resursima vode za piće, ali u vodoopskrbi nisu odgovarajuće iskorišteni. Voda za piće često i zdravstveno nije ispravna (osobito u čabarskom području). Na vodovodnu mrežu priključeno je oko 80% stanovnika. Opskrba vodom je gotovo bez ikakvih rezervi pa se može reći da je vrlo riskantna i neodrživa u slučaju kvara na sustavu, odnosno vodozahvatu. Ima dijelova mreže nedovoljnog kapaciteta, a do pojedinih zaseoka nije niti izgrañen vodovod. Vodoopskrbni sustavi područja nisu u dovoljnoj mjeri osigurani za slučajeve akcidentnih onečišćenja koja mogu i na dulje vrijeme onemogućiti korištenje vode pojedinih izvorišta.

Priključenost stanovništva na sustave prikupljanja i odvodnje otpadnih voda je veoma niska. Veća naselja imaju priključenost na sustave javne odvodnje u rasponu 5-40 %. Najveći debalans izmeñu stupnja pokrivenosti vodoopskrbnim sustavom i sustavom prikupljanja i odvodnje otpadnih voda prisutan je u aglomeracijama Lokava i Skrada. U posljednje vrijeme su intenzivirani radovi na izgradnji sustava javne odvodnje s drugim stupnjem pročišćavanja otpadnih voda (Ravna Gora, Fužine, Skrad). Na području priobalja izgrañena su četiri vodoopskrbna sustava (liburnijski, riječki, bakarski i crikveničko-vinodolski) od kojih su tri meñusobno integrirana i dobro funkcioniraju. Vodoopskrbni sustav grada Rijeke u dobrom je stanju (oko 99% priključenja na vodovodnu mrežu), dok ostali vodoopskrbni sustavi nemaju dovoljnu izdašnost vlastitih izvora vode za piće ili su one na granici potreba.

3 Katamaran ind. U jedriličarskom sportu: jedrilica sa dva trupa, Rječnik stranih riječi, NZMH, Zagreb, 2002.


25

Sustavi javne odvodnje razvijeni su u području uz samu obalu. Najveći stupanj priključenosti na kanalizacijske sustave (oko 50%) je na području grada Rijeke, liburnijskom i crikveničko-vinodolskom području. Otpadne vode se pročišćavaju preliminarnim stupnjem pročišćavanja i ispuštaju dugim podmorskim ispustima. Za primjenu višeg stupnja pročišćavanja problem predstavlja mješoviti sustav odvodnje. Veliki nerazmjer izmeñu pokrivenosti vodovodnom mrežom i javnom odvodnjom otpadnih voda je u zaobalju (u riječkom prstenu: naselja iznad Matulja, uz gornji tok Rječine, Grobničko polje, Kukuljanovo, Škrljevo, Krasica, Hreljin; u Vinodolskoj općini). Najveći problem je neizgrañenost sustava odvodnje unutar zona sanitarne zaštite izvorišta vode za piće. Opskrba vodom otoka je zadovoljavajuća, izuzev u vrhuncu turističke sezone kada su kapaciteti nedostatni. Izdašnost vlastitih izvorišta vode za piće je ograničena. Vodoopskrbni sustavi Krka i Raba povezani su i na kopnene vodoopskrbne sustave. Na vodovod je priključeno oko 90% ukupnog stanovništva, a na odvodnju oko 50%.

Svi hotelski i drugi turistički objekti otoka priključeni su na sustave javne odvodnje s ureñajima za preliminarno pročišćavanje i dugim podmorskim ispustima. Pokrivenost stanovništva sustavom odvodnje otpadnih voda kreće se oko 30 do 50 % , negdje i više (mjesto Cres). Najveći raskorak izmeñu stupnja pokrivenosti vodoopskrbnim sustavom i sustavom odvodnje otpadnih voda je u unutrašnjosti svih otoka. Otpadne vode od stanovništva u priobalnim naseljima se zajedno s otpadnim vodama iz turističkih sadržaja preliminarno pročišćavaju i ispuštaju u more podmorskim ispustima. Meñutim, kanalizacijska mreža naselja nije još dovoljno razvijena. c) Energetika Uz prisutnost značajnih energetskih instalacija i potencijala, potrebe Gorskog kotara pokriva zadovoljavajuće samo elektroopskrba. Pokrenute su aktivnosti na osmišljavanju projekata toplifikacije pojedinih naselja (Delnice, Fužine, Čabar), odnosno projekata osmišljenog korištenja drvne biomase kao gorivo za lokalno dislocirane kogeneracije u cilju osiguranja energetske samodostatnosti i najudaljenijih naselja. Izgrañena je mjerno redukcijska plinska stanica Delnice no još uvijek nije započela gradnja distributivne plinske mreže. Pokrenuta je i inicijativa za istraživanje/odreñivanje lokacija za smještaj vjetroelektrana kao i postavljeno nekoliko mjernih stupova, no još uvijek nema naznake realizacije tih projekata. Strukturno cjelovit energetski sustav ima jedino Grad Rijeka, koja uz kvalitetnu i sigurno elektroenergetsku mrežu ima razvijen distribucijski sustava plinovoda i manjim dijelom toplovoda. U posljednje vrijeme intenzivirane su aktivnosti i na promicanju i korištenju obnovljivih izvora energije i energetskoj učinkovitosti te tek predstoji njihova prava ekspanzija. Elektroenergetski sustav otoka je zadovoljavajući, uz uočene poteškoće uzrokovane posolicom ili burom. Mreža je prstenasta što u potpunosti zadovoljava potrebe stanovništva. Uočeno je povećanje potrošnje električne energije u vrijeme ljetnih mjeseci (intenzivno korištenje klima ureñaja). Još uvijek nema intenzivnijeg korištenja obnovljivih izvora energije (prije svega privatnih objekata-solarni i fotonaponski kolektori, i sl.), kao niti intenzivnijih aktivnosti na primjeni mjera energetske učinkovitosti. Na otocima nema izgrañene mreže plinskog sustava ili toplovoda već se od plina u pravilu


26

koristi propan-butan u bocama za upotrebu u kuhanju kućanstvima ili (znatno rjeñe) u većim spremnicima za potrebe kućanstava ili drugih objekata. 1.2.3.2. Prirodne osobitosti Šume

U ekološko vegetacijskom smislu područje Županije je složeno i zanimljivo. Na

relativno malom prostoru od mora do najviših vrhunaca Risnjaka i Snježnika, masiva Učke i područja Velike kapele nižu se pojasevi mediteranske vegetacije, kontinentalne vegetacije i visokoplaninske vegetacije. Floristički vrlo bogat i raznolik svijet. Iz tih razloga na ovom području je izdvojeno niz botaničkih rezervata.

Neobično izražene reljefne osobitosti raščlanjuju šumsku vegetaciju u više vegetacijskih pojasa, područja, zona i šumskih zajednica. Krški dio šuma proteže se na otocima i uz priobalje do zaključno šumske zajednice crnog graba i šašike, a nakon toga se nastavlja kontinentalni dio šuma. Krške šume uglavnom su degradirane šume listača s rijetkim kulturama četinjača, dok su kontinentalne šume vrijedne preborne šume sastojine bukve i jele, te jednobojne sastojine bukve.

Šume i šumska zemljišta zauzimaju 232.818 ha ili 65% površine Županije. Od toga šume zauzimaju 73% šumskog zemljišta, šume posebne namjene 4%, zaštitne šume 12 % i neobraslo i neplodno zemljište 11%.

Šume goranskog dijela Primorsko-goranske županije imaju normalnu drvnu zalihu (u prosjeku 285 m3/ha). Problem je što se ona nagomilana u debelim i tankim stablima, a nedostaju srednje debela stabla koja su nositelji proizvodnje.

Šume primorskog i goranskog dijela razlikuju se i po kvantiteti i kvaliteti. Zajedničko im je da su koristi koje se ne mjere prostornim metrima i učincima postignutim prodajom drvnih sortimenata nego utjecajem na vodni režim, klimu, oblikovanje krajolika i na unapreñivanje turizma i sporta svakim danom sve veće i cjenjenije.

U kontinentalnom dijelu uz sve posredne koristi vrlo značajni su prihodi od iskorišćivanja drvne mase, dok u priobalju prevladavaju posredne koristi šuma koje se sada sve više valoriziraju. Najveći dio izrañenih sortimenata prodaje se prerañivačima i kupcima na području Županije, no nije zanemariv i dio koji odlazi na ostale dijelove Republike Hrvatske i u izvoz. Cjelokupni prostor, a osobito šume ovog područja obiluju raznovrsnom divljači. Pojedine vrste kao mrki medvjed i jelen obični vrlo su cijenjene i kod domaćih i stranih lovaca, te lov može postati vrlo značajan dio gospodarstva ove županije. Poljoprivredno tlo Područje Primorsko-goranske županije karakterizira vrlo mala površina kvalitetnoga obradivoga poljoprivrednog zemljišta koje prema bonitetnim vrijednostima pripadaju kategorijama P1 osobito vrijednog obradivog zemljišta, P2 vrijednog obradivog zemljišta i P3 ostala obradiva zemljišta. Najvećim dijelom


27

poljoprivredne površine su u kategoriji ostala poljoprivredna zemljišta (PŠ), koja su uglavnom pašnjačke površine, odnosno plitka tla koja se koriste uglavnom za košnju i ispašu.

Unatoč malih površina vrijednoga poljoprivrednog zemljišta, i dalje je očigledan trend smanjenja poljoprivrednih površina, te porasta šumskog i neplodnog zemljišta.

Uzroci zapuštanja poljoprivrednog zemljišta su u teškoćama i slabijoj profitabilnosti poljoprivredne proizvodnje u odnosu na druge gospodarske grane te većih rizika od vanjskih utjecaja. Proizvoñači su mali što utječe na veće troškove i teškoće oko plasmana proizvoda. Osobiti je problem usitnjenost čestica te uglavnom nesreñeno vlasništvo što onemogućava ozbiljnije proizvoñače u investicijama i širenju proizvodnje. Neriješeno vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem izazvat će i probleme prilikom korištenja poljoprivrednih poticaja temeljenih na korištenju zemljišta.

Značajne površine pašnjačkih, a i obradivih površina zarasta u degradacijske stadije šume i niskog raslinja te se vremenom pretvara u neprohodna područja. Takve površine se teško vraćaju natrag za namjenu poljoprivredne proizvodnje. Gubitku i oštećenju tala pridonosi prenamjena poljoprivrednog zemljišta u grañevinsko, odnosno širenje grañevinskih zona, što je neminovni proces u gospodarskom razvoju te procesi erozije tla.

Iako s malom površinom vrijednoga poljoprivrednog zemljišta na području Primorsko-goranske županije radi osiguranja mogućnosti proizvodnje kvalitetnih i raznolikih proizvoda, nužno je zaštititi vrijedno poljoprivredno zemljište i područja poljoprivredne proizvodnje značajna u tradicijskom smislu, te poduzeti i mjere vraćanja obraslih površina za poljoprivrednu namjenu.

Zahvaljujući raznolikosti prostora i sačuvanom poljoprivrednom zemljištu od onečišćenja, te razvijenom turizmu, poljoprivredna proizvodnja ima perspektivu razvoja i tržišnog pozicioniranja u segmentu gotovih proizvoda.

More More Primorsko-goranske županije obuhvaća najveći dio Kvarnera. Kvarnerski je

prostor potopljeni dio dinarskog krša i rasprostire se izmeñu istarske i vinodolsko-velebitske obale. Dubina zapadnog dijela Kvarnera iznosi prosječno oko 50-60 m, a istočnog 60-80 metara. Na istočnom dijelu, u Kvarneriću i Velebitskom kanalu, ima mnogo podmorskih depresija; neke od njih dosežu, pa čak i prelaze 100 metara (u Velebitskom kanalu 106 metara, izmeñu Raba i Jablanca).

U većem dijelu godine, osim plimnih oscilacija u strujnom polju, u području postoji značajno rezidualno strujanje, koje je bitno za obnavljanje njegove vodene mase. To je strujanje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu (ciklonalno), tj. oligotrofna voda iz srednjeg Jadrana ulazi u Kvarnerić, prolazi kroz Riječki zaljev i izlazi iz Kvarnera i to u cijelom vodenom stupcu u većem dijelu godine. U razdoblju od lipnja do kolovoza, meñutim, strujanje je znatno slabije i može mijenjati smjer. Djelovanjem bure (NE, oko 50% učestalosti) dolazi do značajnog miješanja vodenog stupca i do pojačanja izlaznog strujanja površinske vode iz područja, odnosno ulaznog u donjim slojevima.

Vinodolski i Velebitski kanal odlikuju se tipičnim kanalskim dvoslojnim strujanjem duž osi koje je vrlo intenzivno, posebno zimi. U gornjem dijelu vodenog stupca najčešći je smjer NW, što znači da istočni dio Riječkog zaljeva kroz Tihi kanal pretežito prima vodu iz Vinodolskog kanala.


28

Slika 1: Podjela morskog dijela PGŽ

Opisani sustav strujanja osigurava kvalitetno i brzo obnavljanje najvećeg dijela

Kvarnera. Treba, meñutim, uzeti u obzir da je strujanje općenito slabije u priobalnom pojasu zbog povećanog trenja. Na primjer, mjerenja duž sjeverne obale Riječkog zaljeva pokazala su da je strujno polje obilježeno manjim brzinama nego u središnjem dijelu, te znatnom promjenjivošću smjerova, što ukazuje na stvaranje vrtložnog strujanja, uz ograničavanje izmjene vode.

Kvarner je velikim otočnim nizovima (Cres – Lošinj i Krk – Rab – Pag) razdijeljen na Riječki zaljev, Kvarner u užem smislu, Kvarnerić, Velebitski kanal i Vinodolski kanal (slika 1).

Zemljopisnu podjelu Kvarnera u velikoj mjeri potvrñuje podjela priobalnih voda Primorsko-goranske županije u sedam vodnih tijela koje prema postojećoj zakonskoj regulativi vodnog gospodarstva predstavljaju jedinice za upravljanje priobalnim vodama. Navedena vodna tijela su: Bakarski zaljev, dio Kvarnerića s dijelom Velebitskog kanala, Kvarner, Riječki zaljev, Luka Rijeka, Vinodolski kanal te područje od Kvarnerića do


29

Paškog kanala. Ova vodna tijela su na osnovi obvezatnih čimbenika (ekoregija, salinitet, dubina) te sastava substrata kao izbornog čimbenika svrstana u tri tipa priobalnih voda: - euhalino plitko priobalno more sitnozrnatog sedimenta (salinitet <35, mulj

>50%, dubina <40 m), - euhalino priobalno more krupnozrnatog sedimenta (salinitet <35, mulj < 50%,

dubina > 40 m) i - euhalino priobalno more sitozrnatog sedimenta (salinitet <35, mulj > 50%,

dubina > 40 m). Najveću površinu priobalnih voda zauzima tip euhalinoga priobalnog mora sitnozrnatog sedimenta (Riječki zaljev, Luka Rijeka, Kvarner, dio Kvarnerića do Paškog kanala). Bakarski zaljev pripada euhalinom plitkom priobalnom moru sitnozrnog sedimenta, a dio Kvarnerića s dijelom Velebitskog kanala u euhalino priobalno more krupnozrnatog sedimenta.

Temeljem postojećih standarda i ekspertne procjene od sedam vodnih tijela priobalnih voda u Primorsko-goranskoj županiji, dva (vodno tijelo na području Bakarskog zaljeva i Luke Rijeka) su ocijenjena s ukupnom ocjenom stanja, koja uključuje ekološko i kemijsko stanje, „nije dobro“. Ekspertna procjena „umjereno dobro“ kod vodnog tijela na riječkom lučkom području, kandidata za znatno izmijenjeno vodno tijelo označava značajne hidromorfološke promjene. U navedenom vodnom tijelu značajni dijelovi obale su potpuno izgrañeni, a supstrat je pod utjecajem fizičkog miješanja vodenog stupca zbog intenzivnoga brodskog prometa. Nezadovoljavajuće je ocijenjeno i stanje u vodnom tijelu na području Bakarskog zaljeva zbog „umjereno dobrog“ ekološkog stanja. Procijenjeno je da je vjerojatno u riziku nepostizanja dobrog stanja (hranjive soli, hidromorfološke promjene i onečišćenje podmorja katranom).

Slika 2. Postojeća namjena površina


30

Vode (površinske i podzemne) Prostor Primorsko-goranske županije zemljopisno je vrlo heterogen – orografski,

geološki, klimatološki, pa zbog toga i hidrografski i hidrološki. Velik dio područja Županije ima razvijenu hidrografsku mrežu površinskih vodnih tokova, ali je vodni režim formiranih vodotoka pod značajnim utjecajem izraženih krških obilježja njihovih slivova. Površinske i podzemne vode vrlo često su u aktivnom kontaktu. Područjem Županije prolazi granica Jadranskog i Crnomorskog porječja, ali se zbog izgrañenih hidrotehničkih zahvata (HE Vinodol) dio voda crnomorskog sliva prebacuje u jadranski. Vodotoci Čabranka i Kupa čine i najveći dio meñudržavne granice ove Županije sa susjednom Slovenijom

Glavnina vodotoka formirana je u Gorskom kotaru, a dijelom i u priobalju. Stalnost protoka imaju samo vodotoci koji se prihranjuju iz značajnijih krških izvora: Kupa Čabranka, Kupica i Dobra i donekle Rječina. Dio vodotoka PGŽ ima karakter vrlo intenzivnih bujica, no s iznimno rijetkim pojavama tečenja. Izgrañene akumulacije u sustav HE Vinodol (Lokvarka, Bajer, Lepenice, Potkoš) imaju velik utjecaj i na promjenu režima površinskog i podzemnog otjecanja na prostoru Županije, a u manjoj mjeri to ima i HE Rijeka. Iznimna prirodna pojava je jezero Vrana na otoku Cresu. Na Krku postoje dvije akumulacije: Jezero kod Njivica i akumulacija Ponikve izgrañena isključivo radi zahvaćanja vode za vodoopskrbu.

Kod svih vodotoka s područja PGŽ prisutan je vrlo naglašen trend opadanja srednjih godišnjih protoka, a time i povećanja duljine i intenziteta sušnih razdoblja. To je posljedica globalnog trenda smanjenja protoka, a samo manjim dijelom uzrokovano i povećanim korištenjem voda za vodoopskrbu. Obzirom na istodobno stalno prisutne poraste zahtjeva za korištenjem voda, koji će se i u budućnosti sigurno samo povećavati u još većoj mjeri, značenje raspoloživih vodnih resursa s područja Primorsko-goranske županije sve je naglašeniji.

S druge strane, iako u većem dijelu analiziranih površinskih vodnih pojava s područja Županije postoji i značajan utjecaj krškog podzemlja koje dijelom nadzire režim njihova istjecanja, opća je značajka i njihova vrlo naglašena bujičnost. Pojave ekstremno velikih voda na pojedinim slivovima, njihovim dijelovima ili pak na površinama s inače neizraženom hidrografskom mrežom, vrlo su učestale i o njihovoj pojavi se takoñer mora voditi računa pri izradi prostornih planova na svim razinama detaljnosti obrade.

Područje Primorsko-goranske županije u hidrogeološkom pogledu pripada većim dijelom Jadranskom a dijelom Crnomorskom slivu. Unutar Jadranskog sliva koji je pretežito krški teren, izdvajaju se manja sabirna područja (cjeline podzemnih voda) koje sudjeluju u formiranju površinskih i podzemnih voda čiji ukupni vodni potencijal se usmjerava morskoj obali. Glavni dotoci vode na krške izvore vezani su uz ljuske vapnenaca unutar vodonepropusne mase fliških stijena. Prividne brzine podzemnih tokova u okršenim karbonatnim stijenama ponekad su vrlo velike pa se može govoriti o vrlo visokom stupnju ugroženosti, odnosno osjetljivosti terena u smislu mogućeg onečišćenja. Definiranje drenažnih zona prema područjima izviranja vrlo je kompleksan posao i zahtijeva visok stupanj poznavanja hidrogeoloških prilika. Područja izgrañena od vodonepropusnih fliških stijena manje su ugrožena, iako se u pravilu dreniranje obavlja prema nekom krškom kompleksu, gdje se te vode pridružuju dubokim krškim podzemnim vodama. U dubokim podzemnim vodonosnicima negativni utjecaj s površine znatno je smanjen, i to je razlog što su izvorske vode još i sad dobre


31

kvalitete unutar standarda za pitke vode. Najopasniji za zagañenje su ponori u zaleñu, izravno vezani s tim vodonosnicima. Na području Gorskog kotara su drugačija hidrogeološka obilježja, zbog čega je i problematika tečenja podzemnih voda drugačija. Razlikuju se područja izgrañena od karbonatnih naslaga koja se odlikuju krškim obilježjima – vrtačama, jamama, ponorima i pukotinama. Teren je bez stalnih površinskih tokova i oborinske vode se u najvećoj mjeri gube u podzemlju. Zatim je veliki dio terena izgrañen od dolomita i dolomita u izmjeni s klastitima. Vodopropusnost tih naslaga je znatno smanjena u odnosu na vapnence. Mjestimično su formirani površinski povremeni ili stalni tokovi. Nadalje, područje izgrañeno od klastičnih naslaga odlikuje se specifičnim morfološkim i hidrografskim značajkama. Mogućnost akumuliranja podzemne vode u tim terenima je izrazito mala i nema pojava većih izvora. Mala količina vode koja uñe u podzemlje kroz raspucale pješčenjake i konglomerate iscjeñuje se na većem broju malih, pretežito povremenih izvora. Hidrografska mreža je veoma razvijena, teren je izbrazdan brojnim jarcima kojima se slijevaju oborinske vode.


32

1.2.3.3. Zaštita prostora Zaštita zraka

Glavnina emisija onečišćujućih tvari u zraku na području Primorsko-goranske

županije vezana je za područje Grada Rijeke i Općine Kostrena. Pojedinačni izvori emisije, u prvom redu TE Rijeka i Rafinerija nafte u Urinju, najviše pridonose opterećenju sumpornim dioksidom. Cestovni promet najznačajniji je izvor emisija dušikovih oksida. Uočava se značajan trend smanjenja ukupnih emisija sumpornog dioksida, ali je prisutan problem porasta emisija ovog polutanta iz TE Rijeka. Suprotan trend zabilježen je kod ukupnih emisija dušikovih oksida i to prvenstveno zbog porasta emisija iz prometa. Na većem dijelu područja Županije zrak je čist ili neznatno onečišćen (I. kvalitete). Povećano onečišćenje zraka prisutno je na području središta grada Rijeke (onečišćenje dušikovim oksidima zbog prometa), u blizini deponija Viševac na Viškovu (vodikov sulfid, lebdeće čestice PM10) i u okolini industrijskih pogona (Urinj i Krasica s obzirom na sumporov dioksid). Uzimajući u obzir 30-godišnje praćenje kvalitete zraka, općenito se može reći da je zrak čišći u odnosu na osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća.

Onečišćenje zraka cestovnim prometom dugoročno je najznačajniji problem u Županiji, posebno izražen u središtu grada Rijeke. Problem onečišćenja dušikovim oksidima iz cestovnog prometa teško je tehnološki riješiti pa prostorno planiranje kojim bi se neki sadržaji izmjestili iz središta grada, smanjio tranzitni promet i/ili preusmjerio na pomorski i željeznički promet, ukazuje se kao primarna mjera za smanjenje onečišćenja zraka ovim onečišćujućim tvarima. U tom pogledu jedan od osnovnih zadataka Strateške procjene utjecaja Plana na okoliš je matematičkim modelom procijeniti utjecaj novih sadržaja i transportne infrastrukture na kakvoću zraka. Zaštita voda

Područje Primorsko-goranske županije je krško područje sa slabo razvijenom

nadzemnom i bogatom podzemnom hidrografijom. Za zaštitu voda na području Županije od ključnog je značenja sljedeće: nedjeljiva povezanost podzemnih i površinskih voda; podzemne vode su glavni sadašnji i potencijalni resursi vode za piće; slatkovodni ekosustavi su vrlo vrijedni i uključeni su u Nacionalnu ekološku mrežu. Za sva izvorišta vode za piće uključena u javnu vodoopskrbu odreñene su zone zaštite i donesene odluke o zonama. Na mnogim područjima je i nakon donošenja odluka nastavljeno s hidrogeološkim istraživanjima koja su rezultirala novim spoznajama i iziskuju u tom pogledu novelaciju zona.

Kemijsko i koli činsko stanje podzemnih voda je generalno dobro. Postoji problematika zaslanjenja na pojedinim lokalitetima u priobalju zbog crpljenja vode u sušnom razdoblju (npr. izvori u Bakarskom zaljevu, Novljanska Žrnovnica). Mnogi izvori zahvaćeni za vodoopskrbu su mikrobiološki zagañeni zbog ispuštanja nepročišćenih otpadnih voda izravno u podzemne vode. U Gorskom kotaru to su izvor Čabranke, izvor Kupice i izvor Ribnjak, a u priobalju grupa izvora Zvir i bunari u Martinšćici. Prisutan je veliki rizik od iznenadnog onečišćenja podzemnih voda naftom i derivatima jer slivove presijecaju brojne ceste bez kontrolirane odvodnje.


33

Utjecaji ljudske djelatnosti na površinske vode najizraženiji su kroz hidromorfološke promjene uzrokovane izgradnjom objekata za hidroenergetske potrebe, zahvaćanjem vode za vodoopskrbu i regulacijskim zahvatima na pojedinim dionicama vodotoka. Od izvora onečišćenja najznačajnije su otpadne vode manjih naselja smještenih uz vodotoke. Veliki dio prostora Županije obuhvaćaju područja posebne zaštite voda. U prvom redu to su područja namijenjena zahvaćanju vode za ljudsku uporabu (zone sanitarne zaštite) i područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta (Nacionalna ekološka mreža). Zahvaljujući provedenim vodoistražnim radovima i reguliranju razine zaštite resursa vode za piće, jasno se mogu utvrditi mogućnosti i ograničenja razvoja na tim područjima. Ovisno o zoni sanitarne zaštite, ograničava se izgradnja odreñenih objekata:

- u IV. zoni zaštite ne mogu se graditi industrijski objekti i postrojenja koja proizvode i odlažu opasne tvari ili čije tehnološke otpadne vode sadrže opasne tvari; ne mogu se skladištiti radioaktivne i za vodu druge opasne tvari (s odreñenim izuzecima za skladištenje nafte i derivata), izvoditi istražne i ekspolatacijske bušotine za naftu, zemni plin i izrañivati podzemna spremišta i eksploatirati mineralne sirovine; - u III. zoni, uz zabrane za IV. zonu, zabranjuje se deponiranje otpada,

grañenje cjevovoda za opasne tekućine, svako skladištenje nafte i naftnih derivata; - u II. zoni i u vodoopskrbnom rezervatu, uz zabrane za III. zonu, zabranjuje

se grañenje svih industrijskih pogona, grañenje svih prometnica osim lokalnih cesta.

Zbog prostranstva III. i IV. zone zaštite i omogućavanja funkcioniranja naselja i gospodarstva, iznimno je moguća na ovim područjima izgradnja benzinskih postaja i spremnika naftnih derivata, trafostanica s uljnim transformatorima i eksploatacija kamena. Za takve slučajeve potrebna je izvedba projekta u sklopu kojeg treba detaljnim i namjenskim vodoistražnim radovima ispitati uži lokalitet (mikrozonu) i utvrditi pogodnost terena za izvedbu predviñenog zahvata. Ako se na temelju rezultata ovih istraživanja utvrdi da postoji mogućnost izvedbe takvog zahvata, odredit će se uvjeti izvedbe i mjere zaštite unutar tog prostora (mikrozone). Ovakav pristup moguće je primijeniti i za izgradnju prometnica kroz II.

Razvoj na području vodoopskrbnih rezervata, koji obuhvaćaju pretežito planinske masive s netaknutom prirodom, treba ograničiti na ekološki prihvatljivu izgradnju i aktivnosti: ekstenzivno stočarstvo, ograničena sportsko-rekreacijska i turistička djelatnost.

Za zaštićena područja prirode i područja uključena u Nacionalnu ekološku mrežu ograničenja proizlaze iz kategorije zaštite i obrañena su u sklopu poglavlja Zaštita prirode. Posebnu pozornost iziskuje zaštita Kupe. Izvorišno područje je dio Nacionalnog parka Risnjak. Cijeli tok Kupe od izvora do ušća uključen je u Nacionalnu ekološku mrežu. Kupa je granična rijeka sa Slovenijom i plan upravljanja ovim vodotokom treba rješavati zajedno. Ranije planove o energetskom iskorištenju sliva Kupe, pa i zahvatu dijela njezinih voda za potrebe vodoopskrbe, treba preispitati. Jedan od značajnih problema zaštite površinskih voda je oprečnost potrebnih mjere zaštite ekosustava akumulacije Ponikve i mjera zaštite radi osiguravanja kakvoće vode za piće (akumulacija je izgrañena za potrebe vodoopskrbe).

Za područje Županije od manjeg su značenja ostala područja posebne zaštite voda: područja podložna eutrofikaciji i područja ranjiva na nitrate. Područja podložna


34

eutrofikaciji obuhvaćaju jezera na otoku Krku i akumulacije HE sustava Vinodol u Gorskom kotaru (izuzev Lokvarke). Za ova područje ograničenja se prvenstveno odnose na obavljanje poljoprivredne djelatnosti (planirati razvoj ekstenzivnog stočarstva i ekološkog ratarstva) i traži se visoki, III. stupanj pročišćavanja otpadnih voda koje se ispuštaju u slivu. Bez obzira što je koncentracija nitrata u svim podzemnim vodama vrlo niska, prirodna ranjivost krških vodonosnika zahtijeva kod ratarske proizvodnje precizno poštivanje dobre poljoprivredne prakse definirane u europskoj direktivi o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog porijekla. Zaštita od štetnog djelovanja voda

Zaštita od štetnog djelovanja voda na području Primorsko-goranske županije

prvenstveno se odnosi na zaštitu bujičnih tokova od velikih vodnih valova koji se formiraju u vrlo kratkom vremenu. U jadranskom slivu su to liburnijske bujice, Rječina, Dubračina, novljanska Ričina, te bašćanska Ričina na otoku Krku, a sve prolaze središtima priobalnih naselja. Sigurnost zaobalja od poplavnih valova je na razini od 20 do 50-godišnjega povratnog razdoblja. Rizik od poplave je kod koincidencije pojave visokih razina mora i stogodišnje maksimalne razine vode u vodotoku.

Izgradnjom višenamjenskih akumulacija hidroenergetskog sustava Vinodol, bitno je izmijenjen prirodni režim otjecanja na području Gorskog kotara. Pretežito je riješen problem velikih vodnih valova bujičnih vodotoka zadržavanjem vode u akumulacijama: Lokvarka, Bajer, Lepenica i Potkoš

Zahvaljujući otpornoj geološkoj podlozi i bujno razvijenoj šumskoj vegetaciji u slivovima, erozija na području Županije u cjelini uzevši nije velika. U jadranskom slivu erozija je ograničena samo na korita nekoliko bujica i njihovih ogranaka koje su se razvile na flišnim naslagama (u slivu Slanog potoka – pritoka Dubračine i na području Grohova u slivu Rječine). Unatoč do sada izvedenim brojnim hidrotehničkim i geotehničkim zahvatima ugroženo je i dalje više naselja toga područja.

Zbog bujičnog karaktera Kupe i njezine velike vodne snage, dijelovi obale su podložni eroziji. Izgradnjom obalnih zidova i nasipa zaštićena su naselja Hrvatsko i Brod na Kupi, a još su poplavom ugrožena naselja Kuželj i Čedanj i cesta Brod na Kupi – Zamost.

Na vodotocima i drugim površinskim vodama utvrñuje se inundacijsko (poplavljeno) područje u kojem je zabranjena izgradnja i druge radnje kojima se može pogoršati vodni režim i povećati stupanj rizika od štetnog djelovanja voda. Ureñeno inundacijsko područje čini zemljište izmeñu korita voda i vanjskog ruba pripadajućih mu regulacijskih i zaštitnih vodnih grañevina, uključujući i pojas zemljišta potreban za njihovo redovito održavanje. Neureñeno inundacijsko područje je zemljište uz vodotoke, rezervirano za grañenje regulacijskih i zaštitnih vodnih grañevina, te prirodne i umjetne akumulacije i retencije.

Uz inundacijska područja mjere ograničenja izgradnje odnose se i na poplavna područja kao prirodna retencijska područja, koja se inače mogu koristiti u rekreacijske svrhe i nije nužna njihova zaštita od poplave izgradnjom grañevinskih zaštitnih objekata.

Ograničenja izgradnje se moraju primijeniti i na erozijska područja i klizišta.


35

Zaštita mora Kakvoća mora na području PGŽ može se ocijeniti vrlo dobrom, no unatoč tome,

postoje odreñena ugrožena područja, potencijalne opasnosti i rizici kojima treba posvetiti posebnu pozornost radi postizanja i/ili održavanja dobrog stanja morskog okoliša na ovom području.

Ispuštanje komunalnih otpadnih voda u priobalno more predstavlja pritisak koji, ovisno o svojoj jačini i uvjetima u morskom ekosustavu, može dovesti do eutrofikacije. Najopterećenije područje je Riječki zaljev, u kojem više od 50% opterećenja dolazi iz sustava odvodnje Rijeke. Ostala priobalna područja koja su zbog svojih prirodnih obilježja te unosa otpadnih voda naselja osjetljiva na eutrofikaciju, lokalizirana su na zaljeve i kanale u obalnom dijelu (Bakarski zaljev) i na otocima (Krk, Cres, Lošinj i Rab). Od onečišćenja mora opasnim tvarima u PGŽ, najizraženije je onečišćenje ugljikovodicima u području podzemlja i podmorja sjeveroistočnog dijela Riječkog zaljeva zbog onečišćenog krškog podzemlja na lokalitetima rafinerije na Mlaki i u Urinju, te podmorja u Bakarskom zaljevu.

Intenzivan pomorski promet i lučke aktivnosti, posebno na području Riječkog zaljeva, trajne su opasnosti i rizik od iznenadnog i operativnog onečišćenja morskog okoliša prvenstveno ugljikovodicima i drugim opasnim tvarima te balastnim vodama.

Osobitost obalnog područja leži u dodiru mora i kopna, raznovrsnosti prirodnih resursa i gospodarskih djelatnosti. Brojne ljudske aktivnosti u ovim područjima i njihov intenzitet mogu dovesti do prekomjernog korištenja resursa, negativnih utjecaja na okoliš i tako smanjenja socio-gospodarske dobrobiti i kvalitete života na tom području. Granica utjecaja s kopna je granica slivnog područja akvatorija. Nadziranom izgradnjom i korištenjem prostora u obalnom području te provedbom mjera zaštite, može se postignuti očuvanje postojeće visoke kvalitete mora na područjima s takvom kvalitetom, spriječiti daljnja degradacija i poboljšati stanje kvalitete mora na ugroženim područjima.

Odreñivanje osjetljivosti priobalnog mora na antropogene utjecaje s kopna je preduvjet sustavnog i racionalnog pristupa njegovoj zaštiti radi očuvanja morskog ekosustava u cjelini i mogućnosti njegovog korištenja za različite svrhe, često nespojive: rekreaciju, marikulturu, pomorski promet, lučke djelatnosti, ispuštanje otpadnih voda. Radi što boljeg budućeg planiranja i provedbe zaštite mora, potrebno je odrediti područja „manje osjetljivosti“ priobalnih voda na području Županije, sukladno odredbama nacionalnog zakonodavstva i EU pravnih stečevina.

U postojećim gospodarskim planovima industrijski razvoj Županije s pratećom infrastrukturom usmjerava se na područje sjeveroistočnog dijela Riječkog zaljeva, koje je već ugroženo područje (terminal ukapljenog prirodnog plina na lokaciji DINA, proširenje kapaciteta naftnog terminala Jadranskog naftovoda i izgradnja podmorskog prijelaza naftovoda otok Krk-kopno, modernizacija rafinerije nafte u Urinju). Utjecaje novih, velikih zahvata na morski okoliš potrebno je sagledati ne samo pojedinačno, već ih treba procijeniti na osnovi sinergijskih i kumulativnih učinaka u Strateškoj procjeni utjecaja Plana na okoliš.

Osiguranje stalne primjene najviših standarda u području pomorske sigurnosti i lučkih djelatnosti i ekološke zaštite u lukama od suštinskog je značaja za uspostavljanje ravnoteže očuvanja morskog ekosustava i gospodarskog razvoja.


36

Zaštita tla Na području Županije očigledan je trend smanjenja poljoprivrednih površina, te

porasta šumskog i neplodnog zemljišta. Smanjivanje i napuštanje poljoprivredne proizvodnje dovodi do smanjenja prirodne raznolikosti. Gubitku i oštećenju tala pridonose prenamjena poljoprivrednog zemljišta u grañevinsko, eksploatacija kamena, te procesi erozije tla. Glavni izvori onečišćenja tla u Županiji su stara industrijska postrojenja, nesanirane lokacije odlagališta otpada i divljih odlagališta, napuštenih kamenoloma i šljunčara, te izvori onečišćenja zraka.

Zaštita šumskog područja Na cijelom području Županije općekorisne funkcije šuma (utjecaj na vodni režim, klimu, oblikovanje krajobraza, na unapreñivanje turizma i sporta) prevladavaju nad koristima od iskorištavanja drvene mase. U kontinentalnom dijelu uz sve posredne koristi vrlo značajni su prihodi od iskorišćivanja drvne mase, dok u priobalju i na otocima prevladavaju posredne koristi šuma koje se sada sve više valoriziraju.

Mogućnosti i ograničenja razvoja prvenstveno proizlaze iz općekorisnih funkcija šuma, odnosno iz ukupne ocjene ove njezine funkcije.


37

Predlaže se na površinama šuma, a uz naselja, formirati socijalno-zdravstvene rekreativne zone, za potrebe gradova i naselja, uz trajnu zaštitu tla. Zauzimanje prostora u zoni šuma i šumskih zemljišta, grañenjem grañevina uvjetuje se ovim redoslijedom:

- neobrasla šumska zemljišta i kamenjari, - djelomično obrasla šumska zemljišta, i - šikare i lošije panjače.

Zdravstveno stanje šuma, a posebno jele, je loše. Sadašnje stanje, a posebno nastavljanje procesa sušenja izazvat će nesagledive biološke i ekonomske posljedice. Opasnost od šumskog požara je prisutna. Zbog izgradnje većeg broja prosjeka i izvršenih radova čišćenja i njege šuma, te organizirane vatrogasne službe pojava i štete od požara su manje. Gospodarenje šumama treba biti usmjereno na trajno povećavanje stabilnost i kvalitetu njezinih gospodarskih i općekorisnih funkcija. Zaštita od buke

Cestovni promet je najznačajniji izvor buke u Županiji. Najugroženije je gusto

izgrañeno područje grada Rijeke, ali i dijelovi drugih naselja uz ceste s većim intenzitetom prometa. Postojeće strateške karte buke cestovnog prometa za grad Rijeku izrañene su na osnovi starih prometnih pokazatelja.

Razvoj i ureñenje prostora treba sagledavati i u funkciji održavanja ili smanjenja buke u odnosu na postojeće razine. Radi toga karte buke (prikazi postojećih i predviñenih imisija buke) treba koristiti kao jedne od osnovnih podloga za izradu Prostornog plana. Cestovni promet je najznačajniji izvor buke u Županiji. Radi smanjivanja razine buke prostorno planerska rješenja trebaju razmotriti mogućnosti preusmjerenja teretnog cestovnog prometa na željeznički i pomorski te općenito preusmjeravanje tranzitnog prometa izvan naselja. Razvoj prometne infrastrukture treba usko povezati s utjecajem na buku u naseljenim i zaštićenim dijelovima okoliša. Zaštita krajobraza

Fizičke prostorne barijere pojavljuju se u krajobrazu Gorskog kotara pojavom

autoputa, pratećih servisnih objekata, ostalih suvremenih prometnica te magistralnih infrastrukturnih koridora kao krajobrazno-ekološki i percepcijski vidik problema.

Nestajanje prepoznatljivih travnjaka i proplanaka uzrokovano je depopulacijom prostora i postupnim nestankom tradicionalnog stočarstva te se pokazuje kao negativan proces.

Interes za rekreacijski potencijal krajobraznog prostora, osobito objekte prirodne baštine, s vidika višeslojnog i kvalitetnog korištenja i orijentacije razvoja, u stalnom je porastu i u vezi je s pitanjima provedbe proaktivne zaštite. Velike strukturne promjene u kulturnom krajobrazu obalnog područja mora, posebice širenjem stambenih i vikend naselja, povezani su s procesima nestajanja tradicionalnog poljoprivredno ureñenog zemljišta.


38

Procesi globalizacije, korijenite ljudske promjene i nove strukture u krajobrazu, koje se prvenstveno očituju u suvremenim, velikim industrijskim i skladišnim prostorima, lučkim postrojenjima prometnicama i infrastrukturnim koridorima, po mjerilima i strukturi iz obitelji su postindustrijskog razdoblja. Iste sve više uzimaju maha, uz gubitak i/ili siromašenje bogate složenosti tradicionalno ureñenog i prirodnoga krajobraznog prostora, kao degradacije kvalitete boravišnog ambijenta. Uklanjanje složenosti i izvornih uzoraka krajobraza, posebice prirodnih šumskih sustava, sve je očigledniji proces. Brojne i velike prometnice, infrastrukturni koridori (koji čine gustu mrežu linijskih sustava u uskom obalnom pojasu povezujući središta naselja, stambene zone, radne, industrijske i skladišne zone) te tranzitni koridori, temeljni su činioci preobrazbe i siromašenja tradicionalnog krajobraza. Linearni razvoj uz uski obalni pojas kao proces litoralizacije, s jedne strane preopterećuje i degradira obalni krajobraz, a s druge generira široki utjecaj zbog napuštanja zaleña. Mehanizam zaštite krajobraza u cjelini kao estetsko-simboličke kategorije u sustavu ureñenja prostora neprikladno je zaštićen i u konačnici prepušten razvojnoj sukcesiji s posljedicama neprimjerenog ureñenja, neprikladne sanacije i degradacije te u konačnici gubljenjem identiteta. Sve je više markantna internacionalizacija vizualnog karaktera izgrañenih struktura i oblikovanih urbanih krajobraza što dovodi do gubitka krajobraznog identiteta malih, povijesnih naselja, i većih naselja u cjelini s vidika prepoznatljivosti slike naselja. Vizualno zagañenje predstavlja veoma ozbiljan problem, a štete za naselja i krajobraz zbog nekontrolirane, niske kvalitete gradnje i ureñenja prostora, su takve naravi da se ta šteta gotovo nikada ne može popraviti. Svijest o toj činjenici mora biti od primarnog značenja u provedbi budućih razvojnih politika. Najizraženija je vizualna degradacija prostora industrijskim objektima. Pojava regresije u kulturnom krajobraznom prostoru otoka je sve prisutnija zbog napuštanja poljoprivrednog korištenja zemljišta koje ima tradiciju od nekoliko tisućljeća, a što dovodi do velikih strukturnih propadanja kulturnih krajobraza. Suvremena regulacija poljoprivrednih površina s malih u velika mjerila, stvara jedinstvenu krajobraznu homogenizaciju koja u velikoj mjeri ili pak u potpunosti smanjuje njihovu strukturnu svestranost, a time i njihovu iskustvenu vrijednost. Prekomjerno korištenje velikih putova i linijskih infrastrukturnih koridora za turističke objekte (hoteli, plaže, luke, marine) i kuće za odmor, osiromašuju krajobrazni sustav. Zauzimanje obalnog pojasa s vikend izgradnjom i turističkim zaposjedanjem prostora s jedne strane preopterećuje i degradira obalni krajobraz, a s druge generira široki utjecaj zbog napuštanja zaleña. Internacionalizacija vizualnog karaktera izgrañenih struktura i oblikovanih urbanih krajobraza sve više uzima maha; turistički objekti, vikend i nova stambena naselja, aerodromi i dr. što osiromašuje kulturnu posebnost krajobraznog prostora Sve je primjetnije otuñenje poljoprivredno ureñenog prostora od svojeg tradicionalno ureñenog okruženja naselja, a procesi razvoja prirodne vegetacijske komponente sve više zauzimaju prostor na račun kulturnih krajobraznih struktura.


39

Zaštita prirodne baštine Područje Primorsko-goranske županije odlikuje se velikim bogatstvom prirodnih osobitosti, vrijednosti i ljepota, od fenomena geološke i pedološke baštine do raznolikih i lijepih krajobraza koji se odlikuju bogatom florom, faunom, svijetom gljiva i vegetacijom. Neki od iznimnih hidroloških fenomena, kao što su Vransko jezero na Cresu ili bistra i očuvana gorska rijeka Kupa pripadaju u red europskih vrijednosti. U skup takvih vrijednosti može se ubrojiti i kvarnerske otoke s liticama na kojima gnijezde bjeloglavi supovi i druge rijetke ptice, dijelove akvatorija čija morska bogatstva pogoduju životu dobrih dupina, kornjača, sredozemne medvjedice i drugih rijetkih vrsta te podmorske zajednice od kojih se posebno mogu istaknuti zajednice morske cvjetnice sviline ili posidonije i koraligenska zajednica. Mnogi osebujni, prostorno usko lokalizirani i vrlo specifični predjeli čuvaju takve prirodne vrijednosti kao što su uskoendemični učkarski zvončić ili velebitska degenija. Krajobrazi drevnih akropolskih gradića poput Lubenica, Brseča, Mošćenica, Vrbnika i drugih isprepleteni su s područjima vrijedne prirodne baštine pa su neki od njih predloženi za zaštitu kao značajni krajobrazi ili su pojedini elementi okolne prirode uklopljeni u Nacionalnu ekološku mrežu. Geološka i pedološka baština Primorsko-goranske županije takoñer je neobično bogata, zanimljiva i vrijedna, ali je samo mali njezin dio vrednovan i zaštićen, a u prostornim planovima do sad nije bio uvriježen pristup obradi geološke i pedološke baštine kao dijela prirodne baštine.

