Alen A. alias

MAGIC WHISPERER

Povratak u budunost Roman

Glava I

Bijeg

Jesam li ti priao o trenutku, kad sam te upoznao prije nego to sam te sreo? Tamo si mi rekla sve to

to sada uti. Nisam?

Pa, evo, da ponem. Zatvori oi i pogledaj me. Sve to isto sam vidio i ja. Samo, meni, tad niko nije

mogao da boji lude i nekontrolisane misli. Ponekad su bile crne danima. Noima. Mjesecima. Jedna

boja je mogla da bude vjenost. Ali nije. I hvala ti za to. Dola si u mrak.

Neki kau da je no najbolji glumac. Tamo su predstave bez kraja. Podigne se zavjesa i onda srce ini

uda. Sigurno ti nisam ni rekao nikada ta je udo? Pa da, tad sam te samo poznavao, ali ne i sreo.

uda se poinju deavati od onog trena kada pronae svoje udo. To si ti.

Razumije moje micanje usnama. Bez glasa. A tako smo priali dok sam gledao u plafon i traio te u

svim svjetovima univerzuma. Nije to bio razgovor sa samim sobom. To je bio vie monolog sa tvojom

sijenkom. Uvijek si me pratila, da sam se ak i bojao toga. Onako, strah me bilo da te ne izgubim jer u

toj sijenci sam uvao itav svoj ivot.

Ako je ita postojalo vanije od mog ivotarenja, onda je to bila ta sijenka. Samo, moram ti priznati

da mi je nedostajala ova tvoja ruka. Da me stisne i kae, kroz osmijeh, tu sam. Ostau tu i kad doe

jutro. To prokleto mjesto, gdje me gubi i dri kartu za pakao.

Zbog toga sam i zamrzio zoru. Mada. Zna. Nisam ni ja bio svetac. Pomagali su mi da je opet zavolim.

Ali u svakoj toj zori bila je ena zbog koje sam je mrzio sve vie i vie. Ta ena nisi bila ti. A to je

znailo da u se opet probuditi. Mrtav.

I uvijek si najljepe utala. ak i kad bi progovorila sa dna ae, par rijei, sve bi to nestalo dok

trepnem okom i spustim glavu na stol. elo uz drvo, snovi uz tebe, aa uz zid. Eto, tako sam te traio.

Jedan ovjek mi je dobacio, da tako izgleda dvorite pakla. Srea, pa je bilo kasno da mu povjerujem.

Jer sam vjerovao u samo jedno vjerovanje. Da postoji ti. Tamo gdje emo ugasiti svijet. I upaliti nas.

Vidi. To me je spasilo. Vjerovanje. Znao sam da e jednog dana i ti saznati kako sanjam i diem. Da

e imati iste snove kao ja, samo, ovaj put obojene, mojim jagodicama prstiju. Da u ti jednog dana,

kao sada, obrisati suzu sa obraza i apnuti koliko vriti ispod koe. Sad me stisni jae. Moja kraljice.

Otvorio sam srce. Ui. Unutra sam sauvao najljepe otkucaje.

ta emo dalje?

Izgovorio sam kroz apat. Mislim da me je ula samo ona, jer to je opet bilo nijemo pomijeranje

usana i nita vie.

Sad, kada si otvorila oi i kada zna sve isto kao ja. Zato me gleda tako? Tiho i mirno. Blagim

pogledom proklinje prolost. Ali zna ta? Pokret tvoje ruke te odaje. Pokazuje strah. Noktima

prstiju, stidljivo, prelazi du mog obraza. Miluje ga, kao da se boji neega.

Iako, oboje, dobro znamo ega se boji. Boji se ivota. Strah te je novog osjeaja. Njega nikada nisi

osjetila. Poseban je. Neki ga zovu ljubav. Rodio se dok si murila i sluala moj glas. Pobjegli smo od

svega bez obzira na sve. Toliko smo brzo trali da si se zadihala i uzela ostatak moje due. Valjda, da

bi povratila svoju, davno izgubljenu i usamljenu.

elim ti izustiti i ovo. Kao malog, uili su me da ne postoji taj konopac koji te moe zavezati za nekoga

jae od due. Ako je suditi po tome, mi smo vezani zauvijek. Sudbina moe kolutati oima koliko eli,

ionako je poraena i bez dostojanstva eka novu rtvu. Reda ih, slae, rtvu na rtvu. Izgubljeni san na

san. A mi. Ti i ja smo ostali sami. Meu svima. Sad vie nije bitno ni gdje smo. Kasno je za biranje

mjesta. Sva su ista, jer mi vie nismo kao prije. Teko je ovo razumjeti, zar ne? Znam, i pojasniti u ti.

Nismo isti, jer smo postali nai. Svako mjesto je tvoje i moje. Biranja su gubljenje vremena. Mogu te

poljubiti na bilo kojem mjestu i da to bude, nae, jedino mjesto. Tamo gdje smo sami i sreni.

Kad smo ve kod sree. Postoji neto to je formulie. Ne treba je traiti. Ne treba ni ona tragati za

nama. Dovoljno ju je osjetiti tamo gdje se nae sama. Srea je jedan snaan zagrljaj. Tu je

spoznajemo i uvamo kao posljednje lutanje maginom stazom. Koom. Dodirima. Mada. Nisu ni svi

dodiri isti. Neki te samo dodirnu, dok, oni drugi ti objasne zato die. To je vrijeme kada zavoli

nekoga za sva vremena. Kao mi. Nas.

Sad je jo ostalo da podijelimo ivot. Zaboravimo sjeanja. Napunimo praznine i pripremimo se za

vjenost. Tu u biti mnogo vie tvoj, bez polovnih i istroenih emocija. I nikada ne saznaj, molim te,

ta sam osjeao dok sam ti ovo priao. Koliko me je probadala i guila borba protiv demona

zakopanih u dubini grudi. Imali su tako jake argumente da nastavim sam. Drali su jeku pakla, tamo,

gdje su za ankom, skupa sa mnom, kao nekada ispijali moj ivot.

Zamolio bih te neto usput. Nemoj vie da plae anele. Ja i dalje vjerujem da je najvanija valuta na

svijetu tvoj osmijeh. To je moje bogastvo. Tu se raam svaki put. Iznova.

Nema vie suza, potroene su.