Općenito se može dati ocjena da stanovnici Primorsko-goranske županije mogu biti iznimno ponosni na svoju razmjerno dobro očuvanu prirodnu baštinu, pa je zadaća županijskog Prostornog plana, a kasnije i svih planova nižega reda, svesti nepovoljne utjecaje na prirodu i njezine vrijednosti na najmanju moguću mjeru. Zaštita kulturne baštine Stanje graditeljskog naslijeña gotovo svih lokaliteta graditeljskog naslijeña Primorsko-goranske županije, bez obzira da li nose kategoriju urbanog ili ruralnog, je loše u svim njegovim značajkama. Razloge ne treba tražiti u njima samima već u složenim procesima koji su do njega i doveli. Ove osjetljive strukture često nisu bile u stanju odgovoriti na relativno naglu promjenu brzine života, a time i na cijeli niz novonastalih promjena koje je on diktirao vrteći se u krugu neprestane proizvodnje novih potreba, tek što bi staru zadovoljili. U Gorskom kotaru nema mnoštvo cjelina i objekata graditeljskog naslijeña ali ono što ima je suživljeno s kontekstom i integrirano je u njega. Skromna je to arhitektura i skromna su to naselja nastala na nekoliko načina: naselja na hrptu i uzdužna naselja koja bi se mogla podijeliti na dvije grupe: uzdužna uz cestu i uzdužna uz tok rijeke ili doline, ali opet uz cestu. Velik je broj arheoloških lokaliteta na priobalnom području mora, ali se ipak nalazi u nesrazmjeru s brojem registriranih koji je sveden na ukupno pet, od kojih je jedna priobalna zona. Arheološki lokaliteti, na žalost, nisu dostojno ni istraženi ni predočeni. Većina svih naselja obalnog pojasa ima značajku kontinuiteta povijesnog i prostornog razvoja od svog nastanka, uglavnom u srednjem vijeku do danas. Cijeli niz njih ima, kao urbanotvornu osnovu rimsko i predrimsko razdoblje dok ih je značajno manji broj novovjeki s tek tu i tamo pokojim starijim, urbanotvornim zametkom. Grañevinsko stanje


40

gradskih jezgri i ruralnih zajednica je općenito uzevši loše. Uostalom, to bi se slobodno moglo reći i za ostalu gradnju bez povijesnih korijena. Kontinuitet života na otoku Krku donio je brojne, iznimno kvalitetne lokalitete graditeljske baštine. Brojne su evidentirane urbane i ruralne graditeljske cjeline, a još brojniji pojedinačni spomenici. Prostori otoka Cresa i Lošinja sadržavaju tragove brojnih kultura čija se vlast na ovim prostorima izmjenjivala tijekom vremena, od Liburna, preko stare Grčke i Rima, Ostrogota, Bizantinaca, Slavena, Venecije, pa preko francuske i stogodišnje austrijske uprave do naših dana.

Na otoku Rabu je evidentirano 36 arheoloških i hidro-arheoloških zona. Datacija tih lokaliteta seže od pretpovijesnih lokaliteta – gradina, preko antike pa do srednjeg vijeka. Čitava jezgra grada Raba je arheološka zona što je i primjereno urbanoj cjelini koja je cijeli svoj vijek zadržala kontinuitet prostornog razvoja.

Zaštitu kulturne baštine treba uključiti u integralni proces planiranja, projektiranja, grañenja i korištenja sa svrhom njezinoga uključenja u suvremene i buduće tokove života, bez stvaranja nedodirljivih svetinja koje nikada nisu životne i ne pružaju razvojnu prigodu.


41


42

2. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA I URE ĐENJA

Ciljevima se odreñuje što se želi postići, čemu se teži. Ciljevi prostornog razvoja i ureñenja (u nastavku: Ciljevi) odreñuju zacrtane smjerove ureñenja, korištenja i zaštite prostora. Ciljevi se odreñuju temeljem analize i ocjene postojećeg stanja, strategija i planova razvoja, propisa, te razvojnih dokumenata u izradi Prostornog plana. Za izradu Prostornog plana Primorsko-goranske županije ciljevi su formirani prvenstveno temeljem:

- Strategije i programa prostornog ureñenja RH, - Strateške smjernice rada Primorsko-goranske županije 2009-2013, - Strategija i programa razvoja ustanova, uprava i ostalih tijela i gospodarskih

djelatnosti od državnog i županijskog značenja, - Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na demografske i

gospodarske podatke te prostorne pokazatelje ovog Plana, - Odluke o izradi PPŽ, i - Prijedloga sudionika u izradi PPŽ.

Polazišta za formiranje ciljeva kao i smjernice za njihovu provedbu utvrñeni su na osnovnim načelima korištenja, zaštite i unapreñenja prostora. Ona su odreñena temeljem ustavnih odrednica i zakona Republike Hrvatske, meñunarodnih povelja i sporazuma i dosegnutih razina provedbe integralnog upravljanja u prostoru Primorsko-goranske županije. Osnovni cilj prostornog ureñenja je stvaranje uvjeta za dobrobit stanovništva, a ostvaruje se:

a) interaktivnim prostornim planiranjem i procjenom mogućih utjecaja, ostvarujući ravnomjeran prostorni razvoj usklañen s gospodarskim, društvenim i okolišnim polazištima,

b) uravnoteženjem regionalnih razvojnih procesa i s njima povezanih zahvata u prostoru, te različitih potreba i interesa korisnika prostora.

Time se osigurava: - povezivanje teritorija države s europskim prostornim sustavima, - njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti; - meñusobno usklañen i dopunjujući razmještaj raznolikih ljudskih djelatnosti

i aktivnosti na cjelovitom prostoru Županije; - razumno korištenje i zaštita prirodnih i kulturnih dobara i vrijednosti, zaštita

okoliša i prevencija od rizika onečišćenja; - poticanje lokalnih projekata koji pridonose povezivanju ljudi, razvoju

solidarnosti i suradnje, jačanje samostalnosti i otpornosti lokalnih samouprava na izvana generirane krize i izvanredne prilike; - kvalitetan i human razvoj naselja te siguran, zdrav, društveno funkcionalan

životni i radni okoliš, dobro organizirana raspodjela i ureñenje grañevinskog zemljišta; - funkcionalna pristupačnost i uporaba usluga i grañevina za potrebe različitih

skupina stanovništva, osobito djece, starijih ljudi i osoba smanjenih sposobnosti i pokretljivosti; - nacionalna sigurnost i obrana države te zaštita od prirodnih i drugih nesreća.


43

Ciljevi se odreñuju temeljem sljedećih načela: a) načelo prostorne održivosti razvitka, b) načelo horizontalne integracije u zaštiti prostora, c) načelo ostvarivanja i zaštite javnog i pojedinačnog interesa, d) načelo sudjelovanja javnosti i pristupa informacijama i podacima, e) načelo vertikalne integracije i usuglašavanja interesa, te f) ostala načela, kao što su: policentrizam, prostor kao resurs, otvorenost

prostora i integracija prostora. Temeljem navedenog, odreñeni su po rangu i tematskim područjima sljedeći:

1. Ciljevi prostornog razvoja regionalnog i državnog značenja, koji su odreñeni strateškim razvojnim dokumentima i propisima RH (primjerice: Strategija prostornog ureñenja Republike Hrvatske, Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske, itd).

2. Ciljevi prostornog razvoja županijskog značenja odreñeni su temeljem ocjene stanja i strateških razvojnih opredjeljenja Primorsko-goranske županije. Temelje se na niz usvojenih strategija, dokumenata i ostalih propisa i odluka Skupštine Primorsko-goranske županije i njezinih tijela (primjerice: Strateške smjernice rada PGŽ 2009 – 2013, Plan gospodarenja otpadom PGŽ za razdoblje 2007 – 2015, Glavni plan razvoja turizma PGŽ, itd.).

3. Ciljevi prostornog ureñenja naselja na području Županije postavljeni su slijedom Izvješća o stanju u prostoru (Zavod, 2009), ocjene stanja ovog Plana, zahtjeva tijela i osoba odreñenih Odlukom o izradi PPŽ i ostalih dokumenata i propisa.

2.1. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA REGIONALNOG, DRŽAVN OG I MEĐUNARODNOG ZNAČENJA 2.1.1.Razvoj gradova i naselja posebnih funkcija i značajnih infrastrukturnih sustava

Te načelne postavke ostvarit će se sljedećim programom: 1. Ostvariti uvjete za očuvanje naseljenosti otoka, pograničnih i brdsko-planinskih

područja. 2. Obnoviti i/ili revitalizirati povijesna središta gradova i ostalih naselja u funkciji

turizma i lokalnog stanovništva. 3. Ostvariti puno funkcioniranje unutarnjeg tržišta za usluge koje podrazumijevaju

primjenu načela „zemlja podrijetla“ kako bi se u potpunosti uklonile prepreke za meñunarodnu razmjenu usluga.

4. Povećati izdatke za istraživanje i razvoj na 3% BDP-a i smanjiti administrativna opterećenja.

5. Trajno unapreñivati ljudski kapital i povećavati stupanj cijeloživotnog učenja, 6. Povećati stopu zaposlenosti na 70% stanovništva u radnoj dobi. 7. Revalorizirati vrijednost Jadrana u prometnom sustavu Republike Hrvatske i

Europske Unije. 8. Osigurati visok standard infrastrukturne opremljenosti i visoki stupanj prometne

sigurnosti.


44

9. Integrirati regionalne vodovode. 10. Nove prijenosne energetske objekte planirati na način da se tehnološkom

zamjenom u postojećim koridorima postigne traženi učinak povećanja prijenosnih kapaciteta.

11. Osigurati diversifikaciju energenata i energetskih pravaca te prstenasto povezivanje energetskom infrastrukturom radi sigurnosti opskrbe.

12. Ostvariti korištenje obnovljivih izvora energije u slijedećim udjelima: - 20% obnovljivih izvora energije (uključujući i velike HE) u bruto

neposrednoj potrošnji, - 10% obnovljivih izvora energije u prijevozu, - 35% proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora energije

(uključujući i velike HE). 13. Osigurati mogućnost izgradnje meñunarodnog plinovoda te pratećih terminala. 14. Sanirati odlagalište opasnog otpada „Sovjak“.

2.1.2. Racionalno korištenje prirodnih izvora

Kako bi se racionalno koristili prirodni izvori, potrebno je učiniti sljedeće: 1. Održivo upravljati prirodnim resursima, sprječavanjem njihovog intenzivnog

iskorištavanja, koje se može nepovoljno odraziti na stanje okoliša; 2. Uklapati mjere zaštite okoliša i prirode u druge sektore (industrija, energetika,

promet, turizam poljoprivreda, šumarstvo...) radi smanjenja onečišćenja okoliša i održivog korištenja prirodnih dobara s očuvanjem prirodnih vrijednosti.

3. Zaštititi strateške rezerve podzemnih voda radi dugoročnog osiguranja vode za javnu opskrbu u RH.

2.1.3. Očuvanje ekološke stabilnosti i vrijednih dijelova okoliša

Radi očuvanja ekološke stabilnosti i vrijednih dijelova okoliša treba: 1. Smanjiti emisije stakleničkih plinova i tvari koje oštećuju ozonski omotač. 2. Zaštitu podzemnih voda čiji slivovi se prostiru i na područje Slovenije (izvor

Rječine i izvor Čabranke) i upravljanje graničnim vodotocima (Kupa, Čabranka) i njihovima slivovima rješavati u suradnji s Republikom Slovenijom.

3. Uspostaviti, očuvati i unaprijediti ravnotežu izmeñu ljudskih aktivnosti i prirodnih resursa u moru i na obalama primjenom ekosustavnog pristupa i očuvanjem vrijednih područja koja su ušla u Ekološku mrežu RH.

4. Poboljšati regulaciju i nadzor nad pomorskim prometom radi zaštite mora od onečišćenja s plovila te jačati kapacitete za sprječavanja i reagiranje kod akcidenata na moru.

5. Utvrditi smjernice za planiranje u odnosu na Ekološku mrežu RH.


45

2.2. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA ŽUPANIJSKOG ZNA ČENJA Ciljevi prostornog razvoja županijskog značenja odreñuju samo one ciljeve koji su

ostvarivi i provedivi putem Prostornog plana Primorsko-goranske županije Opći ciljevi prostornog razvoja Županijskog značaja jesu:

1. Kvalitetno vrednovati geostrateški položaj i prirodne resurse Županije putem naglašene pomorske orijentacije i izgradnje nedostajuće infrastrukture.

2. Osigurati pretpostavke za visoku stopu rasta gospodarstva koja jamči uravnotežen i održiv razvoj na području cijele Županije i povećati opću razinu razvijenosti.

3. Povećati standard ljudi, zaposlenost i kvalitetu življenja te uspostaviti gospodarsku i demografsku ravnotežu rasta i razvoja.

4. Razviti kvalitetan prometni sustav sukladan potrebama prometnog povezivanja na svim razinama (regija, država, EU), integrirajući sve prometne grane.

5. Razvijati sustave vodoopskrbe i posebno sustave odvodnje. 6. Izgraditi cjelovit županijski sustav zbrinjavanja otpada. 7. Osigurati prostorno-planske preduvjete za što veće zadovoljavanje osnovnih

potreba stanovništva osloncem na vlastite snage i resurse (prije svega u pitanju prehrane i energije), u uvjetima koje mogu izazvati kraj ere jeftine energije i fosilnih goriva kao i/ili klimatske promjene.

8. Očuvati biološku raznovrsnost ekosustava na kopnenom i podmorskim dijelu Županije, posebno područja bogata biljnim i životinjskim vrstama.

2.2.1. Demografski razvoj

Potrebno je: - Ublažiti demografsku polarizaciju Županije. - Zadržati mlade obrazovane kadrove (razlika u kvaliteti useljeničkog i iseljeničkog

kontigenta). - Poticati migracije prema željenim odredištima. Regulirati daljnje stihijsko

(pre)napučavanje pojedinih područja preusmjeravanjem k prostorima slabije naseljenosti.

2.2.2. Odabir prostorne i gospodarske strukture 2.2.2.1. Prostorne strukture

Nužno je: - Osigurati racionalnost u zauzimanju novih površina za razvoj odreñivanjem kriterija za

smještaj i dimenzioniranje grañevinskih područja.


46

- Očuvati obalno i otočko područje od neprimjerne izgradnje sprječavajući povezivanja grañevinskih područja na obalnoj crti i korištenje obale za namjene koje nisu nužno vezane uz more. - Ublažiti evidentirane konflikte izmeñu pojedinih namjenama u prostoru. 2.2.2.2. Gospodarstvo

Želi li se stvoriti pretpostavke za razvoj gospodarstva u PGŽ, mora se: - Dugoročno provoditi održivi rast gospodarstva na području cijele Županije, što

podrazumijeva uravnoteženiji raspored radnih sadržaja i drugih funkcija. - Ostvariti prosječnu stopa rasta bruto domaćeg proizvoda od 3,4%, prosječnu stopu rasta

proizvodnosti od 3,6% uz prosječnu učinkovitost investicija od 5,6% do 2020. godine, a nakon toga niže stope rasta makroekonomskih pokazatelja. - Postignuti punu zaposlenost u županijskom gospodarstvu do 2020. godine te održavati

dostignutu razinu. - Promijeniti tehnološku strukturu gospodarstva u korist djelatnosti u kojima se

podrazumijeva primjena visokih tehnologija na način da udio zaposlenih u tim djelatnostima bude viši od hrvatskog prosjeka, odnosno od 3%. Dalje, do 2030. godine, nastaviti s višom stopom rasta udjela visokih tehnologija u strukturi gospodarstva. - Stvoriti pretpostavke za razvoj ključnih gospodarskih grana Županije; brodogradnji i

prerañivačkoj industriji, pomorstvu i prometu, energetici, turizmu i uslužnim djelatnostima. - Povećati konkurentnost u meñunarodnoj razmjeni i 2020. godine dostignuti razinu

pokrivenosti izvoza uvozom od 75% s tendencijom daljnjeg nastavka povećanja konkurentnosti.

2.2.3. Razvoj naselja, društvene, prometne i ostale infrastrukture 2.2.3.1. Razvoj naselja i društvene infrastrukture

Potrebno je: - Osigurati uvjete za realizaciju policentričnog sustava razvojnih središta sukladno

utvrñenom stanju i procesima (demografskom, gospodarskom, društvenom). - Mrežu središnjih uslužnih funkcija uravnotežiti sukladno demografskim pokazateljima

i sustavu središnjih naselja. 2.2.3.2. Razvoj prometne i ostale infrastrukture

Za predviñeni razvoj prometne i ostale infrastrukture, treba učiniti sljedeće: - Reorganizirati i tehnološki unaprijediti lučki sustav i osigurati uvjete za razvoj Luke

Rijeka. - Modernizirati i dograditi željeznički čvor te cjelokupni željeznički sustav Županije

sukladno razvojnim potrebama luke.


47

- Modernizirati Zračnu luku Rijeka i razviti sustav zračnih luka. - Dograditi autoceste i meñusobno povezati tri autocestovna pravca A6 Bosiljevo –

Rijeka, A7 Rupa – Rijeka – Žuta Lokva i A8 Kanfanar – Matulji, te dograditi mrežu prometnica u funkciji zadovoljenja prometne potražnje naselja i ostalih sadržaja u prostoru. - Uspostaviti zemaljsko-pomorsko putnički terminal u Rijeci. - Osigurati pretpostavke za poboljšanje mreže javnog prijevoza putnika Županije na

moru, kopnu (uvoñenje željeznice) i zraku, te poboljšati prometno povezivanje otoka, meñusobno i s kopnom. - Osigurati neposredno prometno priključenje velikih radnih, turističkih, sportskih i

ostalih zona na mrežu prometnica visoke razine uslužnosti. - Kvalitetno prometno integrirati sva hrvatska naselja uz rijeku Kupu s teritorijem RH - Graditi, sanirati, rekonstruirati i modernizirati telekomunikacijske objekte i sustave na

području Županije. - Ostvariti pretpostavke za priključenje 96% stanovništva na vodoopskrbni sustav. - Integrirati u jedan sustav vodoopskrbne podsustave: „Rijeka“, „Lokve“ i „Novi

Vinodolski“. - Izgradnjom razdjelne kanalizacije i postupnom rekonstrukcijom postojeće mješovite u

razdjelnu, omogućiti odnosno poboljšati učinkovitost ureñaja za pročišćavanje otpadnih voda. - Težiti izgradnji decentraliziranih sustava odvodnje s modularnim rješenjima ureñaja za

pročišćavanje kao jeftinijim i fleksibilnijim rješenjima. - Razvojem sustava navodnjavanja zaustaviti trend gubitka najvrednijega

poljoprivrednog zemljišta. - Osigurati preduvjete za afirmaciju PGŽ kao značajnog energetskog čvora RH, ali i

jugoistočne Europe. - Izgraditi terminal za ukapljeni prirodni plin. - Nastaviti plinofikaciju cjelovitog područja Županije, izgradnjom regionalnih, a potom i

lokalnih plinovoda, osobito vodeći računa o prelasku velikih energetskih postrojenja na prirodni plin kao pogonski energent. - Potaknuti korištenje obnovljivih izvora energije na regionalnoj razini te povećati

energetsku učinkovitost. - Osigurati pretpostavke za korištenje decentraliziranih izvora energije, kogeneracijskih i

trigeneracijskih postrojenja, energane na biomasu, itd. - Izgraditi županijski centar za gospodarenje otpadom i pripadajući broj pretovarnih

stanica. - Sanirati i zatvoriti postojeća odlagališta komunalnog otpada, nakon uspostave

županijskog centra gospodarenja otpadom. 2.2.4. Zaštita krajobraznih vrijednosti

Radi zaštite krajobraznih vrijednosti, važna uloga pripisuje se sljedećim područjima

djelovanja: - Očuvati vrijednosti prirodnih i kultiviranih krajolika županije.


48

- Rehabilitirati kulturne krajobraze, naročito na otočju i u priobalju u skladu s Europskom konvencijom o krajobrazima. - Rehabilitirati i renaturalizirati devastirane dijelove prirodnog goranskog krajobraza,

posebice kamenoloma te komunalnog i grañevinskog odlagališta otpada. 2.2.5. Zaštita prirodnih vrijednosti i posebnosti i kulturno-povijesnih cjelina 2.2.5.1. Zaštita zraka, voda, mora, tla i šumskog područja

Kako bi se to postiglo, treba učiniti sljedeće: - Smanjiti ukupne emisije sumornog dioksida na području PGŽ za 70%. - Održati I. kategoriju kakvoće zraka u Primorsko-goranskoj županiji, gdje je ona već

ranije ustanovljena. Postignuti II. kategoriju kakvoće zraka u Gradu Rijeci, Općini Kostrena i Općini Viškovo, gdje je zrak III. kategorije. - Razmotriti uzroke za područja II i III kategorije zraka s obzirom na ozon. - Očuvati i poboljšati stanje podzemnih voda, glavnih sadašnjih i potencijalnih resursa

vode za piće, u skladu s odlukama o zonama zaštite. - Ograničiti crpljenje podzemnih voda u priobalnom i otočnom dijelu Županije do razine

kojom se ne narušava njihovo količinsko stanje. - Postignuti dobro ekološko stanje i očuvati dobro kemijsko stanje svih površinskih voda

na području Županije. - Ureñivanjem slivova očuvati i unaprijediti retencijske kapacitete zemljišta, vodotoka i

poplavnih površina radi smanjivanja maksimalnog vodnog vala, te sačuvati od izgradnje poplavne površine na slivovima. - Zaštititi, očuvati i omogućiti oporavak morskih i obalnih ekoloških sustava na

područjima gdje je to izvedivo, kroz obnavljanje struktura i funkcija. - Smanjiti pritisak na morski okoliš zbog ispuštanja komunalnih otpadnih voda,

izgradnjom ureñaja II. stupnja pročišćavanja za sve sustave javne odvodnje opterećenja većeg od 10.000 ES. - Sanirati područje obale i mora onečišćeno ugljikovodicima (sjeveroistočni dio Riječkog

zaljeva i Bakarski zaljev, te područje bivše rafinerije Mlaka). - Razviti i osuvremeniti ekološku zaštitu i postojeći sustav za prihvat i obradu zauljenih

voda i otpada s brodova u lukama. - Održivo gospodariti šumama uz očuvanje prirodne strukture i ostavljanja mogućnosti

razvoja izvornih šuma. - Očuvati prirodno značenje, estetsku, ekološku i edukacijsku ulogu šuma posebne

namjene. - Održavati i tamo gdje je narušena unaprijediti ekološku stabilnost zaštitnih šuma. - Spriječiti prenamjenu i obrastanje vrijednoga poljoprivrednog zemljišta, a obrasla tla

vratiti u funkciju poljoprivredne proizvodnje. - Sanirati zemljišta u okruženju industrijskih postrojenja (bivša rafinerija nafte Mlaka,

Urinj), te šljunčare na Grobničkom polju. - Spriječiti prekomjernu buku, planiranjem položaja i kapaciteta njenog izvora (promet,

industrija, terminali, pojedinačni izvori, i sl.).


49

2.2.5.2. Zaštita prirodnih vrijednosti Radi zaštite prirodnih vrijednosti treba poduzeti sljedeće aktivnosti: - Očuvati biološku raznovrsnost na kopnenom i podmorskim dijelu Županije, posebno

područja sa zaštićenim biljnim i životinjskim vrstama, odnosno područja od interesa za zaštitu obuhvaćena Ekološkom mrežom RH. - Očuvati krajobraznu raznolikost i biološku raznolikost u moru i priobalju provedbom

mjera upravljanja u područjima Ekološke mreže RH. - U Gorskom kotaru očuvati cjelovitost i prirodnost prostranih područja goranskih šuma,

endemični živi svijet krškog podzemlja i vodotoka, karakteristične zajednice gorskih i pretplaninskih travnjaka, te ostatke cretova. - U priobalju očuvati rijetke vrste primorskih travnjaka, živi svijet primorskih slatkih

voda i njihovih vlažnih i zamočvarenih obalnih područja, rijetke vrste kamenitih staništa i specifične tipove petrofilnih ptica, te živi svijet podzemnih staništa. - Na otocima očuvati rijetke tipove suhih travnjaka i kamenjarskih pašnjaka, komplekse

mediteranskih i submediteranskih prirodnih šuma, živi svijet otočnih slatkih voda i zaslanjenih obalnih staništa, rijetke vrste kamenitih, petrofilnih staništa, te pješčana staništa.

2.2.5.3. Zaštita kulturnih vrijednosti

Za zaštitu kulturnih vrijednosti treba učiniti sljedeće: - Očuvati, revitalizirati i uključiti u suvremeni život kulturno-povijesno naslijeñe

sustavnim uključivanjem u relevantne projekte prostorne integralne planove ureñenja. - Poticati istraživanja graditeljske baštine, osobito arheoloških zona i lokaliteta,

značajnih povijesnih vrijednosti radi njihova optimalnog uključivanja u razvojne programe.

2.3. CILJEVI PROSTORNOG UREĐENJA NASELJA NA PODRUČJU ŽUPANIJE 2.3.1. Racionalno korištenje i zaštita prostora

2.3.1.1. Racionalno korištenje prostora

Radi racionalnog korištenja prostora nužno je provesti sljedeće aktivnosti: - Postignuti skladnu strukturu i razmještaj djelatnosti i aktivnosti u naselju. - Na razini grañevinskog područja središnjih naselja općine/grada postići minimalnu

gustoću od 30 st/ha. - Grañevinska područja naselja povećavati proširenjem izgrañenog dijela, bez

mogućnosti formiranja novih izdvojenih dijelova. - Pokrenuti urbanu obnovu, putem planskih mjera i uvjeta za otklanjanje prostornih,

gospodarskih, društvenih i okolišnih nedostataka degradiranih područja naselja. - Poticati korištenje rezervi za gradnju u izgrañenom dijelu naselja. - Poticati revitalizaciju i prenamjenu napuštenih i zapuštenih površina naselja.


50

2.3.1.2. Zaštita prostora Radi zaštite prostora nužno je: - Postignuti I. kategoriju kvalitete zraka (u Rijeci – Krešimirova, F. la Guardia), u kojem

je kvaliteta zraka II. kategorije - U novim i postojećim (gdje je to moguće) naseljima omogućiti infltraciju oborinskih

voda u tlo formiranjem mokrih zona unutar parkova i zelenih površina. - Smanjiti dotok oborinskih voda u postojeće mješovite sustave odvodnje u

starogradskim jezgrama. - Smanjivanje razine buke na propisanu razinu uzrokovane cestovnim prometom u gradu

Rijeci i dijelovima ostalih naselja smještenih uz državne i županijske ceste. 2.3.2. Unapreñenje ureñenja naselja i komunalne infrastrukture 2.3.2.1. Unapreñenje ureñenja naselja

Potrebno je: - Minimalna razina ureñenja grañevinskog područja u Županiji obuhvaća pripremu

zemljišta, pristupni put, vodoopskrbu i odvodnju. - Osigurati prostor za komunalne grañevine i površine, odreñivanjem standarda za

planiranje komunalnih grañevina i komunalnih površina (parkovi, dječja igrališta, tržnice na malo, površine za zbrinjavanje otpada, i ostalo). - Za centralna naselja općina i gradova osigurati min. 10 m2/stanovniku parkovnih

površina. - Vratiti odreñeni stupanj izgubljenog urbaniteta definiranjem smjernica i kriterija za

gradnju i ureñenje u štićenim povijesnim jezgrama. 2.3.2.2. Unapreñenje komunalne infrastrukture

Radi unapreñenja komunalne infrastrukture treba: - Kvalitetnom mrežom javnih cesta povezati naselja sa središtem razvoja mikroregije i

meñusobno. - Osigurati javna parkirališna i garažna mjesta za osobna vozila na obodima najužih

urbanih središta. - Osigurati mogućnost za komunalni privez plovila, sukladno namjeni na obalnom dijelu

naselja. - Osigurati površine za izgradnju putničkih terminala. - U priobalnom i otočnom području uspostavi lokalni pomorski promet. - Osigurati minimalno jedan poštanski ured u svakom od središnjih naselja općine/grada. - Osigurati 100% pokrivenost telekomunikacijskim signalom. - Usporedo graditi sustave za odvodnju i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda s

izgradnjom vodovoda, te rješavati oborinsku odvodnju. - Osigurati primjerenu kvalitetu opskrbe električne energije u svim naseljima.


51

- Poticati korištenje prirodnog plina kao ekološki prihvatljivog energenta. - Poticati korištenje visoko efikasnih dizalica topline radi smanjenja potrošnje energije. - Osigurati pretpostavke za korištenje decentraliziranih obnovljivih izvora energije. - Osigurati pretpostavke za primjenu mjera energetske učinkovitosti (planiranje novih

objekata isključivo kao niskoenergetskih pa čak i pasivnih te dodatno poboljšanje energetskih osobina postojećih objekata).


52

3. PLAN PROSTORNOG UREĐENJA

3.1. ORGANIZACIJA I OSNOVNA NAMJENA I KORIŠTENJE PR OSTORA Osnovna načela organizacije prostora odreñena su strateškim dokumentima4, polazišnim osnovama i ciljevima ovog plana. Odreñena su slijedeća osnovna načela:

1. Regionalni koncept. Krovni je koncept organizacije prostora Županije regionalni. Po tom konceptu Županija funkcionira kao jedinstvena cjelina unutar koje se ujednačuju uvjeti ureñenja i razvitka.

2. Otvorenost prostora. Područje Županije osim omeñenosti upravnim granicama je otvoreni prostor za medunarodnu i interregionalnu suradnju. Otvorenost tog regionalnog sustava je činitelj reprodukcije tog područja i razvitka..

3. Prostor kao resurs. Razvojno je načelo ove organizacije prostora da se prostor racionalno koristi i zaštiti u svim elementima korištenja..

4. Policentrizam. Razmještaj ljudi i dobara u prostoru treba biti temeljen na policentričnom načelu. Policentrizam pretpostavlja jaku inicijativu pojedinih središta, veći dinamizam i privlačenje kvalitetne gospodarske i uslužne strukture.

5. Interaktivnost. Preuzeti ulogu nositelja šireg regionalnog razvoja, usmjeravati procese definiranja razvojnih potreba i interesa, te učinkovito upravljati zajedničkim razvojnim potencijalima. Bolje vrednovati geostrateški položaj Županije putem naglašenije pomorske orijentacije i izgradnje nedostajuće infrastrukture.

6. Održivi razvitak. Održivi razvitak je sintagma suvremenog razvitka i načelo organizacije prostora. Postizati i zadržavati status Županije lidera u zaštiti okoliša.

Temeljna preokupacija djelovanja tijela županijske samouprave bit će, u skladu sa zakonskim ovlastima, osigurati gospodarski i društveni razvoj cjelovitog područja Županije, uz racionalno korištenje i svrhovito upravljanje resursima. Razgraničenje prostora po namjena, te definiranje polova razvitk a i njihovu povezanost vrši se analitičkim alatima, izabranom metodom rada. Za izradu Prostornog plana Primorsko-goranske županije korištena je posebna metoda koja je derivat raznih metodskih postupaka: "Funkcionalno-nodalna metoda"5. Navedena metoda je izrañena ciljano za potrebe izrade regionalnog prostornog plana, no primjenjiva je za sve vrste strukturnih prostornih planova. Metoda se sastoji iz postupka od formiranja relevantnih prostornih zona, preko njegovog analitičkog vrednovanja do ustrojavanja žarišta i funkcija.

Osnovni koraci u primjeni funkcionalno-nodalne metode su: a) funkcionalna selekcija prostora, b) strukturacija osjetljivosti prostora, c) strukturacija polova i veza i d) koncepcija plana.

4 Temeljem općih ciljeva Strateške smjernice rada Primorsko-goranske županije 2009 – 2013. godine (SN 44/09 i 20/10) 5 Metoda izrañena 1997. godine za potrebe izrade Prostornog plana Primorsko-goranske županije (M. Štimac: Prostorno planiranje u praksi, GLOSA d.o.o. Rijeka, 2010.)


53

a) Funkcionalna selekcija prostora, U osnovnom sustavu razvojnih područja (okosnice razvoja) težišta su temeljne cjeline prostorne organizacije Županije (vidi sliku). Temeljem brojnih kriterija (fizionomski i funkcionalni) i parametara iz područja prirodnih, društvenih i gospodarskih sustava, utvrñena su tri osnovna težišta razvoja Gorski kotar, priobalje i otočno težište razvoja, od kojih se formira 5 mikroregija (vidi sliku 4). Tako postavljena integrirana težišta razvoja trebaju se planirati kao cjeloviti sustav, odnosno potrebno je voditi jedinstvenu politiku razvoja (otoci). S funkcionalnog gledišta organizacije prostora, težišta su pretežito okupljena oko jakoga urbanog središta (priobalje i Gorski kotar). Na otocima se oblikuje onoliko težišta koliko ima otoka, a povezuje ih u jedinstveno težište razvoja. Slika 3: Težišta razvoja

b) Strukturacija osjetljivosti prostora,

Osjetljivost prostora vrednovana je temeljem prirodnih pokazatelja, odnosno u skladu sa polazištima i ciljevima očuvanja prirodne sredine. Vrednovane su osnovne sastavnice prostora: voda, more, šume, tlo, te posebno zaštićena područja prirode.


54

Slika 4: Osjetljivost područja


55

U razmatranju su odabrani slijedeći elementi (sastavnice prostora) sa gradacijom slojeva po pojedinim tematskim područjima: vode, more, poplave, šume, poljoprivredno tlo, tlo, zaštita prirode. Gradacija se vrši na način da je tematsko područje podijeljeno u 4 razine onečišćenja, ugroženosti, značaja i td. Prva razina odreñuje najugroženija područja (ugrožena, onečišćena, zaštićena i sl), a slijedeće su povoljnije, sve do zadnje četvrte, u kojoj su uvjeti gradnje i korištenja bez ograničenja. Navedeni elementi graduirani su u 4 stupnja osjetljivosti u odnosu na zahvate u prostoru, tj gradnju grañevina i ureñenja prostora. Pojedini stupnjevi od 1 do 4 se meñusobno dopunjuju (preklapaju) formirajući zajedničku zonu istog režima grañenja – kategoriju zaštite prostora. Tako preklopljeni elementi (sastavnice prostora) formiraju 4 kategorije zaštite prostora, za koje su odreñeni uvjeti i kriteriji grañenja i korištenja prostora. Po navedenom postupku definirane su četiri razine osjetljivosti, nazvane kategorije zaštite I do IV, sukladno rangu pojedinih elemenata. U postupku izrade, ili izmjene i dopune prostornog plana ureñenja općine grada, formiranje, odnosno izmjena grañevnih područja i smještaj grañevina izvan grañevnog područja mora se uskladiti sa navedenom osjetljivošću prostora. U tom slučaju izrañuje se karta osjetljivosti prostora koja je sastavni dio obrazloženja plana. Na dobivenoj karti osjetljivosti područja označava se slijedećim bojama: I. kategorija: crvena, II. kategorija: tamno plava, III. kategorija: svjetlo plava i IV. Kategorija bez boje (samo podloga). Za pojedine kategorije zaštite odreñuju se slijedeći uvjeti gradnje i korištenja prostora:

KATEGORIJA UVJETI GRADNJE I. kategorija Zabranjeno je grañenje. (crvena boja)

II. kategorija Zabranjeno je širenje postojećih i formiranje novih grañevnih područja. Dozvoljena je gradnja van grañevnog područja grañevina (u funkciji primarne djelatnosti). (tamno plava boja)

III. kategorija Zabranjeno je formiranje novih grañevnih područja. Dozvoljena je gradnja van grañevnog područja. (svjetlo plava boja)

IV. kategorija Dozvoljena je sva vrsta gradnje, širenje i formiranje novih grañevnih područja i gradnja van grañevnog područja. (bez boje)

c) Strukturacija polova i veza Žarišta razvoja

Žarišta su šira urbana područja koja svojom snagom utječu na razvoj gravitiranog

područja. Žarište razvoja je naselje i njegovo okružje koje se svojim cjelokupnim funkcijama i potencijalima ističe u odnosu na ostala bliža ili daljnja naselja. To su u pravilu urbana područja višeg stupnja centraliteta, u subregionalnoj mreži funkcija javnih sadržaja, sa strukturom zaposlenih višeg ranga (sekundarni, tercijarni), i povoljnim uvjetima za demografski razvoj nego što je šire područje koje ga okružuje.

U prostornoj cjelini Gorski kotar, osnovno žarište razvoja je šire područje naselja Delnice. S obzirom na veličinu područja i broj planiranih gravitirajućih stanovnika,


56

očigledno je da se radi o disperznoj strukturi naselja u kojoj se neminovno moraju pojaviti barem dva lokalna žarišta, čija središta su u istočnom i sjevernom dijelu tog težišta razvoja.

Za razliku od zaobalnog područja, priobalje je gospodarski razvijeniji i intenzivnije korišten prostor. Slijedom osnovnih prostornih odrednica i gospodarsko-demografskih projekcija, na navedenoj prostornoj cjelini prepoznatljivo je jedno snažno žarište razvoja – područje grada Rijeke. Ono je po svojem obliku prostorno-višeslojno, s obzirom da je ishodište razvoja mikroregije, regije i makroregije. Sukladno tome i intenzitet tog žarišta je dalekosežan, te njegov utjecaj, ovisno o djelatnosti, doseže znatno dalje od granice Županije. S obzirom na razinu razvoja, nužno se nameću lokalna žarišta koja će svojim aktivnostima podsticati ravnomjerni razvoj mikroregije priobalja. Na istočnom dijelu to je potez izmeñu postojećih gradova Crikvenice i Novoga Vinodolskog, a na zapadnom dijelu to je područje Opatije.

Slika 5: Žarišta razvoja


57

Otoci su sa svojim specifičnim ustrojem prepoznatljive i zaokružene cjeline. No, svaki otok nosi svoje specifičnosti, te je sukladno i tome odreñivanje žarišta specifično. Naime, analizirajući trendove i projekcije razvoja, u globalnom i lokalnom okviru, nameće se za svaki otok kao prostornu cjelinu (mikroregiju) drugi model žarišta. Otok Krk, odnosno njegov južni dio, ekstenzivno je nastanjen, sa strukturom naselja pretežito smještenih rubno uz morsku obalu. U tom okruženju prepoznatljivo žarište razvoja je na južnom dijelu otoka, uz obalu mora, gdje je smješten grad Krk . Lokalna žarišta koja treba poticati su mjesta uz obalu i u unutrašnjosti koji su neposredno vezani uz osnovne gospodarske aktivnosti, a ujedno i povezani osnovnim prometnim pravcima. Takvih lokalnih, manjih žarišta može biti više, što će pokazati detaljnija analiza prostora. Otoci Cres i Lošinj tretiraju se kao jedinstvena prostorna cjelina, iako je sačinjena od dva otoka. Sjedinjavanje prostora je prvenstveno motivirano neposrednom kopnenom vezom i meñusobnom blizinom otoka, kao i stečenim sveukupnim odnosima koji taj prostor spajaju u jednu funkcionalnu cjelinu. S obzirom na specifičnosti ovog prostora, od kojih je najuočljiviji izrazito izdužen oblik, nužna su dva žarišta razvoja koja će ravnopravno poticati razvoj obodnih područja u dometu svoje gravitacije. Ta žarišta su naselja Mali Lošinj i Cres. Time se formiraju i dva pola izmeñu kojih se razvija ravnopravna razmjena usluga i dobara, što će poticati formiranje novih ili održavanje postojećih specifičnih funkcija na tom pravcu razmjene (Valun, Orlec, Martinšćica, Osor, Nerezine). Otok Rab takoñer je jedinstvena cjelina. Prisutnu disperziju naselja i djelatnosti na potezu Barbat – Kampor treba potaknuti žarištem razvoja koje će po svojoj strukturi biti ekstenzivnije – difuzno žarište. Na taj će se način izbjeći prostorni monopolizam jednog užeg središta, a potencirati ekstenzivno korištenje navedene doline, sve u duhu opredijeljenih gospodarskih planova. Sustav naselja

Sukladno ocjeni stanja, postavljenim općim i posebnim ciljevima te usvojenim

načelima organizacije prostora, proces daljnje urbanizacije treba se odvijati na načelima policentričnog razvoja, što iziskuje promjene u mreži i strukturi urbanih središta.

Policentrizam podrazumijeva razvoj snažnijih proizvodnih, uslužnih i rezidencijalnih gradskih središta, kao glavnih polova žarišta razvoja koji bi trebali rasteretiti Rijeku i njezino aglomeracijsko područje, od daljnjeg koncentriranja, prvenstveno nelitoralnih sadržaja i osigurati svojem i stanovništvu svojih gravitacijskih područja (mikroregija), bolje stambene i komunalne uvjete života, odgovarajući broj radnih mjesta i potrebne uslužne funkcije. Uspostavom policentričnoga urbanog sustava osnažena odabrana centralna naselja generirat će razvoj unutar svojih težišta, što bi u konačnici imalo za cilj brži, svestraniji, ali u prvom redu ravnomjerniji razvoj na području Županije i odgovarajuću prostornu organizaciju. Sustav središnjih naselja/razvojnih središta odreñen je temeljem izvršene funkcionalne diferencijacije, kojom je prostor Županije podijeljen na mikroregije.


58

Tablica 4. Funkcionalne cjeline

Regija Mikroregije Gorski kotar Priobalje Otok Krk Otoci Cres – Lošinj

Županija

Otok Rab

U koncepcijskoj fazi prepoznaju se središta do razine središta mikroregije.

Dodatna razrada, na razini središta prostornih cjelina i lokalnih središta, odredit će se u daljnjim fazama izrade Plana.

Koncepcijom se predlaže sljedeći sustav naselja/razvojnih središta: Makroregionalno središte/središte Županije je Rijeka, najveće i najznačajnije gradsko središte županijskog područja. Osim funkcije županijskog (regionalnog) središta, ona obavlja funkciju makroregionalnog središta zapadne Hrvatske, najvažnija je hrvatska luka i snažno industrijsko središte. Gospodarski, društveni i demografski razvoj grada i njegovog okolnog područja rezultirao je razvojem funkcionalne cjeline u kojoj su stopljene funkcije brojnih obodnih naselja. Ipak, zbog specifične korelacije s makroregionalnim središtem, već se u ovoj fazi izrade Plana, kao lokalna središta posebnog statusa, mogu prepoznati naselja Matulji, Kraljevica, Bakar, Omišalj, Dražice, Viškovo, Kastav i Čavle, kao specifična razvojna središta (lokalna središta u „Riječkom prstenu“) u aglomeracijskom području Rijeke.

Središte mikroregija (manje regionalno središte). Tri osnovna županijska područja (priobalna, goranska i otočna) podijeljene su u pet mikroregija: Gorski kotar, Priobalje, Krk, Cres – Lošinj i Rab.

Naime, zbog specifičnog načina funkcioniranja otoka unutar multipolarne strukture otočne prostorne cjeline, svaki je otočni sustav smatran zasebnom mikroregijom, sa svojim središtem razvoja. Za svaku mikroregiju odreñeno je središnje naselje/razvojno središte odgovarajućeg ranga:

– mikroregija priobalje: razvojno središte čini širi urbani sustav sa središnjim naseljem – gradom Rijekom, u kojem su uključene funkcije brojnih obodnih naselja koja se razvijaju u sprezi s Rijekom kao temeljnom urbanom strukturom.

– mikroregija Gorski kotar: razvojno središte koncentrirano je oko naselja Delnice.

– mikroregija Krk: razvojno središte otoka Krka koncentrirano je, a njegovo je središte grad Krk . Obzirom na fizičku povezanost otoka s kopnom i utjecaj makroregionalnog središta, koji je očevidan na ovom otoku, osobito na njegovom sjevernom dijelu, te središnji položaj u sustavu otočnih središta, Krk je, bez obzira na veličinu, središte ranga Delnica i Malog Lošinja.

– mikroregija Cres – Lošinj: Razvojna središta Cresa i Lošinja čine područja dva istoimena naselja (Cres i Mali Lošinj ), s time da je danas snaga žarišnog područja oko Malog Lošinja znatno veća nego creskog. Rezultat toga je znatno jači razvoj i koncentracija funkcija na najjužnijem dijelu otoka i stagnacija,


59

odnosno odumiranje sjevernog dijela. Stoga se nameće potreba za postojanjem središta slične snage i na sjevernom dijelu otoka. Središte sjevernog dijela je Cres.

– mikroregija Rab: ima difuzno žarište jer se i dosadašnji razvoj odvijao gotovo ravnomjerno po čitavom otoku. Rezultat je razvoj približno jednakih naselja, od kojih je (formalno) najmanje administrativno središte, grad Rab. U naravi naselja oko Raba čine zajedno s njim jedinstveno urbanizirano područje koje je središte težišta razvoja.

Slika 6. Žarišta razvoja


60

Vezni pravci

Pod veznim pravcima podrazumijeva se pravce na kojima se formiraju gospodarske i društvene silnice razvoja i na kojima je razvijena prometna infrastruktura. Mrežu primarnih veznih pravaca čine državne ceste (autoceste, brze ceste i ostale državne ceste) kao i glavne željezničke pruge, cjevovodi (naftovodi i plinovodi), telekomunikacijski vodovi, zračni i morski koridori te prometni terminali (kolodvori, luke – morske i zračne). Već prilikom izrade prvog PPŽ odreñena je uloga Županije u prometnom sustavu Europe, RH, ali i regije.

Slika 7. Vezni pravci

Na meñunarodnoj i nacionalnoj razini Županija ima prvorazrednu funkciju u integriranju širih prostora Podunavlja s Jadranom i Srednjoeuropskog (alpskog) područja s


61

jugoistočnom Europom. Vrijednost zemljopisnog položaja PGŽ je upravo u činjenici da se nalazi na raskrižju srednjoeuropskih i jadransko-sredozemnih putova i to na specifičnom prostoru na kojem se sučeljavaju dva bitno različita zemljopisna područja Gorski kotar i primorje s otocima. Okosnicu veze čine dva primarna meñunarodna vezna pravca na prostoru Županije, koji integriraju hrvatske prostore u europski gospodarski i prometni sustav. To su:

1. Pravac Podunavlje – Jadran – Mediteran koji od Budimpešte preko Zagreba povezuje srednjoeuropsko alpsko i podunavsko područje s lukama na Jadranu, a time s Mediteranom i ostatkom svijeta (prepoznat kao V.b paneuropski koridor).

2. Jadranski obalni pravac, koji alpsko područje preko postojnskih vrata povezuje sa Jadranom i Bliskim istokom (nominiran kao Jadransko-jonski koridor).

Na nacionalnoj razini preko prvoga poprečnog pravca vezuju se Središnja Hrvatska i Slavonija na Jadran i Mediteran. Preko drugog se pak integrira sjevernojadranska i južna Hrvatska. Meñunarodni i nacionalni vezni pravci odraz su i nositelji integracije na ključnim okosnicama razvoja, srednjohrvatskoj i priobalnoj. Pravac veza Podunavlje – Jadran je transverzala na kojoj se ostvaruje integracija kopnenog prometa (cestovni, željeznički, cjevovodni, zračni, telekomunikacijski) i pomorskog prometa (putnički i teretni). Sekundarnu mrežu veza čine skupine kopnenih i pomorskih pravaca, preko kojih se integriraju dijelovi ili cjeline županijskog prostora sa susjednim županijama Istarskom, Karlovačkom, Ličko-senjskom i Zadarskom, ili pak s Republikom Slovenijom. Pritom se prepoznaje dvije temeljne skupine sekundarnih veznih pravaca (goranske i priobalno/otočne). Skupina goranskih veznih pravaca osigurava razvoj graničnoga pokupskog područja Županije i integrira goranski prostor sa susjednim županijama, Republikom Slovenijom i preko čvorišta Delnice i Vrbovsko na meñunarodni primarni pravac Podunavlje – Jadran. Prepoznaje se kroz dva osnovna pravca:

− Granica Republike Slovenije – Brod na Kupi – Delnice, − Granica Republike Slovenije – Delnice – Ogulin.

Druga skupina sekundarnih veznih pravaca formira se duž priobalja te otočnog i morskog područja. Integriraju prostor istočne obale istarskog poluotoka i Hrvatskog primorja te preko otoka Krka, Cresa, Lošinja i Raba se pružaju prema Puli i Zadru čineći svojevrsne otočno-pomorske prstenove. Na ovim je pravcima nužno izgraditi prometnice visoke razine uslužnosti. Uz održavanje, a prema potrebi i podizanja standarda postojećih prometnica, potrebno je dovršiti gradnju autocestovne mreže te izgraditi dvokolosiječnu prugu visoke učinkovitosti Trst – Rijeka – Split i dalje. Za cjelovito funkcioniranje prometnog sustava nužno je razviti cestovno i željezničko čvorište Rijeka kao i luku odgovarajućeg kapaciteta i visoke razine usluge (lučko terminalni čvor), odnosno cjelovit prometni čvor Rijeka sa svim veznim pravcima.


62

3.1.1. Osnovna namjena i korištenje prostora 3.1.1.1. Namjena prostora

Organizacija prostora izvršena je temeljem verificiranih ciljeva prostornog razvoja i osnova sustava razvoja utvrñenih koncepcijom (prednacrtom prijedloga) Prostornog plana Primorsko-goranske županije. Temeljna je podjela prostora na onaj primarno namijenjen čovjekovim intervencijama (zahvatima) u prostoru i onaj u kojem su ti zahvati sporadični, ograničeni i (strogo) regulirani, odnosno na antropogena i prirodna područja. Antropogena područja u užem planskom smislu su površine za grañenje, a prirodna područja su šumsko i poljoprivredno zemljište te vodne površine. U odnosu na planirane aktivnosti cjelokupni prostor Županije podijeljen je na:

– naselja – namjene izdvojene iz naselja – poljoprivredno zemljišta, – šumsko zemljišta, – ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište, – vode i more

Naselje je urbana ili ruralna struktura koju čine stanovanje i njemu sukladne prateće funkcije u zatečenom (izgrañenom) ili planiranom opsegu. Površine naselja reprezentirane su grañevinskim područjem i izdvojenim dijelom/dijelovima tog grañevinskog područja koji su nastali djelovanjem tradicijskih, prostornih i funkcionalnih utjecaja. Grañevinsko područje naselja čine izgrañeni i ureñeni dio naselja i neizgrañeni dio planiran za razvoj i proširenje tog naselja. U naselje se, osim stanovanja, smještaju i sve njemu sukladne funkcije u skladu sa rangom ili značenjem naselja, kao što su:

– sadržaji javne i društvene namjene, (upravni, pravosudni, obrazovni, zdravstveni, zabavni, kulturni, vjerski i drugi slični sadržaji i grañevine),

– sadržaji gospodarske namjene (tihe proizvodne i poslovne djelatnosti bez opasnosti za okoliš, skladišta, komunalni servisi i ureñaji i sl.) i poslovni sadržaji,

– sadržaji ugostiteljsko-turističke namjene, – sadržaji sportsko-rekreacijske namjene, – luke i privezišta u funkciji djelatnosti na kopnu i – ostali sadržaji i namjene sukladne stanovanju.

Površine izdvojenih namjena - Izdvojene namjene su specifične funkcije koje se zbog svoje veličine i/ili načina korištenja ne mogu planirati u naselju. Za njihov smještaj ovim se Planom odreñuju područja za grañenje izvan naselja, kriteriji za odreñivanje grañevinskih područja izvan naselja i kriteriji za grañenje izvan grañevinskih područja. Osnovne namjene koje se smještaju izvan naselja su:

a) gospodarska namjena: - proizvodna i poslovna – površine za grañenje izvan naselja u kojima se

smještaju proizvodne i/ili poslovne djelatnosti koje onečišćuju okoliš unutar propisanih ograničenja i imaju specifične zahtjeve proizvodnog odnosno poslovnog procesa. Razlikujemo dvije osnovne kategorije namjene:


63

Slika 8: Struktura namjene prostora Primorsko-goranske županije


64

- Proizvodna namjena obuhvaća industrijske komplekse prerañivačke industrije i grañevinarstva. Podrazumijeva se proizvodnja koja zahtijeva značajnije prostorne i ljudske resurse, te može imati značajniji utjecaj na prostor i okoliš. - Poslovna namjena obuhvaća pogone proizvodnog obrta, trgovačke i

skladišne komplekse, servise različitih djelatnosti (uključujući i komunalnu djelatnost) i sl. - ugostiteljsko-turistička – površine za grañenje izvan naselja u kojima se

smještaju različite vrste ugostiteljsko-turističkih grañevina namijenjenih smještaju i pratećim sadržajima trgovačke, uslužne, sportske, rekreacijske, zabavne i slične namjene u funkciji osnovne. - exploatacija mineralnih sirovina – površine izvan grañevinskog područja

naselja namijenjene eksploataciji različitih vrsta mineralnih sirovina (u prvom redu grañevinskog kamena, …., …,.).

b) sportska namjena – površine za grañenje izvan naselja u kojima se smještaju različite vrste sportskih grañevina i ureñuju sportske i rekreacijske površine namijenjene odvijanju sportskih i rekreacijske aktivnosti (Sportski centri).

c) infrastrukturna namjena – obuhvaća „infrastrukturne koridore“ u koje se smještaju linijske infrastrukturne grañevine i „infrastrukturne površine“ u koje se smještaju „plošne“ infrastrukturne grañevine prometne, vodne i energetske infrastrukture. Sukladno osnovnoj podjeli u infrastrukturne površine smještaju se slijedeće osnovne infrastrukturne grañevine: - ranžirni kolodvori, terminali, morske luke, sidrišta, privezišta, zračne luke

(aerodromi, heliodromi) i slično. - površinske grañevine vodovoda i odvodnje koje obuhvaćaju zahvat

(vodocrpilišta) i distribuciju vode (vodospreme, crpne stanice), te odvodnju, pročišćavanje i ispuštanje, oborinskih i otpadnih voda (kompleksi za pročišćavanje) - energetske, koje obuhvaćaju proizvodnju i distribuciju energenta (elektrane,

velike trafostanice i rasklopišta, mjerno redukcijske stanice,… i sl.). d) posebna namjena - površine od interesa za obranu namijenjene su gradnji

grañevina od interesa za djelatnosti zaštite RH. Pod grañevinama se podrazumijevaju vojni kompleksi i pojedinačne grañevine.

e) groblja - površine za grañenje izvan naselja komunalne namjene namijenjene gradnji i ureñenju površina za ukop, pratećih grañevina i komunalne infrastrukture.

f) površine namijenjene za gospodarenje otpadom - površine za grañenje izvan naselja komunalne namjene namijenjene gradnji grañevina sustava za gospodarenje otpadom

g) ostale namjene - površine za grañenje izvan naselja namijenjene smještaju specifičnih grañevina društvenih djelatnosti (zdravstvena namjena –lječilišta, obrazovna namjena - specifične obrazovne ustanove, vjerska namjena – različite vrste sakralnih objekata i sl.)


65

Poljoprivredne površine koriste se isključivo za poljoprivrednu namjenu, odnosno biljnu i stočarsku proizvodnju. Poljoprivredne tlo razgraničava se na osobito vrijedno obradivo tlo (P1), vrijedno obradivo tlo (P2) i ostala obradiva tla. Šumske površine se po namjeni dijele na gospodarske šume (Š1), zaštitne šume (Š2) i šume posebne namjene (Š3).Gospodarske šume koriste se za proizvodnju drva i drugih šumskih proizvoda. Zaštitne šume prvenstveno služe za zaštitu zemljišta, voda, naselja, objekata i druge imovine. Šume posebne namjene su šume i dijelovi šuma koji su registrirani za proizvodnju šumskoga sjemena, šume unutar zaštićenih područja ili prirodnih vrijednosti zaštićene na temelju propisa o zaštiti prirode, te šume namijenjene znanstvenim istraživanjima, nastavi, potrebama obrane RH i drugim potrebama. Ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište

Preostali dio prirodnih površina čine površine ostalog poljoprivrednog tla, šuma i šumskog zemljišta (PŠ). Ove površine obuhvaćaju u pravilu, neobrasla šumska zemljišta, šikare, kamenjare i poljoprivredno zemljište lošije kvalitete koje nije pogodno za ratarsku proizvodnju. Ova se zemljišra u pravilu koriste za stočarsku proizvodnju. Vodne površine čine površine mora, jezera i vodotoka, koje se mogu namijenjeniti za djelatnosti u funkciji naselja, gospodarske, prometne, sportsko-rekreacijijske i ostale djelatnosti, infrastrukturu, posebne namjene i sl. 3.1.1.2. Struktura površina za grañenje U svrhu odvijanja aktivnosti koje iziskuju zahvate u prostor odreñuju se površine za grañenje. Površine za grañenje odreñuju se kao:

– grañevinska područja, – površine za grañenje izvan grañevinskog područja („grañevinsko zemljište“ i

„prirodno zemljište“ ). a) grañevinska područja Površine za grañenje namijenjene su grañenju i ureñenju i u pravilu se odreñuju kao grañevinska područja. Grañevinska područja razgraničavaju se u PPUO/G, temeljem smjernica i kriterija utvrñenih ovim Planom. U ovisnosti o funkcijama koje se smještaju u pojedino grañevinsko područje (stanovanje, rad, odmor), njihovom intenzitetu i meñusobnim odnosima, razlikuju se dvije vrste grañevinskih područja:

- grañevinsko područje naselja i - grañevinsko područje (iz naselja) izdvojenih namjena

Naselje objedinjava funkcije stanovanja, rada i odmara. Stanovanje je temeljna funkcija naselja a preostale dvije smještaju se u prostor naselja u korelaciji s njim. U naselje se mogu smjestiti one djelatnosti pri čijem se odvijanju ne narušava standard temeljne funkcije-stanovanja. Naselje može biti reprezentirano samo jednim jedinstvenim grañevinskim područjem ili pak može imati i izdvojene dijelove koji su nastali kao posljedica tradicijskih, prostornih i funkcionalnih utjecaja. Ovisno o razlogu nastajanja izdvojeni dijelovi naselja u pravilu sadržavaju samo stambenu funkciju (zaseoci, vikend izgradnja i sl.) ili samo komunalnu funkciju (groblja, lučice/privezišta i sl.)., ali su moguće i druge funkcije i njihove meñusobne kombinacije.


66

Izdvojene namjene, su sve one koje iz nekog razloga nisu sukladne stambenoj funkciji naselja ili pak zbog svojih specifičnih zahtjeva (litoralne djelatnosti, prirodni resursi i sl.) zahtijevaju izdvajanje iz grañevinskog područja naselja. Kada se iz naselja izdvajaju gospodarske namjene (proizvodna, poslovna, turizam), sport i groblja, prostornim planom ureñenja općine/grada se za njihov smještaj odreñuje grañevinsko područje. Grañevinsko područje u pravilu je zbir grañevinskih čestica planom odreñene namjene. Svaka grañevina osnovne namjene ima svoju grañevinsku česticu, a zbir tih grañevinskih čestica i grañevinskih čestica infrastrukture i ostalih „zajedničkih“ sadržaja, čini grañevinsko područje. U specifičnim slučajevima grañevinsko područje može činiti i samo jedna grañevinska čestica. Naime, česte su namjene „samostalne“ u prostoru, čije površine čine jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, unutar jedne grañevinske čestice. Ove namjene zahtijevaju gradnju jedne, a nerijetko i više grañevina koje su meñusobno funkcionalno ili tehnološki povezane (složena grañevina). Unutar te jedinstvene funkcionalne cjeline grade se grañevine i ureñuju površine isključivo u funkciji jedne jedine djelatnosti. Planom se ovakve površine za grañenje (na kojima se planira gradnja grañevina u funkciji jedne namjene, na jednoj grañevnoj čestici) takoñer ustrojavaju kao grañevinska područja. Meñutim, ova se grañevinska područja razlikuju od grañevinskih područja koje se sastoje od više grañevinskih čestica u način njihova opremanja (pod opremanjem se podrazumijeva izgradnja komunalnih objekata i ureñaja - prometnica, vodova struje, vode, odvodnje, plina, ureñenje zelenih površina itd.). Naime, prometne, infrastrukturne i ostale komunalne površine unutar grañevinskog zemljišta ne formiraju zasebnu grañevnu česticu, nego predstavljaju interne komunikacije/ureñaje unutar grañevinske čestice složene grañevine. Sukladno tome, svaka aktivnost u smislu definiranja površina za grañenje/ureñenje unutar funkcionalne cjeline ne tretira se kao razgraničenje grañevnih čestica pojedinačnih grañevina u sastavu složene grañevine. već kao ureñenje grañevne čestice. Zbog navedenih specifičnosti ove vrste grañevinskih područja, trebalo bi omogućiti različit način provoñenja prostornih planova (neposredna provedba PPUO/G), od one propisane za „klasična“ grañevinska područja. b) površine za grañenje izvan grañevinskog područja Izvan grañevinskih područja može se graditi na planom odreñenim grañevinskim zemljištima i na prirodnim površinama. Grañevinsko zemljište izvan grañevinskog područja odreñuje se planom kada se izvan grañevinskog područja planira izgradnja grañevina koje nisu u funkciji korištenja prirodnih resursa (primarne proizvodnje) i/ili grañevina koje svojom veličinom, tehnološkim procesom i drugim obilježjima, značajno mijenjaju prirodna obilježja područja na kojima se grade. Unutar grañevinskog zemljišta za ove grañevine utvrñuje se grañevinska čestica. U grañevinska zemljišta mogu se smještati slijedeće izdvojene namjene:

• (preostale) gospodarske namjene - exploatacija mineralnih sirovina, - akvakultura - poljoprivredna gospodarstva


67

Slika 9: Struktura prostora/površina za grañenje u Primorsko-goranskoj županiji


68

• infrastrukturna namjena - grañevine prometne infrastrukture, - infrastrukturne grañevine vode i odvodnje - grañevine energetske infrastrukture

• posebna namjena - kompleksi i grañevine u funkciji obrane RH,

• ostale namjene - grañevine za gospodarenje otpadom, - specifične grañevine društvenih djelatnosti (lječilišta,

sakralne grañevine i sl). Na prirodnim površinama mogu se graditi grañevine koje su isključivo u funkciji iskorištavanja prirodnih resursa, a svojom funkcijom, veličinom, tehnologijom i ostalim obilježjima ne utječu bitno na svojstva prirodnih površina. Karakteristika je ove gradnje da se grañevine grade na čestici osnovne namjene (poljoprivredno zemljište, šuma itd.) a bez da se formira zasebna grañevinska čestica za izgrañenu grañevinu. Neposredno na prirodnim površinama, odnosno poljoprivrednom, šumskom, ostalom poljoprivrednom i šumskom zemljištu te na vodnim površinama, mogu se graditi isključivo grañevine u funkciji primarnih djelatnosti (poljoprivreda, šumarstvo, lov, ribarstvo…) koje se na njima obavljaju ili grañevine u funkciji pojedinih aktivnosti (npr. sporta, rekreacije…) koje se temelje na korištenju prirodnih datosti (planinarski dom, grañevine za vlastite gospodarske potrebe, agroturizam, lugarnice i sl.). Struktura površina za grañenje pregledno je prikazana na shematskom prikazu br.4: Struktura prostora/površina za grañenje u Primorsko-goranskoj županiji.

c) Napuštene grañevine Definicija neiskorištenih nekretnina je ponešto drugačija od definicije radne grupe EU CLARINET, meñutim u skladu s potrebama ovog plana ona glasi na slijedeći način: neiskorištene nekretnine su grañevine, pripadajuće zemljište i infrastruktura koji se više ne koriste ni na koji način. Definicija obuhvaća sve vrste kompleksa, grañevina i ureñenih površina koje su napuštene: naselja, stambene grañevine, škole, domove kulture, infrastrukturne grañevine (prometne, vodne, energetske, itd.), tvornice, poslovne/gospodarske objekte, pilane, luke, privezišta, šumarske kuće, kamenolome, pozajmišta, odlagališta otpada, farme.

Napuštena naselja mogu se nalaziti : ─ u grañevinskom području naselja (kao njegov izdvojeni dio) ─ na površinama za grañenje

Napuštene grañevine mogu se nalaziti : ─ u grañevinskom području naselja (kao njegov izdvojeni dio) ─ u grañevinskom području izdvojene namjene ─ na površinama za grañenje ─ na prirodnim područjima

Vrsta napuštenih grañevina može biti raznolika: stambene grañevine, škole, domovi kulture, infrastrukturne grañevine (prometne, vodne, energetske, itd.), tvornice,


69

poslovne/gospodarske objekte, pilane, luke, privezišta, šumarske kuće, kamenolomi, pozajmišta i farme itd. Veličina objekta, djelatnost koja se obavljala, tehnologije, razine onečišćenja i stupanj stigmatiziranosti mogu imati ograničavajući karakter pri odabiru mogućeg scenarija prenamjene. Prenamjena ovisi i o cjelokupnoj ulagačkoj klimi užeg i šireg područja, spremnosti investitora da se uključi u takvu vrstu projekta kao i o sredstvima potrebnim da bi se projekt realizirao. Prema Izvješću RESCUE-a (RESCUE, 2005) održivom prenamjenom neiskorištenih nekretnina smatra se "upravljanje, rehabilitacija i vraćanje neiskorištenih zemljišnih resursa u korisnu svrhu kako bi se osiguralo zadovoljavanje ljudskih potreba za sadašnje i buduće generacije na način da se ne uništava okoliš, da je ekonomski isplativo, institucionalno stabilno i društveno prihvatljivo." Ciljevi održivosti mogu u tom smislu biti: - Ekonomski: mobiliziranjem ljudskih resursa, upotrebom postojećih lokacija i

infrastrukture modernizira se i unaprjeñuje urbana struktura/graña, potiče gospodarski rast u gradskim četvrtima, te povećava dohodak. - Okolišni: postavljanje prenamjene neiskorištenih nekretnina na prioritetno

mjesto strategija revitalizacije i provedba sličnih programa postaju pokretačima čišćenja onečišćenog zemljišta te stimuliraju ponovnu upotrebu prethodno korištenog zemljišta. Podrška projektima prenamjene utječe na smanjenje potrošnje zemljišta i nekontroliranog urbanog rasta. - Društveni: dugoročna održivost prenamjene neiskorištenih nekretnina postiže

se uključivanjem socio-kulturnih dimenzija. Mobilizacijom zajednica osigurava se reprezentativni i jednak održivi razvoj koji može smanjiti potencijal za buduće devastacije i ponovno stvaranje neiskorištenih nekretnina unaprjeñenjem kvalitete života u gradskim područjima.

Da bi postupak prenamjene bio uspješan od početka do ponovne upotrebe prenamijenjene nekretnine, potrebno je zadovoljiti slijedeće pretpostavke: - prepoznati problem i osmisliti viziju - identificirati neiskorištene nekretnine, odrediti njihov razvojni potencijal te

utvrditi rizike prenamjene - dobiti političku podršku i zeleno svjetlo za konkretne akcije/projekte - identificirati dionike i stvoriti radne grupe - predložiti moguće modele i odgovarajuće metode - participativnim pristupom donijeti odluku o odgovarajućem modelu za neki

konkretni slučaj - staviti prenamijenjenu nekretninu u funkciju; - sustavno pratiti i vrednovati daljnji proces

Modelom se naglašava kako se status pojedine lokacije može promijeniti što ovisi o transformaciji lokacije jednog tipa u drugi, troškovima čišćenja lokacije i drugim ekonomskim uvjetima. Navedena obilježja modela mogu pomoći donositeljima politika da identificiraju strategije koje mogu poboljšati ekonomsku isplativost i status lokacije. Kako je prikazano na prethodnom grafičkom prikazu, tri su osnovne ekonomske komponente A-B-C modela koji u svojoj srži naglašava financijske pokretače:

- kategorija A – profit; - kategorija B – točka pokrića; te


70

- kategorija C – gubitak. Neiskorištene nekretnine mogu se kategorizirati prema nekoliko kriterija, ovisno o razini onečišćenja i potencijalu za ponovno korištenje. A-B-C kategorizacija je posebno korisna jer se fokusira na pitanje kako se neiskorištene nekretnine mogu prenamijeniti u proizvodne svrhe.

• Lokacije tipa A – mogu se razviti privatnom inicijativom jer: - Postoji minimalno onečišćenje koje omogućuje brzu i troškovno učinkovitu

sanaciju; - Ima obilježje dobre lokacije koja omogućuje ostvarivanje profita, čak i kada su

uračunati troškovi sanacije; - Postoji dinamično i ekspanzivno tržište nekretnina te dopustivo planiranje,

kojim se omogućuje gusti razvoj. • Lokacije tipa B – čiji razvoj zahtijeva raspodjelu troškova izmeñu javnog i

privatnog sektora (često putem modela javno-privatnog partnerstva). Ovakve lokacije obilježava: - Umjereno do značajno onečišćenje, pri čemu su potrebna značajna ulaganja u

procjenu onečišćenja i sanaciju, osobito u ranim počecima razvojnog procesa; - Loša lokacija i/ili tromo tržište nekretnina, koje u kombinaciji s troškovima

procjene i sanacije (čak i na lokaciji s ograničenim onečišćenjem), utječu na mogućnosti zarade temeljene na novom razvoju.

• Lokacije tipa C – čiji razvoj bi zahtijevao značajan javni napor, uslijed ozbiljnog zagañenja (npr. radioaktivne lokacije) i/ili slaba lokacija i tromo tržište nekretnina (npr. gradovi koji se smanjuju).

Za kategorizaciju na temelju predloženog konceptualnog modela potreban je niz podataka i informacija (kako je prethodno navedeno).


71

3.1.2. Sustav središnjih naselja i razvojnih središta Koncepcijom prostornog ureñenja Županije odreñena je pozicija Županije u odnosu na osnovni sustav razvojnih područja-okosnice razvitka Republike Hrvatske. Unutar nje odreñena su “težišta razvitka” (mikroregije) kao temeljne cjeline prostorne organizacije Županije. Za svako “težište” prepoznato je područje (“žarište razvitka”) koje ima ulogu generatora razvoja pojedinog “težišta”. U skladu s prepoznatim “žarištima”, u koncepciji je predložen sustav središta razvitka do razine “središta težišta razvitka” (središta mikroregije). Sa ciljem definiranja središta iduće razine, daljnjom razradom plana, prostor mikroregija diferenciran je u manje funkcionalne (homogene) cjeline specifičnih obilježja - “prostorne cjeline”. Funkcionalna diferencijacija prostora započeta u koncepcijskoj fazi izrade Plana, a dovršena u ovom Obrazloženju, osnova je za definiranje sustava razvojnih središta Županije (Tablica 6: Kategorizacija razvojnih središta Primorsko-goranske županije i Slika 10: Sustav razvojnih središta). Središte regije/središte Županije je Rijeka, najveće i najznačajnije gradsko središte županijskog područja. Osim funkcije županijskog (regionalnog) središta, ona obavlja funkciju makroregionalnog središta zapadne Hrvatske, najvažnija je hrvatska luka i snažno industrijsko središte. Aglomeracijsko područje Rijeke je žarište razvoja odreñeno prostorno-difuznim nizom jače urbaniziranih naselja, koja zajedno sa središnjim naseljem (gradom Rijekom) čine specifični urbani okvir organizacije prostora i urbane opreme. Gospodarski, društveni i demografski razvoj grada i njegovog okolnog područja rezultirao je razvojem funkcionalne cjeline u kojoj su stopljene funkcije brojnih obodnih naselja. Ta se naselja razvijaju u sjeni snažnih (gospodarskih, upravnih, kulturnih i ostalih) potencijala Rijeke, pa njihova pozicija u sustavu središnjih naselja/razvojnih središta ne prelazi rang lokalnog središta. Zbog specifične korelacije s makroregionalnim središtem, odreñena su kao lokalna središta posebnog statusa, specifična razvojna središta (lokalna središta u „Riječkom prstenu“) u aglomeracijskom području Rijeke. Središte mikroregije (manje regionalno središte) - Za svaku mikroregiju odreñeno je središnje naselje/razvojno središte odgovarajućeg ranga: - mikroregija priobalje: razvojno središte čini širi urbani sustav sa središnjim

naseljem – gradom Rijekom, u kojem su uključene funkcije brojnih obodnih naselja koja se razvijaju u sprezi s Rijekom kao temeljnom urbanom strukturom. - mikroregija Gorski kotar: razvojno središte koncentrirano je oko naselja

Delnice. - mikroregija Krk: razvojno središte otoka Krka koncentrirano je, a njegovo je

središte grad Krk. Obzirom na fizičku povezanost otoka s kopnom i utjecaj makroregionalnog središta, koji je očevidan na ovom otoku, osobito na njegovom sjevernom dijelu, te središnji položaj u sustavu otočnih središta, Krk je, bez obzira na veličinu, središte ranga Delnica i Malog Lošinja. - mikroregija Cres i mikroregija Lošinj: Razvojna središta Cresa i Lošinja čine

područja dva istoimena naselja (Cres i Mali Lošinj), s time da je danas snaga žarišnog područja oko Malog Lošinja znatno veća nego creskog. Rezultat toga je znatno jači razvoj i koncentracija funkcija na najjužnijem dijelu otoka i stagnacija, odnosno odumiranje sjevernog dijela.


72

Slika 10: Funkcionalne cjeline Županije: mikroregije i prostorne cjeline


73

- mikroregija Rab: ima difuzno žarište jer se i dosadašnji razvoj odvijao gotovo ravnomjerno po čitavom otoku. Rezultat je razvoj približno jednakih naselja, od kojih je (formalno) najmanje administrativno središte, grad Rab. U naravi naselja oko Raba čine zajedno s njim jedinstveno urbanizirano područje koje je središte težišta razvoja.

Tablica 5: Kategorizacija razvojnih središta Primorsko-goranske županije

RAZVOJNO SREDIŠTE

REGIJE (Županije)

MIKROREGIJE PROST. CJELINE SREDIŠTA U RIJEČKOM PRSTENU

LOKALNA SREDIŠTA*

II. kategorija V. kategorija VI. kategorija VII. ka tegorija VII. kategorija

Brod na Kupi Fužine Lokve

Delnice

Mrkopalj Ravna Gora Skrad Vrbovsko Brod Moravice

Prezid

Delnice

Čabar-Gerovo Tršće Baška Dobrinj Malinska Punat

Krk Krk

Vrbnik Cres Cres Martinšćica

Veli Lošinj Nerezine Mali Lošinj Mali Lošinj Osor

Rab Rab Lopar Bakar Dražice Kastav Čavle Viškovo Klana Kraljevica Omišalj

Rijeka

Matulji

Lovran Opatija

Mošćenička Draga Crikvenica-Novi Vinodolski

Bribir

Rijeka

Rijeka

Rijeka Rijeka * Rang “lokalno središte” je upućujući, a uključuje središnja naselja općina/gradova i neka važnija lokalna središta.


74

Središte prostorne cjeline Za svaku od razgraničenih 13 prostornih cjelina odreñeno je naselje ili prostor dvaju naselja koje treba preuzeti i/ili ojačati ulogu razvojnog središta područja koje mu gravitira. Mikroregija Gorski kotar podijeljena je na pet prostornih cjelina (G1-G5). Za tri prostorne cjeline unutar kojih su koncentrirani antropogeni prostori, odreñena su i tri središta: Delnice, Vrbovsko i Gerovo-Čabar. Delnice, kao centar mikroregije Gorski kotar u ovom slučaju imaju i ulogu centra istoimene prostorne cjeline. Gerovo-Čabar je dvojno razvojno središte, koje čini prostor dvaju naselja Gerova i Čabra. Pri tome Čabar ima izraženiju sreñišnju funkciju (administrativni centar u kojem su pozicionirani sadržaji javnog interesa), a Gerovo razvojnu funkciju (u smislu pozicioniranja gospodarskih sadržaja koji generiraju ekonomski razitak). Vrbovsko je razvojno središte istoimene prostorne cjeline. Preostale dvije prostorne cjeline karakteriziraju u potpunosti prirodna obilježja te sukladno tome nemaju zasebna razvojna središta. Mikroregija priobalje podijeljena je na tri (P1, P2, P3), odnosno četiri prostorne cjeline. Prostorna cjelina P1 koja obuhvaća aglomeracijsko podučje Rijeke specifična je i dodatno se može podijeliti na uže gradsko područje Rijeke (P1a) i prostor koji formiraju obodna naselja koja sa Rijekom formiraju specifičan organizacijski okvir (P1b). Obzirom na snagu Rijeke ona osim uloge regionalnog i mikroregionalnog središta na ovoj razini ima i funkciju središta cijele prostorne cjeline P1. Sa istočne i zapadne strane „riječke“ prostorne cjeline odreñene su dvije prostorne cjeline koje se (kao i prostor prostorne cjeline P1) razvijaju kroz intenzivan meñuodnos sa Rijekom. Meñutim, ove prostorne cjeline ipak imaju i svoje razvojne specifičnosti čiji bi dalji razvoj trebala poticati dva razvojna središta; Opatija i Crikvenica-Novi Vinodolski. Zbog specifičnosti otočkih sustava svi županijski otoci predstavljaju zasebne otočke mikroregije. Zbog veličine otoka, u postupku strukturacije mikroregija nisu prepoznate prostorne cjeline posebnih karakteristika, koje bi predstavljale prostor detaljnijeg razgraničenja. Stoga otočka mikroregionalna središta ujedno obavljaju i funkciju središta prostornih cjelina. Odreñena naselja koja imaju funkciju središta prostorne cjeline, poput Gerova, Novog Vinodolskog ili Cresa uvrštena su u relativno višu kategoriju, jer upravo ona, u zajedništvu sa susjednim snažnijim naseljima, trebaju biti generator razvoja svojih prostornih cjelina i poluga za ostvarenje zacrtanog uravnoteženijeg razvoja Županije. Istovremeno nekim je naseljima, poput Opatije i Crikvenice, naizgled dan manji značaj nego što ona po svojoj veličini i snazi realno zaslužuju. Meñutim to ni u kom slučaju ne znači da tim naseljima treba oduzimati funkcije koje već danas imaju, već smo naglašava prebacivanje težišta razvoja sa longitudinalnog obalnog pravca na poprečni. Ona će se i dalje nesmetano razvijati; Opatija u korelaciji sa makroregionalnim centrom Rijekom, a Crikvenica u korelaciji sa Novim Vinodolskim, ali bez posebnih mjera i poticaja od strane Županije.


75

Slika 10: Sustav razvojnih središta


76

3.1.3. Smještaj gospodarskih djelatnosti u prostoru 3.1.3.1. Proizvodne i poslovne djelatnosti

Dugoročne projekcije gospodarskog razvoja naglašavaju potrebu za razvojnim

upravljanjem više nego kratkoročne, gdje je prostorni plan jedan od najjačih instrumenata tog upravljanja. Raspoloživi podaci Primorsko-goranske županije pokazuju da njeno gospodarstvo raste sporije od hrvatskog prosjeka usprkos višoj početnoj razini razvijenosti i razvijenijoj gospodarskoj strukturi.

Prema najprihvatljivijem scenariju iz studije „Projekcije i scenariji gospodarskog razvoja Primorsko-goranske županije za potrebe županijskog Prostornog plana“ (Ekonomski institut Zagreb, travanj 2011.), moguće restrukturiranje gospodarstva korišteno je kao razvojna prilika. U njemu je razvoj gospodarstva zasnovan na procesu restrukturiranja, prvenstveno velikih industrijskih i lučkih kompleksa te poboljšanju strukture investicija a polazi od očekivanih projekcija za ukupno nacionalno gospodarstvo. Očekuje se da bi gospodarstvo Županije do 2020. godine postiglo sljedeće rezultate: - rast BDP-a Primorsko-goranske županije bio bi brži od rasta nacionalnog

gospodarstva za 0,3% godišnje, odnosno iznosio bi prosječno godišnje 3,4%, te bi u 2020. godini realni BDP bio za 39,8% veći od današnjeg; - proizvodnost rada u Primorsko-goranskoj županiji bi tijekom cijelog razdoblja

rasla brže od proizvodnosti rada na nacionalnoj razini, što implicira prosječni godišnji porast proizvodnosti od 3,7%. Proizvodnost rada u Primorsko-goranskoj županiji bi se tijekom cijelog razdoblja povećavala relativno prema hrvatskom prosjeku, te bi prosječno bila 7,4% iznad prosjeka; - došlo bi do relativnog jačanja gospodarstva Primorsko-goranske županije, te bi

krajem projiciranog razdoblja ova županija bila razvijenija od nacionalnog prosjeka za 22,3%, što je više od sadašnje razine; - u terminu kupovne snage BDP po stanovniku Hrvatske bi se do 2020. godine

povećao za 8,2 indeksna boda i dosegao razinu od 70,3% europskog prosjeka. Istovremeno bi uz nešto bržu dinamiku konvergencije, Primorsko-goranska županija dosegla razinu od oko 86% prosječne razvijenosti Europske unije. - u uvjetima nepovoljnih demografskih kretanja moglo bi se postići i zadržati

postojeći broj zaposlenih (razina 2011.g.) s konačnim ciljem približavanja punoj zaposlenosti do 2030.godine.

Kretanje zaposlenosti u navedenim uvjetima bit će pod snažnim utjecajem demografskih kretanja gdje se očekuje ukupno smanjenje stanovništva u radnoj dobi za gotovo 14.000 do 2020. godine. Stoga se cilj približavanja punoj zaposlenosti u uvjetima nepovoljnih demografskih kretanja može postići i zadržavanjem broja zaposlenih na razini iz 2011. godine uz pretpostavku da dio nezaposlenih izlazi iz radne dobi a dio nezaposlenih „zamjenjuje“ ranije zaposlene koji izlaze iz radne dobi. Kretanje zaposlenosti pored dinamike rasta PGŽ ovisi i o susjednim županijama zbog dnevnih migracija.

Primorsko-goranska županija je prostorno i ekonomski heterogena pa će poticaji razvoju samo nekih sektora gospodarstva, nužno imati i prostorne učinke. Poticaji preradi drva pogodovat će gospodarstvu Gorskog kotara ali ne i otoka na kojima će se pak povoljno osjetiti poticaji razvoju turizma, poticaji razvoju prerañivačke industrije


77

pogodovat će gospodarstvu Rijeke i Riječkog prstena, a u naglašeno turističkim područjima će se jedva osjetiti.

Kako bi se ostvarili ciljevi razvoja Županije prihvaćeni kroz Koncepciju ovog Plana moralo se voditi računa karakteristikama prostorno-gospodarske strukture, koja je slijedeća:

Tablica 6. Prostorno-gospodarske strukture po mikroregijama

Djelatnost Rijeka

šire područje Priobalje Gorski kotar

Kvarnerski otoci

Poljoprivreda, šumarstvo I 2

I 2

I 1

I 1

Rudarstvo, vañenje I 2

I 2

I 1

I 1

PRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA visoke tehnologije

II 3

II 3

II 3

II 3

Ostala prerañivačka industrija I 1

I 1

I 1

I 1

OPSKRBA ENERGIJOM II 1

II 1

II 1

I 1

Vodno gospodarstvo I 2

I 2

I 2

I 1

Grañevinarstvo II 1

II 1

I 1

I 1

TRGOVINA NA VELIKO i SKLADIŠTENJE

I 2

I 2

I 2

I 2

Trgovina na malo II 2

II 2

I 2

I 2

PRIJEVOZ I 1

I 1

II 1

II 1

Smještaj, ugostiteljstvo I 2

I 2

I 1

I 1

Ostale djelatnosti III 3

III 3

III 3

III 3

Izvor: Projekcije i scenariji gospodarskog razvoja PGŽ za potrebe prostornog plana, EIZ – travanj 2011. *NAPOMENA: - djelatnosti u kojima treba poticati razvoj visokih tehnologija napisane su velikim slovima - aspekt smještaja i razmještaja: I–vrlo naglašen, II- naglašen III-zanemariv - okolišni i resursni razvojni aspekt: 1- vrlo naglašen, 2- naglašen 3-zanemariv

Prostorno-gospodarske procjene u prethodnoj tablici pokazuju da je brži ali održivi gospodarski rast zasnovan na djelatnostima u kojima se potiču visoke tehnologije podjednako smještajno i resursno značajan u svim subregijama. Gospodarske razvojne mjere stoga moraju biti dobro strukturno usmjerene i provedene s naglašenom brigom o smještaju i zaštiti okoliša, što znači da istovremeno i koordinirano treba donositi odgovarajuće prostorne planove. Pogodovanje razvoju samo nekih subregija imalo bi i strukturne učinke.


78

Šumarstvo i poljoprivreda prostorno su značajne prvenstveno zbog potrebe zaustavljanja prenamjene poljoprivrednih i šumskih zemljišta u grañevinsko. Poljoprivreda u Gorskom kotaru i na otocima pri tom ima naglašeni okolišni i resursni značaj pogotovo ako se usmjeri na organsku poljoprivredu.

Djelatnost rudarstva se u županiji svodi na vañenje kamena čiji proizvodi zbog težine i male jedinične vrijednosti imaju visoke prijevozne troškove i upućuju na veći broj manjih ali ravnomjerno razmještenih kamenoloma. Razmještaj kamenoloma u uskoj je vezi s razvojem grañevinarstva.

Značajan dio prerañivačke industrije će se gospodarskim mjerama poticati na korištenje visokih tehnologija pa neće imati naglašeni smještajni aspekt jer je riječ ili o već postojećim pogonima koji stara postrojenja zamjenjuju novim (na primjer brodogradnja) ili o novim pogonima koji se smještaju u proizvodnim zonama na Priobalju Županije i djelomično u Gorskom kotaru, u kojima planirane površine osiguravaju dovoljno prostora. Dio prerañivačke industrije smještene uglavnom na obalnom području Županije, čija tehnologija izaziva konflikte sa stanovanjem i turizmom, zahtijevati će posebnu prostorno planersku pažnju.

Trgovinu na veliko koja obuhvaća i skladištenje poticat će se na upotrebu visokih tehnologija. Što se tiče smještaja gostiju i ugostiteljstva gospodarskim mjerama će se poticati ponuda usmjerena na visoke prihode po gostu što znači da razmještaju turističkih objekata i atrakcija treba posvetiti posebnu prostorno planersku pažnju. Resursni aspekt ove djelatnosti naglašen je na otocima i u Gorskom kotaru jer će trebati poticati i lokalnu proizvodnju hrane. Kriteriji za planiranje grañevinskih područja

Sa svrhom zaustavljanja nepovoljnih gospodarskih kretanja i negativnih pokazatelja ovim se Planom nastoji stvoriti preduvjete (iz domene prostorno planske dokumentacije), za otvaranje novih radnih mjesta i poticanje zapošljavanja radnoaktivnog stanovništva te dugoročno njihovo zadržavanje na postojećoj razini zaposlenosti. Takoñer se nastoji stvoriti preduvjete za ujednačavanje stupnja zaposlenosti radnoaktivnog stanovništva te uravnoteživanja razvoja svih područja Županije.

Kao i u važećem PP PGŽ i u prijedlogu novog odvojeno se prikazuju grañevinska područja proizvodne i poslovne namjene, zbog njihovog različitog utjecaja na gospodarska kretanja ali i na okruženje u kojem djeluju. Naime, proizvodne zone koje pretežno sadrže veće pogone sekundarnog sektora, prerañivačke industrije i grañevinarstva, zahtijevaju smještanje svojih grañevina u izdvojenim grañevinskim područjima udaljenijim od naselja. S druge strane poželjno je da grañevinska područja poslovnih zona s pretežno tercijarnim djelatnostima, prometom, trgovinom, servisima, financijskim djelatnostima itd., koje su vezane uz stanovništvo i nemaju negativan utjecaj na okoliš, budu u blizini naselja ili prometno dobro povezana s koncentracijom stanovanja. U izdvojenim grañevinskim područjima predviñene su poslovne zone većih površina (5 i više ha) dok se manje zone, neutralne po okolinu, uklapaju u grañevinska područja unutar naselja.

Dimenzioniranje proizvodnih zona podložno je specifičnim kriterijima svakog pojedinog pogona. Za formiranje poslovnih zona definirani su osnovni kriteriji i to; najmanja površina parcele 200 m2, najveći koeficijent izgrañenosti 0,5, najmanje


79

ozelenjenih površina 20%, potreban broj parkirnih mjesta 4-8 na 1000 m bruto razvijene površine i drugi.

Grañenje izvan grañevinskog područja na kopnu, odnosno gradnja na poljoprivrednom ili šumskom zemljištu, može biti samo iznimka, koja se najčešće odnosi na pojedinačne objekte, odreñene jednom grañevinskom parcelom koje su u funkciji te gospodarske djelatnosti. Zbog potencijalne opasnosti od zloupotrebe različitih „gospodarskih objekata“, Odredbama za provoñenje definirati će se što i kao je moguće graditi izvan grañevinskog područja. Posebno će se definirati veličina, namjena, udaljenost (npr. od mora ili infrastrukture) i minimalna opremljenost.

Očuvanje i privoñenje svrsi vrijednih poljoprivrednih površina (obradivih i zapuštenih) i nastavak prelaženja s konvencionalne na ekološku poljoprivredu jedan su od preduvjeta oživljavanja proizvodnje hrane. Stoga je neprihvatljiva prenamjena poljoprivrednih površina u grañevinska područja. Planom se nastoji prilagoditi uvjete izgradnje i poslovanja gospodarskih subjekata poželjnoj gospodarskoj strukturi, potičući djelatnosti koje su najprihvatljivije s obzirom na raspoložive resurse. Zbog činjenice da proizvodne djelatnosti suvremenih tehnologija mogu inicirati i ubrzati kvalitetan gospodarski razvoj pojedinih područja, prostornih cjelina, mikroregija i Županije u cjelini, kao i činjenice da su one izgrañenije od poslovnih, u ovom se Planu njima posvećuje posebna pažnja. Predlaže se njihovo povećanje u strukturi gospodarskih zona na način da se u Gorskom kotaru planira oko 30% grañevinskih područja za proizvodne djelatnosti a preostalih 70% za poslovne djelatnosti. Na Priobalju odnosno Riječkom prstenu zbog većim dijelom izgrañenih a dijelom planiranih velikih proizvodnih i poslovnih zona (Kukuljanovo, Urinj, Omišalj i Miklavija) planira se zadržavanje postojeće strukture. Na području otočkih prostornih cjelina (sve JLS na otocima bez Omišlja koji je sastavni dio Riječkog prstena) moguće je otvaranje novih isključivo poslovnih zona.