Kimnuo sam glavom i kunem se, tad sam uo vlastiti odijek srca. Idemo u etnju, to je reklo. Dugo

koraanje pored nevidljive rijeke. U toj rijeci e tei sve nae uspomene. Rijeka potroenih suza. Mi

emo ih vidjeti. Jedino mi. Zagrljeni emo posmatrati kako se bol utapa pred naim oima. Jer, on ne

zna plivati, dokle god imamo spojene ruke i taj blagi osmijeh koji si uvala, skriven i sanjiv. On je moj,

na tvom licu.

Je l' vidi sve te valove? Nemire koji su nas proganjali, kako su samo jaki. Ne haluciniramo ih. Nikako.

Bune se i ne ele da idu. Pripadali su nama, nosili smo ih kao linu kartu. Ne onu koja se nosi u

novaniku, ova se ipak uvala u grudima. Pokazivala si je svaku no kao propusnicu za none more.

Ako voda odnese stare identitete, rodiemo se ponovno. A hoe. Jer mi nikada nismo eljeli ono to

smo morali da budemo. Nesreni.

Drhti? Sprema se na neto? Nemoj preklinjem te. Ne smije da skoi ponovno. Nee? Izvini.

Nisam razumio. Drhtaj je od sree. Godinama ovjek zaboravi neka ula koe. Postaje slijep i

monoton. Ali ostane ono ulo, najvanije, bliskost. Kada i njega izgubi, onda jedino to ti preostaje

jeste da se baci u ovo to zurimo.

Iskoristi tiinu. Zavuci ruku u moj dep i uzmi sve to je ostalo. Moe nai puno toga. Krenuvi od

preutanih rijei do sebe u vjenanici. Koliko sam samo stavio toga u taj mali dep pored srca. Moda

nije bilo mnogo na poetku. Iako, ti ne zna, postoje noi koje su toliko duge da u njima moe

pronai sve osim sebe. Sve je to stalo u taj mali prostor koji je, ironino, bio prazan. esto sam bjeao

od njega. Vjerovatno glup potez? Ne moe pobjei od vlastitog depa. A vidi, ja sam htio. Samo zato

to je dep bio moj san.

Kada shvati da je sve prolazno osim tog depa. Onda pusti da se puni i nada se da e neko, nekada,

jednom, ui u njega i iskopati sebe. Ba kao ti sada. Ne mari na poneke gluposti koje se nalaze

unutra, sve je to sastavni dio neega, to se zove novi poetak.

A za poetak, ne gutaj vie sve te rijei zastale u grlu. Ispljuni ih u bujicu. Neka ide sve to mora. Sjeti

se da je ljepota ponekad i u odlasku. Samo nadam se, da se ova rijeka nikada nee uliti ni u jedno

ue.

Evo, otilo je. Vie nemamo nita. Dodue, nikada nismo ni imali. Ali kada te napusti ono nita to ti

nije ni trebalo, onda ti ostane posebna praznina. Ona, ispunjiva. Moe se puniti na mnogo naina, dok

se gri i ne vjeruje u nove spektre ivota.

E pa, vidi, dua puni duu. Ljudi grijee, kada kau da je kukavica onaj ko posjeduje strah. Nije to

kukaviluk. Nikada nije ni bio. Mnogo su slabiji ljudi koji nemaju elju. U elji se krije punja snova.

Ako dovoljno trai i prikljui se na njega, moda i ostvari svoj cilj. Uroeni. Jesi li uopte razmiljala

zato se ljudi raaju? Da bi spontano disali? ekali? Govorili? Ne. Ni jedno od toga. Roeni su da

tragaju.

Postoje i zamke koje postavlja ivot. Mora paziti kako koraa. Neke te uhvate i ne putaju. Zamke

su lani osmijesi. Nasjedne na razvuene usne i prie, sporo, naivno. Misli se, to je sve to si

traila, i onda upadne u tu rupu gdje je trebalo biti tue srce. E to je vatra. Spali te. Sagori iz

korijena. A kako i znati ko ima srce a ko ne? Teko je to. Posebno danas, kada na svakom oku

moe nabaviti masku anela.

Pokuao sam ja nai krivca. Osumljiene su godine. Nita nije opasnije od godina koje donose samo

nove godine i nita vie. Kad ne pronae taj, punja, srodnu duu, na vrijeme, poinje da stari i

pada. Puzi. Tek tad si sklon lovcima. Ljudi vole slabosti. Iskoristie svaku tvoju nepanju i uvestiti te

u svoje odaje uasa. Nauie te krivim vrijednostima, krivim stvarima, ubie tvoje snove i pustiti da

umre. Jer i oni su mrtvi. Moraju proiriti svoj klan slubenika pakosti. Smrskae ti emocije na tako

sitne dijelove, da e moi osjeati jedino glad za osvetom. Dobrota e postati strana rije uz bezbroj

pitanja ispred imaginarnog ogledala. Glavno e biti ta sam sada ja?.

Ti si moje sve. Eto ta si. Odgovoriu ti ja. I volim te. Grlim te da kao prvi put. Svjetlo na kraju tunela

napokon postoji. Bljesnulo je zajedno sa naim usnama. Jurimo prema njemu. Nikada vie nee

koraati sama ni jedan jedini metar. Nepravda je iza. Ti, ne okrei glavu, ni za koji sumu novca, tamo

smo ostavili rijeku i nas. Stare i nezadovljne. Oprotene od sudbine. A to nema cijenu.

U ovjeku ima i ono nekupljivo. Posaeno ispod koe i raste. Drugi ovjek. Zbog njega si spremna

napraviti bilo ta, ne okrenuti glavu, okrenuti novi list i izgubiti kontrolu nad rizikom.

isto, da zna, u ovoj igri rizik ne postoji, pobjednici su zajedniki koraci.

Istina. Udaljavali smo se od prolosti krupnim koracima. Nije nas mogla stii niti pod uticajem

dopinga. Kau, ona, voli koristiti nedozvoljena sredstva kako bi stigla ovjeka i unitila ga. Ponizila i

natjerala da proguta sve ono to je bacio iza sebe. Igrom sluaja, mi smo bili bri.

Pobjegli smo. Sada si bezbijedna. Ne brini, samo dii i nasloni se na moju vjenost. Pobrinuu se da

ostane u grudima bar jo jedno zauvijek . Po slobodnoj procjeni to e trajati dokle god ne

prestanemo sanjati. Ako ne umije da sanja, ta onda uopte i moe? Sigurno ne voljeti.

Dva sanjara, kao ti i ja, ne bi trebali strahovati od duine vjenosti. Idioti to rade, mi nismo oni.

Moda jesmo budale, koje su ekale tako dugo na ovaj bijeg. Meutim, to svakako ne spada u taj

rang idiotizma. Vie me brine kako emo izgraditi samopouzdanje.

esto grijeimo i oko toga ta je samopouzdanje. Nakon mnogo padova, ono se troi. Gubi. Zamisli to

kao kamenie koje nosi u torbi. Svaki pad je gubitak jednog kamenia. Koliko padova, toliko

manjka kamenia. Bez obzira koliko je velika torba, jednog dana se mora isprazniti. Tu nastaje

problem. Vraajui se identinom stazom po te kamenie moe sresti iste neprijatelje sa kojima si

gubio sebe. Nazovimo ih prolost.

Ima i drugi izbor. Da trai nove kamenie. To je graenje. Jedan po jedan i eto ga. Potraga moe

trajati jedan treptaj ili jedan ivot. Zavisi, sa kim trai. Uz cigaretu i vjetar u srce moe nakupiti ba

lijepo breme samopuzdanja upakovano u jedan aptaj. Ovaj.

Sklopi me. Ja sam samo komadii sklapalice koju niko do sada nije sklopio.

Hoe li? Moe li me ponovno sastaviti? Ima sve to ti treba. Ruke. Usne. Duu. Udahne me i onda

lijepi za svoje srce. Dio po dio. Ludo zvui? ivotna sklapalica, kaem ti ja. Nadam se da si sad

razumjela ta su ti kamenii? Mir. Unutranji. Eto ta su.

Izvini. Doi ovamo. Blie. Stiaj okolinu. Sluaj grad u nama. Ti ivi u meni, ja stanujem u tebi. U

mislima smo glavni grad svih svjetova. Mir je odavno u venama. Sklopljeni smo na samu pomisao o

tome.

Ipak, ovdje se radilo o tom jednom treptaju. Nita strano. Znao sam da emo ga preivjeti.

Pregurali smo i gore stvari. Leptirie u stomaku. Lane. Ubijeen sam da su ti leptirii zapravo najvea

la na koju ovjek moe nasjesti.

Dok dovravam cigaretu, ispriau ti ta je to. Mora da je neko bio mnogo blesav pa izmislio upravo

taj naziv za osjeaj tog tipa. uj, leptirii u stomaku. Tano bio je lud. No, ne poriem da ne postoje.

Drhtaj tvoje usne mi govori da vjeruje u to, slijepo i isto, kao klinci u Djeda Mraza.

Sjednimo ovdje, na ovu klupu. Pogledaj tamo onu enu. Izgleda sreno. Smije se. Ti ne zna ta je u

njenoj duu. Ne zna, jednostavno nisi bila u njenim grudima. Ne moe ni sa sigurnou rei da li je

iva. ivot nije disanje. Rekao sam ti ve. Moda je samo golicaju ti lepritii. Inat sa krilima. Cereka se

sudbini u lice, koja se igra sa njenim ivotom, bez truna savjesti.

Tvoje nije da predvia njen naredni pokret. Ona ima svoj san. Neutralno posmatrajui, i sudbina kuje

plan. Poturi ti zlog ovjeka, kao nogu, saplete te i padne. Leptirii iz stomaka ti u tom sluaju nee

moi pomoi da poleti kada dodakne dno. Dole gdje se uspava i naui da sanja. A danas je

najtee probuditi se srean.

Vidi. Naputa nas. Odlazi. Bila je sama i nasmijana. Nikada neemo saznati ta je bilo uzrok njene

ivahnosti. Inat ili lepritii. Pardon, zakljuili smo. Isto je to. Oduprijeti se mora. Makar i lanim

inatom koji e te koliko-toliko odrati povi zemlje. Dovoljno da te ne uvue famozna crnina.

Prolazei pored nas, pogledao sam je u oi. Ba tad sam uspio zaroniti u njenu duu. Tamo nema

niega. Samo praznina i mala djevojica. Plae i vriti. Grebe grudi i eli da izae. eli sve ponovno.

Nijanse i nijanse inata u uarenim oima, inili su da leti neprimjetno iznad tla.

Doavola, pa ta ena si ti. Izvinite gospoo ko ste vi? Moja draga? Ali kako? Ludim? Tvoja sijenka.

Odijeknulo je parkom tiine. Ne. Ne. Ne. Nije mogue. Ne treba mi vie, prokletnice. Podsjea me

na sve noi, bez ove ruke u ruci. Koja mi ne da umrijeti. Prati nas? Ti si prolost. Iezni.

Odjednom, osjetio sam njeno gurkanje. Prolaz prstiju po kosi.

Probudi se, sjeli smo na tren, moramo dalje. Pa, sanjao sam. ta si sanjao, sanjalice?. Nita, nije

vano, ovo nije bilo stvarno.

Pomislih. Zanimljivo, kako dogaaje moemo podijeliti na one koji su se dogodili i one koji nisu. Jo

zanimljivije, da oni koji se nisu dogodili, zapravo jesu najvie.

Pogledala me, starim pogledom, teatralno, filmski, govorio je kakav ludak. Moj. To je bilo najslae

durenje koje sam doivio.

Nenadano, oblio me oblak hladanog znoja. Ko zna koliko se dugo te ledene kapljice nisu slivale niz

moje elo. Znam da je prolo dosta vremena. Izmeu ostalog, ta oekivati od ovjeka koji je pola

ivota gorio u paklu.

Krv, vrela, uzburkana, hladan znoj i sluajni odsjaj nade u oima. Reklo bi se dobitna kombinacija. Igra

moe da pone. Izvlaimo brojeve iz bubnja mate. Eh. alim se. Izvueni su oni davno. Na svakoj

ludosti pie beskonano.

Ludi brojevi. Puno je to otkucaja srca, ljubavi. Lutanja. ekaj, kada bolje razmislim, nije to ni lutanje.

ak i u pogrenom vozu moe odlutati na pravu destinaciju. Zavisi. Ko sjedi pored tebe. Posebno

ako, saputnik, predstavlja tvoj ivot. ivote.

Obrati panju. Evo je. eljeznika stanica, put prema kraju tunela. Nisu one toliko dosadne i trule.

Ljudi jednostavno ne znaju ekati prave trenutke na peronima. Kau pusti, peron kao peron. On je

kriv. Da li je tako? Nije, naravno. Ne moe da bude. Kada okasni na jedan voz, najbitnije je da

ostane i eka. Mora doi novi u koji e se ukrcati i odloiti kofere.

Koji voz eka strane? Pitao je starac, prosijed sa tapom u rukama, prolazei pored nas. Bilo

koji, preduhitrila me uz smijeak.