Ovim je planom dimenzioniranje gospodarskih zona po prostornim cjelinama i općinama i gradovima izvršeno je na način da su uvaženi slijedeći dokumenti, činjenice i pokazatelji:

- Projekcija gospodarskog rasta i gospodarske strukture iz koncepcije Plana - Specijalizacija po djelatnosti na razini prostornih cjelina - Demografski potencijal, radnoaktivno stanovništvo i gravitacijska područja

gospodarske zone - Zadržavanje broja zaposlenih/ radnih mjesta na razini 2010. godine - Važeća prostorno planska dokumentacija jedinica lokalne samouprave - Ostvarena izgrañenost proizvodnih i poslovnih zona - Opremljenost zona prometnom i ostalom infrastrukturom - Poseban tretman za zaštićeno obalno područje - Iskazan interes predstavnika jedinica lokalne samouprave.

Temeljno opredjeljenje je da je cjelokupni prostor Primorsko-goranske županije potrebno promatrati kao cjelinu u kojoj će poslovne zone biti komplementarno povezane ovisno o odnosu prema nekom od ključnih faktora. Nužnost regionalne i mikroregionalne komponente je racionalno trošenje novaca namijenjenih razvoju gospodarskih zona, kao preduvjet stvarnog poticanja direktnih ulaganja. Kod izrade prijedloga ukupnih gospodarskih površina (proizvodnih i poslovnih) na razini prostornih cjelina i jedinica lokalne samouprave, korištena je raspoloživa


80

dokumentacija GIS baze podataka Zavoda izrañene na temelju PPU svih općina i gradova u Županiji. Takoñer su uzeti u obzir svi važeći planovi nižeg reda (UPU-i i DPU-i) kao i donesene odluke o njihovoj izradi, na način da su prihvaćene u tim planovima definirane površine gospodarske namjene. Poseban dio istraživanja odnosio se na obilazak svih općina i gradova i kontaktiranje mjerodavnih predstavnika tih JLS, te se na taj način omogućilo lokalnoj samoupravi da sudjeluje u definiranju realnih potreba za gospodarskim sadržajima. Dio posla na terenu odnosio se na obilazak značajnijih gospodarskih zona. Mrežu poslovnih i proizvodnih zona nastojalo s učiniti komplementarnom u odnosu na PC-ove županije i to na način da se ostvari meñusobno dopunjavanje tipologije i karaktera zona u odnosu na gospodarsku strukturu i prometnu povezanost.

Prema namjeni zona na proizvodne i poslovne, u Priobalju je nužno zadržati postojeći odnos zona, na otocima je moguće realizirati samo poslovne zone (osim na području Općine Omišalj koja je u sastavu Riječkog prstena) a u Gorskom kotaru je naglašena potreba za povećanjem površinama za proizvodnu namjenu. U odnosu na veličinu poslovnih zona nameće se potreba pripreme za pokretanje i osnivanje još jedne „velike“ zone (preko 100 ha) Miklavija - Općina Matulji. S druge strane potrebno je izbjeći prekomjernu potrošnju prostora kroz planiranje prevelikog broja raspršenih gospodarski zona na objektivno malom prostoru. U slučajevima kada planirana poslovna zona objektivno nema dovoljno razvojne i gospodarske opravdanosti, racionalno je od nje odustati. To posebno u slučajevima kada se radi o jedinicama lokalne samouprave koje na svojem području planiraju veći broj manjih zona ili pak, kada se na relativno maloj udaljenosti, bilo regionalnoj ili mikroregionalnoj, takoñer planira veći broj zona. Takoñer je uputno manje poslovne zone rubno od naselje, koje nemaju izražen utjecaj na okoliš, obuhvatiti grañevinskim područjem samog naselja.

S obzirom na postignutu izgrañenost planirani prostor grañevinskih područja gospodarskih zona proizvodne namjene potrebno je zadržati na približno istim planskim vrijednostima, dok je kod poslovnih zona potrebno izvršiti odreñena smanjenja uz obvezu očuvanja od prenamjene kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta u grañevinska područja gospodarske namjene. Prijedlogom iz gornje tablice nastoji se izbjeći prekomjernu potrošnju prostora kroz planiranje prevelikog broja gospodarskih zona na objektivno malom prostoru i na taj način osigurati funkcionalnu ravnotežu prostora i održivog razvoja šireg područja. Potrebe pojedinih jedinica lokalne samouprave koje nemaju infrastrukturnih mogućnosti za nove gospodarske zone treba usmjeriti na druga područja u okolnim općinama i gradovima (kupnjom zemljišta za tu namjenu, zajedničkim ulaganjima više gradova i općina te slično).

Kod dimenzioniranja pojedinih gospodarskih zona u ZOP-u, u trenutku definiranja grañevinskih područja PP PGŽ biti će potrebno izvršiti usklañenje s aktualnim zakonskim odredbama. Gospodarske zone prema značaju

Grañevinska područja ili grañevinska zemljišta gospodarskih zona se razlikuju: - prema interesu odnosno važnosti namjene ili djelatnosti za potrebe

stanovništva, zajednice i politike ili


81

- prema značaju odnosno utjecaju na odreñeno područje. U oba slučaju mogu se rangirati kao; državna (nacionalna), županijska i lokalna grañevinska područja, s tim da se ovim PP PGŽ odreñuju gospodarske zone prema značaju, jer se nameće potreba diferenciranog pristupa razvoju zona zasnovanog na strateškim prioritetima u razvoju Primorsko-goranske županije. a) Zone državnog značaja

Zone državnog značaja u Primorsko-goranskoj županiji se nalaze na spoju dviju

nacionalnih okosnica razvoja, priobalne i srednje Hrvatske, odnosno na potezu od granice sa Slovenijom do Ličko-senjske županije. To su Miklavija (Općina Matulji), Kukuljanovo (Grad Bakar), priobalne zone Rijeke - 3. Maj (Grad Rijeka), naftna industrija Urinj (Općina Kostrena) i petrokemija Omišalj (Općina Omišalj). Navedene zone su pored državnog i od županijskog značaja. b) Zone županijskog značaja

Zone županijskog značaja prepoznaju po tome što njihova gospodarska djelatnost prelazi okvire same općine ili grada i ima gospodarski značaj za više jedinica lokalne samouprave u prvom redu kroz zapošljavanje stanovništva a posredno kroz izgradnju infrastrukture i objekata društvenog standarda. Zone županijskog značaja vezuje se uz prometne pravce sekundarnog značaja a valja ih tražiti na potezu: • Klana – Delnice (Lučice ) - Novi Vinodolski. Takav značaj je posljedica slijedećih

elemenata za: - poslovnu zonu Klana jer je smještena u blizini pograničnog područja sa

Slovenijom, u prostornom smislu se logično nadovezuje na snažan gospodarski potencijal okruženja a u odnosu na prostor u užem smislu moguć je razvoj. - poslovnu zonu Delnice – Lučice (uz realnu šansu da se razriješi pitanje

zemljišta MORH-a) ima prostorne preduvjete za dobru polivalentnu organizaciju zone u tri mikro cjeline koje su prometno dobro povezane željezničkom i cestovnom infrastrukturom. - poslovnu zonu Novi Vinodolski jer je smještena na pravcu buduće pruge

Zagreb-Rijeka pa svojim prostornim potencijalom (Kargač) u naravi predstavlja točku križanja kako prema Lici i Gorskom kotaru tako i prema Kvarnerskim otocima i općenito prostoru obalnog pojasa Ličko-Senjske županije.

• Kraljevica –Fužine - Ravna Gora -Vrbovsko - Kraljevica kao prostor koji u narednom razdoblju mora osigurati uvjete za

programe razvoja malog poduzetništva i obrta bilo da se radi o programima supstitucije za brodogradnju ili o komplementarnosti sa tom istom brodogradnjom. Budući da je izgradnja novog mosta za otok Krk za sada planska, a u budućnosti realna pretpostavka, a lokalna samouprava otoka svoj razvoj dugoročno definira kroz turističku djelatnost, to se na području Kraljevice se može realno očekivati razvoj veće zone usmjerene prema potrebama otoka. Ekonomska logika govori u prilog ovoj tezi upravo sa stajališta troškova koji su na otoku viši od onih na kopnu.


82

- U zaleñu Fužine kao vitalni dio Gorskog kotara s razvijenom drvnom industrijom nameće se kao nositelj razvoja i izvan granica svoje Općine u proizvodnim i poslovnim sadržajima. - Ravna Gora s izraženom proizvodnom i posredno poslovnom aktivnosti kao

slijedeća karika „proizvodnog lanca“ Gorskog kotara. - Vrbovsko kao zona mikroregionalnog značenja iz razloga što svojom pozicijom

predstavlja prirodno gravitacijsko središte prostora koji se u teritorijalno političkom smislu nalazi u tri Županije.

• Delnice – Gerovo - Čabar. Ulaskom Hrvatske u EU i ukidanjem graničnih barijera očekuje se dinamičniji

razvoj gospodarstva pograničnog područja u okviru PC Čabar. U nastavku već spomenute zone županijskog značaja Lučice u Delnicama u smjeru prema Sloveniji u budućem dugoročnom razdoblju od županijskog je interesa stvoriti uvjete za meñuregionalnu odnosno meñudržavnu suradnju, koja bi koristila i razvila gospodarske kapacitete Čabra i Gerova.

c) Zone lokalnog značaja Prostorne cjeline na kojima se mogu uspostaviti zone lokalnog značenja su sve ostale male ili mikro poslovne zone koje zadovoljavaju lokalne poduzetnike.

3.1.3.2. Ugostiteljsko-turistička djelatnost

Turizam će dugoročno biti značajnija djelatnost Županije i ključna privredna grana za njena pojedina područja. Očekuje se da će, nakon kraćeg zastoja, ostvarivati dinamičan rast i zadržati Županiju na drugom mjestu meñu županijama hrvatskog Jadrana. Daljnji razvoj bazirati će se na kvalitetnijoj ponudi, od smještaja do pratećih sadržaja, te na produžavanju sezone.

Turizam kao dominantna djelatnost prisutan je u okviru PC-ova Cres, Lošinj, Rab i na Liburnijskom području, gdje sve JLS imaju vrlo naglašen intenzitet, dok je PC Crikvenica-Novi s turizmom kao dominantnom djelatnosti zbog „neturističkog“ karaktera Općine-Vinodolske kategorizirana samo kao PC s naglašenom turističkom djelatnošću. Slično je i otok Krk kategoriziran kao područje s naglašenom turističkom djelatnosti, mada ima JLS s dominantnom turističkom aktivnosti (Malinska-Dubašnica, Punat i Baška) ili samo prisutnim turizmom (Općina Dobrinj). U PC-ovima Rijeka i Riječki prsten turizam je samo prisutan djelatnost s iznimkama Grada Kraljevice i Općine Omišalj gdje je ta djelatnost naglašena. U Gorskom kotaru je djelatnost turizma samo prisutna osim općina Fužine i Skrad gdje je naglašena.

Turističke zone u Županiji moguće je planirati kao one vezane uz more i primorska naselja i „kontinentalne“ zone. Turističke zone uz more mogu biti izvan naselja uz odgovarajuće pretpostavke kao što su: odgovarajuće tržišno pozicioniranje i prepoznatljivu aktivnost na kojoj se zasniva turistički proizvod lokacije pri čemu treba uvažavati odnos takve lokacije i njezine veličine s ulaganjima u prometnu dostupnost i infrastrukturnu opremljenost. U tom smislu čini se prihvatljivim turističke zone smještati u naselja.


83

Slično razmišljanje moguće je primijeniti i u Gorskom kotaru gdje se zbog postojeće vrlo male izgrañenosti turističkih zona budući razvoj vezuje uz rekreaciju i sport u ljetnom i zimskom razdoblju ili uz naselja. Važno je prepoznati ključne atraktivnosti kao što su skijališta i drugi objekti za zimske sportove te sportove na vodi i prateće rekreacijske sadržaje ljeti. Dio budućih turističkih zona vezuje se uz očuvane dijelove prirode Risnjaka i Bjelolasice.

Kriteriji za planiranje turističkih sadržaja Stručne podloge za utvrñivanje realnih potreba za površinama turističke namjene u

ZOP-u bila je Znanstveno-stručna analiza prostorno, ekonomskih i ekoloških čimbenika turističkih zona u PGŽ (IT Zagreb – 2010.) a za preostalo područje Analiza turističkih zona izvan obuhvata ZOP-a (Zavod, 2011.) Maksimalne površine za pojedinu općinu i grad utvrñene su na osnovi valorizacije postojećih zona odnosno njihovog ukidanja ili korigiranja, što podrazumijeva da se ne sagledava mogućnost otvaranja novih zona. Ovo iz razloga što je postojeća izgrañenost osnovni kriterij za pokretanje nove izgradnje. Naime, budući da nema općine ili grada koja ima 80% ili više izgrañene turističke zone, kako je propisano Zakonom o prostornom ureñenju i gradnji, to se u realizaciju novih zona može ići isključivo supstitucijom površina odnosno „brisanjem“ planiranih a ne realiziranih površina i predlaganjem novih istog kapaciteta.

Pojedinačno su ocjenjene i predložene zone izvan naselja i uz naselje za koje je procijenjeno da zadovoljavaju uvjete za status turističke zone. Takoñer su odreñene neopravdane zone za koje je procijenjeno da ne zadovoljavaju uvjete za status turističke zone i one nisu planirane ovim Planom. Prihvaćene su preporuke za prenamjenu i/ili povećanje zona temeljem Znanstvene analize.

Obalni prostor Županije je do sada u dobroj mjeri očuvan i postoji ravnoteža izmeñu prirodnih i stvorenih vrijednosti, mada ima primjera naglašenog negativnog utjecaja turizma na okoliš. U pojedinim turističkom destinacijama je došlo do ekspanzije izgradnje privatnih kuća apartmanskog tipa, pa je njihov udio u strukturi smještajnih kapaciteta višestruko veći od smještajnog kapaciteta kvalitetnije turističke ponude. Stoga se PP PGŽ-om dugoročno ne potiče izgradnja apartmanskog tipa. Nastoji se ograničiti nekontroliranu ekspanziju izgradnje objekata za odmor (apartmana) na najkvalitetnijim područjima uz obalu u korist izgradnje objekata kvalitetne turističke ponude (hoteli visoke kategorije). Takoñer se nastoji gospodarskim mjerama poticati ponuda usmjerena na visoke prihode po gostu što znači da se razmještaju turističkih objekata i atrakcija posvećuje, posebna prostorno planersku pažnju.

Temeljem stručnih podloga ne preporuča se namjena T2 jer ona omogućava da se turističke zone pretvore u zone apartmana namijenjenih tržištu nekretnina te na taj način pridonesu smanjenju komercijalne turističke funkcije. Pri tome se uzima u obzir da namjena T1 dozvoljava manji udio apartmana (do 30% površine), koje je moguće etažirati ne ugrožavajući komercijalnu turističku funkciju.

Zbog visokog udjela kampova u turističkoj ponudi Županije, može se zaključiti da ne postoji veći razvojni interes za širenjem ponude u kampovima na području otočnih naselja (posebice na Cresu i Krku). Osim značajnih postojećih kapaciteta, razlog tome su i obilježja kamping ponude općenito, a to su, prije svega, izrazita sezonalnost poslovanja kampova te sve veći utjecaj kampova na okoliš s obzirom na raznolikost i broj sadržaja


84

koje suvremeni kampovi moraju pružiti u cilju osiguranja konkurentske pozicije (pogotovo ukoliko se radi o kampovima više kategorije). U tom smislu na otocima se predlaže takva struktura T1 i T2 namjene koja će ili održati postojeći omjer ili postupno jačati ponudu u hotelima i sličnim objektima (T1).

U Priobalju sada dominira hotelska ponuda i takvu dominaciju treba zadržati posebno na još neiskorištenim visokovrijednim lokacijama. U kontinentalnom dijelu Županije, gdje ima velik broj planiranih i uglavnom neizgrañenih turističkih zona, moguće je a u Gorskom kotaru i poželjno, planirati nekoliko manjih novih kampova (T3) lokacija (veličine do 5 ha) koje bi upotpunili portfelj ponude tog područja.

Planom se nastoji izjednačiti uvjete izgradnje smještajnih kapaciteta izvan ZOP-a s onima u ZOP-u, na način da se planiraju grañevinska područja turističke namjene na mjestima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti. Izvan ZOP-a nove smještajne kapacitete T1 namjene u pravilu se planira u okviru GP naselja.

U skladu sa Zakonom o prostornom ureñenju i gradnji odreñene su najviše moguće gustoće korištenja prostora po kategorijama smještajnih objekata, na način da su one proporcionalne s kategorijom hotela. Ugostiteljsko-turistička djelatnost u izdvojenim grañevinskim područjima

Prijedlog grañevinskih područja turističke namjene izrañen je na temelju detaljne

analize GIS baze podataka koja sadrži podatke o postojećim i planiranim grañevinskim područjima turističke namjene i stupnju njihove izgrañenosti u važećem PP PGŽ i važećim PPUO/G. Analiza je pokazala da su za osmišljavanje i osiguranje pretpostavki za uspješan razvoj turizma planirane površine ugostiteljsko-turističke namjene predimenzionirane te da ih je potrebno smanjiti. Ovo pogotovo zbog činjenice da se sukladno naputku resornog Ministarstva vikend naselja na tretiraju kao turističke zone.

Najveći broj grañevinskih područja turističke namjene odrañenih prostornim planovima je pogodan za svoju osnovnu namjenu, mada ih je u posljednjih desetak godina realizirano vrlo malo što je posljedica internih ali i eksternih ograničenja. Radi se izmeñu ostalog o faktorima koji proizlaze iz ekonomskog okruženja, tržišnih trendova i tržišne strukture ali i o sposobnosti definiranja koncepta najbolje upotrebe pojedinih zona i njihovog odgovarajućeg tržišnog pozicioniranja.

Kod planiranja ugostiteljsko-turističke namjene pošlo od obveze županijskog Prostornog plana da namjena grañevinskih područja ove djelatnosti mora imati 70% ili više sadržaja osnovne namjene; T1-hoteli i T2-turistička naselja. T3 je isključivo autokamp a sastoji se od smještajnih jedinica koje nisu povezane s tlom. Takoñer su primijenjena ograničenja temeljem Zakona koja se odnose na planiranje novih grañevinskih područja ugostiteljsko-turističke namjene izvan naselja, i to: - planirati na predjelima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti - maksimalna veličina grañevinskog područja u ZOP-u do 15 ha - maksimalno do 120 ležaja/ha - moguća izgradnja novih zona samo ako su postojeće izgrañene 80% ili više.

Smještajne grañevine i prateći sadržaji trebaju biti uz mjere poboljšanja komunalne infrastrukture i zaštite okoliša, više kategorije te položajem, veličinom i osobito visinom u skladu s obilježjem prirodnog okruženja.


85

Ugostiteljsko-turistička djelatnost u naseljima

Cijeneći da je izgradnja smještajnih kapaciteta u naseljima dodatna kvaliteta

turističke ponude Županije a koristeći zakonsku mogućnost da ona bude do 20% područja naselja, izdvojeno su prikazani ti kapaciteti u slijedećoj tablici.

Ugostiteljsko-turistička djelatnost prioritetne izgradnje

Valorizacijom turističkih zona (Znanstveno-stručna analiza prostorno, ekonomskih i ekoloških čimbenika turističkih zona u PGŽ – Institut za turizam, lipanj 2010.) prepoznato je više osnovnih podskupina turističkih zona izvan grañevinskog područja naselja: - Zone najvećeg razvojnog potencijala i zone najvećeg razvojnog potencijala za koje

se predlaže prenamjena vrste i/ili namjene i/ili kapaciteta - obuhvaća zone na izgrañenim i neizgrañenim područjima koje imaju potencijal da uz odgovarajuće definiranje koncepta najbolje utječu na prepoznatljivost i konkurentnost Županije na turističkom tržištu. Redoslijedom od sjevera prema jugu to su:

* Havišće I, Havišće II, Sveti Jakov; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, razvoj i menadžment projekta te izgradnja hotelskog kompleksa sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, kongresni turizam uz ujednačavanje i meñusobno povezivanje kategorija iz prostorno planske dokumentacije.

* Kačjak, Kačjak-kamp, Sulinj; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, kongresni turizam uz ujednačavanje i meñusobno povezivanje kategorija iz prostorno planske dokumentacije.

* Sveti Petar Čižići, Pojana; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te izgradnja nove turističke destinacije na otoku Krku s mogućnošću za razvoj sporta i rekreacije, golfa te wellness ponude i ponude zdravstvenog turizma uz ujednačavanje i meñusobno povezivanje kategorija iz prostorno planske dokumentacije.

* Zagori I, Zagori II, Panos; izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, kongresni turizam uz ujednačavanje i meñusobno povezivanje kategorija iz prostorno planske dokumentacije.

* Haludovo I, Haludovo II, Hrusta; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa koji se sastoji od niza različitih hotelskih objekata, sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, kongresni turizam uz ujednačavanje i meñusobno povezivanje kategorija iz prostorno planske dokumentacije.

* Zablaće; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te izgradnja suvremenog hotelskog


86

kompleksa, sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, kongresni turizam uz podizanje kategorije smještajnih objekata iz prostorno planske dokumentacije.

* U.C. Dražica - Rt Zidine; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa, sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, kongresni turizam.

* Čikat; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa, koji se sastoji od niza različitih hotelskih objekata (različito tržišno pozicioniranje, vlasništvo i upravljanje) sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, kongresni turizam.

* Voz Peškera; predlaže se sagledavanje alternativnih mogućnosti tržišnog pozicioniranja zone, procjena njene tržišne opravdanosti i priprema projektnog menadžmenta, (npr. Izgradnja jednog ili kombinacija sadržaja iz domene zabave i sporta kao što su zabavni i/ili „aqua“ park, marina, sport).

* Politin; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti te izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa, sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness i kongresni turizam uz zamjenu planirane namjene u T1.

* Rajska Plaža; Osmišljavanje i propitivanje koncepta najbolje upotrebe i opravdanosti planiranja i realizacije integralnog suvremenog turističkog kompleksa s ponudom različitih tržišno komplementarnih oblika smještaja te širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness i kongresni turizam uz zamjenu/nadopunu kapaciteta s T1.

- Zone pogodne za razvoj projekata specifičnog turističkog pozicioniranja – obuhvaća zone na neizgrañenim područjima koje raspolažu prostorno-ekološkim obilježjima za osmišljavanje koncepta najbolje upotrebe specifičnog turističkog pozicioniranja usmjerenog na tržišne niše koje mogu utjecati na prepoznatljivost i stvaranje pozitivnog imidža konkurentske turističke destinacije. To su:

* Podbeli; Procjena alternativne upotrebe i definiranje koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te izgradnja visokokvalitetnog hotelskog objekta, koji nudi specifičan doživljaj uz promjenu vrste zone u T1.

* Lubenice; Procjena alternativne upotrebe i definiranje koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te izgradnja visokokvalitetnog hotelskog objekta, koji nudi specifičan doživljaj uz promjenu vrste zone u T1.

* Goli Otok I i Goli Otok II; Osmišljavanje i propitivanje koncepta najbolje upotrebe i njegove koja će omogućiti stvaranje integralnog jedinstvenog hotelsko/turističkog projekta visoke kvalitete mješovite namjene koji nudi specifičan doživljaj na Golom otoku.

Pored navedenih grupa postoje i zone većeg razvojnog potencijala za koje se predlažu promjena vrste i/ili namjene i/ili kapaciteta – obuhvaća zone na izgrañenim područjima koje zbog prostorno-ekoloških obilježja i uz promjenu pojedinih planskih obilježja mogu dodatno pozitivno utjecat na prepoznatljivost i konkurentnost Županije.


87

3.1.3.3. Uzgoj riba i školjaka u moru i slatkoj vodi Postojeća i planirana uzgajališta na moru

Na osnovu predviñenih ekobioloških mogućnosti, ekonomske opravdanosti pojedinog uzgajališta predviña se da bi uzgajališta trebalo bazirati na "obiteljskim farmama" s proizvodnjom od 50 – 100 - 250 tona ribe/školjkaša. Oko svakog uzgajališta predviñene proizvodne površine mora postojati sa svih strana zaštitna zona od 200 m. U tu zonu ne smije ulaziti nitko osim uzgajivača. Za uzgajališta na kojima se proizvodi do 100 tona riba i školjkaša smatra se da ta proizvodnja predstavlja tzv. organsku proizvodnju. Upravo to daje veliku prednost u osiguravanju visokovrijedne ekološki kvalitetnije ribe. Isto rañeno u ZV. obiteljskom uzgajalištu predstavlja daleko kvalitetniji i uspješniji proizvod. Postojeća i planirana uzgajališta na kopnu Važnost slatkovodnog ribarstva je ne samo zbog njegove osnovne djelatnosti (proizvodnje zdrave, kvalitetne i jeftine hrane) nego i radi njegove ekološke vrijednosti te važnosti za gospodarstvo lokalne zajednice, ali i Županije. Na kopnenom dijelu Županije postoji pet uzgajališta za pastrve. Postojeća uzgajališta su manjeg kapaciteta, ali ipak doprinose u proizvodnji kvalitetne i zdrave hrane. Na principu takovih malih obiteljskih uzgajališta postoji još mogućnosti razvitka proizvodnje pastrva, a i drugih slatkovodnih riba. Prema raspoloživim vodnim resursima i kontaktima s proizvoñačima pastrva na terenu, postoje male mogućnosti za izgradnju velikog uzgajališta pastrva. Moglo bi se izgraditi samo jedno uzgajalište malo većeg kapaciteta na kopnu. Lokacija tog novog uzgajališta može se smjestiti izvan Nacionalnog Parka "Risnjak" i to na rijeci Kupi na području Zamost – Plešći nakon rječice Gerovčice i prije utoka rijeke Čabranke. Uzgajalište bi moglo imati kapacitet proizvodnje od 40 – 50 tona. Trebalo bi ostaviti mogućnost da se u okviru seoskog turizma omogući izgradnja manjih objekata, gdje je to moguće, za uzgoj salmonida kao i ciprinida s kapacitetima od nekoliko stotina kila do par tisuća kila. Izgradnja takovih mini farmi poboljšala bi ponudu u seoskom turizmu. Ovakvi objekti imaju mali utjecaj na okoliš, a predstavljaju značajan doprinos razvoju turizma. Mrjestilište za mlañ morskih riba i školjkaša Za potrebe predviñenog uzgoja nužno je razmišljati o izgradnji mrjestilišta za mlañ morskih riba i školjkaša. Najpovoljnije mjesto za takvu aktivnost bila bi lokacija na poluotoku izmeñu uvale Žrnovnica i uvale Tepli Porat. Na toj poziciji postoji infrastruktura, malo pristanište, a i mogućnost korištenja morske vode, boćate vode i slatke vode. Lokacija je udaljena od mjesta, a i izgradnjom mrjestilišta ne bi se narušilo okoliš. Postiglo bi se da se proizvodnja mlañi obavlja na području Županije, a ne da ovisi o uvozu iz drugih područja odnosno iz inozemstva.


88

Prateći sadržaji kaveznih uzgajališta na kopnu Samo dimenzioniranje potrebnih obalnih kapaciteta je specifično za svaki zahvat posebno, ovisno o veličini uzgajališta i vrstama koje se uzgajaju. S obzirom da i organizmi iz uzgoja moraju udovoljavati standardima za stavljanje u promet nameće se potreba definiranja nužne obalne infrastrukture. U proceduralnom smislu ta infrastruktura ulazi u sasvim drugi niz postupaka koji je sličan izgradnji obale za potrebe ribolova. Grañevine u kojima se riba priprema za stavljanje u promet mogu biti izvan obalnog područja, ali je nužno (ne samo s higijensko-sanitarnog aspekta) osigurati nesmetan put od grañevine preko obale do uzgajališta i obrnuto. Kako bi se smanjila potrebna učestalost korištenja obala u lukama bilo bi dobro dopustiti izgradnju dijela potrebne obalne infrastrukture u zoni koja je prostornim planom odreñena za uzgoj ribe. Osnovna prateća infrastruktura uzgoja riba:

- privezišta za brodove, - skladišta za hranu, - skladišta za tehničku opremu, - skladišta i prostor za pranje mreža, - prostor za sortiranje i parkiranje ribe, - otpremni centri za školjkaše, - centri za pročišćavanje školjaka, - administrativni prostor, i - prostor za zaposlenike.

Uzgajališta bijele ribe trebaju luke i manipulativne prostore na obali. Iskrcaj ribe može se obavljati u lukama posebne namjene ribarskim lukama i u lukama otvorenim za javni promet. Uzgajališta na moru imaju plutajuće kaveze za uzgoj riba i plutajuće linije za uzgoj školjkaša. Ovi plutajući dijelovi su fiksno učvršćeni pomoću sidara za dno. Metodologija učvršćenja za dno ovisi o specifičnosti svakog lokaliteta tj. o dubini, strujama, vjetru i valovima. Na osnovu navedenih parametara za svaki lokalitet to se treba posebno programirati. Osobito je značajno da se sidrenje odnosno učvršćenje plutajućih uzgajališta napravi s dvostrukim sidrima na svakom sidrištu kao i s adekvatnom težinom sidara. Pravilnim i unaprijed programiranim sidrenjem se u potpunosti sprečava mogućnost pomicanja uzgajališta. To predstavlja vrlo značajni dio postave uzgajališta jer u protivnom može doći do velike štete. Na svakom od predviñenih uzgajališta na moru treba predvidjeti plutajuću platformu na kojoj će se nalaziti manje skladište za hranu kao i manji prostor za boravak radnika. Uzgajivač mora imati osiguran adekvatan brod sa opsluživanje uzgojnog objekta hranom za ribe, kao i za dopremu mlañi, te otpremu konzumne ribe. Na obali treba imati adekvatan skladišni prostor za hranu i opremu, vez za brod, mjesto za pretovar hrane te mjesto za pripremu riba i školjkaša za tržište. Za svaki lokalitet potrebno je na najbližoj lokaciji uzgajalištu osigurati prostor ili da uzgajivač posjeduje dovoljno veliki brod na kojem može obavljati sve radnje vezane na predviñeni uzgoj. Prateće sadržaje na obali treba za svaki lokalitet zbog, specifičnosti infrastrukture, posebno razraditi, a on će ovisiti o lokalnim uvjetima. Svakako će trebati osigurati prostor


89

za skladištenje hrane i opreme, vez za brod, te prostor za pripremu gotovih proizvoda za tržište. 3.1.3.4. Iskorištavanje mineralnih sirovina U Primorsko-goranskoj županiji se nalazi 34 eksploatacijska polja čvrstih mineralnih sirovina što iznosi 5,82 % od ukupnog broja eksploatacijskih polja u Republici Hrvatskoj. Od tehničko-grañevnog kamena u županiji ima 28 eksploatacijskih polja, arhitektonsko-grañevnog kamena ima 1 eksploatacijsko polje, dok je grañevinski pijesak i šljunak zatupljen s 5 eksploatacijskih polja, 4 iz mora i 1 iz nanosa klastičnog materijala na kopnu (Tablica 7). Tablica 7: Broj eksploatacijskih polja u Primorsko-goranskoj županiji prema vrsti sirovine

i njihov udio u odnosu na Republiku Hrvatsku - stanje 2011. g

Sirovina Broj eksploatacijskih

polja u županiji

Postotak u odnosu na eksploatacijska polja iste vrste

sirovine u Hrvatskoj

Tehničko-grañevni kamen 28 8,69 %

Grañevni pijesak i šljunak 5 8,06 %

Arhitektonsko-grañevni kamen 1 1,04 %


90

3.1.4. Uvjeti smještaja društvenih djelatnosti u prostoru 3.1.4.1. Uvjeti smještaja grañevina ustanova odgoja i obrazovanja Ustanove odgoja i obrazovanja se po vrstama dijele na osnovne (matične osnovne škole i područne osnovne škole) srednje škole, te visoko školstvo i znanost (sveučilišta i fakulteti). Matična osnovna škola je odgojno-obrazovna ustanova u kojoj se provodi odgoj i obrazovanje, a ima najmanje po jedan razredni odjel od I. do VIII. razreda. U sastavu osnovne škole mogu biti i područna škola i područni razredni odjeli. Područna škola može biti četverogodišnja i osmogodišnja. Osnovne škole s otežanim uvjetima rada – odgojno-obrazovne ustanove na otocima, u brdsko-planinskim i slabo prometno povezanim područjima te škole koje posebnim propisima ministarstva nadležnog za obrazovanje imaju ili dobiju taj status. Umjetničke osnovne škole su glazbene, plesne, likovne i druge škole koje izvode umjetničke programe. Srednjoškolske ustanove su srednje škole i učenički domovi. Ovisno o vrsti kurikuluma srednje škole mogu imati gimnazijske, strukovne trogodišnje i četverogodišnje programe i umjetničke programe (glazbene, plesne, likovne i druge). Učenički su domovi srednjoškolske odgojno-obrazovne ustanove u kojima se osigurava i primjeren smještaj i prehrana učenika tijekom pohañanja srednjoškolskog obrazovanja. Visoka učilišta su sveučilište, te fakultet i umjetnička akademija u njegovom sastavu, veleučilište i visoka škola. Sveučilište je visoko učilište, koje ustrojava i izvodi sveučilišne studije, znanstveni i visokostručni rad i razvija vrhunsko umjetničko i tehnološko stvaralaštvo. Fakultet je visoko učilište u sastavu sveučilišta koje ustrojava i izvodi sveučilišne studije, znanstveni i visokostručni rad u jednom ili više znanstvenih i obrazovnih područja. Umjetnička akademija je visoko učilište u sastavu sveučilišta koje ustrojava i izvodi sveučilišne studije, znanstveni i umjetnički rad u jednom ili više znanstvenih, obrazovnih i umjetničkih područja. Veleučilište je visoko učilište, koje ustrojava i izvodi stručne studije i razvija visokostručni i umjetnički, a iznimno i znanstveni rad. Visoka škola je visoko učilište (stručno ili umjetničko) u sastavu ili izvan veleučilišta koje ustrojava i izvodi stručne studije i visokostručni rad u jednom ili više obrazovnih područja. Kriteriji za racionalno dimenzioniranje i razmještaj objekata školstva

Donošenjem Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12 i 16/12.) po prvi put je usklañen sustav osnovnog i srednjeg obrazovanja u Republici Hrvatskoj kao dio jedinstvenog sustava odgoja i obrazovanja.

Zakonom je utvrñena obveza osnivača da predlaže mrežu osnovnoškolskih i srednjoškolskih ustanova kojima je osnivač.


91

U lipnju 2008. godine Hrvatski sabor donio je Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja i Državni pedagoški standard srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (NN 63/08. i 90/10.), (nastavno: Državni pedagoški standardi, Standardi) kao temeljne akte koji uz Zakon ureñuju osnovno školstvo i srednje školstvo. Zakon i Državni pedagoški standardi odreñuju da se Mrežom utvrñuju: - ustanove koje obavljaju osnovnoškolsku i srednjoškolsku djelatnost na području

za koje se Mreža utvrñuje, - objekte matičnih i područnih osnovnih škola u kojima se provodi obvezno

osnovno školovanje, te srednjih škola u kojima se provodi srednješkolsko obrazovanje, - pripadajuća upisna područja s kojih je djeci omogućeno pohañanje osnovnih

škola u kojima se provodi odgoj i obrazovanje, - programe obrazovanja koje školske ustanove mogu ostvarivati, uključujući i

posebne programe za učenike s teškoćama u razvoju. Mreža mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja upisnih područja, odnosno školskih ustanova i programa odgoja i obrazovanja. Mreža treba zadovoljiti: - potrebe utvrñene sustavnim praćenjem i predviñanjem demografskih, - gospodarskih i urbanističkih kretanja, - zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja upisnih područja i - uvjete i mjerila propisana Standardom. Ovim Planom odreñuju osnovni kriteriji i smjernice za odreñivanje mreže i uvjeti

razmještaja objekata školstva putem: A) projekcije školoobvezatne populacije B) optimalnih veličina i uvjeta smještaja objekata školstva, C) te kriterija za posebna područja

3.1.4.2. Uvjeti smještaja grañevina kulture

Budući da su kretanja razvoja djelatnosti u kulturi opterećena s neizvjesnošću promjena ukupnih društvenih odnosa, prijedlog mreža grañevina kulture planiran je u skladu s postavljenim sustavom razvojnih središta.

• središte makroregije, regije i Županije, • središta mikroregije, • središta prostornih cjelina, • središta u riječkom prstenu, • lokalna središta - središta općina i • ostala lokalna središta.

Minimalni sadržaji u kulturi odreñeni su neovisno o egzaktnim kriterijima i standardima. U središtima prostornih cjelina, te svim turističkim mjestima Županije treba otvarati muzeje, galerije i zbirke, kako bi se podigla razina turističke ponude.

U svim središnjim naseljima Županije potrebno je otvarati knjižnice i čitaonice, a ostala teže dostupna područja mogu se opslužiti bibliobusevima.


92

3.1.4.3. Uvjeti smještaja grañevina sporta

Sport i sportska rekreacija su potrebe suvremenog čovjeka u svakoj životnoj dobi. One se mogu definirati kao potrebe:

• športa djece i mladeži u procesu odgoja i obrazovanja • natjecateljskog športa u cilju ostvarivanja visokih športskih dostignuća • športske rekreacije grañana do najstarije životne dobi • kineziterapije i invalidskog športa osoba oštećenog zdravlja i s

psihofizičkim smetnjama u razvoju Jedan od temeljnih uvjeta razvoja sportske djelatnosti su sportske grañevine. One obuhvaćaju prirodne i materijalne resurse, kao što su more, ureñene kopnene površine, izgrañene sportske grañevine i borilišta na otvorenom i u zatvorenom prostoru. 3.1.4.4. Uvjeti smještaja grañevina zdravstva

Budući da su kretanja u zdravstvu opterećena s neizvjesnošću promjena ukupnih društvenih odnosa, a posebno promjenom sustava zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, prijedlog mreža objekata zdravstvene zaštite planiran je u skladu s postavljenim sustavom razvojnih središta. - središte makroregije, regije i Županije, - središta mikroregije, - središta prostornih cjelina, - središta u riječkom prstenu, - lokalna središta - središta općina i - ostala lokalna središta. Objekti primarne zdravstvene zaštite moraju se nalaziti u središtu makroregije, u

svim središtima mikroregija, prostornih cjelina, gradova i općina, pa po prostornim cjelinama slijedi: - PC – Delnice - Delnice (centar mikroregije), Mrkopalj, Lokve i Fužine (centri

općina), - PC – Čabar: - Čabar (centar prostorne cjeline), - PC - Vrbovsko Vrbovsko (centar prostorne cjeline) i Brod Moravice, Ravna

Gora i Skrad (centri općina), - PC - Risnjak – nenaseljeno, - PC - Bjelolasica – nenaseljeno, - PC - Rijeka – Rijeka (centar Županije, mikro i makroregije), - PC - Riječki prsten - Matulji, Kraljevica, Bakar, Omišalj, Dražice, Viškovo,

Kastav, Čavle i Klana (centri prostornih cjelina), Kostrena (centar općine), - PC Liburnija - Opatija (centar prostorne cjeline), Lovran i Moščenička Draga

(centri općina ), - PC – Crikvenica – Novi - Crikvenica, Novi Vinodolski (centri prostornih

cjelina), Bribir (centar općine), - PC – Krk- Krk (centar mikroregije), Punat, Malinska, Vrbnik, Dobrinj i Baška

(centri općina),


93

- PC - Cres - Cres (centar mikroregije), - PC – Lošinj - M. Lošinj (centar mikroregije) i - PC - Rab – Rab (centar mikroregije). Objekti sekundarne zdravstvene zaštite moraju biti zastupljeni u svim

mikroregijama, ali nije nužno da se njihova lokacija odreñuje isključivo prema mreži središnjih naselja, već se postojeći objekti preuzimaju u mrežu objekata sekundarne zdravstvene zaštite (Lopača, Matulji i Lovran), a buduće je potrebno planirati isključivo u centrima mikroregija.

*Sekundarna zdravstvena zaštita se provodi najvećim dijelom u poslovno-stambenim zgradama.

Država je donijela svoje standarde po kojima nema buduće gradnje u sekundarnom zdravstvu, pa će se u koliko bude interesa privatnog ulaganja i investicija, ti objekti locirati za Gorski kotar u Delnicama, a na otocima u Krku.

Objekti tercijarne zdravstvene zaštite lociraju se isključivo u Rijeci, kao centru makroregije s iznimkom postojeće Klinike za ortopediju Lovran. 3.1.4.5. Uvjeti smještaja grañevina socijalne skrbi

Budući da su kretanja u području socijalne skrbi opterećena s neizvjesnošću promjena ukupnih društvenih odnosa, prijedlog mreža objekata socijalne skrbi planiran je u skladu s postavljenim sustavom razvojnih središta (Tablica x)

• središte makroregije, regije i Županije, • središta mikroregije, • središta prostornih cjelina, • središta u riječkom prstenu, • lokalna središta - središta općina i • ostala lokalna središta.

Budući da u prostornim cjelinama Čabar i Vrbovsko, ne postoje grañevine socijalne skrbi predlažemo dopunu postojeće mreže grañevina socijalne skrbi u centrima prostornih cjelina PGŽ i to Čabar i Vrbovsko. Ukupan broj osoba starijih od 65 godina 2011. godine iznosi 61 728 ljudi, a kapacitet postojećih grañevina je 1 324 mjesta, od toga u Gorskom kotaru 75 mjesta, u priobalju 912, a na otocima 337 mjesta. Po projekciji za 2021. godinu, broj stanovnika iznad 65 godina će na razini Županije porasti i iznositi će 65 325 ljudi. Kapacitet koji je potrebno osigurati u domovima izračunat je na način da se od projiciranog stanovništva za 2021. godinu odredio postotak od 4 % onih čiji je smještaj potrebno osigurati u domovima. (kriterij dobiven od Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb PGŽ.) To iznosi ukupno 2 611 mjesta, i to 221 u Gorskom kotaru, 2 019 u Priobalju i 371 na otocima. Ukupno planirano povećanje kapaciteta iznosi cca % 50 u odnosu na postojeće kapacitete.


94

3.2. UVJETI KORIŠTENJA, UREĐENJA I ZAŠTITE PROSTORA 3.2.1. Uvjeti korištenje prostora 3.2.1.1. Uvjeti za utvrñivanje grañevinskih područja naselja Tipologija naselja Naselja se prema obliku grañevinskog područja mogu podijeliti na koncentrirana (plošna) i linearna naselja

Slika 11: Tipologija naselja

Koncentrirano naselje reprezentirano je grañevinskim područjem koje je poligon čije osnovne dimenzije (duljina i širina) nisu u značajnoj meñusobnoj disproporciji. Linearno naselje karakteristično je po linijskoj formi koje u pravilu nastaje uz prometnicu, tzv. „cestovno naselje“. Grañevinsko područje je izduljeno, a njegova je širina minimalna, nerijetko obuhvaća samo prometnicu i red grañevinskih čestica s jedne i druge strane.


95

Prema strukturi grañevinskog područja razlikujemo zbijena i raštrkana naselja. Zbijeno naselje je naselje u kojem je struktura grañevinskog područja „gusta“. Raštrkano naselje je naselje koje ima nepravilnu strukturu zbog koje u grañevinskom području ima neizgrañenih površina. Obzirom na strukturu izgradnje i koncentrirano i linearno naselje može biti zbijeno ili raštrkano. Analiza tipova naselja na području Primorsko - goranske županije izvršena je uzimajući u obzir i oblik (koncentriran/linearan) i strukturu grañevinskih područja naselja (zbijena/raštrkana). Analizirano je područje svake JLS, a rezultati su sintetizirani na razini mikroregija (MR): Dimenzioniranje grañevinskih područja naselja Prethodnom analizom tipova naselja koja se temelji na obliku i strukturi njihova grañevinskog područja napravljen je pokušaj da se u odnosu na ustanovljeni tip procijene unutarnje rezerve „sakrivene“ u izgrañenom dijelu naselja. Analiza je pokazala da odreñeni tipovi naselja doista kriju unutarnje rezerve koje u važećim PPUO/G-ima (iz raznih razloga) u pravilu nisu iskazane. Meñutim, kroz rad, ocijenjeno je da navedeni podaci nisu dostatni da bi se temeljem njih sa sigurnošću mogli odrediti racionalni kriteriji za dimenzioniranje grañevinskih područja pojedinih tipova naselja. Zbog toka se prišlo daljnjem analiziranju grañevinskih područja naselja, ali ovaj puta na način da je izvršeno stvarno „mjerenje“strukture naselja, utvrñivanjem stvarno neizgrañenih površina unutar izgrañenog dijela naselja. Te površine svakako jesu potencijal za daljnje širenje naselja, na koji se u pravilu ne računa kada se govori o potrebi širenja naselja. Ovdje su one nazvane „rezervom“ u izgrañenom dijelu grañevinskog područja naselja. Područja „rezerve“ su područja unutar kojih je najracionalnije graditi, jer su u pravilu ureñena (izvršena je priprema i komunalno opremanje). „Mjerenje“ nije izvršeno za grañevinska područja svih naselja, jer bi to bio ogroman posao, koji vjerojatno ne bi polučio bitno različite rezultate. Umjesto toga izvršena je procjena površine rezervi, odnosno udjela tih rezervi (u %) u odnosu na ukupnu izgrañenu površinu grañevinskog područja. Te su površine potom stavljene u korelaciju sa neizgrañenim dijelom grañevinskog područja te su na taj način dobivene površine koje predstavljaju ukupan prostorni potencijal za širenje naselja. Procjena je izvršena na uzorku od 32 naselja. Analizirano je 8 naselja na području mikroregije Gorski Kotar, 11 naselja u mikroregiji Priobalju, 7 naselja u mikroregiji Otok Krk, 4 naselja u mikroregiji Cres i Lošinj i 2 naselja u mikroregiji Otok Rab. Procjena za svaku mikroregiju je pojedinačno izračunata temeljem prosječnih dobivenih postotaka za svaku JLS (odnosno svaki uzorak). Radi preciznosti izračuna za mikroregije kod kojih su uočena veća odstupanja od prosječnih vrijednosti izuzet je najmanji i najveći postotak dobiven za pojedinačne uzorke.


96

Tablica 8: Procjena rezervi u izgrañenom dijelu grañevinskog područja naselja i procjena ukupne slobodne površine za grañenje u grañevinskim područjima naselja

„rezerve“ u odnosu na izgrañeni dio GPN (%)

„rezerva“ + neizgrañeni dio GPN (%) MR GRAD/OPĆINA

Procjena za JLS

Procjena za MR

Procjena za JLS

Procjena za MR

Ravna Gora N11(c.n) 24 40 Ravna Gora dio naselja 21 35 Lokve N4/1 (centr.naselje) 25

47 Lokve

dio naselja N3/1 16 19 Delnice (centr. naselje) 8 40

Delnice Bela Vodica 74 74 Čabar N 65 (centr. naselje) 33

49

GO

RS

KI

KO

TA

R

Čabar Vrhovci N 58 78

30%

83

48%

Crikvenica (centr. naselje)

6 27 Crikvenica

Jadranovo 19 56 Kraljevica (centr. naselje)

19 40

Križišće 47 55 Kraljevica

Bakarac 31 43 Novi Vinodolski(c. n.) 4 20 Novi

Vinodolski Povile 15 29 Čavle Potkilavac 24 26 Opatija Veprinac 20 52 Mošćenička Draga

Mošćenička Draga(c.n.)

10 21

PR

IOB

AL

JE

Kostrena Kostrena (centr. naselje)

15

18%

59

40%

Krk (centr. naselje) 16 32 Brusići 72 77 Krk Lakmartin 23 59

Punat Punat (centr. naselje) 9 26 Vrbnik Vrbnik (centr. naselje) 32 43

Omišalj Omišalj (centr. naselje)

31 47

OT

OK

KR

K

Malinska Sv. Anton i Sv. Ivan 58

32%

65

49%

Cres (centr. naselje) 17 40 CRES Cres

Loznati 20 30 Mali Lošinj (centr. naselje)

11 24 LOŠINJ Mali Lošinj

Ilovik 17

16%

45

35%

Rab (centr. naselje) 6 15% 15 26% OTOK RAB

Rab Kriškovići 24 36

*Napomena:


97

Bez obzira na relativno mali uzorak analizom je nedvojbeno utvrñeno postojanje značajnih rezervi unutar izgrañenog dijela grañevinskog područja, a sukladno tome i značajno veće rezerve od onih koje su u PPUO/G-ovima iskazane u formi „neizgrañenog dijela grañevinskog područja“. Podaci o rezervama u izgrañenom dijelu za pojedine mikroregije su različiti i kreću se od 15 - 18% rezerve za mikroregije otok Rab, Cres i Lošinj te Priobalje, do 30-ak % rezerve za Gorski kotar i otok Krk. Gotovo u pravilu analizirana središnja naselja imaju manji postotak rezerve od ostalih naselja (primjerice središnje naselje Krk ima 16% rezerve dok naselje Brusići ima čak 72%). Kada su slobodnim površinama unutar izgrañenog dijela naselja (rezervama) pribrojene površine koje su PPUO/G utvrñene kao neizgrañeni dio grañevinskog područja pokazalo se da su udjeli slobodnih površina na koje je moguće širenje u odnosu na ukupnu površinu grañevinskog područja, značajni. Primjerice, udio slobodnih površina na koje se naselja mogu širiti u mikroregijama Otok Krk i Gorski kotar iznosi gotovo 50%, u mikroregijama Priobalje 40%, u mikroregiji Cres -Lošinj 35%, dok je jedino u mikroregiji Provedene analize pokazuju da u Županiji postoje značajne rezerve slobodnih površina za razvoj naselja u okviru utvrñenih GPN. Osim već poznatih rezervi iskazanih kao neizgrañeni dio GPN (koji je definiran kao prostor za buduće širenje naselja) i za koji je utvrñeno da na razini Županije iznosi oko 21% od ukupno planirane površine svih naselja, ustanovljene su i rezerve unutar izgrañenih dijelova naselja. Na području Županije stvarno izgrañeni dio zauzima (tek!) 60% utvrñenih grañevinskih područja naselja, dok je slobodnih površina za razvoj naselja (stvarno neizgrañenih) gotovo 40%. Podaci po mikroregijama vrlo malo odstupaju od utvrñenog županijskog prosjeka. U taj još uvijek slobodni prostor može se, temeljem utvrñenih kriterija iz Strategije RH, smjestiti još gotovo 174.000 novih stanovnika (bez Rijeke)! Dakle, više nego što danas ima stalnih stanovnika u Županiji (bez Rijeke). A projekcija broja stanovnika za 2031.g. ne daje niti približno uporište za očekivanje takvog broja novih stanovnika, naprotiv, ukazuje na status quo. Analizom je pokazano da se grañevinska područja naselja na području Županije ne trebaju povećavati u narednom planskom razdoblju. Eventualnu potrebu za proširenjem na području čitave Županije moguće je ostvariti na način kako je to danas Zakonom propisano za ZOP. Grañevinsko područje naselja može se proširiti za najviše 20% površine njegova izgrañenog dijela, ako je taj dio veći od 80% površine tog grañevinskog područja. Potreba za proširenjem, u koliko se nastave trendovi rasta, možda će se ponajprije dogoditi u nekim naseljima u Općini Viškovo i Gradu Kastvu. Strukturiranje grañevinskih područja Naselje je mjesto stalnog i/ili povremenog boravka ljudi, odnosno mjesto u kojemu stanovnici stanuju i zadovoljavaju svoje osnovne potrebe vezane uz rad i odmor. Naselje se u pravilu definira kao administrativna jedinica i naziva se „statističkim naseljem“. No, u planerskoj praksi, naseljem se razumijeva fizička struktura, a ne administrativni obuhvat. Sukladno tome, ovim Planom naselje se definira kao struktura grada, sela, ili drugog oblika stanovanja i pratećih funkcija u izgrañenom ili planiranom


98

opsegu. Odnos „statističkog naselja“ , naselja i ostalih fizičkih struktura unutar njega prikazan je na shemi .

Slika 12: Odnos statističkih naselja, naselja i ostalih fizičkih struktura

U Primorsko-goranskoj županiji statističke granice naselja nerijetko dijele fizičku strukturu naselja i na nekoliko dijelova. Stoga je nužno prilagoditi granice statističkih naselja, fizičkoj formi naselja, odnosno njegovom grañevinskom području. S tim u vezi nužno je definirati upravo forme grañevinskog područja. Naselje može činiti samo jedno, cjelovito grañevinsko područje. No nije rijedak slučaj, da naselju pripadaju i još neka grañevinska područja, koja su u funkcionalnoj vezi s „osnovnim“grañevinskim područjem. Ta se grañevinska područja tretiraju kao izdvojeni dijelovi osnovnog grañevinskog područja. Izdvojeni dijelovi nastaju zbog djelovanja tradicijskih, prostornih, i drugih funkcionalnih utjecaja. Stvaranje izdvojenih dijelova naselja ovisi o:

– genezi naselja, – konfiguraciji terena, – broju i načinu života stanovnika, – gospodarskim djelatnostima koja prevladavaju na odreñenom području – društvenim procesima i dr.

Odnos „glavnog“ i izdvojenih dijelova naselja bazira se na funkcionalnoj povezanosti. Naime, iz naselja se iz različitih razloga izdvajaju pojedine funkcije (stambena, komunalna, društvena, sportsko-rekreacijska itd.).


99

3.2.1.2. Uvjeti za utvrñivanje područja za grañenje izdvojenih namjena Za smještaj izdvojenih namjena ovim se Planom odreñuju:

- područja za smještaj izdvojenih namjena (za namjene odreñene Zakonom i grañevine od državnog i županijskog značaja, odreñena položajem, veličinom, vrstom i najvećim dopuštenim kapacitetom) - kriteriji i smjernice za odreñivanje grañevinskih područja izdvojenih

namjena i - kriteriji i smjernice za grañenje izvan grañevinskih područja

Prostornim planom ureñenja općine/grada površine za grañenje grañevina izdvojenih namjena, sukladno kriterijima i smjernicama ovog Plana, odreñuju se kao:

- grañevinska područja izdvojenih namjena - površine izvan grañevinskog područja

Grañevinska područja formiraju se za grañenje grañevina gospodarske i sportske namjene, te za groblja. U grañevinska područja izdvojene namjene mogu se smještati i druge namjene u funkciji osnovne. U grañevinskim područjima izdvojenih namjena ne može se planirati stambena namjena. Grañevinsko područje u pravilu je zbir grañevinskih čestica planom odreñene namjene. Svaka grañevina osnovne namjene ima svoju grañevinsku česticu, a zbir tih grañevinskih čestica i grañevinskih čestica infrastrukture i ostalih „zajedničkih“ sadržaja, čini grañevinsko područje. U specifičnim slučajevima grañevinsko područje može činiti i samo jedna grañevinska čestica. Naime, česte su izdvojene namjene „samostalne“ u prostoru, čije površine čine jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, unutar jedne grañevinske čestice. Ove namjene zahtijevaju gradnju jedne, a nerijetko i više grañevina koje su meñusobno funkcionalno ili tehnološki povezane (složena grañevina). Unutar te jedinstvene funkcionalne cjeline grade se grañevine i ureñuju površine isključivo u funkciji jedne jedine djelatnosti. Planom se ovakve površine za grañenje (na kojima se planira gradnja grañevina u funkciji jedne namjene, na jednoj grañevnoj čestici) takoñer ustrojavaju kao grañevinska područja. Meñutim, ova se grañevinska područja razlikuju od grañevinskih područja koje se sastoje od više grañevinskih čestica u način njihova opremanja (pod opremanjem se podrazumijeva izgradnja komunalnih objekata i ureñaja - prometnica, vodova struje, vode, odvodnje, plina, ureñenje zelenih površina itd.). Naime, prometne, infrastrukturne i ostale komunalne površine unutar grañevinskog zemljišta ne formiraju zasebnu grañevnu česticu, nego predstavljaju interne komunikacije/ureñaje unutar grañevinske čestice složene grañevine. Sukladno tome, svaka aktivnost u smislu definiranja površina za grañenje/ureñenje unutar funkcionalne cjeline ne tretira se kao razgraničenje grañevnih čestica pojedinačnih grañevina u sastavu složene grañevine već kao ureñenje grañevne čestice. Zbog navedenih specifičnosti ove vrste grañevinskih područja izdvojenih namjena, trebalo bi omogućiti različit način provoñenja prostornih planova (neposredna provedba PPUO/G), od one propisane za „klasična“ grañevinska područja.


100

Grañevinska područja formiraju se za slijedeće gospodarske, sportske i komunalne namjene izdvojene iz naselja:

• Gospodarska namjena – Proizvodna (veliki ind. Kompleksi prerañivačke ind., veliki obrtnički

pogoni i sl. ) – Poslovna (manji proizvodni pogoni-obrtništvo, poljoprivredna

gospodarstva, skladišta, komunalni servisi i sl.) – Ugostiteljsko-turistička (t1, t2,t3) – Eksploatacija min. Sirovina (kada se uz exploataciju vrši i prerada)

• Sportska namjena – Sportski centri – Pojedinačne sportske grañevine

• Groblja – (velika groblja od značaja za županiju, groblja u funkciji više jls ili više

naselja) • Gospodarenje otpadom

– (velika odlagališta od značaja za državu/županiju) Područja i uvjeti za utvrñivanje grañevinskih područja gospodarske namjene a) Proizvodna i poslovna namjena U površine za grañenje proizvodne i poslovne namjene smještaju se proizvodne i/ili poslovne djelatnosti koje onečišćuju okoliš unutar propisanih ograničenja i imaju specifične zahtjeve proizvodnog odnosno poslovnog procesa. Razlikujemo dvije osnovne kategorije namjene, proizvodne i poslovne. Proizvodna namjena obuhvaća industrijske komplekse prerañivačke industrije i grañevinarstva. Podrazumijeva se proizvodnja koja zahtijeva značajnije prostorne i ljudske resurse, te može imati značajniji utjecaj na prostor i okoliš. Poslovna namjena obuhvaća pogone proizvodnog obrta, trgovačke i skladišne komplekse, servise različitih djelatnosti (uključujući i komunalnu djelatnost) i sl. U grañevinskim područjima poslovne namjene mogu se smještati i druge namjene u funkciji osnovne npr. ugostiteljsko-turistička (npr.restoran, poslovni hotel i sl.), rekreacijska (npr. razne vrste manjih igrališta u funkciji rekreacije zaposlenika zone i sl.), društvena (vrtić za djecu zaposlenika poslovne zone i sl.), i sl. Grañevine ovih „pomoćnih“ djelatnosti mogu se graditi kao samostalne na vlastitoj grañevinskoj čestici ili kao pomoćne grañevine na grañevinskoj čestici grañevine poslovne namjene. U cilju osiguranja prostora za razvoj proizvodnih i poslovnih gospodarskih djelatnosti od državnog značaja ovim Planom su odreñena područja unutar kojih će se prostornim planom ureñenja općine odnosno grada odrediti grañevinska područja gospodarske namjene, odnosno potezi na kojima je za očekivati razvitak zona od županijskog značaja. Zone lokalnog značaja nisu ovim Planom posebno prostornopozicionirane.


101

b) Ugostiteljsko turistička namjena Ovim se planom odreñuju područja ugostiteljsko turističke namjene izvan naselja u koje se smještaju različite vrste ugostiteljsko-turističkih grañevina iz skupine hoteli (T1), turistička naselja (T2) i kampovi, odnosno autokampovi (T3). Polazna osnova za utvrñivanje područja jesu odredbe članaka 63a. i 63.b. Prostornog plana primorsko goranske županije (SN 14/00, 12/05, 50/06 i 08/09) za područje županije koje se nalazi unutar ZOP-a i grañevinska područja ugostiteljsko-turističke namjene utvrñena prostornim planovima općina i gradova za područje županije izvan ZOP-a. Grañevinska područja odreñena navedenim planovima valorizirana su u odnosu na njihov položaj u prostoru (položaj u odnosu na naselje), stupanj njihove dosadašnje realizacije (izgrañenost) i mogućnost njihove buduće realizacije u odnosu na današnje trendove i ekonomsku isplativost. Temeljem izvršene analize odreñena su područja za ugostiteljsko turističku namjenu koja se samo dijelom podudaraju sa onima iz prethodnog PPŽ. Naime, analiza je pokazala da se dio zona danas nalazi u naselju ili neposredno uz njega i funkcionalno mu pripadaju, te je neprirodno izdvajati ih iz naselja, u izdvojene zone. Stoga su takve zone iskazane kao zone u naselju i sada čine grañevinsko područje naselja. Prethodnim su županijskim planom kao zone ugostiteljsko turističke namjene odreñene i površine vikend naselja. Obzirom da se radi o specifičnim, samo uvjetno“komercijalnim“ zonama u kojima se ne odvija klasična ugostiteljsko-turistička djelatnost već specifičan (povremeni) način stanovanja ovim su Planom sve takve zone izuzete iz popisa zona izdvojenih iz naselja. Ovim planom one se, kao i turističke zone u naselju, tretiraju kao sastavni dio naselja ako se nalaze unutar njega, ili kao izdvojeni dio grañevinskog područja naselja u koliko se nalaze izvan njega. Na opisani način utvrñena područja ugostiteljsko-turističke namjene odreñena su položajem, vrstom, max. veličinom i kapacitetom. Kriteriji za definiranje grañevinskih područja Temeljem kriterija maksimalne površine, vrste ugostiteljsko-turističkog sadržaja, i maksimalnog kapaciteta iskazanih u prethodnoj tablici, prostornim planom ureñenja općine odnosno grada razgraničavaju se grañevinska područja ugostiteljsko turističke namjene, na način da se odreñuje oblik i odabire vrsta, u koliko je zadana opcijski. Veličina razgraničenog grañevinskog područja i smještajni kapacitet ne smije prelaziti zadani maksimum. Grafička interpretacije područja ugostiteljsko turističke namjene u kartografskim prikazima ovog plana ne predstavlja grañevinsko područje, ni oblikom, niti veličinom i ne prenosi se u PPUO/G. Grañevinsko područje pozicionira se na (u,uz) područje odreñenom Planom, vodeći računa o ograničenjima koja proizlaze iz osjetljivosti prostora. U grañevinsko područje mogu se smještati različite vrste ugostiteljsko-turističkih grañevina, sukladno odredbama ovog Plana. Moguće su različite kombinacije (npr. T1 i T2 i T3 ili T 1 i T2, ili T2 i T3 ili T1 i T3) u okviru istog grañevinskog područja. U okviru pojedine vrste smještaju se grañevine osnovne (ugostiteljsko-turističke namjene) za pružanje usluge smještaja i prehrane i prateći sadržaji trgovačke, uslužne, sportske, rekreacijske, zabavne i slične namjene u funkciji osnovne.


102

U grañevinskom području ugostiteljsko turističke namjene može se prostornim planom ureñenja općine ili grada planirati privezište, kao prateći sadržaj u funkciji osnovnog ugostiteljsko turističkog sadržaja. Privezište je sastavni dio funkcionalne cjeline ugostiteljsko turističke namjene, a ne zasebna cjelina (luka).

Maksimalan broj vezova jednog ili više privezišta iznosi najviše 20% ukupnog broja smještajnih jedinica, odnosno najviše 200 vezova. Grañevinsko može činiti i samo jedna vrsta ugostiteljsko-turističke grañevine koja po svom obilježju čini jedinstvenu funkcionalnu cjelinu (npr. T3-kamp), u pravilu zatvorenog tipa. U ovom slučaju (složena) ugostiteljsko-turistička grañevina gradi se na jednoj grañevnoj čestici, unutar kojeg nema javnih prometnih i komunalnih površina i koje se koriste pod posebnim režimom). Obzirom da u ovom slučaju ne postoji ni potreba niti mogućnost razgraničenja „javne“ od „privatne“ funkcije, bespredmetna je izrada provedbenih planova, obzirom da im je to primarna uloga. Planiranje ovakvih složenih grañevina trebalo bi biti dovršeno na razini općinskog/gradskog plana, nakon čega bi trebala uslijediti njihova neposredna provedba. Rješavanje prostornih i inih odnosa izmeñu dijelova složene grañevine i ureñenje površina unutar grañevinske čestice trebao bi biti predmet idejnog projekta, a ne plana . Kapacitet grañevinskog područja odreñuje se prostornim planom ureñenja općine/grada u ovisnost o vrsti i kategoriji ugostiteljsko- turističkih grañevina koje se u njega smještaju, sukladno kriteriju gustoće, iskazane u formi maksimalnog broja ležaja po hektaru, odnosno maksimalnoj površini po ležaju:

Tablica 9: Kategorije ugostiteljsko-turističkih grañevina

VRSTA KATEGORIJA MAKSIMALAN

BROJ LEŽAJA/HA

M2/LEŽAJ

više od ***** 50 200 ***** 70 143 **** 100 100

T1 - Hotel

*** 120 83 **** i više 100 100

*** 110 91 T2 - Turističko naselje ** 120 83

T3 - Kamp sve 120 83 Prostorni uvjeti za stjecanje kategorije smještajnih kapaciteta proporcionalni su s razinom kategorije. Tako je za hotelski smještaj od dvije do pet zvjezdica potrebno planirati od 83 do 143 m2 po ležaju, turističkog odnosno apartmanskog naselja od dvije do četiri zvjezdice (u slučaju turističkog naselja i pet zvjezdica) od 83 do 100 m2 a za sve kampove od 83 m2 po ležaju. c) Mineralne sirovine

Ovim planom su odreñena 28 eksploatacijska polja tehničko-grañevnog kamena, 2

eksploatacijska polja ugljikovodika u epikontinentalnom pojasu Jadrana koji se prostire u nekoliko županija RH, 1 eksploatacijsko polje grañevnog šljunka, 4 eksploatacijska polja


103

grañevnog pijeska i šljunka iz mora. Na području Primorsko-goranske županije se nalazi 1 istražni prostor tehničko-grañevnog kamena. Nova eksploatacijska polja odreñivat će se temeljem Rudarsko-geološko studije Primorsko-goranske županije kojom su definirani potencijalnost prostora po vrstama mineralnih sirovina, prijedlog gospodarenja, te način sanacije tijekom korištenja i nakon zatvaranja eksploatacijskih polja, odnosno ureñenja prenamjenom napuštenih polja. Površine izvan grañevinskog područja naselja namijenjene eksploataciji mineralnih sirovina mogu se planirati kao: - grañevinska područja, ako se pored osnovne funkcije (exploatacija) smještaju i

grañevine za preradu mineralne sirovine ili neke druge grañevine koje nisu neposredno vezane uz exploataciju. - grañevinska zemljišta izvan grañevinskog područja, u cilju formiranja

eksploatacijskog polja i smještaja grañevina u funkciji eksploatacije Prostorni planovi ureñenja gradova/općina moraju odrediti planskim mjerama sve elemente zaštite prostora i okoliša prije, za vrijeme i poslije korištenja, uključivo sanaciju i konačnu namjenu površina za eksploataciju mineralnih sirovina, poglavito kamenoloma i iskopa šljunka. Nova eksploatacijska polja odreñivat će se na najmanje vizualno osjetljivim lokacijama uz uvjet izrade studije krajobrazne analize.

Planirani zahvati eksploatacije mineralnih sirovina moraju se uskladiti u odnosu na zahtjeve zaštite okoliša i prirode te uvjetima ostalih korisnika u susjednim prostorima. Eksploatacijska polja moraju biti udaljena minimalno od:

─ grañevnih područja (naselja), 500 m. ─ grañevnih područja izvan naselja, 300 m ─ grañevnih područja ugostiteljsko-turističke i sportske namjene, 500 m ─ grañevina izvan grañevnog područja, 200 m ─ zaštićene obale mora i voda, 500 m ─ zaštićenih dijelova prirode i okoliša, 200 m

Prometna povezanost (cesta) eksploatacijskog polja na državnu ili županijsku cestu ne smije se odvijati preko grañevnih područja. Eksploatacijska polja ne mogu se odobravati:

a) unutar grañevinskih područja, b) u zaštićenim dijelovima prirode i okoliša, c) na prostoru osobito vrijednog poljoprivrednog zemljišta (P2), d) unutar infrastrukturnih koridora i e) na području sanitarnih zona izvorišta odreñenih posebnim propisom.

d) Sport Grañevine sportske namjene u pravilu se grade u naselju. Iznimno, mogu se graditi i izvan naselja, kada su na jednom mjestu koncentrirane sportske aktivnosti koje iziskuju velike površine koje nisu primjerene naselju ili kada se grade sportske grañevine za sportove vezane uz prirodno okruženje (npr. skijališta, golf i sl.). U cilju osiguranja prostora za razvoj sportskih aktivnosti od državnog i županijskog značaja ovim Planom su odreñena područja unutar kojih će se prostornim planom ureñenja općine odnosno grada odrediti grañevinska područja sportske namjene. Područja su namijenjena smještaju sportskih centara i golf igrališta.


104

Na području županije Planom su odreñeni sportski centri namijenjeni odvijanju različitih vrsta sportova. U grañevinskim područjima sportskih centara osnovna djelatnost, odnosno aktivnost je sport. U cilju odvijanja osnovne aktivnosti u grañevinsko područje smješta se jedna ili više grañevina u funkciji odvijanja sportskih aktivnosti (otvorena i zatvorena igrališta/borilišta-dvorane sa pratećim sadržajima u funkciji sportskih aktivnosti) i grañevine drugih namjena (prateći sadržaji ugostiteljske, trgovačke, uslužne, rekreacijske, zabavne i slične namjene) u funkciji osnovne namjene. U sportskim centrima mogu se (osim pratećih ugostiteljskih) planirati i smještajni kapaciteti namijenjeni smještaju korisnika i posjetitelja sportskog centra. Smještajni kapaciteti se mogu planirati:

a) Kao sadržaji u funkciji osnovne namjene u planiranim sportskim centrima sastavni su dio sportske grañevine (unutar grañevne čestice)

b) Kao odvojena grañevina, tada se grañevinsko područje sportske namjene sastoji iz sportske grañevine i turističke grañevine u kojoj se nalaze smještajni kapaciteti. Smještajni dio, kao prateća namjena osnovnoj, ne može se graditi prije nego li je izgrañena osnovna, sportska namjena.

Sportski centri odreñeni su položajem, vrstom sportskog sadržaja koji se u njih smješta, veličinom i maksimalno dopuštenim smještajnim kapacitetom, kako slijedi:

MAX. VELI ČINA

MAX. SMJEŠTAJNI KAPACITET

OPĆINA POLOŽAJ NAZIV

(HA) (LEŽAJA) Čavle/Jelenje 1. Grobničko polje SC Grobnik 1 271 300 Čavle 2. Grobničko polje - Kovačevo SC Grobnik 2 65 - Rijeka 3. Rujevica SC Rujevica 25 - Čavle 4. Platak SC Platak 426 2050

Golf igrališta Golf igralište je vrsta sportskog centra, koja za realizaciju zahtijeva velike površine, a u eksploataciji ima specifične tehnološke zahtjeve, pa se stoga odreñuje zasebno od ostalih vrsta sportskih centara. Kao i ostali sportski centi i golf igralište je jedinstvena funkcionalna cjelina unutar koje se, u pravilu, nalaze slijedeće grañevine i ureñene /neureñenih površine:

- teren za igranje golfa s pripadajućom infrastrukturom i akumulacijskim jezerima, - klupska kuća, - servisna zgrada, - golf akademija, - parkiralište te - ureñeni i prirodni krajobraz.

Tipovi golf igrališta mogu se odrediti u odnosu na prirodna obilježja, odnosno položaj u Županiji i prema načinu korištenja igrališta. Prema prirodnim obilježjima lokacije za golf igrališta mogu biti obalna (morska) i planinska (gorska). Prema načinu korištenja razlikuju se slijedeći tipovi:


105

- standardno igralište (klasično) - 9,18 ili 27 polja + vježbalište - kratko igralište s 9 polja (u pravilu sastavni dio standardnog igrališta,

skraćeni ciklus) - kratko «pitch and putt» igralište(nije samostalno, nego u okviru standardnog

igrališta) - vježbalište (u okviru svakog standardnog igrališta (2-3ha), ali može biti i

samostalno. Golf igralište u svom izvornom obliku nema smještajnih kapaciteta, ili su oni kao prateći sadržaj, smješteni unutar klupske kuće. Sukladno tome radi se o veoma malim smještajnim kapacitetima isključivo za potrebe igrača.

Tablica 10: Lokacije za smještaj kombiniranih golf igrališta

grañevinsko područje golfa

golf igralište ugostiteljsko-turistički

sadržaji

veličina max.površina za grañenje

„max. ekonomičan“

kapacitet površina općina/grad položaj vrsta

(ha) (ha) (ležaja) (ha)

Opatija Dobreč standardno 9-18 polja

do 90 1,5 500 10

Klana Rojno standardno 18-27 polja

do 190 1,5 800 10

Dobrinj Rudine standardno 18-27 polja

do 193 1,5 600 12

Jelenje Dubina standardno 18-27 polja

do 109 1,5 800 16

Novi Vinodolski

Malo polje

standardno 19-8 polja

do 100 1,5 500 10

Mali Lošinj Ustrine standardno 18-27 polja

do 200 1,5 800 16

Meñutim, golf igrališta se radi ekonomičnosti njihove izgradnje i održavanja, nerijetko kombiniraju sa smještajnim kapacitetima, koji svojom veličinom i sadržajem nadilaze definiciju „pratećeg sadržaja u funkciji osnovne namjene“. Samo golf igralište i ugostiteljsko-turistički (smještajni) sadržaji najčešće su meñuzavisne prostorno-organizacijske cjeline, koje mogu biti u slijedećim meñuodnosima:

– Golf igralište je samostalno (golf igralište u užem smislu) u grañevinskom području sportske namjene (R), a turističke grañevine iz skupine hoteli lociraju se uz njega ili u njegovoj neposrednoj blizini u zasebnom grañevinskom području ugostiteljsko-turističke namjene (T).

– Kombinirano golf igralište s pripadajućom površinom za ugostiteljsko - turističke grañevine iz skupine hoteli čini dvije zasebne prostorno-funkcionalne cjeline u okviru jednog grañevinskog područja sportske namjene (golf igralište u širem smislu).

Obzirom da se smještajni kapaciteti u/uz golf igralište planiraju u prvom redu radi osiguranja isplativosti investicije samog golf igrališta, logično je da isti investitor gradi


106

obje grañevine. Sukladno tome, ovim planom grañevinsko područje golfa odreñeno je kao grañevinsko područje sportske namjene u kojem se može graditi sportska grañevina i smještajna grañevina iz skupine hoteli (T1). Smještajni kapaciteti odreñen je za svaki lokalitet golfa sa maksimalnim kapacitetom ležaja temeljem maksimalne gustoće od 60 ležaja/ha. Smještajni kapaciteti se ne mogu graditi ako nije izgrañen sportski dio grañevnog područja. Ovim Planom odreñene su slijedeće lokacije golf igrališta na području Županije, odreñene temeljem vrednovanja lokacija koje su već ranije odreñene prostornim planovima JLS sa područja Županije. e) Groblja Kao groblje od značaja za županije odreñeno je groblje Drenova. f) Gospodarenje otpadom Sustav zbrinjavanja otpada na području Županije čine grañevine za gospodarenje komunalnim i posebnim vrstama otpada.

Sustav gospodarenja komunalnim otpadom čine slijedeće grañevine: - ŽCGO Marišćina (središnja županijska grañevina za zbrinjavanje otpada), - pretovarne stanice (mjesta na kojima se otpad preusmjerava na ŽCGO

Marišćina) te - mreža reciklažnih dvorišta i eko-otoka.

Grañevinsko područje potrebno je utvrditi samo za središnju zonu za gospodarenje otpadom Marišćina. U sklopu grañevinskog područja potrebno je planirati prostor za odvijanje sljedeće aktivnosti:

- prihvat i obrada komunalnog otpada te odlaganje metanogene frakcije komunalnog otpada, - prihvat prethodno obrañenog neopasnog proizvodnog otpada i odlaganje tog

otpada, - prihvat i privremeno skladištenje odvojeno sakupljenog otpada koji se može

ponovno uporabiti ili reciklirati, - privremeno skladištenje opasne komponente komunalnog otpada iz

domaćinstava te - obrada grañevinskog otpada s djelomičnim odlaganjem i odlaganje

grañevinskog otpada koji sadrži azbest. Ostale grañevine u sustavu zbrinjavanja komunalnog otpada, kao i grañevine u sustavu zbrinjavanja posebnih kategorija otpada mogu se graditi kao grañevine izvan grañevinskog područja. Za njih se prostornim planom ureñenja grada/općine odreñuje grañevinsko zemljište izvan grañevinskog područja.


107

3.2.1.3. Uvjeti za grañenje izvan grañevinskih područja Gradnja izvan grañevinskog područja podrazumijeva gradnju ili ureñenje pojedinačnih grañevina i zahvata. Temeljem kriterija iz ovog Plana, prostornim planom ureñenja općine ili grada odreñuju se uvjeti za neposrednu provedbu gradnje grañevina izvan grañevnog područja. Izvan grañevinskih područja može se graditi na planom odreñenim grañevinskim zemljištima i na prirodnim površinama. Grañevinsko zemljište izvan grañevinskog područja odreñuje se planom kada se izvan grañevinskog područja planira izgradnja grañevina koje nisu u funkciji korištenja prirodnih resursa (primarne proizvodnje) i/ili grañevina koje svojom veličinom, tehnološkim procesom i drugim obilježjima, značajno mijenjaju prirodna obilježja područja na kojima se grade. Unutar grañevinskog zemljišta za ove grañevine utvrñuje se grañevinska čestica. Na prirodnim površinama mogu se graditi grañevine koje su isključivo u funkciji iskorištavanja prirodnih resursa, a svojom funkcijom, veličinom, tehnologijom i ostalim obilježjima ne utječu bitno na svojstva prirodnih površina. Karakteristika je ove gradnje da se grañevine grade na čestici osnovne namjene (poljoprivredno zemljište, šuma itd.) a bez da se formira zasebna grañevinska čestica za izgrañenu grañevinu. Za grañevine izvan grañevinskog područja namjena, položaj, vrsta, veličina, kapacitet i ostali uvjeti za grañenje i ureñenje odreñuju se putem prostornog plana ureñenja općine ili grada. Grañenje na grañevinskim zemljištima U grañevinska zemljišta mogu se smještati slijedeće izdvojene namjene:

─ gospodarska namjena * exploatacija mineralnih sirovina,

─ infrastrukturna namjena * grañevine prometne infrastrukture, * infrastrukturne grañevine vode i odvodnje * grañevine energetske infrastrukture

─ posebna namjena * kompleksi i grañevine u funkciji obrane RH,

─ komunalna namjena-grañevine za gospodarenje otpadom ─ ostale namjene

* sportske i rekreacijske grañevine * specifične grañevine društvenih djelatnosti (lječilišta, sakralne grañevine i

sl). a) Grañevine gospodarske namjene Od grañevina gospodarske namjene izvan grañevinskog područja grade se grañevine za korištenje mineralnih sirovina kao jednonamjenske funkcije, a prema kriterijima za eksploatacija mineralnih sirovina u grañevnom području.


108

b) Grañevine infrastrukturne namjene Pod grañevinama infrastrukture podrazumijevaju se vodovi i grañevine u funkciji prometnog sustava, sustava veza, vodnogospodarskog sustava i sustava energetike, smješteni u infrastrukturne koridore. Kriteriji za planiranje grañevina infrastrukture odreñni su u točki 3.6. Razvoj infrastrukturnih sustava. c) Grañevine posebne namjene Pod grañevinama posebne namjene podrazumijevaju se vojni kompleksi i pojedinačne grañevine namijenjene za djelatnosti zaštite Države. Razgraničenje prostora od interesa za obranu vrši se odreñivanjem granice vojnog kompleksa i grañevina prostornim planom ureñenja općine grada. Razgraničenjem treba odrediti vojni kompleks, grañevine i zaštitni pojas oko vojnih kompleksa. Zaštitni pojas je dio vojnog kompleksa, koji se odreñuje ovisno o vrsti, namjeni i položaju grañevina u prostoru. Za razgraničene prostore odrediti uvjete ureñivanja prostora, mjere zaštite i druge mjere provedbe. Za grañevine od interesa obrane će se odrediti putem prostornog plana ureñenja općine ili grada zone zaštite i ostali uvjeti korištenja, grañenja i zaštite. Pojedine grañevine mogu se prenamijeniti putem prostornog plana ureñenja općine/grada u drugu namjenu, uz suglasnost nadležnog tijela obrane. Nadležno tijelo obrane može u prostornom planu ureñenja/općine grada pored navedenih grañevina planirati i druge. U postupku donošenja prostornog plana ureñenja općine/grada potrebno je ishoditi mišljenje nadležnog tijela obrane. d) Grañevine za gospodarenje otpadom Pretovarne stanice, reciklažna dvorišta i eko otoci, kao grañevine sustava zbrinjavanja komunalnog i posebnih kategorija otpada mogu se graditi i kao grañevine izvan grañevinskog područja. Za njih se prostornim planom ureñenja grada/općine odreñuje grañevinsko zemljište izvan grañevinskog područja. e ) Grañevine ostalih namjena Zdravstvene grañevine Pod zdravstvenim grañevinama podrazumijevaju se grañevine u kojima se odvijaju djelatnosti koje su funkcionalno vezane za specifična prirodna područja kao što su za zdravstvene djelatnosti: termalna izvorišta, posebni klimatski uvjeti, kakvoća zraka, itd. Zdravstvene grañevine mogu se planirati izvan grañevnog područja samo iznimno, temeljem utvrñenih prirodnih posebnosti - resursa (termalne vode, blato, klima, itd). U sklopu zdravstvenih grañevina planiraju se temeljem slijedećih kriterija:


109

- pomoćna djelatnost pružanjem ugostiteljskih i/ili smještajnih usluga. - maksimalna veličina grañevine može iznositi do 800 m2 bruto razvijene

površine. U ukupnu maksimalnu površinu grañevine spadaju i potrebne površine za pomoćne gospodarske objekte. - visina grañevine maksimalno 8 m,

Sportsko-rekreacijske grañevine (skijališta i sl) Pod sportsko-rekreacijskim grañevinama podrazumijevaju se grañevine koje se grade u svrhu obavljanja specificnih sportskih djelatnosti vezanih uz prirodne uvjete na tlu i vodi (skijališta, sanjkališta i sl.). Sportsko-rekreativne grañevine planiraju se izvan grañevnog područja samo temeljem slijedećih kriterija: - osnovna namjena grañevina je sportska, odnosno rekreacijska, - grañevine drugih namjena koje su u funkciji osnovne, sportsko-rekreacijske

namjene grade sa samo kao pomoćne grañevine, - U pomoćne grañevine mogu se smještati različiti uslužni sadržaji za:

* provoñenje različitih sportskih i rekreacijskih programa (rekreacija na trim stazama, stazama za nordic walking, programi u adrenalin centru i sl.),

* iznajmljivanje i servisiranje opreme, * pružanje ugostiteljskih i ostalih osobnih usluga posjetiteljima, * ostali slični sadržaji u funkciji osnovne namjene. - Pomoćne grañevine moraju biti prizemne, sa najviše 2 etaže, bruto razvijene

ukupne površine do 1% površine namjene, ali ne više od 200 m2. Sportsko-rekreativne grñevine su manji skijaški centri i pojedinačna skijališta. Uvjerte za korištenje, namjenu, velićinu, položaj, kapaciteti i ostale kriterije za neposrednu provedbu odreñuje se putem prostornog plana ureñenja općine ili grada. Manji skijaški centri su:

* SC Mrkopalj - skijaški centar na području Općine Mrkopalj - uključuje postojeća skijališta Čelimbaša i Klobučarev vrh te Biatlonski centar Zagmajna - u sklopu centra planirana su nova skijališta Prenka (u Brestovoj Dragi), Maj (u Tuku Mrkopaljskom i Tuku Vojnom), Jukina Kosa, Pod Višnjevicu, Mlačice i Bijela Kosa (u Begovom Razdolju),

* SC Vrbovsko - skijaški centar na području Grada Vrbovskog, uključuje planirana skijališta Bijela Kosa 1 i Bijela kosa 2,

* SC Čabar - skijaški centar na području Grada Čabra - uključuje postojeće skijalište Rudnik (Tršće) te planirana nova skijališta Farbežari / Crni Lazi i Kovačev hrib (Prezid).

Pojedinačna skijališta su. - planirana skijališta Jelenča i Plase, na području Općine Fužine, - planirano skijalište Suhi Vrh , na području Općine Ravna Gora, - planirano skijalište Veliko Selce, na području Općine Skrad, - postojeće skijalište Petehovac (Male i Velike Polane), na području Grada

Delnice.


110

Ureñene plaže

Ureñena plaža izvan grañevinskog područja je infrastrukturno i sadržajno ureñen prostor, označen i zaštićen sa morske strane. Površina ureñene plaže je jedinstvena funkcionalna cjelina koja se sastoji od kopnenog i morskog dijela. Ona je pristupačna svima pod jednakim uvjetima sa kopnene i morske strane. Prirodne plaže iskazane kao šljunčana žala u Tablici 34 iz članka 434. ove odluke, ne smiju se planirati kao ureñene.

Pod ureñenjem ureñene plaže podrazumijeva se opremanje komunalnom infrastrukturom, te gradnja pomoćnih grañevina u funkciji plaže.

Pomoćne grañevine u funkciji plaže jesu: - sanitarne grañevine, kabine, tuševi i sl., - naprave u funkciji zabave (tobogani,akvagani i sl.), - ugostiteljske grañevine, - privezišta i sidrišta u funkciji plaže.

Na ureñenoj plaži ugostiteljske grañevine i ostale pomoćne grañevine odreñuju se prostornim planom ureñenja općine ili grada na način da moraju biti: - prizemne, do 2 etaže i - bruto razvijene ukupne površine do 1% površine kopnenog dijela plaže, ali ne

više od 100 m2.


111

Privezišta i sidrišta u funkciji ureñenih plaža odreñuju se prostornim planovima gradova ili općina uz slijedeće uvjete: - privezišta i sidrišta su sastavni dio ureñene plaže. - područje koje služi za prihvat plovila može zauzimati maksimalno 10% duljine

plaže, ali ne više od 30 metara, - kapacitet priveza odredit će se sukladno kapacitetu plaže, a maksimalno 100

priveza. - Privez plovila nije dopušten izvan površine (grañevinske čestice ) plaže.

Grañenje na prirodnim područjima Neposredno na prirodnim površinama, odnosno poljoprivrednom, šumskom, ostalom poljoprivrednom i šumskom zemljištu te na vodnim površinama, mogu se graditi isključivo grañevine u funkciji primarnih djelatnosti (poljoprivreda, šumarstvo, lov, ribarstvo…) koje se na njima obavljaju ili grañevine u funkciji pojedinih aktivnosti (npr. sporta, rekreacije…) koje se temelje na korištenju prirodnih datosti, kao: - grañevine u funkciji poljoprivrede, - grañevine u funkciji šumarstva, - grañevine na vodnim površinama, - grañevine za vlastite gospodarske potrebe i - sportsko-rekreacijske i površine na prirodnim područjima. Na prirodnim područjima mogu se graditi gospodarske grañevine prema

slijedećim osnovnim kriterijima: - grañevina mora biti u funkciji korištenja prostora (poljoprivredna, planinarska,

podvodna, itd), - grañevina mora imati, ovisno o namjeni i načinu korištenja, vlastitu

vodoopskrbu (cisterna, kopani bunar do 10 m dubine), odvodnju (pročišćavanje otpadnih voda) i energetski sustav (plinski spremnik, električni agregat, ili drugo), - grañevine treba graditi sukladno kriterijima zaštite prostora, vrednovanja

krajobraznih vrijednosti i autohtonog graditeljstva. Izgrañene objekte nije dozvoljeno prenamijeniti u stambene ili ugostiteljsko-

turističke potrebe.


112

3.2.3. Uvjeti zaštite prostora Zaštićene prirodne vrijednosti na području Primorsko-goranske županije

Na području Primorsko-goranske županije trenutno je zaštićeno trideset i pet (35) vrijednih prirodnih područja i pojedinačnih prirodnih vrijednosti odnosno spomenika prirode. Od ukupnog broja zaštićenih područja, u ovom trenutku na području Primorsko-goranske županije postoji:

- 1 strogi rezervat (Bijele i Samarske stijene), - 1 nacionalni park (Risnjak), - 7 posebnih rezervata (Glavine-Mala luka, Prvić, Fojiška-Podpredošćica,

Mali bok-Koromačna, Dundo, Debela Lipa-Velika Rebar i Glavotok), - 1 park prirode (Učka), - 8 spomenika prirode (špilja Lokvarka, ponor Gotovž, Zametska pećina,

izvor Kupe, jama Vrtare male, stara tisa u Meñedima, stari hrast u Svetom Petru na otoku Cresu i dva stara hrasta u Guljanovom dolcu iznad Crikvenice), - 6 značajnih krajobraza (Vražji prolaz-Zeleni vir, Lopar, Lisina, Kamačnik,

Lokvarsko jezero i Petehovac), - 6 park-šuma (Japlenški vrh, Golubinjak, Komrčar, Košljun, Čikat i Pod

Javori), te - 5 spomenika parkovne arhitekture (park kod dvorca u Severinu na Kupi,

gradski parkovi Opatije – park Angiolina. Park Sv. Jakova i park Margarita, te stablo pinije u uvali Žalić na Lošinju.

Površina već proglašenih i zaštićenih prirodnih vrijednosti u Županiji (zajedno s Nacionalnim parkom i Parkom prirode) iznosi 286 km², što čini 7,7 % ukupne kopnene površine Županije. Prostorno najveći u Primorsko-goranskoj županiji su Park prirode Učka s 80,8 km² i Nacionalni park Risnjak sa 64 km², dok ostala zaštićena područja obuhvaćaju ukupno 141 km2.

U kontekstu prostornog obuhvata zaštićenih područja, ne samo u Primorsko-goranskoj županiji, već u čitavoj Republici Hrvatskoj, valja posebno istaknuti problem nedefiniranih granica i obuhvata gotovo svih zaštićenih područja osim spomenika prirode. Na problematiku odreñivanja granica zaštićenih područja nadovezuje se danas i problem nemogućnosti upisa zabilježbe o zaštiti na svaku katastarsku česticu koja je obuhvaćena bilo kojom kategorijom zaštite, a koju odredbe važećeg Zakona danas jasno propisuju.

Državni zavod za zaštitu prirode započeo je provoditi projekt digitalizacije granica svih zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj koji će uz sreñivanja katastra zemljišta činiti osnovu za utvrñivanje pravovaljanih granica i obuhvata zaštićenih područja.

Budući da se na malom prostoru isprepliću raznoliki utjecaji i različite vrste bilja i životinja, te tipična staništa srednje Europe, krša Dinarida, zapadnog i istočnog Sredozemlja, a na vrhovima Gorskog kotara još se osjeća jak utjecaj alpskog područja sve to pridonosi neobičnom bogatstvu živoga svijeta: flore, faune i gljiva na području Primorsko-goranske županije.