Tano sam znao ta nosi u koferu nakon tog brzopletog odgovora. Mene. itav svijet stao je u jedan

mali areni kofer. Niko ga nije vidio. Ba kao onu rijeku. Istini na volju. ta god radio, ne smijem

postati teak. Obeavam da neu. Teke ljude je naporno nositi, bilo gdje.

Jo ako kofer predstavljaju grudi. E moja, jedina. Dobro. Izloiu ti i ovu injenicu. enske emocije su

kao igraka. Mala. Satkana od ljubavi i malo straha. Kada otrgne strah onda si od igrake napravio

budunost. Upravo na toj granici vodi se rat. Otar. Izmeu stanovnika kofera i straha. Koleba ti misli.

Glas iz glave, poremeeno, nagovara, napadni ga zagrljajem, sravni ga poljupcem, ukopaj ga

aputanjem. Mora da ga ubije. Postani serijski ubica, pokai mukost budalo.

Milion pitanja struji modanim vijugama.

Oprosti. Doao je voz. Ubiu ga u toku vonje. Koga? Nebitno.

Nije to bila slabost, nazovimo to pogrenim trenutkom za borbu. ta ako nije bila spremna? Ako ne bi

bilo dovoljno? Krivi korak i bum. Minirano podruje bez povratka.

Uimo u voz. ekamo se na boljem mjestu.

Magla. Gusta. Nije se mogao uoiti prst ispred nosa. Vidjelo se samo srce ispred snova, a to mi je

davalo hrabrost da se ponosim to ne znam gdje putujemo. Strujnu misao. Gdje da sjednemo? Dug je

ovo voz za nas i nae misli. Idemo na kraj. Sa tog sjedita emo vidjeti sve nebitne ljude koji izlaze na

stanicama.

Jedno pored drugog. Zamiljen pogled u nepominu taku i glava naslonjena uz tvoju. Jesi razmiljala

o tome kako taj pogled moe biti dalek? Zalutan, moda i malo izgubljen. Ostao na neostvarenim

snovima. Tamo gdje se vozimo. Kada stignemo, ba e nam se obradovati.

Prava stanica. Zao ovjek. Imao je neku kapu, ne, vie kaket, koji je skrivao oi. Zloba je kipila iz

njegovog cupkanja i nestrpljenja da iskoi iz voza. Poraz je teko priznati, a, stari? Nasmijeih se i

dobacih. Pobjedniki. Nije obraao panju, ekao je samo monotoni zvuk, koji bi dao znak da se voz

ne kree i da moe napustiti kabinu.

Ona ga se malo plaila. uj. Gadan lik, zaista. Razumio sam njen stav. Skoro da sam mogao uti tiho

izgovorenu molitvu na ramenu. Nije bila opirna, stalo je to sve u par rijei koje su se ponavljale u

krugu malog, novonastalog, svijeta. Naeg.

Gromoglasna sirena i stali smo. Stanica. Izae ponos. Zbogom neprijatelju. Ignorie nas? Lijepo od

tebe. Zar se tako oprataju stari poznanici?

Lakat u rebra i uuti budalo, zaustavili su provokacije. Izvini, ponekad znam da pretjeram. Ali

zasluio je.

Par sekundi i voz je zahuktano nastavio. Isti pogled sa razliitom posadom. Lake se disalo. Bila je

prisutna tu i tetovirana gospoa, duge, crne kose. Ljupka i mirna, na prvi pogled. utala je skupa sa

nama. Sjedite ispred. udan neki muk, grizao mi iznutricu u neizvjesnosti do naredne stanice. Ko si ti

ispisana eno? ta je to na tebi? Tragovi? Opet pitanja postavljena nikome.

Okrenu se i ree Slatki ste. Molim? Lijepo ti stoji ta djevojka, to spava na ramenu. Ko si ti? Zar

me ne poznaje? Ne. Ja sam mrak, ispisao si sve ovo po meni. Suze. ovjee. Oi pune suza u tom

trenu, borile su se da ne preu granicu kapaka. Ali kako? ta radi ti u ovom vozu? Dola sam da se

oprostimo i vratim ti rukopis. Snove. Zar misli da mi trebaju? Moji snovi su od prvog perona na

ramenu. Razmisli, puno si vremena proveo stvarajui ovu knjigu. Ne elim. Pusti me. Idi.

Oborena glava i posljednji trzaji Mrzi li me? Ne. Ti si moje remek djelo. Kako god, mora da ide.

Kraj rasprave.

I nevjerovatno. Tetovae sa koe su nestale. Jecaj i jeza. Rijei Hvala ti, mrtva sam uinili su da me

izda suza.

Osjetio sam jednu, kako se otima katancima sa due. Brzo sam obrisao izdajicu. Nije smjela da se

vrati, zbog nje, dok se pribliavala vratima zaborava.

Opet sirena. Jaka. Grubo je probudila snove uukane uz vrat. Ko je to upravo izaao? Ma, zna,

ona gospoa ispred nas. Ona sa tetovaama? Da. Heh, vjerovala ili ne, tetovae su nestale. Bunca

li? Ne. Ozbiljan sam. Ne vjerujem ti, sigurno igra na neku ludariju.

I znao sam zato mi, moda, nije vjerovala. Gospoa Nevjerica. Sjedela je tu negdje meu nama.

Opaka gospoa, sigurno. Uoi je, uoi je. Odzvanjalo je modanim vijugama. Voz i potraga. Jao. Da li

je to ona? Pored prozora, starija ena. Gleda kroz zamagljeno staklo i oima guta kilometre. U rukama

je drala ceger, vidno pretrpan. Mrzim svoju znatielju. ivote. Derite. Nevaspitano. ta li je unutra?

Moda su to naa nevjerovanja. Postoji samo jedan nain da saznam. Da odem do nje. Tri sjedita

ispred nas. Konstantan i zamiljen pogled kroz prozor, inili su da se plaim njene mirnoe.

Gdje e. Ostani ovdje, idem osvojiti vjerovanje. Nemoj, molim te, vjerujem ti. Moram. Voz

naputamo sami. Volim te..

Korak. Dva. Tri. Tik, dok njenog sjedita. Dobar dan gospoo. Nije dobar, previe je magle vani. Je l'

slobodno? To bi ja tebe trebala da pitam. Ne razumijem? Ajde, sjedni.

Hladan pogled, sa borama na licu. Presjekao me. Sva u crnom. Kao da je alila za nekim. Obje ruke

preko cegera i lupkanje prstima. Nervoza radi svoje, vjerovatno.