Na području Županije ukupno je zaštićeno 374 biljnih svojti od toga 250 je strogo zaštićenih. Ukupno zaštićenih životinjskih svojti je 121, od toga 95 svojti su strogo zaštićene. Radi se o rijetkim i ugroženim svojtama koje je zabranjeno brati, ubijati,


113

uznemiravati ili na druge načine ometati u njihovom prirodnom razvoju. Radi očuvanja sveukupne biološke raznolikosti potrebno je očuvati njihova staništa.

Nacionalna ekološka mreža (NEM) u Primorsko-goranskoj županiji

Nacionalna ekološka mreža obuhvaća 6636 km2 odnosno čak 84 % teritorija Županije na kojima se nalaze:

- ugroženi stanišni tipovi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, - staništa divljih ili endemičnih svojti koje su ugrožene na svjetskoj,

europskoj ili državnoj razini. U NEM je uvršteno ukupno 266 lokaliteta i područja u Primorsko-goranskoj

županiji, od čega 177 točkastih lokaliteta i 89 više ili manje prostranih područja koja obuhvaćaju Gorski kotar, priobalje, kvarnerske otoke i dio kvarnerskog akvatorija. Svakom je lokalitetu i području dodijeljena je odgovarajuća šifra, precizno su navedene sve prirodne vrijednosti zbog kojih lokalitet ili područje čine sastavni dio ekološke mreže. Propisane su smjernice za mjere zaštite za očuvanje lokaliteta i njegovih prirodnih vrijednosti.

Točkasti lokaliteti koji čine sastavni dio ekološke mreže u Primorsko-goranskoj županiji najvećim su dijelom speleološki objekti (špilje) na kopnu i špilje i vrulje u podmorju, te uvale s pjeskovitim staništima. Točkasti lokaliteti zatim obuhvaćaju cretna staništa, specifične travnjake i područja na kojima obitavaju ugrožene vrste leptira, izvore i druge male točkaste lokalitete, a udio njihove površine u odnosu na ukupnu površinu Županije koja je uključena u Nacionalnu ekološku mrežu je relativno mali.

Osim pojedinačno navedenih lokaliteta ekološke mreže, njezin sastavni dio čine i svi speleološki objekti na kopnu i u podmorju.

Za prostorno planiranje od posebne su važnosti, površinom vrlo prostrana područja Nacionalne ekološke mreže. Ona obuhvaćaju pet meñunarodno važnih područja za ptice, vrlo prostrano područje Gorskog kotara i Primorja radi očuvanja mrkog medvjeda, risa, vuka, divlje mačke i stanišnih tipova krških špilja i jama te travnjaka ugroženih na europskoj i nacionalnoj razini kao i cjelovitih kompleksa gorskih šuma. U moru, takvo prostrano područje Nacionalne ekološke mreže obuhvaća dio cresko-lošinjskog akvatorija, kao i koridor morskih kornjača.

Područjem ekološke mreže upravljaju javne ustanove kao što su parkovi prirode i županijske javne ustanove. Za uspješno upravljanje ekološkom mrežom izuzetno je važna edukacija lokalnog stanovništva o očuvanju vrijednih staništa i bioraznolikosti. S obzirom na površinu i broj područja uključenih u ekološku mrežu na kopnu i veličinu akvatorija na razini lokalne zajednice potrebno je osnovati agencije koje će upravljati zaštićenim područjima i biti pod nadzorom županijske ustanove za upravljanje zaštićenim područjima. Područja prirodne baštine predložena za zaštitu Od vrlo velikog broja ustanovljenih vrijednih dijelova prirode istaknutih u studijama o prirodnoj baštini Županije već je Prostornim planom Primorsko-goranske županije (SN 14/00) predloženo za zaštitu preko stotinu pojedinačnih vrijednih dijelova prirodne baštine. Prostornim planovima ureñenja općina i gradova za zaštitu je predviñeno


114

još desetak područja. Nakon donošenja Prostornog plana PGŽ 2000. g. samo tri vrijedna dijela prirode proglašena su zaštićenim (Značajni krajobraz Kamačnik, Spomenik prirode – dva stara hrasta u Guljanovom dolcu iznad Crikvenice i Park Sv. Jakov u Opatiji). U tijeku je prikupljanje podataka i izrada stručnih podloga za nova proglašenja zaštite:

- proširenje ornitoloških rezervata na otoku Cresu - proglašenje trajne zaštite nad dijelom akvatorija u cresko-lošinjskom

arhipelagu proglašenje zaštite creta u Sungerskom lugu - proglašenje zaštite staništa leptira planinskog apolona (Parnassius apollo) u

Gorskom kotaru - proglašenje zaštite nad dijelom planinske skupine Obruč - proglašenje zaštite nad dijelom podmorja i botaničkog vrta u Kostreni.

Usprkos relativno malom broju proglašenih područja i onih za koje je izrada stručnih podloga za proglašenje u tijeku u odnosu na predložena, može se zaključiti da je većina područja predloženih za zaštitu očuvala svoje prirodne vrijednosti upravo zbog njihovog unošenja u navedene dokumente prostornog ureñenja.

Polazeći od Prostornog plana PGŽ iz 2000. godine i novih spoznaja o vrijednostima prirodne baštine na ovom prostoru te uvažavajući saznanja o gubitku obilježja pojedinih područja zbog kojih su predložena za zaštitu izrañen je novi prijedlog zaštite prikazan na tablici 1. Za ove vrijedne dijelove prirode u budućnosti će biti moguće provesti Zakonom o zaštiti prirode propisane postupke zaštite. Većina ovih područja obuhvaćena je Nacionalnom ekološkom mrežom pa će ih se moći uspješno sačuvati koristeći i mehanizme koje propisuje Uredba o proglašenju ekološke mreže.

Točkasta staništa kao morske spilje, vrulje i uvale predložene su u kategoriji spomenika prirode dok su prostorno veći akvatoriji s obzirom na izloženost ljudskih djelatnosti i vrijednosti zajednica predložene kao regionalni rezervat ili značajni krajolik. Samo je manji broj akvatorija cresko lošinjskog arhipelaga (Orjule i Oruda, Ćutin Veli i Ćutin Mali,) te područje Prvića i dijela Golog otoka predloženo za zaštitu u kategoriji posebnog rezervata.

Prema kategorizaciji, namjeni i odgovornim upravnim tijelom koje proglašava područje zaštićenim odreñuje se i nadležnost nad upravljanjem zaštićenim područjem. Mjere zaštite prirodne baštine za pojedine planirane zahvate u prostoru Preklapanje i ispreplitanje planiranih razvojnih sadržaja s područjima Nacionalne ekološke mreže (NEM), zaštićenim područjima i područjima predloženim za zaštitu teško je bilo izbjeći. S jedne strane Nacionalnom ekološkom mrežom obuhvaćen je pretežni dio područja Županije (oko 80 % ukupne površine Županije) i veliki dio prostora je proglašen zaštićenim ili predložen za zaštitu (oko 20 % ukupne površine Županije). S druge strane postavilo se pitanje gospodarskog razvoja Županije koje je posebice naglašeno kroz nužnost razvoja infrastrukturnih sustava. Pojedini zahvati, posebice izgradnja linijske infrastrukture, mogu se negativno odraziti na prirodne vrijednosti ovog kraja. U daljnjoj realizaciji ovih zahvata potrebno je poduzeti mjere za maksimalno smanjivanje potencijalnih negativnih utjecaja na prirodne vrijednosti Županije.


115

Cestovne prometnice Izgradnjom cestovnih prometnica može doći će do negativnog utjecaja na bioraznolikost u vidu zauzimanja i fragmentacije staništa, presijecanja koridora kretanja životinja, narušavanja kontinuiranosti toka vodotoka ili uznemiravanja okolne faune bukom. Značajniji utjecaji očekuju se zbog izgradnje autoceste A7 - dionica Permani- Grobničko Polje (Konj), brze ceste D102 - dionica Križišće - Novi Most Krk- Luka Omišalj- Krk, brze cesta D66 - dionica Brestova- Opatija, državna cesta Omišalj- Dobrinj- Vrbnik- Punat- Stara Baška).

Nizinska pruga

Planirana dvokolosječna pruga visoke učinkovitosti Zagreb - Rijeka velikim dijelom vodi se tunelima pa se negativni utjecaji na bioraznolikost mogu očekivati zbog gubitka podzemnih staništa. U svrhu sprječavanja ove pojave odnosno njenog maksimalnog ograničavanja potrebno je izraditi detaljna biospeleološka istraživanja trase čiji rezultati trebaju biti jedna od podloga za definiranje uvjete zaštite.

Akumulacija Kukuljani

Planirana višenamjenska akumulacija Kukuljani strateški je resurs vode za piće Hrvatskog primorja. Njezinom izgradnjom može doći do narušavanja bioraznolikosti najgornjeg toka vodotoka Rječine radi negativnog utjecaja na vodenu i obalnu i obalnu floru i faunu te narušavanja cjelovitosti područja NEM HR2000658 (Kanjon Rječina). Očekuju se, meñutim, i poboljšanja stanišnih uvjeta nizvodno od akumulacije u smislu osiguravanja stalnosti protoka ovog vodotoka. Vjetroelektrane

Korištenje obnovljivih izvora energije je jedan od prioritetnih razvojnih ciljeva Županije u energetskom sektoru. Na osnovi multikriterijalne analize prostora (uključujući i karte staništa, karte zaštićenih područja i NEM područja) Planom je odreñeno 5 lokacija za izgradnju vjetroelektrana (Zebar, Tuhobić, Peškovo, Pliš i Vršci). Utjecaji izgradnje i rada vjetroelektrana na prirodne vrijednosti odreñenog područja odnose se ponajprije na pojačanu smrtnost te uznemiravanje faune ptica i šišmiša. S obzirom da veliki dio prostora Županije (59 % ukupne površine Županije) prekrivaju meñunarodno važna područja za ptice koja su uključena u NEM, izgradnja vjetroelektrana iziskuje posebnu pažnju. Solarne elektrane

Velike površine solarnih elektrana ometaju prirodno osvjetljenje i drenažu oborinskih voda (prostorno zastiranje staništa), imaju izrazite reflektirajuće efekte te povećavaju opasnost od požara. Najmanji negativni utjecaji solarnih elektrana na prirodne vrijednosti mogu se očekivati u područjima gdje nema izraženih rijetkih i ugroženih stanišnih tipova. Od planiranih solarnih elektrana (Gusta Draga na području Grada N. Vinodolskog, Barbičin na području otoka Krka, Planiš i Osor na otoku Cresu te Belinovica na otoku Rabu) najizraženiji utjecaj na prirodne vrijednosti očekuje se zbog izgradnje SE Belinovica na otoku Rabu zbog mogućnosti gubitka ugroženih staništa - eumediteranskih travnjaka ciljeva očuvanja područja HR2001023. Stoga je potrebno prilikom planiranja granica lokacije sunčane elektrane Belinovica na otoku Rabu voditi računa da se izbjegnu površine travnatih staništa- ciljeva očuvanja područja NEM HR2001023.


116

Elektroprijenosni ureñaji Od planiranih elektroprijenosnih ureñaja značajni utjecaj na prirodne vrijednosti može imati dalekovod 400 kV TS Istra (Pazin) – RP Klana čija trasa je predviñena uz područje uključeno u ekološku mrežu. Stoga se kod detaljnijeg odreñivanja položaja trasa dalekovoda ona treba predvidjeti na dovoljnoj udaljenosti od područja HR2000051 (Jama nad Zastenj). 3.5.3.2. Uvjeti zaštita kulturno-povijesnog naslijeña Ovim planom se utvrñuju područja i lokaliteti registrirani kao vrijedna kulturna baština državnog, odnosno županijskog značaja, te područja i lokaliteti koji se predlažu za registraciju. Smjernice za prostorno ureñenje donose se posebno za svaku pojedinačnu kategoriju zaštite nepokretnih kulturnih dobara:

a) Smjernice za prostorno ureñenje urbanih cjelina. Stupanj zaštite i režim zaštite urbanih cjelina propisuje se sukladno mjerama iz rješenja o upisu u Registar kulturnih dobara RH. Urbanističke cjeline i veće ruralne cjeline zonirane su sukladno stupnju zaštite. Ovisno o stupnju zaštite propisuje se režim zaštite: - Zona A – kulturno-povijesna cjelina koja sadrži osobito vrijedne povijesne

strukture – režim potpune zaštite povijesnih struktura (metode sanacije, konzervacije, restauracije, konzervatorske rekonstrukcije i prezentacije) - Zona B – dijelovi kulturno-povijesne cjeline koji sadrže vrijedne elemente

povijesnih struktura različitog stupnja očuvanosti – režim djelomične zaštite povijesnih struktura (metode konzervacije, rekonstrukcije, interpolacije, rekompozicije i integracije) - Zona C – dijelovi kulturno-povijesne cjeline s prorijeñenim povijesnim

strukturama – režim ambijentalne zaštite (metode obnove postojećih struktura i interpolacije uz uvjet očuvanja ambijentalnih karakteristika i krajobraza.)

b) Smjernice za prostorno ureñenje poluurbanih i ruralnih cjelina.Uz navedene stupnjeve zaštite za urbane cjeline kod poluurbanih i ruralnih treba obratiti pažnju i na slijedeće smjernice: - Očuvati osnovnu tipologiju strukture naselja (rasuto – zbijeno) povijesne

puteve i vrijednija obradiva zemljišta. Novu urbanističku teksturu dosljedno nadovezati na stariju ili je fizički odvojiti.

Izbjeći intervencije na reljefu tla unutar ruralnih kulturno povijesnih cjelina (usjeci, nasipi, poravnanje uzvisina, zatrpavanje vrtača)

- Strogo očuvati zatečena obilježja organizacije i omeñenja prostora (npr. Gorski kotar: otvorene parcele i eventualne drvene ograde, Primorje: omeñenje suhozidom) - U slučaju planiranja nove prometne infrastrukture izvedbu iste je prilagoditi

zahtjevima zaštite kulturnih obilježja naselja. - Gradnju prilagoditi očuvanju kulturne i ambijentalne vrijednosti naselja.

Poštivanjem prisutnih tradicijskih obrazaca proporcija, izbora grañevinskih


117

materijala i riješenja, ili inovativnim riješenjima (npr. zeleni krov, grañevine koje slijede konture terena...) postići maksimalno uklapanje u okoliš. - Prostornim ureñenjem očuvati izvornu ruralnost cjeline te ponuditi prostor

razvojnim rješenjima koja su zasnovana na ovoj odlici (kulturni i agroturizam, poljoprivreda, stočarstvo, tradicijska, ekološka i obrtnička proizvodnja, malo poduzetništvo).

c) Smjernice za prostorno ureñenje etnozona U etnozonoma potrebno je štititi tradicijsku namjenu, kultivaciju, strukturu, organizaciju, ureñenje i omeñenje prostora (parcelacija zemljišta, povijesni putevi, suhozidne ograde i terase u primorju).Unutar etnozone pod strogom se zaštitom nalaze sve tradicijske gospodarske grañevine i sklopovi koji dokumentiraju tradicijsku gospodarsku kulturu (npr. sjenari, štale, mošune, vapnenice, guvna, mrgari, torovi, lokve, zdenci...). Nova izgradnja u obuhvatu etno-zone i kulturnog krajolika dopustiva je isključivo u slučajevima vitalnog interesa za gospodarsku osnovu zaštićenog krajolika (objekti vezani uz tradicijsku poljoprivredu, stočarstvo, tradicijsku preradu poljoprivrednih proizvoda) uz strogo poštivanje konzervatorskih smjernica. Unutar etnozona i kulturnih krajolika zaštitom mogu biti obuhvaćena i pojedina naselja: na njih se odnose smjernice dane za polu-urbane i ruralne cjeline. Specifičnost su županije područja kulturnih krajolika koji su ujedno i arheološke zone. Najčešće se radi o vršnim područjima otoka na kojima su se u prapovijesti nalazile gradine i izvidnice a kasnije su kroz povijest ista područja služila kao pašnjaci. Ovo su područja koja treba čuvati od utjecaja ljudi, naročito turista. Strukture koje se ovdje mogu naći grañene su osjetljivom tehnikom suhozida.

d) Smjernice za prostorno ureñenje industrijske baština te inženjerske i tehničke grañevine s ureñajima. Pri odreñivanju mnamjene ovih prostora voditi računa o njihovoj tradicijskoj vrijednosti i nastojati u budućnosti osigurati istu ili prikladnu djelatnost.

e) Smjernice za prostorno ureñenje prometnica. Povijesnim prometnicama Lujzijani i Karolini treba očuvati postojeću trasu, a sve sačuvane objekte na cestama treba čuvati u izvornom obliku. Isto vrijedi i za priključne i tzv. povijesne spojne ceste izmeñu Lujzijane i Karoline.

f) Smjernice za prostorno ureñenje memorijalnih grañevina. O memorijalnim grañevinama i obilježjima potrebno je voditi računa pri izradi prostornih rješenja u prostorno planskoj dokumentaciji užih područja.

g) Smjernice za prostorno ureñenje pojedinačnih grañevina. Mlinovi, toševi, pilane, kovačnice, stupe i ostali slični tradicijski mehanički pogoni pokretani vodom, vjetrom, radom životinja ili ljudi, te grañevine u kojima su smješteni, od iznimnog su kulturnog značaja za županiju bez obzira na pravni status njihove zaštite. Isto se odnosi i na sve grañevine nepravog svoda (komarde, bunje), kao i na gospodarsku infrastrukturu u krajoliku: gumna, vapnenice, ureñene lokve, perila i sve ostale vodozahvatne objekte.


118

Iskaz prostornih pokazatelja za zaštićena područja

Red. broj

Primorsko-goranska županija Oznaka Ukupno

ha

% od površine županije (ukupno)

ha/stan

ZAŠTIĆENE CJELINE Zaštićena prirodna baština ukupno 159748 20,14 0,00 -nacionalni park NP 6252 0,79 0,00 -park prirode PP 8096 1,02 0,00 -ostali zaštićeni dijelovi prirode 145400 18,33 0,00

Zaštićena graditeljska baština ukupno 14683 1,85 0,00

-arheološka područja 3557 0,45 0,00 -povijesne graditeljske baštine 1217 0,15 0,00 memorijalna baština 140 0,02 0,00 etnološka baština 9769 1,23 0,00

ZAŠTIĆENE CJELINE UKUPNO 174431 21,99 0,00


119

3.3. RAZVOJ INFRASTRUKTURNIH SUSTAVA 3.3.1. Infrastruktura prometnog sustav

Na području Županije definirana je, izmeñu ostalog, primarna prometna mreža

koridora, odnosno pravaca i čvorova, te selektirana na one državnog i one županijskog značaja. Okosnicu takve mreže čine pomorska i kopnena infrastruktura, uglavnom luke, cestovna i željeznička infrastruktura, te znatno manje infrastruktura zračnog prometa, cjevovoda i telekomunikacija sa čitavim nizom robnih i putničkih terminala. Primarne prostorno-prometne cjeline na području Županije uglavnom su državne kategorija ali od meñudržavnog značenja za RH. Topografija i nedostatak prostora u središtu Županije ne dozvoljavaju hijerarhijski razvoj prometne mreže, pa je „Prometni čvor Rijeka“ inauguriran kao jedinstvena kategorija sjecišta dvaju prometnih pravaca, i to:

• duž obalnog-jadranskog pravca, koji povezuje alpsko i sjevernojadransko područje s jonskim i crnomorskim prostorom s izrazito turističkim potencijalom (tzv. Jadransko-jonski koridor), i

• poprečnog (sjever-jug) (definiran kao b ogranak V paneuropskog koridora), koji ne završava u Luci Rijeka već nastavlja plovnim putem kao izlaz Europe u svijet.

Naravno neizostavni prometni značaj i utjecaj na cjelokupno županijsko središte ima Luka Rijeka, od osobitog meñunarodnog interesa za RH, koja sa Gradom Rijeka dijeli vrlo skučeni (pri)obalni prostor. Prometni koridori županijskog značaja raspoznaju se kroz dvije skupine specifičnih prostora Županije koja omogućava integriranja s prostorima susjednih županija,:

• skupina goranskih koridora koji osigurava razvoj graničnog pokupskog područja Županije. Integrira goranski prostor sa susjednim županijama, Republikom Slovenijom a putem čvorišta Delnice i Vrbovsko vezuje ih i na meñunarodni pravac Podunavlje-Jadran. Delnice kao najznačajniji goranski prometni čvor nalazi se na sjecištu Vb paneuropskog koridora sa državnim cestovnim pravcem D32, (granica Republike Slovenije)-Brod na Kupi-Delnice-čvor Lučice-Mrkopalj-Begovo Razdolje-(Bjelolasica-Jasenak), i moguće ga je gledati kao budući robni terminal u funkciji Luke Rijeka,

• skupina priobalnih i otočnih koridora koja omogućuje duž obale i kroz središte istarskog poluotoka, kao i Hrvatskog primorja te preko otoka Krka, Cresa, Lošinja i Raba, pružanje prometnih pravaca prema Puli i Zadru u obliku svojevrsnih otočno-pomorskih prstenova. Njima se ostvaruje kružna cirkulacija prometa, što bi uz bolju integraciju priobalnog i obalnog prostora za posljedicu imala i kvalitetniju prometnu povezanost (kombinirani promet cesta/more). Pravac Matulji-Plomin-grad Cres-Merag-Valbiska-most Krk-Jadranska magistrala predstavlja uži, a Matulji-Pula- Lošinj-Rab-Mišnjak-Jablanac-Jadranska magistrala predstavlja širi prometni prsten koji bi svojom uspostavom itekako obogatio (gospodarski, prometni i turistički) prostor Županije

Ova mreža veznih pravaca s prometnim terminala čini jedinstven sustav preko kojeg su sve funkcije županije i svi dijelovi prostora na kopnu i moru meñusobno integrirani u jedinstvenu društvenu i gospodarsku cjelinu.


120

3.3.1.1. Pomorski promet i lučko - terminalna infrastruktura

Morska luka je morski i s morem neposredno povezani kopneni prostor s izgrañenim i neizgrañenim obalama, lukobranima, ureñajima, postrojenjima i drugim objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zaštitu brodova, jahti i brodica, ukrcaj i iskrcaj putnika i robe, uskladištenje i drugo manipuliranje robom, proizvodnju, oplemenjivanje i doradu robe te ostale gospodarske djelatnosti koje su s tim djelatnostima u meñusobnoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi. Prema namjeni kojoj služe, luke se dijele na luke otvorene za javni promet i luke posebne namjene. Luka otvorena za javni promet je morska luka koju, pod jednakim uvjetima, može upotrebljavati svaka fizička i pravna osoba sukladno njenoj namjeni i u granicama raspoloživih kapaciteta. Luka posebne namjene je morska luka koja je u posebnoj upotrebi ili gospodarskom korištenju pravnih ili fizičkih osoba obzirom na njihovu podjelu. Prema veličini i značaju luke za Republiku Hrvatsku, luke otvorene za javni promet dijele se na: luke osobitog (meñunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, luke županijskog značaja i luke lokalnog značaja. Prema djelatnostima koje se obavljaju u lukama posebne namjene dijele se na: vojne luke, luke nautičkog turizma, industrijske luke, brodogradilišne luke, sportske, ribarske i druge luke slične namjene. Prema značaju, luke posebne namjene se dijele na: luke od značaja za Republiku Hrvatsku i luke od županijskog značaja. Lučko područje je područje morske luke, a može obuhvaćati jedan ili više morskih i kopnenih prostora (lučki bazen) koji se koristi za obavljanje lučkih djelatnosti, a kojima upravlja lučka uprava odnosno ovlaštenik koncesije. Granica lučkog područja je ujedno i granica pomorskog dobra. Provoñenje koncesijskog postupka može se provesti posebno za svaki lučki bazen, sukladno Prostornom planu ureñenja općine/grada. Luke otvorene za javni promet

Luka Rijeka6 otvorena je za javni promet i od osobitog je meñunarodnog interesa za Republiku Hrvatsku, a prostorno ostvaruje rad putem četiri bazena (Rijeka, Bakar, Omišalj i Raša – Bršica) i izdvojenog lučkog područja Škrljevo.

Problem Luke Rijeka u Gradu Rijeci je i pomanjkanje operativnog prostora uz pojedine lučke terminale za manipulaciju teretom i njegovim privremenim deponiranjem do otpreme kopnenim prijevozom. Da bi se taj problem umanjio, koriste se pozadinska skladišta na Kukuljanovu. Kod izgradnje Zagrebačke obale predviña se veći prostor za manipulaciju teretom i skladištenje, te će se problem pomanjkanja operativne obale znatno umanjiti nakon izgradnje novih dijelova luke. Nedovoljno kvalitetna i pouzdana kopnena povezanost lučko-pomorskog sustava sa zaleñem predstavljaju glavna ograničenja u razvoju.

6 Kada se koristi termin Luka Rijeka podrazumijeva se cjelokupno lučko područje i sve lučke funkcije kojima upravlja Lučka uprava Rijeka. Drugim riječima ne odnosi se na koncesionara Luka Rijeka d.d. koji se bavi prekrcajom tereta.


121

Postojeći dokumenti prostornog i prometnog planiranja, strategije i planovi razvitka (posebno planovi Lučke uprave Rijeka) te nove studijske projekcije prometne potražnje i funkcionalni zahtjevi odredili su glavne elemente za definiranje prostorne razvojne koncepcije pomorskog sustava Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke.

Na temelju raspoloživih informacija o količinama tereta u prethodnom 10-godišnjem razdoblju, poznavanju tržišta i potencijalnim budućim količinama pojedinih vrsta tereta iz zemalja zaleña, metodama modeliranja izrañena je prometna potražnja po pojedinim vrstama tereta. Pretpostavljene su sljedeće stope kretanja:

- kontejneri – očekivana stopa rasta od oko 11% i optimistična od 18% - generalni teret – očekivana stopa rasta od 3% i optimistična od 4%, - rasuti teret – očekivana stopa 2% i optimistična stopa od 4%, - drvo – očekivana stopa 4% i optimistična stopa od 6%, - tekući – očekivana stopa 1% i optimistična stopa od 1,6%.

Za optimalno dimenzioniranje prometne mreže bilo je nužno kvalitetno predvidjeti prometnu potražnju. Projicirana su prometna kretanja do 2030. godine. Pritom je utvrñeno kako se do 2030. očekuje kontejnerski promet od oko 1.835.000 TEU-a a ukupni robni promet (generalni, rasuti i drvo, bez tekućeg) će iznositi oko 7.192.000 tona. Planirano je osigurati pretpostavke da se oko 60-80% tereta otprema željeznicom a ostatak cestama.

Ukupne količine tereta u tonama prikazane su u tablici 11.

Tablica 11.: Prognoza prometne potražnje tereta u tonama

Vrste tereta

Generalni Rasuti Drvo Tekući Kontejnerski promet

Ukupno

2008. 686.390 3.377.560 276.057 6.364.164 1.687.610 12.393.789

2010. 728.191 3.514.013 298.583 6.492.084 2.197.390 13.230.262

2015. 844.173 3.879.755 363.272 6.823.245 4.364.800 16.275.245

2020. 978.628 4.283.563 441.976 7.171.299 7.551.130 20.426.596

2025. 1.134.498 4.729.399 537.732 7.537.108 12.048.280 25.987.017

2030. 1.315.194 5.221.639 654.233 7.921.576 18.346.690 33.459.332

Za prognozu ukupnog prometa korištene su vrijednosti kontejnerskog prometa

dobivene prosjekom prognoza očekivanog scenarija, s tim da je uzeto u obzir da je 1 TEU u prosjeku oko 10 t. TEU jedinica je zajednička mjera kontejnera gdje su sve veličine kontejnera svedene na 20 stopa ili 6,085 m.

Temeljem definiranih prometnih pokazatelja utvrñeni su minimalni funkcionalni zahtjevi za razvoj lučko-terminalnog sustava. Kako je projekcijama prometne potražnje utvrñeno intenzivno povećanje kontejnerskog prometa te relativna stagnacija u prometu ostalih tereta primarno je bilo definirati nove prostore za razvoj kontejnerskog terminala. Utvrñeno je kako je za izgradnju kontejnerskog terminala kapaciteta od oko 2 mil. TEU jedinica nužna površina od oko 65 ha, minimalne duljine pristana od 1300 m i širine od 500 m. Isto tako je utvrñeno kako je za intenzivan razvoj lučkog prometa značajna inducirana potražnja pobuñena viškom prekrcajnih kapacitete. Odreñeno je da se krene sa


122

gradnjom novih lučkih kapaciteta po dostizanja 70%-tnog opterećenja postojećih terminala. Postojeća prostorno-tehnička koncepcija pomorskog i lučkog sustava Primorsko-goranske županije uglavnom je koncentrirana oko bazena Luke Rijeka u Rijeci koja predstavlja dio urbane cjeline grada. Ta činjenica kao i nedovoljno kvalitetna i pouzdana kopnena povezanost lučko-pomorskog sustava sa zaleñem predstavljaju glavna ograničenja u razvoju kako luke tako i grada.

Za realizaciju prostorno-prometnog koncepta razvoja pomorsko-lučkog sustava luke Rijeka utvrñene su lokacije koje će dugoročno udovoljiti zahtjevima u pogledu prometnih i tehničko-tehnoloških uvjeta. Osim manjih intervencija u prostoru na postojećim lokalitetima u području riječkog i bakarskog bazena te bazena Raša, okosnica budućeg razvoja pomorsko-lučkog sustava bit će izgradnja lučko-logističkog središta na otoku Krku.

Koncept nove luke na otoku Krku uključuje i dulji vremenski horizont od onoga predefiniranog ovim Planom uz adekvatne prostorne mogućnosti. Za dobru cestovnu i željezničku povezanost potrebno je izgraditi novi most Krk-kopno. Na otoku Krka moguće je dugoročno zadovoljiti potrebe za razvoj lučkih sadržaja za različite vrste tereta kao i osigurati prostor za razvoj logističke i industrijske zone. Razvoj nove luke na otoku Krku moguć je na prostoru uvale Blatna i poluotoka Tenka punta. Zajedno s postojećim terminalima za tekući teret i ukapljene plinove te planiranim LNG terminalom dobit će se jedinstvena prostorna lučka cjelina koju je potrebno kvalitetno povezati cestovnom i željezničkom vezom na Vb Paneuropski koridor.

Dodatnu kvalitetu luke na Krku predstavlja i neposredna blizina zračne luke Rijeka koja bi mogla biti u funkciji teretnog prometa, čime bi se ostvario jedinstveni prometni sustav koji bi na jednom mjestu objedinio pomorsko-lučki, cestovno-željeznički, zračni i cjevovodni transport s pripadajućom industrijskom i logističkom zonom. Sidrišta brodova. Postojeće sidrište luke Rijeka namijenjeno je sidrenju teretnih i putničkih brodova u meñunarodnom prometu. Izdvojeno lučko područje - logistički centar. Logistički centar je prometno središte dovoljnog skladišnog kapaciteta u kojem se prihvaćaju tereti, u pravilu transportirani korištenjem kontejnerske i ro-ro tehnologije, iz više osnovnih pravaca, obavlja promjena modaliteta prijevoza te neki drugi poslovi nužni za siguran i brz protok tereta od ishodišta do odredišta. Potreba uspostavljanja logističkog centra ovisi o: učinkovitosti i skladišnim mogućnostima terminala kojima pruža usluge; udjelu tereta koji mijenjaju modalitet prijevoza ili koji zbog drugih razloga zastaju na području centra i potrebama dorade i objedinjavanja tereta prema zahtjevima pojedinih prometnih pravaca.

Osnovni potencijalni nedostatak uspostave logističkog centra je potreba za dodatnim radom (dodatne manipulacije teretnim jedinicama) te stoga odreñeno kašnjenje do krajnjeg korisnika. Stoga se, logistički centri u pravilu uspostavljaju u neposrednoj blizini većeg broja primatelja i služe kao mjesto preuzimanja kontejnerskog i ro-ro tereta. Slijedom navedenog moguće su tri lokacije logističkih centara: na području Škrljeva, Miklavije te na području Krka, u neposrednoj blizini planiranog kontejnerskog terminala.

• Logistički centar Škrljevo bi mogao opsluživati potrebe terminala na Brajdici, na Zagrebačkoj obali te potrebe ro-ro terminala u Bakru. Time bi preuzeo obradu pošiljki kojima je odredište na području županije. Pored toga mogao bi pružiti


123

podršku postojećim kontejnerskim terminalima pri njihovim vršnim opterećenjima. • Logistički centar na otoku Krku trebao bi opsluživati potrebe kontejnerskog

terminala odnosno ro-ro prometa dok bi opsluživanje terminala Brajdica i Zagrebačka obala bilo znatno skromnijeg obima.

• Intermodalni logisti čki centar Miklavija bi mogao opsluživati potrebe terminala na Zagrebačkoj obali te Brajdici i omogućiti stvaranje dodane vrijednosti prekrcanih roba.

Luke otvorene za javni promet županijskog značaja Sa stanovišta kvalitetne prometne integracije PGŽ morem, planom se predviña ureñenja niza trajektnih luka ali i luka otvorenih za javni promet u kojima mogu pristajati putnički brodovi odnosno koji mogu biti ishodišta za brzobrodske linije. Posebno se naglašava potreba povezivanja otoka sa kopnom ali i meñusobno te se stoga predlaže formiranje novih pomorskih pravaca/linija. Luke otvorene za javni promet lokalnog značaja Sve ostale luke lokalnog su značaja i prostorno će se definirati prostornim planom ureñenja općine/grada prema interesima lokalnih jedinica. Prilikom definiranja sadržaja unutar luke otvorene za javni promet u okviru prostornog plana ureñenja općine/grada nužno je predvidjeti i definirati prostor za komunalni dio luke. Pritom je komunalni dio luke je dio luke namijenjen za stalni privez i/ili sidrenje plovnog objekta koji se koristi u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti te sport i razonodu, a čiji vlasnik ima prebivalište na području jedinice lokalne samouprave ili plovni objekt pretežito boravi na tom području i upisan je u upisnik brodova, ili upisnik jahti ili očevidnik brodica nadležne lučke kapetanije ili ispostave, a za korištenje kojeg se zaključuje ugovor o stalnom vezu s lučkom upravom. S obzirom na definiciju, kriteriji za definiranje položaja i kapaciteta luka otvorenih za javni promet odnosno komunalnih dijelova takvih luka su: - položaj luke otvorene za javni promet (s komunalnim dijelom luke) može se

planirati svugdje gdje postoji naselje ili morsko područje kome gravitiraju neka naselja u neposrednoj blizini, - kapacitet komunalnog dijela luke odreñuje se na osnovu broja stanovnika koji

imaju prebivalište na području jedinice lokalne samouprave, a u komunalnom dijelu luke potrebno je planirati privezna mjesta za 10 – 15% stanovništva, - preporuča se površinu morskog dijela luke osigurati na način da se za jedno

mjesto priveza u komunalnom dijelu luke (u koji je uključen i plovni put za prilaz mjestu priveza kao i prostor za manevriranje) osigura površina od 45 m2, - preporuča se da se po jednom mjestu priveza u komunalnom dijelu luke osigura

5 m2 površine kopnenog dijela luke.


124

Luke posebne namjene Luka posebne namjene je morska luka koja je u posebnoj upotrebi ili gospodarskom korištenju pravnih ili fizičkih osoba obzirom na njihovu podjelu. Prema djelatnostima koje se obavljaju u lukama posebne namjene dijele se na: vojne luke, luke nautičkog turizma, industrijske luke, brodogradilišne luke, sportske, ribarske i druge luke slične namjene. Prema značaju, luke posebne namjene se dijele na: luke od značaja za Republiku Hrvatsku i luke od županijskog značaja. 1. Vojne luke Vojne luke namijenjene su za prihvat i smještaj vojnih plovnih objekata, opremljena odgovarajućim objektima i opremom, a odreñena posebnim propisom. Vojne luke su od značaja za Republiku Hrvatsku. Vojne luke na području PGŽ su:

- vojna luka na lokaciji Kovčanje u Malom Lošinju, - maskirno privezište br.1 i br.2 u Supetarskoj Dragi na zapadnoj obali otoka

Raba nasuprot otočiću Maman - maskirna privezišta br.1, br. 2, br.3 i br. 4 u Barbatskom kanalu, na

sjeveroistočnoj strani otoka Dolin


125

2. Industrijske luke Industrijske luke nalaze se u području gospodarske namjene-industrija, a služe za privez plovnih objekata i iskrcaj/ukrcaj tereta koji je namijenjen za potrebe proizvodnog procesa ovlaštenika koncesije. Industrijske luke u koje mogu uploviti brodovi preko 1.000 GT su od značaja za Republiku Hrvatsku. Industrijske luke od značaja za Republiku Hrvatsku su:

- Industrijske luke na području Urinja (industrijska luka Bakar - luka za prekrcajna naftnih derivata, industrijska luka Bakar 2 – luka za prekrcaj ukapljenog naftnog plina, industrijska luka Urinj 2 za prekrcaj naftnog koksa, industrijska luka Sepen za prekrcaj ukapljenog naftnog plina UNP) - Industrijske luke Omišalj u funkciji cijevnog transporta i industrije (može

biti više luka ovisno o kopnenim sadržajima: npr. luka u funkciji DINA-e, luka za prekrcaj ukapljenog prirodnog plina – UPP, luka za prekrcaj UNP-a i dr.)

3. Luke brodogradilišta Brodogradilišne luke služe za obavljanje djelatnosti izgradnje i/ili remonta plovnih objekata. Brodogradilišne luke s veličinom navoza preko 50 m, odnosno veličinom doka preko 1.000 t nosivosti su od značaja za Republiku Hrvatsku. Brodogradilišne luke od državnog značaja su:

- „3. maj“ - „Viktor Lenac“ - „Kraljevica“ - „Cres“ i - „Mali Lošinj“

Sve ostale brodogradilišne luke manjeg kapaciteta od županijskog su značaja i odrediti će se prostornim planovima ureñenja općine/grada. Sve ostale brodogradilišne luke manjeg kapaciteta od županijskog su značaja i odrediti će se prostornim planovima ureñenja općine/grada. Luke posebne namjene županijskog značaja - brodogradilišne luke su: Brodogradilište Punat, Brodogradilište Kantrida, Brodogradilište Marine ing. S. Horvat Bakar, Brodogradilište Krk, Brodogradilište Franka Kraljića Malinska, Brodogradilište Nerezine, Brodogradilište Stanislava Matića Banjol, Brodogradilište Petra Španjola, Brodogradilište Ivana Pičuljana, Brodogradilište Zdravka Pičuljana, Brodogradilište Đanija Jurića Klimno, Brodogradilište Antona Jurića Klimno, Brodogradilište Željka Trubića Klimno, te ostale luke brodogradilišta.

4. Luke nautičkog turizma

Luke nautičkog turizma služe za prihvat i smještaj plovila, a opremljene su za pružanje usluga korisnicima i plovilima. Temeljem Pravilnika o kategorizaciji luka nautičkog turizma, luka nautičkog turizma definira se kao poslovno funkcionalna cjelina u kojoj pravna ili fizička osoba posluje i pruža turističke usluge u nautičkom turizmu te druge usluge u funkciji turističke potrošnje (trgovačke, ugostiteljske i dr.).


126

Luke nautičkog turizma razvrstavaju se na sidrišta, odlagališta plovnih objekata, suhu marinu i marinu. Marine se razvrstavaju u odgovarajuću kategoriju ovisno o broju sidara (dva sidra, tri sidra, četiri sidra, pet sidara).

Luke nautičkog turizma koje imaju kapacitet 200 i više vezova u moru su od značaja za Republiku Hrvatsku a one manjeg kapaciteta od 200 vezova u moru su županijskog značaja. Vezom se u luci nautičkog turizma smatra vez za plovilo standardne duljine 12 m, a plovilo je ekvivalent jedne smještajne jedinice od 3 kreveta što zahtijeva površinu od 112,5 m2 za vez u moru i 90,0 m2 za mjesto na kopnu.

Iz toga proizlazi da bi za luku nautičkog turizma za 400 plovila morala biti morska površina od najmanje 45.000 m2 odnosno 4,5 ha, ne računajući površine gatova i drugih grañevina u moru. Broj plovila po hektaru površine akvatorija ne preporuča se manji od 50 niti veći od 120 plovila. Za smještaj istog broja plovila na kopnu (suhi vez) potrebna je površina od 36.000 m2 odnosno 3,6 ha. Preporuča se da je 2/3 vezova smješteno u moru, a da su za 1/3 broja plovila osigurana mjesta na kopnu.

Luke nautičkog turizma-marine smještaju se unutar grañevinskog područja naselja i unutar izdvojenih grañevinskih područja (izvan naselja) ugostiteljsko-turističke namjene. U luci nautičkog turizma mogu se planirati ugostiteljski, trgovački, uslužni, športski i rekreacijski sadržaji. Površina akvatorija luke nautičkog turizma odreñuje se prema gore navedenim smjernicama i broju vezova, ali najviše do 10 ha. 5. Ribarske luke

Ribarske luke služe za prihvat i smještaj ribarskih plovila, te je opremljena

ureñajima i opremom za ukrcaj/iskrcaj ribarskih plovila, prostorom za manipulaciju ulovom i opskrbu ribarskih plovila. Ribarska luka koja ima dužinu obale preko 50 m i dubinu uz obalu veću od 3 metra je državnog značaja. Ribarske luke državnog značaja su:

• Rijeka Ribarska luka županijskog značaja je:

• Klenovica 6. Sportske luke Sportske luke služe za vez brodica upisanih u hrvatski očevidnik brodica s namjenom za sport i razonodu, a koje brodice su u vlasništvu članova udruge ili same udruge koja ima koncesiju za luku.

Sportske luke državnog značaja imaju kapacitet 200 vezova i više, a sportske luke kapaciteta do 200 vezova su županijskog značaja. Lokacije Luka posebne namjene-sportskih luka odrediti će se prostornim planovima ureñenja gradova/općina.


127

7. Uvjeti za formiranje privezišta

Privezišta u funkciji zona ugostiteljsko-turističke namjene odreñuju se Prostornim planovima gradova/općina, a smještaju se unutar grañevinskog područja naselja i unutar izdvojenih grañevinskih područja (izvan naselja) ugostiteljsko-turističke namjene. Maksimalan broj vezova jednog ili više priveza plovila iznosi najviše 20% ukupnog broja smještajnih jedinica, odnosno manje od 200 vezova.

Privezišta u funkciji zona sporta i rekreacije (plaža) moraju omogućiti prilaz plovila do same obale. Odreñuju se Prostornim planovima gradova/općina uz slijedeće uvjete:

• područje na plaži koje služi za prihvat plovila koja dolaze na plažu može zauzimati maksimalno 10 % duljine plaže ali ne više od 30 metara,

• sidrenje plovila obavlja se izvan područja namijenjenog kupačima. Izvan područja namijenjenog kupačima mogu se postaviti naprave za privez plovila ili se plovila mogu sidriti u skladu s propisima sigurnosti plovidbe i dobrom pomorskom praksom.

• sidrište s napravama za privez ne smije se planirati na plovnom putu, odnosno na mjestima gdje je sidrenje zabranjeno

• kapacitet priveza odredit će se maritimnom studijom

8. Mjesta za opskrbu plovila gorivom U lukama otvorenim za javni promet i lukama posebne namjene dozvoljava se

izgradnja mjesta za opskrbu plovila gorivom uz zadovoljavanje ekoloških, maritimnih, sigurnosnih i protupožarnih kriterija Udaljenost izmeñu dva mjesta za opskrbu plovila gorivom ne bi smjela biti veća od 20 nautičkih milja. Uz postojeća mjesta za opskrbu plovila pogonskim gorivom(u lukama Opatija, Crikvenica, Novi Vinodolski, Mali Lošinj, Nerezine, Krk i marinama Cres i Rab) potrebno je omogućiti formiranje mjesta za opskrbu plovila pogonskim gorivom na području:

• Opatija-Cres (Porozina, Brestova) • Cres – Mali Lošinj (Martinšćica) • Krk-Rab (Lopar, Supetarska Draga) • Krk-Opatija (Malinska,/Omišalj, Valbiska) • na području luke Rijeka i dr.

3.3.1.2. Sustav željezničke infrastrukture Razvrstaj željezničkih pruga odreñen je Zakonom o sigurnosti u željezničkom prometu (NN 40/07, 120/08-Zakon o agenciji za sigurnost željezničkog prometa, 129/10 - Pravilnik o tehničkim uvjetima kojima mora udovoljavati željeznički elektroenergetski infrastrukturni podsustav i 61/11) te podzakonskim aktima. Željezničke pruge u tehnološkom smislu mogu biti:

• željezničke pruge za velike brzine, • konvencionalne željezničke pruge.


128

Prema namjeni, gospodarskom značaju, značaju kojega imaju u meñunarodnom i unutarnjem željezničkom prometu, načinu upravljanja i gospodarenja željezničkom infrastrukturom te planiranju njezinoga razvoja, željezničke pruge dijele se na:

• željezničke pruge od značaja za meñunarodni promet, • željezničke pruge od značaja za regionalni promet, • željezničke pruge od značaja za lokalni promet.

1. Željeznički čvor Rijeka

Sukladno planovima razvoja Luke Rijeka i Grada Rijeke, odnosno Primorsko-goranske te akceptirajući paneuropske prometne koridore Vb i strateško opredjeljenje Republike Hrvatske na jadransko–jonski koridor, redefinirana je uloga Željezničkog čvora Rijeka i ponuñeno koncepcijsko rješenje koje odgovara novonastalim uvjetima i zahtjevima. Pri tome se vodilo računa o dosad izrañenim projektima i prognozama prometa (od 1998. do 2007. godine), strateškom opredjeljenju Republike Hrvatske za Luku Rijeka kao glavnu teretnu pomorsku luku Hrvatske, opredjeljenju za novu prugu po „Drežničkoj varijanti”, zadovoljenju interesa drugih država i stranih kompanija za korištenje Riječke luke i zaleña kao slobodne bescarinske zone, tehničko-gospodarskom zahtjevu za povezivanjem Rijeke i Zagreba nagibnim vlakovima što bi kao javno prometna veza moglo konkurirati prometu autobusom po suvremenoj autocesti, uključivanju željeznice u javni gradski i prigradski prijevoz putnika, sagledavanje povezivanja Rijeke na mrežu europskih pruga i sjeverno jadranskih luka Venecija/Trst/ Kopar. Planirana modernizacija željezničkog čvora Rijeka predviña se realizirati etapno kroz modernizaciju postojećih kapaciteta, izgradnju drugog kolosijeka od Opatije/Matulja do Škrljeva, izgradnju nove pruge visoke učinkovitosti Botovo - Zagreb – Rijeka, izgradnju pruge Krasica - Luka Krka, izgradnju nove riječke obilazne pruge s nastavkom prema Istri i Trstu.

Sukladno planiranim kapacitetima putničkog i teretnog prometa, planirana je dogradnja drugog kolosijeka Škrljevo – Rijeka i Rijeka – Opatija/Matulji i planirani su novih koridori za:

• izgradnju pruge visoke učinkovitosti Botovo - Zagreb – Rijeka (do Krasice), • izgradnju nove pruge od kolodvora Krasica do luke na otoku Krku i • izgradnju nove pruge Krasica - Matulji - obilaznica Rijeke – Istra – Trst.

2. Pruga M 202 Rijeka-Zagreb i pruga M 502 Rijeka –Šapjane

Postojeća pruga planira se modernizirati izmjenom sustava vuče sa 3 kV istosmjerne na 25 kV izmjenične struje. Predviña se završetak izmjene sustava vuče od Moravice do Rijeke tijekom 2012. godine te od Rijeke do Šapjana 2013. Time bi se već dotrajala kontaktna mreža obnovila, a i izgradile bi se nove (odnosno obnovile postojeće) rezultiralo većom frekvencijom vlakova i uporabu novih snažnijih lokomotiva. U postojećim uvjetima jedna lokomotiva istosmjernog sustava 3 kV može na usponu s mjerodavnim otporom od 29 daN/t (snage 2,6 MW stalna, 3,15 MW satna) vuči vlak mase 500 t (dvije lokomotive mogu vući vlak od 950 t), brzinom 40 - 50 km/h.


129

3. Pruga visoke učinkovitosti Rijeka-Zagreb-Botovo Kako bi se zadovoljile planirane potrebe za prijevozom tereta planira se izgradnja nove dvokolosiječne pruge velike učinkovitosti (tzv. Drežnička) sjevernim padinama Vinodolske doline. Obzirom da planirana pruga od teretnog kolodvora Krasica prema Zagrebu mora udovoljit standarde za pruge brzina od 200 km/h u putničkom odnosno 160 km/h u teretnom prometu. Koridor za izgradnju pruge visokih učinkovitosti od kolodvora Skradnik do kolodvora Krasica je grañevinski i eksploatacijski vrlo zahtjevan, u objektima se nalazi 51.292 m odnosno 76,56 % trase. Kako bi se izbjegla nepovoljna i nestabilna geološka područja na sjevernom rubu Vinodolske doline trasa nakon tehničke stanice Ledenica ulazi u novi tunel Vinodol čime ostvaruje i minimalan utjecaj pruge na štićena i vrijedna područja Vinodolske doline. Sam sjeverni rub Vinodolske doline pruga prelazi vijaduktom Antovo i dalje nastavlja kontinuirano spuštanje nizom vijadukata i tunela po sjevernim obroncima doline prema Rijeci. 4. Pruga visoke učinkovitosti Rijeka-Lupoglav-Trst-veza na TEN-T željezničke koridore

Trasa obilazne željezničke pruge oko Rijeke s tunelom prema Istri i Trsu zadržana je na koti 300 m n/m, postoji mogućnost pronalaženja povoljnije trase pruge na temelju budućih studijskih rješenja. 5. Žičare

Žičara jest postrojenje sastavljeno od više komponenti, konstruiranih, proizvedenih, montiranih i stavljenih u uporabu s ciljem sigurnog prijevoza putnika. Žičare s obzirom na tehnološke značajke dijele se na: uspinjače, viseće žičare i vučnice.

Za bolje prometno povezivanje i unapreñenje turističke ponude planirane su žičare: • žičara Učka za najatraktivniji ulaz u Park prirode Učka • žičara prema Trsatu • žičara Grobničko polje – SC Platak za pristup sportsko rekreacijskom centru

Platak, • turistička žičara Baška • žičara Skrad-Zeleni Vir Ostale žičare, trase i kapaciteti gore navedenih žičare, ureñenje donje i gornje

stanice odreñuju se Prostornim planom ureñenja općine/grada. Žičare treba planirati bez većih prosjeka na površinama šuma, a stanice žičare moraju svojom veličinom i materijalom biti primjereni krajobrazu. Žičara mora biti projektirana tako da radi sigurno s obzirom na karakteristike terena i okoliša, atmosferske i meteorološke uvjeta, s obzirom na sve moguće objekte i prepreke koji su postavljani u blizini, bilo na zemlji ili u zraku, na način koji ne šteti okolišu i ne ugrožava sigurnost, za sve radne uvjete, kod održavanja te kod spašavanja osoba.

Žičara Učka uz prirodnu atraktivnost imala i posebnu značajku očuvanja Parka u smislu eliminiranja prilaza cestovnim vozilima i najmanjim zadiranjem u prirodni okoliš svojom izgradnjom.


130

3.3.1.3. Sustav cestovne infrastrukture

Cestovni čvor Rijeka segment je Prometnog čvora Rijeka, a čini ga tzv. riječka obilaznica od Matulji (integracija prema Istri te Italiji i Sloveniji) preko Orehovice (integracija prema Zagrebu i srednjoj Europi) do Križišća (integracija prema otocima i južnoj Hrvatskoj), s ciljem ostvarenja niza prometnih funkcija od kojih se kao značajnije ističu: tranzit, ishodišno/odredišna, povezivanje lučkih slobodnih, industrijskih i drugih zona, voñenje prometa kroz Grad i povezivanje urbanih gradskih zona. Razvidno je da glavne daljinske tranzitne i izvorišno-ciljne tokove na području Županije preuzima upravo riječka obilaznica koja je položena kroz kontaktno područje šireg gradskog središta, pa se na njoj miješaju unutar-gradski i daljinski prometni tokovi. Kvalitetna povezanost sa bazenima luke Rijeka osigurati će se izgradnjom pristupnih prometnica D403 i D404, a čime će se gradske prometnice osloboditi tranzitnog prometa i nastaviti normalno funkcionirati u korist (gradskih) potreba. Postojeće prometno opterećenje riječke obilaznice i projekcije prometa ukazuju da je postojeća obilaznica izgrañena u profilu brze ceste, nedostatna za projicirane prometne potrebe, te je za pretpostaviti da će se u budućnosti na pojedinim dionicama trebati razmišljati o dogradnji trećeg prometnog traka u svakom smjeru vožnje.

Cestovni čvor Rijeka predstavlja križanje više važnih cestovnih meñunarodnih i domaćih pravaca, koji su većim dijelom tranzitni pravci u odnosu na područje Rijeke. Na području cestovnog čvora sijeku se auto-cestovni pravci A6 Bosiljevo-Rijeka, A7 Rupa-Rijeka-Žuta Lokva i A8 Kanfanar-Matulji, te neke značajnije prometnice državne i županijske mreže koje dijelom preuzimaju daljinski promet ili su priključci na ceste višeg ranga (D40 Čavle-Bakar i D501 Oštrovica-Križišće-Krk).

a) Mreža autocesta i brzih cesta Autoceste za daljinski meñunarodni i interregionalni promet definirane su na način da je odreñen novi koridor autoceste A7 Rupa-Rijeka-Žuta Lokva obilazno oko grada Rijeke, a postojeća obilaznica Rijeke ostane kao distributer prometnih tokova izmeñu državnih cesta i županijskih cesta te lokalne cestovne mreže pojedinog dijela priobalnog područja županije. Odreñen je novi koridor autoceste A8 Kanfanar-Matulji na potezu od tunela Učka prema autocesti A7 (dionica Rupa – Rijeka). Novi koridor za izgradnju autocesta na širem području Grada Rijeke omogućit će meñusobno povezivanje tri auto-cestovna pravca: A6 Bosiljevo-Rijeka, A7 Rupa-Rijeka-Žuta Lokva i A8 Kanfanar-Matulji.

Osobito je bitno naglasiti pravac kojim se uspostavlja kontinuitet prometa cestama visoke razine uslužnosti u vidu autocestovnog povezivanja PGŽ na mrežu istarskih prometnica, a što će se ostvariti novoplanirnom autocestom od čvora Permani do tunela „Učka“. Bitno je istaknuti da je PLDP još za 2006.g. na tunelu „Učka“ iznosio 10.785 vozila/dan čime je ostvarena pretpostavka potrebe gradnje nove cijevi cestovnog tunela Učka. Ovaj pravac je u razvojnim planovima Hrvatskih autocesta označen kao dio autoceste A8, i njime se osigurava kontinuitet kako sa istarskom autocestovnom mrežom tako i sa autocestom A6 prema Bosiljevu i nastavno Zagrebu i Splitu.

Planirani koridor autoceste A7, dionica Permani – Grobničko polje vrlo je značajan dio mreže jer se njime potpuno obilazi gusto naseljeno šire područje grada Rijeke. Meñunarodni i interregionalni promet odvaja se u čvoru Permani na zapadu i čvoru


131

Grobničko polje na istoku. Riječka obilaznica se na taj način prometno rasterećuje i preuzima ulogu brze gradske ceste za regionalni i lokalni promet. U nastavku od čvora Grobničko polje do čvora Mali Svib koristi se koridor autocesta A6 i u čvoru Križišće spaja se na prethodno definirani koridor autoceste Križišće-Žuta Lokva koji prolazi zaleñem Crikvenice, Novog Vinodolskog i Senja i priključuje se na izgrañenu autocestu A1 (Zagreb – Split) u čvoru Žuta Lokva a ujedno predstavlja i obilazne prometnice ovih naselja.

Novim koridorom autoceste A8 na potezu tunel Učka – čvor Veprinac – čvor Jušići/Jurdani spoj na postojeća autocestu A7 uspostavlja se kontinuitet prometa nove mreže autocesta Primorsko-goranske županije s istarskim autocestama. Planirana je brza cesta od Mošćeničke Drage na zapadu do Opatije i Matulja (Liburnijska obilaznica) te od Sv. Kuzma na istoku i Krka na jugu. Cjelovita trasa brze ceste sastoji se od planirane obilaznice Opatijske rivijere (D66), postojeće obilaznice Rijeke (D3 i D8) i novog koridora brze ceste Križišće – otok Krk (D102)-Valbiska/Krk. Brze ceste su direktno povezane s autocestovnim koridorima. Novoplanirane brze ceste imaju gusto rasporeñena čvorišta za što bolju distribuciju regionalnog i lokalnog prometa koji se planira odvijati preko postojećih i planiranih spojnih cesta (državnih i županijskih). b) Mreža državnih cesta

Državne i županijske prometnice lokalnog karaktera disperziraju teretni, osobni i

javni promet unutar urbane aglomeracije grada Rijeke (posebno terminali teretnog, osobnog i javnog putničkog prometa) te svih gradova/naselja priobalnog područja županije. Kvalitetnom mrežom javnih cesta povezati će se naselja sa središtem razvoja mikroregije i meñusobno, Ostale državne ceste čine temeljnu mrežu cesta u integraciji prostora na nacionalnoj i meñudržavnoj razini, te ih je potrebno u tom smislu graditi, rekonstruirati i obnavljati. Radi stalnog porasta prometa i dugoročnog povezivanja otoka Krka, Cresa, Lošinja i Raba planirana je brza cesta od čvora Križišće do Grada Krka/Valbiske koja je zamišljena kao ishodišna točka putničkog i robnog prometa sjevernojadranskog otočnog prostora. Odreñen je „koridor u istraživanju“ za novi most za otok Krk. Na dionici postojeće državne ceste D 104 (D102 – Valbiska) planirana je dogradnja krajnjih 600 m ceste sa trotračnog na četverotračni profil radi dogradnja trajektnog pristaništa za ukupno četiri veza.

Ostale državne ceste čine temeljnu mrežu cesta u integraciji prostora na nacionalnoj i meñudržavnoj razini, te ih je potrebno u tom smislu graditi, rekonstruirati i obnavljati. c) Mreža županijskih cesta

Županijske ceste od osobite su važnosti za integraciju prostora na županijskoj i meñužupanijskoj razini. One tvore dopunu mreže državnih cesta, odnosno hijerarhijski formiraju mrežu značajnu za razvoj Županije. Uglavnom su to postojeće ceste koje zahtijevaju znatnija ulaganja u rekonstrukciju i dogradnju kako bi udovoljile prometnim zahtjevima i standardu vozila.

Planirana županijska cesta (D404 - Kostrena) povezuje postojeću državnu cestu D404, tj. spojnu cestu za čvor Draga na obilaznici Rijeke i državnu cestu D8 (Jadransku turističku cestu).


132

d) Mreža ostalih cesta Pod ostalim cestama podrazumijevaju se javne ceste razvrstane kao lokalne ceste te nerazvrstane ceste te sve ostale prometnice namijenjene prometovanju vozila. Mreža ovih prometnice definirati će se planovima nižeg reda. Prilikom promišljanja razvoja prometnih sustava naselja potrebno je osigurati adekvatne kapacitete javnih parkirališna i garažna mjesta za osobna vozila na obodima najužih urbanih središta. Isto tako nužno je osigurati površine za izgradnju putničkih terminala, 3.3.1.3. Sustav infrastrukture zračnog prometa

Razvoj sustava zračnog prometa odnosi se na proširenje i rekonstrukciju postojećih kapaciteta zračnih luka i zračnih pristaništa te mogućnost gradnje novih pristaništa na moru i kopnu sukladno interesu Županije i Programu prostornog ureñenja Republike Hrvatske.

Temeljem analize postojećeg stanja i prognoza prometa odreñeni su kapaciteti u postojećoj zračnoj luci Rijeka, zračnim pristaništima Mali Lošinj, Grobnik i Unije i analizirana je mogućnosti gradnje zračnog pristaništa na otoku Rabu. Prostornim planom ureñenja općine/grada odreñuju se lokacije za aerodroma na vodi, lokacije helidroma, letjelišta i letjelišta za paraglajdere i ovjesne jedrilice. Za helidrome treba urediti posebne lokacije, ali se povremeno mogu koristiti i površine postojećih sportskih terena. Helidromi su nužna sigurnost življenja lokalnog stanovništva tijekom cijele godine, a naročito u ljetnim mjesecima, jer će omogućiti brzi interventni prijevoz do većih gradskih središta. Lokacije aerodroma na vodi (pristajanje i sidrenje hidroaviona) moraju biti u skladu s pravilima pomorskog prometa i Pravilnikom o aerodromima na vodi. Hidroavionski letovi mogu se koristiti za transportne usluge za povezivanje obalnih i otočnih destinacija, za turističke izlete te čarter letove. 3.3.1.3. Pošta, javne telekomunikacije, sustav radara, radio i tv sustav veza

Poštansku mrežu javnog operatora na području PGŽ čine objekti, oprema, i

sredstva meñusobno povezanih u jedinstveno tehničko-tehnološku cjelinu. U PGŽ nalaze se slijedeće poštanske grañevine: 101 poštanski ured koji pripada „grupi područja“ 6. Sortirnica Rijeka Poštanski ured, kao pristupna točka poštanske mreže, posluje u prosjeku na površini od 35 m2 te se planira na oko 2.960 stanovnika.

Cilj je optimizirati lokacije poštanskih ureda tako da odgovaraju potrebama korisnika, te dogovoriti poslovni odnos pružanja poštanskih usluga sa drugim poslovnim subjektima. Preureñenje poštanskih ureda u skladu sa novim standardom opremanja i vizualnog identiteta. Prostore prilagoditi potrebama korisničkog prostora, dostupnost šaltera , pozicioniranje robe te dodatnim funkcionalnostima.

Gustoća mreže pristupnih točaka povoljnija je od propisanih, te se planira zadržati postojeći standard.


133

1. Javne telekomunikacije

Za razvoj novih telekomunikacijskih usluga potrebno je osigurati preduvjete za daljnji razvoj EKI tj. širokopojasni pristup javnim mrežama odnosno modernizirati TK infrastrukturu kako u jezgrenom tako još više u pristupnom djelu. . Liberalizacijom telekomunikacijskog tržišta i postupkom privatizacije došlo je do promjene vlasništva na javnom telekomunikacijskom infrastrukturom – privatnopravni gospodarski subjekti koji su postali vlasnici prvenstveno vode brigu o ekonomskim interesima svojih tvrtki. No razvoj i gradnja javne elektroničke infrastrukture i dalje je javni interes koji država i JLS mora poticati, promicati, i zaštititi osobito zato što e-uprava može efikasno funkcionirati jedino putem razvijene EKI vodeći se pri tome načelima održivog razvoja s jedne strane, te zaštite drugih javnih interesa kao i privatnih interesa vlasnika nekretnina. Razvojem tehnologija mijenjaju se i nazivi objekata i veza koje se ističu da su od državnog i županijskog interesa tako da možemo reći na navedeni popis spadaju komunikacijska čvorišta svih operatora i subjekata za ostvarivanje meñudržavnih, meñužupanijskih i meñumjesnih veza, kao i koridori koji služe za njihovo povezivanje.

Kako je razvoj javnih telekomunikacija od posebne važnosti za gospodarski razvoj Županije, prilikom planiranja javnih prometnica potrebno je predvidjeti koridore za infrastrukturu i izgradnju DTK za polaganje telekomunikacijskih vodova. Prilikom planiranja ili rekonstrukcije dijelova prometne i magistralne telekomunikacijske infrastrukture poželjno je predvidjeti DTK dovoljnog kapaciteta za buduća proširenja kao i za eventualni smještaj drugih kabelskih operatora.

EKI za meñunarodno, magistralno u meñumjesno povezivanje postavlja se podzemno sljedeći koridore prometnica, željeznica i druge infrastrukture, a iznimno izvan tih koridora vodeći računa o pravu vlasništva sa cijevima odgovarajućeg profila. EKI za gradove i naselja postavlja se podzemno kroz pješačke staze i zelene površine (planirati rekonstrukcije i dogradnje).

Polaganje novih i rekonstrukciju postojećih telekomunikacijskih kablova potrebno je po mogućnosti raditi u za to predviñenim postojećim i/ili postojećim koridorima javnih prometnica. Izgradnjom kvalitetne distribucijska kabelska kanalizacija (DTK) omogućit će se buduća fleksibilnost kod proširenja i rekonstrukcija kabelske infrastrukture, bez dodatnih grañevinskih radova.

Čvorišta postojećih pristupnih mreža, uglavnom su lokacije udaljenih pretplatničkih stupnjeva (UPS) i komutacijskih čvorišta operatora, a planiranje budućih u stvari je pitanje interpolacije. Smještaj novih pristupnih komutacijskih čvorova, (npr.. u budućim grañevinskim zonama) bilo aktivnih ili pasivnih, treba predvidjeti u uličnim ormarima, kontejnerima ili u tehničkom prostoru grañevine. Da bi se zadovoljili zahtjevi za sve većim prijenosnim brzinama i kvalitetnijim širokopojasnim uslugama kako u nepokretnoj tako i pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži neophodno će biti pristupiti modernizaciji, obnovi i dogradnji postojeće kao i izgradnji nove elektroničke komunikacijske infrastrukture i mreže. U tom novom investicijskom ciklusu važnu ulogu imati će izgradnja nove generacije pristupnih mreža na bazi svjetlovodnog vlakna. Ove mreže se definiraju kao mreže koje povezuju krajnjeg korisnika i jezgrenu mrežu, a grade se u cijelosti ili djelomično koristeći postojeću lokalnu pristupnu infrastrukturu i tehnologije i/ili novu svjetlovodnu infrastrukturu. Takve


134

mreže su u mogućnosti ponuditi nove širokopojasne usluge koje zahtijevaju velike i vrlo velike (ultrabrzi pristup) prijenosne brzine.

Elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema mreža pokretnih komunikacija prema načinu postavljanja se dijeli na:

• elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na samostojećim antenskim stupovima,

• elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na postojećim grañevinama (antenski prihvat).

2. Sustav radara

Sustav radara podrazumijeva sustave traganja i spašavanja na moru te nadzora

pomorske plovidbe. Sustav VTMIS bazira se na slijedećim sustavima koji zahtijevaju pouzdanu i

raspoloživu komunikacijsku infrastrukturu: sustav automatske identifikacije brodova (eng. AIS – Automatic Identification of Ships System), sustav radarskog nadzora te radio-komunikacijski sustavi na frekvencijskim pojasevima VHF (eng. Very High Frequency) i MF/HF (eng. Medium/High Frequency). Na području PGŽ nalaze se objekti MRCC-a i VTS-a u Gradu Rijeci, obalna radio postaja Rijeka Radio u kojoj je organizirana kontinuirana VHF radijska služba (24/7/365) te VHF-DSC odašiljači na kotama Učka, Susak i Kamenjak (otok Rab). AIS bazne postaje nalaze se na Susku, Crikvenici i koti Kamenjak (otok Rab). Sustav komunikacija MRCC-a i VTMIS-a bazira se na uporabi konvencionalnih pomorskih radio-sustava te korištenju usluga i infrastrukture javne telekomunikacijske nepokretne i pokretne mreže.

Da bi se poboljšala pouzdanost i raspoloživost, te povećala učinkovitost komunikacijskih veza MRCC i VTMIS sustava, planira se sve kopnene objekte navedenih sustava povezati fiksnim kabelskim sustavom prijenosa informacija korištenjem svjetlovodne tehnologije.

Kako bi postojeća radio-komunikacijska mreža pružila adekvatan odgovor sadašnjim i budućim zahtjevima za povećanjem prijenosnog kapaciteta, te nastavila podržavati očekivanu kvalitetu usluga, potrebno je ulagati u njeno osuvremenjivanje kojim bi se omogućio pouzdan rad i u ekstremnim uvjetima (kao što su loši meteorološki uvjeti, geografske prepreke te nedostatak signala pokretne javne telekomunikacijske mreže). MRCC i VTMIS sustav od važnosti su za državu te su time i slijedeće grañevine od važnosti za državu: MRCC i VTS Rijeka, ORP Rijeka Radio, pripadni antenski i grañevinski objekti na kojima se nalaze instalirani radari, AIS bazne postaje te VHF komunikacijski radio-sustavi potrebni za rad navedenih ustanova. 3. Radio i TV sustav veza

Radio i TV sustav veza bazira se na elektroničko-komunikacijskoj mreži koja omogućava prijenos telekomunikacijskog prometa visokih brzina uz primjenu svjetlovodne tehnologije. Kako bi se ostvarilo povezivanje PGŽ i grada Rijeka s drugim županijama u zajedničku mrežu, te ostvarilo ostvarila daljnja liberalizacija telekomunikacijskog tržišta u


135

RH potrebno je razvijati i graditi svjetlovodne komunikacijske mreže, te time pospješiti razvoj navedenog sustava.

Radio i TV sustav veza namijenjen je prijenosu i odašiljanju radijskih i televizijskih programa. U skladu s navedenom djelatnosti izgrañena je mreža za odašiljanje digitalne zemaljske televizije MUX A, MUX B, MUX D, MUX C i MUX E. U slučaju potrebe proširenja bilo TV ili FM mreže za očekivati je da će se nova oprema montirati na neku od pričuvnih lokacija.

3.3.2. Vodnogospodarski sustav Primorsko-goranske županije

Vodnogospodarski sustav općenito podrazumijeva niz djelatnosti kojima se:

sustavno upravlja vodama, prikuplja i odvode otpadne vode, vrši detaljna melioracijska odvodnja, navodnjavanje te vrše vodne usluge u smislu Zakona o vodama.

Područje Primorsko-goranske županije dio je dvaju vodnih područja, Jadranskog i Dunavskog (Odluka o granicama vodnih područja Vlade RH, NN 79/10). Znači, područje PGŽ dijelom pripada slivu Jadranskog, a dijelom slivu Crnog mora. .3.3.2.1. Vodoopskrbni sustav primorsko-goranske županije

Vodoopskrbni sustav PGŽ se proteklih desetak godina potvrdio kao dobro razvijen i pouzdan, no to nije temelj za zaključak da će se kao takav potvrditi i u narednom desetljeću. Klimatske promjene mijenjaju režim padalina diljem svijeta, a za područje Mediterana se smatra da će biti jedno od snažnije pogoñenih promjenama. Već se zapaža značajno smanjivanje količina oborina, a klimatolozi najavljuju da bi se moglo raditi o trendu koji će vremenom biti još izraženiji. Zbog izglednog smanjivanja pouzdanosti vodoopskrbnog sustava, tijekom planskog perioda nužno je analizirati ranjivosti cijelog sustava na klimatske i energetske poremećaje. Zbog toga, kao i zbog rastućih potreba za vodom treba ozbiljno razmišljati o osiguranju novih količina vode.

Dugoročni razvoj sustava vodoopskrbe kao jedinstvenog sustava na razini županije razvijati će se kroz dvije faze. Meñusobno povezivanje većih sustava na županijskoj razini u tri podsustava “Rijeka”, “Lokve”, i “Novi Vinodolski” (te za sada samostalnih sustava otoka Raba i Cresa - Lošinja) u narednom planskom razdoblju predstavlja I. fazu razvoja dok bi se u drugoj fazi sva tri sustava povezala u jedan jedinstveni regionalni sustav.

Interes Istarske, Karlovačke i Ličko-senjske županije za spajanje vodoopskrbnih sustava na meñužupanijskoj razini moguće je ostvariti u budućnosti tek po zahvatu novih količina voda te prethodno formiranim jedinstvenim i suvremenim vodoopskrbnim sustavom Primorsko-goranske županije. Povezivanjem sustava na meñužupanijskoj razini uz nove vodozahvate dati će novu kvalitetu održivosti razvitka. Daljnja istraživanja i izgradnju treba prvenstveno usmjeriti na vodozahvate: Akumulaciju Kukuljani, izvorišta Grobnik, izvorište Ponikve u gradu Bakru, Akumulaciju Križ te nove izvore u sklopu Novljanske Žrnovnice.


136

3.3.2.2. Sustav prikupljanja i odvodnje otpadnih voda Sustav javne odvodnje otpadnih voda je sustav unutar kojeg se rješava problem otpadnih voda. Može biti rješavan kao kanalizacijski sustav u pravilu za područje većih aglomeracija7 i visoke gustoće gradnje, odnosno može biti autonomni sustav (individualni mali ureñaji, septičke jame, sabirne jame), a koji je primjeren rjeñe naseljenim područjima ili samostalnim objektima udaljenim od naselja. Pod pojmom aglomeracija pritom se temeljem Zakona o vodama (NN153/09, 130/11) misli na područje u kojemu su populacija i/ili gospodarska aktivnost u dovoljnoj mjeri koncentrirani da se komunalne otpadne vode prikupljaju i dovode do ureñaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, odnosno do krajnje točke ispusta. Kriterij dovoljne koncentracije stanovništva, odnosno stanovništva i gospodarskih aktivnosti, odnosi se na mogućnost prikupljanja i obrade otpadnih voda s tehničkog gledišta. Nastalo opterećenje, odnosno veličina aglomeracije, izražava se u ekvivalentima stanovnika (ES). strategija upravljanja vodama govori o individualnim sustavima odvodnje za naselja < 500 ES, stoga se u ovom Planu aglomeracijom podrazumijevaju sva grañevinska područja kapacitet većeg od 500 ES. Pritom jedan ES podrazumijeva onečišćenje u iznosu petodnevne biološke potrošnje kisika (BPK5) od 60 g kisika dnevno. Koncepcije razvoja sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda u naseljima PGŽ analizirane su, ocijenjene i prihvaćene u Studiji zaštite voda PGŽ (2004.), koja i dalje predstavlja temeljnu stručnu podlogu za županijski plan u području razvoja javnih sustava odvodnje. Zbog protoka vremena od izrade podaci za pojedine sustave su novelirani. Različitosti u pristupu izmeñu priobalnih i kontinentalnih naselja uvjetovane su prvenstveno ranjivošću krškog vodonosnika, pa stoga u kontinentalnim naseljima (a naročito u zonama osjetljivih područja i/ili prijemnika) treba planirati implementaciju ureñaja (s manjim kapacitetom, ali s konačnim stupnjem čišćenja) u bitno ranijoj fazi razvoja sustava prikupljanja i odvodnje nego što je to slučaj u priobalnim naseljima gdje se daje prednost proširenju sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda u odnosu na podizanje stupnja čišćenja na ureñajima.

S ekološkog stajališta, težište prioritetnog intenziviranja izgradnje sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda je na prostoru Gorskog kotara, što je smjernica koja ide i u korist uravnoteženog rješavanja problema onečišćenja otpadnim vodama na čitavom prostoru PGŽ. U ovom slučaju parametar nerazvijenosti područja igra važnu ulogu, a bitan je i strateški faktor važnosti Gorskog kotara kao područja s najvećim prirodnim resursima vode za piće u PGŽ.

Na području Županije definirane su aglomeracije, tj. područja zajedničkog prikupljanja i odvodnje otpadnih voda. Na dijelu jadranskog vodnog područja koji teritorijalno pripada PGŽ do 2018. godine treba planirati izgradnju/kompletiranje (do 80%-tne priključenosti) deset prioritetnih aglomeracija:

1. Rijeka (144.043 st), 2. Malinska-Njivice (2.322 st), 3. Krk (3.364), 4. Omišalj (1.790 st), 5. Punat (1.784 st),

7 Pojam „veća aglomeracija“ nije jednoznačno odreñena zakonskim i podzakonskim aktima. U smislu ovog zakona podrazumijevaju se aglomeracije veće od 1.000 ES.


137

6. Baška (1.437 st), 7. Cres (2.333 st), 8. Rab-Palit-Banjol-Barbat (5.323 st), 9. Mali Lošinj (6.296 st), 10. Opatija-Lovran (11.091 st). Potrebno je sustavno raditi na povećanju stupnja razdijeljenosti sustava odvodnje

sanitarno-potrošnih i oborinskih voda, kao osnovnog preduvjeta za efikasnu implementaciju ureñaja za pročišćavanje s propisanim stupnjevima čišćenja, usklañenim s EU standardima. Ovo će biti naročiti problem (i izazov) u najvećem naselju u PGŽ – Gradu Rijeci, gdje trenutno stanje nalaže ogromne zahvate na postojećem sustavu prikupljanja i odvodnje radi postizanja prihvatljivih varijacija u sušno/kišnim dotocima na centralni ureñaj.

Komunalne otpadne vode, sukladno odlukama o odvodnji, prikupljaju se, odvode i pročišćavaju na ureñaju s najmanje drugim stupnjem pročišćavanja. Do izgradnje ureñaja s drugim stupnjem pročišćavanja, privremeno se dopušta ispuštanje komunalnih otpadnih voda uz ispitivanje kakvoće otpadnih voda na pokazatelje za planirani stupanj pročišćavanja i s kontinuiranim zapisom praćenja količine ispuštene otpadne vode iz sustava javne odvodnje.

3.3.3. Energetski sustav Primorsko-goranske županije Povoljan geoprometni položaj nominira PGŽ i kao značajno energetsko čvorište. Da je to točno pokazuje podatak o izuzetno mnogo proizvodnih energetskih objekata te cijeli niz dalekovoda, naftovoda i plinovoda koji se na ovom području nalaze. Geostrateški položaj Županije i njezina izgrañena energetska infrastruktura kao stečeni resurs, imati će i u budućem razvoju značajnu ulogu u energetici Republike Hrvatske pa i cijele jugoistočne Europe. Činjenica je da se upravo na području PGŽ planiraju graditi i dograñivati, odnosno osuvremenjivati novi energetski objekti svih razina. Bitno je istaknuti kako današnja tehnologija u energetskim postrojenjima ne udovoljava europske ekološke, sigurnosne i druge propise. Samim time nužno je da se ukupna rekonstrukcija i gradnja energetskih objekata vrši temeljem najsuvremenijih svjetskih normativa uvažavajući potrebu za ugradnjom onih tehnologija koje će osigurati najveću efikasnost uz minimalne utjecaje na ljude, prirodu i okoliš. 3.3.3.2. Planirani strateški energetski kapaciteti Pod planiranim strateškim energetskim kapacitetima podrazumijevaju se oni objekti/postrojenja koji svojom veličinom i značajem imaju snažan utjecaj na ukupan energetski sektor PGŽ. 1. Rafinerija nafte Rijeka Izgrañeni kapaciteti postrojenja za preradu sirove nafte i proizvodnju derivata i bazičnih kemijskih proizvoda znatno premašuju potrebe Županije i Hrvatske, te svoj


138

gospodarski učinak moraju ostvarivati prodajom na hrvatskom i izvozom na vanjsko tržište. Postojeći proces prerade nafte u Rafinerije nafte Rijeka na Urinju je zastario, I. faza modernizacije RNR će omogućiti veću proizvodnju komercijalnih produkata po kvaliteti usklañenih s postojećim europskim i domaćim normama (HRN EN 228, HRN EN 590), u samome rafinerijskom procesu prerade doći će takoñer do poboljšanja zaštite okoliša zbog korištenja, za vlastite potrebe, rafinerijskoga plina i loživa ulja s manjim sadržajem sumpora, što će se pozitivno iskazati smanjenjem emisije sumpornih oksida (SOx) u atmosferu iz rafinerijskih stacionarnih izvora. Pozitivan će pomak posebno biti izražen na postojećem kompleksu postrojenja Fluid katalitički kreking (FCC), koje će nakon prve faze modernizacije dobivati odsumporenu šaržu (s manjim sadržajem sumpora), pa će i emisije sumpornih oksida (SOx) putem dimnih plinova iz toga postrojenja biti bitno reducirane. Ipak, prva faza modernizacije RNR ne rješava problem relativno velikoga udjela (oko 15%) ostatnih loživih ulja sa sadržajem sumpora >1%, koja ne udovoljavaju važećim normama kvalitete te se u nemogućnosti plasiranja na tržište moraju i dalje koristiti u vlastitoj potrošnji. Druga faza modernizacije RNR rješava ostatna loživa ulja s visokim sadržajem sumpora. Kod tehnološke sheme s koking procesom cjelokupna vlastita potrošnja u rafinerijskim pećima pokrivat će se korištenjem rafinerijskoga plina iz kojega su uklonjeni sumporni spojevi (H2S i merkaptani), te potrošnjom prirodnoga plina (najčišće fosilno gorivo). Iz toga razloga, emisije u atmosferu (SOx, NOx, H2S), kod varijante s koking procesom, bit će u prihvatljivim razinama nižim u odnosu na sadašnje stanje kao i u odnosu na stanje nakon prve faze modernizacije. To se će osigurati, pored ostaloga, gradnjom još jednoga (trećega) Claus postrojenja u sklopu druge faze modernizacije za odsumporivanje kiselih rafinerijskih plinova s efikasnošću odvajanja sumpora većom od 99,5%. Za potrebe postrojenja uz zatvorene transportere te skladišni prostor nužno je osigurati prekrcajnu luku posebne namjene te željeznički kolodvor za pretovar petrolkoksa. Osim navedenog za potrebe poslovanja INA RN Rijeka, unutar zone rafinerije, osigurati će se smještaj luka posebne namjene za pretovar tekućih tereta te luka posebne namjene za pretovar LPG-a. 2. Petrokemija Razvoj postrojenja Petrokemije odvijati će se unutar današnjih granica (oko 140 ha) uz izuzeća dijela prostora (oko 35 ha) i jednog priveza za potrebe formiranja LNG terminala dok je drugi privez i nadalje u funkciji DINA-e Petrokemije (kao luka posebne namjene). U DINA-i je trenutno u proizvodnoj funkciji samo postrojenje za proizvodnju polietilena niske gustoće (PE-LD). Može se reći da će se kompleks DINA-e i nadalje sastojati od postrojenja za proizvodnju VCM/EDC, polietilena niske gustoće te novo postrojenje za proizvodnju PVC-a te industrijske luke Sepen kao i energetskih te pomoćnih i drugih pratećih postrojenja i objekata u funkciji zadovoljenja funkcionalnosti. Planirani kapacitet proizvodnih jedinica je

• proizvodnja VCM/EDC: 200.000 t/g • proizvodnja polietilena niske gustoće (PE-LD) 90.000 t/g • proizvodnja PVC-a 120.000 t/g


139

Nakon višegodišnjeg zastoja, tijekom 2010. godine je s probnim radom ponovo počela proizvodnja vinil-klorid-monomera (VCM/EDC), koji je sirovina za proizvodnju polivinil-klorida. Do planirane proizvodnje na novom (iz Splita preseljenom) postrojenju polivinil-klorida (PVC) još nije došlo, pa je neizvjesno daljnje funkcioniranje ovog vinilnog lanca. 3.3.3.3. Elektroenergetski sustav Glavni pravci razvoja proizvodnog elektroenergetskog sustava usmjereni su na revitalizaciju i dogradnju postojećih kapaciteta proizvodnje te gradnju malih izvora za iskorištavanje preostalog hidropotencijala (male i mini elektrane), kogeneracijske i trigeneracijske pogone na drvni otpad, te male kogeneracijske sustave za potrebe manjih potrošača. Kako bi se osigurala decentralizirana proizvodnja energije potiče se i dopušta u svim velikim radnim zonama graditi kogeneracijska i trigeneracijska postrojenja većih snaga (prije svega upogonjena na plin ili biomasu) a koja osim potreba zone mogu osigurati i sigurnu opskrbu energijom i okolnih potrošača. Iako se u Strategiji energetskog razvitka Republika Hrvatske izričito ne navode lokacije za gradnju novih objekata za proizvodnju električne energije, može se reći kako će se na području Primorsko-goranske županije, uz niz industrijskih elektrana odnosno kogeneracijskih postrojenja u većim gospodarskim zonama inzistirati na osuvremenjivanju postojećih proizvodnih elektroenergetskih objekata odnosno gradnji novih energetski i ekološki prihvatljivih postrojenja. Obzirom da je prognozirana tendencija većeg rasta potrošnje električne energije od porasta potrošnje drugih energenata nužno je osigurati odgovarajuće proizvodne kapacitete a u cilju osiguranje kvalitetne opskrbe električnom energijom. Proizvodni elektroenergetski kapaciteti bazirani na obnovljivim izvorima energije opisani su u posebnom poglavlju. 3.3.3.4. Plinski sustav Plinsko gospodarstvo je svojim mnogobrojnim prednostima jedan od najznačajnijih razvojnih potencijala koji usklañuje moguće nesukladnosti izmeñu razvoja energetike i prirodnog sustava. Potrebno je promišljati o zaustavljanju rasta potrošnje električne energije ili čak njezine supstitucije, što je uobičajeno u zemljama mediteranskog područja. Županija se može opskrbljivati plinom na više načina: domaćim, ruskim ili kaspijskim plinom iz kontinentalnog dijela, plinom iz sjevernog Jadrana odnosno alžirskim plinom preko transportnog sustava Italije ili putem LNG terminala. Energetska slika PGŽ, općenito, je vrlo složena. U segmentu plinskog gospodarstva razvidna je podjela na državnu razinu (izgradnja LNG terminala i povezivanje na plinsku mrežu Europe-meñunarodni interes te magistralni plinovod Pula-Karlovac8-interes RH) te regionalnu (područnu) razinu (Projekt plinofikacije PGŽ). 8 Cf. Komadina, Z., Črnjar, M., Krpan, Lj.: LNG terminal u funkciji gospodarskog razvoja Primorsko-goranske županije, Plinska energetska konferencija, Split, 2007. i Krpan, Lj., Šuperina, V., Maršanić, R.: Cijevni promet-značajan segment prometnog sustava, Suvremeni promet, Hrvatsko znanstveno društvo za promet, Vol. 29, Opatija, 2009., 1-2.


140

1. Terminal za ukapljeni prirodni plin Strategijom prostornog ureñenja Republike Hrvatske definirane je lokacija terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku. Izgradnja terminala se predviña u tri faze: prva faza je izgradnja priveza i mogućnost regasifikacije LNG-a na privezu (postrojenje za regasifikaciju je smješteno na brodu) odnosno osiguranje mogućnosti prihvata brodova sa ugrañenim sustavom za uplinjavanje te mogućnost prihvata plina sa brodova i upuštanje u magistralni plinski sustav, druga faza podrazumijeva izgradnju ukupnog postrojenja za uplinjavanje, spremnika i pratećih objekata za kapacitet od 5 milijardi m3 prirodnog plina s konačnim kapacitetom terminala u drugoj fazi od 10-13 milijardi m3 prirodnog plina godišnje. Izgradnjom već prve faze LNG terminala te potrebnih spojnih plinovoda ispuniti će se sve pretpostavke za prelazak velikih energetskih postrojenja na prirodni plin kao pogonski energent (INA RN Rijeka, TE Rijeka, DINA Omišalj) a što je jedno od temeljnih strateških opredjeljenja PGŽ. 2. Terminal za ukapljeni naftni plin Prostornim planom PGŽ se potiče gradnja terminala za tekući naftni plin (eng. Liqued Petroleum Gas, LPG). Dozvoljava se gradnja LPG terminala i pratećih prekrcajnih luka na području unutar zone INA RN Rijeka na Urinju i uz nju (za potrebe INA RN Rijeka i ostalih korisnika) te gradnja LPG terminala u njenoj neposrednoj blizini kao i na području Lučko-terminalne/logističke zone Krk. Navedeni terminali i pripadajuće luke posebne namjene – industrijske luke koje prate navedeni terminal moraju se definirati prostornim planom ureñenja jedinice lokalne samouprave. 3. Plinski transportni sustav Vrlo dinamične promjene u svjetskom i europskom energetskom sektoru značajno se odražavaju i na stanje energetskog sektora RH. Intenzivne aktivnosti na planiranju velikih energetskih terminala (poput LNG-a) ili korištenje prirodnog plina u velikim postrojenjima (npr. izgradnja kombinirane TE Rijeka ili korištenje prirodnog plina u INA RN Rijeka ili DINA Petrokemiji) u mnogome determiniraju i razvojne planove adekvatnog plinskog cjevovodnog sustava.

Za potrebe LNG terminala, zbog nedostatnog kapaciteta izgrañenog magistralnog plinovoda Pula-Karlovac (DN 500, 75 bara, max. kapaciteta oko 2,5 mlrd. m3/god.), planira se izgradnja novih plinovoda promjera DN 1000 i tlaka 100 bara kojima će se osigurati evakuacijski pravci prirodnog plina prema državama Europe (kapaciteta oko 15 mlrd. m3/godišnje). Novoplanirani plinovodi velikih kapaciteta su:

• LNG terminal Omišalj-MRS Omišalj-MRS Bobuši-MRS Zlobin-Rupa/Karlovac i dalje te od Rupe prema granici sa Republikom Slovenijom i povezivanje na Europsku transportnu plinsku mrežu (odustaje se od ranije planirane dionice plinovoda od Delnice prema Republici Sloveniji). Ukupna duljina novoplaniranih plinovoda bi iznosila oko 101 km, i to 42,4 km od Zlobina do Rupe (granica sa Republikom Slovenijom) te 58,6 km od Zlobina do Bosiljeva i dalje.


141

• podmorski plinovod Omišalj-Casal Borsetti (DN 1000/150 bar), kao i svi priključni plinovodi do velikih proizvodnih, energetskih ili drugih postrojenja.

Uz izgrañene MRS Viškovo, Kukuljanovo i Delnice na području PGŽ nužno je izgraditi MRS Vrbovsko, MRS Urinj, MRS Juradni, MRS Rukavac, MRS Opatija, MRS Lovran, MRS Mošćenička Draga, MRS Zlobin, MRS Bobuši, MRS Crikvenica, MRS Novi, MRS Urinj, MRS Omišalj, MRS Omišalj II, MRS Malinska i MRS Krk kao i niz redukcijskih stanica (RS). Kako bi se osigurala mogućnost plinofikacije DINA Petrokemije nužno je izgraditi odvojka magistralnog plinovoda od MRS 2 Rijeka istok preko RS Urinj do RS Omišalj (DN 500/100 bara; ukupne duljine oko 14 km od čega oko 8 km podmorskog plinovoda) a čime se osigurava i pretpostavka plinofikacija otoka Krka prirodnim plinom. Potrebe plinofikacije INA RN Rijeka su ostvareni izgradnjom regionalnog plinovoda MRS Kukuljanovo-RS INA RN Rijeka (DN 300, 50 bara). Realizacijom navedene plinske mreže nadnacionalne i nacionalne razine osiguralo bi se isticanje PGŽ kao jedne od temeljnih čvornih (HUB) centara u domeni plinskog gospodarstva. 4. Distribucijski sustav plinovoda Provoñenje projekta plinofikacije jedan je od temeljnih razvojnih projekata Primorsko-goranske županije. Opskrba prirodnim plinom odnosno povezivanje županijske plinske mreže realizirati će se spajanjem na prijenosnu sustav plinovoda nacionalne razine preko čvornih mjesta: mjerno redukcijskih (MRS) i redukcijskih stanica (RS). Navedena čvorna mjesta će se dijelom prikazati u kartografskim prikazima Plana. Dozvoljeno je planiranje i dodatnih čvornih mjesta ukoliko postoji objektivna potreba za njihovim planiranjem a u cilju kvalitetne opskrbe prirodnim plinom. 3.3.3.6. Toplinarstvo Planira se daljnji razvoj sustava toplovoda. Osobito se potiče korištenje kogeneracijskih postrojenja na drvnu biomasu na području Gorskog kotara (posebno u središnjim naseljima) odnosno trigeneracijskih postrojenja u priobalju i na otocima te s tim u vezi razvoj toplovodne mreže. Planira se daljnji razvoj sustava toplovoda na području Grada Rijeke, gdje će se i nadalje kao gorivo koristiti primarno prirodni plin. 3.3.3.7. Obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost Primorsko-goranska županija je siromašna neobnovljivim (fosilnim) izvorima energije. Korištenje obnovljivih izvora energije i energetska učinkovitost su za Primorsko-goransku županiju, stoga dva vrlo važna razvojna cilja u energetskom sektoru. Navedeno, dijelom zbog potrebe smanjenja velike ovisnosti o neobnovljivim (fosilnim) izvorima energije ali i zbog potrebe smanjivanja emisija stakleničkih plinova.