Izvinite, kako se zovete? Nemam ime. Nemate ime? Onda ste stvarno izgubljeni. Sve to sam

nauila u ivot, jeste da niko nema ime. Nije tano. Ja imam ime. Zovu me. Njen. Ovaj ceger. On je

pun. ega? Lanih imena, laskanja, tepanja, izmiljenih nadimaka, nestvarnih emocija. Stanite,

rekli ste imate lana imena tu. ak i da su lana, ona su imena. Slijepe. To su gnusne lai. Odvratne.

Otrije od ileta. Ostavljaju oiljke na dui. Ali, zato ih onda uvate tako vrsto, objeruke? Da se

ne posijeku nova vjerovanja. Imate problem gospoo. Naime, vi ste Nevjerica. Ne vjerujem da si

me prepoznao. I nisam. Nikada vas nisam ni poznavao. Zato me i ne drite tu u cegeru. Ne budi

smijean, svi ste vi ovdje. Dobro. Va stav. Izgubljeni potaru.

Ustajem. Teke, pomalo olovne noge, prave tri klecava koraka unazad. Do mjesta gdje sam ostavio

polovicu sebe. Kao da je jedva ekala svoje udobno rame.

ta je rekla, ta je rekla? Rekla je da si lijepa. Budalo, budi bar nekada ozbiljan. Napustie nas na

na stanici. Pazi, ustala je. Vjeruje li mi sad? Uvijek i jesam. A fino sam joj rekao da nismo u

cegeru. Gdje? Nita, zaboravi, bila je slijepi putnik. Volim te.

Ulaz u tunel. Tmina. Tiina. Stisak ruke i prijanjanje uz kou. Proklestvo. Strah. Ne vidi ga, a on je tu.

Kako pobijediti nekoga koga ne vidi? Izazov ivota i nedovrena posla sa smrtnim neprijateljem.

Zadnji ples na podijumu nepregaenih sjeanja.

Glup si. Kae neto? Ne.

Glupane jedan. Prestani da me zeza. Uspavala sam se, uvaj me, trebam san.

Smiri se. Ostani pribran. Udahni duboko. Nemogue ludim.

Lud si ti odavno. Goni se, zna. Gdje si, pokai se? U tebi. Pria sa samim sobom. Netano, ti nisi

ja. Ne moe biti. Sprijei me u tome. I hou. Pokuaj, to si sve uspio napraviti u ivotu. Brdo

pokuaja. Da, ali sad imam oruje protiv tebe. Mogu te ubiti iz samo jednog pokreta. Pokreta ega?

Jadnie.

Bijes. Koliko se bijesa nakupilo u meni, nakon te rijei. Stani. Ne smije praviti nagle pokrete. Ona

spava. Pobijedie ga, mirno. Stani opet. ta ako pobijedim sam sebe? Ne. Nema neodlunosti

napadni ga, udari gdje boli.

Pokretom usana. Misli da me moe pobijediti rijeima? To nisam ni rekao. Lui si nego to sam

mislio. Pitao bih te neto. Uskoro e napusititi voz, a ja u ostati srean. Je l' te strah, strahu?

ega? Pokreta.

Nita nije odgovorio. Moram priznati, toliko samopouzdanja nisam imao ni kao dijete, nevino,

umazano okoladom i sigurnou da mu nita ne moe oteti tu sreu. ekajui njegovu reakciju,

doekao sam njenu.

Okrenula se. Njeno privlaenje, dodir vrhova nosa i spojene usne. Pokret koji je rasporio grudi.

Neujni aplauz uz skandiranje ispraali su strah prema vratima, a to je predvodilo samo jednom.

Kraju tunela. I stvarno, ugledali smo svjetlo. Sirena je opet pozvala putnike da napuste voz. Ovaj put i

nas. Posljednja stanica prijatelju.

Saekaj, neka izae strah, ostati emo jo malo da se ljubimo. Za one koji ne znaju. Rodno mjesto,

kraj tunela.

Glava II

More

Pouri, doi pogledaj. ta da pogledam? Plaa.

Voz nas je dovezao na plau. Na prvi pogled izgledalo je poput raja. More. Sunce. Jutarnji valovi bez

ljudi u vodi, i dvije srodne due zaigrane u pijesku. Od pijeska smo mogli napraviti ogromne dvorce.

Kao kad smo bili mali. Taj dvorac nije mogla sruiti ni jedna plima, ni jedan vjetar, ni jedan ludi

podstanar nae mate. Tako je to. Dvorac u srcu. ist i edan, eljan novih siunih zrncadi od kojih je

postajao vei. Sitnice. Kada gradi ljubav od sitnica, onda dobije ljubav krupniju od neba. Sitnice su

sve ono to moe podijeliti sa nekim. Poljupci. Dodiri. Zagrljaji. Pa ak i rijei koje ne mora ni

izgovoriti. Dovoljno je da pogleda oi i vrisne ih treptajom. Koliko se samo rijei moe sakriti u

oima. Moe proitati najljepe romane u dubini tog mora.

Poznata ova plaa. Ne, ne kaem da sam bio tu. Ne znam. Kao da sanjao, da u jednog dana biti

srean na tom mjestu. Poslije emo pretraiti svaki njen oak. Na okovima ovjek skriva svoje

domete. Skriveno blago u kovegu sa unikatnim kljuem. Namjerno ih dri tamo. Zna li ta je

zanimljivo kod pomenutog kljua? Prijevisak. Svaki klju ima prijevisak. Pravi ili lani. Ukras ili sve.

Neki ljudi nikada ne nau svoj prijevisak, a komplikovano je ivjeti kada nema kome visiti za vratom.

Sa obje ruke, kao da e umrijeti ako se otkai.

Reci mi, ko je tvoj prijevisak? Ti, kretenu. Volim te.

Oboavao sam to mahinalno kretenu. Stalno je dolazilo u kombinaciji sa rukama koje su hrlile da

me odgurnu na sekundu, pa uurbano privuku natrag.

Voda je izbacila neku bocu. Stvarno? Da, eno je pored onog grebena, idemo? Gasim cigaretu,

idemo.

Korak po korak i stigli smo do boce. Bila je to neka stara flaa, bez etikete, sa ubaenim papirom u

njenu unutranost.

Otvori, ta eka. ta ako to nije za nas? Ma neemo je pojesti, otvori kad ti kaem. ta pie?

Dobrodoli u budunost.

Sluajnost? Sumnjam. Pismo je ekalo itanje. Naputeno, neobino, odbaeno sa mnogo redova

izmeu redova. irok pojam je budunost. Prosto da se ovjek zapita kako je mogla stati u jednu,

usku, flau?