142

1. Obnovljivi izvori energije Valja naglasiti kako u Županiji nisu dovoljno iskorištene očigledne mogućnosti obnovljivih prirodnih energetskih izvora (sunčeve energije, biomase, mali vodotoci i energija vjetra) te povoljne mogućnosti uporabe niskotemperaturne otpadne topline iz industrijskih energetskih procesa. Stoga je nužno, prilikom planiranja i projektiranja te izgradnje i eksploatacije omogućiti sinergijsko djelovanje kompatibilnih postrojenja (npr. LNG/DINA/hladnjače/…). Od obnovljivih izvora značajnije se koriste drvna masa i hidro energija. No, značajni potencijali nalaze se u energiji sunca i vjetra, te u geotermalnoj energiji i energiji mora, ali su se do sada ti potencijali malo ili nikako koristili. Planom će se dati smjernice i kriteriji za razvoj čitavog energetskog sustava na području PGŽ. Osim definiranja kriterija za smještaj postrojenja za korištenje OIE (vjetroelektrana, solarnih elektrana, malih hidroelektrana) Planom će se definirati nekoliko konkretnih lokacija te uvjeti za njihov smještaj u cilju osiguranja mogućnosti neposredne provedbe. Time se neće spriječiti mogućnost odreñivanja i drugih kvalitetnih lokacija u planovima nižeg reda, ali uz obavezno poštivanje uvjeta iz Prostornog plana PGŽ. Zakonska je obaveza jedinica lokalne samouprave da u svojim dokumentima prostornog ureñenja stvore preduvjete za implementaciju projekata korištenja obnovljivi izvora energije na njihovom području. Jedinice lokalne i područne samouprave prema Zakonu o energiji dužne su u svojim razvojnim dokumentima planirati potrebe i način opskrbe energijom, usklañene s nacionalnom Strategijom energetskog razvitka. To bi u ovom slučaju obuhvaćalo:

• izradu planerskih podloga, ažuriranje prostornih planova te rezerviranje prostora za korištenje obnovljivih izvora energije,

• uvoñenje prostorno-planskih odredbi kojim će se olakšati primjena obnovljivih izvora energije u postojećim objektima (stambenim, gospodarskim, društvenim),

• izradu lokalnih energetskih bilanci i planova koja uključuje mogućnost korištenja obnovljivih izvora energije.

Planom se potiče korištenje obnovljivih izvora energije, pa tako i vjetroelektrana. Obavezuju se jedinice lokalne samouprave da u okviru prostornih planova ureñenja općine/grada analiziraju potencijale za korištenje OIE te iste artikuliraju u dokumentima prostornog ureñenja. U narednom periodu će se nastaviti sa mjerama za poticanje, razvoj i primjenu OIE u javnim objektima, u domaćinstvima, turizmu i drugim granama gospodarstva. Stoga treba nastaviti aktivnosti definirane nacionalnim energetskim programima (PLINCRO-program plinofikacije RH, BIOEN-korištenje energije biomase, SUNEN-korištenje energije sunca, ENWIND-korištenje energije vjetra, GEOEN-korištenje geotermalne energije, KOGEN-program kogeneracija, MAHE-male hidroelektrane, MIEE-mreža industrijske energetske efikasnosti, KUENzgrada-povećanje energetske efikasnosti u zgradarstvu, KUENcts-povećanje energetske efikasnosti centraliziranih toplinskih sustava, TRANCRO-energetska efikasnost u transportu, CROOTOK i dr.). Obzirom da je more veliki spremnik topline sa stabilnom temperaturom na većim dubinama, te da je u blizini mora izgrañen veliki broj objekata, a planiraju se i novi, veliki je potencijal za primjenu toplinskih pumpi za potrebe grijanja i hlañenja tih objekata. Na taj način je moguće smanjivanje potrošnje energije uz relativno brzi povrat investicije.


143

Primjenu toplinskih pumpi takoñer treba poticati za iskorištavanje topline iz svih toplih otpadnih tokova, prije nego se isti ispuste u okoliš. Povezivanje, odnosno priključak planiranih vjetroelektrana, solarnih elektrana i dr. (obnovljivih izvora) na elektroenergetsku mrežu, sastoji se od: pripadajuće trafostanice smještene u granicama obuhvata planiranog objekta i priključnog dalekovoda/kabela na postojeći ili planirani dalekovod ili na postojeću ili planiranu trafostanicu. Ako Planom i/ili projektnom dokumentacijom nije drugačije ureñeno priključak se može smatrati sastavnim dijelom zahvata izgradnje primarnog objekta. 3.4. POSTUPANJE S OTPADOM 3.4.1. Integralni sustav gospodarenja otpadom

Koncept cjelovitog ili integralnog sustava gospodarenja otpadom na nivou Županije nastao je temeljem dosadašnjih saznanja i višegodišnjih napora na iznalaženju rješenja problematike zbrinjavanja otpada, obrañenih kroz više studija i dokumenata, a konačno je potvrñen donošenjem zakonskih obveza na nivou države. Navedeni koncept počiva na transformaciji postojećeg sustava gospodarenja komunalnim otpadom kao polazišne osnove koja se nadograñuje, a dijelovi sustava se vremenom preoblikuju na način da primarno skupljanje otpada ostaje i dalje na lokalnoj razini, dok se konačno zbrinjavanje otpada zbiva na središnjoj lokaciji Županijskog centra za gospodarenje otpadom (ŽCGO Marišćina). Istovremeno se saniraju sva postojeća odlagališta otpada, a uz neka se izgrañuju novi elementi sustava (pretovarne stanice i/ili reciklažna dvorišta).

U novom konceptu ističu se tri glavne komponente sustava: ŽCGO Marišćina (središnja županijska grañevina za zbrinjavanje otpada), pretovarne stanice (mjesta na kojima se otpad preusmjerava na ŽCGO Marišćina) te mreža reciklažnih dvorišta i eko-otoka. Navedene glavne komponente sustava su jasno odvojene cjeline, meñusobno čvrsto povezane i usklañene kako bi sustav imao punu funkciju.

Uz izgradnju navedenih grañevina, sustav zbrinjavanja otpada na području Primorsko-goranske županije dobit će cjelovitost izgradnjom grañevina vezanih za posebne kategorije otpada i to: reciklažna dvorišta za grañevinski otpad tj. odlagališta grañevinskog otpada i grañevinskog otpada koji sadrži azbest, po potrebi grañevina za skladištenje pojedinih kategorija otpada te sabiralište životinjskog otpada. Izgradnja grañevina za skladištenje pojedinih kategorija otpada u vezi je s interesom ovlaštenih sakupljača – koncesionara, dok je za sabiralište životinjskog otpada potrebno prethodno iznaći lokaciju u suradnji sa susjednim županijama, prvenstveno Istarskom, a to je pitanje vezano prvenstveno uz regulativu veterinarsko-zdravstvenog područja. 3.4.3. CZGO Marišćina U sklopu ŽCGO Marišćina odvijat će se sljedeće aktivnosti: prihvat i obrada komunalnog otpada te odlaganje metanogene frakcije komunalnog otpada, prihvat prethodno obrañenog neopasnog proizvodnog otpada i odlaganje tog otpada, prihvat i privremeno skladištenje odvojeno sakupljenog otpada koji se može ponovno uporabiti ili


144

reciklirati, privremeno skladištenje opasne komponente komunalnog otpada iz domaćinstava te obrada grañevnog otpada s djelomičnim odlaganjem.

ŽCGO Marišćina, kategorizirana kao zona za obradu i odlaganje otpada, sastoji se iz više tehničko-tehnoloških cjelina i objekata te se općenito može podijeliti na radnu zonu i zonu odlagališta otpada. 3.4.4. Pretovarne stanice

Pretovarne stanice su rasporeñene na području Primorsko-goranske županije na način da prihvate i preusmjere sav nerazvrstani komunalni otpad koji se proizvodi u PGŽ na područjima udaljenim od ŽCGO Marišćina. Ukupno se planira izgradnja pet pretovarnih stanica: - na otocima Krku, Cresu i Rabu zbog strateškog opredjeljenja da se na otocima neće

ubuduće trajno odlagati komunalni otpad, - u Novom Vinodolskom za istočni dio Primorja, - u Delnicama za područje Gorskog kotara. Zbog prostornih uvjeta, organizacije i funkcionalnosti sustava, mikrolokacije pretovarnih stanica odreñene su uz postojeća odlagališta komunalnog otpada koja će se sanirati i zatvoriti. Otpad s područja Grada Rijeke, „riječkog prstena“ i Liburnije direktno će se odvoziti na ŽCGO Marišćina.

Pretovarne stanice predstavljaju objekte za prihvat i privremeno odlaganje nesortiranog komunalnog otpada s naseljenog gravitacionog područja te pretovar iz vozila za sakupljanje (tzv. smećari) u specijalna vozila - kamione / poluprikolice za prijevoz otpada na veće udaljenosti, radi odvoza na konačnu obradu i trajno odlaganje na ŽCGO Marišćina. 3.4.5. Reciklažna dvorišta i eko-otoci

Mreža reciklažnih dvorišta i eko-otoka ima funkciju da prihvati i privremeno skladišti sav odvojeno prikupljeni otpad s dvostrukom namjenom: izdvajanje iskoristivog dijela sa ciljem recikliranja te izdvajanje opasnog otpada sa ciljem detoksikacije i recikliranja. Osim reciklažnih dvorišta i eko-otoka u sustavu odvojenog prikupljanja otpada uobičajeno se uz spremnike za odlaganje miješanog komunalnog otpada na pogodnim lokacijama javne površine postavljaju posebni spremnici za pojedine vrste otpada (uglavnom papir i staklo).

Reciklažno dvorište (RD) predstavlja grañevinu namjenjenu razvrstavanju i privremenom skladištenju posebnih vrsta otpada odnosno nadzirano i posebno opremljeno mjesto za izdvojeno odlaganje raznih vrsta otpadnih tvari koje nastaju u domaćinstvu. Reciklažno dvorište može biti javna površina (najčešće) gdje stanovništvo donosi i odlaže otpad.

Eko-otok (EO) je mjesto na javnoj površini na kojem se nalazi jedna ili više posuda za prihvat odvojeno sakupljenog materijala kao što je PET ambalaža, otpadni papir i karton, metalna ambalaža, višeslojna (tetrapak) ambalaža te stakleni otpad.


145

3.4.6. Lokacije za gospodarenje grañevinskim otpadom i otpadom koji sadrži azbest

Prema važećoj regulativi grañevinski je otpad potrebno u potpunosti (ili u najvećoj mogućoj mjeri) oporabiti odnosno reciklirati bez njegova trajnog odlaganja u prirodni okoliš. Potrebno je postupno doseći cilj zadan u Strategiji da se oporabi 80% količina grañevinskog otpada do 2015. godine. Predviñeno je da se posebne lokacije za odvajanje grañevinskog otpada definiraju županijskim planovima gospodarenja otpada.

Jednovrsni grañevinski otpad (asfaltni lom, kameni otpad, betonski lom i izdvojeni lom opeke i sl) treba odvoziti u stalno smještene asfaltne baze, kamenolome te trajna odlagališta, odnosno u RD-e grañevinskog otpada, papir, staklo i plastika odvojeni iz grañevinskog otpada predaju se ovlaštenim sakupljačima i obrañivačima, dok se miješani grañevinski otpad svih vrsta odvozii na RD-e grañevinskog otpada na obradu u mobilnim i stacionarnim postrojenjima.

Postupanje s otpadom koji sadrži azbest prema propisima je utvrñeno na način da se takav otpad odlaže na posebno pripremljene plohe na odlagalištima (kasete).

Prethodnom dokumentacijom inicijalno je odabrano 26 potencijalnih lokacija za gospodarenje grañevinskim otpadom i grañevinskim otpadom koji sadrži čvrsto vezani azbest sa prostora PGŽ. Od razmatranih lokacija za izgradnju odlagališta grañevnog otpada koji sadrži azbest predlažu se lokacije:

• Marišćina; za područje Rijeke i Liburnije, Crikveničko-vinodolsko područje i područje otoka

• Sović Laz; za područje Gorskog kotara: . Takoñer, osim predloženih lokacija po potrebi JLS mogu predložiti i usvojiti druge lokacije za potrebe gospodarenja grañevinskim otpadom.


146

3.5. SPRJEČAVANJE NEPOVOLJNA UTJECAJA NA OKOLIŠ 3.5.1. Zaštita voda i mora a) Mjere zaštite voda za piće

Prema Zakonu o vodama (NN 153/09) odreñeno je da sva planirana i potencijalna izvorišta za javnu vodoopskrbu moraju biti zaštićena od namjernog ili slučajnog onečišćenja i od drugih utjecaja koji mogu nepovoljno djelovati na zdravstvenu ispravnost vode ili na njezinu izdašnost. Uvjeti i način utvrñivanja područja sanitarne zaštite izvorišta; mjere za zaštitu izvorišta; smjernice za utvrñivanje posebne naknade za povećana ulaganja u javni vodoopskrbni sustav i sustav javne odvodnje otpadnih voda na području zona te postupak za donošenje odluke o zaštiti izvorišta, definirani su Pravilnikom o utvrñivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 66/2011) i odlukama o zonama zaštite.

Korištenjem voda, prema Zakonu o vodama, smatra se: zahvaćanje, crpljenje i uporaba površinskih i podzemnih voda za različite namjene, pri čemu je opskrba stanovništva vodom za piće javni interes i ima prvenstvo u odnosu na korištenje voda za ostale namjene koje su pretežno gospodarski interesi, podložni utjecajima tržišta (proizvodnja električne energije, navodnjavanje, uzgoj riba, plovidba, zahvaćanje mineralne i geotermalne vode, korištenje voda za šport i rekreaciju i slično). Administrativne mjere za kontrolu korištenja voda su vodopravne dozvole i koncesije.

U okviru racionalnog upravljanja vodama, postavljaju se okviri i usklañuje potrebe i zahtjevi raznih oblika korištenja voda. Zahvaćanje površinskih voda za razne namjene ne smije negativno utjecati na njihovo ekološko stanje koje obuhvaća hidromorfološke elemente tj. količinu i dinamiku toka, a crpljenjem podzemnih voda ne smije se narušiti njihovo količinsko stanje i hidromorfološko stanje površinskih voda. 3.5.1.2. Zaštita mora

Mnogobrojne ljudske aktivnosti na području PGŽ i njihov intenzitet mogu dovesti do prekomjernog korištenja resursa, negativnih utjecaja na okoliš i tako smanjenja socio-gospodarske dobrobiti i kvalitete života na tom području. Granica utjecaja s kopna je granica slivnog područja akvatorija. Utjecaji s mora posljedica su aktivnosti koje se provode na moru na području akvatorija Županije i šire.

Glavni uzroci odnosno pokretački mehanizmi pritisaka na morski ekosustav su, na prvom mjestu, grad Rijeka sa svojim komunalnim otpadnim vodama, zatim gospodarske aktivnosti orijentirane na pomorstvo (luke, brodogradilišta, putnički i teretni terminali), bazična kemijska industrija i naftni terminal (rafinerija, petrokemija, terminal JANAF), termoelektrana te turizam kao najvažnija gospodarska grana u obalnom području i na otocima za koji su izgrañeni brojni hoteli, turistička naselja, autokampovi i nautički objekti (sportske lučice i marine). Osim toga, izvori onečišćenja iz aktivnosti u unutrašnjem teritoriju županije mogu biti i podzemne vode kao i rijeka Rječina te mnogi bujični tokovi. Problemi, kao što su: nedostatno pročišćavanje otpadnih voda, opterećenje mineralnim uljima i opasnim tvarima u industrijskim i lučkim područjima, širenje alohtonih (stranih) vrsta, cvjetanje štetnih i toksičnih algi i drugo postoje i njihovom rješavanju je potrebno pristupiti sustavno.


147

Odreñivanje osjetljivosti mora na antropogene utjecaje s kopna i mora je preduvjet sustavnog i racionalnog pristupa njegovoj zaštiti sa svrhom očuvanja morskog ekoustava u cjelini i mogućnosti njegovog korištenja za različite svrhe, često inkompatibilne: rekreaciju, marikulturu, pomorski promet, lučke djelatnosti, ispuštanje otpadnih voda.

Očuvanje visoke kakvoće mora odnosno postizanje i/ili održavanje dobrog stanja morskog okoliša postiže se primjenom mjera sprječavanja, ograničavanja i sanacije onečišćenja morskog okoliša, mjera prostorne zaštite kao i kontrole prostornog i vremenskog razmještaja aktivnosti koje podrazumijeva prostorno planiranje obalnog područja i mora. 3.5.2. Zaštita od štetnog djelovanja voda i mora 3.5.2.1. Zaštita od štetnog djelovanja voda

Zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvaća aktivnosti i mjere za obranu od poplava, obranu od leda na vodotocima i zaštitu od erozija i bujica. Štetno djelovanje od leda na vodotocima na području PGŽ nije značajno. Poplave su prirodni fenomeni čije se pojave ne mogu izbjeći, ali se poduzimanjem različitih mjera rizici od poplavljivanja mogu smanjiti na prihvatljivu mjeru. Upravljanje rizicima od poplava podrazumijeva sveobuhvatan pristup smanjenju vjerojatnosti pojave poplava i njihovih mogućih štetnih posljedica za stanovništvo, gospodarstvo i okoliš. Prethodne procjene rizika od poplava s kartama rizika su polazišta za planiranje preventivnih mjera zaštite od poplava i operativnih mjera obrane od poplava. Planove upravljanja poplavama za male slivove na područje Primorsko-goranske županije treba izraditi na osnovi novih hidroloških podataka i aktualnih smjernica za ureñenje vodotoka i slivova.

Područje ugroženo od erozija je područje na kojem zbog djelovanja površinskih ili podzemnih voda dolazi do ispiranja, podrivanja ili odronjavanja zemljišta i do drugih štetnih pojava, uslijed čega se, kao i kod poplava, mogu ugroziti život i zdravlje ljudi, njihova imovina te poremetiti vodni režim. Bujični tokovi su povremeni ili stalni vodotoci u kojima zbog intenziteta oborina i/ili topljenja snijega nastaju nagle promjene u protjecanju voda koje mogu imati veliku razornu snagu i mogu uzrokovati jake erozijske procese.

Područje PGŽ djelomično je ranjivo od poplava zbog visokih kišnih intenziteta, orografije područja, razmještaja gradova i vrijednih dobara na potencijalno ugroženim površinama te dijelom zbog nedovoljno izgrañenih zaštitnih sustava. Izgradnjom višenamjenskih akumulacija hidroenergetskog sustava Vinodol, bitno je izmijenjen prirodni režim otjecanja na području Gorskog kotara. Pretežito je riješen problem velikih vodnih valova bujičnih vodotoka zadržavanjem vode u akumulacijama: Lokvarka, Bajer, Lepenica i Potkoš Površinski vodotoci na području PGŽ bujičnog su karaktera. Analize provedene za potrebe pripreme Strategije upravljanja vodama su pokazale da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15% kopnenog teritorija Županije, od čega je veći dio danas zaštićen s različitim razinama sigurnosti (povratni period). Na području PGŽ bujičnim poplavama su ugrožene pojedine urbane sredine i turističke zone, prometnice i poljoprivredne površine. Ističe se problematika plavljenja


148

krških polja zbog nedovoljnog kapaciteta ponornih zona (dolina Lokvarke, crnoluška depresija, prezidska kotline).

Zahvaljujući otpornoj geološkoj podlozi i bujno razvijenoj šumskoj vegetaciji u slivovima, erozija je na području Županije u cjelini uzevši je slaba. Područja ugrožena erozijom javljaju se na flišnim naslagama (Rječina, Dubračina, Kupica te bujice u slivu akumulacija), a opasnost od velikih odrona i klizišta prijeti u slivu Rječine i Dubračine. Postoji opasnost od poplava većih razmjera u slučajevima aktiviranje klizišta i zatrpavanja ovih vodotoka (kanjon Rječine i Vinodolska dolina). Rizici od poplava zbog mogućih iznenadnih rušenja ili prelijevanja visokih brana

Za sve akumulacije s visokim branama (Bajer, Lepenica, Lokvarka, Tribalj i Valići) izrañena je dokumentacija o posljedicama mogućih rušenja njihovih brana, obilježene su zone mogućih plavljenja, prikazanih na grafičkom prilogu 3XX ''Uvjeti korištenja i zaštite prostora – Područja i dijelovi ugroženog okoliša te područja posebnih ograničenja u korištenju''.

Područja posebnih ograničenja u korištenju, i uspostavljeni su sustavi za uzbunjivanje stanovništva. Za potencijalna ugrožena područja odreñuju se mjere zabrane i ograničenja korištenja prostora. U ovim područjima zabranjeno je širenje i otvaranje novih grañevnih područja, a moguća je samo izgradnja linijskih infrastrukturnih objekata. U zoni vodnog vala dozvoljena je interpolacija unutar izgrañenog dijela grañevnog područja, uz uvjet da se izuzmu površine veće od 2000 m2 te svi neizgrañeni rubni prostori koji imaju širinu veću od 30 metara.

Erozijski procesi uvjetovani su hidrogeološkim karakteristikama sliva i antropogenim djelovanjem kojim je došlo do uklanjanja vegetacije i zadiranja u teren. Šumski radovi (nekontrolirana sječa, izvlačenje trupaca, gradnja šumskih vlaka), izvoñenje velikih grañevinskih radova (veliki iskopi i nasipi) i urbanizacija (betonizacija) sliva su zahvati zbog kojih može nastati erozija širih razmjera. Navedeni procesi mogu poremetiti postojeću erozijsku stabilnost slivnih površina i geomehaničku stabilnost dna i pokosa vodotoka. Najveći problemi javljaju se nakon propagacije velikih vodnih valova u protočnim profilima korita vodotoka, koji uobičajeno mijenjaju morfologiju, i stvaraju velike količine lebdećeg i vučenog nanosa. Osim hidrodinamičkih sila u koritu, koji se javljaju prilikom propagacije velikih vodnih valova, kontinuiranu eroziju i velika klizišta nastaju naročito zbog geologije (flišna područja) i morfologije sliva (prvenstveno strmost terena).

Radi sprečavanja i otklanjanja erozija i djelovanja bujica grade se i održavaju regulacijske i zaštitne vodne grañevine, izvode zaštitni radovi i provode mjere zaštite.

• Zaštita od bujica i erozije u samim vodotocima provodi se ureñenjem vodotoka gradnjama koje smanjuju ili eliminiraju eroziju korita: poprečne bujične grañevine (bujične pregrade za zaustavljanje nanosa, vodne stube), uzdužne grañevine za zaštitu pokosa bujičnih vodotoka (obalni zidovi, obaloutvrde).

• Za zaštitu od erozija i bujica provode se zaštitni radovi u slivu i koritu bujice: pošumljavanje, uzgoj i održavanje zaštitne vegetacije, trasiranje, krčenje raslinja, čišćenje korita bujice i drugi slični radovi;

• Potrebno je provesti mjere zaštite od erozije na ogoljenim obalama akumulacija na kojima dolazi do velikih periodičnih oscilacija razine vodostaja (Lokvarka);


149

• Mjerama za zaštitu od erozija i bujica smatraju se osobito: zabrana i ograničavanje sječe drveća i grmlja, zabrana i ograničavanje vañenja pijeska, šljunka i kamena, zabrana odlaganja otpadnih tvari, odgovarajući način korištenja poljoprivrednog i drugog zemljišta i druge odgovarajuće mjere;

• Šumske površine podložne eroziji, na strmim padinama u slivovima bujica, štite se u kategoriji zaštitnih šuma;

• Veliki zahvati u prostoru kao što su prenamjena šumskih površina u poljoprivredne i sječa šumskih površina, ako su izvedeni bez stručnih podloga, predstavljaju veliku opasnost za stvaranje novih erozijskih površina. Za navedene zahvate treba izraditi protuerozijske elaborate;

• Radi smanjenja erozije i nestabilnosti terena (sprječavanje pojave klizišta) obradive površine na vodopropusnim i strmim flišnim područjima trebaju biti izvedene terasasto s mrežom odvodnih kanala;

• Sanirati erozijske procese naročito na flišnim naslagama (vodotoci Rječina, Dubračina, Kupica, te bujice u slivu akumulacija);

• Sanirati velike odrone i klizišta u slivovima vodotoka: Grohovo u slivu Rječine, Slani potok u slivu Dubračine;

• Na erozijska područja i klizišta moraju se primijeniti ograničenja izgradnje. • Pojačana edukacija stanovništva značajno može pridonijeti preventivnoj zaštiti jer

se erozija u znatnoj mjeri može umanjiti pravilnim korištenjem zemljišta i očuvanjem biljnog pokrova.

3.5.2.2. Zaštita od štetnog djelovanja mora

Obale su različite geološke grañe i mogu pripadati tlu I, II-III ili IV grupe i stoga i različite otpornosti od štetnog djelovanja mora. U cjelini su najotpornije obale oblikovane u zonama krša, dok su obale oblikovne u naslagama fliša djelomično podložne ubrzanoj eroziji valova. Posebno su osjetljive zone pokrivene naplavinama, kao i žali na području krša i fliša. Prilikom planiranja gradnje inženjerskih (infrastrukturnih) grañevina, kao i grañevina komunalne ili turističko-rekreacijske namjene sirovina potrebno je izvršiti prethodna istraživanja radi utvrñivanja potencijala rizika i ranjivosti lokacije.

Za gradove i općine koji imaju morsku obalu preporuča se izraditi kartu ugroženosti od djelovanja valova, kao i podizanja razine mora u mjerilu 1:5.000. Toj karti treba prethoditi izrada katastra obalnog ruba s naglaskom na katastar prirodnih žala, kao osobito ranjivih dijelova obale. Za ovo mikrozoniranje treba izraditi lokalni model štetnog učinka valova od dominantnih vjetrova te utjecaj ekstremno visokih razina mora na temelju važećih regionalnih prognostičkih modela. Katastar žala trebao bi sadržavati kartografski prikaz s vrstom i karakteristikama sedimenta u tijelu žala.

Nije dopušteno iskopavanje i odnošenje šljunkovitog ili pjeskovitog materijala iz tijela žala, kao posebno osjetljivih dijelova obale. Takoñer nije dopušten iskop pijeska i šljunka s morskog dna u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina. Prije planiranja obalnih grañevina (lukobrana, valobrana, gatova i sl.) kao i prije planiranja ureñenja kupališnih zona potrebno je izraditi odgovarajuću studiju iz koje će se dobiti optimalno rješenje s tehničkog i ekološkog gledišta. Studija se mora temeljiti na prethodno obavljenim geodetskim, geološkim i hidrografskim mjerenjima.


150

3.5.3. Zaštita zraka

Osnovna i najučinkovitija mjera za postizanje ciljeva zaštite zraka je smanjenje emisije. Smanjenjem emisije niskih izvora (npr. malih kotlovnica obiteljskih kuća, prometa) postiže se poboljšanje kvalitete zraka na lokalnom planu, a smanjivanje emisije iz visokih izvora (npr. termoelektrane) smanjuju se opterećenje zraka na regionalnoj (županijskoj pa i šire) razini. Problemi daljinskog, prekograničkog onečišćenja, npr. mokrog taloženje sumpora i dušika te problem ozona, ne može se riješiti smanjivanjem emisija na lokalnoj razini.

Ovim planom odreñene su mjere zaštite i poboljšanja kvalitete zraka po sektorima utjecaja s prioritetima, rokovima i nositeljima. Mjere su razvrstane na: - prioritetne - mjere za smanjenje emisija iz najznačajnijih točkastih izvora - mjere za smanjivanje emisija iz prometa - mjere u sektoru gospodarenja otpadom - preventivne mjere - mjere smanjivanja nepovoljnih utjecaja zakiseljavanja, eutrofikacije i

prizemnog ozona. 3.5.4. Zaštita tla 3.5.4.1. Grañevinsko tlo

Na temelju litogenetske karte i inženjerskogeološke karte mjerila 1:100.000, odreñeni su tipovi terena odnosno tla za grañenje koji imaju različitu razinu geološkog hazarda od pojave erozije i nestabilnosti na padinama te deformabilnosti odnosno nosivosti tla. To su: - zone krša tlo (I grupe): imaju dominantnu rasprostranjenost na obalnom i

gorskom području, te na otocima; (G-1 s izoliranim zonama G-2: nova klasifikacija prema osjetljivosti prostora) - zone fliša (tlo II-III grupe): zone na obalnom području i na otocima; (G-2 s

izoliranim zonama G-3) - zone klastita (tlo II-III grupe): zone u gorskom području; (G-2 s izoliranim

zonama G-3) - zone naplavina (tlo IV grupe): su relativno male i izolirane zone na obalnom i

gorskom području te na otocima. (G-2 do G-3) 3.5.4.2. Poljoprivredno zemljište Poljoprivredno zemljište je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Poljoprivrednim zemljištem se smatraju poljoprivredne površine, oranice, vrtovi, livade , pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.


151

Poljoprivredno je zemljište je ograničen, neobnovljiv ili teško obnovljiv resurs, temelj svake poljoprivredne proizvodnje odnosno proizvodnje hrane i stoga treba posebnu zaštitu.

Na području Primorsko-goranske županije ima vrlo malo poljoprivrednog zemljišta koje pripada kategoriji osobito vrijedno poljoprivredno tlo (P1) i vrijedno poljoprivredno tlo (P2) i stoga se ne smije koristiti u nepoljoprivredne svrhe. 3.5.4.3. Šumsko zemljište

Šume i šumska zemljišta zauzimaju 65% površine Županije. Šume primorskog i goranskog dijela razlikuju se i po kvantiteti i kvaliteti. Zajedničko im je da općekorisne funkcije šuma (utjecaj na vodni režim, klimu, oblikovanje krajolika, na unapreñivanje turizma i sporta...) prevladavaju nad koristima od iskorištavanja drvne mase.

Cilj budućeg gospodarenja šumama je održavanje biološke raznolikosti te osiguranja gospodarenja na načelima gospodarske održivosti, socijalne odgovornosti i ekološke prihvatljivosti. Radi ostvarenja tog cilja potrebno je održavati i eventualno proširiti površine pod šumom (uvažavajući i potrebu očuvanja raznolikosti krajobraza i nešumskih staništa radi zaštite biološke raznolikosti) i podizati njihove proizvodne mogućnosti.

3.5.4.4. Obale i podmorje Obale su različite geološke grañe i mogu pripadati tlu I, II-III ili IV grupe i stoga i

različite otpornosti od štetnog djelovanja mora. U cjelini su najotpornije obale oblikovane u zonama krša, dok su obale oblikovne u naslagama fliša djelomično podložne ubrzanoj eroziji valova. Posebno su osjetljive zone pokrivene naplavinama, kao i žali na području krša i fliša. Prilikom planiranja gradnje inženjerskih (infrastrukturnih) grañevina, kao i grañevina komunalne ili turističko-rekreacijske namjene sirovina potrebno je izvršiti prethodna istraživanja radi utvrñivanja potencijala rizika i ranjivosti lokacije.

Za gradove i općine koji imaju morsku obalu preporuča se izraditi kartu ugroženosti od djelovanja valova, kao i podizanja razine mora u mjerilu 1:5.000. Toj karti treba prethoditi izrada katastra obalnog ruba s naglaskom na katastar prirodnih žala, kao osobito ranjivih dijelova obale. Za ovo mikrozoniranje treba izraditi lokalni model štetnog učinka valova od dominantnih vjetrova te utjecaj ekstremno visokih razina mora na temelju važećih regionalnih prognostičkih modela. Katastar žala trebao bi sadržavati kartografski prikaz s vrstom i karakteristikama sedimenta u tijelu žala.

Nije dopušteno iskopavanje i odnošenje šljunkovitog ili pjeskovitog materijala iz tijela žala, kao posebno osjetljivih dijelova obale. Takoñer nije dopušten iskop pijeska i šljunka s morskog dna u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina. Prije planiranja obalnih grañevina (lukobrana, valobrana, gatova i sl.) kao i prije planiranja ureñenja kupališnih zona potrebno je izraditi odgovarajuću studiju iz koje će se dobiti optimalno rješenje s tehničkog i ekološkog gledišta. Studija se mora temeljiti na prethodno obavljenim geodetskim, geološkim i hidrografskim mjerenjima.


152

3.8.5. Zaštita od utjecaja opterećenja na okoliš 3.5.5.1. Zaštita od buke

Ugroženost bukom uglavnom je povezana s naseljenošću odreñenog područja. Na

području Primorsko-goranske županije u razmatranje za zaštitu od buke ulazi oko petnaestak gradova i/ili općina, a grad Rijeka kao najnaseljenije mjesto u županiji s obzirom na potencijalni broj stanovništva ugroženog bukom svrstava se u prvi prioritet za razmatranje mjera i akcija vezanih za zaštitu od buke. Cestovni promet je najznačajniji izvor buke u Županiji. Najugroženije je gusto izgrañeno područje grada Rijeke, ali i dijelovi drugih naselja uz ceste s većim intenzitetom prometa.

Zaštita od buke je vrlo složena zadaća koja obuhvaća niz različitih koordiniranih postupaka radi postizanja prihvatljivog stanja buke u radnom i životnom okolišu. Obuhvaća mjere zaštite od buke na kopnu, u obalnom području mora, vodi i u zraku. Planom se predviña provoñenje slijedećih mjera:

3.5.5.2. Zaštita od svjtlosnog onečišćenja

Svjetlosno onečišćenje je promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima uzrokovana unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem. Svjetlosnom onečišćenju najviše doprinose velika urbana područja. U Primorsko-goranskoj županiji to je grad Rijeka i njegova okolica s pratećim industrijskim i lučkim pogonima, te veća naselja u priobalnom dijelu Županije. Javna rasvjeta i ostali izvori svjetla na otvorenom (gospodarski i sportski objekti, reklamni panoi…) najistaknutiji su izvori svjetlosnog onečišćenja.

Zaštita od svjetlosnog onečišćenja obuhvaća mjere zaštite od nepotrebnih, nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju je potrebno osvijetliti te mjere zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja. 3.5.6. Uvjeti sprečavanja nepovoljnih utjecaja na krajolik Kao polazna osnova za obradu tematike uvjeta sprečavanja nepovoljnih utjecaja na krajobraz u prostoru Primorsko – goranske županije za potrebe izrade izmjena i dopuna prostornog plana, bila su neka od osnovnih opredjeljenja Konvencije o europskim krajobrazima9 koja se odnose na: Ostvarivanje održivog razvoja temeljenog na uravnoteženom i skladnom odnosu socijalnih potreba, gospodarskih aktivnosti i okoliša; Uzimanje u obzir to, da krajobraz ima važnu ulogu javnog interesa na području kulture, ekologije, okoliša i društva te da predstavlja bogatstvo koje pogoduje gospodarskoj aktivnosti čijom se zaštitom, upravljanjem i planiranjem može doprinijeti stvaranju radnih mjesta;

9 Zakon o potvrñivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN br. 144/02), 19. rujna 2000 godine.


153

Svijest o tome da krajobraz doprinosi stvaranju lokalnih kultura i da je osnovna sastavnica europske prirodne i kulturne baštine, te da doprinosi dobrobiti čovjeka i jačanju europskog identiteta; Priznavanje, da je krajobraz važan dio kvalitete života ljudi, gdje god živjeli u gradskim područjima i na selu, u degradiranim područjima kao i onima vrlo očuvane kvalitete života, u područjima priznatim po iznimnoj ljepoti kao u i svakodnevnom okruženju; Uzimanje u obzir da razvoj poljoprivrede, šumarstva, industrijskih i rudarskih proizvodnih metoda, te regionalnog planiranja, urbanističkog planiranja, prometa, infrastrukture, turizma i rekreacije te, na općenitijoj razini, promjene u svjetskom gospodarstvu vrlo često ubrzavaju preobrazbu krajobraza. Zbog toga je nužno «ugraditi krajobraz u politike regionalnog i urbanističkog planiranja te u politike u vezi s kulturom, zaštitom okoliša, poljoprivredom, socijalnom i gospodarskom politikom, kao i u sve druge politike koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati na krajobraz10». U ovom se dijelu krajobraz obrañuje u pogledu smjernica i uvjeta zaštite zbog njegove osjetljivosti i mogućih posljedica uzrokovanih razvojnim interesima pošto su «brojna, raznovrsna i iznimno vrijedna dobra prirodne i graditeljske baštine, isprepletena u jedinstvenim krajobraznim strukturama, dio resursne osnovice gospodarstvenog razvitka (posebice u turizmu), ali i temelj očuvanja identiteta zavičaja današnje i budućih generacija»11, napose iznimnih krajobraza (prvenstveno kategorije tradicionalnog kulturnog krajobraza, ali i onih kategorija krajobraza koje se temelje na reprezentativnosti i posebnosti unutar županije). Pritom se krajobrazna tematika pokazuje kao problem odgovarajućeg ureñenja prostora, gdje se uz ostvarivanje zdrave i funkcionalne čovjekove okoline prije svega osigurava to, da njegovo djelovanje u prostoru bude čim manje štetno i opasno po vrijedne krajobrazne sustave. Krajobraz utjelovljuje gotovo sve važnije značajke okoliša – vodu, tlo, geomorfološku grañu, vegetacijski pokrov te krajobrazno-ekološke i prirodno-zaštitne sustave vrijednosti, razne vidove namjene prostora, odnos prema ljudskim naseljima i sl. Istovremeno je on važan gospodarski resurs za djelatnosti koje ovise o prostornim datostima; osobito za poljoprivredu, vodno gospodarstvo, rudarstvo, šumarstvo, turizam, i dr. Treba posebno naglasiti činjenicu uloge krajobraza kao nositelja identiteta i simboliškog značenja što je od bitne važnosti za Primorsko-goransku županiju pa do nacionalne razine. Načelna su opredjeljenja da postojeće vrijednosti treba štititi i obnavljati. Nove prostorne strukture kvalitetno planirati i oblikovati. Razvoj usmjeriti po načelu održivosti. Prirodi osigurati, gdjegod je to moguće, nesmetan razvoj. Vrednovanje krajobraza je opredjeljeno povoljnošću krajobraznog prostora ili njegovih dijelova za odreñenu namjenu s vidika razvojnih / zaštitnih interesa ili potreba. 3.5.7. Uvjeti posebnih mjera zaštite 3.5.7.1. Zaštita od potresa

10 Zakon o potvrñivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN br. 144/02), 19. rujna 2000 godine. 11 Strategija prostornog ureñenja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog ureñenja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje, 1997.


154

Od urbanističkih mjera u svrhu efikasne zaštite od potresa, potrebno je konstrukcije svih grañevina planiranih za izgradnju na području Županije uskladiti sa zakonskim i pod zakonskim propisima za predmetnu seizmičku zonu. Za područja u kojima se planira izgradnja većih stambenih i poslovnih grañevina, potrebno je izvršiti geomehaničko i drugo ispitivanje terena kako bi se postigla maksimalna sigurnost konstrukcija na predviñene potrese u skladu s EN EC8. Odredbama Prostornog plana Županije odreñuje se nužnim novo seizmotektonsko zoniranje cijelog područja Županije u mjerilu 1:100000 koje mora biti usklañeno sa seizmičkim zoniranjem Republike Hrvatske.

Prilikom izdavanja lokacijskih dozvola za rekonstrukcije starijih grañevina koje nisu projektirane u skladu s propisima za protupotresno projektiranje i grañenje, potrebno je uvjetovati analizu otpornosti na rušilačko djelovanje potresa, a izdavanje dozvole za grañenje treba uvjetovati ojačavanjem konstruktivnih elemenata na djelovanje potresa. 3.5.7.2.Prometna infrastruktura kojom se odvija promet opasnim tvarima Opasne tvari koje se najčešće transportiraju kroz Županiju su goriva benzin-diesel, plin propan-butan, acetilen, klor, amonijak. Sveukupno se dnevno prevozi oko 20 cisterni kapaciteta 30.000 l, koje se pregledavaju i prate kroz tunele duže od 1.000 metara (mjesečno cca. 450 cisterni). Pregled cisterni se izvodi, po prethodnoj najavi prijevoznika, na lokaciji obilaznog traka tunela Hrasten (smjer Rijeka-Zagreb) i obavljaju ga djelatnici vatrogasne postrojbe Autoceste Rijeka-Zagreb d.d. Problem opasnim tvarima posebno je intenzivan i na otoku Krku državnom cestom 102 od Omišlja preko Krčkog mosta prema Zagrebu. Na Krku se nalaze dva gospodarska subjekta DINA Petrokemija d.d. i JANAF d.d.. Iz DINA Petrokemije iz Omišlja prema Zagrebu u DIOKI prevozi se ukapljeni etilen. Etilen se prevozi pod temperaturom od -103°C. Unatrag deset godina bilo je već nekoliko prevrtanja cisterni, ali srećom bez posljedica požara ili eksplozije. Treba napomenuti da se od Kukuljanova do Omišlja odvijao i prijevoz klora koji se za potrebe DINA Petrokemije prevozio nekoliko puta mjesečno. Ukoliko se prijevoz klora ponovo uspostavi, ugrožena su naseljena mjesta uz dionicu, a posebno ističemo opasnost po stanovništvo Općine Omišalj. 3.5.7.3.Pomorski promet U pomorskom prometu veće zagañivanje okoliša moguće je očekivati izlijevanjem mineralnih ulja i naftnih derivata kod brodskih havarija i prekrcaja na terminalima naftovoda JANAF u Omišlju, INA rafineriji Rijeka - Urinj i Mlaka i u prometu Riječkim zaljevom. Na području kojim upravlja Lučka uprava Rijeka kritični su objekti infrastrukture silos i hladnjača. Lučka uprava Rijeka, sukladno Zakonu o sigurnosnoj zaštiti trgovačkih brodova i luka otvorenih za meñunarodni promet provodi sigurnosnu zaštitu, kao i mjere za osiguranje sigurnosne zaštite brodova i luka. Sukladno Pravilniku o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i načinu obavljanja prijevoza u pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama te načinu sprečavanja širenja


155

isteklih ulja u lukama, Lučka uprava Rijeka uspostavila je Službu nadzora rukovanja opasnim tvarima i provoñenja sigurnosnih, odnosno zaštitnih i drugih mjera. Izrañeno je Operativno uputstvo s informacijama o svim bitnim činjenicama i okolnostima za pristajanje i boravak u luci, smještanju zaštitnih sredstava i dr. Izrañen je i Pravilnik kojim se odreñuju klase i količine opasnih tvari kojima se može rukovati u luci, odnosno s kojima brod može ući u luku, mjesta u luci na kojima je dozvoljeno rukovati takvim tvarima, mjesta gdje čekaju vozila na utovar-istovar, kao i mjesta za čuvanje opasnih tvari, kao i mjesta za čuvanje uklonjenih opasnih tvari, a izrañen je i Pravilnik kojim se odreñuju posebne sigurnosne, zaštitne i druge mjere kod rukovanja opasnim tvarima. Kod nesreća na moru i izvanrednog onečišćenja okoliša neposredno se angažira Županijski operativni centar (ŽOC), koji provodi mjere sukladno Planu intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora u Primorsko-goranskoj županiji. Planom su utvrñeni postupci i mjere za predviñanje, sprječavanje, ograničavanje, spremnost za i reagiranje na iznenadna onečišćenja mora i na izvanredne prirodne dogañaje u moru radi zaštite morskog okoliša, zdravlja ljudi i gospodarske uporabe mora. Najfrekventniji prometni pravci brodova sa opasnim teretom:

- Plovni put kroz Kvarner - Plovni put kroz Kvarnerić - Plovni put kroz Velebitski i Vinodolski kanal

Ugrožene su sve marine u PGŽ i zbog toga su opremljene eko setovima za najnužnije saniranje onečišćene površine mora. U dosadašnjim zagañenjima mora ovisno o mjestu štetnog dogañaja,najčešće su bile zagañene obale vanjskih dijelova otoka i obale otoka Krka i Cresa te zapadni dio obale riječkog zaljeva. 3.5.7.4. Ostale mjere Pored navedenih mjera zaštite ovim planom odreñene su i ostale mjere, kao što su:

a) Mjere zaštite od poplava b) Mjere koje omogućavaju zaštitu od štetnog djelovanja voda, ekstremnih

vremenskih uvjeta i erozija tla, klizišta c) Mjere zaštite od požara otvorenog prostora d) Mjere koje omogućuju opskrbu vodom i energijom u izvanrednim

uvjetima katastrofa ili nesreća e) Mjere koje omogućavaju učinkovitije provoñenje mjera civilne zaštite i f) Mjere zaštite od epidemija i epizotija.

☺☺☺

Documents

PPŽ - Sažetak za JR · podru čja Županije, uz racionalno korištenje i svrhovito u pravljanje resursima radi zaštite prostora. Gospodarski aspekt razvoja iskazat će se putem