Totalno bunilo. Nedostaje objanjenje. Zrak, znatielja, ona i ja. Nali smo se na pola puta sa flaom

koja je neshvaena plovila prema skitnicama. Slabana flaa u ulozi teretnog broda. Premda, povukla

je ona i previe. Uvuklo se dosta toga na list umrljan tintom. Uglavnom nevidljivom, koju smo mogli

proitati iskljuivo sklopljenim oima. Pojedina pisma se jedino tako mogu i proitati. Sklopi oi i

ita. A slova kao slova, trae pripadanja i rtve.

Zamuri jako. Zato? Da ti proitam ovo pismo. Hoe li boljeti? Pripadanja ne bole. Mnogo.

Sluaj.

Dragi itaoe,

Ja sam niko. Nekada sam bila sve. Ali vremenom, postane niko. avo doe po svoje. Ne trai mi da ti

objasnim koliko to veliko moe biti. Nee izdrati, a ja ti ne piem ovo zbog te veliine. Nadala sam se

da e me nai puno ranije, jer valovi znaju biti zli. Oholi. Nose te na pogrena mjesta dok strahuje

od otvaranja, zbunjen i pometen iekivanjima. Slobodan a zatvoren. Branila sam se epom. Bio je

neotvoriv. Neto poput sefa u kojemu sakuplja tajne u obliku ljepljvih sliica. Lijepi ih na list iz flae.

Zabavno, djeak kolekcionar popunjava svoj album. ta kad se popuni lano? Duplikati? Licemijeri?

Da skratim, jednom rijeiju, ljudi. Tad se proda. Nema izbora. Niko vie ne moe stati na album

omiljenih likova iz bajke. Omiljeni se pretvore u one zbog kojih bjei, a kad bjei bez albuma, bijeg se

pretvara u maraton smrti. Plovi od kraja svijeta do poetka nade. Destinacija ranjenika bez krvi.

Kazna je besmrtnost. Ne mogu umrijeti, jer djeak nije srean. Nasamarili su ga.

Vraam ti se.

S potovanjem. Tvoja dua.

Ali pisalo je samo, dobrodoli u budunost. udo u tri rijei, slae se?

Ko bi rekao. Traei se u svim tim silnim, punim flaama, nae se u onoj praznoj. Nije me zaboravila.

Djeaka sa kojim je dijelila naivne osmijehe. Smijeh bez razloga. Naglas. Niko ne bi ni pomislio da si

lud. Ah, zato bi? Kada ima duu. Ljudi sa duom to rade. Grijeim, djeca to rade. Ljudi izgube duu.

Prije ili kasnije. avo doe, pokuca na vrata i ne pita je l' slobodno. Ubrzano kucanje srca ima smisla

jedino ako ima nekoga da ga uje. U suprotnom, to je kucanje avola. Prepozna ga po tome to te

poslije boli.

Priaj mi kako si prodao duu?

Ne sjeam se najjasnije. Pretpostavljam da mi je ispala na putu do odrastanja. Razoarenja mijenjaju

djeaka. Realnost je puka od koje ne moe pobijei. Opali par metaka i padne kao pokoen. Na

koljena. Moli i preklinje da te ne dokraji. Mlad si da bude mrtav a iv. E to je jad. emer. Gorak

okus u ustima i poneka suza. Ne stvaraj tu sliku u glavi, gledaj mene. Gubitak smatram prodajom. Na

dnu, gdje klei ima mogunost da potpie ugovor sa avolom. U uplakanim oima svijet izgleda

drugaije. Olovka u ruci, drhtav glas i gr. ekaju tvoj autogram. Transfer u svijet bez boli. Odrekne

se emocija, ljubavi i onog najvanijeg. Due. Obean mir obuhvaen ugovorom.

Potpisao si?

Dopusti da dovrim. Potpisati znai opstati. Uklopiti se u veinu. Najtee je pristati da bude isti.

Stavka koja upadljivo bode iluzije tupim noem i nema milosti.

Prekini. Ti nisi isti.

Nisam. Rupa u zakonu. Prevario sam avola, dobio je pola due. Sa drugom polovicom si nou trala

prema meni, bosa preko zvijezda, inei nas divno razliitim od istih.

Nejasnoa na tone, vagam na ivici razuma.

Kaje li se? Imam li razlog? Ima, dug smo put prevalili da bi nali obinu flau. Zato misli da je

obina pobogu? U toj flai je lijek za najteu bolest . Tipa? Tipa, okrvavljena samoa.

Laknulo mi je. Kao da sam popio tabletu za smirenje sa njenih usana.

Neoekivano sam dobio drugu polovicu besplatno. Stojei pored mora, mogli smo samo nasluivati

odakle je doplutala. Udica avola zna biti otra. Baci mamac u more i vreba dok se ljudi ne upecaju.

Zalazak sunca je prizivao na oprez. Skrovite ispod neba. Svejedno nemamo ljepi krevet.

Tako. No je odmicala i mrak je dobacivao ludim snovima dii uz nju, ne idi nikuda. Zaista, ostao

sam tu. Ostao sam itav ivot uz nju u samo jednoj noi. Valjda se poremetilo to vrijeme. Ili smo,

samo, probudili crnu rupu pa se izgubili u eljama. Zamisli, odgovarala mi je ak i ta urnebesna tiina

svemira. Ona je bila na naoj strani. Svijetloj strani grudi. Tamo smo uvali jedno drugo.

I kada ti se uini da je neko toliko poseban, toliko tvoj, onda ti nije ni stalo mnogo do seksa. Bitno je

da bude tu i upija. Grli sve te njene probleme koje nikada nije smijela podijeliti ni sa kim drugim.

Jer, prijatelju, neki problemi se dijele u krevetu i to tiho.

Krevet je bio pijesak. Neudoban ali savren. Nema krova. Zvijezde e biti prebrojane, pobiti emo

zakon fizike. Prati prstom onu to pada. Ostavlja trag. Padalica, udna sorta zvijezde. Trag je njen

spas. Kada padne imati e dokaz da je ivjela. Tako je isto i sa ljudima. ta ti vrijedi kada umre bez

traga. Da se razumijemo. Ne kaem ja da ta zvijezda umire. Moda leti svoj posljednji let, on moe

trajati godinama. Duina leta je ovisna od krila. Preciznije onoga ko ih je poklonio. Neka su prelijepo

izrasla na leima. Legenda tvrdi da se aneli raaju sa krilima. La. Ona se poklanjaju, crtaju, utiskuju.

Moje ruke su tvoja krila. Odvedu te tamo gdje si uvijek htjela da ide. U sigurnost bez krajnosti.

Skakutanje po krajnostima. Sport hrabrih. Trema? Ustvari zastani. Trema je saobraajni znak na koji

naleti u letu. Obino postavljen na raskrsnici ravnodunosti. Desno ili lijevo. Trema ili ravnodunost.

Iskreno tremu ne moe susresti na kauu, dok sjedi prektrtenih nogu, sama i ucviljena. Bez

preuveliavanja, ona te donekle moe i osakatiti, ali upamti, ravnodunost ubija. Nadmo e

pokazati vladanjem geografije. Zna onaj predmet to se ui na prvoj godini fakulteta za dranje

svijeta na dlanu?

Misija obavljena. Nismo se zakucali u znak. Formalna odluka visi u vazduhu. Dva skretanja. Jedan

ivot.

Dakle? ta dakle? Odaberi? Desno! Zato? Zato, jer je trema dio ljubavi. Stalo mi je.

Skretanje desno popraeno zauenim izrazom lica. Dozvoljena doza adrenalina i skok u zagrljaj

mjesecu. Slijedili smo intuicije, blaenost i jo nekolicinu neopisivih osjeaja.

ta e rei kad nas zapazi zajedno? Koliko je samo puta bio stari, iskusni potar emocija. Noima smo

bespomino leali i preko njega proslijeivali uzdahe. Ovaj put letimo da mu zahvalimo za sve.

Jednom sam mu objasnio koliko te volim. Odnosno, pokuao sam. Kruile su prie po besanicama,

kada uspije objasniti ljubav, onda ne voli iskreno ili lae sam sebe.

Je l' ti hladno? Ne, u redu je, nastavi.

E da. Otvorio sam prozor i uao je unutra. Sa neba je vidio sve ali u mojoj sobi je askao o tvojim

eljama. Sad mi je jasno, kako je razmjenjivao naa nenapisana pisma. Imala si otvoren prozor? Ne

mislim na prozor kao prozor. To je vie kao neki otvor, procijep, na srcu. Toliko uzak da kroz njega

mogu proi samo niti arobnog svjetla. U ovom sluaju mjeseevog. Svjetlost moe biti i ovjek, to

najbolje znamo mjesec i mi. Infuzija te odrava ivim do jutra. A ujutro ti bude lake da snano

otvori oi i krene niz ulicu nasmijana sa sjeanjem na svjetlost. Od tih boja si znala nacrtati

najljepu dugu. Kistom osmijeha. Po receptu starog mjeseca.

Preko dana, okupirani problemima, blijedili smo zajedno sa dugom. Jedva ekanje novog sumraka je

vrsti razlog nezainteresovanog usporenog hoda. Da ne doe do zabune. Nosio sam tebe ja i po danu,

sklupanu pod majicom, u sutini to je bilo jedino bogastvo koje sam priznavao. Nepotroivo i

umaeno, gdje god da poem. Osnovno pravilo svodilo se da nije vano koliko imam u rukama ve

ispod te majice, a bila si tu. Sama. Razgovarao sam sa ljudima, a ti sa srcem. Ubijeivala si ga da dan

traje kratko, dok se mjesec ne vrati sa pauze od naih gluposti. Naprosto ih je podnosio, nije imao

pametnija posla.

Pitam se, da li je mjesec na i niiji? Ne gledaj me tako poprijeko, nisam sebian. Dobro, jesam malo.

Dobro, ne dam ga nikome. Dobro, ugrizi me i kazni.

Uslijedilo je kratkotrajno bezrijeje umotano u novanicu koja plaa ugriz vrata.

Bogata sam.

Suvie sam te poznavao, za nekoga ko te nikada nije sreo. Lijepo je mjesec govorio.

Snovi rasuti po pijesku i pjeani sat u nama. Potpuna kontrola nad svakim zrnom, filtriranim na mei

jave i sna. Idealno. Skoro. Morilo me je more. Koliko god se trudio da budem srean, pomisao na

flau kriom je zbunjivala moja uvjerenja. Gdje smo mi? Otkud ta flaa tu? Zar da je dobijem sluajno,

nakon toliko patnje oko zadravanja? Da li emo se ikada moi vratiti nazad? Nisam se htio vratiti, ali

ta ako ona bude htjela? Pitanja. Pitanja i jo pitanja ukrcano u nekoliko sati do jutra.

Zaspala je. Ni sam ne znam od ega sam je tano uvao, plaa je bila potpuno prazna. Naputena kao

stari zatvor ograen od ostatka svijeta. Zatvor u naem vlasnitvu. uvari i zatvorenici, stali u dvije

osobe. Ona u ulozi zatvorenika a ja njen uvar. Osuena na doivotnu robiju uz jednog ovjeka.

Stranca koji je elio da joj bude sve. Srea pa spava, ne voli kad kaem rije stranac. Mada tako je. Ne

znamo se mi. Samo smo se sanjali. eljeli i jo poneto to je bilo dovoljno da umremo jedno za

drugo. elja je udna biljka. Zaljeva je, hrani a nita ne dobiva natrag. Osim tuge, eventualno nade.

Suze znaju najnjenije da zaliju biljku, ak i kad se bori da bude hladan i staloen. Kao kaktus iz

pustinje, kojemu ne treba nita osim traka sunca. Traka nade. Rijetki su oni koji mogu dobiti ulogu

kaktusa. Bodljikav, sam, izdrljiv, jak, otporan. Visokokvalifikovana osoba, sposobna da preivi suu.

Treniran da eka bez suza, vjeruje bez sumnje, odan suncu. Poelio sam jednom da bude kao kaktus.

Tad sam se pomolio prvi put u ivotu iz dna due. Mislim, onoga to sam imao od nje. Patnja je

prejaka bolest za tvoje krhko tijelo. Zarazna, iri se nou. Od srca ka srcu. Znoji se, ne moe da

die, lavirint sa jednim jedinim izlazom. Na tom izlazu ekam te sa rairenim rukama, ba kao

nekada, u predhodnim ivotima. Preeni kilimetri stojei u mjestu bole do kosti. Milioni lica, ulica,

tri utrku ivota. Najgore, oprosti, nisi mogla pobijediti. Nisam ni ja. Pravilo utrke je da se probudi i

dobije ulogu. Kaktus ili rua. Naalost, ti si uvijek bila tako krasna rua sa laticama od elja i nade.

Svie. Izlazak na pomolu. Sunce promicljivo proviruje iza oblaka. Po obiaju stavlja mi na raun

neisprianu priu. Za promjenu, ovaj put mi nije ni ao, pretpostavljao sam kako e pria krenuti tek

kad ona progleda.

Protezanje, zijevanje, tapkanje rukom pored sebe. U principu kao da je traila neku posebnost, ne

daljinski upravlja. upava i moja. Najbolja od svih.

Finalne pripreme za prvi poljubac. Trljanje oiju.

Dobro jutro. Ne spava? Ne. Razmiljao sam o tome koliko te volim najvie na svijetu.

Ima trenutaka koje ne bih mijenjao ni za nekoliko vjenosti. Na primjer ovaj. Kratak, magian i

nezamjenjiv. ovjek se moe pronai u takvom jednom trenutku. Sva ta skitanja smjetena u mali

zagrljaj. Mali a veliki. Smatram da nije beskunik onaj ko nema kuu. Taj ovjek vjerovatno nema

samo krov nad glavom. A i ta e mu? Krov nije stabilan. Srui se, padne, polomi na param parad.

Oluja i nevrijeme utiu na njega, kuu, njenu konstrukciju pa i izgled. Naravno, ovjek nije kua. Bez

gajenja lanih nada i on stari, mijenja izgled, ali samo za ljude koji posmatraju jednu vrstu izgleda.

Fiziku. Kada nema ljepotu u srcu, onda doslovice daba nosi masku preko lica. Vremenom spadne.

Izlapi. Ostanu bore i skriveno udovite. Bez maske on je oslabljen. Ne zna se smijati, jer to je radio

lano. Lano je i volio. Super heroj sa oslabljenim moima. Smrtna kazna, bez presude. Nema vraanja

nazad. Okovan prolou, eka smrti u samoi. Bez energije, snage, izdala ga i vlastita maska.

Karakteristike neizdrive boli.

Sa druge strane. Beskunici su istinski heroji. Pogledaj ga u oi. Spreman je da te zagrli i preivi

najvee oluje. Zagrljaj je njegova kua. Tu ima sve. Tu je iv. Nezaintrigiran datumima. Odluta i ne

eli biti dio predstave plaenih marioneta. U tamnom svijetu, gdje sve ee marionete vise sa jednim

koncem. Oko vrata.

Jesmo mi sada beskunici? Jesmo. Dva zadovoljno izgubljena beskunika. Ovo e biti dugo

putovanje, na stazi za skitnice.

Razbuivanje i mekoljenje. Mogao sam do besvijesti gledati kako die aneo uz mene. Prvi put sam

ga tad i vidio kako spava. Neopisiv osjeaj. Kao odlazak u kino malog djeaka. Nestrpljivo ue

unutra, zauzme najblie mjesto ispred platna i uti. eka poetak filma. A ona, imala je tako lijepo

platno. Koa. Osjetljiva. Reaguje na rijei i dodire. Glavni glumac je iza platna. uvan od cijelog svijeta.

Glumac koji nije glumio. Uivljen u ono za ta je roen. Da ispuni njeno sve. I napokon pusti se film,

nema kraja. Dugme za pauzu ne postoji. Realno, prije svega, zato bi neko zaustavio smisao ivota i

pokrenuo kliniku smrt?

Dah. Topao. Tetovira budunost na obrazu ene. Jedine i moje. Prilazei do njenog uha, ostavljao

sam na svakom milimetru po dio sebe. Ne tedei. Kada ima usne kao kompas, teko je doi na

zacrtano odredite. Neposluno zaviru svugdje po malo i mole za nova istraivanja. Evo ga. Uho.

Streptaj. aptaj.

Sanjao sam te. Kako? Sad u da ti pokaem. Zagrli.

Galama. Ptice. Budilnik. Odluuju umjesto nas. Ustajemo naspavani, bar ona. Pogledi pomijeani sa

valovima prohtjevno prieljkuju planiranje dana. Priznajem, nisam volio planirati. Kad god bih neto

isplanirao, ispalo bi mnogo gore nego to je mogue. Ovo se moralo. ta drugo da radi na ostrvu.

Pustom bez traga ivota. alu na stranu, kunem se, nije bilo nikoga. Sve je sliilo na beivotni prostor.

Poneka palma, ptice, more. Kakvo je to more bez moreplovaca, brodova, koliba na kopnu? Na ope

iznenaenje, ni glad nisam osjeao. Valjda od uzbuenja. Glad potkupljena usnama. Odviknuti od

daljine, uivamo u blizini. Dva ovisnika o dodirima.

Proetajmo. Moda otkrijemo neto. Vai, priekaj samo da se umijem.

I ta kae povijesti, otkriveno sedam svjetskih udesa? Ovo ekanje je vrijedilo neuporedivo vie.

Umivena. Bez minke. Ukratko, nestvarno stvarna. Za to bih pristao ekati i do zadnjeg udisaja.

Udahnuta kao najslai grijeh. Molim minutu utnje za sve minute bez nje. Rasputena kosa,

slobodna, razuzdano uz vjetar izvodi koreografiju enje. Mami prste u kraljevske odaje. Kraljica eka

ruke kralja, dok kralj imitira dvorsku ludu. Zna kako to ide, sve za neprolazni osmijeh prije prolaska u

strogo ograenu graevinu. Vjernost. Olakica. Dvorac ve imamo. Spusti ruku na moje grudi. Je l'

osjeti dvorac? Koliko si velika i moja. Najvee graevine ue u ovjeku. Ljubav kao glavni materijal

vrsto vee male znake panje. Vee ih i formira graevine. Premda ljudi esto na druge naine

definiu ljubav. Definicije i nita vie osim proklete definicije. Ljubav je postala nauka izluenih

naunika. Jedan pogrean eksperiment i sve pada u vodu. Mirie na problem. Problem koji sam

uspjeno izbjegavao.

Pomalo bajkovito. Zamolio bih ju da me utine ali nee moi. Ima samo dvije ruke. Zauzete. Oko mog

struka. O Boe, kako je draesno biti rezervisan. Banalne zaruke ne idu u isti ko sa ovom

rezervacijom. Lako je staviti prsten na prst, to moe svako. Biti prsten je, ipak, zanat srca. Odlika

iskrenih grljenja. Radionica gdje se kuju istrajnosti i razumijevanja.

Pazi tamo, ovjek.

Trzaj glavom.

Gdje? Tamo, stajao je i gledao. Ma ne, uinilo ti se. Ali, ali, vidjela sam ga. Liio je na starca sa

eljeznike stanice.

Glava III

Kosti

...kupite itavu knjigu. USKORO.

Kontakt: https://twitter.com/saptac_magije